korijeni, list domovinske i iseljene hrvatske - HSSD Hrvatski svjetski ...

LIJEPA NA©A DOMOVINA HRVATSKASADRŽAJ:KONTRA EUFORIJE VREMENA (RAZGOVOR S PROF. DR.SLAVKOM KULIĆEM) ......................................... 4, 5, 6, 7, 45SMIJEŠNA STRANA POLITIKE ............................................ 8RIZIK LNG BRODA ILI PRIHVATNOG TERMINALA ......................................................................................................10, 11GORSKI KOTAR– EKO BOMBA?! ........................... 12, 13, 14HRVATSKA ŠUTNJA PO TKO ZNA KOJI PUT .................. 15OD AGRESORA—ŽRTVA?!! ................................16, 17, 18, 19POZIV SVIMA KOJI VOLE HRVATSKU ............................. 23DIJASPORA I «DIJASPORA» ................................................ 24FARSA .................................................................................... 25BORBA PROTIV TERORIZMA: MISLI GLOBALNO,DJELUJ LOKALNO ............................................................... 26KAMENOLOMI NAŠE POLITIKE ....................................... 27JESU LI BIRAČI PAMETNIJI OD POLITIČARA? ............... 28MALI VELIKI LJUDI: MALO NAM ZA SRIĆU TRIBA ...... 29SLOBODA MEDIJA—ZAHTJEV VREMENA ..................... 30SPASIMO HRVATSKU ........................................................... 31GOSPODARENJE ŽIVOTNIM PROSTOROM.............. 32, 33HRVATSKA ISTINA ILI ISTINA O HRVATIMA............ 34, 35KAKO SNOVI POSTAJU STVARNOST................................ 36SNAGA VJERE: NE PLAŠITE SE NI SADAŠNJOSTI NIBUDUĆNOSTI ...................................................................... 37IZ DRUGIH MEDIJA ...................................................... 38, 39BOLJE HUMOR NEGO TUMOR .................................. 40, 41GUŠTI SU GUŠTI (RECEPTI) .............................................. 42«PIVAC» NIJE SAMO PREZIME VEĆ I BRAND ................. 43IN MEMORIAM DON BRANKO SBUTEGA ..................... 44MATIJA GUBEC I JA ............................................................. 46GLAVNI UREDNIK:Dražen Tretinjakurednistvo@hssd.hrODGOVORNI UREDNIK:Niko Šoljak, prof. ing.TEHNIČKI UREDNIK:Branko Brljević, dipl. ur.SURADNICI:Petar Weisz, Darko Belović, Zvjezdana Hlad, ŠtefanijaBaranašić, Branimir Molak, Zvonimir B. Ranogajec,Kauzlarić Kazimir, Luka Vuco, Drago MurvinNAKLADNIK:HRVATSKI SVJETSKI SABORVl. Gortana 2. 52440 Poreč - Hrvatskahssd@hssd.hrMARKETING I NARUDŽBEhssd@hssd.hr

je da neznanje ili gubitak znanja o biogeneziupozorava što je naša kulturogeneza s naslovabudućnosti naroda ovoga prostora (u smisluda će morati napustiti svoj jezik jer on nećebiti dovoljan- preuzet će francuski ili njemačkiili talijanski- jezike onih dominatora, tj. vlasnikakoji će vladati ovim prostorom, u čijemće se vlasništvu zateći ova stvarnost). Problemgubitka biogeneze i kulturogeneze jedno je odosnovnih pitanja koje upozorava na problemopstanka hrvatskog naroda kao subjekta kultureprije nego postanemo subjekt civilizacije.Bilo jednom jedno kraljevstvo čiji se kraljzamjerio zlom čarobnjaku tako da ovajodluči sve mu vode zatrovati praškom kojiizaziva ludilo. Jedini zdenac u kojeg nijeuspio baciti prašak bio je onaj u kraljevomdvoru. Pijući vodu, malo po malo i svi su sepodanici zarazili ludilom, počeli su kraljasmatrati nerazumnim i htjeli ga svrgnutis prijestolja. Kralj odluči i sam popitizaraženu vodu kako se ne bi razlikovao odsvojih dvorjana. Narod se smiri vidjevšikralja kako je opet «razuman» te odustaneod revolucije. Kraljevstvo nadalje nije biloni gore ni bolje, ni bogatije ni siromašnije,ni pravednije ni surovije od ostalih u susjedstvu.Jedino bi se turisti čudili kako superfunkcionira ta država i to po tako šašavimzakonima.