alejhi ve sellem, rekao: „Ko bude volio radi Allaha ... - IslamHouse.com
alejhi ve sellem, rekao: „Ko bude volio radi Allaha ... - IslamHouse.com
alejhi ve sellem, rekao: „Ko bude volio radi Allaha ... - IslamHouse.com
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Informativni islamski<br />
časopis ”El-Asr”<br />
Izdavač<br />
Stichting (Udruženje) Hidžra<br />
Kloosterstraat 13, Be<strong>ve</strong>rwijk,<br />
Holandija<br />
Registracija<br />
ISSN 18730795;<br />
KvK Alkmaar 34185854<br />
Uplate na račun<br />
Postbank: 3532399<br />
Urednik<br />
Š. Fazlić<br />
Redakcija<br />
E. Zukić<br />
Ebu Hamza<br />
H. Stranjac<br />
Dizajn naslovne<br />
http://www.hawd-design.<strong>com</strong>/<br />
Šerijatska recenzija<br />
Hajruddin Tahir Ahmetović, prof.<br />
Lektura<br />
A. Šibonjić<br />
U ovom broju pišu:<br />
Osman Smajlović, prof.<br />
Hajruddin Tahir Ahmetović, prof.<br />
Hakija Kanurić, prof.<br />
Bilal Bosnić<br />
Emir Demir, prof.<br />
Zijad Ljakić, prof.<br />
Nermin Smajlović, prof<br />
Muhammed Ikanović, prof.<br />
Refiz Duro, prof.<br />
Ummu Mu’az Smajlović<br />
Ummu Muhammed<br />
Subhija Bektić, prof.<br />
Informacije, narudžbe<br />
&marketing (reklame)<br />
Telefon: (0031) 6 49 336 506<br />
e-mail: el-asr@hotmail.<strong>com</strong><br />
Štampa<br />
Grafika ”S” Zenica<br />
Sadržaj<br />
O MUAZE, TAKO MI ALLAHA ZAISTA TE VOLIM 4<br />
GENETSKI OTISAK – IZMEĐU MEDICINE I ŠERIJATA 8<br />
KRIK NESRETNIKA U KABURU 10<br />
POSLJEDICE UDALJAVANJA OD VJERE 12<br />
PITANJA I ODGOVORI 14<br />
ODNOS MUSLIMANA PREMA ALLAHOVIM SVOJSTVIMA 16<br />
SELEF I STRAH OD UMIŠLJENOSTI 18<br />
HADIS I HADISKE NAUKE 19<br />
ALI ONIMA KOJI SE POKAJU ... 22<br />
“LJUDSKI JEZIK“ BLAGODAT ILI NESREĆA 24<br />
BRAK RADI STICANJA PAPIRA 27<br />
MIJEŠANJE MUŠKARACA I ŽENA 28<br />
PRVI MUSLIMANI I KARAKTERISTIKE TAJNE DA'VE 30<br />
DA LI JE OBAVEZNO SLIJEDITI JEDAN OD MEZHEBA 33<br />
TEŠKO JE BILO GLEDATI... 36<br />
POŠTIVANJE ŠERIJATSKIH TEKSTOVA 39<br />
ZNAMENJA U STVARANJU 41<br />
MUHAMMED ALB ARSLAN 43<br />
DJEČIJA PRIČA 45<br />
Prošli broj
4<br />
Osobine iskrenih vjernika<br />
Upozorio nas je Poslanik, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>: "Nemoj te međusobno zavidjeti<br />
jedni drugima, mrziti i izbjegavati; i budite, o Allahovi robovi, braća, i nije<br />
dozvoljeno muslimanu da izbjegava svoga brata više od tri dana." (Buhari 6065,<br />
Muslim 2559), a u drugoj predaji: "Ko izbjegava svoga brata godinu, pa to je kao<br />
prosipanje njego<strong>ve</strong> krvi." (Ahmed, Ebu Davud, Hakim, hadis sahih, Sahihu Džamia:<br />
6581, Albani.)<br />
Piše: Osman Smajlović, prof. (Ummu-Qura, Mekka Mukerema)<br />
olim te u ime <strong>Allaha</strong>! - riječi koje se<br />
često čuju među nama i koje često<br />
uputimo svome bratu. Kako i ne<br />
bismo kada ih je i naš Poslanik,<br />
sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, govorio<br />
svojim drugovima: "O Muaze, tako mi<br />
<strong>Allaha</strong>, zaista te volim". (Ahmed, Edu<br />
Davud, hadis sahih, Sahihu Džamia:<br />
7969, Albani.) Međutim, moramo se<br />
potruditi da ta ljubav zaista <strong>bude</strong> u ime<br />
<strong>Allaha</strong>: "Zaista je najčvršća <strong>ve</strong>za u<br />
islamu da voliš u ime <strong>Allaha</strong> i da mrziš<br />
u ime <strong>Allaha</strong>! " (Ahmed, hadis hasen,<br />
Sahihu Džamia: 2009, Albani.), a ne<br />
riječi koje se izgovore bez toga da sa<br />
sobom povlače određene propise i prava<br />
naspram drugih osoba - naše braće. U<br />
želji da naše islamsko bratstvo zaista<br />
<strong>bude</strong> u ime <strong>Allaha</strong> i da sa sobom nosi<br />
šerijatska značenja i adabe, pokušat ću<br />
da spomenem neke od adaba<br />
međusobnog islamskog bratstva.<br />
Definicija islamskog<br />
bratstva<br />
Bratstvo je učešće osobe sa drugom<br />
osobom u krvnom bratstvu sa obje<br />
strane ili sa jedne, ili putem dojenja. S<br />
tim da se koristi u prenesenom značenju<br />
"učešće osobe sa drugom osobom u<br />
plemenu, vjeri, zanatu, međusobnoj<br />
saradnji, ljubavi i slično tome.“ Ibnu<br />
Hadžer, rahmetullahi 'alejh, <strong>rekao</strong> je po<br />
pitanju Allahovih riječi: "Zaista su<br />
mu'mini braća" (Prijevod značenja,<br />
Hudžurat 10.) tj. u vjeri i s<strong>ve</strong>obuhvatnoj<br />
da'vi. (Nedretu Neim 2/93) Islamsko<br />
bratstvo je šerijatska dužnost koja<br />
međusobno po<strong>ve</strong>zuje muslimane u ime<br />
<strong>Allaha</strong>, čineći ih braćom u vjeri gdje svaka<br />
strana uvažava prava i oba<strong>ve</strong>ze prema<br />
drugoj strani i tu dužnost krase islamski<br />
edebi islamskog bratstva u nadi da se sa<br />
tom ljubavlju zadobije nagrada koju je<br />
Uzvišeni Allah obećao i Njegov Poslanik,<br />
sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>.<br />
Ko je naš brat?<br />
Naš brat je svaki musliman kao što e to<br />
definisao Poslanik, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong><br />
<strong>sellem</strong>: "Musliman je muslimanu<br />
brat" ( Buhari, 2442; Muslim, 2580-58.) i<br />
u tome učestvuje muško, žensko,<br />
slobodan, rob, punoljetan i dijete koje<br />
poima stvari. Bratu pripadaju prava koja<br />
mu je zagarantovao Uzvišeni Allah i<br />
Njegov poslanik, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong><br />
<strong>sellem</strong>. To bratstvo ne poništava niti<br />
ubistvo: "O vjernici! Propisuje vam<br />
se odmazda za ubijene: slobodan -<br />
za slobodna, i rob - za roba, i žena -<br />
za ženu. A onaj kome rod ubijenog<br />
oprosti (od njegovog brata), neka oni<br />
<strong>ve</strong>likodušno postupe, a neka im on<br />
dobročinstvom uzvrati". (Prijevod<br />
značenja Bekare, 178.), niti međusobna<br />
borba: "Zaista su mu`mini<br />
braća" (Prijevod značenja Hudžurat,<br />
10.), jer je ovako <strong>rekao</strong> Allah nakon ajeta<br />
u kojima se spominje međusobna borba<br />
između dvije skupina mu'mina. To<br />
bratstvo ne poništava niti prepirka: „...i<br />
nije dozvoljeno muslimanu da izbjegava<br />
svoga brata više od tri dana." (Buhari,<br />
6065; Muslim, 2559.). Naš brat nije samo<br />
onaj koji se slaže sa nama u našem<br />
mišljenju i poimanju stvari, s tim što se<br />
prava bratstva razlikuju od muslimana do<br />
drugoga, zavisno od njegovog<br />
pridržavanja vjere, a neki se čak i<br />
izbjegavaju kada je u tome šerijatska<br />
dobrobit, ali on i dalje ostaje naš brat.<br />
Bratstvo u ime <strong>Allaha</strong><br />
Naše bratstvo moramo g<strong>radi</strong>ti na ljubavi<br />
u ime <strong>Allaha</strong>: "Onaj koji voli, mrzi, daje i<br />
Mart / April 2008 /1429 H.G. broj 23
Osobine iskrenih vjernika<br />
zabranjuje u ime <strong>Allaha</strong>, upotpunio je<br />
iman" (Ebu Davud, hadis sahih, Sahihu<br />
Džamia: 5965, Albani.), a ne da cilj<br />
druženja sa nekom osobom i "bratstvo" sa<br />
njom <strong>bude</strong> <strong>radi</strong> nekih ovodunjalučkih<br />
interesa. Također je bitan odabir onog sa<br />
kojim ćeš g<strong>radi</strong>ti buduće bratstvo, jer je<br />
Allahov poslanik, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong><br />
<strong>sellem</strong>: "Čovjek je na vjeri svoga<br />
prijatelja, pa neka gleda s kime će<br />
prijateljovati." (Ebu Davud, Tirmizi, hadis<br />
hasen, Sahihu Džamia: 3545, Albani.)<br />
Mođusobna ljubav je osobina koja krasi<br />
islamsko bratstvo, jer će Uzvišeni Allah<br />
reći na Sudnjem danu: "Gdje su oni koji su<br />
se međusobno volili u Moje ime? Tako mi<br />
Moje uzvišenost,i stavit ću ih u hlad u<br />
Danu kada neće biti drugoga<br />
hlada!" (Muslim 2566) Što češće trebamo<br />
obavijestit brata da ga volimo: "Ako neko<br />
od vas zavoli brata u ime <strong>Allaha</strong> neka ga<br />
obavijesti o tome, jer to produžuje<br />
prisnost i učvršćuje ljubav!" (Ibnu Ebi<br />
Dunja, hadis hasen, Sahihu Džamia: 280,<br />
Albani.)<br />
Međusobna pažnja<br />
Poželjno je biti nasmijanog lica prema<br />
bratu prilikom naših susreta i na sijelima.<br />
Rekao je Allahov poslanik, sallallahu<br />
'<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>: "Nemoj ponižavati od<br />
dobra ništa, čak da sretneš brata sa<br />
nasmiješenim licem!" (Muslim, 2626.)<br />
Rukovanje prilikom susreta i grlenje<br />
nakon putovanja je poželjna osobina među<br />
braćom. Poslanikovi drugovi bi se rukovali<br />
prilikom susreta i grlili bi se nakon<br />
putovanja (Tabaran,i hadis hasen,<br />
Silsiletu Sahiha: 2647, Albani.), gdje je<br />
zabilježena nagrada za rukovanje:<br />
"Ukoliko sretne musliman svoga brata<br />
muslimana, pa ga uzme za ruku i rukuje<br />
se sa njim, spašće njihovi grijesi između<br />
njihovi prstiju kao što opadaju listovi<br />
stabla zimi". (Hadis sahih, Silsiletu<br />
Sahiha: 2004, Albani.) Međusobno<br />
poklanjanje, darivanje i ne odbijanje<br />
poklona ili traženje nazad je također<br />
osobina mu'mina, jer poklanjanje je razlog<br />
bratske ljubavi: "Poklanjajte jedni<br />
drugima pa ćete se međusobno<br />
voliti.“ (Musned Ebu Jala, hadis hasen,<br />
Sahihu Džamia: 3004, Albani.) Također<br />
je Allahov poslanik, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong><br />
<strong>sellem</strong>, spomenuo šest prava muslimana<br />
kod muslimana: "Musliman je dužan<br />
prema svome bratu muslimanu šestero:<br />
Mart / April 2008 /1429 H.G. broj 23<br />
ako ga sretneš, nazovi mu selam, ako te<br />
pozo<strong>ve</strong>, odazovi mu se, ako ti potraži<br />
savjet, posavjetuj ga, ako kihne i kaže:<br />
Elhhamdulillahi - Hvala Allahu, reci<br />
mu Jerhhamukellah - Allah ti se<br />
smilovao, ako se razboli, obiđi ga i ako<br />
umre, isprati ga." (Muslim, 2162-5.)<br />
Potpomaganje,<br />
skromnost i ne oholenje<br />
Potpomaganje je u svakom dobru,<br />
ovodunjalučkom ili ahiretskom: "Jedni<br />
drugima pomažite u dobročinstvu<br />
i čestitosti, a ne sudjelujte u<br />
grijehu i neprijateljstvu." (Prijevod<br />
značenja El- Maide, 2.) "Mu'min prema<br />
mu'minu je kao dijelovi jedne<br />
građevine, jedan drugog učvršćuju. I<br />
tada Poslanik, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong><br />
<strong>sellem</strong>, svoje prste ispreplete" (Buhari,<br />
481; Muslim, 2587.) i "Tko potpomogne<br />
brata prilikom potrebe, Allah će njega<br />
potpomognuti prilikom njego<strong>ve</strong><br />
potrebe." (Buhari, 2442; Muslim, 2580-<br />
58.) Rekao je Poslanik, sallallahu '<strong>alejhi</strong><br />
<strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>: "Allah mi je objavio da<br />
<strong>bude</strong>te međusobno skromni tako da se<br />
niko ne hvališe nad drugim i da ne<br />
č inite jedni drugima<br />
nepravdu." (Muslim, 2865-64.) Kao što<br />
je <strong>rekao</strong>, '<strong>alejhi</strong> salatu <strong>ve</strong> selem: "I neće<br />
se niko poniziti Allahu, a da ga On neće<br />
uzdignuti" (Muslim, 2588.) Lijep ahlak<br />
će biti razlogom uspostavljanja bratstva<br />
i njegovog nastavka: "Najbolji su od vas<br />
najboljeg ahlaka." (Buhari 6035). Pravo<br />
mjesta za sjedenje je zagarantovano<br />
muslimanu, tako da nam nije dozvoljeno<br />
da brata dignemo sa njegovog mjesta<br />
kako bismo mi sjeli: "Neka ne digne<br />
musliman svoga brata kako bi on tu<br />
sjeo." (Buhari, 6269; Muslim, 2177-29.)<br />
Ružan govor o bratu<br />
Grđenje, borba i proglašavanje brata<br />
nevjernikom nije dozvoljeno. Rekao je<br />
ashab Selemetu ibn El-Ek<strong>ve</strong>a: „Ukoliko<br />
bi vidjeli čovjeka da proklinje svoga<br />
brata, smatrali bismo ga da je došao<br />
jednim od vrata <strong>ve</strong>likog<br />
grijeha.“ (Taberani, Hadis sahih, Silsile<br />
Sahiha: 2649, Albani.) A <strong>rekao</strong> je<br />
Poslanik, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>:<br />
„Nevjerstvo je da se musliman bori<br />
protiv svoga brata, a pokvarenost je<br />
njegovo psovanje." (Tirmizi, Nesai,<br />
hadis sahih, Sahihu Džamia: 4358,<br />
Albani.) i "Ukoliko čovjek proglasi svoga<br />
brata nevjernikom, vratit će se na jednog<br />
od njih." (Muslim, 60.) Ukoliko <strong>bude</strong>mo<br />
učestvovali u kupanju našeg brata i<br />
njegovom pripremanju za susret sa<br />
njegovim Gospodarom, moraju nam na<br />
umu biti o<strong>ve</strong> riječi: "Ukoliko neko od vas<br />
<strong>bude</strong> stavljao brata u ćefine pa neka to<br />
lijepo u<strong>radi</strong>." (Muslim, 943.) Poslanik,<br />
sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, je molio:<br />
"Uputi moje srce, učini moj jezik iskrenim<br />
i da istinu govori i odstrani iz moga srca<br />
zavist, mržnju i zlobu." (Ahmed, Sahihu<br />
Džamia: 3485, Albani.) A opisao je<br />
mu`mina: "Mu'min je povjerljiv i<br />
darežljiv, a pokvarenjak je lukavi<br />
varalica i opak." (Ebu Davud,Tirmizi,<br />
hadis hasen, Sahihu Džamia: 6653,<br />
Albani.)<br />
Lijepo mišljenje i oprost<br />
Lijepo mišljenje o svome bratu i poimanje<br />
njegovih postupaka u najljepšem svjetlu:<br />
"O vjernici, klonite se mnogih<br />
sumnjičenja, neka sumnjičenja su,<br />
zaista, grijeh. I ne uhodite jedni<br />
druge i ne ogovarajte jedni<br />
druge!“ (Prijevod značenja El-<br />
Hudžurat, 12.) A naredio nam je Poslanik,<br />
sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>: "Čuvajte se<br />
sumnjičenja, jer je sumnjičenje najlažniji<br />
govor, nemoj te prisluškivati, nemoj te<br />
špijunirati." (Buhari, 51434; Muslim,<br />
2563.) Allah je opisao mu'mine na ovaj<br />
način: "Koji srdžbu savlađuju i<br />
ljudima praštaju - a Allah voli one<br />
koji dobra djela čine." (Prijevod<br />
značenja Ali Imran, 134.) A Poslanik,<br />
sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, ga je<br />
spomenuo kao razlogom sla<strong>ve</strong> i snage: "i<br />
neće Allah robu po<strong>ve</strong>ćati, <strong>radi</strong> oprosta,<br />
osim slavu." (Muslim, 2588.), a u drugoj<br />
predaji: "Neće osoba oprostiti nepravdu<br />
mu učinjenu, a da mu Allah neće u<strong>ve</strong>ćati<br />
slavu. Opraštaj te, Allah će vam u<strong>ve</strong>ćati<br />
slavu." (Ibn Ebi Dunja, hadis sahih,<br />
Sahihu Džamia: 3025, Albani.)<br />
Ostavljanje zavisti, mržnje<br />
i izbjegavanja<br />
Upozorio nas je Poslanik, sallallahu '<strong>alejhi</strong><br />
Nastavak na sl. strani —-><br />
5
6<br />
Osobine iskrenih vjernika<br />
<strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, na o<strong>ve</strong> ružne osobine<br />
riječima: "Nemoj te se međusobno<br />
zavidjeti, mrziti i izbjegavati i budite,<br />
o Allahovi robovi, braća, i nije<br />
dozvoljeno muslimanu da izbjegava<br />
svoga brata više od tri dana." (Buhari,<br />
6065; Muslim, 2559.), a u drugoj<br />
predaji: "Ko izbjegava svoga brata<br />
godinu, pa to je kao prosipanje<br />
njego<strong>ve</strong> krvi." (Ahmed, Ebu Davud,<br />
Hakim, hadis sahih, Sahihu Džamia:<br />
6581, Albani.) Što je naredba našeg<br />
Gospodara: "... i ne zovite jedni<br />
d r u g e r u ž n i m<br />
nadimcima." (Prijevod značenja<br />
Hudžurat,11.), <strong>ve</strong>ć trebamo našu braću<br />
dozivati najljepšim i njima najdražim<br />
imenima. Mirenje je djelo koje je bolje<br />
od određenih vidova ibadeta: "A zar da<br />
vas ne obavjestim o onome što je za<br />
stepene bolje od posta, namaza i<br />
sadake. Popravljanje međusobnih<br />
odnosa, zaista je iskvarenost<br />
međusobnih odnosa ta koja<br />
iskorjenjuje vjeru." (Ahmed, Ebu<br />
Davud ,Tirmizi, hadis sahih, Sahihu<br />
Džamia: 2595, Albani.)<br />
Ostavljanje prigovaranja<br />
i čuvanje tajni<br />
Nakon što učinimo neko dobro svome<br />
bratu nećemo to prigovarati: "One<br />
koji troše imetke svoje na<br />
Allahovu putu, a onda ono što<br />
potroše ne poprate<br />
prigovaranjem i uvredama, čeka<br />
nagrada u Gospodara njihova -<br />
ničega se oni neće bojati i ni za<br />
čim oni neće tugovati." (Prijevod<br />
značenja Bekare, 262.) A <strong>rekao</strong> je<br />
Poslanik, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>:<br />
"Neće ući Džennet onaj koji<br />
prigovara." (Nesai, hadis sahih,<br />
Sahihu Džamia: 7676, Albani.) Dužni<br />
smo čuvati tajnu koju nam je povjerio<br />
naš brat, čak i od naše supružnice:<br />
"Ukoliko čovjek izgovori, zatim se<br />
okrene, pa to je emanet." (Ahmed, Ebu<br />
Davud, Tirmizi, hadis hasen, Sahihu<br />
Džamia: 486, Albani.) Također se<br />
moramo čuvati dvoličnjaštva: "Zaista<br />
od najgorih ljudi su dvoličnjaci, dođe<br />
ovim sa jednim licem, a drugima sa<br />
drugim." (Muslim, 2526.), a u predaji<br />
kod Buharije: "Naći ćeš od najgorih<br />
ljudi na Sudnjem danu kod <strong>Allaha</strong><br />
dvoličnjake." (Buhari, 6058.)<br />
Voljenje dobra bratu i<br />
čuvanje časti<br />
Dužni smo učestovati sa bratom u svim<br />
oblicima radosti i tuge čak da je to kod nas<br />
neznatno. Najbolji primjer u tome nam je<br />
Poslanikova, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>,<br />
praksa. Učestvovao je sa svojim ashabima<br />
u njihovim ženidbama, rođenju djeteta,<br />
praznicima kao i u smrti bližnjeg, gubitku<br />
imetka, porazima i slično. Volimo dobro<br />
svome bratu i njegovoj porodici ili cijelom<br />
islamskom ummetu: "Nećete vjerovati<br />
dok svome bratu ne volite ono što volite<br />
samim sebi." (Buhari, 13; Muslim, 45.)<br />
Čuvajmo čast brata tako što ga nećemo<br />
ogovarati niti prenositi njemu ili od njega<br />
riječi sa ciljem kvarenja bratskih odnosa:<br />
"... i ne ogovarajte jedni<br />
druge..." (Prijevod značenja Hudžurat,<br />
12.) ili sa tim što ćemo čuvati njegovu čast<br />
u njegovom odsustvu: "Onaj koji zaštiti<br />
čast svoga brata u njegovom odsustvu,<br />
Allah se oba<strong>ve</strong>zao da ga oslobodi od<br />
vatre." (Ahmed, Tabarani, hadis sahih,<br />
Sahihu Džamia: 6240, Albani.) Prikrijmo<br />
bogrešku brata koju je dozvoljeno prikriti:<br />
"Onaj koji prikrije muslimana, Allah će<br />
njega prikriti na Sudnjem<br />
Danu." (Buhari, 2442; Muslim, 2580-58.)<br />
Potpomognimo brata s<strong>ve</strong>jedno da je<br />
njemu učinjena nepravda ili da je on čini:<br />
"Potpomogni svoga brata ako mu je<br />
učinjena nepravda ili ako je on<br />
čini." (Buhari, 2443; Muslim, 2584.) tako<br />
što ćeš ga spriječiti da čini nepravdu. A u<br />
drugoj predaji: "Ko pomogne svoga brata<br />
u odsustvu, Allah će pomoći njega na<br />
dunjaluku i Ahiretu." (Sunen Bejheki,<br />
hadis hasen, Sahihu Džamia: 6574,<br />
Albani.) Dužni smo otkloniti nevolju od<br />
brata s<strong>ve</strong>jedno bila materijalna ili<br />
moralna: "Tko otkloni od muslimana<br />
nevolju Allah će otkloniti od njega nevolju<br />
od nevolja Sudnjega Dana." (Buhari,<br />
2442; Muslim, 2580-58.) Bratovo je pravo<br />
da ne prosimo na njegovu prosidbu, niti da<br />
prodajemo ili kupujemo na njegovu<br />
prodaju ili kupovinu. (Muslim, 1313.)<br />
Uvažavaj brata i ne omalovažavaj ga na<br />
bilo koji način: "Dosta je osobi zla da<br />
ponizi svoga brata." (Muslim, 2564-32.)<br />
Potrebna nam je iskrenost u našem<br />
samom bratstvu i onome što je usko<br />
<strong>ve</strong>zano za njega ne lažući brata niti ga<br />
ostavljajući na cjedilu i izdavajući ga:<br />
"Musliman je brat muslimanu, ne izdaje<br />
ga, ne laže ga, ne iznevjerava<br />
ga." (Tirmizi, hadis sahih, Sahihu<br />
Džamia: 6076, Albani.)<br />
Dova i traženje oprosta<br />
Rekao je Allahov poslanik, sallallahu<br />
'<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>: "Onaj koji moli za svoga<br />
brata u njegovom odsustvu reći će mu<br />
melek zadužen za njega: 'Amin i tebi<br />
isto.'" (Muslim, 2732-86.) i ta se dova<br />
uslišava (Muslim, 2733-88.), a ukoliko vidi<br />
kod brata nešto što ga je zadivilo zamolit<br />
će za berićet svome bratu. (Ebu Jala,<br />
Tabarani, Hakim, hadis sahih, Sahihu<br />
Džamia: 556, Albani.) Molit će <strong>Allaha</strong> da<br />
mu oprosti s<strong>ve</strong> grijehe. Poslanik, sallallahu<br />
'<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, je izrazio saučešće svojim<br />
drugovim prilikom smrti Habešija u danu<br />
u kojem je umro i <strong>rekao</strong> im je: "Tražite<br />
oprost svome bratu?" (Buhari, 1328.)<br />
Čuvanje bratstva<br />
Zabranjeno nam je istraživati pogreške<br />
brata muslimana: "O vi skupino koji ste<br />
povjerovali sa vašim jezicima, a nije vam<br />
iman ušao u srca, nemojte uznemirivati<br />
muslimane i koriti ih i nemojte istraživati<br />
njiho<strong>ve</strong> pogreške. Onaj koji istražuje<br />
pogreške svoga brata muslimana, Allah<br />
će istraživati njego<strong>ve</strong> pogreške, a onaj čije<br />
pogreške Allah istražuje On će ga<br />
osramotiti pa makar usred njego<strong>ve</strong><br />
kuće." (Tirmizi, hadis sahih, Sahihu<br />
Džamia: 7985.) Ukoliko naš brat kupi<br />
nešto od nas potom se pokaje zbog<br />
određenih razloga i mi prihvatimo to od<br />
njega i vratimo mu njegov novac nakon što<br />
se izvršila krupopodaja nadati se da nas<br />
obuhvati sljedeći hadis: "Tko opozo<strong>ve</strong><br />
kupoprodaju od svoga brata Allah će mu<br />
oprostiti grijehe na Sudnjem<br />
danu.“ (Tabarani,<br />
Mart / April 2008 /1429 H.G. broj 23
Osobine iskrenih vjernika<br />
hadis sahih, Silsila Sahiha: 2614, Albani.)<br />
Pohvalno je činjenje bilo kak<strong>ve</strong> koristi<br />
svome bratu: "Ko je od vas u mogućnosti<br />
da okoristi svoga brata neka to<br />
učini." (Muslim, 2199.) Dužni smo uložite<br />
s<strong>ve</strong> svoje materijalne i duhovne<br />
mogućnosti kako bi se bratstvo ojačalo i<br />
nastavilo: "I neće rastaviti između dvojice<br />
koji se vole u ime <strong>Allaha</strong> osim grijeh kojeg<br />
počini jedan od njih." (Buhari u Edebu<br />
Mufredu, hadis sahih, Sahihu Džamia:<br />
5603, Albani.) Dužni smo davati prednost<br />
drugoj strani u bratskoj <strong>ve</strong>zi, kako je to<br />
bila osobina Ensarija: "I više vole njima<br />
nego sebi, mada im je i samima<br />
potrebno" (Prijevod značenja El-Hašr,<br />
9.) Dužni smo voditi brigu o osjećanjima<br />
našeg brata tako da ćemo voditi<br />
brigu o našim riječima, djelima i<br />
pokretima kako ne bismo<br />
povrijedili njego<strong>ve</strong> osjećaje čak i<br />
nenamjerno: "Reci robovima<br />
Mojim da govore samo lijepe<br />
riječi - jer bi šejtan mogao<br />
posijati neprijateljstvo među<br />
njima." (Prijevod značenja El-<br />
Isra, 53.) Zabranjeno je da se<br />
oružje nanosi na brata u vjeri:<br />
"Ne okrećite oružje jedan prema<br />
drugom, jer ne znate, možda će<br />
vam ga šejtan izbiti iz ruku pa ga<br />
pogoditi da bi vas bacio u<br />
D ž e h e n n e m s k u<br />
provaliju." (Buhari, 7072;<br />
Muslim, 2617-126.) Poslanik,<br />
sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, nas je<br />
podučio ponašanju <strong>ve</strong>zanom za<br />
oružje: "Ukoliko neko od vas<br />
izvuče sablju da je promatra, a<br />
potom je htjedne dati svome<br />
bratu, neka je stavi u korice a<br />
potom mu je dadne." (Ahmed, Taberani,<br />
Hakim, hadis hasen, Sahihu Džamia: 604,<br />
Albani.) Dužni smo posjećivati brata u ime<br />
<strong>Allaha</strong>: "Neki čovjek je krenuo da posjeti<br />
brata muslimana u drugome selu, i Allah<br />
naredi meleku da ga sačeka na putu.<br />
'Kuda ideš?' - upita ga melek. 'Idem da<br />
posjetim brata u ovome selu.', reče čovjek.<br />
'Da ne ideš zato da ti uzvrati dobročinstvo<br />
koji si mu učinio?' – upita opet melek. 'Ne,<br />
hoću da ga posjetim zato što ga volim u<br />
ime <strong>Allaha</strong>!', odgovori čovjek. 'Ja sam<br />
izaslanik <strong>Allaha</strong>' - reče mu melek, 'da ti<br />
kažem da te je Allah za<strong>volio</strong>, kao što si ti<br />
njega za<strong>volio</strong> u ime <strong>Allaha</strong>!'" (Muslim,<br />
2567.) Ukoliko bi šejtan ubacio između<br />
braće međusobno udaranje ili šamaranje,<br />
Mart / April 2008 /1429 H.G. broj 23<br />
dužni smo izbjegavati lice: "Ako bi neko<br />
od vas udario svoga brata neka<br />
izbjegava lice." (Muslim, 2612.) Nije<br />
dozvoljeno pohvaliti brata na pretjeran<br />
način ili onoga za koga se boji ukoliko se<br />
pohvali. Dok je to dozvoljeno onome za<br />
koga se ne boji od pohvale koja nije<br />
pretjerana: "Pohvalio je čovjek čovjeka u<br />
prisustvu Poslanika, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong><br />
<strong>sellem</strong>, pa mu je <strong>rekao</strong>: "Teško tebi,<br />
presjekao si vrat svome drugu"<br />
ponovivši to nekoliko puta. „Ukoliko<br />
neko od vas pohvali svoga brata,<br />
ukoliko je neophodno, neka rekne<br />
smatram ga ovako, a Allahu će polagati<br />
račun, i nikoga ne hvalim kod <strong>Allaha</strong>,<br />
smatram ga ovakvog, ukoliko to zna<br />
kod njega.“ (Buhari, 2662; Muslim,<br />
3000.)<br />
Izražavanje saučešća i<br />
traženje halala<br />
Dužni smo izraziti bratu saučešće u<br />
nevolji koja ga je pogodila, hadis je<br />
spomenuo nevolju uopšteno, iako je<br />
smrt od naj<strong>ve</strong>ćih nesreća, naredit će mu<br />
da sabura: "Neće mu'min izraziti<br />
saučešće svome bratu, a da ga Alah<br />
neće ogrnuti ogrtačom počašćenih na<br />
Sudnjem Danu." (Ibnu Madže, hadis<br />
hasen, Sahihu Ibnu Madže, 1301.) Dužni<br />
smo za pogreške i nepravdu koju smo<br />
počinili bratu, tražiti od njega halal ili<br />
nadomjestiti mu njegovo pravo na<br />
dunjaluku prije ahireta: "Ko je bespravno<br />
oštetio svoga brata u njegovoj časti ili<br />
bilo čemu drugom, neka zatraži od njega<br />
oprosta, odmah danas, prije nego što<br />
dinari i dirhemi neće imati vrijednosti,<br />
niti će ih biti, nego, ako <strong>bude</strong> imao dobrih<br />
djela, njima će se naplatiti njegovo<br />
nasilje i nepravda, a ako ne <strong>bude</strong> imao<br />
dobrih djela, onda će mu se dati od<br />
grijeha oštećenog, prema šteti koju je<br />
načinio." (Buhari, 6534.) Dužni smo<br />
pomoći u skrbništvu bratovu porodicu u<br />
toku njegova odsustva: "Ko zamjeni borca<br />
na Allahovom putu u njegovoj porodici<br />
kao da se borio." (Muslim, 1893-136.)<br />
Kako ojačati naše<br />
bratstvo<br />
● Iskrena ljubav i<br />
potpomaganje koje potiče iz<br />
duše koju će interpretirati naši<br />
tjelesni udovi.<br />
● Sabur i podnošenje govornog<br />
ili <strong>ve</strong>rbalnog uznemiravanja<br />
<strong>radi</strong> čuvanja bratstva i njegovog<br />
nastavka.<br />
● Čuvanje tajne i ostavljanje<br />
sramoćenja. Osim ako ga ne<br />
<strong>bude</strong> javno činio i ponosio se<br />
njime, pružajući time priliku<br />
griješniku da se pokaje i<br />
sprečavajući širenje smutnje i<br />
nereda na zemlji.<br />
● I na kraju ne smijemo<br />
zaboraviti Poslanikovu,<br />
sallallahu 'alejhu <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>,<br />
oporuku: "Nije dozvoljen<br />
imetak muslimana.", a kod Ahmeda: "nije<br />
dozvoljeno osobi od imetka njegova<br />
brata osim sa njegovom dragom<br />
voljom." (Edu Davud i Ahmed, hadis<br />
sahih, Sahihu Džamia: 7662, Albani.)<br />
Iako je hadis spomenuo imetak, naše<br />
bratstvo, međusobno potpomaganje,<br />
traženje usluge od brata i slično tome<br />
treba biti na osnovu drage volje, a ne da<br />
<strong>bude</strong> na osnovu stida i neželje da odbije<br />
brata. Možda u početku pomognemo<br />
očuvati takvo bratstvo i brat će nas<br />
potpomognuti i uslužiti zbog stida i preko<br />
volje, da bi se na kraju naše bratstvo<br />
srušilo kao kula od karata. Da nas Allah<br />
sačuva toga! AMIN!<br />
7
nagli tehnički napredak i brojna<br />
znanst<strong>ve</strong>na otkrića uzrokovali su<br />
pojavu novih pitanja na koja poznavaoci<br />
Šerijata daju odgovore bazirajući se na<br />
temeljnim izvorima o<strong>ve</strong> vjere, u kojima<br />
nalaze propise za svaku pojavu i<br />
inovaciju. Genetski otisak je jedno od<br />
značajnijih modernih otkrića koje je<br />
našlo široku primjenu u praktičnom<br />
životu, stoga su učenjaci oba<strong>ve</strong>zni da se<br />
osvrnu na ovo otkriće sa šerijatskog<br />
aspekta kako bi osvijetlili granice halala i<br />
upozorili na zabranjeno. Ovom prilikom<br />
pojasnit ćemo, uz Allahovu dozvolu,<br />
jedno fikhsko pitanje <strong>ve</strong>zano za ovo<br />
otkriće, a to je potvrda i negacija<br />
očinstva. Genetski otisak se dobiva<br />
analizom DNK (dezoksiribonukleinske<br />
kiseline). Svaki čovjek ponaosob ima<br />
jedinst<strong>ve</strong>n genetski otisak, kao otisak<br />
prsta i još precizniji! Moderni učenjaci<br />
medicine izjavljuju da putem genetskog<br />
otiska mogu potvrditi očinstvo određene<br />
osobe ili ga poreći, te da je negacija<br />
očinstva putem genetskog otiska<br />
nepogrešiva, tj. 100% tačna, a njegova<br />
potvrda je skoro nepogrešiva, tj. približno<br />
99% tačna. Jedno <strong>ve</strong>liko šerijatsko<br />
pravilo glasi: "Dijete je onog na čijoj<br />
postelji se rodi" tj. vjenčanog muža ili<br />
vlasnika robinje sa kojom ima polni<br />
odnos. Pravilo je, ustvari, iz<strong>ve</strong>deno iz<br />
8<br />
Fikh<br />
Piše: Hakija Kanurić, mr.<br />
identičnih riječi Poslanika, sallallahu<br />
'<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, u hadisu kojeg prenosi<br />
Aiša, <strong>radi</strong>jallahu 'anha, gdje kaže da je<br />
Utbe b. Ebi Vekkas oporučio svom bratu<br />
Sa'du, <strong>radi</strong>jallahu 'anhu, da je dijete koje<br />
je rodila Zemo'va robinja njegovo, te je<br />
