o_19i5t9as71lhq16k61qej1mrv1v4ga.pdf

Sanja Djekic
Pravni fakultet
Materijalno pravosnaţna postaju sva rješenja kojima se meritorno odlučuje o zahtjevu za
presudu jer se njima regulišu materijalno pravni odnosi i nova parnica o istoj stvari nije
dopuštena. Smatra se da postaju materijalno pravosnaţna i rješenja kojima se odlučuje o
procesnim pitanjima, osim rješenja o upravljanju parnicom. Rješenje kojim se odlučuje o
procesnim pitanjima (npr. rješenje o odbacivanju tuţbe zbog nepostojanja neke procesne
prepostavke) postaje materijalno pravosnaţno jer je sud za njega vezan, a razlozi
ekonomičnosti i pravne sigurnosti sprječavaju ponovno odlučivanje o istom pitanju. Ukoliko
se kasnije okolnosti promjene, nova parnica bi bila dopuštena jer se radi o istoj pravnoj stavri
(npr. sud je odbacio tuţbu jer nije voĎen neki prethodni postupak, pa kasnije taj postupak
bude sproveden, u novoj parnici ne postoji stara procesna smetnja).
Uticaj pravosnaţne prasude na građanskopravni odnos
Pravosnaţna presuda autoritativno ureĎuje odnose parničara na isti način kao i zakon.
Autoritet pravosnaţne presude proizilazi iz okolnosti što je ona akt drţavnog organa nastao u
vršenju sudske funkcije. I kad pravosnaţna presuda ne odgovara stvarnom stanju pravnih
odnosa, kad se zasniva na neispravnoj činjeničnoj podlozi, ona kao sudski akt, vaţi i izaziva
dejstvo. Sporno je, u teoriji da li i kakvo dejstvo ima pogrešna pravosnaţna odluka u
materijalnopravnim odnosima.
Javljaju se pristalice dva shvatanja, odnosno dvije teorije:
Pristalice materijalnopravne teorije smatraju da pravosnaţna presuda stvara ili ukida
graĎanska subjektivna prava ukoliko nije u skladu sa stvarnim stanjem.
Pristalice procesnopravnog shvatanja smatraju da pogrešna pravosnaţna odluka ne stvara
niti ukida subjektivna prava, niti ima neposredno dejstvo na sam materijalnopravni odnos.
U literaturi se smatra da svaka tuţba nije bila usmjerena na to da izazove promjene u
materijalnopravnim odnosima jer takvu prirodu ima samo pravnopreinačavana tuţba. Zadatak
presude nije da stvara ili ukida prava (osim pravnopreinačavane presude), već da eliminiše
sporove iz odnosa parničara pošto su postojeća prava bila ugroţena, povrijeĎena ili osporena.
Osim toga, svaka pravosnaţna presuda djeluje samo prema strankama čije ponašanje u
pravnim odnosima reguliše.
10
Parnično procesno pravo, autor dr. Gordana Stanković, dr. Ranka Račić, Trebinje 2008.godine
24