( P. Coelho: Veronika je odlučilaumrijeti)Uoliko ima mudrosti u ovoj staroj narodnojpriči? Priznajete li intelektualnerazlike između, recimo, naše civilizacijei …Aborigina ili smatrate da nam sesamo razlikuju svjetonazori i prioriteti? Sobzirom da su oni ipak udaljeniji od ‘’svijetastvari’’, jesu li i …napredniji?!itanje je na mjestu. 99,99% čovjekoveP povijesti pripada povijesti lovcasakupljača. U 4,5 miliona godina (posebnozadnjih 35000 godina) taj je lovac ojačavaosvoje biološke i neurološke ograničenosti dabi brže osvajao prostor i brže prisvajao izvorei dobra koji su mu potrebni ( u hranjenjusvoje pohlepe). Nameće se pitanje jesu li Aborigininapredniji od nas. Aborigini ipak imajumogućnost da postanu ljudi jer pripadajuprirodnoj evoluciji (tzv. usporenoj evoluciji),pripadaju civilizaciji koja ima šanse da postaneljudskija, čovječnija, da ostvari procesočovječavanja za razliku od naše (tzv. suvremenecivilizacije) koja se bitno razlikuje, nesamo po svjetonazoru i prioritetima u smislusvijeta stvari. Aborigini još uvijek preferirajusvijet života i respektiraju uvjete fizičkih zakonau prirodi. Ono što digitalna evolucija,naspram te prirodne evolucije, zapravo višene poštuje. Oni imaju mogućnost postatiljudima dok je digitalna civilizacija i njendigitalni čovjek (umjetni čovjek, onaj koji seotuđio od prirode i suprotstavio fizičkim zakonima)nažalost, gotovo i nemaju. Procesočovječavanja Aborigini mogu očekivati ako ihne uništimo i ne istrijebimo, ali mi koji idemou pravcu tzv. transhumanizma (digitalne evolucije)ostajemo bez te šanse jer nam je mozakinstrumentaliziran, emocionalna inteligencijanam je isključena spram svih drugih oblikaživota prije nego smo postigli onu sposobnostkoju zovemo spirit inteligence (SQ). Znači,digitalni čovjek preferira, s naslova zapadnognačina proizvodnje života (brže prisvajanjeprostora,…), samo IQ dok Aborigini još uvijekupotrebljavaju (na jednoj nižoj razini) iemocionalnu, intelektualnu i spiritualnu inteligencijuspram života. Preferiranje svijetastvari spram svijeta života otvara temeljnopitanje razlike između onih ljudi koji još uvijekpripadaju tom bioetičkom, moralnom respektuživota oko sebe i onih koji taj kodeksnemaju. Znači, ti Aborigini i ostali koji živeu ‘’prašumskim životima’’ razlikuju se po potencijalnimmogućnostima da postanu ljudiza razliku od onih koji to više i ne mogu jersu se do te mjere otuđili od svih oblika životaPostoji li granica kada glad prerasta u pohlepu?u prehrambenom lancu da postaju izvor svihoblika ugroze ostalih oblika života samo da binahranili svoju pohlepu za onim što zateknuu prirodi.obzirom na priču želio bih daS povežete i objasnite da li je njihovsvijet doživljaja isto tako ‘’svijet ludosti’’kao što je i naš svijet ‘’svijet ludosti’’ jeročito je da smo zaraženi apologetizmomisl…?Pitanje je dobro jer projekt o razvojusvijesti, o razvoju čovjeka, ne postoji.Postoji samo projekt o razvoju svijeta stvari.Kakav je ovaj čovjek i kakav je budući,poželjan čovjek – toga