Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Sanja Djekic<br />
Pravni fakultet<br />
UVOD<br />
Prvostepeni postupak okončava se dispozitivnim radnjama parničnih stranaka ili odlukom<br />
suda, a ovo okončanje se dešava putem strogo formalnog pravnog akta, koji moţe biti u<br />
obliku presude, rješenja ili zapisnika o zaključenom sudskom poravnanju.<br />
Do okončanja postupka dispozitivnim radnjama stranaka dolazi u svakom slučaju kada te<br />
parnične radnje neposredno uzrokuju okončanje postupka. U uţem smislu, takva radnja je<br />
jedino zaključenje sudskog poravnanja. Dok u širem, smislu pod ovim podrazumjevamo i one<br />
radnje stranaka na osnovu kojih sud neposredno donosi neku od odluka kojom se postupak<br />
okončava. Takve radnje su povlačenje tuţbe i priznanje, odnosno odricanje od tuţbenog<br />
zahtjeva.<br />
Sud okončava postupak metitornom odlukom, ili odlukom procesne prirode. Pravilo je da<br />
se postupak meritorno okonča u formi presude, osim kada zakon propisuje da se o predmetu<br />
spora odlučuje rješenjem.<br />
U postupku sud uvijek donosi presudu kada odlučuje o tuţbenom zahtjevu kao predmetu<br />
spora. Presudom se, po pravilu, okončava parnični postupak u prvom stepenu. Stoga je<br />
presuda završni akt kojim se okončava raspravljanje i odlučivanje u prvostepenom postupku<br />
o predmetu spora. Sve radnje koje subjekti parnice i ostali učesnici u parnici preduzimaju od<br />
momenta podnošenja tuţbe do zaključenja glavne rasprave u sluţbi su donošenja presude kao<br />
glavnog akta. Presudom se ostvaruje sadrţaj sudske funkcije koja se sastoji u konkretizaciji<br />
opštih pravnih normi na pojedinačne ţivotne situacije.<br />
Pravila postupka obezbjeĎuju da donesena presuda bude zakonita i da se pravovremeno<br />
donese, bez nepotrebnog odugovlačenja postupka. Zato je pravilna primjena pravila postupka<br />
vaţna za donošenja pravilne odluke.<br />
Presudom sud odlučuje o osnovanosti tuţbenog zahtjeva tako što ili usvaja tuţbeni zahtjev<br />
ili ga odbija i to kako u glavnoj stvari tako i u sporednim traţenjima. Zaključak o osnovanosti<br />
tuţbenog zahtjeva (conclusio) izvodi se silogistickom operacijom: donju premisu (praemissa<br />
minor) obrazuje pravno relevantne činjenice, a gorna premisa (praemissa maior) odgovarajuće<br />
norme materijalnog prava.<br />
Činjenično stanje sud utvrĎuje, po pravilu, izvoĎenjem dokaza, a sadrţaj pravnih normi<br />
koje primjenjuje tumačenjem (lura novit curia). Kada je utvrdio obije premise sud supsumira<br />
(supsumatio) utvrĎeno stanje pod odgovarajuće norme materijalnog prava i izvodi zaključak o<br />
osnovanosti tuţbenog zahtjeva.<br />
1<br />
GraĎansko procesno pravo, autor Prof. Dr. Branko Čalija, Sarajevo 1986. godine<br />
1
Sanja Djekic<br />
Pravni fakultet<br />
POJAM PRESUDE<br />
U parničnom postupku sud, po pravilu, donosi presudu kad odlučuje o osnovanosti ili<br />
neosnovanosti tuţbenog zahtjeva.<br />
Presudom sud odlučuje o zahtjevu koji se tiče glavne stvari i sporednih traţenja. Ako<br />
postoji više zahtjeva, sud će o svim tim zahtjevima odlučiti jednom presudom (član 176.<br />
Sluţbeni glasnik Republike Srpske br. 58 ZPP).<br />
DONOŠENJE PRESUDE<br />
Sud donošenju presude pristupa odmah nakon okončanja rasprave. Samo u sloţenijim<br />
sporovima zakon dopušta odstupanje, pa se u takvim sporovima donošenje presude moţe<br />
odloţiti na osaam dana. Donošenje presude je poseban stadij postupka koji otpočinje<br />
vjećanjem i glasanjem, a završava se objavljivanjem presude.<br />
Vjećanje i glasanje obavlja se uz isključenje javnosti, čime se obezbjeĎuje ostvarenje<br />
sudske nepristrasnosti ( u prostorijama u kojima se obavlja vjećanje mogu biti prisutni samo<br />
članovi vijeća i zapisničar).<br />
Vjećanjem i glasanjem rukovodi predsjednik vjeća koji je duţan da se stara da se sva<br />
pitanja svestrano i potpuno razmotre. Predsjednik vjeća glasa poslednji. Za svaku odluku<br />
vijeća potrebna je većina glasova. Načelo neposrednosti zahtjeva da u donošenju odluke<br />
učestvuju isti članovi vijeća koji su bili na poslednjem ročištu za glavnu raspravu.<br />
SAOPŠTAVANJE PRESUDE<br />
Presuda se saopštava na dva načina, prisutnim licima saopštava se objavljivanjem, dok se<br />
drugim saopštava dostavljanjem pismene izrade presude.<br />
Objavljivanje presude je završni čin u procesu njenog donošenja. Objavljivanje presude<br />
sastoji se u javnom čitanju izreke čiji se sadrţaj fiksira prethodno, pismeno u zapisniku.<br />
Prisustvo stranaka nije nuţno pri objavljivanju presude. Ukoliko sud odstupa od pravila koje<br />
nalaţe da se presuda donese neposredno nakon zaključenja glavne rasprave, što je u duhu<br />
načela neposrednosti, nego odlaţe njeno donošenje, tada se presuda ne objavljuje, nego je<br />
stranka saopštava dostavljanjem. U takvim situacijama kada se presuda ne objavljuje,<br />
momenat njenog otposlanja strankama zamjenjuje momenat objavljivanja, odnosno<br />
objavljivanje: momentom otposlanja presuda stice svojstva sudskog akta.<br />
2
Sanja Djekic<br />
Pravni fakultet<br />
VEZANOST SUDA DONESENOM PRESUDOM<br />
Najvaţnije dejstvo koje presuda proizvodi momentom donošenja sastoji se u tome što<br />
veţe sud koji ju je donio. Vezanost suda vlastitom presudom ogleda se u tome što je nakon<br />
objavljivanja , više ne moţe ni ukinuti, a ni izmjeniti. Takvu presudu moţe ukinuti ili<br />
izmjeniti, uslijed nedostatka, samo viši sud u ţalbenom postupku, odnosno postupku<br />
vanrednih pravnih lijekova. Stoga, sud ukoliko primjeti nedostatke u donesenoj presudi ne<br />
moţe ih otklanjati sam ukidanjem ili preinačenjem, nego jedino moţe sugerisati strankama da<br />
protiv takve presude uloţe ţalbu.<br />
Ukoliko je sud napravio odreĎene greške koje su očigledne te greške ispravlja sam sud<br />
koji je donio presudu. Ako je sud učinio odreĎene greške koje se tiču presuĎenja, te greške će<br />
ispraviti instancioni sud u postupku po pravnom lijeku.<br />
Prema strankama momenat objavljivanja presude je procesno-pravno relevantan utoliko<br />
što se od toga momenta mogu odreći prava na ţalbu. Momenat dostavljanja presude<br />
strankama proizvodi za njih značajnu posljedicu. Tim momentom otpočinje teći rok za ţalbu<br />
(član 203. sluzbeni glasnik Republike Srpske br. 58 ZPP ''rok za izjavu ţalbe je 30 dana od<br />
dana donošenje presude, 30 dana nakon dostavljanja prepisa presude osim ako u ovom zakonu<br />
nije odreĎen drugi rok''), čijim istekom presuda stiče svojstvo pravosnaţnosti.<br />
2<br />
GraĎansko procesno pravo, autor Prof. Dr. Branko Čalija, Sarajevo 1986. godina<br />
Sluţbeni glasnik Republike Srpske<br />
Parnica u praksi-Priručnik za primjenu propis parničnog postupka, autor Sreten Ţivković<br />
3
Sanja Djekic<br />
Pravni fakultet<br />
DOSTAVLJANJE I PISMENA IZRADA PRESUDE<br />
Sud će, nakon zaključenja glavne rasprave, obavjestiti parnične stranke o datumu uručenja<br />
presude. U odredbama ZPP, umjesto o uručenju odluke, govori se o donošenju odluke.<br />
Odluka se, meĎutim, donosi u jednom ranijem momentu i pismeno izraĎuje prije nego što se<br />
uruči ili dostavi strankama. Ukoliko jedna od parničnih stranaka nije prisustvovala glavnoj<br />
raspravi, sud će tu stranku pismeno obavjestiti o datumu uručenja presude.<br />
Stranke, odnosno njihovi zakonski zastupnici ili punomoćnici duţni su preuzeti presudu u<br />
zgradi suda, te im sud neće dostavljati presudu u skladu sa odredbama o dostavljanju. Pravilo<br />
o uručenju presude zakonodavac je predvidio u namjeri da se parnični postupak završi sa što<br />
manjim utroškom sredstava i vremena. Sve presude, osim presude zbog propuštanja i<br />
drugostepene presude, stranke preuzimaju u zgradi suda. Ako sud obavjesti parničnu stranku<br />
o datumu uručenja presude u zgradi suda, stranka ne doĎe da preuzme presudu, sud joj neće<br />
dostavljati presudu po pravilima o dostavljanju pismena.<br />
U izuzetnim okolnostima, sud moţe, na zahtjev stanke, odlučiti da se presuda ne uručuje<br />
već da se dostavi na način predviĎen odredbama o dostavljanju. Odredbama ZPP nije<br />
predviĎeno kad se radi o izuzetnim okolnostima, tako da će sud u svakom konkretnom<br />
slučaju ocijeniti da li postoje izuzetne okolnosti , odnosno sam sud će sadrţinu ovog pravnog<br />
standarda popunjavati. Sud mora ocijeniti razloge da li je stranka imala opravdan razlog i<br />
postoje li izuzetne okolnosti da sud napravi izuzetak od pravila o dostavljanju presude.<br />
Ukoliko stranka nije bila uredno obavještena o datumu preuzimanja presude, sud će joj u<br />
tom slučaju dostaviti presudu u skladu sa pravilima o dostavljanju pismena. Presuda zbog<br />
propuštanja i presuda drugostepenog suda koja je donesena bez odrţavanja rasprave<br />
dostavljaju se po pravilima o dostavljanju pismena.<br />
Za trenutak dostavljanja presude vezana su odreĎena pravna dejstva :<br />
1. presuda proizvodi dejstvo prema parničnim strankama<br />
2. parnične strankese mogu odreći prava na pravni lijek<br />