tražio od Sa'da da ga preuzme kako bi se<br />
o njemu brinuo. Utbe je inače nevjernik<br />
koji je ranio Poslanika, sallallahu '<strong>alejhi</strong><br />
<strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, na dan Uhuda te ga je nakon<br />
toga Hateb b. Ebi Belta', <strong>radi</strong>jallahu<br />
'anhu, pratio s<strong>ve</strong> dok ga nije ubio. (Bilježi<br />
Hakim u Mustedreku.) Kada su ashabi<br />
oslobodilački ušli u Mekku, Sa'd je uzeo<br />
pomenuto dijete i <strong>rekao</strong>: Ovo je sin moga<br />
brata koji mi je oporučio da ga<br />
preuzmem. Na to je Abdu b. Zema' <strong>rekao</strong>:<br />
„To je moj brat, sin robinje moga oca,<br />
rođen je na njegovoj postelji.“ Nakon<br />
toga odlaze Allahovom poslaniku,<br />
sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, da im on<br />
presudi. Kada je Poslanik, sallallahu<br />
'<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, čuo o čemu se <strong>radi</strong>,<br />
kazao je: "Dijete pripada Abdu b. Zema',<br />
dijete je onog na čijoj postelji se rodi, a<br />
zinalučaru je samo poniženje i propast".<br />
Zatim reče Sevdi kćerki Zema': "Pred<br />
njim se pokrivaj". To je <strong>rekao</strong> zbog toga<br />
što je dijete ličilo Utbi. Sevda, <strong>radi</strong>jallahu<br />
'anha, se pred njim pokrivala tako da je<br />
nije vidio do kraja života. (Buharija,<br />
Muslim i drugi) Razumije se iz<br />
prethodnog hadisa da se dijete pripisuje<br />
zakonitom mužu makar postojale indicije<br />
i sumnje da on nije istinski roditelj, jer<br />
muž je taj na čijoj postelji se dijete rodilo.<br />
Poricanje očinstva na<br />
osnovu genetskog otiska<br />
U islamu su precizirani načini utvrđivanja<br />
očinstva. To su: postelja (brak),<br />
priznanje, svjedočenje i kijafa<br />
(utvrđivanje očinstva na osnovu sličnosti<br />
koju zapažaju posebno izvježbani ljudi).<br />
Nakon što se očinstvo potvrdi, nije ga<br />
dozvoljeno poreći, pa i kada postoje<br />
određene indicije i sumnje. U potvrdi<br />
očinstva je korist za dijete i za cijelu<br />
zajednicu pa stoga Šerijat teži da se<br />
očinstvo potvrdi i to olakšava. S druge<br />
strane Šerijat je jako skučio načine<br />
poricanja očinstva. Nije ga moguće poreći<br />
osim na jedan način, a to je<br />
"lia'an" (međusobno proklinjanje). Čak i<br />
za pro<strong>ve</strong>dbu ovog načina Šerijat je<br />
postavio brojne uvjete koji otežavaju<br />
njegovu realizaciju tako da se u praksi<br />
vrlo rijetko dešava. Obzirom da je<br />
genetski otisak izuzetno ubjedljiv dokaz,<br />
neki moderni učenjaci smatraju da je<br />
dovoljan da bi se očinstvo poreklo i da<br />
n e m a p o t r e b e z a<br />
"lia'anom" (međusobnim proklinjanjem).<br />
Po ovom mišljenju muž može poreći<br />
očinstvo djeteta koje rodi njegova<br />
supruga bez "međusobnog proklinjanja"<br />
ukoliko rezultati genetskog otiska<br />
Mart / April 2008 /1429 H.G. broj 23
Fikh<br />
pokažu da dotični nije biološki otac<br />
djeteta. Ovakvo mišljenje je u suprotnosti<br />
sa temeljnim izvorima o<strong>ve</strong> vjere i vodi<br />
odbacivanju nepobitnih šerijatskih<br />
propisa koji se ne smiju odbaciti i<br />
zanemariti. "Lia'an" je propis koji je<br />
utvrđen Kur'anom, Sunnetom i<br />
koncenzusom učenjaka pa se stoga ne<br />
smije zamijeniti nečim drugim ma koliko<br />
ta zamjena bila precizna i tačna jer u<br />
realizaciji tog propisa je sprovođenje<br />
Allaho<strong>ve</strong> naredbe. Kada musliman<br />
postupi po onom što mu Šerijat nalaže,<br />
ispunio je svoju oba<strong>ve</strong>zu u potpunosti,<br />
međutim, kada taj propis zamijeni nečim<br />
drugim, nije u<strong>radi</strong>o ono što je Allah htio<br />
od Svojih robova, jer u Allahovim<br />
odredbama su mnoge<br />
mudrosti koje čovjek ne može<br />
dokučiti. Prenosi se od Alije,<br />
<strong>radi</strong>jallahu 'anhu, da je <strong>rekao</strong>:<br />
"Kada bi vjera bila po<br />
mišljenju, donji dio mestvi bi<br />
bio preči da se potire nego<br />
gornji, međutim, vidio sam<br />
Allahovog poslanika, sallallahu<br />
'<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, kako potire<br />
gornji dio mestvi." (Ebu<br />
Davud, hasen.)<br />
Vidimo u ovoj predaji kako<br />
Alija, <strong>radi</strong>jallahu 'anhu,<br />
ostavlja svoje mišljenje da bi slijedio<br />
Allahovog poslanika, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong><br />
<strong>sellem</strong>, jer zna da je musliman dužan da<br />
se pokori čak i onda kada ne razumije<br />
mudrost određenog propisa. Dovoljno je<br />
da zna da je propis od <strong>Allaha</strong> i Njegovog<br />
poslanika, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>.<br />
Nakon što se porijeklo utvrdi nije<br />
dozvoljeno "provjeravati" njegovu<br />
istinitost. Takvi pokušaji uzrokuju širenje<br />
sumnji u porijeklo i poštenje, te vrijeđaju<br />
ljudsku čast. Šerijat svojim propisima štiti<br />
čovjekov ugled i čast. Od najvažnijih<br />
vidova čuvanja časti je zaštita porijekla i<br />
zabrana svakog poigravanja s njim. Ebu<br />
Hurejre, <strong>radi</strong>jallahu 'anhu, je <strong>rekao</strong>:<br />
"Došao je čovjek iz plemena Beni Fezaze<br />
Allahovom poslaniku, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong><br />
<strong>sellem</strong>, i <strong>rekao</strong>: 'Moja žena je rodila crno<br />
dijete!', ukazujući time da ga želi poreći,<br />
pa mu Poslanik, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong><br />
<strong>sellem</strong>, reče: 'Imaš li ti kamile?', 'Da',<br />
<strong>rekao</strong> je. 'Kak<strong>ve</strong> su boje?', upita Allahov<br />
poslanik, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, a on<br />
reče: 'Cr<strong>ve</strong>ne.', 'Ima li među njima<br />
sivkastih?', 'Da', <strong>rekao</strong> je. 'Pa od kud to?',<br />
Mart / April 2008 /1429 H.G. broj 23<br />
upita Poslanik, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong><br />
<strong>sellem</strong>, a on odgovori: 'Moguće je da su<br />
to naslijedile od svojih predaka!' 'Pa i<br />
dijete je možda naslijedilo od svojih<br />
predaka!', reče Allahov poslanik,<br />
sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>." (Buharija,<br />
Muslim i drugi) Hadis jasno upućuje da<br />
nije dozvoljeno poricati porijeklo nakon<br />
što se utvrdi, ma kak<strong>ve</strong> indicije i znakovi<br />
na to ukazivali. Ibnul-Kajjim,<br />
rahimehullahu, je <strong>rekao</strong>: "Poslanik,<br />
sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, u ovom<br />
slučaju nije uvažio sličnost jer je bila<br />
suprostavljena jačem dokazu, a to je<br />
činjenica da se dijete rodilo na njegovoj<br />
postelji." (Et-Turuk-l-Hukmijje)<br />
Obzirom da nije dozvoljeno poreći<br />
Fikhsko udruženje pos<strong>ve</strong>ćeno medicinskoj<br />
tematici je nakon izučavanja pitanja<br />
<strong>ve</strong>zanih za genetski otisak oporučilo<br />
slijedeće: "Genetski otisak, gledano sa<br />
naučne strane, je sredstvo koje gotovo da<br />
ne griješi u provjeri biološkog porijekla i<br />
potvrdi identiteta, a naročito u području<br />
sudske medicine. Genetski otisak je na<br />
nivou čvrstih indicija koje naj<strong>ve</strong>ći broj<br />
učenjaka tretira dokazom osim kada se <strong>radi</strong><br />
o haddovima (Šerijatom striktno određenim<br />
kaznama).<br />
utvrđeno porijeklo na neki drugi način<br />
mimo "proklinjanja", nije dozvoljena<br />
upotreba bilo kojeg sredstva kojim se<br />
poriče porijeklo, jer sredstva uzimaju<br />
propis onog čemu vode, pa je tako<br />
zabranjeno s<strong>ve</strong> ono što vodi<br />
zabranjenom. DNK analiza bi trebala<br />
biti stavljena pod kontrolu tako da se<br />
omogući samo u slučajevima stvarne<br />
potrebe.<br />
Utvrđivanje očinstva<br />
genetskim otiskom<br />
Vidjeli smo da Šerijat otežava negaciju<br />
očinstva i da u isto vrijeme olakšava<br />
njegovu potvrdu, stoga je ispravnost<br />
potvrde očinstva putem genetskog<br />
otiska, u situacijama u kojima je<br />
propisano utvrđivanje očinstva putem<br />
kijafe, očigledna. Kijafa je metod kojim<br />
se u spornim situacijama utvrđuje<br />
očinstvo. Kao na primjer u slučaju da se<br />
bebe pomiješaju ili da rodi neudata<br />
žena, tada, posebno nadareni ljudi<br />
(kaifi) uočavaju sličnost između djeteta i<br />
oca, pa se dijete pripisuje onom za koga<br />
kažu da je otac. Ovakav metod potvrde<br />
očinstva je priznat kod učenjaka šafijskog<br />
i hanbelijskog mezheba, malikije ga<br />
prihvataju samo kada se <strong>radi</strong> o djeci<br />
robinja, dok hanefije ne prihvataju ovaj<br />
metod. (El-Fikhu-t-tibbij, El-Eškar)<br />
Genetski otisak je bez imalo sumnje<br />
precizniji u utvrđivanju očinstva od kijafe<br />
pa je stoga prihvatljivo da se uzme kao<br />
dokaz kojim se potvrđuje očinstvo u<br />
situacijama u kojima je dozvoljena<br />
upotreba kijafe. Fikhsko udruženje<br />
pos<strong>ve</strong>ćeno medicinskoj tematici je nakon<br />
izučavanja pitanja <strong>ve</strong>zanih za genetski<br />
otisak oporučilo slijedeće: "Genetski<br />
otisak, gledano sa naučne strane, je<br />
sredstvo koje gotovo da ne griješi<br />
u provjeri biološkog porijekla i<br />
potvrdi identiteta, a naročito u<br />
području sudske medicine.<br />
Genetski otisak je na nivou<br />
čvrstih indicija koje naj<strong>ve</strong>ći broj<br />
učenjaka tretira dokazom osim<br />
kada se <strong>radi</strong> o haddovima<br />
(Šerijatom striktno određenim<br />
kaznama). Ovo otkriće<br />
predstavlja <strong>ve</strong>liki napredak u<br />
području kijafe koju prihvata<br />
džumhur-<strong>ve</strong>ćina učenjaka kao<br />
sredstvo kojim se potvrđuje<br />
očinstvo djeteta oko kojeg postoji<br />
spor. Stoga, Udruženje smatra da je<br />
genetski otisak validan dokaz kojim se<br />
potvrđuje očinstvo u slučajevima u kojima<br />
je propisano utvrđivanje očinstva putem<br />
kijafe." (El-Munezzametu-l-islamijjetu<br />
lilulumit-tibijje, 2/6/1419) Dakle,<br />
genetski otisak se može upotrijebiti kao<br />
sredstvo kojim se potvrđuje očinstvo u<br />
slučajevima u kojima je dozvoljeno<br />
koristiti kijafu, kao na primjer:<br />
- Kada postoji spor oko očinstva djeteta<br />
nepoznatog porijekla.<br />
- Kada je porijeklo djeteta nejasno, kao na<br />
primjer da se pomiješaju bebe u<br />
porodilištu ili se pomiješa sjeme prilikom<br />
vještačke oplodnje.<br />
- U slučaju da se djeca izgube od roditelja<br />
uzrokom prirodnih katastrofa, ratova i<br />
slično tako da se ne zna njihovo<br />
porijeklo.<strong>Allaha</strong> Uzvišenog molim da nam<br />
omili traženje znanja i rad po njemu!<br />
Neka su salavat i selam na Allahovog<br />
odabranog roba i poslanika Muhammeda,<br />
njegovu porodicu, ashabe i s<strong>ve</strong> one koji<br />
slijede njegovu uputu.<br />
9
Akida<br />
Piše: Hajruddin Tahir Ahmetović, prof.<br />
jerovanje u Sudnji dan podrazumijeva<br />
vjerovanje u s<strong>ve</strong> ono što je<br />
Vjerovjesnik, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong><br />
<strong>sellem</strong>, da se događa nakon smrti.<br />
Shodno tome, u vjerovanje u Sudnji dan<br />
ulazi i vjerovanje u kaburski ispit, kaznu i<br />
uživanje u kaburu.<br />
Taj boravak trajat će od smrti s kojom<br />
završava prvi život do proživljenja kada<br />
nastupa drugi život. Ovaj period u<br />
Kur'anu je nazvan Berzehom, kao što se<br />
spominje u riječima Uzvišenog <strong>Allaha</strong>:<br />
„Kad nekome od njih smrt dođe, on<br />
uzvikne: 'Gospodaru moj, povrati<br />
me da u<strong>radi</strong>m kakvo dobro u<br />
onome što sam ostavio!' – Nikada!<br />
To su riječi koje će on uzalud<br />
govoriti, - pred njima će Berzehu -<br />
prepreka biti s<strong>ve</strong> do dana kada će<br />
oživljeni biti.“ (Prijevod značenja El-<br />
10<br />
Mu'minun, 99.-100.)<br />
Berzeh je u jezičkom značenju prepreka<br />
između dvije stvari. Berzeh je primjer<br />
ahiretske nagrade.On je prva stanica<br />
Ahireta. U njemu je ispit od strane<br />
dvojice meleka, a zatim, nagrada ili<br />
kazna.<br />
Ispit od strane meleka<br />
Za ovaj ispit, također se kaže kabursko<br />
iskušenje. Ustvari <strong>radi</strong> se o ispitu<br />
mrtvoga od strane dvojice meleka.<br />
Hadisi koji govore o ovom detalju iz<br />
Berzeha na stepenu su mutevatirakategoričnosti.<br />
Prenose se od Bera'a b.<br />
Aziba, Enesa b. Malika, Ebu-Hurejre i<br />
drugih ashaba, neka je Allah svima<br />
njima zadovoljan. Kaburskom ispitu bit<br />
će izloženi svi ljudi, izuzev vjerovjesnika,<br />
malodobnih i maloumnih osoba. Oko o<strong>ve</strong><br />
dvije kategorije postoji razilaženje među<br />
islamskim učenjacima, hoće li one biti<br />
ispitivane ili ne. Oni koji zastupaju<br />
mišljenje da će čak i malodobne i<br />
maloumne osobe biti ispitivane u kaburu,<br />
kažu da je propisano da se takvim<br />
osobama, kada umru, klanja dženaza, uči<br />
dova u kojoj se traži da ih Allah sačuva<br />
kaburske patnje i iskušenja u njemu.<br />
Imam Malik u svome djelu<br />
„Mu<strong>ve</strong>tta“ (480) spominje riječi Se'ida b.<br />
El-Musejjeba koji je <strong>rekao</strong>: „Klanjao sam<br />
iza Ebu-Hurejre, <strong>radi</strong>jallahu 'anh, dženazu<br />
djetetu koje nikada nije učinilo neki grijeh.<br />
Čuo sam ga kako govori: 'Gospodaru moj!<br />
Sačuvaj ga kaburske patnje.'“ Također,<br />
svoj stav dokazuju predanjem koje bilježi<br />
Mart / April 2008 /1429 H.G. broj 23
Akida<br />
Alija b. Ma'bed da je pored Aiše,<br />
<strong>radi</strong>jallahu 'anha, pronešena dženaza ,<br />
malog djeteta, pa je ona zaplakala.<br />
Rečeno joj je: „Majko vjernika! Šta te<br />
rasplakalo?“ Odgovorila je: „Ovo djete.<br />
Zaplakala sam za njim iz straha od<br />
kaburskog stiska.“<br />
Oni koji tvrde da tak<strong>ve</strong> osobe neće biti<br />
pitane u kaburu, kažu da će pitanje biti<br />
postavljeno samo onome koji je mogao<br />
da spozna Poslanika i ono s čime je on<br />
poslanpa će stoga i biti upitan je li<br />
vjerovao u njega i pokoravao mu se ili<br />
ne? A što se tiče djeteta koje je umrlo a<br />
nije imalo moć raspoznavanja, kako da<br />
<strong>bude</strong> upitan: „Šta kažeš o ovome<br />
čovjeku koji vam je bio poslan?“ Kada bi<br />
mu se vratio njegov razum u kaburu, on<br />
ne bi mogao biti upitan osim o onome o<br />
čemu je imao saznanje, što je poznavao.<br />
Tako da nema koristi u ovom pitanju.<br />
Ovo se razlikuje od njihova ispita na<br />
Ahiretu, kada će im S<strong>ve</strong>višnji Allah<br />
poslati poslanika i narediti im da mu se<br />
pokore, pa, ko mu se pokori od njih,<br />
spasit će se, dočim, svi oni koji mu budu<br />
nepokorni ući će u Vatru. To će, dakle,<br />
biti provjera njiho<strong>ve</strong> pokornosti za tada<br />
im izdanu naredbu, a ne za nešto što je<br />
prethodilo na Dunjaluku od pokornosti<br />
i grijeha o čemu govori ispit meleka.<br />
Na hadis Ebu-Hurejre, <strong>radi</strong>jallahu 'anh,<br />
odgovaraju i kažu da se kaburska patnja<br />
ne odnosi na kažnjavanje djeteta koje<br />
nikada nije počinilo nikakav grijeh, jer<br />
Allah ne kažnjava za nešto što se nije<br />
počinilo. Značenje ovoga može da <strong>bude</strong><br />
da djete doživljava patnju i bol zbog<br />
drugih a ne zbog svojih djela, kako je<br />
došlo u hadisu: „Doista, mrtvi se pati<br />
zbog plača njego<strong>ve</strong> porodice nad<br />
njim.“ (Buharija, 1206; Muslim, 1543.)<br />
Dakle, ne kažnjava se <strong>ve</strong>ć osjeća patnju i<br />
bol, kao što je došlo u hadisu Allahova<br />
Poslanika, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>:<br />
„Putovanje je dio patnje.“ (Buharija,<br />
1677; Muslim, 3554.)<br />
Također, islamski učenjaci se razilaze<br />
da li će ovom ispitu u kaburu biti<br />
izloženi i vjernici i licemjeri i nevjernici<br />
ili samo vjernici i licemjeri. Ispravno je<br />
da će svi, dakle i nevjernici, biti<br />
ispitivani u kaburu od strane meleka.<br />
Na to ušućuju dokazi iz Kur'ana i<br />
Sunneta.<br />
Mart / April 2008 /1429 H.G. broj 23<br />
Islamski učenjaci su se razišli hoće li<br />
ispitivani biti svi narodi ili samo ovaj naš<br />
narod, ummet Muhammeda, sallallahu<br />
'<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>.<br />
Postoje tri mišljenja:<br />
Prvo mišljenje: Ispit u kaburu je samo za<br />
ovaj ummet Muhammeda, sallallahu<br />
'<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, jer su prethodnim<br />
narodima poslanici dolazili s poslanicama.<br />
Kada im se narodi ne bi odazvali, oni bi<br />
bili odvojeni od svoga naroda a narod bi<br />
snašla teška kazna. Dočim, kada je poslan<br />
Muhammed, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>,<br />
kao milost svjetovima, od naroda je<br />
uzdignuta kazna. Svoj stav, također,<br />
dokazuju hadisima Allahova Poslanika,<br />
sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>: „Uistinu, ovaj<br />
ummet će biti iskušavan u svojim<br />
kaburovima“ (Muslim, 5112.); „Objavljeno<br />
mi je da ćete se vi iskušavati u svojim<br />
kaburovima“ (Buharija, 84; Ahmed,<br />
24815.), i riječi meleka: „Šta kažeš o<br />
ovome čovjeku koji vam je poslan?“<br />
Drugo mišljenje: Kaburski ispit je za ovaj<br />
ummet ali i za druge, prethodne ummete.<br />
Oni koji zastupaju ovaj stav, za prethodno<br />
spomenute hadise kažu da se pod riječju<br />
ummet misli na ljude, Ademo<strong>ve</strong> sino<strong>ve</strong>, tj.<br />
ljudsku vrstu-ljudski svijet, kao što<br />
S<strong>ve</strong>višnji Allah kaže, a stoji u prijevodu<br />
značenja: „S<strong>ve</strong> životinje koje po<br />
Zemlji hode i s<strong>ve</strong> ptice koje na<br />
krilima svojim lete svjetovi su poput<br />
vas ...“ (Prijevod značenja El-En'am, 38.)<br />
Treće mišljenje: Suzdržanost, budući da<br />
dokazi idu u prilog i prvom i drugom<br />
mišljenju. Allah najbolje zna.<br />
Način ispitivanja koji se<br />
spominje u hadisima<br />
Došlo je u hadisu Bera'a b. Aziba,<br />
<strong>radi</strong>jallahu 'anh, da je Vjerovjesnik,<br />
sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, <strong>rekao</strong>: „... A<br />
zatim se mrtvom vrati duša u tijelo i dođu<br />
mu dva meleka ...“<br />
U hadisu Enesa, <strong>radi</strong>jallahu 'anh, u Dva<br />
Sahiha stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu<br />
'<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, <strong>rekao</strong>: „Kada se mrtvi<br />
stavi u svoj kabur, i kada njegovi drugovi<br />
odu od njega, dok sluša njiho<strong>ve</strong> stope<br />
(kako odlaze) dođu mu dvojica meleka.<br />
Posta<strong>ve</strong> ga u sjedeći položaj i upitaju ga:<br />
'Šta kažeš za ovog čovjeka Muhammeda?'<br />
Što se tiče vjernika, on će odgovoriti:<br />
'Svjedočim da je on Allahov rob i Njegov<br />
Poslanik.' Reći će mu: 'Pogledaj u svoje<br />
mjesto u Vatri. Allah ti ga je zamijenio<br />
mjestom u Džennetu.' Pa, će obadva ta<br />
mjesta vidjeti. A što se tiče nevjernika i<br />
licemjera, upitat će ga: 'Šta kažeš za ovoga<br />
čovjeka?' Odgovorit će: 'Ne znam. Govorio<br />
sam ono što su govorili i drugi ljudi.' Reći<br />
će mu: 'Niti si znao, niti si govorio.' Zatim<br />
će biti udaren gvozdenim maljem između<br />
ušiju. Pustit će krik kojeg će čuti svi mimo<br />
džina i ljudi.“<br />
U drugom hadisu u „Sahihu Ebi Hatima“<br />
stoji: Doći će mu dva crna, plava meleka.<br />
Za jednog od njih se kaže da je Munkir, a<br />
za drugog Nekiir.“<br />
U hadisu Ebu-Hurejre, <strong>radi</strong>jallahu 'anh,<br />
kod imama Ahmeda, rahmetullahi 'alejh,<br />
stoji: „Kada se mrtvi spusti u svoj kabur,<br />
on čuje topot obuće onih koji odlaze od<br />
njega. Ako <strong>bude</strong> vjernik, namaz će mu biti<br />
iznad gla<strong>ve</strong>; post s njego<strong>ve</strong> desne strane;<br />
zekat s njego<strong>ve</strong> lije<strong>ve</strong> strane; dobra djela<br />
poput sadake, održavanja rodbinskih<br />
<strong>ve</strong>za, dobročinstva, bit će mu kod<br />
njegovih nogu. Pokušat će mu se prići od<br />
strane njego<strong>ve</strong> gla<strong>ve</strong>, pa će namaz reći: 'S<br />
moje strane nema prolaza.' Zatim će mu<br />
se pokušati prići s njego<strong>ve</strong> desne strane,<br />
pa će post reći: 'S moje strane nema<br />
prolaza.' Zatim će se pokušati prići s lije<strong>ve</strong><br />
strane, a namaz će reći: 'S moje strane<br />
nema prolaza.' Zatim će mu se pokušati<br />
prići od strane njegovih nogu, a dobra<br />
djela poput sadake, rodbinske <strong>ve</strong>ze i<br />
dobročinstva će reći: 'S naše strane nema<br />
prolaza.' Reći će mu se: 'Ustani!' Ustat će,<br />
pa će mu biti prikazano Sunce kako zalazi.<br />
Upitat će ga: 'Ovaj čovjek koji je bio među<br />
vama, šta kažeš o njemu i čime svjedočiš<br />
za njega?' Reći će: 'Pustite me dok<br />
klanjam!' Reći će mu: 'Klanjaćeš ti.<br />
Obavijesti nas o onome o čemu smo te<br />
pitali.' ...“<br />
Ovi hadisi nam ukazuju na nekoliko<br />
činjenica:<br />
Ispit će se odvijati odmah nakon<br />
spuštanja u kabur. U ovome je odgovor<br />
novotarima, poput Ebu-Huzejla i Merisija<br />
koji su tvrdili da će se ispit odvijati<br />
između dva puhanja.<br />
Nastavak na sl. strani —-><br />
11
Da’va<br />
Imena meleka koji će ispitivati mrtvog su<br />
Munkir i Nekir. U ovome je odgovor<br />
onima koji tvrde da nije dozvoljeno ovu<br />
dvojicu meleka nazvati tim imanima,<br />
kako to tvrde mu'tezile.<br />
Duša se mrtvom vraća u njegov kabur<br />
prilikom ispita. Mrtvi sjeda i odgovara na<br />
pitanja. Međutim, vraćanje duše mrtvom<br />
u Berzehu nije isto kao vraćanje duše u<br />
dunjalučkom životu.<br />
Svako od tri boravišta (Dunjaluk, Berzeh<br />
i Ahiret) ima svoje specifičnosti. Tako je<br />
Vjerovjesnik, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>,<br />
obavijestio (i u to čvrsto vjerujemo) da se<br />
mrtvom kabur proširi, da se mrtvi<br />
ispituje i sl. iako nećemo primjetiti<br />
nikak<strong>ve</strong> promjene na zemlji.<br />
Dakle, duša biva u tijelu, napušta ga i<br />
ponovo se vraća u tijelo. Postoji pet vrsta<br />
<strong>ve</strong>zivanja duše sa tijelom:<br />
Vezanje duše za tijelo djeteta, ploda u<br />
majčinom stomaku.<br />
Vezanje duše za tijelo djeteta nakon<br />
njegova dolaska na Dunjaluk, tj. nakon<br />
majčinog poroda.<br />
Vezanje duše za tijelo u trenutku<br />
spavanja. Duša se tada jednim dijelom<br />
<strong>ve</strong>zuje za tijelo a jednim ga napušta.<br />
Vezanje duša za tijelo u Berzehu. Hadisi<br />
nam spominju da se duša vraća tijelu za<br />
vrijeme kaburskog ispita od strane<br />
dvojice meleka, također, kada ga neko od<br />
živih muslimana prilikom prolaska pored<br />
njegova kaura poselami. Ovo je poseban<br />
način <strong>ve</strong>zivanja duše za tijelo.<br />
Vezanje duše za tijelo prilikom<br />
proživljenja i tada će se dogoditi<br />
najpotpunija <strong>ve</strong>za duše sa tijelom. A<br />
Allah Uzvišeni najbolje zna.<br />
U narednom broju, inšallah, bit će govora<br />
o nag<strong>radi</strong> i kazni u kaburu i onima koji to<br />
poriču. Allah je najuzvišeniji i najznaniji.<br />
Njemu pripada sva hvala na početku i<br />
kraju. Neka je salavat i selam na Njegova<br />
Miljenika, Muhammeda, sallallahu '<strong>alejhi</strong><br />
<strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>.<br />
12<br />
POSLJEDICE<br />
Šta drugo reći nego: jad i čemer! Ali ujedno i kažemo:<br />
tražili ste pa i gledajte! To je posljedica onog što je<br />
spomenuto u na<strong>ve</strong>denom ajetu. S<strong>ve</strong> češće su udarne teme u<br />
političkim i društ<strong>ve</strong>nim emisijama islam i islamisti.<br />
Naravno ne u realnom stanju...<br />
Piše: Muhammed Ikanović, prof.<br />
onaj ko okrene glavu od knjige<br />
Moje, taj će teškim životom<br />
živjeti i na Sudnjem danu ćemo<br />
ga slijepim oživjeti. Gospodaru<br />
moj, reći će, zašto si me slijepa<br />
oživio kad sam vid imao? Evo zašto,<br />
reći će On, dokazi Naši su ti<br />
dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ćeš<br />
danas tako biti zaboravljen. I tako<br />
ćemo Mi kazniti s<strong>ve</strong> one koji se<br />
p o h o t a m a p r e v i š e<br />
odaju....“ (Prijevod značenja Ta-ha<br />
125-127.) Nije da se insan raduje, niti da<br />
to priželjkuje, nego je to ono što je jasno<br />
svakome vjerniku! Što dalje od vjere to<br />
više crne hronike u našoj svakodnevnici.<br />
Ne zna čovjek bil' plako il' bi se nekada i<br />
zasmijao od muke! Oko nas je mnogo<br />
ružnih iskustava od mržnje, zavisti,<br />
ubistava, otimačine, neposlušnosti<br />
roditeljima, silovanja vlastite djece,<br />
preljube i sl. Kud god da se okreneš<br />
mnogo toga ne štima. Čovjek više ni sam<br />
ne zna odakle mu s<strong>ve</strong> mogu doći<br />
nepojmljivi problemi. Raskalašenost i<br />
bezgraničan život ljudi učinio je<br />
svakodnevni život uistinu teškim. Časni<br />
Poslanik, '<strong>alejhi</strong>ssalatu <strong>ve</strong>sselam, nas je<br />
obavijestio da će doći vrijeme kada će živi<br />
poželjeti da su na mjestu <strong>ve</strong>ć umrlih, a to<br />
danas s<strong>ve</strong> češće čujemo. Nekada to nije<br />
tako bilo, pa šta je razlog tome?!<br />
Gorka svakodnevnica<br />
Kao što bi <strong>rekao</strong> naš narod, adet je da se<br />
udaljavanja<br />
OD VJERE<br />
uz <strong>ve</strong>černju kahvu koja dođe nakon<br />
radnog dana ili ispoštenog dana pogleda i<br />
udarni dnevnik kako bi čovjek imao<br />
ukratko predstavu o onome što se dešava<br />
oko njega. Mada novinarima s<strong>ve</strong> manje<br />
vjerujem i što prenose s rezervom<br />
uzimam, al' je adet da dnevnik pogledam.<br />
Često čujem izreku da ljudi vole gledati<br />
vijesti iz drugih zemalja, a ne iz svoje, jer<br />
ne mogu više slušati šta se dešava u<br />
njihovoj blizini. Iako se slažem, rješenje<br />
nije da bježimo. Oba<strong>ve</strong>za nam je da<br />
upozorimo, a u Allahovim je rukama šta<br />
će poslije biti. U zadnjih nekoliko dana<br />
jednu noć slušamo kako je opljačkana<br />
banka, drugu noć isto tako samo na<br />
drugom mjestu, treću noć kako je silovana<br />
trinaestogodišnjakinja, četvrtu noć kako je<br />
neka starija žena ispred ulaza u svoju<br />
zgradu poli<strong>ve</strong>na benzinom i zapaljena i da<br />
su počinioci maloljetnici. Redovno<br />
slušamo o političarima kako potkradaju<br />
zemlju na<strong>ve</strong>liko itd. Šta drugo reći nego:<br />
jad i čemer! Ali ujedno i kažemo: tražili<br />
ste pa i gledajte! To je posljedica onog što<br />
je spomenuto u na<strong>ve</strong>denom ajetu. S<strong>ve</strong><br />
češće su udarne teme u političkim i<br />
društ<strong>ve</strong>nim emisijama islam i islamisti.<br />
Naravno ne u realnom stanju, tj. onako<br />
kako to jeste nego uvijek u negativnom<br />
smislu, kao problem današnjice. Znači, za<br />
<strong>ve</strong>liki dio našeg društva, naročito<br />
zapadnog, vjera je problem. Ono što danas<br />
živimo jeste baš obrnuto od onoga što se<br />
govori, a to je upravo udaljavanje<br />
Mart / April 2008 /1429 H.G. broj 23
Da’va<br />
od islama. Niste željeli vjeru, pa vam je<br />
Allah dao da sami iskusite život bez<br />
nečega što ga čini prirodnim i stabilnim.<br />
Što posiješ to ćeš i<br />
požnjeti<br />
Problemi koje živimo i gorčina životu koju<br />
svakodnevno kušamo samo su plod onoga<br />
što su zasijali naši prethodnici. To su<br />
plodovi pola vijeka bezvjerstva na ovim<br />
prostorima. Kad se korov sije, ne žanje se<br />
pšenica <strong>ve</strong>ć korov. Nije ovo što gledamo i<br />
proživljavamo tek tako spalo sa nebesa,<br />
nego je to plod naših ruku. Ne treba<br />
pogrešno shvatiti da su svi tako željeli ili<br />
da i dan danas žele nego je to kako se<br />
kaže „uz suho gori i sirovo“. Ako se<br />
malo više zadubimo u propise islama<br />
možemo uočiti da nije ništa tek tako<br />
postavljeno, s<strong>ve</strong> ima svoje mjesto.<br />
Čujemo žalopojke majki koje se žale<br />
kako se njiho<strong>ve</strong> kćerke seksualno<br />
iskorištavaju. Žalosno i jadno je to, ali<br />
u njihovom belaju ima udjela i ruku<br />
njihovih roditelja. Da li je ta ista majka<br />
koja danas plače za svojim dijetetom, i<br />
treba da plače, ikada provjerila s kime<br />
se njena kćerka druži, gdje odlazi i<br />
kako se oblači? Većina tih majki<br />
podržava i sama čak praktikuje<br />
izazovno oblačenje. S<strong>ve</strong> pod izgovorom<br />
mode i napretka. Zar nikada nismo<br />
čuli za nešto što se naziva<br />
pre<strong>ve</strong>ntivom?! Kako shvatiti majku<br />
koja polu golo dijete ostavi vani na<br />
snijegu, pa potom se žalosti što joj se<br />
dijete razbolilo i što plače ili što mora da<br />
leži u bolnici. Djevojka i žena koja na ulicu<br />
izađe polu-gola i izazovno obučena je<br />
saučesnik u onome što joj se može desiti.<br />
Kako treba suditi počiniocu tako treba<br />
suditi i njoj samoj za izazivanje nereda.<br />
Islam je to riješio na jednostavan način, „I<br />
što dalje od bluda....“ (Prijevod<br />
značenja El-Isra, 32.) I ne samo to, nego<br />
je naredio pokrivanje žene, obaranje<br />
pogleda, zabranio bespotrebno<br />
osamljivanje muškarca i žene itd. To je<br />
ono što musliman i muslimanka posiju<br />
oko sebe, a plodovi su rahat život i<br />
sigurnost koju im nudi islam.<br />
Zašto se islam predstvalja<br />
problemom ?!<br />