nemamo. Znači daprocesa očovječavanja i procesa emancipacije(kao kriterij ponašanja) nema. Na djelu jeIzabrati svijet kakav želimo, ili kakav stvaramo?proces kompenzacije kroz svijet stvari i profita,bogaćenja itd., za razliku od emancipacijekao jednog kulturnog respekta samog života.Taj dio istine mora da bude prisutan u smislukriterijala ponašanja u stvarnosti pošto, ustvari, kriteriji i ne postoje. Svi sustavi socijalnogobrazovanja osposobljavaju ili pripremajučovjeka za nasilje a ne za razvoj. Raskorakizmeđu jedne i druge krajnosti je posljedicaprocesa ili jednog moralnog odnosa sprampojedinca. Čovjek je ipak moralno biće ilibi to trebao postati kroz proces ukorjenjivanjamorala u sebe i svoje djelovanje te kaotakav, ne bi smio krenuti putem iskorjenjivanjamorala (inače ćemo uvijek ostati narazini životinje) i instinktom uređivati svojeponašanje, pribavljati i prisvajati svoja dobra… To je proces sa svrhom da ne ostanemoživotinje. Ukoliko tog nema (a nema jer suproces očovječavanja izostavili svi sustavi obrazovanja),mi prešućujemo da taj proces vodika ljudskosti. Ostajemo zarobljeni s onim štojesmo (životinja- sisavac koja svoje potrebezadovoljava instinktom pa makar to bilo i naštetu drugog).THRVATSKI ZNANSTVENICISVOJIM PRIJEDLOZIMA IRJEŠENJIMA HRVATSKIHPROBLEMA POMOZITE:znanost@hssd.hrko bi danas bio Krležin ‘’ Velikimeštar sviju hulja?’’ ( vlasnik novinakoje člancima potiču ljude na rat, istovremenoi vlasnik pogrebnog poduzeća koje kasnije te iste,nekad zadojene a sada mrtve, pokapa nudećiširoku lepezu skupe usluge posthumnih počasti).Mislim, koga biste izdvojili kao svjesnognegativca koji provodi legalni nemoralsamo da bi sebe zadovoljio i uzdizao? Kamospada domaći politički milje koji širi nere-

alni entuzijazam već za sam deklarativnistav EU o namjeri pregovora s nama - dobranoosiromašenima i obespravljenima?a, zapravo ste samim pitanjemdali već i pola odgovora.DTaj otuđeni dio društva koji jeotišao u pravcu potrebe za vladanjemljudi nad ljudima je pogrešnorazumio politiku (jer bi pod politikomtrebalo razumijevati sposobnosti odgovornost društvu u upravljanjudruštvenim poslovima).Znači, naša politička struktura jejoš na tako niskoj razini političkekulture (iako na visokoj razinipolitičkog primitivizma) da onagotovo i ne razlikuje ova dva pojma(politiku kao odgovornost uupravljanju društvenim poslovimai politiku kao vlast ljudi nad ljudimaradi privilegija). U tu grupune spada samo ta uža političko-financijskaoligarhija jer ona ima isvoje podaništvo koje im, zapravo,osigurava i omogućava da provodeproces otuđivanja društvenogbogatstva, razbijanja društvenosti istvaranja neke osobne, individualneili grupne privilegije i moći manjinenad većinom. Prepoznatljivoje to na razini svijeta, Evrope ihrvatske stvarnosti. Došlo je dojedne nasilne, zakonite uzurpacijesvega što se zateklo u hrvatskomprostoru od samog čina pretvorbedruštvenosti u državnost (društvenovlasništvo u državno vlasništvo), adržavno se vlasništvo dalje dijelilopojedincima koji su bili protivdruštvenosti (a za individualnost).Oni su znači socijalni stratum kojise zalaže za društvo privatnih vlasnika,privatnu državu (privatizacijudržave) na temelju privatiziraneimovine i bogatstva… Također i zaFunkcija države u funkciji privatnog interesa i kodnas!stavljanje klasičnih funkcija državeu funkciju privatnih interesa