3. počinje teći parcioni rok<br />
4. počinju teći rokovi za izjavljivanje pravnog lijeka<br />
5. počinje da teče rok za traţenje dopunske presude<br />
6. nastupa pravosnaţnost pod uslovom da bezuspješno protekne rok za izjavljivanje<br />
pravnog lijeka<br />
3<br />
Parnično procesno pravo autor dr. Gordana Staković, dr. Raka Račić, Trebinje 2008.godine<br />
4
Sanja Djekic<br />
Pravni fakultet<br />
FORMA I SADRŢINA PRESUDE<br />
Presuda se donosi u pismenoj formi. Time se na nesumljiv način utvĎuje njen sadrţaj o<br />
obezbjeĎuje relativno trajan dokaz o njenom postojanju. Sadrţaj presude odreĎen je zakonom.<br />
Pismeni sastav presude sastoji se iz odreĎenih djelova : uvoda ili zaglavlja,<br />
dispozitiva(izreka), obrazloţenja, pouke o pravnom lijeku protiv izjavljene presude i potpisa<br />
sudije.<br />
Uvod ili zaglavlje presude sadrţi : naziv suda , ime i prezime sudije, ime i prezime,<br />
prebivalište odnosno boravište stranaka, te podatke o zastupnicima, kratku oznaku predmeta<br />
spora i njegovu vrijednost, dan zaključenja glavne rasprave, označenje stranaka i njihovih<br />
zastupnika koji su prisustvovali na glavnoj raspravi , te dan kad je pesuda donesena.<br />
Dispozitiv ili izreka presude sadrţi odluku suda o usvajanju ili odbijanju pojedinih<br />
zahtjeva koji se tiču glavne stvari i sporednih traţenja, kao i odluku o postojanju ili<br />
nepostojanju potraţivanja istaknutog radi prebijanja. Dispozitiv presude sadrţi i odluku o<br />
praničnim toškovima bez obzira što ona ne spada u presudu u materijalnom smislu. Dispozitiv<br />
presude mora biti precizno odnosno nedvosmisleno formulisan. Svaki stav u kome je sadrţana<br />
odreĎena zapovjest mora biti precizan, jasan i saţet. Ovo iz razloga jer je izreka pojedinačna<br />
pravna norma koja je istovremeno i zapovjest za parnične stranke.<br />
Obrazloţenje presude mora biti jasno odvojeno od dispozitiva presude. Obrazloţenje<br />
presude se sastoji iz dva dijela. U prvom dijelu obrazloţenja presude navodi se detaljan opis<br />
predmeta spora, tako što se iznosi zahtjev tuţioca i činjenice na kojim je on zasnovan. Potom<br />
se iznosi odbrana tuţenog : procesni prigovori kojima je ukazivano nepostojanje procesnih<br />
smetnji da bi iz tog razloga tuţba bila odbačena, materijalnopravni prigovori koji je tuţeni<br />
istakao i navodi kojima je osporavao osnovanost tuţbenog zahtjeva kako bi ga sud odbio kao<br />
neosnovanog.<br />
U drugom dijelu obrazloţenja sud uznosi svoje razloge, odnosno svoj stav u pogledu<br />
činjenica koje je utvrdio, kao i pravna pravila koja je primjenio. U ovom dijelu sudija<br />
obrazlaţe na koji način je izveo činjenični zaključak, pa potom obrazlaţe kako je pravno<br />
kvalifikovao predmet spora. Sud je posebno duţan da u obrazloţenju navede kojim su<br />
dokazima sporne činjenice utvrĎivane, odnosno kako je sud pojedine dokaze ocjenio i na koji<br />
je način došao do uvjerenja o istinitosti pravno relevantne činjenice. Sud je duţana da utvrdi<br />
istinitost. Potom sud iznosi pravnu ocjenu pravno relevantnih činjenica i, na kraju, kako je, i<br />
na osnovu primjene kojih pravnihnormi, izveo zaključak o osnovanosti odnosno<br />
5
Sanja Djekic<br />
Pravni fakultet<br />
neosnovanosti istaknutih zahtjeva u tuţbi. Ukoliko se jasno ne vidi na koji način je sud izveo<br />
zaključak, to će biti razlog za izjavljivanje pravnog lijeka.<br />
Obrazloţenje presude zbog propuštanja, presude na osnovu priznanja i presude na osnovu<br />
odricanja je specifično. Presuda sadrţi i pouku o pravu na izjavljivanje pravnog lijeka.<br />
Sadrţina ovog upustva odredbama ZPP nije pobliţe odreĎena. Upustva o pravu na<br />
izjavljivanje pravnog lijeka trebalo bi da sadrţi koji pravni lijek stranka moţe izjaviti , u kom<br />
roku i kom sudu parničar treba da podnese izjavljeni pravni lijek, odnosno preko kojeg suda<br />
stanka upućuje pravni lijek. Potrebno je tačno naznačiti i broj primjeraka izjavljenog pravnog<br />
lijeka.<br />
Izvornik presude potpisuje sudija.<br />
NEDOSTACI PISMENO IZRAĐENE PRESUDE<br />
Pismeno izraĎena presuda moţe imati različite nedostatke za koje norme procesnog prava<br />
veţu različite posljedice. Ovdje govorimo o onim nedostacima koji ne predstavljaju razlog<br />
pobijanja donesene presude , nego o takvim nedostacima koje moţe otkloniti sud koji je<br />
presudu donio.<br />
Prvostepeni sud moţe otkloniti samo one nedostatke koji ulaze u okvir tzv. ispravljanja<br />
presude. Pod ispravljanjem presude podrazumjeva se otklanjanje grešaka u imenima,<br />
brojevima i drugim očiglednim greškama u pisanju i računanju, kao i nedostataka u obliku<br />
nesaglasnosti prepisa i izvornika presude. Ispravke presude vrši predsjednik vijeća u obliku<br />
posebnog rješenja koje se dostavlja strankama i unosi na kraju izvornika. Ako izmeĎu<br />
izvornika i prepisa postoji nesaglasnost u pogledu neke odluke sadrţane u izreci, tada se<br />
strankama dostavlja nov, ispravljen prepis, sa naznačenjem da se njime zamjenjuje raniji<br />
prepis. U tom slučaju rok za izjavljivanje pravnog lijeka u pogledu ispravljenog dijela moţe<br />
da teče od dana dostavljenog prepisa.<br />
Ispravljanje ne smije preći u dopunjavanje ili izmjenu presude. O ispravljanju presude sud<br />
ne moţe odlučivati bez saslušanja stanaka.<br />
4<br />
Parnično procesno pravo, autor dr. Gordana Stanković, dr. Ranka Račić, trebinje 2008.godine<br />
Parnica u praksi-priručnik za primjenu propisa parničnog postupka, autor Sreten Ţivković<br />
Pravni ţivot, urednik Dragoslav Đekić, Beograd 1989.godine<br />
6
Sanja Djekic<br />
Pravni fakultet<br />
TUMAČENJE PRESUDE<br />
U odreĎenim situacijama biće neophodno tumačiti presudu. Presuda moţe biti nejasna<br />
odnosno dispozitiv i obrazloţenje mogu biti protivrijecni. Ako protiv presude bude izjavljena<br />
ţalba, a dispozitiv i obrazloţenje su u koliziji, instancioni sud će tumačiti presudu da bi<br />
mogao da izvrši kontrolu njene zakonitosti.<br />
Kada se presuda koristi kao dokaz, a ona je, istovremeno, , i nejasna, sud koji sprovodi<br />
konkretni postupak mora da utvrdi pravi smisao nejasne presude.<br />
Sud koji tumači jednu presudu ne donosi neku posebnu odluku o izvršenom tumačenju.<br />
Tumačenje presude je neophodno kako bi se odlučilo u nekoj pravnoj stvari i ono, po pravilu,<br />
sluţi za konkretan slučaj.<br />
NEPOSTOJEĆA PRESUDA I PRESUDA BEZ PRAVNOG DEJSTVA<br />
Pravilima procesnog prava nije odreĎeno kad je presuda nepostojeća odnosno kad je<br />
presuda bez pravnog dejstva. Nepostojeća presuda je ona presuda koja nema sva potrebna<br />
svojstva presude. Nepostojeća presuda npr. postoji ako je donesena u postupku protiv<br />
izmišljene stranke ili stranke koja ne postoji ili kad presudu o konkretnom sporu nije donio<br />
sud već neki drugi organ. Presuda je nepostojeća ako nije donesena u okviru vršenja sudske<br />
funkcije (npr. na simulaciji suĎenja u okviru vjeţbi na fakultetu) ili ako je izostala neka radnja<br />
u postupku njenog donošenja (npr. nije bilo vjećanja i glasanja prilikom donošenja presude<br />
pred instancionim sudom).<br />
Nepostojeća presuda ne proizvodi nikakva dejstva. Stoga nema razloga da se ta presuda<br />
pobija pravnim lijekom. Ali ako postoji pravni interes nekog lica, ono moţe podići tuţbu da<br />
se utvrdi da presuda ne postoji.<br />
Presuda bez pravnog dejstva je, za razliku od nepostojeće presude, pravno egzistentna ali<br />
zbog odreĎenih razloga ona ne moţe da proizvede pravno dejstvo. Presuda bez pravnog<br />
dejstva je : 1) presuda koja je donesena nakon povlačenja tuţbe, 2) presuda kojom se izriče<br />
pravna posljedica, 3) koja nije predviĎena normama materijalnog prava, 4) presuda koja je<br />
ukinuta odlukom instancionog suda, 5) presuda koja je donesena u brakorazvodnoj parnici<br />
nakon povlačenja tuţbe, 6) presuda koja je stavljena van snage jer su stranke nakon donošenja<br />
prvostepene presude zaključile sudsko poravnanje.<br />
7
Sanja Djekic<br />
Pravni fakultet<br />
VRSTE PRESUDA<br />
KLASIFIKACIJA PRESUDA<br />
Presude je mogućno podjeliti po različitim kriterijumima. Prema sadrţini pravne zaštite koja<br />
se pruţa u parničnom postupku presude se dijele na : kondemnatorne, deklarativne i<br />
konstitutivne. S obzirom na procesnu funkciju koja se ostvaruje u postupku, presude se dijele<br />
na konačne i dopunske. Presude je mogućno podijeliti, s obzirom na procesno ponašanje<br />
stranaka na : jednostrane presude i presude na osnovu kontradiktornog raspravljanja. Presude<br />
se mogu klasifikovati i s obzirom na stadijum postupka u kome su donesene na : prvostepene i<br />
drugostepene presude. S obzirom na pravila koja se primjenjuju prilikom donošenja, presude<br />
se dijele na : graĎanskopravne i procesnopravne presude. Presude je moguće podijeliti i s<br />
obzirom na uspijeh u parnici na : presude kojim se usvaja tuţbeni zahtjev i presude kojim se<br />
odbija tuţbeni zahtjev.<br />
KONDEMNATORNA PRESUDA<br />
Kondemnatorna (osuĎujuća) presuda je presuda kojom se nalaţe tuţenom da izvrši<br />