Očevidno je da pohlepa vlada ljudskim<br />
dušama. S<strong>ve</strong> se mjeri mjerilom, „koliko<br />
Mart / April 2008 /1429 H.G. broj 23<br />
imaš“. Ako si imućniji,automatski si<br />
lijep, pametan, školovan i s<strong>ve</strong> u<br />
superlativima. Neustrojenost i nered u<br />
društvu je izrazito povoljan za neke<br />
kategorije ljudi, od one najniže, tj.<br />
običnih lopova do „kulturnih lopova“ u<br />
kožnim foteljama itd. Nemoral,<br />
seksualna sloboda i razgolićenost<br />
odgovara svim moralno bolesnim<br />
dušama, a naročito onima koji od toga<br />
pra<strong>ve</strong> dobrostojeće biznise ili onim<br />
bogatijim koji za paru mogu kupiti i<br />
ljudsko tijelo kakvo mu srce poželi pa<br />
nadalje. Kada se u svom ovom lažnom<br />
zanosu i šejtanskom žaru pojavi neko ko<br />
zagovara čast, poštenje, pra<strong>ve</strong>dnost,<br />
moral itd., naravno da će odudarati i<br />
smetati onima koji su <strong>ve</strong>ć duboko<br />
uplovili u vode prevare, otimačine i<br />
uživanja. Nikako se u njiho<strong>ve</strong> živote<br />
pune ljubavi za dunjalukom ne uklapa<br />
priča o smrti i ahiretu, jer će to pokazati<br />
da su oni obični smrtnici koji će vrlo<br />
brzo sa zemlje nestati i prašina postati.<br />
Kako da takav prizna da je obični rob<br />
koji će pred <strong>Allaha</strong> stati i za svaku riječ i<br />
djelo račun polagati?! Kako da u<strong>ve</strong>de u<br />
svoj život disciplinu poštivanja ljudi pa<br />
makar bili naj<strong>ve</strong>ća bijeda ovog svijeta i<br />
da nije dozvoljeno njihova prava<br />
zakidati?! Kako iz dragog imetka zekat<br />
izdvajati i siromasima ga davati jer su<br />
oni za njega „otpad“ ovog svijeta koji<br />
treba da samo služi njemu sličnima?!<br />
Problem islama je što zagovara moral, a<br />
neko baš na nemoralu zgrće ogromne<br />
novce. Stariji podatak govori da se u<br />
SAD sedmično snimi oko dvije stotine<br />
nemoralnih filmova. To znači milione<br />
zarađenih dolara. Kako se toga odreći?! U<br />
islamu nema prevara, zlostavljanja,<br />
otimačine i nemorala, baš i zato je islam<br />
problem. I svako ko zagovara islamski<br />
način života 24 sahata je problem, samo<br />
što su ga upakovali u nešto drugo. Neće<br />
proći ako gore na<strong>ve</strong>deno kažu jer bi se<br />
mogle mase zainteresovati i skonatati da<br />
je u tome rahat život. Zato treba reći da je<br />
islam prijetnja koja će ugroziti zemaljsku<br />
kuglu! Zato treba reći da uz muslimane<br />
praktičare nema života za druge! Zato<br />
treba slagati mnogo toga da bi ljudi<br />
povjerovali. A na kraju uistinu ispadne da<br />
su sami sebe lagali.<br />
Rješenje!<br />
„Elil Lam Mim. Ova Knjiga, u koju<br />
nema nikak<strong>ve</strong> sumnje, upustvo je<br />
svima onima koji se budu <strong>Allaha</strong><br />
bojali, onima koji u nevidljivi<br />
svijet budu vjerovali i molitvu<br />
obavljali i udjeljivali dio onoga što<br />
im Mi <strong>bude</strong>mo davali, i onima<br />
koji budu vjerovali u ono što se<br />
objavljuje tebi i u ono što je<br />
objavljeno prije tebe, i onima koji<br />
u onaj svijet budu čvrsto vjerovali.<br />
Njima će Gospodar njihov na<br />
pravi put ukazati i oni će ono što<br />
žele ostvariti.“ (Prijevod značenja<br />
El- Bakara 1-5.) I opet se ponavlja,<br />
kako posiješ- tako požanješ! Ko sije<br />
iman i vjeru ubire plodo<strong>ve</strong> uspijeha<br />
kako na ovome tako i na drugome<br />
svijetu. Rješenje bolne svakodnevnice je<br />
upravo u islamu koji se predstavlja kao<br />
razlog mnogih problema. Povođenje za<br />
onima koji su u zabludi i nevjerstvu<br />
ogrezli je samo propast i lažna nada koju<br />
daje taj put. Mnogi su svjesni da ovaj<br />
svijet ne može ovako kako je krenuo i da<br />
ga vrlo brzo čeka provalija bez dna kojoj<br />
se svaki dan s<strong>ve</strong> više približava, ali ga<br />
takvog podržavaju što im odgovara i može<br />
biti za njihova vijeka. Bitno je da on lično<br />
ne doživi pad u provaliju, a mnogi i<br />
nemaju djece da se o njima brinu. Ili ako<br />
ih imaju misle da će gomile imetka<br />
spriječiti njihovu propast zaboravljajući<br />
da i bogati moralno umiru i često puta<br />
sami sebi život oduzimaju. Rješenje ne<br />
leži u bježanju od islama nego baš u<br />
sprovođenju istog u svakodnevnom životu<br />
i u svakom segmentu pojedinačnog i<br />
društ<strong>ve</strong>nog života.<br />
13
Pitanja i odgovori<br />
14<br />
Na pitanja u ovom broju odgovorio: Hakija Kanurić, prof.<br />
Da li je dozvoljeno pare od zekata<br />
dati za kupovinu prostorija za<br />
mesdžid ili renoviranje mesdžida,<br />
kupovinu tepiha i ostalih potrepština<br />
za mesdžid?<br />
Odgovor: Slavljen neka je Allah,<br />
S<strong>ve</strong>višnji Gospodar. Zekat je jedan od<br />
pet temeljnih ruknova islama. To je<br />
ibadet kroz koji musliman pokazuje<br />
pokornost svom Gospodaru tako što<br />
odvaja dio njemu dragog imetka<br />
nadajući se nečem još dražem, a to je<br />
zadovoljstvo Uzvišenog <strong>Allaha</strong>. Zekat<br />
nije obično davanje imetka. Radi se o<br />
ibadetu i vjerskoj dužnosti koja se<br />
mora izvršiti na ispravan način,<br />
shodno šerijatskim dokazima.<br />
Uzvišeni Allah je u Svojoj časnoj<br />
Knjizi precizno na<strong>ve</strong>o skupine onih<br />
kojima se daje zekat, <strong>rekao</strong> je: "Zekat<br />
pripada samo siromasima i<br />
nevoljnicima, i onima koji ga<br />
skupljaju, i onima čija srca treba<br />
pridobiti, i za otkup iz ropstva, i<br />
prezaduženima, i na Allahovom<br />
putu, i putniku – namjerniku. Allah<br />
je odredio tako! A Allah je znan i<br />
mudar." (Prijevod značenja Et-<br />
Tevba, 60.) Prenosi se da je jedan<br />
čovjek prišao Poslaniku, sallallahu<br />
'<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, i tražio da mu se<br />
udijeli zekat, pa mu Poslanik,<br />
sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, reče:<br />
"Uzvišeni Allah nije bio zadovoljan da<br />
o zekatu presudi vjerovjesnik niti ko<br />
drugi. On je Sam o tome presudio.<br />
Podijelio je zekat u osam skupina, pa<br />
ako spadaš u neku od njih daću ti<br />
tvoje pravo." (Ebu Davud sa slabim<br />
senedom) Jedna od pomenutih osam<br />
skupina je "na Allahovom putu". U<br />
ovu skupinu nedvojbeno ulaze borci<br />
na Allahovom putu, a da li u nju<br />
spada i s<strong>ve</strong> drugo što koristi širenju<br />
vjere i uzdizanju Allaho<strong>ve</strong> riječi,<br />
poput gradnje mesdžida, islamskih<br />
škola, i sl., pitanje je po kojem su se<br />
učanjaci podijelili na dva mišljenja.<br />
Većina ranijih učenjaka (džumhur) je<br />
mišljenja da se ova skupina odnosi<br />
isključivo na mudžahide koji se bore<br />
na Allahovom putu, dok mali broj<br />
ranijih učenjaka je mišljenja da "na<br />
Allahovom putu" obuhvata s<strong>ve</strong> ono<br />
što koristi muslimanima i širenju<br />
vjere. Mnogi moderni učenjaci su<br />
podržali ovo drugo mišljenje<br />
smatrajući poziv u Allahovu vjeru<br />
vidom borbe na Allahovom putu. Od<br />
dokaza kojima potkrepljuju svoje<br />
mišljenje su riječi Uzvišenog: "Zato<br />
ne čini nevjernicima ustupke i<br />
Kur'anom se svim silama protiv<br />
njih bori." (Prijevod značenja El-<br />
Furkan, 52) Allah u ovom ajetu<br />
naziva učenje kur'anskih ajeta<br />
borbom. Zatim, nevjernici ovog<br />
vremena su po<strong>ve</strong>li idejni rat protiv<br />
muslimana pa im se mora<br />
suprostaviti istim oružjem te je rad na<br />
osvješćivanju muslimana vid borbe<br />
na Allahovom putu. Ovo mišljenje je<br />
podržao Islamsko-pravni kolegij sa<br />
sjedištem u Mekki. (Odluka br. 4.<br />
rebiu-l-ahar 1405. po Hidžri)<br />
Međutim, ovo mišljenje slabi<br />
činjenica da je Uzvišeni Allah<br />
ograničio one koji primaju zekat na<br />
osam skupina, a ovakvo<br />
razumijevanje skupine "na<br />
Allahovom putu" negira ograničenje<br />
jer obuhvata gotovo s<strong>ve</strong> u što se<br />
daje sadaka. (Eš-Šerhu-l-mumti',<br />
6/241) Vijeće <strong>ve</strong>likih učenjaka<br />
Saudijske Arabije je podržalo<br />
mišljenje džumhura na kojem je<br />
<strong>ve</strong>lika <strong>ve</strong>ćina ranijih mufesira,<br />
muhadisa i fekiha. Naglasili su da se<br />
"na Allahovom putu" odnosi na borce<br />
na Allahovom putu i ono što je za tu<br />
borbu neophodno. Ukoliko nema<br />
mudžahida, zekat će se podijeliti<br />
drugim skupinama pomenutim u<br />
ajetu, a ne u stvari koje su od opće<br />
koristi muslimanima osim ukoliko ne<br />
bi bilo siromašnih i drugih na<strong>ve</strong>denih<br />
u ajetu. (Odluka br. 24. ša'ban,<br />
1394. po Hidžri) Poslanik, sallallahu<br />
'<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, je <strong>rekao</strong>: "Ko<br />
sag<strong>radi</strong> džamiju želeći time Allahovo<br />
lice, Allah će njemu sag<strong>radi</strong>ti kuću u<br />
Džennetu." (Muslim) U drugom<br />
hadisu Poslanik, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong><br />
<strong>sellem</strong>, naziva sadaku dokazom<br />
(burhanom), tj. dokazom imana i<br />
iskrene vjere. Stoga je svakako<br />
preče dati u džamiju sredstva koja<br />
nisu od zekata, nadajući se<br />
Allahovoj nag<strong>radi</strong> i izbjegavajući<br />
razilaženje među učenjacima, a<br />
zekat dati onim skupinama oko kojih<br />
nema polemike kako bi pouzdano<br />
znali da je došao u pra<strong>ve</strong> ruke.<br />
Da li je dozvoljeno novac (dječiji<br />
doplatak) koji država daje roditelju<br />
na dijete, utrošiti u stvari koje nisu<br />
direktno <strong>ve</strong>zane za dijete?<br />
Odgovor: Roditelj je dužan<br />
obezbijediti djetetu s<strong>ve</strong> ono što mu<br />
je potrebno za normalan život, poput<br />
hrane, odjeće i smještaja, shodno<br />
običaju vremena u kojem živi i<br />
stanju roditelja. Nakon što roditelj<br />
osigura djetetu s<strong>ve</strong> što mu je<br />
potrebno, nema smetnje da troši<br />
novac u druge svrhe, jer taj novac<br />
je, kako je rečeno u pitanju, u stvari i<br />
dat roditelju na raspolaganje da se<br />
njima pomogne bez uslova da se<br />
moraju isključivo utrošiti na dijete.<br />
Čak šta više roditelj ima pravo uzeti<br />
iz imovine koju dijete stekne. Imam<br />
Mart / April 2008 /1429 H.G. broj 23
Pitanja i odgovori<br />
Ahmed, Ebu Davud i Ibnu Madže<br />
prenose da je jedan čovjek <strong>rekao</strong><br />
Poslaniku, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>:<br />
"Allahov Poslaniče, ja imam imetak i<br />
djecu, a moj otac je u potrebi za<br />
mojim imetkom!", na to je Poslanik,<br />
sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, <strong>rekao</strong> "Ti i<br />
tvoj imetak pripadate tvome ocu, vaša<br />
djeca su nešto najljepše što ste stekli,<br />
zato jedite od onog što vaša djeca<br />
steknu!" (Ebu Davud, hasen-sahih)<br />
Islamski pravnici su na<strong>ve</strong>li dva uvjeta<br />
koja su neophodna da bi roditelju bilo<br />
dozvoljeno uzeti nešto od imetka<br />
djeteta, a to su:<br />
● prvo, da time ne ošteti dijete i da<br />
ne uzme nešto za čim je dijete u<br />
potrebi;<br />
● i drugo, da ne uzme od jednog<br />
djeteta kako bi to dao drugom.<br />
Uz ova dva uvjeta <strong>ve</strong>ćina učenjaka<br />
(hanefije, malikije i šafije) uslovljavaju<br />
da roditelj <strong>bude</strong> u potrebi i smatraju<br />
da smije uzeti samo onoliko koliko mu<br />
je potrebno, dok drugi ne uslovljavaju<br />
potrebu nego dozvoljavaju roditelju<br />
uzimanje imetka djeteta, s<strong>ve</strong>jedno bio<br />
u potrebi ili ne. (El-Mugni, Ibnu<br />
Kudame, 5/395)<br />
Moja supruga je zaposlena ili<br />
ponekad <strong>radi</strong>. Da li ja mogu da<br />
raspolažem njenim novcem, jer sam<br />
ja glava kuće, ili moram svaki put da<br />
je pitam za dozvolu kada treba da se<br />
upotrijebi njen novac?<br />
Odgovor: Rekao je Uzvišeni Allah:<br />
"Muškarci vode brigu o ženama<br />
zato što je Allah dao prednost<br />
jednima nad drugima i zato što oni<br />
troše imetke svoje." (Prijevod<br />
značenja En-Nisa, 34) U ovom ajetu<br />
je naglašeno da muškarci vode brigu<br />
o ženama zbog dvije stvari: zbog<br />
prednosti koju im je Allah dao nad<br />
Mart / April 2008 /1429 H.G. broj 23<br />
ženama i zbog toga što troše svoje<br />
imetke na sebe i na svoje žene.<br />
Zbog toga, muškarac koji je istinski<br />
"glava kuće" mora uz prednost koju<br />
mu je Allah dao imati i imetak koji će<br />
trošiti na sebe i svoju porodicu.<br />
Imetak kojeg žena stekne, poklonom,<br />
naslijeđem, radom i sl. je njeno<br />
vlasništvo i niko joj ga nema pravo<br />
uzeti bez njene dozvole. Ženi nije<br />
dozvoljeno stupiti u radni odnos bez<br />
odobrenja muža, jer to zahtijeva čest<br />
izlazak iz kuće i time uskraćuje mužu<br />
njegovo pravo. Stoga, muž može<br />
usloviti svoju dozvolu određenom<br />
naknadom, pa ako žena na to<br />
pristane dužna je to ispoštovati.<br />
(Fetava-l-mere', Ibnu Džibrin)<br />
Selam alejkum. Željela bih da stavim<br />
nikab, al' muž mi se ne slaže. Kaže<br />
da nije vrijeme i da će i o<strong>ve</strong> koje ga<br />
nose uskoro morati skinuti. Želja mi<br />
je da ga stavim samo da bih se<br />
odvojila od muškaraca. U posljednje<br />
vrijeme iman mi je opao i ponekad<br />
sjedim sa muškarcima. Bojim se i<br />
kada stavim nikab da ne popustim jer<br />
nemam podršku muža, a i moji<br />
roditelji nisu za to. Šta da <strong>radi</strong>m?<br />
Ovako ne mogu. Grize me savijest<br />
jer znam da sam dužna da ga<br />
stavim, al' bez muže<strong>ve</strong> dozvole ne<br />
mogu. Pomozite, Allah vas nag<strong>radi</strong>o.<br />
Odgovor: Žena se neće pokoriti<br />
mužu ukoliko traži da se učini haram<br />
ili ostavi vadžib. Poslanik, sallallahu<br />
'<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, je <strong>rekao</strong>:<br />
"Pokornost je u dobru." (Buharija i<br />
Muslim) Stoga, musliman se<br />
apsolutno pokorava samo Allahu i<br />
Njegovom Poslaniku, sallallahu<br />
'<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, dok se onima<br />
kojima je Allah dao upravu, poput<br />
vladara, roditelja i muža, pokorava u<br />
granicama pokornosti Allahu i<br />
Poslaniku, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong><br />
<strong>sellem</strong>. Prema tome, dozvola muža<br />
nije uslov za stavljenje nikaba.<br />
Uzvišeni Allah je <strong>rekao</strong>: "A onome<br />
koji se <strong>Allaha</strong> boji, On će izlaz<br />
naći." (Prijevod značenja Et-Talak,<br />
2.) Pored toga, nije griješan onaj ko,<br />
zbog nemogućnosti, ne izvrši neki<br />
od propisa Allaho<strong>ve</strong> vjere. Rekao je<br />
Uzvišeni: "Allah nikog ne<br />
opterećuje preko mogućnosti<br />
njegovih." (Prijevod značenja El-<br />
Bekara, 286.) Poslanik, sallallahu<br />
'<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, je <strong>rekao</strong>: "Kada<br />
vam nešto zabranim toga se prođite,<br />
a kada vam nešto naredim u<strong>radi</strong>te to<br />
koliko ste u mogućnosti." (Buharija i<br />
Muslim) Iz ajeta i hadisa razumijemo<br />
da su oba<strong>ve</strong>ze uslovljene<br />
mogućnošću, pa stoga nije griješan<br />
onaj ko ne spro<strong>ve</strong>de naredbu zbog<br />
svoje nemogućnosti. Čak šta više,<br />
za svoj nijjet i iskrenu namjeru ima<br />
nagradu onog ko obavlja to djelo,<br />
kao što je Poslanik, sallallahu '<strong>alejhi</strong><br />
<strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, obavijestio ashabe u<br />
povratku iz Bitke na Tebuku da ima<br />
ljudi u Medini koji nisu učestovali u<br />
bitci, ali su sa učesnicima u nag<strong>radi</strong><br />
jer su opravdano izostali. (Buharija)<br />
Muža i roditelje treba na lijep način<br />
savjetovati i podsjećati na važnost<br />
praktične primjene Allahovih<br />
propisa. Dužno se je kloniti s<strong>ve</strong>ga<br />
zabranjenog pa tako i nedozvoljenog<br />
miješanja sa muškarcima. Vrijeme<br />
treba ispuniti Allahu dragim djelima,<br />
poput: namaza, posta, sadake,<br />
učenja Kur'ana, zikra, naređivanja<br />
dobra i odvraćanja od zla,<br />
dobročinstva roditeljima, čuvanja<br />
rodbinskih <strong>ve</strong>za, lijepog ahlaka, itd.,<br />
jer to su s<strong>ve</strong> djela koja su dijelovi<br />
imana pa će se po<strong>ve</strong>ćanjem takvih<br />
djela po<strong>ve</strong>ćati i iman.<br />
15
Akida<br />
vo je istinski pravac i nije dozvoljeno<br />
sljedbenike Sunneta pripisivati<br />
nečemu drugom. Neki koji se<br />
pripisuju sljedbenicima Sunneta kažu da<br />
oni prepuštaju znanje Allahu o<br />
značenjima, poput Es-Sefarinija, Allah<br />
mu se smilovao. Međutim, ispravno je da<br />
sljedbenici Sunneta i Zajednice<br />
prepuštaju kakvoću, ali ne i značenja.<br />
Zato su rekli da je oba<strong>ve</strong>za u pogledu<br />
Allahovih svojstava preći preko njih kao<br />
što su i na<strong>ve</strong>dena bez upita o kakvoći, tj.<br />
da ne ulazimo u njihovo tumačenje ili<br />
iskrivljavanje, niti da se opterećavamo<br />
istraživanjem kakvoće, ili da zagovaramo<br />
da su slična svojstvima stvorenja. Ovo je<br />
oba<strong>ve</strong>za u pogledu svih Allahovih<br />
svojstava. Znaj da govor o svim<br />
svojstvima ima dvije <strong>ve</strong>oma važne<br />
osno<strong>ve</strong>. Prva je značenje u jeziku, a druga<br />
suština svojstava u stvarnosti, tj. suština<br />
njiho<strong>ve</strong> kakvoće. Nikako nije dozvoljeno<br />
govoriti o kakvoći. Zapravo, samo<br />
razmišljanje i upotreba razuma u<br />
traganju za kakvoćom osobine je<br />
zabranjena i treba je se čuvati. Pod ovim<br />
ne mislimo da Allahova Uzvišena<br />
svojstva nemaju kakvoću u suštini, jer<br />
ona imaju kakvoću, ali mi negiramo da<br />
mi znamo tu kakvoću. Kakvoću tih<br />
svojstava ne zna niko drugi osim <strong>Allaha</strong><br />
Uzvišenog. Ne zna je ni privrženi melek,<br />
ni poslani vjerovjesnik, prema<br />
konsenzusu učenjaka, osim što postoji<br />
razilaženje o Vjerovjesnikovom,<br />
sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, viđenju<br />
16<br />
Odnos MUSLIMANA<br />
prema<br />
ALLAHOVIM svojstvima<br />
Sljedbenici Sunneta znaju značenja ajeta o svojstvima, jer su ona objavljena na<br />
njihovom jeziku. Oni imaju svoj jezik. Zato je imam Malik, kada je upitan od strane<br />
nekog čovjeka o kakvoći Allahovog uzdizanja, <strong>rekao</strong>: «Uzdizanje je poznato, kakvoća<br />
je neshvatljiva, vjerovanje u njih je oba<strong>ve</strong>za, a pitanje o njima je novotarija.»<br />
Priredio: Emir Demir, prof.<br />
<strong>Allaha</strong>. Međutim, ispravno je da Ga nije<br />
vidio, jer je nakon što je upitan: «Da li si<br />
vidio svoga Gospodara?», <strong>rekao</strong>:<br />
«Svjetlost, kako ću Ga vidjeti.». Dokazi<br />
za ovo su spomenuti i na drugim<br />
mjestima. Nemoguće je saznati kakvoću<br />
nečega osim na tri načina: direktnim<br />
viđenjem, viđenjem nečega sličnog, ili<br />
obaviješću istinoljubivog. Svi ovi načini<br />
ne postoje u pogledu kakvoće Allahovih,<br />
džellešanuhu, svojstava, jer Ga mi<br />
nećemo vidjeti na dunjaluku. Poslanik,<br />
sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, kaže: «Znajte<br />
da niko od vas neće vidjeti svoga<br />
Gospodara na dunjaluku s<strong>ve</strong> dok ne<br />
umre.» Prethodno je spomenuto<br />
odabranije mišljenje o Poslaniku.<br />
Također, Uzvišeni Allah nema sličnoga<br />
kako bi se argumentiralo o Njegovoj<br />
kakvoći. Kako bi i imao kada kaže:<br />
«Njemu nije ništa slično.» (Prijevod<br />
značenja Eš-Šura, 11.) Također,<br />
istinoljubivi nas nisu obavijestili o<br />
kakvoći Njegovih svojstava, <strong>ve</strong>ć smo<br />
obaviješteni da Allah ima svojstva<br />
savršenstva i epitete uzvišenosti. Nije<br />
<strong>rekao</strong> da Njegova ruka izgleda tako i<br />
tako. Zato se potrebno zadržati na<br />
onome na čemu se zadržava i šerijatski<br />
tekst. Kada ne postoje ova tri načina<br />
saznavanja kakvoće, onda se potvrđuje<br />
da ne znamo kakvoću Allahovih<br />
svojstava. Pošto ih ne znamo, onda<br />
znanje o njihovoj kakvoći prepuštamo<br />
Allahu Uzvišenom.<br />
Međutim, mi ne prepuštamo značenja<br />
svojstava i to iz nekoliko aspekata.<br />
Prvi: Uzvišeni Allah nam je naredio u<br />
Svojoj Knjizi da razmišaljmo o Njegovim<br />
ajetima, pa kaže: "Knjiga koju ti<br />
objavljujemo blagoslovljena je, da bi<br />
oni o riječima njezinim razmislili i<br />
da bi oni koji su razumom obdareni<br />
pouku primili." (Prijevod značenja Sad,<br />
29.) Uzvišeni kaže: "A zašto oni ne<br />
proučavaju Kur’an? Jer, da je on od<br />
nekoga drugog, a ne od <strong>Allaha</strong>, oni<br />
bi u njemu našli mnoge<br />
protivurječnosti!"(Prijevod značenja<br />
'Ali Imran, 82.) Postoje i drugi ajeti. Pošto<br />
ne znamo njegova značenja, kako nam<br />
onda može narediti da razmišljamo o<br />
nečemu, a ne znamo njegovo značenje. To<br />
onda predstavlja zaduživanje onim što se<br />
ne može podnijeti, a takvo zaduživanje ne<br />
postoji u islamskom Šerijatu. Kada nam je<br />
naredio da razmišljamo i shvatamo<br />
Kur'an, znamo da je moguće razmišljati o<br />
njemu i shvatati ga. Ovo pravilo je<br />
generalno za s<strong>ve</strong> ajete, s<strong>ve</strong>jedno odnosilo<br />
se to na ajete koji govore o svojstvima ili<br />
druge ajete.<br />
Drugi: Kur'an je objavljen na jasnom<br />
arapskom jeziku. Onaj koji njime govori<br />
želi samo uputu i pojašnjenje. Uzvišeni<br />
kaže: “Donosi ga povjerljivi Džibril,<br />
na srce tvoje, da opominješ, na<br />
jasnom arapskom jeziku.” (Prijevod<br />
značenja Eš-Šuara, 193.)<br />
Mart / April 2008 /1429 H.G. broj 23
Akida<br />
Uzvišeni kaže: "Objavljujemo je kao<br />
Kur’an na arapskom jeziku, da<br />
biste razumjeli." (Prijevod značenja<br />
Jusuf, 2.) Uzvišeni kaže: "Ta-sin. Ovo<br />
su ajeti Kur’ana i Knjige jasne,<br />
upute i radosne vijesti onima koji<br />
vjeruju.” (Prijevod značenja En-Neml,<br />
2.) Ovdje nam se obraća jezikom kojim<br />
shvaćamo, a On ne želi da nas uputi osim<br />
na Pravi put. Ko kaže nekakvo drugo<br />
mišljenje o ovome, ušao je na <strong>ve</strong>lika<br />
vrata laži i zablude, jer iz toga nužno<br />
proizilazi da je čitav Kur'an zabluda i da<br />
nije uputa. Većina ajeta značenjem<br />
potvrđuje Allahova imena i svojstva.<br />
Tada bi nužno proizilazilo da ostavljanje<br />
ljudi bez Knjige i Sunneta <strong>bude</strong> bolje od<br />
obja<strong>ve</strong> Knjige, jer putem njih su još više,<br />
navodno, zaslijepljeni i još <strong>ve</strong>će<br />
neznalice. Oni, navodno, iz vanjštine<br />
termina shvataju jedno, a želi se reći<br />
nešto drugo. Ovakvo mišljenje je nužno<br />
za one koji zastupaju pravac onih koji<br />
obesnažuju šerijatske teksto<strong>ve</strong>.<br />
Sljedbenici Sunneta znaju značenja ajeta<br />
o svojstvima, jer su ona objavljena na<br />
njihovom jeziku. Oni imaju svoj jezik.<br />
Zato je imam Malik, kada je upitan od<br />
strane nekog čovjeka o kakvoći<br />
Allahovog uzdizanja, <strong>rekao</strong>: «Uzdizanje<br />
je poznato, kakvoća je neshvatljiva,<br />
vjerovanje u njih je oba<strong>ve</strong>za, a pitanje o<br />
njima je novotarija.» Njego<strong>ve</strong> riječi<br />
«Uzdizanje je poznato» znače da je<br />
poznato njegovo značenje u jeziku, jer<br />
uzdizanje u jeziku Arapa može biti<br />
na<strong>ve</strong>deno bez prijedloga, a onda<br />
označava sazrijevanje i potpunost. Tako<br />
Uzvišeni kaže: "I kad se on opasa<br />
snagom i stasa, dadosmo mu<br />
mudrost i znanje;” (Prijevod značenja<br />
El-Kasas, 14.), tj. kada je dostigao zrelost<br />
i potpunost. Također, može biti<br />
na<strong>ve</strong>deno u ograničenom obliku sa<br />
prijedlogom 'ila', a onda znači namjeru<br />
sa potpunim htijenjem. Tako Uzvišeni<br />
kaže: "zatim se prema nebu<br />
usmjerio dok je nebo još maglina<br />
bilo.” (Prijevod značenja Fussilet, 11.),<br />
tj. usmjerio se ka njima sa potpunim<br />
htijenjem. Može biti na<strong>ve</strong>deno i<br />
ograničeno sa prijedlogom 'ala', a onda<br />
označava uzvišenost i zauzimanje mjesta.<br />
Uzvišeni kaže: “Milostivi se nad<br />
Aršem uzvisio.” (Prijevod značenja<br />
Ta-ha, 5.) i to na sedam mjesta u<br />
Allahovoj Knjizi.<br />
Mart / April 2008 /1429 H.G. broj 23<br />
Značenje 'istiva'a' (uzdizanja) je u<br />
arapskom jeziku poznato, ali mi ne<br />
poznajemo suštinu tog uzdizanja i<br />
njegovu stvarnu kakvoću. Na to je mislio<br />
imam Malik kada je <strong>rekao</strong>: «Kakvoća je<br />
neshvatljiva.» Također, sljedbenici<br />
Sunneta i Zajednice o ajetima koji govore<br />
o svojstvima kažu: «Pređite preko njih<br />
kao što su na<strong>ve</strong>deni bez upita o kakvoći.»<br />
Ovo je oba<strong>ve</strong>za u pogledu svih ajeta koji<br />
govore o svojstvima, tj. da ih proučimo i<br />
preko njih pređemo kao što su na<strong>ve</strong>deni,<br />
ne tražeći im kakvoću, a ne<strong>ve</strong>deni su u<br />
poznatim značenjima na arapskom<br />
jeziku. Međutim, neki sljedbenici<br />
novotarija argumentiraju negiranje<br />
znanja o značenjima ovih ajeta navodom<br />
imama sljedbenika sunneta Ahmeda b.<br />
Hanbela, rahimehullah, koji je o ajetima<br />
o svojstvima <strong>rekao</strong>: «Vjerujemo u njih<br />
bez upita o kakvoći ili značenju.» On je<br />
negirao značenje, pa kako onda se može<br />
reći da sljedbenici Sunneta znaju<br />
značenja svojstava? Odgovor glasi: «Ako<br />
je vjerodostojno prenesen ovaj navod od<br />
imama Ahmeda, neophodno je njegov<br />
govor protumačiti u najboljem značenju,<br />
jer je oba<strong>ve</strong>za uzeti s<strong>ve</strong> navode, objediniti<br />
ih i sastaviti kako ne bi bilo<br />
kont<strong>radi</strong>ktornosti. Imam Ahmed je<br />
najviše od svih sljedbenika Sunneta<br />
potvrđivao značenja svojstava. Tada se<br />
saznaje da je on pod negiranjem značenja<br />
u svom navodu namjeravao značenje koje<br />
su izumile džehmije, koji su negirali<br />
imena i svojstva, ali ne i ispravno<br />
značenje koje pristaje Allahu Uzvišenom.<br />
Ovo je neophodno reći kako se govor<br />
imama ne bi dovodio u oprečnost. Čudno<br />
je kako sljedbenici zabluda, kada ih<br />
slušamo, argumentiraju govorom ovog<br />
imama misleći da su oni njegovi<br />
sljedbenici, a oni su najudaljeniji od<br />
uzimanja izreka ovog imama. Oni su<br />
samo probrali ovo mišljenje, između<br />
mnoštva ostalih, misleći da koristi<br />
njihovom neispravnom pravcu, a nisu<br />
znali da se upravo njime pobija njihov<br />
pravac, jer su došli sa neispravnim<br />
značenjima. Govor imama Ahmeda<br />
upravo negira ova neispravna značenja.<br />
Ako se kaže: Da li Allahova svojstva<br />
spadaju u manje jasne, ili sasvim jasne<br />
činjenice vjere? Reći će se: Ovo pitanje je<br />
općenito i neophodno je napraviti<br />
podrobniji odgovor. Ako se misli na<br />
svojstva, tj. njihova značenja u jeziku,<br />
onda su sasvim jasna. Njihovo značenje je<br />
potpuno razjašnjeno. Zapravo, spada i u<br />
naj<strong>ve</strong>će stepene jasnih činjenica i<br />
šerijatskih tekstova. Ako se pod tim<br />
pitanjem ciljaju svojstva, tj. njihova<br />
kakvoća, onda spadaju u manje jasne<br />
vjerske činjenice, a nama preostaje samo<br />
da kažemo: «Vjerujemo u s<strong>ve</strong> ono što<br />
dolazi od našeg Gospodara.» Allah<br />
najbolje zna.Ako se kaže: Da li se pod<br />
svojstvima misli na njihovu vanjštinu, ili<br />
nešto drugo? Odgovorit će se: Termin<br />
vanjština spada u općenite termine koji su<br />
u potrebi za pojašnjenjem. Ako se pod<br />
vanjštinom misli na ono što shvataju<br />
sljedbenici novotarija u vidu značenja koja<br />
ne pristaju Allahu Uzvišenom, kao što su<br />
poistovjećivanje i obesnaživanje, onda<br />
nema sumnje da se takva vanjština ne želi<br />
istaći. Međutim, ispravni prethodnici,<br />
Allah im se smilovao, to ne nazivaju<br />
vanjštinom svojstva, <strong>ve</strong>ć terminom<br />
svojstva. Ako se pod vanjštinom misli na<br />
značenja koja dolaze kao misli i koja<br />
pristaju Allahu Uzvišenom, onda nema<br />
sumnje da se takva vanjština i želi. Ovo je<br />
ispravna vanjština Allahovog svojstva.<br />
Allah najbolje zna.<br />
Da bismo ovo još bolje pojasnili,<br />
spomenut ćemo drugorazredna pitanja<br />
ovog pravila:<br />
Svojstvo sluha. Mi znamo značenje sluha u<br />
jeziku, a ono označava slušanje onoga što<br />
se može čuti. Međutim, suštinu Allahovog<br />
sluha i kakvoću ne znamo. Znanje o tome<br />
prepuštamo Allahu Uzvišenom.<br />
Svojstvo vida. Poznajemo značenje ovog<br />
svojstva u jeziku Arapa, a označava viđenje<br />
onoga što se može vidjeti, a suštinu i<br />
kakvoću o<strong>ve</strong> Allaho<strong>ve</strong> osobine ne znamo i<br />
prepuštamo znanje o njemu Allahu<br />
Uzvišenom. Prethodno ti je na<strong>ve</strong>deno<br />
svojstvo uzdizanja, a na osnovu njega na<br />
druge gledaj analogno.<br />
Svojstvo znanja. Znanje označava da se<br />
slika nečega što je poznato nastani u<br />
mislima. Međutim, kakvoću znanja koje se<br />
pripisuje Allahu zna samo Allah Uzvišeni.<br />
Zato na osnovu ovoga primjera analogno<br />
gledaj i na druge.<br />
Allah najbolje zna.<br />
17
Poučne predaje - selef i strah od umišljenosti<br />
18<br />
Mart / April 2008 /1429 H.G. broj 23
Hadis<br />
Piše: Nermin Smajlović, prof. (Ummu-Qura, Mekka Mukerema)<br />
ovom dijelu ćemo sa dozvolom<br />
Uzvišenog <strong>Allaha</strong> da govorimo o<br />