privatnogkapitala (bilo stranog, bilodomaćeg). Stvaraju se neki novi obliciupravljanja društvom, Europomi svijetom gdje hrvatska stvarnost,u tom pravcu, ne zaostaje ništa.prošle su civilizacije muku mučile sI oligarsima. Stari Grci su zato svojeposlanike birali potpuno slučajnommetodom (kuglicama). Mogli bi toprotumačiti i kao bolje da nas zastupa idiotnego oligarh ( vjerojatno je šteta manjakada radiš krivo nego kad namjernozastranjuješ). No imamo i svijetao starorimskiprimjer - Cincinati. Današnji svijet,pokazujući da nema namjeru izbjećivlast moćnika, šalje poruku kako misli daih je većina izuzetak Cincinatijevog tipa?Kada tražim odgovor na ovo pitanje snaslova vjerskog, političkog pa čak iscientističkog tzv. znanstvenog mišljenja,mogu reći da se, zapravo, Bogove pokušavazamijeniti sa stvarnim ljudima. U ovomslučaju ljudima koji su uzurpirali moć- nesamo jedan tip moći već koji su privatiziralifizičku moć (oružje), materijalno- financijskumoć i simboličku moć (državu- sustav socijalnihodnosa pomoću kojeg manipulirajustvarnošću u kojoj se nalaze). To što se događau Hrvatskoj ne odudara ama baš ničim odonog što se događa u Evropi i Americi. To jeproblem radikalizacije, maksimalizacije profitai bogaćenja, a radikaliziran je i unutar hrvatskestvarnosti. Nosioci tog procesa bogaćenja pojedinacau hrvatskoj stvarnosti prepoznaju sena razini političko-financijske oligarhije kojaje imala i institucionalnu i financijsku moć.S obzirom da je ova stvarnost i razoružana irazvlaštena od strane tih pojedinaca, ostalaje bespomoćna da se suprotstavi tim tzv. atrakcijskimsilama globalizacije koje su zavladalei u ovom prostoru s naslova stečene ilipak uzurpirane moći. To je privatizirana moćpomoću političke potpore koju je uspjela ostvariti,ne samo da ima monopol nad fizičkommoći, već i monopol moći (vlast) nad financijskomakumulacijom. Novac je postao ekskluzivnapolitička moć i on se uz fizičku moć(vojnu) akumulirao u hrvatskoj stvarnosti kodnekolicine pojedinaca tako da smo pod impaktomvrlo malog broja ljudi koji raspolažukapitalom u tzv. hrvatskom gospodarstvu (nepostoji jer ono više nije hrvatsko). Financijskopolitičkaoligarhija uzurpirala je svu moć ipriklonila se centrima moći u Evropi i svijetusmatrajući se nedužnim. Oni ne osjećajuobavezu prema ljudima koji su isključeni izmogućnosti opstanka u novim oblicima životakoji dolaze. Smisao je što prije predat hrvatskuinformiranje@hssd.hrOni koji nemaju hrane one koji imaju. Humanostkontra logike ili nešto treće...?stvarnost EU, a EU je pod kontrolom SAD-akao najjačeg centra svih moći, tako da, kadase narod zatekne u tim okolnostima, on seneće imati više kome obratiti. U EU ne postojini država, ni moneta iza koje ona stoji,vladaju nadnacionalne institucije s kojima našpojedinac, pa ni narod, neće imati nikakvekomunikacije. Neće imati ni od koga tražitibilo kakav oblik rješavanja problema u koje jezapao. Doći ćemo u okolnosti u kojima ćemosvi (i poduzetnici i vlasnici i najamnici i narod)biti u funkciji uvećavanja nečijeg kapitala(vlasnika nikad nećemo saznati).trategija koju smo već, u neštoS surovijem obliku, imali prilikevidjeti u slučaju američkih Indijanaca.Do koje mjere smatrate da je okupiranaHrvatska? Jesmo li možda i mi već ušli uonaj stadij zanesenosti zapadnim novotarijamau kojem su ti Indijanci galantnoprodavali zemlju za