ABECEDA OPSADE SARAJEVA 1.335 krugova pakla od 1992 - 1995

Ademovic, Muhamed Gafic, Zdravko Stojic...) vec i ovdasnji penzioneri, a njegova je komanda u
Domu policije vrvjela mladicima koji su htjeli da se bore. Neki su analiticari kasnije ovaj period
nazvali "dobom romanticarskog zanosa patriotizmom", no nikada nisu uspjeli osporiti nemjerljiv
doprinos Specijalne, svakog njenog pojedinacnog policajca, te preostalih policajaca u gradu u
odbrani Sarajeva.
NUSRET DAUT: Na brdu Mojmilo unistio je tenk: bila je to prva sarajevska pobjeda covjeka nad
oklopnjakom.
NJENO VELICANSTVO BOSANKA: U malim gradskim radionicama rucno je napravljena bomba
"bosanka". Sem nje, u ovom su gradu za odbranu pravljeni jos i trombloni, zapaljive flase i
puske. Sarajevski Centar namjenske proizvodnje svojim strateskim proizvodom smatra
detonatorsku kapslu DK-8 u ratnim uslovima, no "bosanka" je ostala njegov ponos. Kasnije su
pravljene i tromblonske rasprskavajuce mine, a i usavrsena "bosanka" sa tehnoloskim
preduslovima za serijsku proizvodnju od 5.000 komada mjesecno. To je bilo u oktobru '92. No,
proizvedeno je samo 700 komada. Na Dobrinji su novembra iste godine obavljena i prva
ispitivanja rakete 50 mm i dometa 2.300 metara. Umjesto 1.600, proizvedeno je jedva 150
raketa, te po jedan jednousmjeravajuci i devetousmjeravajuci lanser za njih. Proizvedena je i
jedna vrsta napalm-smjese za napalm-tepihe koji sluze za zaprecavanje. Decembra '92. pocela
je proizvodnja tromblonske kumulativne mine.
OPSADA: Duga 1.335 dana: o njoj bas svaki prezivjeli Sarajlija moze sam napisati svoju knjigu.
Odnijela je 1.620 zivota djece: gotovo 15.000 najmladih stanovnika Sarajeva je ranjeno, i to je
ono sto svi u ovom gradu priznaju da su u doba rata najteze podnosili. Smrt je bila tako blizu,
svako je izgubio nekog - djecu je izgubio ovaj grad, zamro od bola kada je jedna granata rasula
djecije mozgove po bijelom snijegu Alipasinog Polja. Bio je 22. januar 1994.
PLAVI PUTEVI: Sta su oni znacili Sarajevu ilustruje podatak da je za 15 dana, od 13. do 28. jula
1994, na relaciji Dobrinja - Butmir proslo ukupno 42.090 ljudi, 556 autobusa, 2.745 automobila i
4.201 kamion. Dnevni je prosjek bio: 421 osoba i 75 vozila, a put je bio otvoren samo cetiri i po
sata dnevno: od 10 do 12.30 prije podne i od 14 do 16 sati poslije podne. Ali, prije plavih puteva
i prije tunela, aerodromska je pista sluzila kao put. Moze se nazvati i crvenim - gotovo da nije
bilo noci kada pista nije uknjizila danak u krvi. Emir Redzovic, major Armije BiH i tadasnji
zamjenik komandanta Cetvrte motorizirane brigade, smjestene u Hrasnici, sjeca se da su
"Biseri", jedinica za obezbjedenje Predsjednistva pod komandom Harisa Lukovca, prvi trasirali
put pojedinacne deblokade Sarajeva. Vodio je preko aerodromske piste: te noci "Biseri" su
unijeli u grad onoliko protuoklopa koliko je moglo stati u njihove ruksake. Tako je pocelo
organizirano prelazenje aerodromske piste na kojoj je, po jednoj vojnoj evidenciji, ostalo 268
zivota, a gotovo 700 ljudi je ranjeno. Pogibija doktora Mustafe Pintola dio je one ratne price
kakva se samo ovdje mogla zabiljeziti: sticajem okolnosti, cuvao je dijete ciji su roditelji bili "na
onoj strani". Krenuo je u Sarajevo u potrazi za nacinom da spoji rastavljenu srpsku porodicu:
ubijen je na pisti.