hadisu i hadiskim naukama. Imamo<br />
tri termina koja se često mogu čuti ili<br />
pročitati kod izučavanja, slušanja,<br />
prenošenja i citiranja hadisa, a to su:<br />
hadis, haber i eser. Stoga je neophodno<br />
da se upoznamo sa njihovim jezičkim<br />
značenjem, kao i značenjem odnosno<br />
njihovom definicijom kod uleme hadisa<br />
tj. "muhadisa".<br />
Hadis<br />
U jezičkom značenju jeste nova stvar ili<br />
nešto novo, kao i vijest odnosno govor.<br />
Monožina u arapskom jeziku od riječi<br />
"hadis" je "ehadis". Kaže Uzvišeni Allah:<br />
"Pa zar ćeš ti za njima od tuge<br />
svisnuti, ako oni u govor (hadisi)<br />
ovaj neće da povjeruju?“ (Prijevod<br />
značenja El-Kehf, 6.) "U govor ovaj"<br />
odnosi se i misli na Kur'an. Isto tako<br />
Allah Uzvišeni je <strong>rekao</strong>: "I o blagodati<br />
Gospodara svoga kazuj" (Prijevod<br />
značenja Ed-Duha, 11). “Kazuj" u<br />
arapskom jeziku je došlo "fehadis" što<br />
znači prenosi i kazuj ono što ti se<br />
narađuje i sa čime si poslan.Hadis u<br />
terminologiji uleme; a <strong>ve</strong>ć smo<br />
Mart / April 2008 /1429 H.G. broj 23<br />
spomenuli (u prošlom broju) značenje<br />
sunneta kod uleme i možemo reći da je to<br />
isto značenje i hadisa. Znači definicija<br />
hadisa kod uleme je slijedeća: "Hadis je<br />
s<strong>ve</strong> ono što je došlo od Poslanika,<br />
sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, prije obja<strong>ve</strong> i<br />
poslije obja<strong>ve</strong>." Međutim, ako se kaže i<br />
spomene riječ "hadis", u <strong>ve</strong>ćini slučajeva<br />
se odnosi na ono što se prenosi i bilježi od<br />
Poslanika, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>,<br />
poslije obja<strong>ve</strong>; od njegovih riječi, djela i<br />
odobrenja. I na kraju, shodno ovome<br />
sunnet je opširiniji i obuhvatniji od<br />
hadisa.<br />
Haber<br />
Jezčko značenje jeste vijest. Množina od<br />
riječi "haber" u arapskom jeziku je<br />
"ahbar".<br />
U terminologiji "muhadisa" (uleme<br />
hadisa), tri su različita mišljenja oko<br />
definicije i značenja habera:<br />
● Haber i hadis su istog značenja, što<br />
znači nema niti pra<strong>ve</strong> razliku među njima,<br />
pa je s<strong>ve</strong>jedno da li <strong>rekao</strong> ovo je hadis od<br />
Poslanika, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>,<br />
ili ovo je haber od Poslanika,<br />
sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>.<br />
● Haber se razlikuje od hadisa, stoga je<br />
hadis ono što je došlo od Poslanika,<br />
sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, a haber je što<br />
je došlo od nekoga drugog mimo njega,<br />
sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, kao od<br />
ashaba ili tabi'ina.<br />
● Haber je opštiji i opširniji od hadisa;<br />
što znači da je hadis ono što je došlo od<br />
Poslanika, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>,<br />
dok haber obuhvata što je došlo od<br />
Poslanika, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, a i<br />
od drugih.<br />
Eser<br />
Jezičko značenje je: trag ili ostatak<br />
nečega.<br />
U terminologiji muhadisa dva su<br />
mišljenja oko njego<strong>ve</strong> definicije:<br />
● Eser je isto što i hadis, odnosno jedno<br />
im je i isto značenje.<br />
● Eser se razlikuje od hadisa, znači eser<br />
je ono što se pripisuje nekome od ashaba<br />
ili tabe'ina.<br />
Nastavak na sl. strani —-><br />
19
Hadis<br />
Zaključak: ako se spomene riječ hadis u<br />
<strong>ve</strong>ćini slučajeva i uglavnom se misli na ono<br />
što se pripisuje Poslaniku, sallallahu '<strong>alejhi</strong><br />
<strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, ali može značiti i ono što se<br />
pripisuje ashabu ili tabi'inu, međutim ako<br />
se misli na hadis ashaba ili tabi'ina onda<br />
se u tom slučaju napomene da su to riječi<br />
ili hadis ashaba, a ne Poslanika, sallallahu<br />
'<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>.<br />
Hadisul-Kudsij<br />
Hadisul-kudsijj je svaki hadis u kojem<br />
Allahov poslanik, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong><br />
<strong>sellem</strong>, pripisuje riječi ili govor Uzvišenom<br />
Allahu, pa takav se naziva “hadisul-kudsij”<br />
ili “hadisul-ilahij” (u pr. Božiji hadis).<br />
Koliki je broj o<strong>ve</strong> vrste hadisa koji su<br />
zabilježeni i koji su stigli do nas? Hadisulkudsija<br />
je zabilježeno i do nas ih je stiglo<br />
mnogo, tako da je šejh Šihabud-din ibn<br />
Hadžer El-Hejsemi u svome djelu<br />
“Komentar četrdeset hadisa od En-<br />
Ne<strong>ve</strong>vija” spomenuo da ih je više od<br />
stotine, dok je šejh Abdur-Reuf ibn Alij El-<br />
Menavi u svome djelu “El-Itihafatu Essunije<br />
Bil-Ehadisil-Kudsije” na<strong>ve</strong>o je 272<br />
hadisa-kudsija. Međutim, vrlo je bitno i<br />
važno ovdje napomenuti da ova vrsta<br />
hadisa spada pod hadiske kriterije kao i<br />
ostali, odnosno, Poslanikovi, sallallahu<br />
'<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, hadisi, tako da hadisulkudsija<br />
ima koji su sahihi (vjerodostojni ili<br />
ispravni), daifi (slabi) ili mevdu’i (apokrifni<br />
ili lažni,odnosno izmišljeni) i sl.<br />
Razlika između hadisulkudsija<br />
i Kur’ana<br />
Ulema je spomenula neke karekteristike i<br />
osobine kojima se odlikuje samo Kur’an,<br />
od tih odlika i karekteristika je:<br />
● Kur’an je mu’džiza koja će ostati do<br />
Sudnjega dana sačuvana i neizmenjena,<br />
čije je prenošenje do nas došlo<br />
"tevaturom" (tj. prenošenjem skupine ljudi<br />
drugoj skupini i gdje je nemoguće da se<br />
dogovore da nešto izmjenu ili dodaju, i ovo<br />
je najjači način prenošenja), njego<strong>ve</strong> riječi i<br />
slova, čak i način njegovog čitanja (stoga<br />
imamo kiraete).<br />
● Zabranjeno je njegovo prenošenje u<br />
značenju, tj. mora se citirati doslovno.<br />
● Zabranjeno ga je nečistome (džunubu ili<br />
kafiru) dodirivati i čitati.<br />
20<br />
● Njegovo čitanje u namazu je<br />
oba<strong>ve</strong>zno (znači ne možeš citirati hadise<br />
u namazu umjesto Kur’ana ili nešto<br />
drugo).<br />
● Sami naziv Kur’anom, što nije slučaj<br />
niti sa jednom drugom knjigom.<br />
● Njegovo čitanje je ibadet, odnosno za<br />
svaki harf (slovo) ima se deset sevaba.<br />
● Kod imama Ahmeda njegovo<br />
prodavanje je zabranjeno a kod Šafije<br />
pokuđeno.<br />
● Nazivanje njego<strong>ve</strong> rečenice "ajetom"<br />
a određenog broja ajeta "surom".<br />
● Kur’an plemeniti je od <strong>Allaha</strong>, i<br />
riječima i značenjem je došao jasnom<br />
objavom.<br />
Dok je hadisul-kudsij tj. njegov izgovor<br />
od Poslanika, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong><br />
<strong>sellem</strong>, a njegovo značenje od Uzvišenog<br />
<strong>Allaha</strong>, bilo to nadahnućem ili jasnom<br />
objavom, međutim, nije kod njega<br />
oba<strong>ve</strong>zno da <strong>bude</strong> jasna objava kao što<br />
je to oba<strong>ve</strong>zno kod Kur’ana, tj. oba<strong>ve</strong>zno<br />
je da <strong>bude</strong> jasnom objavom sa kojom<br />
dođe melek Poslaniku, sallallahu '<strong>alejhi</strong><br />
<strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, od <strong>Allaha</strong>.<br />
Razlika između hadisa i<br />
hadisul-kudsija<br />
Poslanikovi, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>,<br />
hadisi, riječi, se pripisuju Poslaniku,<br />
sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, a i značenje.<br />
Što znači da je to njegov, sallallahu<br />
'<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, govor, dok hadisulkudsij<br />
se pripisuje Allahu Uzvišenome, a<br />
Poslanik, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, je<br />
taj koji ga prenosi ili priča od <strong>Allaha</strong><br />
Uzvišenog, stoga je i nazvan "hadisulkudsij"<br />
ili "hadisul-ilahij", zato što se<br />
pripisuje Allahu ili Njegovoj s<strong>ve</strong>tosti i<br />
Njegovom biću. Poslanikovi, sallallahu<br />
'<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, hadisi se pripisuju<br />
Poslaniku, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>,<br />
iako je izvor obje vrste hadisa objava od<br />
Uzvišenog <strong>Allaha</strong>, zato jer Allahov<br />
Vjerovjesnik, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>,<br />
nije govorio osim istinu, stoga je<br />
Uzvišeni Allah <strong>rekao</strong>: "On ne govori<br />
po hiru svome, to je doista objava<br />
koja mu se obznanjuje<br />
(objavljuje)" (Prijevod značenja En-<br />
Nedžm, 3-4.) Rekao je Allahov<br />
Vjerovjesnik, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>:<br />
"Doista mi je data knjiga (Kur'an) i sa<br />
njim nešto isto (slično njemu), (ovdje se<br />
misli na Sunnet) i samo što se nije pojavio<br />
čovjek sit (nahranjen), naslonjen na<br />
svome kre<strong>ve</strong>tu koji kaže: držite se ovoga<br />
Kur'ana, pa ono što nađete u njemu da je<br />
halal (dozvoljeno, dopušteno) ohalalite<br />
ga, a ono što nađete u njemu da je haram<br />
(zabranjeno) oharamite ga! А doista vam<br />
nije dozvoljeno meso domaćeg magarca,<br />
kao ni svake grabežlji<strong>ve</strong> životinje koja<br />
ima očnjake, kao ni izgubljena stvar od<br />
muahida (nevjernika koji živi u islamskoj<br />
državi), osim ako nije potrebna njegovom<br />
vlasniku, a onaj ko dođe kod naroda<br />
oba<strong>ve</strong>za im je (dužnost im je) ga<br />
ugostiti..." (Bilježi ga Ebu Davud, a<br />
Albani je ovaj hadis ocijenuo da je sahih)<br />
Rekao je Et-Tajjibi: "U ponavljanju riječi<br />
upozorenja (na ar. "ela" - a zar, doista)<br />
jeste oštro korenje i grdnja koja potiče iz<br />
ogromne ljutnje prema onome ko ostavi<br />
sunnet i rad po hadisu uzimajući i<br />
zadovoljavajući se samo Kur'anom, a šta<br />
je sa onim tko dadne prednost nečijem<br />
mišljenju nad Poslanikovim, sallallahu<br />
'<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, hadisom." Stoga ulema<br />
ponekad daje prednost slabom (daif)<br />
hadisu nad jakim nečijim mišljenjem.<br />
Rekao je Hassan ibn Atija: "Silazio je<br />
Džibril Poslaniku, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong><br />
<strong>sellem</strong>, sa sunnetom i podučavao ga<br />
njemu, kao što ga je podučavao<br />
Kur'anu".Primjer za hadisul-kudsij:<br />
Prenosi Ebu Zerr, <strong>radi</strong>jallahu 'anhu, od<br />
Poslanika, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, koji<br />
prenosi od svoga Gospodara da je<br />
<strong>rekao</strong>:"O Moji robovi, Ja sam nepravdu<br />
sebi zabranio, pa sam je učinio i među<br />
vama zabranjenom, stoga nemojte jedni<br />
drugima nepravdu činiti. O Moji robovi,<br />
svi ste vi u zabludi osim onaj koga sam Ja<br />
uputio, tražite od Mene uputu, pa ću vas<br />
uputiti. O Moji robovi, svi ste vi gladni<br />
osim onoga koga sam Ja nahranio,<br />
tražite od Mene da vas nahranim, pa ću<br />
vas nahraniti. O Moji robovi, svi ste vi<br />
neodje<strong>ve</strong>ni osim onoga koga sam Ja<br />
odjenuo, tražite od Mene da vas odjenem,<br />
pa ću vas odjenuti. O Moji robovi, doista<br />
vi griješite i danju i noću, a Ja opraštam<br />
s<strong>ve</strong> grijehe, tražite oprosta od Mene pa ću<br />
vam oprostiti. O Moji robovi, vi nećete<br />
dostići do onoga što Mi šteti pa da Mi<br />
naštetite, niti ćete dostići do onoga što mi<br />
koristi pa da mi korist pribavite. O Moji<br />
robovi, da i prvi i posljednji od vas, od<br />
Mart / April 2008 /1429 H.G. broj 23
Hadis<br />
ljudi i džina budu najpobožnijeg srca<br />
nekog čovjeka od vas, to mi neće ništa<br />
u<strong>ve</strong>ćati Moju vlast. O Moji robovi, da<br />
prvi i posljednji od vas, od ljudi i džina<br />
budu kao najpokvarenijeg srca jednog od<br />
vas, to mi neće umanjiti od Moje vlasti<br />
ništa. O Moji robovi, da se prvi i<br />
posljedni od vas, od ljudi i džina, okupe u<br />
jednoj dolini pa me zapitaju (svako od<br />
njih zatraži što želi) pa dam<br />
svakome čovjeku ono što je<br />
tražio, to mi neće umanjiti<br />
od onog što posjedujem<br />
osim kao što igla umanji<br />
kada <strong>bude</strong> umočena u more,<br />
pa se izvuče. O Moji robovi,<br />
doista su to vaša djela koja<br />
vam se bilježe, pa ko nađe<br />
dobro neka zahvali Allahu,<br />
a ko nađe mimo toga neka<br />
ne kori osim sebe". (Bilježi<br />
ga imam Muslim)<br />
Primjer Poslanikovog,<br />
sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong><br />
<strong>sellem</strong>, hadisa: Prenosi<br />
Sehl ibn Hunejf, <strong>radi</strong>jallahu<br />
'anhu, da je Allahov<br />
Poslanik, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong><br />
<strong>sellem</strong>, <strong>rekao</strong>: "Ko <strong>bude</strong><br />
molio (tražio) od <strong>Allaha</strong><br />
šehadet (pogibju na<br />
Njegovom putu) sa<br />
iskrenošću, Allah će mu dati<br />
(podariti, učiniti) da<br />
dostigne stepene šehida<br />
makar umro na svojoj<br />
postelji".<br />
(Bilježi ga Muslim)<br />
Definicija metna i<br />
seneda<br />
Prije nego definišemo<br />
„metn“ i „sened“ jezičkom<br />
definicijom i terminom kod<br />
uleme hadisa, spomenut<br />
ćemo i na<strong>ve</strong>sti hadis kroz koji ćemo<br />
objasniti obje stvari. Billježi imam<br />
Buharija da je <strong>rekao</strong>; obavijestio nas je<br />
Muhamed ibn El-Musena i kaže; kazao<br />
nam je Abdul-Vehab Es-Sekafi- kaže;<br />
kazivao nam je Ejjub od Ebi Kilabe, od<br />
Enesa od Poslanika, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong><br />
<strong>sellem</strong>, da je <strong>rekao</strong> : "Tri stvari kod koga<br />
se nađu osjetiti će slast imana; da mu<br />
Allah i Njegov poslanik budu draži od<br />
Mart / April 2008 /1429 H.G. broj 23<br />
s<strong>ve</strong>ga, da voli čovjeka isključivo u ime<br />
<strong>Allaha</strong>, i da mrzi da se vrati u kufr<br />
(nevjerstvo) kao što mrzi da <strong>bude</strong> bačen<br />
u vatru." (Bilježi ga Buharija)<br />
Poslaniko<strong>ve</strong>, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>,<br />
riječi "Tri stvari kod koga se nađu osjetit<br />
će slast imana ..." do karaja hadisa, naziva<br />
se "metn" hadisa. Dok lanac prenosioca<br />
od Buharije do Poslanika, sallallahu<br />
'<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, se naziva "sened" hadisa.<br />
Metn u jezičkom značenju jeste s<strong>ve</strong> ono<br />
što mu je površina čvrsta, što se izdiglo i<br />
stvrdlo od zemljine površine, kao i paluba<br />
i tvrda uzvisina naziva se metnom.<br />
Množina od metna je „mutun“.<br />
Metn u terminologiji kod uleme<br />
hadisa jesu riječi samog hadisa od kojih<br />
se sastoji značenje odnosno riječi koje<br />
daju značenje. Najvjerovatnije je nazvan<br />
ovim imenom zato što je baš to traženo,<br />
što je jasno, vidljivo i svrha samog hadisa.<br />
Ovo ime mu je dato i izvučeno iz njegovog<br />
jezičkog značenja i korijena.<br />
Sened u jezičkom značenju jeste ono<br />
što je uzdignuto od zemlje, obronak,<br />
strana, naslon i podloga.<br />
Množina od riječi "sened" je<br />
"esnad". Dok "esnede ila"<br />
znači: oslonuti se, naslonuti<br />
se, poduprijeti, upisati,<br />
pripisati (riječi ili govor<br />
nekome). "Esnede fi" znači:<br />
popeti se, od o<strong>ve</strong> riječi i jeste<br />
došao naziv djela „musned“<br />
imama Ahmada i drugih.<br />
Sened u terminologiji<br />
hadiskih nauka jeste: put<br />
metna, odnosno lanac<br />
prenosilaca koji su prenijeli<br />
metn od ili sa njegovog<br />
prvog izvora. Nazvan je<br />
ovim imenom zato što se<br />
oslanja na njega kod ocjene<br />
samog hadisa, ili kod<br />
njegovog pripisivanja<br />
samom izvoru, ili zbog toga<br />
što se svaki prenosilac<br />
oslanja na drugog da je čuo<br />
od njega ili zabilježio.<br />
"Isnad" jeste uzdizanje ili<br />
pripisivanje govora onome<br />
ko ga je <strong>rekao</strong> ili izgovorio,<br />
što znači da je isnad<br />
pojašnjenje puta metna,<br />
odnosno kako je stigao do<br />
nas, tj. prenošenje hadisa je<br />
do nas stiglo oslanjajući se<br />
na prenosioce. Stoga se vrlo<br />
često misli na isto, sened i<br />
isnad, odnosno ulema<br />
hadisa (muhadisi)<br />
upotrebljavaju riječ i sened i<br />
isnad u jednom značenju ili kontekstu,<br />
tako da kažu; ovaj hadis se prenosi sa<br />
vjerodostojnim senedom, ili kažu; ovaj<br />
hadis se prenosi sa vjerodostojnim<br />
isnadom.<br />
Nastavit će se inšaAllah .....<br />
21
Karavana pokajnika<br />
edan od šejhova iz Rijada je pričao:<br />
Otišao sam <strong>radi</strong> potrebe u jednu<br />
arapsku državu, i nakon što sam brzo<br />
završio svoju potrebu (ostao sam samo<br />
jedan dan) vratio sam se na aerodrom<br />
pripremajući se za povratak. Bio sam<br />
mnogo umoran od ovog putovanja.<br />
Kada sam došao na aerodrom,<br />
okretao sam se desno i lijevo, ne bi li<br />
vidio mesdžid u kojem bi klanjao<br />
nastupajući namaz. Pronašao sam ga i<br />
otišao do njega. Spustio sam se u<br />
mesdžidu i odmah od umora zaspao.<br />
Međutim, ubrzo pred samo<br />
nastupanje podne namaza, probudio<br />
me je glas mladića u mesdžidu.<br />
Klanjao je i plakao u namazu. Umor<br />
me ponovo svladao i ja sam zaspao.<br />
Nakon kratkog vremena, mladić mi je<br />
prišao, probudio me za namaz i upitao:<br />
„Možeš li spavati?“ Rekao sam: „Da“, a<br />
mladić mi je uzvratio: „Ja ne mogu ni da<br />
spavam, a niti da jedem!“ Rekao sam mu:<br />
„Hajde da klanjamo, a S<strong>ve</strong>višnji Allah će<br />
dati ono što je <strong>ve</strong>ć odredio.“ Prišao sam<br />
mu nakon namaza i upitao ga: „Šta je s<br />
tobom?“ Odgovorio mi je: „Ja sam iz<br />
bogate porodice. S<strong>ve</strong> što bih poželio od<br />
imetka, skopocjene odjeće, luksuznih auta,<br />
imao bih. To mi je bila svakodnevnica.<br />
Takav život mi je bio dosadan i monoton,<br />
22<br />
pa sam odlučio da otputujem u druge<br />
zemlje. Razmišljao sam gdje bih to<br />
mogao otići a da me niko ne prepozna,<br />
pa sam eto došao u ovu zemlju na čijem<br />
Duša je napuštala njegovo tijelo.<br />
Naslonuo sam ga na sebe. Glavu<br />
sam mu stavio u svoje krilo.<br />
Spominjao je tvoje ime i<br />
oporučio da te poselamimo i<br />
tražimo halala od tebe. Zatim<br />
mi se nasmiješio. Tako mi<br />
<strong>Allaha</strong>, nakon što se vratio s<br />
putovanja, nisam ga mogao<br />
vidjeti da se smiješi kao tada...<br />
se sada aerodromu ja i ti nalazimo.<br />
Nisam namjeravao činiti nemoral i<br />
razvrat u ovom mjestu, <strong>ve</strong>ć, malo se<br />
zabavljati i odmarati.“ Međutim, mladić<br />
je upao u loše društvo koje ga se nije<br />
okanilo s<strong>ve</strong> dok ga nisu na<strong>ve</strong>li da počini<br />
nemoral s jednom od razvratnih<br />
djevojaka. Prvi put je počinio blud!<br />
Rekao je: „Kamo sreće da su mi uzeli sav<br />
novac?! Od<strong>ve</strong>li su me u nemoral! Srušili<br />
su moju vjeru!“ Rekao sam mu: „Proučit<br />
ću ti kur'anski ajet pa ga poslušaj.“<br />
Proučio sam mu Allaho<strong>ve</strong>, subhanehu <strong>ve</strong><br />
te'ala, riječi koje u prijevodu imaju<br />
značenje: „Reci Mojim robovima koji<br />
su se prema sebi ogriješili: 'Ne<br />
gubite nadu u Allahovu milost!<br />
Allah će sigurno s<strong>ve</strong> grijehe<br />
oprostiti; On, doista, mnogo prašta<br />
i On je milostiv.'“ (Prijevod značenja<br />
Ez-Zumer, 53.) Mladić, pokajnik, je<br />
uzvratio: „Allah će svima oprostiti osim<br />
meni! Zar me ne čuješ?! Počinio sam<br />
blud!“ Zatim me je upitao: „Jesi li ti ikada<br />
počinio blud?“ Odgovorio sam: „Ne, tako<br />
mi <strong>Allaha</strong>!“ Mladić je <strong>rekao</strong>: „Ti onda ne<br />
možeš da shvatiš težinu grijeha kojeg sam<br />
ja počinio!“ Najavili su let kojim bismo se<br />
trebali vratiti za Rijad. Uzeo sam od<br />
mladića njegovu adresu, poselamio se s<br />
njim i otišao. Bio sam ubjeđen da će ga<br />
njegov grijeh „peći“ dan ili dva i da će ga<br />
nakon toga zaboraviti. Međutim, nekoliko<br />
dana nakon našeg povratka u Rijad, on<br />
me je nazvao. Dogovorili smo da se<br />
nađemo. Zaplakao je čim me je opazio.<br />
Kada sam mu prišao, <strong>rekao</strong> mi je: „Tako<br />
mi <strong>Allaha</strong>! Otkako smo se rastali, nisam<br />
spavao osim malo! Šta da kažem Allahu<br />
na Dan kada me upita i kaže mi: 'Robe<br />
Moj, počinio si blud!' Reći ću: 'Da,<br />
počinio sam blud i ovim svojim dvjema<br />
nogama išao sam do mjesta bluda.'“<br />
Rekao sam mu: „Smiri se, Allah je<br />
milostiv, oprostit će ti tvoj grijeh,<br />
inšaAllah.“ Na to mi je mladić<br />
uzvratio: „Ovime nisam namjeravao<br />
da te posjetim, <strong>ve</strong>ć da se oprostim s<br />
tobom. Možda te sretnem u Džennetu,<br />
ako nam se Allah smiluje!“ Upitao<br />
sam ga: „Gdje namjeravaš da ideš?“<br />
Rekao je: „Idem do kadije. Priznat ću<br />
mu svoj grijeh kako bi se Allahov<br />
propis izvršio nada mnom!“ Rekao<br />
sam mu: „Jesi li ti lud?! Zar si<br />
zaboravio da si oženjen?! Zar ne znaš<br />
da je propis za blud oženjenog da se<br />
kamenuje do smrti?!“ Rekao je: „To je<br />
mnogo lakše po mene, nego da ostanem<br />
bludnik i da kao bludnik sretnem svoga<br />
Gospodara, neočišćen Njegovim<br />
propisom!“ Rekao sam: „Boj se <strong>Allaha</strong>!<br />
Sakrij svoju sramotu! Ne sramoti svoju<br />
porodicu!“ Rekao mi je: „Niko od njih me<br />
neće moći spasiti Vatre, a ja želim da se<br />
spasim Allaho<strong>ve</strong>, subhanehu <strong>ve</strong> te'ala,<br />
kazne.“ Nisam znao šta da učinim. Uzeo<br />
sam ga za ruku i <strong>rekao</strong> mu: ”Poslušaj me<br />
u jednom.“ Rekao mi je: „Traži šta god<br />
hoćeš od mene samo me ne<br />
Mart / April 2008 /1429 H.G. broj 23
Karavana pokajnika<br />
odvraćaj od kadije!“ Rekao sam mu:<br />
„Hajde da nazo<strong>ve</strong>mo jednog od <strong>ve</strong>likih i<br />
poznatih učenjaka, pa ako on kaže da ideš<br />
do kadije, ja ću te od<strong>ve</strong>sti do kadije, ali ako<br />
kaže da ne ideš, onda ti ne preostaje ništa<br />
drugo do da ga poslušaš.“ Pristao je.<br />
Nazvali smo jednog od <strong>ve</strong>likih učenjaka i<br />
on je <strong>rekao</strong> da mladić ne ide do kadije.<br />
Međutim, mladić je očekivao drugi<br />
odgovor, pa je zbog toga, poslije, mnogo<br />
zvao i kontaktirao ovog šejha pokušavajući<br />
dobiti od njega drugi odgovor. Govorio mu<br />
je: „Šejhu, boj se <strong>Allaha</strong>! Ja ću se na<br />
Sudnjem danu objesiti o tvoj vrat i reći:<br />
'Gospodaru moj, doista, ja sam htio da<br />
priznam svoj grijeh kako bi se nada mnom<br />
spro<strong>ve</strong>o Tvoj propis ali me je ovaj šejh<br />
odvratio od toga!“<br />
Ubrzo je nastupao hadždž pa sam mu<br />
predložio da zajedno idemo na hadž.<br />
Odbio je i <strong>rekao</strong> da bi želio sam obaviti<br />
hadž. Kada su se hadždžski obredi završili<br />
i kada smo se vratili u Rijad, sreo sam ga i<br />
razmjenio s njim utiske s hadždža. Rekao<br />
mi je da je išao sam na hadždž. S<strong>ve</strong><br />
hadždžske obrede od Mine, Muzdelife,<br />
Arefata, mjesta gdje se bacaju kamenčići<br />
obilazio je pješice, na svojim nogama,<br />
nadajući se da ga S<strong>ve</strong>višnji Allah pogleda<br />
tako uprašenog i smiluje mu se. U toku<br />
hadždžskih obreda ponekad bi govorio:<br />
„Bojim se da Allah, subhanehu <strong>ve</strong> te'ala,<br />
zbog moga grijeha ne oprosti ovim<br />
ljudima oko mene.“, a zatim bi govorio:<br />
„Ili možda mi Allah zbog ovih ljudi<br />
oprosti!“ Moja <strong>ve</strong>za se s njim dobro<br />
učvrstila. Posjećivali smo se. Poslije<br />
hadždža, mladić je naučio napamet cijeli<br />
Kur'an. Jedan dan je postio a drugi iftario.<br />
Sreo sam jednog od šejhova i ispričao mu<br />
mladićev slučaj: njegovo kajanje za<br />
počinjeni grijeh, njegov post, noćni<br />
namaz, hifz Kur'ana. Šejh mi je <strong>rekao</strong>:<br />
„Možda, upravo taj njegov grijeh <strong>bude</strong><br />
razlog njegovog ulaska u Džennet. Možda<br />
sljedeći ajeti govore i o njegovom slučaju:<br />
„I oni koji se mimo <strong>Allaha</strong> drugom<br />
bogu ne klanjaju, i koji, one koje je<br />
Allah zabranio, ne ubijaju, osim<br />
kada pravda zahtijeva, i koji ne<br />
bludniče; - a ko to <strong>radi</strong>, iskusiće<br />
kaznu, patnja će mu na onom svijetu<br />
udvostručena biti i vječno će u njoj<br />
ponižen ostati. Ali onima koji se<br />
pokaju i dobra djela čine, Allah će<br />
njihova loša djela u dobra<br />
Mart / April 2008 /1429 H.G. broj 23<br />
promijeniti, a Allah prašta i<br />
samilostan je.“ (Prijevod značenja El-<br />
Furkan, 68-70.) Kada sam čuo o<strong>ve</strong><br />
ajete, začudio sam se samom sebi. Kako<br />
ih se nisam odmah sjetio. Požurio sam<br />
do mladiće<strong>ve</strong> kuće - ili dvorca njegovog<br />
babe - kako bih ga obradovao ovim<br />
Kur'anskim ajetima. Rekli su mi da je u<br />
mesdžidu. Zatekao sam ga u mesdžidu<br />
kako uči Kur'an. Rekao sam mu: „Imam<br />
za tebe dobru vijest!“ „Koju?“, upitao je,<br />
a ja sam počeo da mu učim Kur'anske<br />
ajete. Kada sam došao do riječi: „i koji<br />
ne bludniče“, zgrčio se kao da sam ga<br />
nožem u srce ranio. Kada sam završio s<br />
učenjem Kur'anskih ajeta, zagrlio me,<br />
poljubio u glavu i <strong>rekao</strong> mi: „Tako mi<br />
<strong>Allaha</strong>! Naučio sam napamet Kur'an, ali<br />
kao da prvi put čujem o<strong>ve</strong> ajete.“<br />
Muezzin je proučio ezan za jaciju<br />
namaz. Čekali smo imama i ikamet da<br />
klanjamo namaz. Međutim, imam nije<br />
došao, pa je prijatelj, pokajnik Ahmed,<br />
pristupio imamovom mjestu i predvodio<br />
nas u namazu. Na prvom rekatu, nakon<br />
proučene Fatihe, počeo je da uči<br />
kur'anske ajete: „I oni koji se mimo<br />
<strong>Allaha</strong> drugom bogu ne<br />
klanjaju ...“ Ali kada je stigao do riječi:<br />
„Ali onima koji se pokaju“, zaplakao<br />
je i nije mogao da ih prouči, pa je otišao<br />
na ruku. Ponovo na drugom rekatu,<br />
nakon Fatihe, učio je iste ajete iz želje<br />
da ih u potpunosti prouči, međutim,<br />
kada je stigao do riječi: „Ali onima<br />
koji se pokaju“, ponovo je zaplakao,<br />
stao i nije mogao da ih prouči. Zatim je<br />
otišao na ruku i završio namaz plačući.<br />
Tako je potrajalo njegovo stanje s<strong>ve</strong> do<br />
jednog dana, s<strong>ve</strong> do petka nakon jacije<br />
namaza. Nazvao me je neki čovjek.<br />
Predstavio se kao otac mog prijatelja<br />
Ahmeda. Tražio je od mene da hitno<br />
dođem do njih. Pohitao sam žurno.<br />
Brinuo sam se za Ahmeda. Kada sam<br />
došao do njiho<strong>ve</strong> vile, babo me je <strong>ve</strong>ć<br />
čekao pred vratima. Upitao sam ga: „Šta<br />
se desilo?“ Rekao mi je: „Tvoj prijatelj<br />
Ahmed, traži halala od tebe i nada se<br />
susretu s tobom u Džennetu. Poslije<br />
akšam namaza otišao je do svoga<br />
Gospodara!“ Babo je briznuo u plač.<br />
Polahko sam ga smirio. U<strong>ve</strong>o me je u<br />
sobu gdje je Ahmed ležao. Bio je<br />
prekri<strong>ve</strong>n platnom. Otkrio sam mu lice<br />
a iz njega je zračilo svjetlo. Sjajilo je više<br />
nego kada je bio živ. Na licu mu se vidio<br />
osmijeh, sreća i zadovoljstvo.<br />
Ahmedov babo me je upitao: „Šta se<br />
desilo s mojim sinom? Otkako se vratio s<br />
putovanja nije više onaj. Promijenio se.<br />
Njegova žena, snaha je pričala da noću<br />
nije mogao da spava. Ako bi i zaspao to bi<br />
bilo na tren. Budio bi se i prevrtao.“<br />
Obavjestio sam ga šta se desilo njegovom<br />
sinu na putovanju, a zatim, upitao sam ga<br />
o Ahmedovoj smrti: „Kako je preselio?“<br />
Babo je pričao: „Kao što znaš, moj sin<br />
Ahmed, jedan dan je postio a jedan<br />
iftario. Danas je postio. Ostao je u<br />
mesdžidu poslije ikindije u želji da<br />
pro<strong>ve</strong>de i potrefi trenutak u kojem se<br />
dova petkom prima. Kada se približilo<br />
vrijeme iftara, zvao sam ga da dođe kući i<br />
iftari, ali mi je on odgovorio: 'Oče moj,<br />
osjećam nekakvu sreću i zadovoljstvo.<br />
Imam nekakav lijep osjećaj pa me ostavi<br />
sada ovdje.' 'Dobro, kako ti želiš', <strong>rekao</strong><br />
sam i donio mu iftar u mesdžid. Prišao<br />
sam mu nakon namaza i <strong>rekao</strong> da ide kući<br />
da <strong>ve</strong>čera kako treba, a on mi je odgovorio<br />
da u mesdžidu osjeća <strong>ve</strong>liki rahatluk i da<br />
će nam se pridružiti poslije jacije namaza.<br />
Rekao sam mu: 'Dobro, neka <strong>bude</strong> kako ti<br />
želiš.' Međutim, kada sam došao kući,<br />
osjetio sam nekakvu zebnju u srcu, pa<br />
sam poslao mlađeg sina do mesdžida da<br />
vidi gdje je Ahmed. Mlađi sin je otišao i<br />
brzo se vratio govoreći kroz plač: 'Baba,<br />
baba, brato Ahmed ne odgovara na moje<br />
riječi.' Požurio sam do mesdžida i našao<br />
svoga Ahmeda u uglu gdje bi se obično<br />
osamljivao. Duša je napuštala njegovo<br />
tijelo. Naslonuo sam ga na sebe. Glavu<br />
sam mu stavio u svoje krilo. Spominjao je<br />
tvoje ime i oporučio da te poselamimo i<br />
tražimo halala od tebe. Zatim mi se<br />
nasmiješio. Tako mi <strong>Allaha</strong>, nakon što se<br />
vratio s putovanja, nisam ga mogao vidjeti<br />
da se smiješi kao tada. U svojim zadnjim<br />
trenucima proučio je kur'anske ajete: 'I<br />
oni koji se mimo <strong>Allaha</strong> drugom<br />