odreĎenu činidbu čije je ispunjenje tuţilac traţio u tuţbenom zahtjevu. Pravosnaţnošću<br />
kondemnatorne presude nije konačno ostvareno pravo na pravnu zaštitu. Svoje pravo na<br />
pravnu zaštitu tuţilac će ostvariti tek kad predmet činidbe bude izvršen.<br />
Tuţeni mora dobrovoljno, u parcionom roku, izvršiti činidbu čije mu je izvršenje naloţeno<br />
ili propustiti da to učini. Ukoliko tuţeni, i pored osude na činidbu, ne postupi po nalogu suda,<br />
tutţiocu, kao povjeriocu, jedino preostaje da pokrene izvršni postupak da bi tuţeni, uz<br />
upotrebu prinude, izvršio dugovanu činidbu na čije je ispunjenje osuĎen.<br />
Kondemnatorna presuda je karakteristična po tome što :1) osuda na činidbu moţe da ima<br />
različite modalitete, 2) u pesudi je odreĎen rok za dobrovoljno izvršenje (parcioni rok), i što<br />
3) protekom parcionog roka presuda postaje izvšna.<br />
Sud će naloţiti tuţenom da izvrši odreĎenu činidbu samo ako je ona dospjela do<br />
zaključenja glavne rasprave. Ako činidba nije dospjela do zaključenja glavne rasprave sud će<br />
odbiti tuţbeni zahtjev kao neosnovan. Izuzetno , sud moţe naloţiti tuţenom ispunjenje<br />
odreĎene činidbe i ako ona nije dospjela do zaključenja glavne rasprave. Ako je tuţilac traţio<br />
ostvarivanje prava na zakonsko izdrţavanje, sud moţe naloţiti ispunjenje i onih činidbi koe će<br />
dospjevati ubuduće. Sud moţe, isto tako, naloţiti tuţenom da preda ili preuzme stvari date u<br />
najam ili zakup i prije prestanka tih odnosa kad je tuţbom zahtjevan raskod tih odnosa.<br />
8
Sanja Djekic<br />
Pravni fakultet<br />
Zakonom o obligacionim odnosila predviĎeno je da se osuda na plaćanje rente, u slučaju<br />
smrti, tjelesne povrede i oštećenja zdravlja, izriče za buduće činidbe.<br />
Kad je tuţilac u tuţbi istakao supsidijarni zahtjev, do zaključenja glavne rasprave, sud<br />
moţe izreći osudu i na ispunjenje supsidijarnog zahtjeva. Ako tuţilac izjavi da je voljan<br />
umjesto stvari primiti odreĎeni novčani iznos, sud moţe da usvoji tuţbeni zahtjev, izreći<br />
osudu da se tuţeni moţe ispuniti supsidijarni zahtjev, u izvršnom postupku, sve dok tuţilac,<br />
kao traţilac izvršenja, nije makar djelimično primio stvar kao predmet ispunjenja.<br />
Kondemnatornom presudom odreĎuje se rok za dobrovoljno ispunjenje tzv. parcioni rok.<br />
Pravilima ZPP je odreĎen parcioni rok i on iznosi trideset dana dana za novčane činidbe.<br />
Parcioni rok u mjeničnim i čekovnim stvarima iznosi petnaest dana.<br />
Strankama se, po pravilu, presuda uručuje u zgradi suda. U tom slučaju parcioni rok<br />
počinje teći prvog dana nakon uručenja presude. Ukoliko se presuda dostavlja po opštim<br />
pravilima o dostavljanju, parcioni rok počinje teći prvog dana poslije dostavljanja prepisa<br />
presude.<br />
Ako sud odbije tuţbeni zahtjev tuţioca u kome je sadrţan kondemnatorni zahtjev, ova<br />
presuda ima obiljeţja presude kojiom se utvĎuje da je tuţbeni zahtjev neosnovan.<br />
DEKLARATIVNA PRESUDA<br />
Deklarativnom (utvĎujućom) presudom odlučuje se o osnovanosti deklarativnog zahtjeva.<br />
Pruţanje pravne zaštite odavde se ograničava samo na konstatovanje postojanja ili<br />
nepostojanja nekog pravnog odnosa ili subjektivnog prava, odnosno istinitosti ili neistinitosti<br />
isprave, te ovakva zaštita ne stvara nove pravne odnose niti mjenja postojeće. Cilj ovakve<br />
zaštite jeste da se odreĎena povreda prava unaprijed spriječi (npr. utvrĎenje ništavosti pravnog<br />
posla da bi se izbjegla njegova realizacija) ili ostvarivanje zaštite nekog prava. Ovakava<br />
presuda nije podobna za prinudno izvršenje, te ako druga stana iz pravnog odnosa čiji je<br />
sadrţaj utvrĎen pravosnaţnom deklarativnom presudom postupi protivno sudskoj deklaraciji i<br />
time učini povredu, zaštita se ostvaruje u novoj parnici kondemnatornom presudom, pri čemu<br />
se sud tada ne upušta u utvrĎivanje postojanja sadrţine pravnog odnosa koji su već utvrĎeni<br />
ranijom, deklarativnom presudom, već ih kao takve uzima kao osnov odnosno razlog.<br />
5<br />
Parnično procesno pravo, autor dr. Gordana Stanković, dr. Ranka Račić, trebinje 2008.godine<br />
Priručnik za polaganje pravosudnog ispita, autor prof. Dr. Oliver B. Antić, prof. Dr. Ratko Marković, prof. Dr.<br />
Zoran Stojanović<br />
9
Sanja Djekic<br />
Pravni fakultet<br />
KONSTITUTIVNA PRESUDA<br />
Konstitutivna (utvrĎujuća) presuda je ona presuda kojom se odlučuje o osnovanosti zahtjeva<br />
za kostitutivno utvrĎenje, te se njom utvrĎuje ono što je predmet takvog zahtjeva : postojanje,<br />
nepostojanje ili prestanak nekog pravnog odnosa ili subjektivnog prava , odnosno izmjena ili<br />
ukidanje postojećeg prvnog odnosa. Kao i kod kondemnatorne presude, da bi zasnovao,<br />
izmjenio ili ukinuo postojeći pravni odnos meĎu strankama, sud prethodno mora utvrditi<br />
njegov sadrţaj, te ovakva presuda takoĎe sadrţi deklarativno utvrĎenje, ali se takva<br />
konstatacija ne unosi u izreku presude, već u njene razloge. Budući da se ovakvom presudom<br />
meĎu strankama zasniva, mjenja ili ukida pravni odnos, to konstitutivno utvrĎenje djeluje<br />
samo ubuduće (ex nunc) za razliku od deklarativnog utvrĎenja. Inače, ovakvo utvrĎenje<br />
neposredno proizvodi pravnu posljedicu koja je tuţbom traţena, pa se kod ovih presuda ne<br />
postavlja pitanje prinudnog izvršenja.<br />
KONAČNA PRESUDA<br />
Konačna presuda je presuda kojom se potpuno odlučuje o svim istaknutim zahtjevima.<br />
Ako tuţilac istakne dva ili više tuţbenih zahtjeva, koji su u meĎusobnoj vezi, i predloţi da<br />
sud usvoji sledeći od tih zahtjeva za slučaj da prethodni zahtjev nije osnovan, sud će donijeti<br />
konačnu presudu. Dispozitiv presude koja se donosi u slučaju eventualne kumulacije tuţbenih<br />
zahtjeva sastoji se iz dva stava. U prvom stavu sud će odbiti prethodni zahtjev kao neosnovan,<br />
a u drugom stavu odlučuje o osnovanosti odnosno neosnovanosti eventualnog zahtjeva.<br />
S obzirom na sadrţinu pravne zaštite, konačna presuda moţe biti kondemnatorna,<br />
deklarativna ili konstitutivna.<br />
6<br />
Parnično procesno pravo, autor dr. Gordana Stanković, dr. Ranka Račić, trebinje 2008.godine<br />
Priručnik za polaganje pravosudnog ispita, autor prof. Dr. Oliver B. Antić, prof. Dr. Ratko Marković, prof. Dr.<br />
Zoran Stojanović<br />
10
Sanja Djekic<br />
Pravni fakultet<br />
DOPUNSKA PRESUDA<br />
Sud donosi dopunsku presudu kada je propustio da donese potpunu presudu, tj. da odluči<br />
u cijelosti o predmetu spora, odnosno da odluči o svim tuţbenim zahtjevima ukoliko je u tuţbi<br />
bilo istaknuto više tuţbenih zahtjeva. Ovom presudom se naknadno odlučuje o onome što je<br />
sud bio duţan da odluči, ali je to propustio učiniti. Iako je donošenje dopunske presude<br />
posljedica propusta suda, ovu presudu ne donosi sud po sluţbenoj duţnosti, nego samo po<br />
prijedlogu stranke.<br />
Stanke moraju podnijeti prijedlog sudu u prekluzivnom roku od petnaest dana od dana<br />
primanje presude kojim će zahtjevati donošenje dopunske presude. Neblagovremen, odnosno<br />
neosnovan prijedlog sud će odbaciti, odnosno odbiti. Ukoliko stranke nisu u roku podnijele<br />
prijedlog, ne mogu više traţiti donošenje dopunske presude, pa im ostaje još jedino da<br />
pokrenu novu pranicu. Ako stranke presudu pobijaju ţalbom i to samo zbog toga što sud nije<br />
donio potpunu presudu, tada će sud uloţenu ţalbu smatrati prijedlogom za donošenje presude,<br />
tj. dopunske presude. MeĎutim, ako je uz prijedlog za donošenje dopunske presude podnesena<br />
i ţalba protiv presude, sud neće dostavljati ţalbu drugostepenom sudu dok ne odluči o<br />
prijedlogu da donošenje dopunske presude i dok ne protekne rok za ţalbu protiv te odluke.<br />
Ako protiv odluke o dopuni presude bude izjavljena ţalba, sud će dostaviti drugostepenom<br />
sudu obije ţalbe. Ako parnična stranka izjavi ţalbu i pobija ţalbom prvostepenu presudu<br />
samo zbog toga što sud nije odlučio o svim zahtjevima stranke, koji su predmet parnice, ţalba<br />
će se smatrati prijedlogom stranke da se donese dopunska presuda<br />
Kad sud naĎe da je prijedlog za donošenje dopunske presude osnovan otvoriće raspravu<br />
pred vjećem radi donošenja dopunske presude. Dopunsku presudu moţe donijeti i bez<br />
otvaranja rasprave ako tu presudu sonosi isto vijeće koje je donijelo i prvobitnu presudu.<br />
PRESUDA PO KONTRADIKTORNIM ZAHTJEVIMA STRANAKA<br />
U parničnom postupku tuţilac i tuţeni redovno ističu suprotne zahtjeve. Tuţilac u tuţbenom<br />
zahtjevu ističe odreĎeni zahtjev za presudu i zahtjeva da se on usvoji, a tuţeni, u odgovoru na<br />
tuţbu, po pravilu, ističe svoj samostalni zahtjev za presudu kojim zahtjeva da sud odbije<br />
tuţiočev tuţbeni zahtjev. I tuţilac i tuţeni nastoje da uvjere sud u osnovanost svojih zahtjeva.<br />
Sud nakon sprovedene glavne rasprave donosi presudu kojom usvaja ili odbija tuţbeni<br />
zahtjev, u cjelini ili djelimično.<br />
7<br />
7 Parnično procesno pravo, autor dr. Gordana Stanković, dr. Ranka Račić, Trebinje 2008.godine<br />