kovčežiće puneogledalca i drangulija?!Jako dobra usporedba s ovim što se kodnas događa. Posebno od procesa mobitelizacije,automobilizacije isl. kao procesamajmunizacije (konzumenata op.a.)do svegaonoga što se ostvaruje u smislu tzv. permisivnepotrošnje, potrošnje svega do čegase može doći. To je suvremena patologija(bolesno stanje) u kojoj nikog nije briga zastvaranje novih vrijednosti, već samo za njihovimprometovanjem. Užitak u kupovanju,prometovanju, u …gubitku smisla. Raspršiose smisao onog idealiteta, realiteta povodomHrvatske države kao oblika reprodukcijestanovništva, kao reprodukcije sposobnostiorganizacije svoga života na ovim prostorimaizvan mogućnosti utjecaja drugih. Država, zabudućnost hrvatskog naroda, kao da nemanikakvog smisla jer je ona osporena i prijenego smo je ostvarili. Priča da je naša država

neovisna, samostalna… ne stoji ni u čemujer mi ni u čemu nismo neovisni, nismo samostalni,država nam je rođena dužna, živi nadug i, po mom mišljenju, to će biti i njenasudbina (da nestane zbog duga).ma li ljudska pohlepa limite (NijeI li i najvećem hedonisti danas svejednoposjeduje li sto ili petsto miliona dolara naštednoj knjižici?) ili bogati svijet funkcionirapo nekim, samo njemu poznatim,pravilima?Uokolnostima gdje nestaje društvenost,a pojavljuje se individualnost i privatnostnema nikakvog smisla obuzdavati pohlepu.Ona postaje ta koju treba hraniti, aliovog puta svim sredstvima. Znači, svatkoje stekao pravo na nasilje, pravo na darvinizamkao način udovoljavanja svojoj pohlepi.Taj problem, unutar ovog društva Europe isvijeta, vodi svijet zakonito u jedan sukobna vrlo niskoj razini kulture, posebno sociologijekulture. Sociologija kulture je onošto pretpostavlja suradnju među pojedincimai narodima. Pošto svi živimo na njenojsve nižoj razini zbog afirmacije pohlepe iindividualizma, društvenost pada a afirmacijaindividualnosti dolazi s naslova snagepohlepe u pojedincu i njegove amoralnosti,drskosti, bezobzirnosti spram drugih. Svijet iEvropu očekuje veliki sukob s tog naslova, aneće mimoići ni Hrvatsku povodom raspletaokolnosti u koje ona ulazi (preferiranje individualizmakoji počiva na pohlepi, amoralu,kriminalizaciji socijalnih odnosa …). Razbijase svaki pojam društvenosti, svaki pojampotrebe za nekom državom, za nekimorganiziranim oblikom reprodukcije vrste,stanovništva, roda, obitelji itd. Individualizamse hrani svojom pohlepom jer dolazido uočavanja da je proces bogaćenja postaokriterij vrednovanja u društvu koje nemaodgoja i obrazovanja za vrijednosti. U tomje društvu istovremeno sve podcijenjeno iprecijenjeno i prepušteno tim tzv. individualnimborcima i njihovoj potrebi da buderaspoloživo. Ako je domaća pohlepa slaba,onda se ona nadopunjuje izvanjskom pohlepomza svim vrijednim što se nalazi na ovomprostoru. Pohlepa nema granica i, mislim, daje ona ta koja će dovesti i ovu stvarnost domeđusobnog obračuna unutar sebe (moždačak i fizičkog sukoba).Stavljeni smo pred nasilje da se snalazimoi nosimo s njim, no, znamo daakcija rađa i reakciju. Kakvu vrstu ozbiljnijegotpora na globalizaciju možemoočekivati ukoliko se uspije okupitikritična masa? Da li je ovaj, tzv. islamskiterorizam upravo to – pokret mase izbezumljenih,frustriranih očajnika riješenihda se obračunaju s uzročnikom vlastitihtragedija kojeg, doduše, ne mogu jasnovidjeti ni definirati pa ‘’grizu’’ na