bogu ne klanjaju, i koji, one koje je<br />
Allah zabranio, ne ubijaju, osim<br />
kada pravda zahtijeva, i koji ne<br />
bludniče; - a ko to <strong>radi</strong>, iskusiće<br />
kaznu, patnja će mu na onom<br />
svijetu udvostručena biti i vječno će<br />
u njoj ponižen ostati. Ali onima koji<br />
se pokaju i dobra djela čine, Allah<br />
će njihova loša djela u dobra<br />
promijeniti, a Allah prašta i<br />
samilostan je.' Kada je završio s ovim<br />
ajetom, duša je napustila njegovo<br />
tijelo.“<br />
23
Žena Muslimanka<br />
Piše: Ummu-Mu’az Smajlović, (Ummu-Qura, Mekka Mukerema)<br />
llah je stvorio svako ljudsko biće,<br />
obasipajući ga sa Njegovim<br />
bezbrojnim blagodatima koje insan nije u<br />
stanju pobrojati: "Ako vi <strong>bude</strong>te<br />
brojali Allaho<strong>ve</strong> blagodati, nećete ih<br />
nabrojati, - Allah, uistinu, prašta i<br />
samilostan je." (Prijevod značenja En-<br />
Nahl, 18.) Uzvišeni Allah je stvorio<br />
čovjeka, a on dotad nije bio ništa i<br />
podario mu je sluh i vid, te učinio njegov<br />
lik u najljepšem obliku: "Pa neka je<br />
uzvišen Allah, najljepši<br />
Stvoritelj!" (Prijevod značenja Al-<br />
Mu'minun, 14.) Allah je taj koji mu je<br />
darovao razum kako bi sa njim mogao<br />
rasuđivati i učinio je to kao dokazom<br />
Njego<strong>ve</strong> superiornosti kako bi taj malešni<br />
insan mogao razmisliti i uzeti pouku.<br />
Brojni su dokazi Allahovog stvaranja u<br />
samom insanu i kada bi dobro razmislili<br />
uvidjeli bi da je svaki djelić i organ<br />
ljudskog tijela stvoren sa mudrošću<br />
Uzvišenog Stvoritelja, <strong>Allaha</strong>, subhanehu<br />
<strong>ve</strong> te 'ala. Ukoliko se zamislimo nad<br />
stvaranjem jednog malenog organa<br />
"jezika" sa kojim svaka osoba može da<br />
objasni i pojasni ono što se nalazi u<br />
njegovom srcu od različitih osjećaja,<br />
istinski ćemo shvatiti vrijednost i <strong>ve</strong>ličinu<br />
Allahovog stvaranja: "I jedan od<br />
dokaza Njegovih je stvaranje<br />
nebesa i Zemlje, i raznovrsnost<br />
24<br />
jezika vaših i boja vaših, to su zaista<br />
pouke za one koji znaju." (Prijevod<br />
značenja Ar-Rum, 22.)<br />
Ljudski jezik, blagodat ili<br />
nesreća<br />
Jezik kod čovjeka je malen i neznatan<br />
organ, ali je značajan i u isto vrijeme<br />
opasan. Vodi ka udobnosti, opskrbi i<br />
<strong>ve</strong>ličanst<strong>ve</strong>nim stepenima u Džennetu.<br />
Rekao je Poslanik, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong><br />
<strong>sellem</strong>: "Ja garantujem kuću u dnu<br />
Dženneta onom ko ostavi raspravu pa<br />
makar bio i upravu. I kuću u sredini<br />
Dženneta onome ko ostavi laž pa makar<br />
se i šalio. I kuću u najvišem Džennetu<br />
onome čiji ahlak <strong>bude</strong> lijep." (Ebu<br />
Davud, hadis sahih Džami`u Sahih 1464,<br />
Albani) A ukoliko se njegov vlasnik ne<br />
boji <strong>Allaha</strong>, skrenut će ga sa Allahovog<br />
puta ili još gore strmoglavit će ga u<br />
Džehennemske ponore. Rekao je Allahov<br />
poslanik, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>:<br />
"Čovjek izgovori riječ dragu Allahu, ne<br />
obraćajući na nju pažnju, a Allah će ga<br />
zbog nje uzdići na visoke stepene, drugi<br />
izgovori riječ koja rasrdi <strong>Allaha</strong>, ne<br />
obraćajući pažnju na nju, a zbog nje će<br />
biti bačen u Džehennem." (Buhari, 6477.)<br />
Drugovi Poslanika, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong><br />
sellam, Allah sa njima bio zadovoljan, su<br />
bili od onih koji su najviše težili za<br />
uspjehom na Ahiretu. Jednom prilikom<br />
Mu'az ibn Džebel, <strong>radi</strong>jallahu 'anhu, je<br />
upitao Poslanika, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong><br />
<strong>sellem</strong>, za ono što će ga približiti<br />
Džennetu i udaljiti od vatre? Poslanik,<br />
sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, ga je uputio na<br />
stvari koje će mu olakšati ulazak u<br />
Džennet: „Da ne pripisuje Allahu<br />
sudruga, klanja, udjeljuje zekat, posti i<br />
obavlja hadž.“ Zatim ga je uputio na vrata<br />
svih dobara; post koji je zaštita, sadaka<br />
otklanja pogreške kao što voda gasi vatru<br />
i namaz u dubokoj noći. Zatim ga<br />
Poslanik upita: "Hoćeš li da te uputim na<br />
ono sa čime ćeš ovladati prethodno<br />
pomenuto?“ – „Hoću.“ - <strong>rekao</strong> je Mu`az,<br />
Poslanik se uze za jezik i reče: "Sačuvaj<br />
svoj jezik!" Mu'az ga začuđeno upita: "O<br />
Allahov Vjerovjesniče, a zar ćemo biti<br />
pitani za ono što pričamo?", <strong>rekao</strong> je: "Ne<br />
imala te majka o Mu'az, a zar će ljude<br />
bacati na njihova lica u vatru osim ono<br />
što su zaslužili njihovi jezici." (Ahmed,<br />
Tirmizi, hadis-sahih Sahihu Džami`a<br />
5136 Albani) Prethodni hadis je<br />
obuhvatio s<strong>ve</strong> kategorije ljudi i nije<br />
razdvojio između muškarca i žene, ili<br />
starog i mladog, a ja izdvajam svoju<br />
sestru u vjeri sa željom da joj se obratim<br />
znajući da su stvari koje želim spomenuti<br />
Mart / April 2008 /1429 H.G. broj 23
Žena Muslimanka<br />
poznate, međutim, naša oba<strong>ve</strong>za je da<br />
jedni druge posavjetujemo: "I nastavi<br />
savjetovati, savjet će vjernicima,<br />
doista, koristiti!" (Prijevod značenja<br />
Ez-Zariyat, 55.) Nadajući se da ćemo s<strong>ve</strong><br />
s<strong>ve</strong> skupa izvući pouku: "Zato<br />
poučavaj, pouka će <strong>ve</strong>ć od koristi<br />
biti." (Prijevod značenja Al-E'ala, 9.)<br />
Prenosi se u vjerodostojnoj predaji od<br />
Poslanika, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, da<br />
je <strong>rekao</strong> obraćajući se ženama: "Zaista<br />
sam vas vidio kao najbrojnije stanovnike<br />
Džehennema!“ (Buharija, 304.), a u<br />
predaji Muslima: "Zaista su<br />
najmalobrojniji stanovnici Dženneta<br />
žene!" (Muslim, 2737-95.) Šta je povod<br />
tome? Allahov Poslanik, sallallahu '<strong>alejhi</strong><br />
<strong>ve</strong> sellam, je to pojasnio; da žene poriču<br />
muževo pravo i dobročinstvo, tj. kada bi<br />
nekoj od njih cijelo vrijeme činio<br />
dobročinstvo, a zatim vidjela od njega<br />
nešto drugo, rekla bi mu: „Nisam nikada<br />
od tebe dobra vidjela." (Buhari, 28.), i<br />
"da puno proklinju" (Muslim, 79-132.), i<br />
"i puno se tuže" (Muslim, 885-4.) Iz<br />
hadisa se da uočiti da je glavni uzrok<br />
mnoštva žena u vatri "jezik". Tako da nas<br />
ovo podstiče da se više obrazujemo u<br />
našoj vjeri i jedne druge savjetujemo da bi<br />
nas s<strong>ve</strong> skupa Allah učinio od stanovnika<br />
Dženneta. Propast jezika i ono što to<br />
uzrokuje biva sa više razloga, a ja se želim<br />
dotaći samo onih koji su najočigledniji i<br />
najrasprostranjeniji među nama svima<br />
uopšteno, a kod žena posebno.<br />
Ogovaranje – gibet<br />
Ogovaranje je omiljena poslastica žena<br />
naročito na njihovim međusobnim<br />
sijelima i druženjima, osim onih sestara<br />
kojim se Allah Uzvišeni smilovao i<br />
sačuvao ih od toga zla. Šta je ogovaranje–<br />
gibet? "Spominjanje osobe sa onim što<br />
ona mrzi, i nema razlike u tome da li to<br />
u<strong>radi</strong>š sa jezikom pričajući, pisajući,<br />
pokazivajući sa tvojim očima, rukom ili<br />
glavom." (Ihzer el-beda`atu ez-zemimeh)<br />
S<strong>ve</strong> ovo spada pod pojam ogovaranja<br />
ukoliko se sa time ukaže sugovorniku na<br />
nedostatak određene osobe. Ova definicija<br />
je preuzeta iz plemenitog hadisa kojeg<br />
prenosi Ebu Hurejre, <strong>radi</strong>jallahu 'anhu,<br />
kada ih je Allahov poslanik, sallallahu<br />
'<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, upitao: "Znate li šta je to<br />
ogovaranje?", prisutni odgovoriše: „Allah<br />
i Njegov Poslanik najbolje znaju!“, <strong>rekao</strong><br />
je: „Ogovaranje je da svoga brata<br />
Mart / April 2008 /1429 H.G. broj 23<br />
muslimana spominješ po onome što on<br />
ne voli.“, upitali su: „A šta ako pri njemu<br />
<strong>bude</strong> ono što spominjemo?“, <strong>rekao</strong> je:<br />
„Ako <strong>bude</strong> pri njemu ono što spominješ,<br />
ogovorio si ga, a ako to ne <strong>bude</strong> pri<br />
njemu, potvorio si ga." (Muslim, 2589.)<br />
Učenjaci su saglasni da je ogovaranje<br />
haram i jedan od <strong>ve</strong>likih grijeha, a evo<br />
kako je ovu žensku poslasticu opisao<br />
Uzvišeni Allah obuhvativši sa njim i ljude<br />
i žene, jer je ajet počeo sa "O<br />
vjernici ...", a poznato je kada taj<br />
termin dolazi u Kur'anu da obuhvata s<strong>ve</strong>,<br />
<strong>rekao</strong> je Uzvišeni: „O vjernici, klonite<br />
se mnogih sumnjičenja, neka<br />
sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne<br />
uhodite jedni druge i ne ogovarajte<br />
jedni druge! Zar bi nekome od vas<br />
bilo drago da jede meso umrloga<br />
brata svoga - a vama je to odvratno<br />
- zato se bojte <strong>Allaha</strong>, Allah, zaista,<br />
prima pokajanje i samilostan<br />
je." (Prijevod značenja Al-Hudžurat,<br />
12.) Zabranio je Allah ogovaranje, a zatim<br />
to uporedio sa jedenjem strvine, zato što<br />
strvina ne zna da se njeno meso jede, isto<br />
tako živ ne zna za ogovaranje onoga tko<br />
ga je ogovorio. Rekao je Ibn Abbas,<br />
<strong>radi</strong>jallahu 'anhuma: „Allah, subhanehu<br />
<strong>ve</strong> te 'ala, je na<strong>ve</strong>o ovaj primjer za<br />
ogovaranje zato što je jedenje strvine<br />
zabranjeno i nečista je, isto tako je i gibet<br />
zabranjena stvar u vjeri i ružna u<br />
ljudskim dušama.“ (Džami`u li ahkami<br />
El-Kur`an, Kurtubi) Allah da se smiluje<br />
Ibn Abbasu, kako je ovo lijepo <strong>rekao</strong>.<br />
Zaista je ogovaranje teško i ružno u<br />
ljudskim dušama. Koliko je <strong>ve</strong>za<br />
prekinuto, koliko loših pomisli i riječi<br />
prouzrokovalo to kada netko od nas<br />
sazna da je onaj na koga bi se trebao<br />
osloniti o nama loše pričao; „ona mi je<br />
kao sestra“, čulo se prije ogovaranja. A<br />
nakon spoznaje da ta "sestra" ne čuva<br />
svojim jezikom njenu čast "smatrala sam<br />
je sestrom, bila mi je kao sestra….“ Evo<br />
kako je na ogovaranje reagovao najbolji<br />
učitelj dunjaluka, neka je na njega mir i<br />
spas našeg Gospodara. Aiša, <strong>radi</strong>jallahu<br />
'anha, prenosi da je rekla Allahovom<br />
Poslaniku, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>:<br />
"Dovoljno ti je to što ti je Safija takva i<br />
takva! (tj. niskog rasta)“, a kod<br />
Tirmizija: "Dovoljno ti je to što ti je<br />
Safija i pokazala je rukom.", na što on<br />
reče: „Rekla si tako krupnu riječ, koja bi,<br />
kada bi se pomiješala s morem,<br />
promjenila mu miris!“ Ona, dalje kaže:<br />
„Jednom sam pred njim oponašala nekog<br />
čovjeka, i Allahov Poslanik mi reče: 'Ne<br />
bih nekoga oponašao, kada bi mi dali<br />
toliko i toliko bogatstva!'" (Ebu Davud,<br />
Tirmizi, hadis sahih, Džami`a Sahih:<br />
5140, Albani, Sahihu Tergib Ve Terhib:<br />
2834, Albani) Pokret kojeg je Aiša,<br />
<strong>radi</strong>jallahu 'anha, učinila i riječi koje je<br />
rekla su neznatne, možda ih mi s<strong>ve</strong><br />
svakodnevno koristimo, ali su kod<br />
Allahovog Poslanika bile ogromne, pa se<br />
postavio na ovaj način kako bi joj ukazao<br />
na opasnost od ogovaranja. Prethodno<br />
sam pomenula u kontekstu da ogovaranje<br />
donosi žalost, razočarenje, a možda i<br />
svađu na dunjaluku, a šta će tek da <strong>bude</strong><br />
na Ahiretu? Evo kako je došao u hadisu<br />
opis onih koji ogovaraju. Prenosi Enes,<br />
<strong>radi</strong>jallahu 'anhu, da je Allahov Poslanik,<br />
sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, <strong>rekao</strong>: "Kada<br />
sam bio na Mi'radžu, prošao sam pored<br />
ljudi koji su bakrenim noktima sami sebi<br />
grebali lice i prsa; zato upitah: 'Ko su<br />
ovo, Džibrile?', odgovorio je: „To su oni<br />
koji su druge ljude ogovarali i kaljali im<br />
čast.'" (Ahmed, Ebu Davud, hadis sahih,<br />
Sahihu Džami`a: 5213, Albani.) Teška<br />
kazna koja dolazi zbog toga što tom<br />
malenom "jeziku" pustimo da priča šta on<br />
hoće. Stoga bi svaka iskrena vjernica<br />
trebala da se kloni te ružne osobine i da<br />
postavi sebi za pravilo: "Tko vjeruje u<br />
<strong>Allaha</strong> i Sudnji dan, neka govori ono što<br />
je dobro ili neka šuti." (Buhari, 5559;<br />
Muslim, 67.)<br />
Prenošenje tuđih riječi –<br />
nemime<br />
Ovo je stvar koju je islam strogo zabranio<br />
jer dovodi do neprijateljstva i mržnje,<br />
razdora u kućama, rastavljanja između<br />
voljenih, trošenje vremena na ono što<br />
šteti na ovome i onome svijetu.<br />
"Prenošenje određenog govora neke<br />
osobe drugoj osobi s ciljem razdora među<br />
njima ili ubacivanja mržnje i<br />
neprijateljstva među njih" je zabranjeno<br />
koncenzusom učenjaka, a to s<strong>ve</strong> zbog<br />
teške prijetnje koju je iz<strong>rekao</strong> Allahov<br />
Poslanik, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, za<br />
onog tko to čini: "Neće ući u Džennet onaj<br />
koji kle<strong>ve</strong>će, 'kattat'.“ (Buhari, 5596;<br />
Muslim, 152.),<br />
Nastavak na sl. strani —-><br />
25
26<br />
Žena Muslimanka<br />
a u drugoj predaji: "... onaj koji prenosi<br />
tuđe riječi, 'nemmam'.“ (Muslim, 151.)<br />
Razlika između o<strong>ve</strong> dvije osobe je ta što<br />
onaj koji prenosi tuđe riječi (nemmam)<br />
prisustvuje razgovoru, zatim ga prenosi.<br />
Dok kle<strong>ve</strong>tnik (kattat) tajno prisluškuje<br />
sa skrovitog mjesta, zatim prenosi ono<br />
što je čuo. (Fethul-Bari kod<br />
spomenutog hadisa) Prenošenje tuđih<br />
riječi biva uzrokom patnje u kaburu.<br />
Prošao je Allahov poslanik, sallallahu<br />
'<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, pored dva kabura i<br />
<strong>rekao</strong>: "Ova dvojica se sada kažnjavaju,<br />
a ne kažnjavaju se zbog nečeg <strong>ve</strong>likog,<br />
ali je on doista <strong>ve</strong>lik kod <strong>Allaha</strong>! Prvi je<br />
prenosio tuđe riječi, a drugi se nije<br />
čuvao kada je obavljao malu<br />
nuždu." (Mutefekun <strong>alejhi</strong>: Buhari, 216;<br />
Muslim, 292.)<br />
Zato, sestro voljena, oprez od toga da te<br />
šejtan za<strong>ve</strong>de pa da zapadneš u<br />
pomenuti teški haram i ukoliko ti neko<br />
prenese tuđe riječi nemoj mu<br />
povjerovati i nemoj o onome za koga su<br />
<strong>ve</strong>zane riječi loše pomisliti. Nemoj<br />
ispitivati i tražiti je li istina ono što ti je<br />
prenešeno. Na tebi je oba<strong>ve</strong>za da toj<br />
osobi ukažes na ružnoću i odvratnost<br />
toga što <strong>radi</strong>, pojasniš joj šerijatski<br />
propis i zabranu, a ukoliko se ne ostavi<br />
toga, omrzni je sebi kako ne bi slučajno<br />
postala poput nje. Ima li razlike između<br />
gibeta i nemimeta? "Jače mišljenje je da<br />
između o<strong>ve</strong> dvije šerijatske činjenice<br />
postoji uopštenost i posebnost, jer je<br />
nemimet prenošenje stanja određene<br />
osobe drugoj osobi, s ciljem razdora<br />
između njih, bez njihova zadovoljstva<br />
bez obzira znali to ili ne, dok je gibet<br />
njegovo spominjanje u odsustvu sa<br />
onim čime on nije zadovoljan, tako da je<br />
svatko onaj koji prenosi tuđe riječi u isto<br />
vrijeme od onih koji ogovaraju, a to nije<br />
slučaj u suprotnom jer se nemimet<br />
izdvaja sa ciljem razdora, a to se ne<br />
uslovljava u ogovaranju, te ogovaranje<br />
se izdvojilo sa time što <strong>bude</strong> u odsustvu<br />
onoga o kome se ogovara, a s<strong>ve</strong> ostalo<br />
im je zajedničko." (Fethul-Bari,<br />
17 /216.)<br />
Izrugivanje i ismijavanje<br />
„Pozvala nas jedna sestra kod nje, bilo<br />
nas je pet. Došle smo u dogovoreno<br />
vrijeme, lijepo nas je ugostila; kafa,<br />
kolači, voće, slatkiši za djecu, itd...<br />
Sjedile smo, pričale, šalile se i smijale.<br />
Dva dana nakon tog događaja sastale su<br />
se "gošće" da malo "raspra<strong>ve</strong>" o njihovoj<br />
"domaćici" i načinu na koji ih je ugostila.<br />
Jedna reče: 'Da li ste vidjele kakva joj je<br />
kuća, što je nije malo sredila.?' Druga će<br />
spremno: 'Vala ni oni joj kolači nisu<br />
nešto.' Treća: 'I ona je sva nikakva.', tako<br />
su nastavile da se zahvaljuju na<br />
ukazanom gostoprimstvu.“ Je li ti sestro<br />
poznata ova priča? Je li ti se slično<br />
dogodilo? Sigurna sam da ćeš se složiti sa<br />
mnom da nam se svima to dešava ili se<br />
desilo. Umjesto da smo zahvalne na tome<br />
što se neko potrudio zbog nas i odvojio<br />
svog vremena, mi mu tako<br />
"zahvaljujemo". I ne samo to, <strong>ve</strong>ć sa tim<br />
zapadamo u grijeh kojeg je ovako naš<br />
Gospodar opisao dozivajući nas sa nama<br />
najljepšom i najdražom osobinom, a to je<br />
da smo "vjernici". Rekao je Allah u<br />
pre<strong>ve</strong>denom značenju ajeta: "O<br />
vjernici, neka se skupina ljudi jedni<br />
drugima ne rugaju, možda su oni<br />
bolji od njih, a ni žene drugim<br />
ženama, možda su one bolje od<br />
njih. I ne kudite jedni druge i ne<br />
zovite jedni druge ružnim<br />
nadimcima! O, kako je ružno da se<br />
vjernici spominju podrugljivim<br />
nadimcima! A oni koji se ne pokaju<br />
- sami sebi čine nepravdu." (Prijevod<br />
značenja El-Hudžurat, 11.) „Zabranjuje<br />
nam naš Gospodar da se ismijavamo<br />
jedni drugima sa svakim govorom,<br />
riječima i pokretima koji ukazuju na<br />
omalovažavanje muslimana, to je haram i<br />
nije dozvoljeno. To ukazuje da je onaj<br />
koji omalovažava druge zadivljen sam sa<br />
sobom, a možda je onaj kojeg<br />
omalovažava bolji od njega, a tako u<br />
stvarnosti i <strong>bude</strong>. Zato što ismijavanje ne<br />
dolazi osim iz srca koje se napunilo lošim<br />
moralnih osobinama, "ukrašeno" sa<br />
svakim ružnim karakterom." (Tefsir Es-<br />
Sa`dijj kod spomenutig ajeta) Rekli su<br />
komentatori Kur'ana: "Termin "žene" su<br />
spomenute u ajetu mimo muškaraca,<br />
zato što se one više ismijavaju.“ (Fetul-<br />
Kadir, Ševkani) Rekao je Allahov<br />
poslanik, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>:<br />
"Dovoljno je čovjeku zla da potcijeni<br />
njegova brata muslimana." (Muslim,<br />
2563-32.) Znaj, sestro, da se prethodno<br />
spomenuto ismijavanje odnosi na<br />
ismijavanje materijalnog stanja drugoga,<br />
fizičkog izgleda i slično. Međutim,<br />
ukoliko <strong>bude</strong> drugačije kao što je kod nas<br />
rasprostranjeno ismijavanje sa maramom,<br />
nikabom, bradom i što je <strong>ve</strong>zano za<br />
muškarce i žene od vjerskih stvari, onda to<br />
ima opasnije posljedice jer se na taj način<br />
ismijava sa vjerom. Pročitaj ovu priču da bi<br />
znala opasnost po onoga ko se sa vjerom<br />
ismijava. Bitka na Tebuku je jedna od<br />
značajnijih bitaka u Islamu i životu<br />
Poslanika, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>.<br />
Dogodila se ljeti, kada su žestoke vrućine,<br />
plodovi sazreli, srca se ulijenila. Dalek je<br />
put iz Medine do Tebuka, a pred njima je<br />
mnogobrojni neprijatelj. Ashabi su<br />
pješačili, pa su poželjeli da se malo<br />
razonode pričajući jedni sa drugima. Jedan<br />
od njih reče: „Nisam vidio sličnih poput<br />
ovih naših učača (cilja Ashabe koji se<br />
hafizi), njihovi stomaci najviše žele,<br />
najlažljiviji od svih nas su i najkukavičiji<br />
od nas su kada je u pitanju borba sa<br />
neprijateljem.“ Pa je to doprlo do<br />
Allahovog poslanika, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong><br />
<strong>sellem</strong>, te mu je ovaj došao, a Poslanik je<br />
<strong>ve</strong>ć uzjahao devu i krenuo, i <strong>rekao</strong> mu:<br />
„Allahov Poslaniče! Zaista smo mi samo<br />
malo razgovarali i zabavljali se“, pa mu je<br />
Poslanik odgovorio, učeći ajet: "Zar se<br />
niste Allahu i riječima Njegovim i<br />
Poslaniku Njegovu rugali? Ne<br />
ispričavajte se! Jasno je da ste<br />
nevjernici, a tvrdili ste da ste<br />
vjernici. Ako nekima od vas i<br />
oprostimo, druge ćemo kazniti zato<br />
što su krivci.“ (Prijevod značenja At-<br />
Tewba, 65 i 66.) Pa je čovjek nastavio<br />
trčati za Poslanikovom, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong><br />
<strong>sellem</strong>, devom spotičući se o kamenje,<br />
neprestano ponavljajući: „Samo smo se<br />
šalili i zabavljali.“, a Poslanik mu je samo<br />
ponavljao, učeći iste ajete: "Zar se niste<br />
Allahu i riječima Njegovim i<br />
Poslaniku Njegovu rugali? Ne<br />
ispričavajte se! Jasno je da ste<br />
nevjernici, a tvrdili ste da ste<br />
vjernici..." (Tefsir Ibn Kesir kod<br />
spomenutih ajeta u suri At-Tewba)<br />
Na kraju, sestro moja, kada bismo svi mi<br />
sjeli i sami sa sobom sagledali koliko<br />
imamo mahana i nedostataka, sakupili ih,<br />
a zatim i liječili, vjeruj mi, da bi nas s<strong>ve</strong> to<br />
zaposlilo i odvratilo od toga da pričamo sa<br />
jezikom šta i kako "on" hoće. Moj Allahu,<br />
pomozi nas i popravi naše stanje i nemoj<br />
nas osramotiti onoga dana kada će neka<br />
lica pocrniti. AMIN.<br />
Mart / April 2008 /1429 H.G. broj 23
Žena Muslimanka<br />
Piše: Subhija Bektić, prof.<br />
posljednje vrijeme aktuelan je tzv. brak<br />
koji se sklapa <strong>radi</strong> sticanja papira<br />
(boravišne vize, državljanstva i slično) u<br />
nekoj od zapadnih zemalja. Tako čovjek,<br />
da bi mogao da boravi i <strong>radi</strong> u nekoj<br />
zemlji, a u nemogućnosti je da drugačije<br />
stekne potrebnu dokumentaciju, pribjegne<br />
tome da se oženi ženom koja <strong>ve</strong>ć ima<br />
papire ili je državljanka te zemlje. Ova<br />
vrsta braka uglavnom ne izlazi iz tri oblika<br />
koja ćemo spomenuti u sljedećem tekstu.<br />
Prvi oblik: Da čovjek i žena prilikom<br />
sklapanja braka nemaju dogovor da se<br />
vjenčavaju na određeno vrijeme, niti<br />
čovjek ima nijet da joj da razvod nakon što<br />
dobije potrebnu dokumentaciju. A sa<br />
druge strane, žena je od onih koje je<br />
dozvoljeno muslimanu da ženi<br />
(muslimanka ili kitabijka), a sam bračni<br />
ugovor ispunjava šarto<strong>ve</strong> koji su potrebni<br />
da bi brak bio ispravan. Ovaj brak je<br />
ispravan po idžma'u islamskih učenjaka,<br />
jer su ispunjeni ruknovi i šartovi ispravnog<br />
braka, a nema u njemu nešto što bi ga<br />
učinilo zabranjenim. A nijet čovjeka da<br />
ovom ženidbom stekne određenu korist (u<br />
ovom slučaju papire) ne utiče na<br />
ispravnost braka, jer je Poslanik,<br />
sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, <strong>rekao</strong> da se<br />
žena ženi zbog dunjalučkih i ahiretskih<br />
koristi, pa kaže: "Žena se ženi zbog četiri<br />
stvari: zbog imetka, porijekla, ljepote i<br />
vjere, uzmi onu koja ima vjeru".<br />
(Buharija br. 4802) Nema nikak<strong>ve</strong><br />
sumnje da su tri pr<strong>ve</strong> stvari koje su<br />
spomenute u hadisu dunjalučke koristi<br />
zbog kojih se ženi žena, tako da nema<br />
razlike između njih i želje čovjeka da<br />
stekne papire.<br />
Mart / April 2008 /1429 H.G. broj 23<br />
Drugi oblik: Da<br />
se čovjek i žena dogovore da se<br />
vjenčavaju na određeno vrijeme i<br />
spomenu to prilikom sklapanja braka,<br />
s<strong>ve</strong>jedno bio to istinski ili formalan brak.<br />
Formalan brak ili tzv. bijeli brak je da se<br />
čovjek iz određenog mjesta ili drža<strong>ve</strong><br />
dogovori sa ženom iz druge drža<strong>ve</strong> ili<br />
mjesta da će je oženiti da bi ga ona<br />
do<strong>ve</strong>la u svoju državu, a da će joj dati<br />
talak odmah nakon što dobije što mu je<br />
potrebno od papira, s tim da ne živi sa<br />
njom bračnim životom. Ovaj brak je<br />
zabranjen po idžma'u islamskih<br />
učenjaka, zbog toga što je unaprijed<br />
vremenski ograničen te je poput braka<br />
mut'a koji je zabranjen vjerodostojnim<br />
hadisima. Takođe, ova vrsta braka je u<br />
suprotnosti sa jednim od šerijatskih<br />
ciljeva braka, a to je da nije vremenski<br />
ograničen.<br />
Treći oblik: Da se ne dogovore da je<br />
brak na određeno vrijeme, ni u ugovoru<br />
niti van njega, s tim da čovjek ima nijet<br />
da joj dâ talak nakon što dobije potrebne<br />
papire, a žena ne zna za to. Ovakav brak<br />
je ispravan u šerijatskom pravu (kod<br />
kadije) po idžma'u islamske uleme jer<br />
ispunjava s<strong>ve</strong> šarto<strong>ve</strong> i rukno<strong>ve</strong> braka i<br />
ne sadrži u ugovoru nešto što bi ga<br />
učinilo neispravnim. A sam nijet koji<br />
čovjek ima ne utiče na valjanost braka<br />
jer je on sakri<strong>ve</strong>n, a Allah, subhanehu <strong>ve</strong><br />
teala, nije nas zadužio stvarima koje su<br />
skri<strong>ve</strong>ne. Došlo je kod hanefija: "Ako se<br />
oženi, a nijet mu je da joj da talak nakon<br />
vremena koje je <strong>ve</strong>ć odredio, brak je<br />
ispravan, jer se brak broji da je<br />
vremenski određen ako se jasno kaže, a<br />
ne ako se samo namjerava". (Šerhu<br />
fethil-kadir, Ibnul-Hemmam 3/249) A<br />
kod malikija: "Saglasni su ako se oženi, a<br />
ne namjerava da pro<strong>ve</strong>de<br />
sa njom osim neko<br />
određeno vrijeme, to je<br />
dozvoljeno i nije brak<br />
mut'a". (Ez-zerkani alelmu<strong>ve</strong>tta<br />
3/201) Kaže<br />
Šafija u knjizi El-Umm<br />
(5/80): "Ako čovjek dođe<br />
u mjesto i hoće da oženi<br />
ženu, a njegov i njen<br />
nijet je da je ne zadrži<br />
osim onoliko koliko će<br />
pro<strong>ve</strong>sti u tom mjestu<br />
dan, dva ili tri, ili to <strong>bude</strong><br />
samo njegov nijet, ili samo njen nijet, ili<br />
nijet njih dvoga, ali <strong>ve</strong>lijj to ne zna, s tim<br />
da prilikom sklapanja ugovora to ne<br />
spominju, taj brak je punovažeći i ne kvari<br />
ga nijet. Jer je nijet ono što je u mislima<br />
čovjeka, a ljudima je oprošteno ono što im<br />
misli donose". Međutim, ovom stavu se<br />
može prigovoriti hadisom: "Zaista se djela<br />
vrednuju prema namjerama."(muttefekun<br />
<strong>alejhi</strong>) Kaže hanbelijski učenjak Ibn<br />
Kudame: "Ako se oženi bez uslovljavanja,<br />
a namjera mu je da joj da talak poslije<br />
mjesec, ili kad završi svoje potrebe u tom<br />
mjestu, brak je ispravan po <strong>ve</strong>ćini<br />
islamskih učenjaka i na to ne utiče njegov<br />
nijet." (El-Mugni 7/137) Iz na<strong>ve</strong>denog<br />
vidimo da nijet, ako je skri<strong>ve</strong>n i čovjek ne<br />
obavijesti ženu, ne utiče na vanjsku<br />
ispravnost braka pred šerijatskim sudom.<br />
Međutim, postavlja se pitanje da li je<br />
čovjek griješan zbog ovog nijeta, jer se na<br />
taj način vara žena koja ne zna za njegovu<br />
prevaru, a kada bi je znala vjerovatno se<br />
ne bi udala. Ovo je vrsta braka koji se zo<strong>ve</strong><br />
brak sa nijetom talaka, učenjaci imaju tri<br />
stava oko samog pristupa čovjeka tom<br />
braku: <strong>ve</strong>ćina smatra da je dozovljen i da<br />
čovjek nema grijeha, drugi smatraju da je<br />
mekruh, a teći da je haram. Međutim,<br />
ovdje je bitno da razdvojimo njegovu<br />
ispravnost pred šerijatskim sudom ako se<br />
<strong>ve</strong>ć desi od toga da li je dozvoljeno,<br />
pokuđeno ili zabranjeno čovjeku da mu<br />
pristupi. Najmanje što se može reći za<br />
pristupanje čovjeka ovom braku je da je<br />
mekruh, jer u sebi sadrži prevaru, a kaže<br />
Poslanik, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>: "Ko<br />
nas vara nije od nas". (Tirmizi 1315 i kaže<br />
da je hasen sahih) Kaže Imam Malik: "To<br />
nije ni lijepo niti moralno". (El-Bejan <strong>ve</strong>ttahsil<br />
4/309) Mnogi savremeni učanjaci<br />
zabranjuju ovaj brak u osnovi, poput<br />
Rešida Ride i Ibn 'Usejmina. A Allah zna<br />
najbolje.<br />
27
28<br />
Žena Muslimanka<br />
S<strong>ve</strong>višnji Allah je <strong>rekao</strong>, kako stoji u prijevodu značenja: „On zna varlji<strong>ve</strong> oči, poglede<br />
koji kriomice u ono što je zabranjeno gledaju, a i ono što grudi kriju.“ (Prijevod<br />
značenja El-Mu'min 19.) Ovaj ajet Ibnu-Abbas, <strong>radi</strong>jallahu 'anhuma, prokomentarisao<br />
je na sljedeći način: „To je čovjek koji dođe u kuću jedne porodice u kojoj živi lijepa<br />
žena i koja prolazi pored njega. Pa, kada su ostali ukućani neoprezni, ovaj čovjek<br />
gleda u nju, dok, kada ga pogledaju, on skine pogled s nje. Kada opet postanu<br />
nemarni, on je pogleda. Čim oni pogledaju u njega, on obori svoj pogled. Iz srca<br />
njegovog dopire: 'Kada bih samo mogao da dođem do njenog polnog organa!' Da može<br />
počinio bi zinaluk s njom.“ (Tefsir Ibn Ebi Hatim, 12/179, Ibnul Dževzi, Zadul-Mesir<br />
5/287, El-Kurtubi, El-Džami'u li ahkami El-Kur'an, 15/290)<br />
Pripremila: Ummu Muhammed<br />
eka je slava i hvala Allahu, subhanehu<br />
<strong>ve</strong> te'ala, i neka je salavat i selam na<br />
Njegova poslanika, Muhammeda,<br />
sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, njego<strong>ve</strong><br />
ashabe i s<strong>ve</strong> njego<strong>ve</strong> sljedbenike do<br />
Sudnjeg dana. Allah, subhanehu <strong>ve</strong> te'ala,<br />
je ljude, i pored njiho<strong>ve</strong> muškosti i snage,<br />
učinio potrebnim žena kao što je i žene<br />
zbog njiho<strong>ve</strong> slabosti i blagosti učinio<br />
potrebnim ljudi. Dolazak do tog cilja,<br />
smirivanja čovjeka uz ženu i žene uz<br />
čovjeka, Šerijat je pojasnio i upozorio na<br />