Gra]ansko procesno pravo, autor Branko Čalija, Sarajevo 1986.godine<br />
11
Sanja Djekic<br />
Pravni fakultet<br />
PRESUDA NA OSNOVU ODRICANJA<br />
Odricanje na osnovu tuţbenog zahtjeva je dispozitivna parnična radnja kojom tuţilac<br />
raspolaţe predmetom parnice. Kad se tuţilac do zaključenja glavne rasprave odrekne od<br />
tuţbenog zahtjeva, sud će bez daljeg raspravljanja donijeti presudu na osnovu odricanja<br />
kojom odbija tuţbeni zahtjev.<br />
Presuda na osnovu odricanja je jednostrana presuda, koja se donosi na osnovu pismene ili<br />
usmene izjave tuţioca kojom se on odriče tuţbenog zahtjeva. Svojom procesnom izjavom<br />
volje, sve do zaključenja glavne rasprave, tuţilac moţe na taj način saopštiti sudu da je njegov<br />
zahtjev neosnovan.<br />
Tuţeni nema pravni interes da se protivi odricanju tuţbenog zahtjeva tuţioca. Posljedica<br />
odricanja od tuţbenog zahtjeva je odbijanje tuţbenog zahtjeva kao nesonovanog, pa se zbog<br />
toga i ne traţi saglasnost tuţenog.<br />
Da bi sud donio presudu na osnovu odricanja moraju kumulativno biti ispunjeni odreĎeni<br />
uslovi:<br />
1) tuţilac mora dati izjavu o odricanju<br />
2) izjavu o odricanju treba da da ovlašćeno lice (advokat ili punomoćnik koji ima<br />
posebno ovlašćenje za preduzimanje ove dispozitivne pranične radnje)<br />
3) da je izjava o odricanju data do zaključenja glavne rasprave<br />
4) da se radi o tuţbenom zahtjevu kojim tuţilac odnosno ovlašćeno lice moţe slobodno<br />
rasplagati<br />
5) da nisu prekoračene granice raspolaganja<br />
6) da nije opozvana izjava o odricanju<br />
Tuţilac moţe u fazi pripremanja glavne rasprave dati izjavu o odricanju. Tuţilac se moţe<br />
u potpunosti ili samo djelimično odreći tuţbenog zahtjeva. Ako se tuţilac odrekao djelimično<br />
tuţbenog zahtjeva, u pogledu preostalog dijela tuţbenog zahtjeva nastaviće se raspravljanje i<br />
izviĎanje.<br />
Kada se tuţilac odrekne tuţbenog zahtjeva, pod uslovom da je odricanje dopušteno, sud<br />
odmah donosi presudu na osnovu odricanja. Sud ne utrvĎuje činjenice niti primjenjuje<br />
sologističku operaciju kojom utvrĎuje da je tuţbeni zahjtev tuţioca neosnovan, već presudu<br />
donosi na osnovu pravila procesnog prava. Sudski silogizam je specifičan. Obrazloţenje<br />
presude je, takoĎe, specifično. Sud će u obraloţenju presude konstatovati da se tuţilac<br />
odrekao tuţbenog zahtjeva i nakon toga će primjeniti pocesnu normu odnosno pravilo po<br />
12
Sanja Djekic<br />
Pravni fakultet<br />
kome će odricanje od tuţbenog zahtjeva imati za posljedicu donošenje presude na osnovu<br />
odricanja.<br />
Tuţilac moţe opozvati izjavu o odricanju do donošenja presude na osnovu odricanja.<br />
Nakon toga, tuţilac ne moţe opozvati izjavu o odricanju.<br />
Protiv presude na osnovu odricanja predviĎeni su pravni lijekovi. Ţalba kao redovni pravni<br />
lijek, ne moţe se izjaviti iz svih razloga iz kojih se ţalba inače moţe izjaviti. Specifičnost ove<br />
presude je u tome što je ona posljedica dispozicije tuţioca. Sud ovu presudu ne donosi zbog<br />
toga što se uvjerio u neosnovanost tuţiočevog tuţbenog zahtjeva već na osnovu procesne<br />
izjave tuţioca kojom se on odriče tuţbenog zahtjeva. Zbog toga, prsuda na osnovu odricanja<br />
ne moţe se pobijati zbog nepotpuno i nepravilno utvrĎenog stanja stvari. Sud prilikom<br />
donošenja ove presude nije primjenjivao odreĎenu normu materijalnog prava, da bi donio ovu<br />
presudu, već je primjenjio normu procesnog prava. Iz ovog razloga presuda se ne moţe<br />
pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ţalba se moţe izjaviti samo zbog<br />
pogrešne primjene procesnog prava i zbog toga što je izjava o odricanju, kao dispozitivna<br />
parnična radnja, data u zabludi, pod prinudom ili prijetnjom.<br />
PRESUDA NA OSNOVU PRIZNANJA<br />
Presuda na osnovu priznanja je posljedica dispozitivne radnje tuţenog, koji raspolaţe<br />
tuţbenim zahtjevom u cjelini ili djelimično. Kao i presuda na osnovu odricanja, i ovo je<br />
jednostrana presuda. Tuţeni do zaključenja glavne rasprave moţe priznati tuţbeni zahtjev u<br />
cjelini ili djelimično. Ako tuţeni prizna tuţbeni zahtjev djelimično, sud će donijeti presudu na<br />
osnovu priznanja u pogledu onog dijela tuţbenog zahtjeva koji je tuţeni priznao. U pogledu<br />
preostalog djela tuţbenog zahtjeva nastaviće se parnični postupak.<br />
Da bi sud donio presudu na osnovu priznanja moraju biti kumulativno ispunjeni odreĎeni<br />
uslovi:<br />
1) da je priznanje dalo ovlašćeno lice<br />
2) da se radi o tuţbenom zahtjevu kojim tuţeni odnosno ovlašćeno lice moţe slobodno<br />
raspolagati<br />
3) da priznanjem tuţbenog zahtjeva nisu prekoračene granice slobode raspolaganja<br />
4) da su istiniti navodi tuţioca o činjenicama o kojim sud vodi računa po sluţbenoj<br />
duţnosti<br />
5) da tuţeni nije povukao dato priznanje<br />
13
Sanja Djekic<br />
Pravni fakultet<br />
Ukoliko tuţeni raspolaţe zahtjevom kojim ne moţe raspolagati, sud neće donijeti presudu<br />
na osnovu priznanja. U slučaju da postoji sumnja da tuţeni raspolaţe zahtjevom kojim stranke<br />
ne mogu raspolagati, sud će odloţiti donošenje presude na osnovu priznanja kako bi<br />
ispitao da li su ispunjeni uslovi za donošenje ove presude. Sud će zastati sa postupkom dok ne<br />
pribavi prethodna obavještenja i ne sprovede potrebne izviĎaje.<br />
Sud presudu na osnovu priznanja donosi kad tuţeni prizna tuţbeni zahtjev. U tom slučaju<br />
sud primjenjuje procesnu normu u kojoj je predviĎeno donošenje ove presude. Stoga se ova<br />
presuda ne moţe pobijati zbog nepotpunog i nepravilno utvrĎenog činjeničnog stanja, niti<br />
pogrešne primjene normi materijalnog prava. Ova presuda se samo moţe pobijati zbog<br />
nepotpunih povreda postupka, kao i zbog eventualnih nedostataka u pogledu mana volje, kao<br />
što su zabluda, prevara i prijetnja.<br />
PRESUDA ZBOG PROPUŠTANJA<br />
Presudu zbog propuštanja donosi sud ako tuţeni propusti da odgovori na tuţbu uz<br />
ispunjenje ostalih zakonom predviĎenih pretpostavki. Da bi sud donio presudu zbog<br />
propuštanja moraju kumulativno biti ispunjeni odreĎeni uslovi:<br />
1) tuţenom je uredno dostavljena tuţba<br />
2) tuţilac je u tuţbenom podnesku predloţio donošenje presude zbog propuštanja<br />
3) tuţeni nije podnio odgovor na tuţbu u zakonsko predviĎenom roku<br />
4) osnovanost tuţbenog zahtjeva proizilazi iz činjenica navedenih u tuţbi<br />
5) činjenice na kojim se zasniva tuţbeni zahtjev nisu u suprotnosti sa opštepoznatim<br />
činjenicama i dokazima priloţenim uz tuţbu<br />
6) radi se o zahtjevu ili djelu zahtjeva kojim stranke mogu slobodno raspolagati<br />
Presudu zbog propuštanja sud moţe donijeti samo ako je tuţenom uredno dostavljena<br />
tuţba sa svim prilozima. Prilikom dostavljanja tuţbe tuţenom, sud mora poučiti tuţenog šta<br />
treba da sadrţi odgovor na tuţbu i obavjestiti ga o posljedicama propuštanja ukoliko ne<br />
odgovori na tuţbu u predviĎenom roku. Sud moţe zastati sa donošenjem presude zbog<br />
propuštanja, ako nije siguran da je tuţeni uredno pozvan jer bi u protivnom povrijedio pravo<br />
tuţenog da bude saslušan. Sudija mora biti obazriv i zvog toga što se presud zbog propuštanja<br />
moţe pobijati jedino prijedlogom za vraćanje u preĎašnje stanje, a sud će dozvoliti vraćanje u<br />
preĎašnje stanje samo ako je propuštanje posljedica opravdanog razloga koji se nije mogao<br />
predvidjeti niti izbjeći.<br />
14
Sanja Djekic<br />
Pravni fakultet<br />
Da bi sud mogao da donese presudu zbog propuštanja, sam tuţilac u tuţbenom podnesku<br />
mora izričito predloţiti donošenje ove presude za slučaj da izostane odgovor na tuţbu. Ako<br />
tuţilac ne predloţi donošenje presude zbog propuštanja, a tuţeni u roku koji je zakonom<br />
izričito predviĎen ne podnese odgovor, nastupaće druge procesne posljedice. U tom slučaju<br />
sud će zakazati pripremno ročište.<br />
Sud moţe donijeti presudu zbog propuštanja samo ako tuţeni ne podnese odgovor na tuţbu<br />
i ne ospori tuţbeni zahtjev. Propuštanje tuţenog sankcionisano je donošenjem presude zbog<br />
propuštanja.<br />
Da bi sud donio presudu zbog propuštanja, osnovanost tuţbenog zahtjeva mora proizilaziti<br />
iz činjenica koje je tuţilac naveo u tuţbi. Ako iz činjenica navedenih u tuţbi ne proizilazi<br />
osnovanost istaknutog tuţbenog zahtjeva, sud će donijeti presudu kojom će odbiti tuţbeni<br />
zahtjev. Činjenice navedene u tuţbi ne smiju biti u suprotnosti sa činjenicama koje su<br />
opštepoznate ili sa dokazima koje je sam tuţilac priloţio uz tuţbu.<br />
Sud mora provjeriti da li pravna posljedica koju tuţilac zahjeva proističe iz materijalno<br />
pravne norme koju treba primjeniti u konkretnoj pravnoj stvari. Ako bi sud pogriješio<br />
prilikom odlučivanja, onda bi se radilo o pogrešnoj primjeni materijalnog prava.<br />
Presuda zbog propuštanja moţe se donijeti samo ako tuţeni neopravdano propusti da<br />
odgovori na tuţbu. Ako postoje opšte poznate okolnosti koje su tuţenog spriječile da<br />