sve štoima sličnosti s agresorovom ‘’rasom’’?Odgovor na to pitanje traži jedansintetički iskaz u smislu sukoba tzv. atrakcijskihsila (sila moći, uzurpirane moći narazini svijeta) spram tzv. repulzijskog otpora.Taj je otpor slab spram tih sila koje vrše globalniteror nad stvarnošću svijeta, Evrope ihrvatske stvarnosti. Nije terorizam samo onošto pruža otpor već i ono što izaziva reakcijuna ovu akciju. Problem podređivanja svijetateče frontalnim nasiljem jer je dvadesetostoljeće već odredilo prirodu dvadeset i prvogstoljeća sa nasiljem. Moramo znati dataj odnos između atrakcijskih i repulzijskihsila ide u korist atrakcijskih. Govorimo osukobu između G-8 i D-8, sukobu zapadnecivilizacije sa islamskom a da to, zapravo, svijeti ne zna. Zapad je odabrao sebi, najprijekao država, piramidu moći (posebno u vojnomustrojstvu) da održava moć u njenomfizičkom, simboličkom i materijalno-financijskomsmislu kako bi onemogućio bilokakvo širenje utjecaja tog drugog pola (D-8). Govorimo o nametanju svijesti svijetu snaslova modela zapadnog razvoja. Znači daovo što nam zapadna neoliberalna doktrinanudi- individualizam kao oblik postojanjasve do sukoba i visokog istrebljenja, to svijetne može prihvatiti jer budućnost svijetane može prihvatiti taj model, niti ta doktrinamože biti pozvana da bude svijest svijeta.Ona zakonito vodi svijet u sukob zbogprisvajačke pohlepe. Svijet, s naslova modelazapadnog razvoja, ulazi, ako se uspije nametnutiglobalizacija kao kodifikacija principaprava jačeg (kao novi oblik civilizacijskogustroja, kao proces akulturiranja drugih…),onda budite sigurni da svijet čeka opasan sukobsa svim sredstvima (od najprimitivnijihdo najrazornijih). Naravno, samo ako svijetne bude to razumio i tome se ne suprotstavi.Za sada je neorganiziran i sile, koje bi trebalepružiti otpor globalnom teroru nad svijetom,su potpuno neorganizirane i prepuštene sebi.Njima je razbijen svaki oblik društvenosti(bilo da se radi o vjerskom, političkom ili znanstvenomobliku organiziranja). Svi vjerski,nacionalni, internacionalni, socijalni pokretiu svijetu su nestali. Taj podređeni dio svijeta(većina) koji je ostao bez oblika organizacije,podređen je frontalnom nasilju moćnih (atrakcijskih)sila. Repulzijske sile i ne mogudati neki organizirani otpor osim otpor izočaja. Terorista je u stvari dijete koje pružaotpor nasilnom ocu i majci. U tom kontekstutreba razumjeti taj sukob sila. Dijete jenemoćno, neorganizirano, ne može pružitiU PoreËu iznajmljujemomini apartman hotel naduæi roktel: ++385 52 431 902otpor, a trpi teror. Pravila donosi onaj tko jejači- globalizacija kao poredak sile kao prava(pravo na nasilje).Znači, nasilje kao oblik postojanja, a oblicinasilja ne daju razvoj. To otvara cijeli nizpitanja i problema reprodukcije ljudskog rodana kugli zemaljskoj, ali isto tako postavljapitanje o upitnosti života jer razara um homosapiensa i bitno utječe na opstanak života naZemlji. U središtu pažnje znanosti je život naZemlji, a ne samo opstanak homo sapiensa.Prema tome, o njegovoj korekciji, o njegovomosvješćivanju, o njegovom organiziranju uprehrambenom lancu života ovisi opstanakživota na zemlji sa svim onim što je izumio,bez razumijevanja upotrebe tih sredstava utzv. antropotehnikama u jačanju biološke ineurološke ograničenosti, kao najslabije bićena planetu Zemlji.anima me kako bioetika gleda naZ pojam privatnog vlasništva. Ne bi lii ona zbog svojih široko tolerantnihnačela brzo pala na praktičnom ispitu?Etički i bioetički pristup razumijevanjuprivatnog vlasništva proizlazi iz onogNastavak na str. 45