svaki drugi vid miješanja čovjeka sa<br />
ženom strankinjom, jer kada dođe do<br />
nedozvoljenog miješanja, susreta pogleda<br />
zabranjenih jednih drugima, tada dolazi<br />
do nepoželjnih posljedica. Duša podstiče<br />
na zlo. Strasti nadvladavaju razum.<br />
Šejtan podstiče na nemoral i grijeh. A<br />
polni organ s<strong>ve</strong> to potvrdi ili odbije. Zato<br />
je Šerijat došao da zatvori vrata svim tim<br />
nepoželjnim posljedicama koje, prije ili<br />
kasnije, bivaju kobne kako po dotične<br />
pojedince tako i po cijelo islamsko<br />
društvo. Ovom prilikom spomenut ćemo<br />
neke od dokaza koji ukazuju na štetnost<br />
miješanja muškaraca i žena stranim jedni<br />
drugima.<br />
Prvi dokaz<br />
Uzvišeni Allah je <strong>rekao</strong>, kako stoji u<br />
prijevodu značenja: „I poče da ga na<br />
grijeh navodi ona u čijoj je kući bio,<br />
pa zaključa sva vrata i reče: 'Hodi!' –<br />
'Sačuvaj Bože!' – uzviknu on -,<br />
'vlasnik me moj lijepo pazi; a oni<br />
koji dobro uzvrate zlim neće nikad<br />
uspjeti.' (Prijevod značenja Jusuf 23.)<br />
Nakon što se žena vladara Misra susrela i<br />
osamila sa Jusufom, '<strong>alejhi</strong>sselam,<br />
ispoljila je osjećaj koji je skrivala u sebi.<br />
Tražila je od njega da se odazo<strong>ve</strong> njenom<br />
osjećaju. Međutim, Allah, subhanehu <strong>ve</strong><br />
te'ala, Svojom milošću spasio ga je i<br />
sačuvao od nje, kako kaže: „I Gospodar<br />
njegov usliša molbu njegovu i spasi<br />
ga lukavstva njihova; On, uistinu,<br />
s<strong>ve</strong> čuje i zna.“ (Prijevod značenja<br />
Jusuf, 34.) Isto tako, kada dođe do<br />
miješanja muškaraca i žena strankinja,<br />
svaka osoba izabire osobu drugog spola i<br />
svoje osjećaje i strasti usmjerava prema<br />
njoj, a zatim poduzima konkretne<br />
postupke za ostvarivanje fizičkog kontakta<br />
s istom osobom drugog spola.<br />
Drugi dokaz<br />
Allah, subhanehu <strong>ve</strong> te'ala, je naredio<br />
muškarcima da obore svoje poglede kao<br />
što je isto naredio i ženama, kada je<br />
<strong>rekao</strong>: „Reci vjernicima neka obore<br />
poglede svoje i neka vode brigu o<br />
stidnim mjestima svojim; to im je<br />
bolje, jer Allah, uistinu, zna ono<br />
što oni rade. I reci vjernicama<br />
neka obore poglede<br />
svoje ...“ (Prijevod značenja En-Nur<br />
30-31.) Allah, subhanehu <strong>ve</strong> te'ala, je<br />
naredio i vjernicima i vjernicama da<br />
obore svoje poglede. Njegova naredba<br />
ukazuje na oba<strong>ve</strong>znost. Zatim je<br />
pojasnio da je to čišće za njih. I Uzvišeni<br />
ne oprašta osim prvi pogled. Imam<br />
Hakim bilježi u svome<br />
„Mustedreku“ (2739) od Alije,<br />
<strong>radi</strong>jallahu 'anh, da mu je Vjerovjesnik,<br />
sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, <strong>rekao</strong>: „O<br />
Alija! Ne prati pogled pogledom.<br />
Pripada ti samo prvi pogled, dok ti drugi<br />
nije dozvoljen.“ (Za hadis Hakim kaže:<br />
„Vjerodostojan je po uslovima imama<br />
Muslima, ali nisu ga zabilježili niti<br />
Buharija niti Muslim. S njim se slaže i<br />
Mart / April 2008 /1429 H.G. broj 23
Žena Muslimanka<br />
Zehebi.) Postoji mnogo hadisa sličnog<br />
značenja. Uzvišeni Allah nije naredio<br />
obaranje pogleda osim zbog toga što je u<br />
pogledu zabranjena blud. Ebu-Hurejre,<br />
<strong>radi</strong>jallahu 'anh, prenosi da je<br />
Vjerovjesnik, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>,<br />
<strong>rekao</strong>: „Blud očiju jeste pogled. Blud ušiju<br />
jeste slušanje. Blud jezika jeste govor.<br />
Blud ruke jeste doticanje, dok je blud<br />
noge koračanje.“ (Muttefekun alejh:<br />
Buharija, 5774; Muslim, 4802.) Pogled je<br />
blud, zbog toga što se čovjek naslađuje<br />
pogledom u lijepu ženu, koja poslije<br />
prirasta za njegovo srce, nakon čega on<br />
nastoji da nađe put do činjenja nemorala s<br />
njom. Zbog toga je na ženi da<br />
pokrije cijelo svoje tijelo, kako ne<br />
bi neki dio njenog tijela bio razlog<br />
pogleda u nju, a zatim njeno<br />
prirastanje za nečije srce.<br />
Treći dokaz<br />
Uzvišeni Allah je <strong>rekao</strong>, kako stoji<br />
u prijevodu značenja: „i neka ne<br />
udaraju nogama svojim da bi<br />
se čuo z<strong>ve</strong>ket nakita njihova<br />
koji pokrivaju.“ (Prijevod<br />
značenja En-Nur 31.) Allah,<br />
subhanehu <strong>ve</strong> te'ala, zabranjuje<br />
ženama da udaraju svojim<br />
nogama jer bi to moglo biti razlog<br />
osvrtanja muškaraca i njihova<br />
osluškivanja z<strong>ve</strong>keta nakita kojeg<br />
žene imaju na sebi, a što bi s<strong>ve</strong> pobudilo<br />
strasti kod njih prema ženama.<br />
Četvrti dokaz<br />
S<strong>ve</strong>višnji Allah je <strong>rekao</strong>, kako stoji u<br />
prijevodu značenja: „On zna varlji<strong>ve</strong><br />
oči, poglede koji kriomice u ono što<br />
je zabranjeno gledaju, a i u ono što<br />
grudi kriju.“ (Prijevod značenja El-<br />
Mu'min 19.) Ovaj ajet Ibnu-Abbas,<br />
<strong>radi</strong>jallahu 'anhuma, prokomentarisao je<br />
na sljedeći način: „To je čovjek koji dođe u<br />
kuću jedne porodice u kojoj živi lijepa<br />
žena i koja prolazi pored njega. Pa, kada<br />
su ostali ukućani neoprezni, ovaj čovjek<br />
gleda u nju, dok, kada ga pogledaju, on<br />
skine pogled s nje. Kada opet postanu<br />
nemarni, on je pogleda. Čim oni pogledaju<br />
u njega, on obori svoj pogled. Iz srca<br />
njegovog dopire: 'Kada bih samo mogao<br />
da dođem do njenog polnog organa!' Da<br />
može počinio bi zinaluk s njom.“ (Tefsir<br />
Ibn Ebi Hatim, 12/179, Ibnul Dževzi,<br />
Mart / April 2008 /1429 H.G. broj 23<br />
Zadul-Mesir 5/287, El-Kurtubi, El-<br />
Džami'u li ahkami El-Kur'an, 15/290)<br />
Allah, subhanehu <strong>ve</strong> te'ala, oko koje krade<br />
pogled u ono što mu nije dozvoljeno da<br />
gleda, naziva varljivim, pa šta je tek kod<br />
miješanja kada se pogledi ne kriju <strong>ve</strong>ć<br />
susreću, čine blud i <strong>bude</strong> strasti.<br />
Peti dokaz<br />
Allah, subhanehu <strong>ve</strong> te'ala, naređuje<br />
ženama da bora<strong>ve</strong> u svojim kućama, pa<br />
kaže, kao što stoji u prijevodu značenja:<br />
„U kućama svojim boravite i ljepotu<br />
svoju, kao u davno pagansko doba,<br />
ne pokazujte ...“ (Prijevod značenja El-<br />
Ahzab, 33.) S<strong>ve</strong>višnji u ovom ajetu<br />
naređuje Vjerovjesnikovim, sallallahu<br />
'<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, čistim žanama da bora<strong>ve</strong><br />
u svojim kućama. Ova naredba odnosi se<br />
na s<strong>ve</strong> žene muslimanke, jer je naredba<br />
općenita i ne postoji dokaz koji ukazuje<br />
na njegovu posebnost. Pa, ukoliko im nije<br />
dozvoljeno da izađu iz svojih kuća, osim iz<br />
<strong>ve</strong>like potrebe, kako da im <strong>bude</strong><br />
dozvoljeno miješanje?!<br />
Šesti dokaz<br />
Imam Ahmed bilježi u svome<br />
„Musnedu“ (25842) da je Ummu-<br />
Humejd, supruga Ebu-Humejda es-<br />
Sa'idija, <strong>radi</strong>jallahu 'anhuma, došla<br />
Allahovom poslaniku, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong><br />
<strong>sellem</strong>, i rekla: „Allahov Poslaniče!<br />
Doista, ja volim da klanjam za tobom!“<br />
Allahov Poslanik, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong><br />
<strong>sellem</strong>, <strong>rekao</strong> joj je: „Vidim da voliš da<br />
klanjaš namaz za mnom. Ali tvoj namaz<br />
u tvojoj sobi bolji je od tvog namaza u<br />
drugim tvojim sobama! Tvoj namaz u<br />
drugim tvojim sobama bolji je od tvog<br />
namaza u tvojoj kući. Tvoj namaz u<br />
tvojoj kući bolji je od tvoga namaza u<br />
mesdžidu u kojem klanja tvoj narod. I<br />
tvoj namaz u mesdžidu tvoga naroda<br />
bolji je od tvoga namaza u mome<br />
mesdžidu.“ Nakon toga, naredila je da joj<br />
se napravi mesdžid u njenoj<br />
najudaljenijoj i najmračnijoj sobi, gdje je<br />
klanjala s<strong>ve</strong> do svoje smrti. Imam Ibnu-<br />
Huzejme bilježi u svome „Sahihu“ (1598)<br />
da je Vjerovjesnik, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong><br />
<strong>sellem</strong>, <strong>rekao</strong>: „Doista, Allahu je<br />
najdraži namaz žene<br />
kojeg ona obavi u svojoj<br />
najmračnijoj sobi.“<br />
Mnogo je hadisa sličnog<br />
značenja, a svi ukazuju da<br />
je namaz žene u njenoj<br />
kući bolji od njenog<br />
namaza u mesdžidu. Pa,<br />
ukoliko je propisano ženi<br />
da klanja u svojoj kući i<br />
da je njen namaz u njenoj<br />
kući vrijedniji čak i od<br />
njenog namaza u<br />
Vjerovjesnikovom,<br />
sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong><br />
<strong>sellem</strong>, mesdžidu za<br />
Allahovim Poslanikom,<br />
sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong><br />
<strong>sellem</strong>, onda je preče da<br />
joj se zabrani miješanje s muškarcima<br />
koji joj nisu mahrem. Kada joj nije<br />
dozvoljeno da se miješa sa muškarcima<br />
<strong>radi</strong> namaza i ulaska u mesdžid, kuću u<br />
kojoj vlada bogobojaznost, onda je preče<br />
da joj se zabrani miješanje s ljudima <strong>radi</strong><br />
bilo kak<strong>ve</strong> druge potrebe u bilo kakvim<br />
drugim kućama. Ibnu-Omer, <strong>radi</strong>jallahu<br />
'anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik,<br />
sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, nakon što je<br />
sag<strong>radi</strong>o mesdžid u Medini, odredio<br />
posebna vrata za žene i <strong>rekao</strong>: „Neka na<br />
ova vrata nikako ne ulazi niko od<br />
muškaraca.“ (Ebu-Davud et-Tajalisi,<br />
1929.) Takođe, od Omera, <strong>radi</strong>jallahu<br />
'anh, se prenosi da je Vjerovjesnik,<br />
sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, <strong>rekao</strong>: „Ne<br />
ulazite u mesdžid na vrata predviđena<br />
za žene.“ (Buharija, Tarihu kebir, 130.)<br />
Nastavak na sl. strani —-><br />
29
Sedmi dokaz<br />
Imam Muslim bilježi u svome<br />
„Sahihu“ (664) od Ebu-Hurejre,<br />
<strong>radi</strong>jallahu 'anh, da je Allahov Poslanik,<br />
sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, <strong>rekao</strong>:<br />
„Najbolji saffovi za muškarce, jesu prvi<br />
saffovi, dok su najgori zadnji saffovi. A<br />
najbolji saffovi za žene jesu zadnji<br />
saffovi, dok su najgori za njih prvi<br />
saffovi.“ Allahov Poslanik, sallallahu<br />
'<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, pojasnio je ženama,<br />
ukoliko i dođu u njegov mesdžid, da je<br />
njihov prvi saff najgori saff, dok je<br />
njihov zadnji saff najbolji saff. To ni<br />
zbog čega drugog do zbog njiho<strong>ve</strong><br />
udaljenosti od muškaraca,<br />
nemogućnosti pogleda u njih i njiho<strong>ve</strong><br />
pokrete, nemogućnosti slušanja njihova<br />
govora. Pokudio je prvi saff žena zbog<br />
postizanja s<strong>ve</strong>ga ovoga. I opisao je<br />
zadnji saff muškaraca u mesdžidu u<br />
kojem iza njih klanjaju žene najgorim<br />
saffom zbog mogućnosti zaokupljanja<br />
misli o ženama koje klanjaju iza njih, što<br />
na kraju može i pokvariti cijeli namaz.<br />
Kada se Allahov poslanik, sallallahu<br />
'<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, ovako bojao miješanja<br />
u mesdžidima-kućama ibadeta, iako do<br />
tog miješanja nije dolazilo, tada je strah<br />
i bojazan od nepoželjnih poljedica<br />
mnogo preči i <strong>ve</strong>ći na mjestima gdje<br />
dolazi do fizičkog miješanja muškaraca i<br />
žena strankinja, na mjestima koja nisu<br />
mjesta ibadeta. S<strong>ve</strong>višnjeg <strong>Allaha</strong> molim<br />
da uputi muslimane koji su zalutali po<br />
ovom pitanju, da onima koji paze na<br />
ovaj Allahov propis po<strong>ve</strong>ća uputu!<br />
Doista, Uzvišeni Allah kadar je da s<strong>ve</strong><br />
učini! On je Onaj Koji s<strong>ve</strong> čuje, Koji je<br />
blizu i Koji se odaziva Svojim<br />
vjernicima! Njemu pripada zahvala na<br />
početku i kraju. Salavat i selam neka je<br />
na Njegova poslanika, sallallahu '<strong>alejhi</strong><br />
<strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, i s<strong>ve</strong> njego<strong>ve</strong> ashabe.<br />
(Opširnije pogledati „Propis i posljedice<br />
miješanja“, Muhammed b. Ibrahim,<br />
rahmetullahi 'alejh,)<br />
30<br />
Sira<br />
Upečatljivo pridržavanje za svaku riječ Obja<strong>ve</strong> koju bi im<br />
prenio Allahov poslanik, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, od<br />
strane prvih muslimana. Kada bi god došao Džibril,<br />
'<strong>alejhi</strong>sselam, sa novim ajetima, to bi popravilo njihov dan,<br />
osvjetlilo njihova srca i unijelo novu nadu u pobjedu<br />
islama. Naš Poslanik, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, je<br />
prenošenjem Obja<strong>ve</strong> liječio njiho<strong>ve</strong> svakodnevne društ<strong>ve</strong>ne<br />
i porodične netrpeljivosti, dok bi Kur'an za njih bio najbolji<br />
prijatelj u samoći.<br />
Piše: Bilal Bosnić<br />
vala Allahu, subhanehu <strong>ve</strong> te 'ala, i neka je salavat i selam na Poslanika islama<br />
Muhammeda, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, njegovu časnu porodicu, plemenite<br />
ashabe i s<strong>ve</strong> one koji ga budu slijedili do Sudnjega dana. Uzvišeni je pohvalio pr<strong>ve</strong><br />
muslimane među ashabima u Svojoj plemenitoj Knjizi zbog njihovog ranog odziva u<br />
islam. Kao što je svima poznato stavili su se kao prvaci na uslugu ovoj vjeri i u njenu<br />
zaštitu. Iskreno su povjerovali našem Poslaniku, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, uložili<br />
imetke i živote svoje na račun koji se zo<strong>ve</strong> uzdizanje Allaho<strong>ve</strong> riječi, često zaboravljajući<br />
na svoja prava, a stavljajući vjeru i iman u prvi plan. Rekao je Uzvišeni Allah<br />
potvrđujući prethodno rečeno: „Allah je zadovoljan prvim muslimanima,<br />
muhadžirima i ensarijama i svim onima koji ih slijede dobra djela čineći, a<br />
i oni su zadovoljni Njime. Za njih je On pripremio džennetske bašče kroz<br />
koje će rijeke teći, oni će vječno i zauvijek u njemu boraviti. A to je <strong>ve</strong>liki<br />
uspjeh.“ (Prijevod značenja At-Tevbe 100.) i „I šta vam je pa odbijate da trošite<br />
na Allahovom putu, kada će Allah nebesa i zemlju naslijediti? Nisu jednaki<br />
oni među vama koji su davali priloge prije pobjede i lično se borili, oni su<br />
na <strong>ve</strong>ćem stupnju od onih koji su poslije davali priloge i lično se borili, a<br />
Allah svima obećava nagradu najljepšu, Allah dobro zna ono što<br />
<strong>radi</strong>te.“ (Prijevod značenja Al-Hadid 10.) Ibn Džerir tumačeći ajet „Allah je<br />
zadovoljan prvim muslimanima...“ kaže: „To su oni koji su prestigli ostale i prvi<br />
ušli u iman vjerujući u <strong>Allaha</strong> i Njegova Poslanika.“ Tumačeći riječi „al-muhadžirin“<br />
iz istog ajeta Eš-Šabi kaže da se pr<strong>ve</strong>nst<strong>ve</strong>no misli na one koji su dali prisegu pod<br />
dr<strong>ve</strong>tom. Prvi ko je pokucao na vrata Islama i pretekao ostale bila je Hadidža,<br />
<strong>radi</strong>jallahu 'anha, majka pravovjernih. Ona prva daje podršku našem Poslaniku,<br />
Mart / April 2008 /1429 H.G. broj 23
Sira<br />
sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, daje mu<br />
utjehu, tješi ga i tako ostavlja lijep primjer<br />
svim muslimankama i muslimanima<br />
poslije sebe. Zatim Islam prima dječak<br />
Alija, <strong>radi</strong>jallahu 'anhu, u svojoj desetoj<br />
godini života i s tim postaje prvi muškarac<br />
u Islamu poslije Poslanika, sallallahu<br />
'<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>. Zatim Islam prima Ebu-<br />
Bekr, <strong>radi</strong>jallahu 'anhu, sa svojom<br />
porodi<strong>com</strong>. Bilježi imam Buharija od Aiše,<br />
<strong>radi</strong>jallahu 'anha, da je rekla: „Nisam se ni<br />
rodila, a moji roditelji su prešli na Islam“<br />
Neprestano je Allahov poslanik, sallallahu<br />
'<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, isticao Ebu-Bekra,<br />
<strong>radi</strong>jallahu 'anhu, i njegovo primanje<br />
Islama, te nije dozvoljavao nikome da<br />
uznemirava Ebu-Bekra, koji je odmah ovoj<br />
vjeri stavio na raspolaganje svoj imetak i<br />
ugled kojeg je uživao. Odraz tog<br />
iskrenog odziva odmah je urodio<br />
plodom pa na Islam prelazi Osman<br />
ibn Afvan, <strong>radi</strong>jallahu 'anhu. Zatim<br />
Islam prima Bilal ibn Rabbah el-<br />
Habeši, <strong>radi</strong>jallahu 'anhu, zatim<br />
Ebu-Ubejda ibn Džerrah,<br />
<strong>radi</strong>jallahu 'anhu, i tako su se redali<br />
jedan iza drugog.<br />
Tajna da'va<br />
Ovaj prvi period da'<strong>ve</strong> je<br />
prepoznatljiv po slijedećim<br />
činjenicama:<br />
● Stroga tajnost, preciznost i<br />
opreznost. Bilježi imam Muslim u<br />
svom Sahihu od Amra ibn Abse,<br />
<strong>radi</strong>jallahu 'anhu, koji kaže: „Bio<br />
sam u džahilijetu i potpuno<br />
svjestan da su ljudi u zabludi, tj. da<br />
nisu ni na čemu, da obožavaju kipo<strong>ve</strong>.<br />
Čujem da u Mekki ima čovjek koji je došao<br />
sa novim vijestima, opremio sam jahalicu i<br />
uputio se prema Mekki. Tu zatičem<br />
Poslanika, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, i<br />
ljude oko njega. Dobih dozvolu da i ja<br />
uđem pa sam upitao: 'Šta si ti?', odgovorio<br />
je: 'Ja sam poslanik.', rekoh: 'A šta je to<br />
poslanik?', on odgovori: 'Poslao me je<br />
Allah.' , rekoh: 'A sa čime te je poslao?',<br />
reče: 'Poslao me je da čuvam rodbinske<br />
<strong>ve</strong>ze, srušim kipo<strong>ve</strong> i da ispovijedam<br />
jednoću u <strong>Allaha</strong>, a da Mu nikoga ne<br />
pripisujem kao druga.', rekoh mu: 'A ko je<br />
s tobog u tome?', reče: 'Slobodan i rob.' A<br />
sa njim toga dana Ebu-Bekr, Bilal i ostali<br />
koji su povjerovali u njega. Rekao sam: 'I<br />
ja ću te slijediti.', na to mi reče: 'Ne možeš<br />
ti to danas. Zar ne vidiš u kojem sam<br />
Mart / April 2008 /1429 H.G. broj 23<br />
stanju ja i ovi ljudi? Nego se vrati svojoj<br />
porodici, pa kada čuješ da sam se<br />
objelodanio dođi mi.'“ (Muslim)<br />
● Čvrsto držanje za novu vjeru bez<br />
kompromisa i sa najbližnjm u porodici.<br />
Bilježi imam Muslim u svom Sahihu od<br />
Sa'da ibn Ebi-Vekasa, <strong>radi</strong>jallahu 'anhu,<br />
da je <strong>rekao</strong>: „Zaklela se moja majka da<br />
neće sa mnom govoriti dok ne zaniječem<br />
svoju vjeru, niti će jesti i piti, još je na to<br />
dodala: 'Opčinjen si da ti Allah naređuje<br />
pokornost roditeljima, a ja sam ti mati i<br />
ja ti to naređujem.' Ostala je u takvom<br />
stanju tri dana dok nije svijest izgubila<br />
svojim bjesnilom, pa ustade njen sin po<br />
imenu Amare polijevajući je vodom, te<br />
kad dođe sebi poče doviti protiv svog<br />
sina Sa'da. Pa je Allah objavio: 'Mi smo<br />
svakog čovjeka zadužili da <strong>bude</strong><br />
dobar prema svojim roditeljima.<br />
Ali ako te oni budu nagovarali da<br />
Meni nekog ravnim smatraš, a o<br />
tome ti ništa ne znaš onda ih ne<br />
slušaj. Meni ćete se vratiti, pa ću<br />
vas Ja o onome što ste <strong>radi</strong>li<br />
obavijestiti.'“ (Prijevod značenja Al-<br />
Ankebut 8.) (Hadis bilježi imam<br />
Muslim)<br />
● Čvrsto <strong>ve</strong>zanje za učenje i proučavanje<br />
Kurana. U Musnedu od Ebu-Bekra,<br />
<strong>radi</strong>jallahu 'anhu, se prenosi da je<br />
Poslanik, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>,<br />
<strong>rekao</strong>: „Ko želi da uči Kur'an onako<br />
kako je objavljen neka uči na kiraetu<br />
Ibnu Umm Abd.“ (Sahihu-l-Džamia)<br />
● Jako islamsko bratstvo i <strong>ve</strong>lik osjećaj<br />
jednih spram drugih. Naime, kao što je<br />
poznato prvi muslimani su bili dobrim<br />
dijelom robovi kao što je Bilal, mujezin<br />
Islama, zatim Zeid ibn Harise, poznati<br />
muslimanski vojskovođa, Sumejja, prvi<br />
šehid u Islamu. Dok su s druge strane<br />
redo<strong>ve</strong> Islama popunjavali uglednici<br />
Mekke kao što je Ebu-Bekr, Osman, Alija,<br />
Omer, Hamza i njemu slični, Allah sa<br />
njima svima bio zadovoljan. Ovakva<br />
podjela na bogate i siromašne muslimane<br />
nije remetila visok nivo islamskog<br />
bratstva, što nije slučaj današnjih<br />
muslimana osim onih kojima se Allah<br />
smilovao. Takvi slijede ono na čemu su<br />
bili prvi muslimani, koji su zauvijek<br />
ostavili lijep primjer u s<strong>ve</strong>mu pa i u ovoj<br />
oblasti.<br />
Pouke, poruke i<br />
propisi<br />
● Prvaci u Islamu će imati<br />
naj<strong>ve</strong>će nagrade. Zbog toga je<br />
Uzvišeni napravio od njih<br />
najbolji podsticaj i potvrdio<br />
njihovu nagradu, a zatim onih<br />
koji poslije njih dolaze. Rekao je<br />
Uzvišeni: “I požurite da<br />
zaslužite oprost Gospodara<br />
svoga i Džennet prostran<br />
kao nebesa i Zemlja<br />
pripremljen za one koji se<br />
<strong>Allaha</strong> boje.“ (Prijevod<br />
značenja 'Ali-Imran, 133.)<br />
Bilježi imam Tirmizi od Ibn<br />
Omera, <strong>radi</strong>jallahu 'anhuma, a<br />
on od Poslanika, sallallahu<br />
'<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, da je <strong>rekao</strong>: „O<br />
vi koji ste primili Islam svojim<br />
jezicima, a još iman nije ušao u vaša<br />
srca, ne ezijetite muslimane, ne<br />
ponižavajte ih i ne uhodite njiho<strong>ve</strong><br />
mahane, jer ko uhodi mahane brata<br />
svoga muslimana, Allah će uhoditi<br />
njego<strong>ve</strong> sramote i osramotiti ga u dubini<br />
njego<strong>ve</strong> kuće.“ (Sahihu-l-Džamia)<br />
Nagovijestio je Allahov poslanik,<br />
sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, da će prvaci<br />
biti u svakom vremenu i prostoru s<strong>ve</strong> do<br />
Sudnjeg dana. I danas iz ummeta izlaze<br />
prvaci, ulema i vođe muslimana. Allahovo<br />
je pravo da neprestano izdvaja čestite<br />
upošljavajući ih za svoju vjeru. Bilježi Ebu<br />
Neim u Hilijji sa ispravnim lancem<br />
prenosilaca od Ibn Omera, <strong>radi</strong>jallahu<br />
'anhuma, a on od Allahova<br />
poslanika,sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>,<br />
Nastavak na sl. strani —-><br />
31
Sira<br />
32<br />
d a<br />
j e<br />
<strong>rekao</strong>:<br />
„ U<br />
svakom<br />
stoljeću moga<br />
ummeta imaju<br />
prvaci.“<br />
● Preciznost i<br />
opreznost je šerijatska<br />
oba<strong>ve</strong>za i direktna korist<br />
na polju da'<strong>ve</strong>. Prîča Amr ibn<br />
Abese, koju smo <strong>ve</strong>ć<br />
spomenuli, kada je došao kod<br />
Poslanika, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong><br />
<strong>sellem</strong>, u Mekku, je najbolji dokaz<br />
opreznosti našeg Poslanika, sallallahu<br />
'<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, i <strong>ve</strong>lika preciznost u<br />
tom vremenu i toj fazi da'<strong>ve</strong>. Ovaj ashab<br />
je poslušao Allahovog poslanika,<br />
sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, te se vratio<br />
svojoj porodici. Zatim je došao Allahov<br />
poslanik, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, u<br />
Medinu. On je sakupljao informacije od<br />
ljudi o njegovim kretanjima, pa kad mu<br />
je stigla delegacija iz Jesriba upitao ih<br />
je: „Šta <strong>radi</strong> čovjek koji je stigao u<br />
Medinu?“, rekoše: „Ljudi mu prilaze,<br />
dok ga je njegov narod htio ubiti, ali im<br />
to ne pođe za rukom.“ Neposredno<br />
poslije toga je otišao u Medinu i došao<br />
do Allahovog poslanika, sallallahu<br />
'<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>. (Muslim) Navodi<br />
doktor Omeri u svoj knjizi „Ispravna<br />
sira Poslanika, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong><br />
<strong>sellem</strong>“ određene pouke i poruke baš<br />
<strong>ve</strong>zane za ovaj hadis. Između ostalog<br />
navodi da je Allahov poslanik, sallallahu<br />
'<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, spomenuo ovome<br />
čovjeku Amru samo dva imena, a nije<br />
spomenuo ostala imena bojeći se da će<br />
novi muslimani imati određenih<br />
problema ako se u tom vaktu za njih<br />
sazna. Isto tako izvlači jednu zanimljivu<br />
činjenicu, znajući da ima oprečnih<br />
mišljenja u redoslijedu primanja islama,<br />
kao što kaže Ebu Zerr za sebe da je<br />
četvrti musliman. Vjerovatno je ovo<br />
<strong>rekao</strong> zbog toga što se za mnoge nije<br />
znalo da su primili islam iz<br />
bezbjedonosnih razloga.<br />
● Upečatljivo pridržavanje za svaku<br />
riječ Obja<strong>ve</strong> koju bi im prenio Allahov<br />
poslanik,<br />
sallallahu<br />
'<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong><br />
<strong>sellem</strong>, od strane<br />
prvih muslimana.<br />
Kada bi god došao<br />
Džibril, '<strong>alejhi</strong>sselam,<br />
sa novim ajetima, to bi<br />
popravilo njihov dan,<br />
osvjetlilo njihova srca i<br />
unijelo novu nadu u pobjedu<br />
islama. Naš Poslanik, sallallahu<br />
'<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, je prenošenjem<br />
Obja<strong>ve</strong> liječio njiho<strong>ve</strong> svakodnevne<br />
društ<strong>ve</strong>ne i porodične netrpeljivosti, dok<br />
bi Kur'an za njih bio najbolji prijatelj u<br />
samoći. Rekao je Uzvišeni Allah: „Eliflam-ra.<br />
Ovo su ajeti knjige jasne!<br />
Objavljujemo je kao Kur'an na<br />
arapskom jeziku da biste razumjeli.<br />
Objavljujući ti ovaj Kuran Mi tebi o<br />
najljepšim događajima kazujemo<br />
iako prije Njega nisi doista ništa<br />
znao.“ (Prijevod značenja Jusuf, 1-3.) U<br />
eseru od Alije, <strong>radi</strong>jallahu 'anhu, se<br />
prenosi da je ovako opisao Kur'an: „To je<br />
Allahova Knjiga, u njoj su vijesti o<br />
narodima prije vas, nagovještaji šta će biti<br />
poslije i propisi za vas. On je jasan, a ne<br />
nejasan. Ko ga napusti, od oholih je i<br />
poniziće ga Allah. Ko traži uputu mimo<br />
njega, otići će u zabludu. On je Allahovo<br />
čvrsto uže, mudri opominjač i Pravi put.<br />
On je strastima postavio granicu i<br />
ograničio ljudima govor njihovih jezika.<br />
Ne mogu ga se zasititi učeni. Ne zamara se<br />
u odgovoru svakom, ne mogu se izbrojati<br />
njego<strong>ve</strong> nadnaravnosti i to priznaju i ljudi<br />
i džini koji su kazali: 'Zaista smo čuli<br />
Kur'an nadnaravni, poziva uputi pa<br />
smo povjerovali u njega i nećemo<br />
Gospodaru nikog ravnim smatrati.'<br />
Ko govori Kur'anom, govori istinu. Ko<br />
<strong>radi</strong> po njemu, biće nagrađen. Ko sudi po<br />
Kur'anu, biće pra<strong>ve</strong>dan. Ko poziva njemu,<br />
biće upućen na pravi put.“ (Tirmizi i<br />
Darimi)<br />
Hvala Allahu koji nas je počastio ovom<br />
časnom knjigom i učinio nas da <strong>bude</strong>mo<br />
njoj pozivači. Molimo Uzvišenog da<br />
pomogne da'vu i džihad. Omogući nam<br />
Gospodaru naš da damo svoj doprinos na<br />
oba polja, budi nam pomagač, divan si Ti<br />
Gospodar, pa te molimo da nam <strong>bude</strong>š<br />
milostiv na Sudnjemu danu. Amin!<br />
Mart / April 2008 /1429 H.G. broj 23
Fikh<br />
Piše: Zijad Ljakić, mr.<br />
aže Imam Ebu Hanife: "Nikom nije<br />
dozvoljeno da uzme naše mišljenje ako<br />
ne zna odakle smo ga mi uzeli", također<br />
kaže: "Haram je onome ko ne zna moj<br />
dokaz da daje fetvu po mom mišljenju".<br />
(Resmul-mufti, Ibn 'Abidin 1/4.) Kaže<br />
Imam Malik: "Svačije mišljenje se uzima i<br />
ostavlja osim govora onog koji je u ovom<br />
kaburu." (misleći na Poslanika, sallallahu<br />
'<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>), i kaže: "Svako mišljenje<br />
koje se slaže sa Kur'anom i Sunnetom<br />
uzmite ga, a ako se ne slaže sa Kur'anom i<br />
Sunnetom ostavite ga". (Bejne muttebi'in<br />
<strong>ve</strong> mukallidin e'ama, Ez-Zibari str. 5.)<br />
Kaže Imam Šafija: "Jednoglasni su<br />
muslimani da nije dozvoljeno onome<br />
kome je sunnet Allahovog Poslanika,<br />
sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, jasan da ga<br />
ostavi zbog bilo čijeg mišljenja", a drugom<br />
prilikom kaže: "Onaj koji traži znanje bez<br />
dokaza je poput onog koji sakuplja granje<br />
noću, nosi naramak, a u njemu je zmija<br />
koja će ga ujesti, a da on i ne zna.", također<br />
je prenešeno od njega: "Ako je hadis<br />
vjerodostojan, to je moj mezheb." (El-<br />
Medzmu', Ne<strong>ve</strong>vi 1/63.) Kaže Imam<br />
Ahmed: "Nemoj mene slijediti, niti<br />
Mart / April 2008 /1429 H.G. broj 23<br />
Jesu li da'ije iz<br />
arapskih zemalja, u toku i<br />
poslije rata u Bosni, napravile kobnu<br />
grešku i sijale nered nepozivajući na pridržavanje za<br />
hanefijski mezheb, kako se to često prigovara? Da li<br />
studenti šerijatskih znanosti koji uče na uni<strong>ve</strong>rzitetima u<br />
islamskim zamljama treba da se pos<strong>ve</strong>te izučavanju<br />
hanefijskog mezheba, jer je on u Bosni zvanični mezheb<br />
ili to nije bitno, jer svi sunitski mezhebi su ispravni i<br />
priznati, oko čega su sami studenti u <strong>ve</strong>likoj nedoumici?<br />
Na ova i slična pitanja odgovor će biti jasan ako<br />
odgovorimo samo na jedno pitanje, a to je: da li je<br />
musliman dužan slijediti jedan određen fikhski mezheb...<br />
Malika, niti Šafiju ili Evzaija, nego uzmi<br />
odakle su i oni uzeli?!" (misli na Kur'an i<br />
Sunnet), također kaže: "Onaj ko odbije<br />