odgovori na tuţbu, sud neće moći donijeti ovu presudu.<br />
Kada se radi o zahtjevu ili djelu zahtjeva kojim stranke ne mogu raspolagati, sud ne moţe<br />
donijeti presudu zbog propuštanja.<br />
Protiv presud zbog propuštanja nije dopuštena ţalba kao redovni pravni lijek. Tuţeni je<br />
lišen prava na izjavljivanje ţalbe, kao redovnog pravnog lijeka i kad je donošenje presude<br />
zbog propuštanja posljedica greške suda. A vanredni pravni lijekovi , apelacija Ustavnom<br />
sudu..<br />
Protiv presude zbog propuštanja mogu se, meĎutim, izjaviti dva ograničena i ekskluzivna<br />
redovna pravna lijeka kojima se ona na indirektan način eliminiše iz pravnog poretka i<br />
sprječava da bude regulator spornih odnosa. To su prijedlog za vraćanje u preĎašnje stanje i<br />
ţalba na rješenje ukoliko je prijedlog odbijen.<br />
Protiv presude zbog propuštanja dopušten je, prije svega, prijedlog za vraćanje u<br />
preĎašnje stanje. Prijedlogom za vraćanje u preĎašnje stanje tuţenom nije odezbjeĎena<br />
potpuna zaštita prava i garantovana zakonitost odluke, jer se prijedlog podnosi samo iz<br />
odreĎenih procesnih razloga. Tuţenom nije pruţena mogućnost da presudu zbog propuštanja<br />
15
Sanja Djekic<br />
Pravni fakultet<br />
pobija zbog toga što nije bilo zakonom propisanih uslova za njeno donošenje, odnosno zbog<br />
pogrešne ocjene suda o tome da je tuţbeni zahtjev očigledno osnovan.<br />
Blagovremeno izjavljen prijedlog za vraćanje u preĎašnje stanje ima suspenzivno dejstvo jer<br />
sprječava da presuda zbog propuštanja postanje pravosnaţna.<br />
Specifičnost u pogledu presude zbog propuštanja, manifestuje se u još jednom redovnom<br />
pravnom lijeku koji, izuzetno, stoji na raspolaganju tuţenom odnosno ţaliocu. Tuţeni moţe<br />
izjaviti ţalbu samo zbog toga što je sud prijedlog za vraćanje u preĎašnje stanje odbio kao<br />
neosnovano jer nije postojao opravdan razlog za propuštanje.<br />
PRESUDA BEZ ODRŢAVANJA GLAVNE RASPRAVE<br />
Presuda u zakonom predviĎenim slučajevima moţe biti donesena i bez odrţavanja glavne<br />
rasprave. Ako je meĎu strankama neosporno činjenično stanje, a postoji spor o pravnim<br />
pitanjima, sud moţe donijeti presudu bez odrţavanja glavne rasprave. Sud moţe donijeti ovu<br />
presudu na pripremnom ročištu, samo ako ne postoje procesne smetnje za njeno donošenje.<br />
Ako tuţeni u potpunosti prizna činjenične navode na kojim a tuţilac zasniva svoj tuţbeni<br />
zahtjev, meĎu strankama je nesporno činjenično stanje i sud moţe da odluči primjenjujući<br />
odgovarajuću pravnu normu i da donese presudu bez zakazivanja i odrţavanja glavne<br />
rasprave.<br />
Sud moţe ovu presudu donijeti i u pojedinim posebnim parničnim postupcima kao što je<br />
npr. postupak za razvod braka na osnovu sporazuma supruţnika koji je pokrenut njihovim<br />
zajedničkim zahtjevom za sporazumni razvod braka jer meĎu njima, prije nego što je<br />
pokrenut brakorazvodni postupak, nema spora u pogledu prava na razvod.<br />
Ţalba, kao redovni pravni lijek, moţe se izjaviti protiv ove presude iz svih razloga iz kojih<br />
se inače ona moţe izjaviti.<br />
8<br />
Parnično procesno pravo, autor dr. Gordana Stanković, dr. Ranka Račić, Trebinje 2008.godine<br />
16
Sanja Djekic<br />
Pravni fakultet<br />
RJEŠENJA<br />
Sud odlučuje rješenjima u svim slučajevima kad ne odlučuje presudom.<br />
Sud donosi rješenja kad upravlja postupkom, kad nalaţe izvršenje neke parnične radnje,<br />
kad odlučuje o procesnim pitanjima, kad donosi odluku o kaţnjavanju zbog nepoštovanja<br />
procesne discipline ili zbog zloupotrebe procesnih ovlašćenja, kad odučuje o troškovim<br />
postupka, kad odlučuje odreĎivanju mjere obezbjeĎenja, kad obustavlja postupak. Izuzetno,<br />
sud moţe meritorno odlučiti rješenjem (npr. u postupku o smetanju drţavine).<br />
Instancioni sud odlučuje u formi rješenja u onim situacijama kad odbacuje pravni lijek ili<br />
kad ukida prvostepenu odluku i pravnu stvar vraća na ponovno suĎenje. Ako stranka izjavi<br />
ţalbu protiv rješenja nezavisno od toga da li rješenje potvrĎuje, preinačava ili ukida.<br />
Sud nije uvijek vezan za rješenje koje je donio. Tako, sud nije vezan za rješenja koja se<br />
tiču upravljanja postupka. Sud moţe ova rješenja izmjeniti ili opozvati. Protiv ovih rješenja<br />
posebna ţalba nije dozvoljena. Stranka se na ova rješenja moţe ţaliti samo kad se ţali na<br />
meritornu odluku. Ako se radi o rješenju koje je sud donio nakon preduzimanja odreĎene<br />
dispozitivne radnje parnične stranke, sud je vezan za ovo procesno rješenje.<br />
Sud je vezan i za rješenja kojim odlučuje u instancionom postupku.<br />
Vrste rješenja<br />
Rješenja se mogu podjeliti na različite grupe: 1) rješenja kojim sud meritorno odlučuje, 2)<br />
rješenja o upravljanju parnicom, 3) rješenja kojima sud odlučuje o procesnim ovlašćenjima<br />
stranaka, 4) rješenjima kojima se odlučuje o procesnim pitanjima, 5) rješenja kojima<br />
instancioni sud ukida prvostepenu odluku i pravnu stvar vraća na ponovno odlučivanje, 6)<br />
rješenja kojim sud odlučuje o procesnim kaznama zbog zloupotrebe procesnog ovlašćenja, 7)<br />
rješenja kojim sud izriče procesne kazne zbog nediscipline, 8) rješenja kojima se odlučuje o<br />
parničnim troškovima.<br />
Rješenja o procesnim kaznama, izrečenim odredbama ZPP, uvijek se izvršava po<br />
sluţbenoj duţnosti.<br />
17
Sanja Djekic<br />
Pravni fakultet<br />
Donošenje, objavljivanje i dostavljanje rješenja<br />
Sud rješenja donosi na ročištu i van ročišta. Rješenja koja sud donosina ročištu, mogu se<br />
donositi u prvostepenom i instancionom postupku, kao i pred zamoljenim sudom. Rješenja<br />
koja se donose pred prvostepenim sudom donosi sudija pojedinac. Ako se rješenje donosi<br />
pred instancionim sudom, objavljuje ga predsjednik vjeća, a pred zamoljenim sudom<br />
zamoljeni sudija.<br />
Rješenja koja sud donosi van ročišta, sud mora dostaviti praničnim strankama da bi se<br />
upoznale sa takvim rješenjem. U ovom slučaju strankama se dostavlja ovjereni prepis<br />
rješenja.<br />
Pismeni sasvtav rješenja mora uvijek sadrţavati uvod i izrek rješenja, a obrazloţenje samo<br />
ako je sud meritorno odlučio o zahtjevu parničih stranaka, odnosno ako se njime odbija<br />
prijedlog stranke ili ako se njime rješava o prijedlozima stranaka koji su suprotni. Rješenje<br />
moţe biti obrazloţeno i u drugim slučajevima kad je to potrebno.<br />
Vezanost suda rješenjem<br />
Za rješenje o upravljanju postupkom sud nije vezan, kao i za rješenje za koje je to odredbama<br />
ZPP izričito predviĎeno. Kada je rješenjem meritorno odlučeno, sud je vezan za takvo<br />
rješenje, a ako nije objavljeno, od trenutnka kada je ono otpravljeno. Pošto je rješenje sudska<br />
odluka i stranke su vezane za rješenje od trenutka objavljivanja odnosno od trenutka<br />
dostavljanja.<br />
DEJSTVO PRESUDE<br />
Dejstvo jedne presude zavisi od toga da li je ona postala pravosnaţna ili ne.<br />
Nepravosnaţna presuda svoje dejstvo proizvodi samo u parnici, dok prvosnaţna presuda<br />
svoje dejstvo proizvodi i u parnici i u materijalnopravnim odnosima. I nepravosnaţna i<br />
pravosnaţna odluka proizvode svoje dejstvo prema stankama i prema sudu koji je donio<br />
odluku.<br />
Dejstvo presude prema sudu tiče se vezanosti suda za donesenu odluku. Sudija pojedinac<br />
prvostepenog suda sam odlučuje i duţan je da odluči i izradi presudu u pismenoj formi<br />
najkasnije u roku od trodeset dana od dana zaključenja glavne rasprave.<br />
18
Sanja Djekic<br />
Pravni fakultet<br />
Presuda je donijeta kad on potpiše izvornik presude. Od tog trenutka on je vezan za donesenu<br />
odluku i više je ne moţe izmjeniti.<br />
Stranke su vezane za presudu od dana kada su došle u priliku da se upoznaju sa njenom<br />
sadrţinom. Taj dan moţe da bude različit, zavisno od toga da li se radi o presudi koja im je<br />
uručena ili koja im je dostavljena.<br />
Ako se radi o presudi za koju je sud unaprijed saopštio da će i kad će biti uručena<br />
strankama, po samom zakonu se smatra da je ona donijeta onog dana kad je sud saopštio da je<br />
stranke mogu preuzeti u zgradi suda. Od tog dana stranka je upoznata sa sadrţinom presude,<br />
ona je vezuje i ona ima pravo da izjavi pravni lijek. Od narednog dana po uručenju presude,<br />
počinje da teče rok za izjavljivanje ţalbe na prvostepenu presudu.<br />
Ukoliko je sudija prvostepenog suda, koje je unaprijed saopštio da će i kad će presuda biti<br />
uručena strankama, iz nekih razloga prekoračio rok koji je odredio kao rok za uručenje<br />
presude , duţan je da donese rješenje kojim će konstatovati da će doći do odgaĎanja uručenja<br />
presude, naloţiti da se o tome obavjeste stranke i odlučiti da im se otpravak presude dostavi<br />
po pravilima dostavljanja. Ovom novom odlukom o upravljanju postupkom prvostepeni sud<br />
će opozvati svoje ranije rješenje kojim je odredio dan uručenja presude i odlučiti da se ona<br />
dostavi strankama.<br />
Presuda zbog propuštanja, presuda drugostepenog suda koja je donesena bez usmene<br />
rasprave i prvostepena presuda u čijem datumu uručenja stranka nije bila uredno obavještena,<br />
dostavljaju se strankama po pravilima o dostavljanju i rok za izjavljivanje pravnog lijeka<br />
počinje da teče narednog dana od dana dostavljanja prepisa presude.<br />
Presuda koju donosi revizijski sud vezuje revizijski sud od dana kada je završeno vjećanje<br />
i glasanje tj. od trenutka kad je donesena presuda u postupku po reviziji. Pošto revizijski sud<br />
dostavlja svoje odluke strankama, presuda revizijskog suda vezuje stranke od trenutka kad im<br />
je dostavljena iako je presuda revizijskog suda postala pravosnaţna kada je donijeta.<br />
Nepravosnaţna presuda proizvodi odreĎena dejsta u odnosu na parnične stranke od<br />
momenta dostavljanja: 1) teče rok za izjavljivanje pravnog lijeka, 2) stranke se mogu odreći<br />
prava na pravni lijek, 3) počinje da teče parcioni rok koji će biti prekinut u slučaju<br />
izjavljivanja pravnog lijeka, 4) ukoliko u roku za izjavljivanje pravnog lijeka, stranka ne izjavi<br />
pravni lijek, nastupa pravosnaţnost, 5) počinje da teče rok za traţenje dopunske presude.<br />
9<br />
Parnično procesno pravo, autor dr. Gordana Stanković, dr. Ranka Račić, Trebinje 2008.godine<br />
19
Sanja Djekic<br />
Pravni fakultet<br />
PRAVOSNAŢNOST<br />
Pravosnaţnost je svojstvo odluke koje ona stiče pod odreĎenim uslovima i koje se<br />
ispoljava u tome što ona stiče autoritet, čvrstinu i stabilnost. Pravosnaţnost je ustanova koja<br />
obezbjeĎuje pravnu snagu jednoj odluci i omogućava joj da proizvede odreĎena dejstva.<br />
Zahtjevima pravne sigurnosti, koji se ostvaruju ustanovom pravosnaţnosti, postavljaju se<br />
okviri u kojima se moţe preispitavati pravilnost i zakonitost odlučivanja. Time se ostavlja<br />
mogućnost i pored široko postavljenih okvira za preispitivanje pravilnosti donesene presude,<br />
da pravosnaţnost stekne i nepravilna presuda. Ali, pojedinačni slučajevi donošenja nepravilne<br />
odluke moraju biti svjesno ţrtvovani razlozima pravne sigurnosti, koje obezbjeĎuje<br />
pravosnaţnost.<br />
Donesena presuda u parničnom postupku ne dobija nego stiče pravosnaţnost. Jer,<br />
donesena proizvodi samo neka dejstva koja još ne obezbjeĎuju pravosnaţnost. Najvaţnije<br />
dejstvo donesene presude je u tome što obavezuje sud koji je donosi: ne moţe se ukinuti, a ni<br />
preinačiti. Od momenta dostavljanja presude strankama počinje teći rok za ţalbu. Nastupanje<br />
dejstva pravosnaţnosti zavisi od toga da li će se postupak okončati u prvom ili u drugom<br />
stepenu: ako stanke uloţe ţalbu, presuda će steći pravosnaţnost u prvom stepenu, a ako uloţe<br />
ţalbu tada pravosnaţnost moţe steći i u drugom stepenu.<br />
Pravosnaţna presuda proizvodi niz posljedica koje u svom ukupnom rezultatu odreĎuju<br />
njenu snagu koju zovemo zakonskom snagom presude ili pravosnaţnošću. S obzirom na vrstu<br />
posljedica koje proizvodi pravosnaţna presuda u teoriji se pravi razlika izmeĎu<br />
pravosnaţnosti u procesno pravnom i materijalno pravnom smislu.<br />
Formalna pravosnaţnost<br />
Odluka je formalno pravosnaţna kad se više ne moţe ni mjenjati ni ukidati u postupku<br />
pred instancionim sudom. Sve dok odluku jednog suda, konačnu u toj instanci, moţe ispitivati<br />
viši sud, ona nije stupila na pravnu snagu, nije postala pravosnaţna. Tek kad je donesena<br />
odluka u poslednjoj instanci ili kad stranke nisu iskoristile mogućnost da pokrenu postupak za<br />
kontrolu zakonitosti odluke pred instancionim sudom, odluka postaje pravosnaţna-stiče<br />
posebno svojstvo.<br />
Formalna pravosnaţnost ne sprečava sud koji odlučuje u postupku po vanrednom<br />
pravnom lijeku da ukine formalno pravosnaţnu presudu jer se vanredni pravni lijekovi i<br />
izjavljuju protiv pravosnaţnih odluka.<br />
20
Sanja Djekic<br />
Pravni fakultet<br />
Nastupanje formalne pravosnaţnosti<br />
Presuda postaje formalno pravosnaţna: 1) istekom roka za ulaganje redovnog pravnog lijeka,<br />
2) odricanjem na pravni lijek, 3) povlačenjem uloţenog pravnog lijeka, 4) donošenjem<br />
presude u drugostepenoj instanci.<br />
Trenutak nastupanja formalne pravosnaţnosti je različit i zavisi od toga da li je pravni<br />
lijek dopušten ili nije, da li je izjavljen ili nije, da li je stranka raspolagala pravom na pravni<br />
lijek ili nije. Kada protiv odluke nije dopušten pravni lijek, odluka postaje pravosnaţna u<br />
trenutku objavljivanja odnosno dostavljanja, zavisno od toga kako je bila saopštena. Ako<br />
protiv odluke nije dozvoljena samostalna ţalba, ona postaje pravosnaţna zajedno sa odlukom<br />
uz koju se moţe pobijati. Kad je pravni lijek dopušten, trenutak nastupanja pravosnaţnosti je<br />
različit. Mogućnost izjavljivanja pravnog lijeka odlaţe nastupanje pravosnaţnosti tako da,<br />
zbog suspenzivnog dejstva pravnog lijeka, i pravosnaţnost različito nastupa:<br />
1) Ako se jedna stranka odrekne prava na izjavljivanje pravnog lijeka stvorena je<br />
mogućnost za nastupanje pravosnaţnosti. Ako do isteka roka za izjavljivenje pravnog<br />
lijeka druga stranka ne izjavi ţalbu, odluka postaje pravosnaţna. Kad su se obije<br />
stranke odrekle prava na pravni lijek, odluka postaje pravosnaţna čim sud sazna za<br />
poslednju izjavu o odricanju od prava na pravni lijek.<br />
2) Ako je stranka, u okviru roka za izjavljivanje pravnog lijeka, izjavila pravni lijek, zbog<br />
suspenzivnog dejstva pravnog lijeka, odloţeno je nastupanje pravosnaţnosti sve dok<br />
viši sud ne odluči po pravnom lijeku. Viši sud moţe da odbaci pravni lijek, kao<br />
neblagovremen, i u tom slučaju rješenjem konstatuje da je i kada je nastupila<br />
pravosnaţnost odluke. Kad viši sud odbije pravni lijek i potvrdi pobijanu odluku ili<br />
usvoji pravni lijek i pobijanu odluku preinači, pravosnaţnost nastupa kad odluka bude<br />
donesena. Ako viši sud usvoji pravni lijek, ukine pobijanu odluku i vrati pravnu stvar<br />
na ponovno suĎenje, odluka više nema dejstvo i ne moţe da postane pravosnaţna jer<br />
nije okončan postupak za rješavanje spora.<br />
3) Ako stranka propusti rok za izjavljivanje pravnog lijeka, ona gubi pravo na pravni<br />
lijek i, ako druga stranka nije izjavila pravni lijek, odluka je postala pravosnaţna.<br />
4) Ako stranka neblagovremeno izjavi pravni lijek, on ne proizvodi nikakvo pravno<br />
dejstvo; odluka je postala pravosnaţna kad je istekao rok za izjavljivanje pravnog<br />
lijeka.<br />
5) Ako stranka povuče izjavljeni pravni lijek do isteka roka za izjavljivanje pravnog<br />
lijeka, a druga stranka ga ne izjavi, odluka postaje pravosnaţna istekom roka za<br />
21
Sanja Djekic<br />
Pravni fakultet<br />
izjavljivanje pravnog lijeka. Stranka koja je povukla pravni lijek moţe da ga ponovo<br />
izjavi do isteka roka za izjavljivanje pravnog lijeka. Stranka moţe da povuče izjavljeni<br />
pravni lijek prije nego što je o njemu odlučio viši sud, i u tom slučaju odluka postaje<br />
pravosnaţna kada je pravni lijek povučen.<br />
Materijalna pravosnaţnost<br />
Materijalna pravosnaţnost je dejstvo formalno prvosnaţne odluke van parnice, u<br />
materijalnopravnim odnosima. Dejstvo formalno pravosnaţne odluke se ispoljava u njenoj<br />
konačnosti, autoritativnosti i neizmjenjivosti.<br />
Pravosnaţna odluka postavlja konačno rješenje spora. Pravosnaţnom odlukom spor je<br />
konačno i definitivno riješen i jedna sporna stvar postala presuĎena stvar-res litigiosa je<br />
postala rec iudicata. O presuĎenoj stvari se ne moţe ponovo suditi ( ne bis in idem ); ono što<br />
je presuĎeno, postalo je konačno presuĎeno.<br />
Pravosnaţnom odlukom sud je na autoritativan način riješio spor i uredio odnose<br />
parničara.. Autoritet pravosnaţne presude proizilazi iz okolnosti što je ona akt drţavnog<br />
organa nastao u vršenju sudske funkcije. Pravosnaţnom odlukom konkretizovana je<br />
apstraktna pravna norma na konkretni slučaj; sud je formulisao pojedinačnu pravnu normu,<br />
koja predstavlja za parničare, kao njene adresate, zakon koji ureĎuje njihove interne odnose.<br />
Pravosnaţna presuda ima autoritet i snagu zakona za stranke jer, kao i zakon, predviĎa prava i<br />
obaveze (res iudicata ius facit inter partes).<br />
Pravosnaţna odluka se ne moţe osporavati jer se smatra da je istinito ono što je njome<br />
utvrĎeno ili odlučeno.<br />
Predmet pravosnaţne odluke ne moţe da bude predmet ponovnog odlučivanja ni u parnici<br />
u kojoj je odluka donesena, ni u nekom drugom postupku. Pravosnaţna odluka vezuje svojom<br />
konačnošću, istinitošću i autoritetom pravne subjekte koje pogaĎa; za pravosnaţnu odluku<br />
vezani su i stranke i sud. Stranke su vezane za pravosnaţnu odluku jer im je njome definitivno<br />
pruţena pravna zaštita i definitivno su ureĎeni sporni odnosi pojedinačnim sudskim aktom<br />
koji za njih ima snagu zakona. Sud je vezan pravosnaţnom odlukom jer o istoj pravnoj stvari<br />
niti moţe ponovo odlučivati, niti smije drugačije odlučivati.<br />
Da bi jedna pravna stvar bila res iudicata, potrebno je da se ispune odreĎeni uslovi. To su:<br />