hadis Allahovog Poslanika, sallallahu<br />
'<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, on je na rubu propasti".<br />
(El- kaul el-mufid, Ševkani 60-61.) Iz<br />
govora četvorice imama se razumije da<br />
su Kur'an i Sunnet ono što treba slijediti<br />
i po čemu treba <strong>radi</strong>ti, te da su<br />
zabranjivali slijepo slijeđenje njihovih<br />
stavova ili nekog drugog alima bez<br />
poznavanja dokaza na kojima su<br />
zasnovani.<br />
Uvod u tematiku<br />
Često se postavlja pitanje da li je<br />
musliman oba<strong>ve</strong>zan da slijedi jedan od<br />
četiri poznata fikhska mezheba i da li je<br />
dozvoljeno promijeniti mezheb?! Da'ija<br />
koji djeluje u jednom mjestu u kojem je<br />
rasprostranjen određen mezheb, je li<br />
griješan ako poziva ljude na pridržavanje<br />
Kur'ana i Sunneta, a ne na mezheb, ili je<br />
to samo nedostatak mudrosti u da'vi, ili je<br />
Nastavak na sl. strani —-><br />
33
Fikh<br />
nešto treće? Jesu li da'ije iz arapskih<br />
zemalja, u toku i poslije rata u Bosni,<br />
napravile kobnu grešku i sijale nered<br />
nepozivajući na pridržavanje za hanefijski<br />
mezheb, kako se to često prigovara? Da li<br />
studenti šerijatskih znanosti koji uče na<br />
uni<strong>ve</strong>rzitetima u islamskim zamljama<br />
treba da se pos<strong>ve</strong>te izučavanju hanefijskog<br />
mezheba, jer je on u Bosni zvanični<br />
mezheb ili to nije bitno, jer svi sunitski<br />
mezhebi su ispravni i priznati, oko čega su<br />
sami studenti u <strong>ve</strong>likoj nedoumici? Na ova<br />
i slična pitanja odgovor će biti jasan ako<br />
odgovorimo samo na jedno pitanje, a to je:<br />
da li je musliman dužan slijediti jedan<br />
određen fikhski mezheb, s<strong>ve</strong>jedno bio on<br />
jedan od četiri poznata<br />
mezheba ili neki drugi poput<br />
zahirijskog. Bitno je da ovde<br />
napomenem da ovo pitanje<br />
slijeđenje mezheba treba<br />
razdvojiti od toga da onaj koji<br />
traži znanje (talibu 'ilm) u<br />
fikhskim znanostima nema<br />
smetnje da izučava fikhske<br />
mes'ele preko knjiga bilo<br />
kojeg mezheba, jer je tu cilj<br />
poimanje mes'ela i<br />
osposobljavanja za njihovo<br />
izučavanje, a ne mezhebska<br />
gorljivost i pristrasnost.<br />
Historijska<br />
pozadina slijeđenja<br />
mezheba<br />
Historijska je činjenica, koju ne može niko<br />
negirati, da najbolje generacije ovog<br />
Ummeta (tri pr<strong>ve</strong> generacje: ashabi,<br />
tabi'ini i tabi-tabi'ini) nisu poznavale nešto<br />
što se zo<strong>ve</strong> slijeđenje mezheba (stavova)<br />
nekog imama (učenjaka) u svakom<br />
šerijatskom pitanju. Naime, ashabi su za<br />
izvor šerijatskih propisa uzimali Kur'an i<br />
Sunnet, a ako bi se pojavila nova pitanja<br />
koja nisu bila poznata u vrijeme Allahovog<br />
Poslanika, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, niti<br />
su direktno pojašnjena u Kitabu i Sunnetu,<br />
vršili bi idžtihad. Tim putem su išli tabi'ini<br />
i oni poslije njih s<strong>ve</strong> do kraja drugog<br />
stoljeća po Hidžri, s tim da su im izvori<br />
fikha bili Kitab, Sunnet, idžma', kijas<br />
(analogija) i idžtihadi (stavovi) ashaba i<br />
ostalih učenjaka. U ovo vrijeme niko nije<br />
pozivao muslimane da slijede mezheb<br />
nekog određenog učenjaka, bio on ashab<br />
ili neko drugi, nego su se svi vraćali na isto<br />
34<br />
izvorište: Kur'an i Sunnet. A obični<br />
muslimani – mukallidi, pitali bi o<br />
onome što ih interesuje od šerijatskih<br />
propisa bilo kojeg 'alima. Niko ih nije<br />
oba<strong>ve</strong>zivao na slijeđenje mezheba<br />
Omera, Alije, Ibn Abbasa, Ibn Omera,<br />
Ibn Mesuda ili nekog drugog ashaba,<br />
Allah bio svima njima zadovaljan, čiji su<br />
stavovi bili poznati. A nema sumnje da<br />
su ovi ashabi bili učeniji i preči da se<br />
slijede njihovi mezhebi u odnosu na<br />
četvoricu imama koji će doći poslije. Ovo<br />
je bio menhedž selefu saliha, među koje<br />
ulaze i četvorica imama: da obični<br />
musliman (mukallid) pita i slijedi bilo<br />
kojeg 'alima, odbacivanje taklida<br />
(slijepog slijeđenja), nepristrasnost u<br />
slijeđenju mezheba učenjaka, te<br />
uzimanje i držanje za dokaze iz Kur'ana i<br />
Sunneta. Zatim poslije drugog i trećeg<br />
stoljeća pojavili su se oni koji su tvrdili<br />
da su vrata idžtihada (idžtihad je<br />
ulaganje truda u iznalaženju šerijatskih<br />
propisa direktno iz izvora Šerijata –<br />
Kur'ana, Sunneta, idžma'a i kijasa)<br />
zatvorena te da treba slijediti jednog od<br />
četvorice imama neizlazeći van njihovih<br />
mezheba. Tako da se rad tih učenjaka<br />
s<strong>ve</strong>o na pisanje, pojašnjavanje,<br />
komentarisanje ili rezimiranje stavova<br />
imama. A ako bi neko od njih i napisao<br />
nešto originalno to ne bi izlazilo van<br />
osnova mezheba njegovog imama. A<br />
nakon pada abasijskog hilafeta<br />
ostavljanje idžtihada i slijepo slijeđenje<br />
mezheba je doživjelo svoju kulminaciju,<br />
tako da je onaj koji se vraćao u nekoj<br />
mes'eli na Kur'an i Sunnet, a ne na<br />
mišljenje mezheba smatran fasikom,<br />
kvazimudžtehidom i bezumnikom.<br />
Naravno, ovo je bilo globalno stanje, s tim<br />
da je bilo učenjaka koji su se borili protiv<br />
mezhebske zaslijepljenosti poput El-'Izza<br />
Abdusselama, Ibn Hazma, Ibn Tejmije,<br />
Ibn Abdulberra i ostalih. S tim da su<br />
mnogi od njih ovu borbu vodili pod<br />
zastavom pripadnosti nekom od mezheba<br />
iz bojazni od uleme vladara koji su<br />
huškali vlast i mase na one koji vrše<br />
idžtihad ili poziva na otvaranje vrata<br />
idžtihada. (Bejne muttebi'in <strong>ve</strong><br />
mukallidin e'ama, Ez-Zibari str. 8-9.)<br />
Šerijatski status slijeđenja<br />
određenog fikhskog<br />
mezheba<br />
Učenjaci usulu fikha imaju<br />
četiri stava po ovom pitanju:<br />
■ Vadžib je mukallidu da<br />
slijedi jedan određen mezheb u<br />
s<strong>ve</strong>mu. Na ovom stavu su<br />
Ibnus-Salah, Ibnus-Subki i<br />
ostali.<br />
■ Nije vadžib slijediti jedan<br />
određen mezheb niti je<br />
mustehab nego je samo<br />
dozvoljeno. Ovo je stav <strong>ve</strong>ćine<br />
učenjaka ovog Ummeta.<br />
■ Da je slijeđenje mezheba<br />
haram. Ovo je stav zahirija,a<br />
odabrao ga je također i<br />
Ševkani.<br />
■ Vadžib je slijediti jedan određen<br />
mezheb nakon poja<strong>ve</strong> četvorice imama,a<br />
ne prije toga. Ovo zatupa Ibnul-Munejjir.<br />
Četvrto mišljenje se u suštini ne razlikuje<br />
od prvog, a treće je daleko od istine kad<br />
su u pitanju obični muslimani –<br />
mukallidi koji nemaju izbora nego da<br />
pitaju i slijede ulemu, tako na kraju<br />
imamo dva mišljenja: prvo - da je<br />
slijeđenje jednog određenog mezheba<br />
vadžib i drugo - da nije vadžib nego samo<br />
da je dozvoljeno.<br />
Savremeni istrazivači ovog pitanja<br />
razilaženje učenjaka po ovom pitanju<br />
svode na dva stava učenjaka:<br />
Prvi stav: da je svakom muslimanu koji<br />
nije dostigao stepen mudžtehida, a<br />
mudžtehida danas nema jer vrata<br />
idžtihada su zatvorena nakon četvrtog<br />
stoljeća po Hidžri, vadžib slijediti jedan<br />
Mart / April 2008 /1429 H.G. broj 23
Fikh<br />
određen mezheb u svim stvarima vjere, tj.<br />
mora biti ili hanefija, ili malikija, ili šafija,<br />
ili hanbelija, itd. Od najistaknutijih<br />
savremenih predstavnika ovog stava su:<br />
Muhammed el-Hamid, Habiburrahman<br />
el-E'azami i Muhammed Seid Ramadan<br />
el-Buti čija je knjiga "Negiranje<br />
mezhebizma je najopasnija novotarija<br />
koja prijeti Šerijatu" pre<strong>ve</strong>dena i na<br />
bosanski jezik pod naslovom "Potiranje<br />
mezheba".<br />
Drugi stav: da slijeđenje nekog<br />
određenog mezheba nije vadžib niti<br />
mustehab, nego je dozvoljeno običnom<br />
muslimanu (mukallidu) da slijedi bilo<br />
kojeg učenjaka ili mezheb jer nema<br />
drugog načina da sazna propis pod šartom<br />
da ne traži olakšice učenjaka. A<br />
oba<strong>ve</strong>zivanje muslimana da slijede jedan<br />
određen mezheb u svim pitanjima je<br />
novotarija u vjeri za koju nema dokaza ni<br />
Kur'anu ni u Sunnetu, niti idžma'u.<br />
Najistaknutiji savremeni zastupnici ovog<br />
stava su: Ahmed Šakir, Muhammed Emin<br />
Šenkiti, Bin Baz, Selim Hilali, Muhammed<br />
el-Mukaddim, Ebu Ishak el-Hu<strong>ve</strong>jni,<br />
Albani i njegovi učenici: Muhammed<br />
'Idul-'abbasi, Abdurrahman Abdulhalik i<br />
Mukbil el-Vadi'i. (Vidi: El-Mevsu'atu elmujessere<br />
od Ned<strong>ve</strong>, 1/143-162.)<br />
Mart / April 2008 /1429 H.G. broj 23<br />
Vrste muslimana s<br />
obzirom na sposobnost<br />
idžtihada<br />
S obzirom na nivo znanja, razumijevanja i<br />
sposobnosti uzimanja šerijatskih propisa<br />
iz Kur'anskih i hadiskih tekstova, učenjaci<br />
koji zastupaju drugi stav, a prethodili su<br />
im Šatibi i Ibnul-Kajjim, dijele muslimane<br />
na tri skupine:<br />
■ oni koji nemaju znanja niti sposobnosti<br />
razumijevanja i uzimanja šerijatskih<br />
propisa direktno iz kur'anskih i hadiskih<br />
tekstova, a to su obični muslimani i zovu<br />
se mukallidi (mukallid je osoba koja<br />
slijedi stav učenog bez poznavanja dokaza<br />
na kojem je zasnovan stav),<br />
■ mudžtehidi koji su dostigli stepen<br />
idžtihada, tj. učenjaci koji su dostigli<br />
stepen učenosti i sposobnosti da uzimaju<br />
šerijatske propise direktno iz Kur'anskih i<br />
hadiskih tekstova,<br />
■ skupina učenih koji su između pr<strong>ve</strong> i<br />
druge skupine, tj. između mukallida i<br />
mudžtehida, oni imaju dovoljno znanja i<br />
sposobnosti da sakupe i analiziraju<br />
mišljenja i dokaze učenjaka u nekoj<br />
mes'eli te da odaberu onaj stav koji ima<br />
najjače argumente, i zovu se mutebi'e.<br />
(Vidi: E'lamul-mu<strong>ve</strong>kki'in, Ibnul-Kajjim,<br />
2/186.)<br />
Prema tome, vadžib je prvoj skupini –<br />
mukallidima da slijede bilo kojeg alima<br />
koji je bogobojazan i čije je znanje<br />
zasnovano na Kitabu i Sunnetu, s tim da<br />
se ne oba<strong>ve</strong>zuje da slijede jednog<br />
određenog alima kako ne bi isti poprimio<br />
osobinu bezgriješnosti. Oba<strong>ve</strong>za je na<br />
drugoj skupini – mudžtehidima da ulažu<br />
trud u traženju dokaza, a nije im<br />
dozvoljen taklid niti da budu mutebi'e. A<br />
na trećoj skupini – mutebi'ama je da<br />
uzimaju mišljenje ili mezheb koji ima jači<br />
dokaz.<br />
Po učenjacima prvog stava, muslimani se<br />
dijele u ovom kontekstu na samo dvije<br />
skupine: mukallide i mudžtehide, pri<br />
čemu treću skupinu (tj. mutebi'e)<br />
svrstavaju u mukallide. S tim da<br />
mudžtehida u našem Ummetu, po<br />
njihovom mišljenju, nema od kraja<br />
četvrtog stoljeća po Hidžri pa s<strong>ve</strong> do<br />
danas. Ovaj stav podupiru riječima<br />
mnogih mezhebskih učenjaka, poput Ibn<br />
'Abidina koji kaže u svojoj Hašiji (1/55.):<br />
"Stav na kojem smo i po kojem se <strong>radi</strong> je<br />
ono na čemu su naši fakihi,<br />
rahimehumullah: da je apsolutni idžtihad<br />
u fikhu zabranjen nakon što je prošlo<br />
četiri stotine godina od Hidžre ...". A kaže<br />
Muhammed el-Hamid u knjizi "Oba<strong>ve</strong>za<br />
slijeđenja četiri mezheba" (str. 12.): "Niko<br />
ne tvrdi da je na stepenu apsolutnog<br />
idžtihada osim onaj koji je krnja<strong>ve</strong><br />
pameti, malog znanja i slabe vjere." Iz<br />
zabrane idžtihada savremenim 'alimima<br />
izuzimaju suvremena pitanja o kojima<br />
mezhebi nisu govorili. Tako po mišljenju<br />
učenjaka ovog stava svi današnji<br />
muslimani su dužni da slijede neki fikhski<br />
mezheb, jer svi spadaju u mukallide.<br />
Koji su to dokazi onih koji smatraju<br />
oba<strong>ve</strong>znim slijeđenje određenog mezheba<br />
i ima li uopće dokaza za to; na osnovu<br />
čega tvrde drugi da to nije oba<strong>ve</strong>za, šta je<br />
ustvari istina po ovom pitanju, ako Allah<br />
da, o tome ćemo progovoriti u narednom<br />
broju.<br />
Nastavit će se inšaAllah...<br />
35
Ummet danas<br />
36<br />
Mart / April 2008 /1429 H.G. broj 23
Ummet danas<br />
Piše: Abdullah Rafi', hfz. mr.<br />
ismillah, <strong>ve</strong>l hamdulillah. Neka je<br />
salavat i selam na Allahovog Poslanika,<br />
njegovu časnu porodicu i s<strong>ve</strong> ashabe.<br />
Zaista je Allah, subhanehu <strong>ve</strong> te ’ala,<br />
pomogao čovječanstvo sa slanjem<br />
Poslanika Muhammeda, sallallahu '<strong>alejhi</strong><br />
<strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, da bi bio svjetlo upute kojim je<br />
Uzvišeni spasio ljude izvodeći ih iz tmina<br />
u svjetlost. Kaže Uzvišeni: “On je poslao<br />
Poslanika Svoga s uputom i vjerom<br />
istinitom da bi je uzdigao iznad svih<br />
vjera. A Allah je dovoljan<br />
Svjedok!” (Prijevod značenja Al-Feth,<br />
28.) Nakon smrti Poslanika, sallallahu<br />
'<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, časni ashabi i<br />
generacije posle njih su nastavili sa<br />
pomoći Islama i oslobodili mnoge<br />
zemlje, istočno i zapadno. Oslobodili su<br />
ih od tadašnjeg zuluma, terora i<br />
ugnjetavanja. Došli su čak do<br />
Francuske, Kine i Irana, uzdižući<br />
zastavu džihada i da'<strong>ve</strong>. Allah ih je<br />
pomogao tako što je osvojio za njih srca<br />
onih koji ži<strong>ve</strong> u tim zemljama prije nego<br />
što ih oslobodiše. Bili su ubjeđeni u<br />
istinitost obećanja Allahovog Poslanika,<br />
sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>: “Zaista mi je<br />
Allah pokazao zemlju, pa sam vidio<br />
njene istoke i njene zapade, i zaista će<br />
vlast mog ummeta dostići ono što mi je<br />
pokazano, i zaista su mi data dva<br />
blaga, cr<strong>ve</strong>no i bijelo (zlato i<br />
srebro).” (Albani, Sahihu-l-džami’-ssagir,<br />
1773.) Hajr i darežljivost ostaju<br />
prisutni u Ummetu s<strong>ve</strong> do kraja<br />
dunjaluka, kao što nas je obavijestio<br />
Allah Silni, slavljen neka je On: “Vi ste<br />
narod najbolji od svih koji se<br />
ikada pojavio: naređujete na<br />
dobra djela, a odvraćate od loših, i u<br />
<strong>Allaha</strong> vjerujete.” (Prijevod značenja<br />
Ali ‘Imraan, 110.) I u sadašnjem vremenu,<br />
četrnaest stoljeća nakon posljednjeg<br />
Allahovog Poslanika, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong><br />
<strong>sellem</strong>, iskreni mu'mini nose zastavu<br />
džihada i da’<strong>ve</strong>. Odazivaju se, Allahovom<br />
dobrotom njima, tom vrhuncu ibadeta,<br />
ubijeđeni da im se ništa neće desiti osim<br />
od onoga što im je <strong>ve</strong>ć propisao i odredio<br />
njihov Gospodar. Krenuli su žurno iz<br />
različitih krajeva svijeta da pomognu<br />
istinu i pruže ruku pomoći njihovoj braći<br />
kojima se zulum čini i koji su tlačeni<br />
svugdje po svjetu, od Afganistana,<br />
Čečenije, Palestine pa čak do Bosne i<br />
Hercegovine.<br />
Mart / April 2008 /1429 H.G. broj 23<br />
Teško je bilo gledati...<br />
Teško je bilo čistim i Allahu odanim<br />
srcima da gledaju svakodnevne prizore<br />
zuluma koji se činio nad muslimanima<br />
Bosne i Hercegovine, a istovremeno da<br />
uče Allahovu Knjiigu i ajete u njoj, od<br />
kojih su: „A zašto se vi ne biste<br />
borili na Allahovom putu za<br />
potlačene, za muškarce i žene i<br />
djecu, koji uzvikuju: 'Gospodaru<br />
naš, izbavi nas iz ovoga grada, čiji<br />
su stanovnici nasilnici, i Ti nam<br />
odredi zaštitnika i Ti nam podaj<br />
onoga ko ć e nam<br />
pomoći!'" (Prijevod značenja An-Nisa,<br />
75.), i „Borite se protiv njih! Allah<br />
će ih rukama vašim kazniti i<br />
poniziti, a vas će protiv njih<br />
pomoći, i grudi vjernika zaliječiti i<br />
iz srca njihovih brigu odstraniti. A<br />
Allah će onome kome On hoće<br />
oprostiti. - Allah s<strong>ve</strong> zna i mudar<br />
je. Zar mislite da ćete biti<br />
ostavljeni, a da Allah ne ukaže na<br />
one među vama koji se bore i koji,<br />
umjesto <strong>Allaha</strong> i Poslanika Njegova<br />
i vjernika, nisu uzeli nikoga za<br />
prisna prijatelja? - A Allah dobro<br />
zna za ono što <strong>radi</strong>te.“ (Prijevod<br />
značenja At-Tewba, 14-16.), i „Reci:<br />
'Ako su vam očevi vaši, i sinovi vaši,<br />
i braća vaša, i žene vaše, i rod vaš, i<br />
imanja vaša koja ste stekli, i<br />
trgovačka roba za koju strahujete<br />
da prođe neće imati, i kuće vaše u<br />
kojima se prijatno osjećate - miliji<br />
od <strong>Allaha</strong> i Njegova Posalnika i od<br />
borbe na Njegovu putu, onda<br />
pričekajte dok Allah Svoju odluku<br />
ne donese. A Allah grješnicima neće<br />
ukazati na Pravi put." (Prijevod<br />
značenja At-Tewba, 24.), i “…A onome<br />
ko napusti svoj rodni kraj <strong>radi</strong><br />
<strong>Allaha</strong> i Poslanika Njegova, pa ga<br />
stigne smrt, nagrada od <strong>Allaha</strong><br />
njemu je sigurna. - A Allah mnogo<br />
prašta i milostiv je.” (Prijevod<br />
značenja An-Nisa, 74.) Teško je bilo<br />
gledati na stotine poniženih muslimanki,<br />
koje su bile silovane i obeščašćene na<br />
najgori i najsvirepiji način od strane<br />
četnika i ustaša... Teško je bilo gledati<br />
uplakane nene koje su sa ćoškovima<br />
svojih hidžaba brisale suze i gušile se u<br />
plaču, zbog zla koje im je učinjeno...<br />
Teško je bilo gledati na hiljade ubijene<br />
muslimanske djece, kojima su zulumčari<br />
nožem, puškom ili granatom uzeli<br />
nedužni život... Teško je bilo gledati<br />
muslimanska sela i grado<strong>ve</strong> koja su<br />
gorila u plamenu i koja su etnički<br />
očišćena od muslimana, čiji su<br />
stanovnici na najužasniji način ubijeni ili<br />
protjerani... Teško je bilo gledati logore i<br />
bodljikavu žicu iza koje su se na hiljade<br />
nedužnih civila na najsvirepiji, način<br />
mučili, ponižavali i krvoločno ubijali...<br />
Teško je bilo gledati na stotine<br />
zapaljenih i do temelja srušenih<br />
džamija... Teško je bilo gledati nadmene<br />
zulumčare koji su se ponosili svojim<br />
zulumom nad muslimanima i njihovu<br />
pagansku vojsku, koja se međusobno<br />
natjecala u zločinu nad muslimanskim<br />
civilima... Teško je bilo gledati... Teško je<br />
bilo gledati... Teško je bilo gledati...<br />
Mudžahidi su došli u Bosnu samo da<br />
pomognu svoju braću muslimane i da ih<br />
zaštite od zuluma koji im se činio. Nije ih<br />
nijedna država poslala, nije ih nijedna<br />
organizacija poslala, nije ih niko drugi<br />
organizivao i poslao do Uzvišeni Allah<br />
preko mnogobrojnih ajeta iz Svoje Knjige<br />
Nastavak na sl. strani —-><br />
37
Ummet danas<br />
od kojih smo <strong>ve</strong>ć neke spomenuli: „A<br />
zašto se vi ne biste borili na<br />
Allahovom putu za potlačene, za<br />
muškarce i žene i djecu,...“ (Prijevod<br />
značenja An-Nisa, 75.) Došli su iz raznih<br />
zemalja, a najviše je bilo braće iz arapskih<br />
zamalja. Uz odobrenje armije BiH, braća<br />
arapi su se organizovali u odred (Ketibu) i<br />
oni su od svih stranih boraca imali<br />
naj<strong>ve</strong>ću ulogu u organizovanju da’<strong>ve</strong>. Iako<br />
mi nismo zaboravili i nećemo zaboraviti<br />
trud i krv ostalih koji su iz daleka došli sa<br />
istim ciljem, puno ih je<br />
naprimjer iz Turske došlo. Svi<br />
oni su imali kao ishodište<br />
šerijatsku oba<strong>ve</strong>zu sa kojom ih<br />
je Uzvišeni Allah oba<strong>ve</strong>zao:<br />
“Allah je od vjernika kupio<br />
živote njiho<strong>ve</strong> i imetke<br />
njiho<strong>ve</strong> u zamjenu za<br />
Džennet koji će im dati - oni<br />
će se na Allahovu putu<br />
boriti, pa ubijati i ginuti.<br />
On im je to zbilja obećao u<br />
Tevratu, i Indžilu, i Kur’anu<br />
- a ko od <strong>Allaha</strong> dosljednije<br />
ispunjava obećanje Svoje?<br />
Zato se radujte pogodbi<br />
svojoj koju ste s Njim<br />
ugovorili, i to je <strong>ve</strong>liki<br />
uspjeh.” (Prijevod značenja<br />
At-Tawba, 111.) I krenuli su<br />
odazivajuć i se naredbi<br />
Poslanika, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong><br />
<strong>sellem</strong>, koji je vjernike bodrio na<br />
borbu i džihad na Allahovom<br />
putu i na pomoć potlačenim<br />
muslimanima i vjernicima.<br />
Prenosi se od Ebu Hurejre,<br />
<strong>radi</strong>jallahu 'anhu, da je Poslanik,<br />
'<strong>alejhi</strong>sselam, <strong>rekao</strong>: “Tako mi Onog u<br />
čijoj ruci je moja duša, <strong>volio</strong> bih da<br />
poginem na Allahovom putu pa da<br />
<strong>bude</strong>m oživljen, pa da opet poginem, pa<br />
da opet <strong>bude</strong>m oživljen, pa da opet<br />
poginem, pa da opet <strong>bude</strong>m oživljen, pa<br />
da opet poginem.” (Buharija, 2644.)<br />
Moto naše braće mudžahida je u s<strong>ve</strong>mu<br />
tome bio: ‘Prisegu smo Muhammedu<br />
dali, u džihadu bi zauvijek ostali.’<br />
Uloga mudžahida u ratu u<br />
Bosni<br />
Uloga mudžahida u ratu u Bosni je bila<br />
moralna i vojna. Oni su se razišli po<br />
brigadama i korpusima, podižući moral i<br />
osvježavajući svijest kod muslimana u<br />
38<br />
konfrontacijama sa neprijateljem. Rekao<br />
je Uzvišeni: “Zato se bori na<br />
Allahovom putu, pa makar sam bio,<br />
a podstiči i vjernike; Allah će<br />
zaustaviti silu onih koji ne vjeruju,<br />
Allah je jači i kazne Njego<strong>ve</strong> su<br />
strožije. (Prijevod značenja An-Nisa,<br />
84.) U bitkama su odjekivali ratni poklici,<br />
tekbiri i tehlili, pa je Allah dao da iman<br />
dotakne srca naše braće Bosanaca, te se<br />
stotine njih uputi u Ketibu (odred) da<br />
nauče o njihovoj vjeri i da bi se okoristili<br />
od vojne obuke koju su predavali njihova<br />
braća mudžahidi. Mudžahidi su nastojali<br />
da budu u prvim redovima u borbi protiv<br />
četnika i ustaša, bivajući uzor za njihovu<br />
braću Bosance i zastrašujući njiho<strong>ve</strong><br />
neprijatelje. Na desetine ih poginuše kao<br />
heroji, ne bježeći, nego idući napred,<br />
bivajući najljepši primjer u junaštvu i<br />
neustrašivosti. Natopiše zemlju Bosne sa<br />
svojom čistom krvi, a njihovi kaburi su<br />
najbolji svjedok njihovoj iskrenosti sa<br />
Allahom, subhanehu <strong>ve</strong> te ’ala: “Ima<br />
vjernika koji ispunjavaju zavjet dat<br />
Allahu, ima ih koji su poginuli, i<br />
ima ih koji to očekuju – nisu ništa<br />
izmjenili.” (Prijevod značenja Al-Ahzab,<br />
23.) Od njih je junak Abdullah El-Libij, i<br />
od njih je lav Ebu Mu’az El-Ku<strong>ve</strong>jtij, i Ebu<br />
Zejd El-Katarij, i od njih je alim šejh<br />
En<strong>ve</strong>r, rahimehullah, i vođa Mu’atezz El-<br />
Misrij, i mnogi ostali. Od njih su bili i<br />
bogati, kao Ebu Kutejbeh El-Bahrejnij za<br />
kojeg su braća tek posle njego<strong>ve</strong> pogibije<br />
saznali da je iz kraljevske porodice<br />
Bahrejna. Napustio je dunjaluk i draže mu<br />
je bilo da <strong>bude</strong> mudžahid na Allahovom<br />
putu, pa da ga niko ne zna osim <strong>Allaha</strong>,<br />
subhanehu <strong>ve</strong> te ’ala. Allah da im se svima<br />
smiluje. Prenosi se od Enesa b. Malika,<br />
<strong>radi</strong>jallahu 'anhu, da je Poslanik,<br />
sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, <strong>rekao</strong>: “Niko<br />
od onih koji uđu u Džennet<br />
neće zaželiti da se vrati na<br />
dunjaluk osim šehida, on<br />
priželjkuje da se vrati na<br />
zemlju pa da <strong>bude</strong> ubijen deset<br />
puta zbog onog što vidi od<br />
počasti.” (Buharija, 2662.) I od<br />
njih je učenjak koji je ratišta i<br />
prašinu u bitci smatrao boljim<br />
od sjedenja i pomirenja sa<br />
dunjalukom, naprimjer šejh<br />
En<strong>ve</strong>r i šejh Ebu Zejd En-<br />
Nedždij i šejh Ebu Talha El-<br />
Misrij, Allah sa njima svima bio<br />
zadovoljan. Kaže Allahov<br />
Poslanik, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong><br />
<strong>sellem</strong>: “Nisu se zaprašile noge<br />
roba na Allahovom putu, a da<br />
ih je dotakla vatra.” (Buharija,<br />
265.) I kaže: “I znajte da je<br />
Džennet pod sjevanjem<br />
sablji.” (Buharija, 2663.)<br />
Akcije ‘El-Keramah’, ‘Bedr<br />
Bosna’ i ‘Abdullah El-Libij’<br />
ostaće urezane u memorijama<br />
generacija Bosne i ostaće<br />
svjetlost u povjesti džihada<br />
islamskog Ummeta. I srbi nikad neće<br />
zaboraviti akciju ‘Vozuća’, kada je Allah<br />
pomogao mudžahide pa im dao da osvoje<br />
vrh Paljenika za samo četiri minute.<br />
Ketiba je pokazala izvanredan primjer u<br />
pomaganju bosanske omladine i otvorila<br />
je svoja vrata za pomoć i odgoj mladih i<br />
starih da vole Islam i žrtvuju se za njega. I<br />
pružila je ruku svakoj instituciji i čuvala<br />
dobre <strong>ve</strong>ze sa vođama i komandantima<br />
armije.<br />
Period džihada u Bosni je bio osobit<br />
period bez značajnih fitni i međusobnih<br />
sukoba koji su se desili na drugim<br />
ratištima, i s<strong>ve</strong> to je bilo Allahovom<br />
dobrotom, pa onda mudrošću vođstva<br />
braće mudžahida koji su poznavali svoju<br />
ulogu u džihadu na prostoru Bosne.<br />
Mart / April 2008 /1429 H.G. broj 23
Akida<br />
Od znakova poštivanja šerijatskih tekstova jeste i da<br />
vjernik s<strong>ve</strong> te teksto<strong>ve</strong> prihvata samo <strong>radi</strong> <strong>Allaha</strong>,<br />
subhanehu <strong>ve</strong> te'ala, a ne <strong>radi</strong> ljudi, pretvarajući se pred<br />
njima, ili svoga položaja. Žalit će <strong>radi</strong> <strong>Allaha</strong>,<br />
subhanehu <strong>ve</strong> te'ala, to što nije u<strong>radi</strong>o neko dobro djelo<br />
i radovat će se <strong>radi</strong> <strong>Allaha</strong> kada ga u<strong>radi</strong>. Od Ebu<br />
Umame, <strong>radi</strong>jallahu 'anh, se prenosi da je Allahov<br />
Poslanik, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, <strong>rekao</strong>: „Ko <strong>bude</strong><br />
<strong>volio</strong> <strong>radi</strong> <strong>Allaha</strong> i mrzio <strong>radi</strong> <strong>Allaha</strong>, davao <strong>radi</strong><br />
<strong>Allaha</strong> i uskraćivao <strong>radi</strong> <strong>Allaha</strong>, taj je upotpunio iman.“ (EbuDavud)<br />
Piše: Hajruddin Tahir Ahmetović, prof.<br />
llah, subhanehu <strong>ve</strong> te'ala, je propisao<br />
ljudima islam. U njemu je svako dobro<br />
za srca, tijela, imetke i zajednice, ma o<br />
kom vremenu ili mjestu se <strong>radi</strong>lo,<br />
podneblju i govornom području. Islam je<br />
sazdan na propisima koji čiste ljudske<br />
duše, čuvaju od s<strong>ve</strong>ga lošeg po njih.<br />
Međutim, pošto ti propisi nikako ne<br />
odgovaraju strastima pojedinih ljudi, ti<br />
ljudi kolebaju se i zastaju kod prihvatanja<br />
vjerskih propisa, šerijatskih tekstova, pa,<br />
ili ih odbacuju ili ih tumače na sebi<br />
svojst<strong>ve</strong>n i prihvatljiv način, što je itekako<br />
opasno. „Klizav“ je to teren koji sigurno<br />
vodi do propasti, ponora poniženja i<br />
vječnog kajanja. Zbog toga je na vjerniku<br />
da se kloni sličnih postupaka, da odgoji<br />
svoju dušu i pripremi je za potpuno<br />
prihvatanje šerijatskih propisa, s<strong>ve</strong>jedno<br />
spoznao njihovu mudrost ili ne, bez<br />
ikakvog kolebanja, sumnje i odstupanja.<br />
Doista, poštovani brate i sestro,<br />
priznavanje i <strong>ve</strong>ličanje S<strong>ve</strong>višnjeg <strong>Allaha</strong><br />
podrazumijeva i oba<strong>ve</strong>zuje na priznavanje<br />
i poštivanje Allahovih propisa, čuvanje<br />
Njegovih, subhanehu <strong>ve</strong> te'ala, granica, jer<br />
Mart / April 2008 /1429 H.G. broj 23<br />
POŠTIVANJE<br />
ŠERIJATSKIH<br />
TEKSTOVA<br />
znak istinske ljubavi jeste pokoravanje<br />
onome koji se voli. Ibnul-Kajjim,<br />
rahmetullahi 'alejh, je <strong>rekao</strong>: „Prvi<br />
stepen u <strong>ve</strong>ličanju i poštivanju <strong>Allaha</strong>,<br />
subhanehu <strong>ve</strong> te'ala, jeste poštivanje<br />
Njego<strong>ve</strong> naredbe i zabrane, jer vjernik<br />
poznaje svoga Gospodara, 'azze <strong>ve</strong> dželle,<br />
putem Njego<strong>ve</strong> poslanice s kojom je<br />
poslao Poslanika, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong><br />
<strong>sellem</strong>, svim ljudima. Cilj poslanice jeste<br />
odazivanje Allahovoj naredbi i zabrani,<br />
što se postiže priznavanjem i<br />
poštivanjem Allaho<strong>ve</strong>, 'azze <strong>ve</strong> dželle,<br />
naredbe i njenog slijeđenja, i<br />
priznavanje i poštivanje Allaho<strong>ve</strong>, 'azze<br />
<strong>ve</strong> dželle, zabrane i klonjenja<br />
zabranjenog. Pa tako vjernikovo<br />
poštivanje Allaho<strong>ve</strong> naredbe i zabrane<br />
ukazuju i na njegovo poštivanje Onoga<br />
Koji je naredio i zabranio. Od ovog<br />
njegovog poštivanja zavisi i njegov iman,<br />
njegova iskrenost, ispravnost akideta i<br />
njego<strong>ve</strong> čistoće od <strong>ve</strong>likog nifaka ...“<br />
Budući da je poštivanje i <strong>ve</strong>ličanje<br />
<strong>Allaha</strong>, subhanehu <strong>ve</strong> te'ala, uslovljeno i<br />
poštivanjem Njegovih naredbi i zabrana,<br />
na svakom vjerniku je da požuri u<br />
sprovođenju Allahovih naredbi i zabrana,<br />
popravi svoju dušu s<strong>ve</strong> dok ne <strong>bude</strong><br />
ispravna i ustrajna u poštivanju Allahovih<br />
propisa, šerijatskih tekstova putem kojih<br />
su isti uspostavljeni.<br />
Znakovi poštivanja<br />
šerijatskih tekstova<br />
■ Potpuno zadovoljstvo Allahovim<br />