identitet stranaka, identitet zahjteva i identitet činjeničnog stanja. Prigovor presuĎene stvari je<br />
22
Sanja Djekic<br />
Pravni fakultet<br />
opravdan samo ako je u ranijim presudama odlučeno o istom tuţbenom zahjtevu, zasnovanom<br />
na istom dogaĎaju u prošlosti, izmeĎu istih stranaka odnosno njihovih pravnih poslednika.<br />
Postojanje pravosnaţne presude predstavlja procesnu smetnju i čini nedopuštenim<br />
ponovno raspravljanje i odlučivanje o istoj pravnoj stavri, o istom sporu izmeĎu istih stranaka.<br />
Prema stadijumu u kome se nalazi druga, kasnije pokrenuta parnica, moguće su različite<br />
situacije.<br />
1) Pravosnaţnost presuda iz ranije parnice predstavlja procesnu smetnju u kasnijoj<br />
parnici do donošenja prvostepene presude i iz tog razloga sud odbacuje tuţbu.<br />
2) Pravosnaţna presuda iz ranije parnice i poslije donošenja prvostepene presude<br />
predstavlja i dalje procesnu smetnju, koja nije bila otklonjena, i to predstavlja povredu<br />
postupka koja ima bitan značaj te se radi o ţalbenom razlogu koji će biti povod za<br />
izjavljivanje pravnog lijeka i povreda postupka o kojoj instancioni sud vodi računa.<br />
3) Ako pravni lijek ne bude izjavljen, presuda iz kasnije parnice će postati pravosnaţna,<br />
tako da će postojati dvije pravosnaţne presude u istoj pravnoj stvari. U tom slučaju,<br />
postojanje pravosnaţne presude iz ranije parnice biće razlog za izjavljivanje<br />
vanrednog pravnog lijeka, prijedloga za ponavljanje postupka u kasnijoj parnici.<br />
Pravosnaţna presuda iz ranije parnice ima prednost u odnosu na kasniju sve dok teče<br />
rok za izjavljivanje prijedloga za ponavljanje postupka. Po proteku ovog roka,<br />
prednost će imati i vaţiće kasnija pravosnaţna presuda prema opštim pravilima o<br />
vaţenju i derogaciji pravnih akata (lex posterior derogat priori).<br />
Odluke koje mogu postati pravosnaţne<br />
Pravosnaţne mogu postati sve presude bez obzira na njihov sadrţaj, dio zahtjeva o kome<br />
je odlučeno te način donošenja.<br />
ZPP izričito ne predviĎa koja rješenja mogu postati pravosnaţna iako u nizu odredaba<br />
govori o pravosnaţnosti rješenja. Pošto su i rješenja sudske odluke, i ona moraju da postanu<br />
pravosnaţna. Problem je samo u tome što sva rješenja ne mogu da postanu pravosnaţna.<br />
Pravosnaţna mogu da postanu, prije svega, rješenja kojim se meritorno odlučuje o zahjtevu za<br />
pesudu. Isto tako, mogu da postanu pravosnaţna i sva ona rješenja protiv kojih je dopuštena<br />
posebna ţalba jer sama mogućnost izjavljivanja ţalbe odlaţe nastupanje pravosnaţnosti.<br />
Rješenja protiv kojih nije dopuštena ţalba, postaju pravosnaţna kad postane pravosnaţna ona<br />
odluka uz koju se mogu pobijati. Rješenje koje se više ne moţe pobijati redovnim pravnim<br />
lijekom postaje formalno pravosnaţno.<br />
23
Sanja Djekic<br />
Pravni fakultet<br />
Materijalno pravosnaţna postaju sva rješenja kojima se meritorno odlučuje o zahtjevu za<br />
presudu jer se njima regulišu materijalno pravni odnosi i nova parnica o istoj stvari nije<br />
dopuštena. Smatra se da postaju materijalno pravosnaţna i rješenja kojima se odlučuje o<br />
procesnim pitanjima, osim rješenja o upravljanju parnicom. Rješenje kojim se odlučuje o<br />
procesnim pitanjima (npr. rješenje o odbacivanju tuţbe zbog nepostojanja neke procesne<br />
prepostavke) postaje materijalno pravosnaţno jer je sud za njega vezan, a razlozi<br />
ekonomičnosti i pravne sigurnosti sprječavaju ponovno odlučivanje o istom pitanju. Ukoliko<br />
se kasnije okolnosti promjene, nova parnica bi bila dopuštena jer se radi o istoj pravnoj stavri<br />
(npr. sud je odbacio tuţbu jer nije voĎen neki prethodni postupak, pa kasnije taj postupak<br />
bude sproveden, u novoj parnici ne postoji stara procesna smetnja).<br />
Uticaj pravosnaţne prasude na građanskopravni odnos<br />
Pravosnaţna presuda autoritativno ureĎuje odnose parničara na isti način kao i zakon.<br />
Autoritet pravosnaţne presude proizilazi iz okolnosti što je ona akt drţavnog organa nastao u<br />
vršenju sudske funkcije. I kad pravosnaţna presuda ne odgovara stvarnom stanju pravnih<br />
odnosa, kad se zasniva na neispravnoj činjeničnoj podlozi, ona kao sudski akt, vaţi i izaziva<br />
dejstvo. Sporno je, u teoriji da li i kakvo dejstvo ima pogrešna pravosnaţna odluka u<br />
materijalnopravnim odnosima.<br />
Javljaju se pristalice dva shvatanja, odnosno dvije teorije:<br />
Pristalice materijalnopravne teorije smatraju da pravosnaţna presuda stvara ili ukida<br />
graĎanska subjektivna prava ukoliko nije u skladu sa stvarnim stanjem.<br />
Pristalice procesnopravnog shvatanja smatraju da pogrešna pravosnaţna odluka ne stvara<br />
niti ukida subjektivna prava, niti ima neposredno dejstvo na sam materijalnopravni odnos.<br />
U literaturi se smatra da svaka tuţba nije bila usmjerena na to da izazove promjene u<br />
materijalnopravnim odnosima jer takvu prirodu ima samo pravnopreinačavana tuţba. Zadatak<br />
presude nije da stvara ili ukida prava (osim pravnopreinačavane presude), već da eliminiše<br />
sporove iz odnosa parničara pošto su postojeća prava bila ugroţena, povrijeĎena ili osporena.<br />
Osim toga, svaka pravosnaţna presuda djeluje samo prema strankama čije ponašanje u<br />
pravnim odnosima reguliše.<br />
10<br />
Parnično procesno pravo, autor dr. Gordana Stanković, dr. Ranka Račić, Trebinje 2008.godine<br />
24
Sanja Djekic<br />
Pravni fakultet<br />
Granice pravosnaţnosti<br />
Granice pravosnaţnosti se odreĎuju u tri aspekta: objektivno s obzirom na predmet<br />
odlučivanja, subjektivno s obzirom na lica i vremenski s obzirom na vrijeme koje je<br />
mjerodavno za presuĎivanje.<br />
Objektivne granice pravosnaţnosti<br />
Predmet pravosnaţnosti mogu biti samo one odluke kojim je sud odlučio u zahtjevu za<br />
presudu, odnosno pravosnaţan postaje samo dispozitiv presude.<br />
Predmet pravosnaţnosti ne mogu biti oni elementi raspravljanja koji se unose<br />
obrazloţenje odluke. Tako , ne mogu steći svojstva pravosnaţnosti: činjenice koje čine<br />
podlogu odluke i koje su navedene u obrazloţenju, pravna pravila koja čine podlogu odluke o<br />
zahtjevu za presudu, odluka suda o prethodnom pitanju unesena u obrazloţenje odluke,<br />
odluka o prigovorima istaknutim u toku postupka, odluke o protivzahtjevima koji su isticani u<br />
cilju meterijalnopravne odbrane.<br />
Ukratko, ne stiču pravosnaţnost oni elementi raspravljanja iz kojih se izvodi silogistički<br />
zaključak o osnovanosti tuţbenog zahtjeva.<br />
Odluka o osnovanosti tuţbenog zahtjeva stiče dejstvo pravosnaţnosti. I odluka kojom je<br />
prekoračen tuţbeni zahtjev postaje pravosnaţana, uprkos nastaloj povredi principa dispozicije<br />
i slobode rapolaganja.<br />
Subjektivne granice pravosnaţnosti<br />
Dejstvo pravosnaţnosti se u principu proteţe samo na stranke, presuda je za stranke zakon<br />
u konkretnom predmetu. Relativnost dejstva pravosnaţnosti opravdava se time što druga lica<br />
nemaju nikakav uticaj na parnicu i njen ishod. Stoga se ni pravosnaţnost presude donesene u<br />
konkretnom sporu ne moţe protezati na ta lica.<br />
Od pravila da pravosnaţna presuda pogaĎa samo parničare, postoje izvjesni izuzeci i tad<br />
se govori o proširenju pravosnaţnosti i o refleksnom dejstvu pravosnaţnosti.<br />
Prošireno dejstvo pravnosnaţnosti je dejstvo koje jedna pravosnaţna presuda ima prema<br />
trećim licima. Do proširenja pravosnaţnosti dolazi: zbog same prirode spornog prava ili<br />
25
Sanja Djekic<br />
Pravni fakultet<br />
pravnog odnosa u kome je došlo do spora i zbog pravnog odnosa koji postoji proširenje. U<br />
tom slučaju parnica pogaĎa širi krug lica zainteresovanih za ishod parnice(npr. presuda kojom<br />
se brak razvodi, presuda o utvrĎivanju očinstva itd.). Zbog samog pravnog odnosa koji postoji<br />
izmeĎu jednog parničara i trećeg lica, pravosnaţna presuda pogaĎa i umješača, tako da dolazi<br />
do proširenja pravosnaţnosti.<br />
Refleksno dejstvo pravosnaţnosti<br />
Refleksno dejstvo pravosnaţnosti ne predstavlja subjektivno dejstvo pravosnaţnosti.<br />
Refleksno dejstvo pravosnaţnosti nastaje kad je odredbama zakona izričito predviĎeno.<br />
Pravosnaţna presuda se reflektuje i na pravni poloţaj trećeg lica zbog prirode<br />
materijalnopravnog odnosa koji postoji izmeĎu stranke i trećeg lica. Priroda tih odnosa dovodi<br />
do toga da se pravosnaţna presuda, koja se tiče glavnog duţnika, reflektuje i na jemca i<br />
pogaĎa ga na odreĎeni način. Ukoliko je u parnici pravosnaţnom presudom utvrĎeno da ne<br />
postoji dug glavnog duţnika, tuţeni jemac moţe da se poziva na pravosnaţnu presudu, iako<br />
nije bio stranka u prethodnoj parnici, i da ističe da dug ne postoji.<br />
Vremenske granice pravosnaţnosti<br />
U vremenskom pogledu pravosnaţnost odluke se veţu za stanje u materijalnopravnom<br />
odnosu koje je postojalo u momentu zaključenja glavne rasprave. Zato je okončanje glavne<br />
rasprave mjerodavan momenat za odreĎivanje vremenskih granica pravosnaţnosti. Stoga<br />
stranka koja je propustila da iznese sve pravno relevantne činjenice iz razloga što joj nisu bile<br />
poznate, moţe traţiti ponavljanje postupka, ali ne moţe na osnovu tih činjenica pokretati novu<br />
parnicu sa istim tuţbenim zahtjevom. MeĎutim,na osnovu činjenica koje su nastale nakon<br />
zaključenja glavne rasprave, dakle nakon momenta relevantnog za odreĎivanje vremenskog<br />
domašaja pravosnaţnosti, stranke mogu pokretati novu parnicu sa istim tuţbenim zahtjevom.<br />
Neograničena trajna vezanost suda za svoju presudu moţe da bude teška ako je tuţeni<br />
osuĎen na činidbe koje dospjevaju u budućnosti (izdrţavanje, renta itd.), a mogućno je da se<br />
uslijed inflacije poloţaj tuţioca bude i oteţan. Moţe se dogoditi da se u budućnosti mjenjaju<br />
okolnosti koje su bile mjerodavne prilikom odlučivanja u pogledu visine ili trajanja budućih<br />
činidbi, i to kako u korist, tako i na štetu jednog od parničara. To je razlog što stranka ima<br />
pravo da pokrene novu parnicu i da zatraţi da se u njoj donese odluka kojom će se izmjeniti<br />
visina iznosa dugovane činidbe ako iznosi dospjevaju periodično, u budućnosti, pod uslovom<br />
26
Sanja Djekic<br />
Pravni fakultet<br />
da su se poslije zaključenja glavne rasprave promjenile okolnosti koje su bile mjerodavne za<br />
odreĎivanje visine i trajanja činidbe.<br />
Posljedice pravosnaţnosti<br />
Pravosnaţnost omogućava da nastanu odreĎene pravne posledice koje su predviĎene pravnim<br />
normama:<br />
1) izvršnost osuĎujućih presuda,<br />
2) preinačenje pravne situacije koje izazivaju pravosnaţne pravnopreinačavane presude,<br />
3) dejstvo presude kao pravne činjenice-kad pravosnaţna presuda postaje element<br />
činjeničnog stanja materijalnopravne norme (npr. presuda kojom je utvrĎeno da bi<br />
trebalo brak da prestane razvodom predstavlja osnov za gubitak nasljednog prava<br />
preţivjelog supruţnika),<br />
4) korišćenje presude kao dokaza o postojanju činjenica ili pravnih odnosa (npr. presuda<br />
kojom je utrvĎeno očinstvo je javna isprava koja sluţi kao dokaz u alimentacionoj<br />
parnici da postoji roditeljskodječiji odnos),<br />
5) intervencijsko dejstvo presude,<br />
6) različite materijalnopravne posledice koje predviĎaju materijalnopravne norme.<br />
Odredbama ZOO posebno je predviĎeno da pravosnaţna presuda izaziva sledeće<br />
materijalnopravne posledice:<br />
1) početak toka roka zastarjelosti za potraţivanje utvrĎena sudskom odlukom,<br />
2) mogućnost da povjerilac izjavi da neće primiti ispunjenje obaveze jer će traţiti<br />
naknadu štete zbog neispunjenja,<br />
3) mogućnost da i neprenosivi zahtjevi utvrĎeni pravosnaţnom odlukom preĎu na<br />
nasljednike (npr. potraţivanje naknade nematerijalne štete),<br />
4) mogućnost da se dospjele svote naknade štete u obliku rente uslijed smrti bliskog lica,<br />
tjelesnih povreda ili narušenja zdravlja, utvrĎene pravosnaţnom odlukom, prenesu na<br />
druge,<br />
5) mogućnost da se traţi izricanje sudskih penala zbog neispunjenja novčane obaveze<br />
utvrĎene pravosnaţnom odlukom.<br />
11<br />
GraĎansko procesno pravo, autor prof.dr. Branko Čalija, Sarajevo 1986.godine<br />
Parnično procesno pravo, autor dr.Gordana Stanković, dr.Ranka Račić, Trebinje 2008.godine<br />
27
Sanja Djekic<br />
Pravni fakultet<br />
PRESUDU<br />
ZBOG PROPUŠTANJA<br />
Osnovni sud u Doboju po sudiji Milici Radovanović u pravnoj stavri tuţioca republike<br />
Srpske Ministarstvo trgovine i turizma Banja Luka zastupan po zakonskom zastupniku<br />
Pravobranilaštvo RS sjedište zamjenika Doboj, protiv tuţenog STR ''Ruţa'' Podvoţnjak<br />
Bosanski Brod.<br />
Obavezuje se vlasnik Perić Gorica iz Bosanskog Broda, da tuţiocu RS Ministarstvo<br />
trgovine i turizma Banja Luka, isplati na ime duga 448,50 KM sa zakonskim kamatama počev<br />
od 08.06.2004. godine, pa do konačne isplate, te naknadi troškove postupka u iznosu od<br />
275,00 Km, a sve u roku od 15 dana, a koji počinje da teče prvog dana poslije dostavljanja<br />
prepisa presude tuţenom pod prijetnje izvršenja.<br />
Obrazloţenje<br />
Tuţilac je dana 18.03.2005. godine ovog suda podnio tuţbu protiv tuţenog radi isplate<br />
duga u iznosu od 448,50KM.<br />
Ovaj sud je tuţenom dostavio tuţbu na odgovor, a koji je primio prema priloţenoj<br />
dostavnici dana 19.05.2007. godine.<br />
Tuţeni sudu nije dostavio odgovor na tuţbu u zakonsko predviĎenom roku od 30 dana od<br />
dana prijema tuţbe sa prilozima, a kako je tuţilac u podnesenoj tuţbi predloţio da se u slučaju<br />
da tuţeni ne dostavi pismeni odgovor na tuţbu u zakonskom roku donese presuda zbog<br />
propuštanja, sud je donio presudu kojom se usvaja tuţbeni zahtjev jer je našao da isti nije<br />
očigledno neosnovan niti da se radi o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati, a što<br />
proizilazi iz činjenica na kojima se zasniva isti i koje nisu u očiglednoj protivriječnosti sa<br />
dokazima koje je tuţilac predloţio, odnosno sa opštepoznatim činjenicama.<br />
Odluka o troškovima zasniva se na Tarifnom broju 1. i 2. tačaka 2. Taksene tarife (Sluţbeni<br />
glasnik RS broj 18/99) na ime takse na tuţbu i presudu u iznosu od 150,00KM, te naknade za<br />
sastav tuţbe po tarifnom broju 2. i 12. u iznosu od 125,00KM postavljeno u troškovniku u<br />
skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad advokata, a u smislu odredbe člana<br />
386. i 183. stav 3, a u vezi sa članom 395. Zakona o parničnom postupku.<br />
28
Sanja Djekic<br />
Pravni fakultet<br />
Zbog iznesenog, sud je u smislu odredbe člana 182. Zakona o parničnom postupku i donio<br />
presudu kao u izreci.<br />
PRAVNA POUKA:<br />
Protiv ove presude nije dozvoljena ţalba ali se moţe podnijeti prijedlog za povraćaj u<br />
preĎašnje stanje.<br />
Prijedlog se podnosi Osnovnom sudu u Doboju u roku od 8 dana, računajući od dana kada<br />
je prestao razlog koji je prouzrokovao propuštanje, a ako je stranka tek docnije saznala za<br />
propuštanje, od dana kada je za to saznala.<br />
Poslije proteka 60 dana od dana propuštanja roka, predlagač je duţan da istovremeno sa<br />
podnošenjem prijedloga izvrši i propuštenu radnju.<br />
29
Sanja Djekic<br />
Pravni fakultet<br />
ZAKLJUČAK<br />
Iz svega navedeno dolazi se do sledećeg zaključka: kroz dugogodišnju evoluciju prava i<br />
pravnih sistema, razvijali su se svi elementi koji čine jednu pravnu cjelinu, krenuvši od tuţbe,<br />
načina dokazivanja itd. pa sve do namirenja parničnih stranaka, što na kraju rezultira<br />
presudom kao konačnim ostvarenjem sudske fukncije i njenom odlukom o osnovanosti ili<br />
neosnovanosti tuţbenog zahtjeva, u različitim sferama ţivota.<br />
Presuda čini krunu jednog parničnog postupka, koji bez ovog pravnog akta ne bi imao<br />
svrhu koju ima. Njome se ostvaruje sardrţaj sudske funkcije u kojoj je sadrţana<br />
konkretizacija opštih pravnih normi na pojedinačne ţivotne situacije.<br />
Presuda diktira pravila kojih se moraju drţati kako stranke tako i sudije, tj. presudom su<br />
vezani za zakonom odreĎene radnje, radi donošenja pravilne odluke.<br />
Kada kaţemo presuda, sa njom se usko povezuje pravosnaţnost kao bitan element, jer da<br />
bi presuda bila ostvarena kao pravni akt, tj da bi proizvela odreĎeno dejstvo mora biti<br />
pravosnaţna.<br />
Pravosnaţnost obezbjeĎuje da donesena odluka stupi na pravnu snagu, a time i povjerenje<br />
subjekata na koje se odnosi i autoritet sudu.<br />
Navedene su i pravne posledice čiji je nastanak moguć tek nastankom pravosnaţnosti što<br />
svedoči o veličini i vrijednosti presude kao pravnog akta.<br />
TakoĎe je bitno pomenuti i vezanost suda za presudu, koja počinje od trenutka kad je<br />
presuda saopštena parničnim strankama. Od tog trenutka sud više ne moţe izmjeniti presudu,<br />
bez obzira na greške ako ih je napravio, moţe ih samo ispraviti instancioni sud. Sud presudu<br />
moţe ukinuti samo ako usvoji prijedlog za vraćanje u preĎašnje stanje.<br />
Stranke su takoĎe vezane za presudu od trenutka kad je presuda uručena.<br />
30
Sanja Djekic<br />
Pravni fakultet<br />
LITERATURA<br />
1. Prof. Dr. Oliver B. Antić, Prof. Dr. Ratko Marković, Prof. Dr. Zoran Stojanović,<br />
Priručnik za polaganje pravosudnog ispita<br />
2. Sreten Ţivković, Parnica u praksi-priručnika za primjenu propisa parničnog postupkaosmo<br />
preraĎeno i dopunjeno izdanje<br />
3. Dr. Gordana Stanković, Dr. Ranka Račić, Parnično procesno pravo, Trabinje<br />
2008.godine<br />
4. JP Sluţbeni glasnik Republike Srpske, broj 58, Banja Luka, 2003. godine<br />
5. Vukašin Ristić, Milošin Ristić, Praktikum za parnicu-treće izmjenjeno i dopunjeno<br />
izdanje, Beograd, 1993.godine<br />
6. Pravni ţivot-časopis za pravnu teoriju i praksu, Savez udruţenja pravnika Beograd,<br />
1989.godine<br />
7. Dr. Sc. Ivo Grbin, Izvorni znanstveni rad<br />
31
Sanja Djekic<br />
Pravni fakultet<br />
32
Sanja Djekic<br />
Pravni fakultet<br />
33
Sanja Djekic<br />
Pravni fakultet<br />
34
Sanja Djekic<br />
Pravni fakultet<br />
35
Change language