propisom bez ikakvog kolebanja, sumnje,<br />
postupanja po svome nahođenju ili<br />
traženja drugog rješenja: „Kada Allah i<br />
Poslanik Njegov nešto odrede, onda<br />
ni vjernik ni vjernica nemaju pravo<br />
da po svom nahođenju postupe. A<br />
ko <strong>Allaha</strong> i Njegova Poslanika ne<br />
posluša, taj je sigurno skrenuo s<br />
pravog puta.“ (Prijevod značenja El-<br />
Ahzab, 36.) Ibnu Kesir, rahmetullahi<br />
'alejh, kaže: „Ovaj ajet je općenit i odnosi<br />
se na svako pitanje,<br />
Nastavak na sl. strani —-><br />
39
Akida<br />
pa kada Allah, subhanehu <strong>ve</strong> te'ala, i<br />
Njegov Poslanik, nešto odrede, niko nema<br />
pravo da se tome suprostavi, da po svome<br />
nahođenju postupi, da ima svoje mišljenje<br />
i stav.“ Hasan El-Basri, rahmetullahi<br />
'alejh, je <strong>rekao</strong>: „Kada Allah, subhanehu <strong>ve</strong><br />
te'ala, i Njegov Poslanik, sallallahu '<strong>alejhi</strong><br />
<strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, nešto odrede, tada vjernik i<br />
vjernica se moraju pokoriti toj odredbi i<br />
ne smiju biti nepokorni.“<br />
■ Neosjećanje nikak<strong>ve</strong> tegobe i nelagode<br />
kod saznanja ili saslušanja šerijatskog<br />
propisa. Ovo ponajviše dolazi do izražaja<br />
kod primjene dotičnog propisa. Na svakom<br />
muslimanu je da odgoji svoju duša za<br />
prihvatanje šerijatskih tekstova i<br />
njihovu spro<strong>ve</strong>dbu širokih prsa,<br />
smirenog srca: „I tako Mi<br />
Gospodara tvoga, oni neće biti<br />
vjernici dok za sudiju u<br />
sporovima međusobnim tebe<br />
ne prihvate i da onda zbog<br />
presude tvoje u dušama<br />
svojim nimalo tegobe ne osjete<br />
i dok se sasvim ne<br />
pokore.“ (Prijevod značenja En-<br />
Nisa, 65.) Ibnu Kesir, rahmetullahi<br />
'alejh, kaže: „Allah, subhanehu <strong>ve</strong><br />
te'ala, zaklinje se Svojom<br />
plemenitom i s<strong>ve</strong>tom dušom da<br />
niko neće vjerovati s<strong>ve</strong> dok<br />
Poslanika, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong><br />
<strong>sellem</strong>, ne prihvati za sudiju u svim<br />
pitanjima, pa kako on presudi to je<br />
istina koju je oba<strong>ve</strong>za slijediti i prepusti joj<br />
se i vanjštinom i nutrinom. Zbog toga je<br />
S<strong>ve</strong>višnji Allah i <strong>rekao</strong>: „i da onda zbog<br />
presude tvoje u dušama svojim<br />
nimalo tegobe ne osjete i dok se<br />
sasvim ne pokore.“ Tj. ako te prihvate<br />
za sudiju, slijedit će te i svojom nutrinom<br />
pa zbog tvoje presude nimalo tegobe neće<br />
osjećati. Tvojoj presudi povinovat će se<br />
svojom vanjštinom i nutrinom i time se<br />
potpuno pokoriti, bez ikakvog odbijanja ili<br />
spora.“<br />
■ Ostavljanje pretjeranog istraživanja<br />
mudrosti ili razloga propisivanja<br />
određenog propisa jer to negira potpuno<br />
predanje i pokornost. Naprotiv, to<br />
istraživanje ponekad čovjeka može do<strong>ve</strong>sti<br />
do odbijanja i okretanja od pojedinih<br />
šerijatskih propisa. Zbog toga je na<br />
vjerniku da odgoji svoju dušu za<br />
prihvatanje šerijatskog propisa širokih<br />
prsa. Nema nikak<strong>ve</strong> smetnje u pitanju o<br />
40<br />
mudrosti dotičnog propisa, naročito, ako<br />
se ona nazire, dok, istraživanje<br />
nepoznate mudrosti dotičnih propisa<br />
nije ispravno i treba se ustegnuti od<br />
toga: „On neće biti pitan za ono što<br />
<strong>radi</strong>, a oni će biti pitani.“ (Prijevod<br />
značenja El-Enbija, 23.) Ibnul-Kajjim,<br />
rahmetullahi 'alejh, kaže: „... Naprotiv,<br />
vjernik će se predati Allahovoj,<br />
subhanehu <strong>ve</strong> te'ala, naredbi i Njegovom<br />
propisu sprovodeći ono što mu je<br />
naređeno, s<strong>ve</strong>jedno pokazala se mudrost<br />
Allaho<strong>ve</strong> naredbe i zabrane ili ne. Ako<br />
ona <strong>bude</strong> vidljiva, to će ga samo učvrstiti<br />
i po<strong>ve</strong>ćati njegovo pridržavanje i njegov<br />
trud u sprovođenju Allaho<strong>ve</strong> naredbe,<br />
dok ga, niukom slučaju, ne smije<br />
odvratiti od Allaho<strong>ve</strong> naredbe i<br />
zabrane.“<br />
■ Iskazivanje srdžbe pri narušavanju<br />
Allahovih granica, Allahovih propisa i<br />
maksimalno nastojanje popravka i<br />
odvraćanja dotičnih ljudi od njihovih<br />
postupaka. Aiša, <strong>radi</strong>jallahu 'anha, kaže:<br />
„Nikada Allahov Poslanik, sallallahu<br />
'<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>, nije imao na<br />
raspolaganju da izabere jednu od dvije<br />
stvari, a da nije izabrao onu lakšu<br />
ukoliko ona ne bi bila grijeh. I nikada se<br />
Allahov Poslanik, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong><br />
<strong>sellem</strong>, nije s<strong>ve</strong>tio <strong>radi</strong> sebe, <strong>ve</strong>ć se<br />
s<strong>ve</strong>tio samo kada bi bile narušene<br />
Allaho<strong>ve</strong> granice. Tada bi se s<strong>ve</strong>tio <strong>radi</strong><br />
<strong>Allaha</strong>.“ (Buharija) Pa, ukoliko vjernik<br />
<strong>bude</strong> ljubomoran prema Allahovim<br />
granicama, <strong>bude</strong> žurio ka njihovoj<br />
popravci i popravci onih koji ih<br />
narušavaju, to je jasan dokaz njegovog<br />
poštivanja šerijatskih tekstova.<br />
■ Od znakova poštivanja šerijatskih<br />
tekstova jeste i da vjernik s<strong>ve</strong> te teksto<strong>ve</strong><br />
prihvata samo <strong>radi</strong> <strong>Allaha</strong>, subhanehu <strong>ve</strong><br />
te'ala, a ne <strong>radi</strong> ljudi, pretvarajući se pred<br />
njima, ili svoga položaja. Žalit će <strong>radi</strong><br />
<strong>Allaha</strong>, subhanehu <strong>ve</strong> te'ala, to što nije<br />
u<strong>radi</strong>o neko dobro djelo i radovat će se<br />
<strong>radi</strong> <strong>Allaha</strong> kada ga u<strong>radi</strong>. Od Ebu<br />
Umame, <strong>radi</strong>jallahu 'anh, se prenosi da je<br />
Allahov Poslanik, sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong><br />
<strong>sellem</strong>, <strong>rekao</strong>: „Ko <strong>bude</strong> <strong>volio</strong> <strong>radi</strong> <strong>Allaha</strong><br />
i mrzio <strong>radi</strong> <strong>Allaha</strong>, davao <strong>radi</strong> <strong>Allaha</strong> i<br />
uskraćivao <strong>radi</strong> <strong>Allaha</strong>, taj je upotpunio<br />
iman.“ (EbuDavud)<br />
■ Od poštivanja šerijatski tekstova jeste i<br />
ustezanje govora i raspra<strong>ve</strong> o<br />
njima bez znanja. Na vjerniku je da<br />
postavi pred sebe riječi S<strong>ve</strong>višnjeg<br />
<strong>Allaha</strong> kada se obraća Svome<br />
Poslaniku, Muhammedu,<br />
sallallahu '<strong>alejhi</strong> <strong>ve</strong> <strong>sellem</strong>: „I ne<br />
govori o onome o čemu<br />
nemaš znanja! Uistinu, i sluh<br />
i vid i razum, za s<strong>ve</strong> će se<br />
odgovarati.“ (Prijevod značenja<br />
El-Isra, 36.) I riječi <strong>Allaha</strong>,<br />
subhanehu <strong>ve</strong> te'ala, kada se<br />
obraća Nuhu, '<strong>alejhi</strong> sselam, kada<br />
Ga je Nuh molio za spas svoga<br />
sina: „Ne moli Me za ono što<br />
ne znaš! Ja te savjetujem da<br />
neznalica ne <strong>bude</strong>š!“ (Prijevod<br />
značenja Hud, 46.) I riječi<br />
Uzvišenog <strong>Allaha</strong>: „Vi se eto<br />
raspravljate o onome o čemu nešto<br />
i znate, a zašto se raspravljate o<br />
onome o čemu ništa ne znate? Allah<br />
zna, a vi ne znate!“ (Prijevod značenja<br />
Alu Imran, 66.) Muhammed b. Sirin,<br />
rahmetullahi 'alejh, je <strong>rekao</strong>: „Da čovjek<br />
umre kao neznalica bolje mu je nego da<br />
progovori o onome o čemu nema znanja.“<br />
■ Sprovođenje propisa zasnovanih na<br />
šerijatskim tekstovima, dokaz je<br />
poštivanja i tih tekstova, njihovog<br />
potpunog prihvatanja.<br />
<strong>Allaha</strong> Uzvišenog molimo da nas opskrbi<br />
prihvatanjem Njegovih propisa i<br />
<strong>ve</strong>ličanjem Njega S<strong>ve</strong>višnjeg. Molimo Ga<br />
da nam istinu učini jasnom i da nam<br />
pomogne u njenom slijeđenju i da nam<br />
zabludu učini, također, jasnom i da nam<br />
pomogne da se iste klonimo. Neka je<br />
svaka hvala Allahu, subhanehu <strong>ve</strong> te'ala, i<br />
neka je salavat i selam na Allahovog<br />
Poslanika.<br />
Mart / April 2008 /1429 H.G. broj 23
Islam & Nauka<br />
Naime, današnja istraživanja nailaze na zapanjujuće činjenice koje se tiču našeg<br />
kosmosa, te samog našeg opstanka u istom. Jednostavno rečeno, da kosmos nije<br />
kakav jeste, ni život za koji znamo ne bi bio moguć. Osnova današnje teorije<br />
stvaranja kosmosa leži u takozvanom Velikom Prasku (Big Bang), eksploziji<br />
"tačke", odnosno stanja ekstremno visoke temperature i gustoće. “Zar ne znaju<br />
nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali, i da<br />
Mi od vode s<strong>ve</strong> živo stvaramo? I zar neće vjerovati?” (Prijevod značenja Al-<br />
Anbija 30.)<br />
Piše: Refiz Duro, prof.<br />
edno od znamenja Njegovih je<br />
stvaranje nebesa i Zemlje i živih<br />
bića koja je rasijao po<br />
njima...” (Prijevod značenja Eš-Šura,<br />
29). U kosmosu nalazimo <strong>ve</strong>like znako<strong>ve</strong><br />
koji nas mogu na<strong>ve</strong>sti na <strong>ve</strong>će razmišljanje<br />
o stvaranju. Naime, današnja<br />
istraživanja nailaze na<br />
zapanjujuće činjenice koje se<br />
tiču našeg kosmosa, te samog<br />
našeg opstanka u istom.<br />
Jednostavno rečeno, da<br />
kosmos nije kakav jeste, ni<br />
život za koji znamo ne bi bio<br />
moguć. Osnova današnje<br />
teorije stvaranja kosmosa leži<br />
u takozvanom Velikom<br />
Prasku (Big Bang), eksploziji<br />
"tačke", odnosno stanja<br />
ekstremno visoke<br />
temperature i gustoće. “Zar<br />
ne znaju nevjernici da su<br />
nebesa i Zemlja bili jedna<br />
cjelina, pa smo ih Mi<br />
raskomadali, i da Mi od<br />
vode s<strong>ve</strong> živo stvaramo? I zar neće<br />
vjerovati?” (Prijevod značenja Al-Anbija<br />
30.) U procesu ekplozije i daljnjeg širenja<br />
kosmosa iz ovoga, nastali su procesi kroz<br />
koje smo dobili razne sastojke ovog<br />
Mart / April 2008 /1429 H.G. broj 23<br />
kosmosa, odnosno materijal koji je bio<br />
potreban za stvaranje objekata, kao<br />
zvijezdi, planeta, galaksija i ostalog. S<strong>ve</strong><br />
činjenice su po<strong>ve</strong>zane od najmanjeg<br />
dijela atoma pa i do naj<strong>ve</strong>ćih kataklizmi<br />
kao što su eksplozije zvijezda. Da jedna<br />
od tih karika nedostaje, ogrlica od lijepih<br />
bisera bi se raspukla i jednostavno bi<br />
nestala. U ovom članku se osvrćemo na<br />
neke od tih mnogobrojnih biseračinjenica.<br />
Broj dimenzija, asimetrija,<br />
količina energije u kosmosu, te osobine<br />
najmanjih dijelova atoma dočaravaju nam<br />
sliku kompleksnosti i po<strong>ve</strong>zanosti u<br />
kosmosu.<br />
Najmanji dijelovi atoma i<br />
asimetrija<br />
Naše tijelo je sastavljeno od<br />
99.95% nuklearnog<br />
materijala, odnosno od<br />
zbijenih neutrona i protona<br />
koji su sastojci atomnih<br />
jezgra. Svaka ova čestica je<br />
opet sastavljena od dvije<br />
različite vrste kvarkova, još<br />
manjih čestica. Da bi se iz<br />
ogromne energije sastojene<br />
u Big Bang eksploziji uspjela<br />
stvoriti materija, bila je<br />
potrebna produkcija<br />
najmanje 6 različitih vrsta<br />
kvarkova. Ovo je jedna od<br />
činjenica bez koje bi daljnji<br />
kosmos bio bez ikak<strong>ve</strong> materije, a tako i<br />
bez nas. Značenje 6 različitih kvarkova se<br />
vidi jasnije ako prostudiramo asimetriju<br />
materije i anti-materije. Naime, prilikom<br />
Nastavak na sl. strani —-><br />
41
Islam & Nauka<br />
pretvaranja energije u materiju, stvara se<br />
čestica materije i čestica anti-materije. U<br />
biti su o<strong>ve</strong> čestice totalno jednake, osim<br />
što na primjer imaju suprotni napon/<br />
elektricitet. Elektron i anti-elektron su<br />
naprimjer, iste mase, ali je anti-elektron<br />
pozitivng električnog punjenja dok je<br />
elektron negativnog električnog punjenja.<br />
Osobina ovih grupa čestica je ta da pri<br />
dodiru jedna drugu anihiliraju, odnosno<br />
uništavaju i pretvaraju u prvobitno stanje,<br />
energiju. Pri pretvaranju energije u<br />
materiju i anti-materiju u prvobitnim<br />
sekundama Big-Banga, došlo je do<br />
asimetrije, odnosno blagog<br />
preovladavanja<br />
materije nad<br />
antimaterijom. Za<br />
ovo je bilo<br />
neophodno stvaranje<br />
šest vrsta kvarkova.<br />
U protivnom, došlo<br />
bi do stvaranja<br />
identične količine<br />
materije i<br />
antimaterije, što bi<br />
odmah potom<br />
prouzrokovalo<br />
anihiliranjem jedne<br />
druge. Ipak, <strong>radi</strong><br />
asimetrije, na svakih<br />
milijardu čestica<br />
materije ostala je<br />
jedna. Taj ostatak je<br />
ono što vidimo<br />
danas.<br />
Precizan<br />
odnos<br />
gustoće nad ekspanzijom<br />
Širenje kosmosa je ono što naučnici danas<br />
potvrđuju. Također nam je jasno da<br />
postoje i zvijezde, galaksije, te ostala<br />
nebeska tijela koja su sastavljenja i<br />
zbijena od materije. Ovo nimalo ne bi bilo<br />
normalno da nije bilo jedne od činjenica i<br />
događaja u prvim trenutcima rađanja<br />
kosmosa. Naime, u jednom od<br />
odlučujućih momenata u životu kosmosa,<br />
gustoća energije i mase je bila tačno tolika<br />
u odnosu na širenje/ekspanziju kosmosa<br />
da bi i sitno odstupanje od tog odnosa<br />
do<strong>ve</strong>lo do nepostojanja s<strong>ve</strong>ga na<strong>ve</strong>denog.<br />
Cifra o kojoj se govori je vrtoglavo<br />
malena: jedan u odnosu na trilion trilion<br />
trilion triliona. Kada bi gustoća energije i<br />
mase bila malo <strong>ve</strong>ća, to bi do<strong>ve</strong>lo do<br />
42<br />
kontrakcije (sužavanja) kosmosa ubrzo<br />
nakog Big Banga. Ovo znači da ne bi<br />
postojalo dovoljno vremena za razvijanje<br />
zvijezda niti ičega ostalog. A kada bi<br />
gustoća bila malo manja, brzina širenja<br />
kosmosa bi bila tolika da ne bi dozvolila<br />
približavanje atoma atomu te tako ni<br />
stvaranje zvijezda. Kosmos bi bio kao<br />
tanki oblak izoliranih atoma. Znači<br />
spomenuli smo još jednu situaciju koja se<br />
odigrala u prvim momentima stvaranja<br />
kosmosa, bez koje kosmos kakav ga<br />
poznajemo danas ne bi postojao. “Mi s<strong>ve</strong><br />
s mjerom stvaramo.” (Prijevod<br />
značenja Al-Qamer 49.)<br />
Najpogodniji broj<br />
dimenzija<br />
Kada kažemo broj dimenzija, mislimo na<br />
mogući broj pravaca u kojem se možemo<br />
pokretati. U našoj realnosti postoje tri<br />
dimenzije: naprijed-nazad, gore-dole i<br />
desno-lijevo. Pitanje se postavlja, zašto<br />
baš tri dimenzije? Zašto ne, na primjer,<br />
dvije dimenzije kao što je površina papira<br />
(desno lijevo, naprijed-nazad) ili pak<br />
četiri ili više dimenzija (koje baš i ne<br />
možemo vizualirati)? Matematički<br />
računano nalazimo da orbite planeta ne<br />
mogu biti stabilne ako živimo u svijetu<br />
koji posjeduje više od tri dimenzije. Kao<br />
što znamo, planete kao što su Zemlja,<br />
Mars i ostale, kreću se u stabilnim<br />
orbitama oko Sunca, odnosno na<br />
određenom odstojanju kruže oko Sunca.<br />
U svijetu više dimenzija, recimo četiri,<br />
stabilnost ovih orbita bi bila kao<br />
stabilnost olovke koja stoji na njenom<br />
špicu. I najmanje drmanje bi oborilo<br />
olovku. Tako bi i obični meteor mogao<br />
prouzrokovati nestabilnost orbite, te<br />
"gurnuti" planetu u vrućine Sunca ili<br />
međuzvjezdani prostor. Da pak, živimo u<br />
svijetu manjim od tri dimenzije, recimo<br />
dvije, došlo bi do problema što se tiče<br />
kompleksnosti života. Na primjer,<br />
kompleksne neuralne mreže kao što je naš<br />
mozak, ne bi bile moguće. Hiljade<br />
konekcija koje neuroni<br />
stvaraju između sebe bi<br />
bile blokirane u<br />
dvodimenzionalnom<br />
svijetu, jer ne bi mogle da<br />
prelaze jedne preko<br />
drugih (kroz treću<br />
dimenzijiu, gore-dole).<br />
Ovo bi definitivno imalo<br />
uzroka na razvijenost<br />
čovjeka. Drugi primjer je<br />
moguć nost atoma<br />
karbona da formiraju<br />
konstrukcije u više<br />
pravaca, nešto što je<br />
glavni dio u mnogim<br />
procesima života. Tri<br />
dimenzije su gledajući<br />
o<strong>ve</strong> primjere, ekstremno<br />
prikladne za život i razvoj<br />
koji poznajemo.<br />
Ovo su samo tri od<br />
mnogobrojnih činjenica<br />
koje se tiču specifičnosti<br />
kosmosa u kojem živimo. Od samog<br />
stvaranja, pa do danas, postojali su i<br />
postoje procesi koji su precizno određeni<br />
da učine ovaj kosmos pogodnim mjestom<br />
za život.<br />
"Mi ćemo im pružati dokaze Naše u<br />
prostranstvima s<strong>ve</strong>miriskim, a i u<br />
njima samim, dok im ne <strong>bude</strong><br />
sasvim jasno da je Kur’an<br />
istina..." (Prijevod značenja Fussilat,<br />
53)<br />
"Hvaljen neka je Allah koji je nebesa<br />
i Zemlju stvorio i tmine i svjetlo<br />
dao, pa opet oni koji ne vjeruju –<br />
druge sa Gospodarom svojim<br />
izjednačuju!" (Prijevod značenja El-<br />
En’-âm, 1)<br />
Mart / April 2008 /1429 H.G. broj 23
Velikani ummeta<br />
Muhammed Alb Arslan ih je susreo s vojskom koja je brojila otprilike dvadeset<br />
hiljada boraca u mjestu zvanom „Zehva“ u srijedu 25. zul-ka'de. Kada je vidio<br />
mnogobrojnu rimljansku vojsku, sultan se pobojao. Fakih-šerijatski pravnik Ebu<br />
Nasr Muhammed b. Abdul-Melik el-Buhari ga je posavjetovao da vrijeme sukoba<br />
otpočne u petak odmah nakon što Sunce pređe polovinu neba, kada mnogi hatibi u<br />
svojim hutbama mole <strong>Allaha</strong>, subhanehu <strong>ve</strong> te'ala, za pomoć mudžahidima...<br />
svajanja Muhammeda Alb Arslana<br />
rasrdila su Domanosa Djudžinsa, vođu<br />
rimljana, nakon čega je isti pokrenuo<br />
vojsku za odbranu svoje imperije. Njego<strong>ve</strong><br />
snage stupile su u brojne sukobe sa<br />
seldžučkim snagama od kojih je<br />
najznačajnija bila bitka „Melazkurd“ 463.<br />
h.g (avgust, 1070. g.)<br />
Ibnu Kesir, rahmetullahi<br />
'alejh, kaže: „U ovoj bici kralj<br />
rimljana Ermanos pojavio se<br />
sa ogromnom vojskom, poput<br />
brda, sačinjenom od rimljana,<br />
reha i francuza. Kao što je i<br />
broj bio <strong>ve</strong>lik, <strong>ve</strong>lika je bila i<br />
borbena spremnost rimljanske<br />
vojske.<br />
U toj vojsci učestvovalo je:<br />
- trideset pet rimskih<br />
patrijarha, generala. Sa svakim<br />
od njih bilo je dvije stotine<br />
hiljada konjanika;<br />
- trideset pet hiljada francuza;<br />
- petnaest hiljada vojnika, koji su<br />
stanovali u Konstantinopolisu;<br />
- stotinu hiljada radnika koji su kopali<br />
rovo<strong>ve</strong>;<br />
- hiljadu arhitekata;<br />
Mart / April 2008 /1429 H.G. broj 23<br />
- četiri stotine volova koji su vozili<br />
potkovice i kline;<br />
- hiljadu volova koji su vukli oružje,<br />
baklje, trščane kolibe i katapulte od<br />
kojih je bio i katapult kojeg su služili<br />
hiljadu i dvije stotine ljudi.<br />
Namjera ovog rimskog kralja, Allah ga<br />
ponizio, bila je zatiranje islama i<br />
muslimana. Njego<strong>ve</strong> rimske vojskovođe<br />
zauzele su mnoge zemlje, pa čak i<br />
Bagdad. Postavili su svoga zamjenika<br />
zajedno s halifom i naredili da mu čini<br />
dobročinstvo, rekavši mu: „Budi blag<br />
prema ovom starcu, on je, doista, naš.“<br />
Zatim su sklopili čvrst ugovor s iračkim i<br />
horosanskim vladarima i svi se ustremili<br />
prema Šamu i njegovim stanovnicima.<br />
Ponovo su ga vratili iz muslimanskih<br />
ruku. Allah, subhanehu <strong>ve</strong> te'ala, je <strong>rekao</strong>:<br />
„A života mi tvoga, oni su u<br />
pijanstvu svome lutali.“ (Prijevod<br />
značenja El-Hidžr, 72.)<br />
Muhammed Alb Arslan<br />
ih je susreo s vojskom<br />
koja je brojila otprilike<br />
dvadeset hiljada boraca<br />
u mjestu zvanom<br />
„Zehva“ u srijedu 25. zulka'de.<br />
Kada je vidio<br />
mnogobrojnu rimljansku<br />
vojsku, sultan se<br />
pobojao. Fakih-šerijatski<br />
pravnik Ebu Nasr<br />
Muhammed b. Abdul-<br />
Melik el-Buhari ga je<br />
posavjetovao da vrijeme<br />
sukoba otpočne u petak<br />
odmah nakon što Sunce<br />
pređe polovinu neba, kada mnogi hatibi u<br />
svojim hutbama mole <strong>Allaha</strong>, subhanehu<br />
<strong>ve</strong> te'ala, za pomoć mudžahidima. Kada je<br />
došao taj trenutak i kada su se susrela dva<br />
protivnička tabora, sultan Arslan sišao je<br />
sa svoga konja i pao S<strong>ve</strong>višnjem Allahu na<br />
sedždu.<br />
Nastavak na sl. strani —-><br />
43
Velikani ummeta<br />
Spustio je svoje lice u prašinu i molio<br />
<strong>Allaha</strong>, subhanehu <strong>ve</strong> te'ala, za pomoć.<br />
S<strong>ve</strong>višnji Allah spustio je Svoju pomoć<br />
muslimanima. Podario im je rimljanska<br />
pleća. Mnoge od njih su pobili. Zarobljen<br />
je i rimljanski kralj Ermanos Zarobio ga je<br />
jedan od rimljanskih dječaka, koji je<br />
primio islam. Kada su ga do<strong>ve</strong>li pred<br />
sultana Muhammeda Alb Arslana, ovaj ga<br />
je ošamario tri puta i upitao: „Da sam ja<br />
tvoj zarobljenik, šta bi u<strong>radi</strong>o samnom?“<br />
Odgovorio je: „S<strong>ve</strong> najgore.“ „A šta<br />
misliš šta ću ja učiniti s tobom?“ –<br />
ponovo ga je upitao Arslan.<br />
Rimljanski kralj Ermanos je <strong>rekao</strong>:<br />
„Ili ćeš me ubiti i proslaviti se mojim<br />
ubistvom u svojoj zemlji ili ćeš mi<br />
oprostiti, uzeti otkupninu za mene i<br />
osloboditi me!“ Arslan je <strong>rekao</strong>: „Ne<br />
odlučujem se nizašto drugo do za<br />
oprost i otkupninu.“ Pa je uzeo<br />
otkupninu za njega u vrijednosti<br />
milion i pet stotina hiljada dinara.<br />
Arslan je prišao rimljanskom kralju i<br />
napojio ga vodom, a ovaj je poljubio<br />
zemlju pred njegovim stopalima i<br />
zemlju u pravcu mjesta abasijskog<br />
halife iz poštovanja prema njemu.<br />
Arslan mu je dao deset hiljada<br />
dinara da ima za poputninu i<br />
oslobodio neke od njegovih generala,<br />
a zatim poslao svoju vojsku da ga<br />
isprati do njego<strong>ve</strong> zemlje. Vojska je<br />
imala sa sobom barjak na kojem je<br />
pisalo „La ilahe illallah<br />
Muhammedun Resulullah“. (Bidaje<br />
<strong>ve</strong> nihaje, 12/108. str.)<br />
Alb Arslan je bio dobar čovjek.<br />
Poduzimao je i imanske i materijalne<br />
razloge pobjede. Sastajao se sa<br />
islamskim učenjacima i savjetovao<br />
se s njima. Jedan od najljepših<br />
savjeta uputio mu je <strong>ve</strong>liki učenjak<br />
Ebu Nasr Muhammed b. Abdul-<br />
Melik el-Buhari el-Hanefi u bici<br />
„Melazkurd“ kada mu je <strong>rekao</strong>:<br />
„Uistinu, ti se boriš za vjeru koju je<br />
Allah, subhanehu <strong>ve</strong> te'ala, obećao<br />
pomoći i uzdignuti je iznad ostalih<br />
vjera. Nadam se da je Allah,<br />
subhanehu <strong>ve</strong> te'ala, zapisao tvoje<br />
ime kao pobjedničko u ovoj bici.<br />
Zato ih susretni u petak u trenutku<br />
kada hatibi budu na svojim<br />
minberima, jer, uistinu, oni do<strong>ve</strong> za<br />
mudžahide.“<br />
44<br />
Kada je nastupio taj trenutak, sultan<br />
Arslan je klanjao svojim borcima a zatim<br />
zaplakao, pa su svi borci zaplakali s njim.<br />
On je dovio a borci su aminali. Nakon<br />
toga, obratio im se sljedećim riječima: „Ko<br />
želi da odustane i vrati se, neka to i učini.<br />
Ovdje više nema sultana koji naređuje ili<br />
zabranjuje.“ Bacio je luk i strijele a uzeo<br />
sablju i uhvatio se za rep svoga konja.<br />
Slično su postupili i svi njegovi borci.<br />
Obukao je bijelu odjeću, namirisao se i<br />
<strong>rekao</strong>: „Ako preselim neka ovo budu moji<br />
ćefini.“ (Tarih islami, Zehebi, havadis <strong>ve</strong><br />
<strong>ve</strong>fijat, 7/461, 470. str.)<br />
Allahu Ekber! Kakvih li divnih primjera!<br />
Uistinu, takvima dolazi Allahova pomoć!<br />
Mart / April 2008 /1429 H.G. broj 23
Dječija priča<br />
U davna vremena jedan čovjek je želio da<br />
posudi hiljadu dinara. Trebao mu je novac<br />
kako bi trgovao i tako za<strong>radi</strong>o nešto za svoju<br />
porodicu. Imao je namjeru da novac vrati<br />
nakon godinu dana. Vlasnik novca ga je<br />
pitao: "Ko mi garantuje da ćeš mi vratiti<br />
novac?“ Odgovorio mu je: "Dovoljan nam je<br />
Allah kao garant." Čovjek se zadovolji sa<br />
njegovim riječima, povjerova mu i dada mu<br />
novac.<br />
Junak naše priče je izašao i daleko putovao<br />
kako bi trgovao. Putovao je daleko preko<br />
mora sa brodom. Kupovao je i prodavao, te<br />
tako zarađivao. Za<strong>radi</strong>o je za kratko vrijeme<br />
puno novca. Allah mu je dao bereketa u<br />
novcu kojeg je pozajmio i on se za kratko<br />
vrijeme mnogo obogatio. Došlo je vrijeme<br />
dogovorenog roka i trebalo je da se vrati dug.<br />
Pripremio je hiljadu dinara i stavio ih u kesu.<br />
Tražio je brod kako bi se vratio, ali ga ne<br />
nađe i tako ostade danima čekati. Bio je<br />
mnogo tužan zbog nemogućnosti da nađe<br />
brod kako bi se vratio kući i vratio<br />
pozajmljeni novac. Razmišljao je šta da<br />
u<strong>radi</strong>? Bio je nemoćan i toliko je rado želio<br />
da vrati pozajmljeni novac. Znajući da je bio<br />
iskren u svojoj namjeri kada je <strong>rekao</strong>:<br />
"Dovoljan nam je Allah kao garant.", uzeo je<br />
jedno drvo. Stavio je u šupljinu tog dr<strong>ve</strong>ta kesu sa hiljadu dinara i pismo u kojem je napisao sljedeće: "Gospodaru<br />
moj! Ti znaš da sam od toga i toga uzeo dug od hiljadu dinara. Obećao sam da mu vratim poslije godinu dana. Došlo<br />
je vrijeme, a ja nisam našao brod. Tražio je od mene garanta, pa sam mu <strong>rekao</strong>: 'Dovoljan nam je Allah kao garant.'<br />
On je bio zadovoljan Tobom kao garantom. Molim te da dostaviš moj dug onom čovjeku od kojeg sam ga pozajmio?“<br />
Onda je zatvorio šupljinu dr<strong>ve</strong>ta u koju je stavio novac i pismo. Zatim je bacio drvo u more. More je Allahovom<br />
voljom nosilo na svojoj površini ovo drvo. Valovi su ga nosili s<strong>ve</strong> do mjesta na drugoj obali u kojem je živio vlasnik<br />
pozajmljenog novca. On je bio izašao na obalu mora. Gledao je u morsku pučinu i čekao je da dođe junak naše priče,<br />
te da mu vrati dug. Čitav dan je ostao čekajući. Uvidjevši na kraju dana da nema čovjeka na kojeg je čekao, odlučio je<br />
da se vrati kući. Ugledao je drvo kojeg su talasi donijeli sa mora i reče u sebi: "Uzeću ovo drvo, kako bi se okoristili u<br />
kući." Kad je došao kući počeo je da cijepa drvo koje je uzeo i nađe u njemu pismo i hiljadu dinara. Poslije nekoliko<br />
dana, junak naše priče pronađe brod. Ukrcao se u njega i ponio sa sobom drugih hiljadu dinara. Mislio je da drvo u<br />
kojeg je stavio novac nije stiglo i da se izgubilo. Došao je kod vlasnika novca. Izvinuo mu se što je zakasnio i objasnio<br />
mu da nije našao broda, te je zbog toga zakasnio. Vlasnik novca sav radostan mu reče: "Allah se odužio za tebe."<br />
Ispričao mu je kako je našao drvo i u njemu novac sa pismom koje je naš junak bio napisao. Ovako biva sa onima koji<br />
pozajme novac od ljudi i žele da ispune dogovoreno. Allah će im olakšati i odužiti se za njih. A one koji hoće da<br />
prevare nekoga, Allah će ih poniziti i na Sudnjem Danu kazniti.<br />
Mart / April 2008 /1429 H.G. broj 23<br />
45
U svijetu računara<br />
KAKO IZBRISATI<br />
WINDOWS<br />
MESSENGER<br />
Windows Messenger i MSN<br />
messenger dva su vrlo<br />
popularna Microsoft alata<br />
za udaljenu komunikaciju,<br />
uz neposredno slanje<br />
tekstualnih, govornih i video poruka te mogućnost zajedničkog korištenja programa. Odmah da naznačimo<br />
razliku: Windows Messenger je alat koji dolazi uz Microsoft Windows XP i pruža osnovne mogućnosti<br />
komunikacije, a MSN messenger je alat identične namjene, ali sa nešto više opcija. MSN messenger ne dolazi<br />
sa nijednim operativnim sustavom, nego ga je potrebno preuzeti sa Interneta. Pošto Windows Messenger<br />
dolazi u paketu sa Windows XP operativnom sistemom, a ukoliko nemate potrebu za njegovim korištenjem<br />
onda vas možda interesuje kako ga možete ukloniti sa računara. Postoje najbrži način kako ukloniti Windows<br />
Messenger iz Windowsa (uklanjanje MSN Messengera vrši se klasičnom deinstalacijom).<br />
• Kliknite Start, a zatim Run (Pokreni).<br />
• U okvir Open (Otvaranje) upišite RunDll32 advpack.dll,LaunchINFSection %windir%<br />
\inf\msmsgs.inf,BLC.Remo<strong>ve</strong>, a zatim pritisnite OK (U redu).<br />
• Kliknite OK (U redu).<br />
• Ponovo pokrenite računar.<br />
U zadnje vrijeme na internetu<br />
se često nudi promotivni i demo<br />
softwer. Nakon izvjesnog<br />
vremena vas računar je prepun<br />
raznih programa koje u stvari<br />
više i ne koristie. A još ako<br />
pored toga svakodnevno testirate mnogo programa gomila raznolikog softwera može da<br />
dostigne ogromne razmjere!<br />
Ako ne želite da deinstalirate o<strong>ve</strong> programe jedan po jedan, onda za vas postoji lakši način.<br />
PC Decrapifier je besplatna aplikacija za Windows XP i Vistu koja može potpuno automatski<br />
da ukloni <strong>ve</strong>ćinu uobičajenih probnih i promotivnih softwera. S<strong>ve</strong> što treba da u<strong>radi</strong>te je da<br />
izaberete ono što želite da uklonite. Adresa: PC Decrapifier<br />
46<br />
Mart / April 2008 /1429 H.G. broj 23
Change language