SMIJE©NA STRANA POLITIKEUlazak stranog bankarstva u hrvatskevode dobrano je zadužio naciju.Odjednom smo mogli nabaviti skupestrane proizvode, a platiti nekad poslije. Pretvorbomi privatizacijom uspjeli smo se riješiti iviška radnika (naravno, sve po redu stvari – onihprethodno zaduženih). I da bi sklad došao dosavršenstva, dolazi Zakon o proporcionalnosti.Sada taj isti hrvatski građanin (zadužen i nezaposlen)slobodno kupuje nekretnine po svijetu, aujedno je i olakšan posao hrvatsko-stranih bankarakoji konačno mogu unovčiti sve te neodgovornegrađanske hipoteke. Što ne proizvodimo,naposljetku možemo slobodno izvoziti, a i ono štoproizvedemo (ako kod kuće ne uspijemo prodatizbog prejake strane konkurencije koju smo dužniuvoziti) katkad slobodno izvezemo u nekoj omanjojkvoti i po nekim velekonkurentnim cijenamabaziranim na jeftinom ili besplatnom radništvu.Simbioza svih tih krvavo izborenih zakona i pravila(koje je nama naša borba dala) naprosto eskaliraopćim narodnim veseljem i vjerom u zajedničkiprosperitet. Malo po malo te stigosmo i do dnazdravstvenog sistema. Bolesni, ako se žele liječiti,neka plate. Ostali nemoćni ima da šute i buduzadovoljni što će ih liječnik barem pogledati zadeset kuna pridodanih svim onim doprinosima idavanjima otprije za vrijeme «solidarizacije» – kolikopara (ali sada i na ruke), toliko muzike. Poštotakovi i nemaju baš previše šansi za neko novozaposlenje, najbolje i najpraktičnije je ostaviti ihcesti i prepustiti njihovoj bolesti kako bi zajednicai njeni predvodnici (koji su te pare već potrošili)mirno zaspali. U ostalom čemu nekog liječiti ondakada je očito da će nas osiromašivati i dalje?!Uspjesi naši svakidašnji svode se na političkozaduživanje u ime naroda kako bi se u vlastitommandatu započelo što više poslova i takoišlo na ruku razmaženom biračkom tijelu koje,vidjevši zidare i strojeve kako se razmahuju, zatvaraoči pred činjenicom da ih treba i platiti.Naravno, svi dovučeni novci su kao neki tuđi,svemirski, koje je uspješna politička elita uspjelanekim čudom i nadnaravnim zalaganjem smoći iotrgnuti od šašavih globalista.Takva se čuda uglavnom svode na nove kreditekoje nam stranci daju široke ruke (van očijugrađanstva).Visoki je to interes stranog kapitala koji danas,umjesto da vodi oružane osvajačke ratove, radije istinovac ( kojim bi inače platio vojsku, naoružanje…)investira u obliku pozajmica s visokim kamatama.‘’Imperijalizam za male pare’’ napisao je jedanbritanski komentator osvrćući se na prekomjernozaduživanje Argentine (zemlje «partnera») s krajadevetnaestog stoljeća. «Izgradnjom željeznice i infrastrukturena dug postignut je veći učinak nego dasu britanske trupe ušle u Buenos Aires i provodileubiranje poreza za Britansko Carstvo»Tako je ratna daća preimenovana u kamatuili anuitet, nema ljudskih gubitaka koji katkadštete na domaćem izbornom planu, a i ratnommašinerijom nije uništeno ono što im sada tajdug otplaćuje. Da, baš tako ni Zagreb ni Hrvatskanisu razoreni, domaćim formalistima je ostavljenoutopijsko ‘’papirno’’ znakovlje neke slobode, a imperijalistimirno leže u svojim foteljama dok im sekase pune i kupuju popularne hrvatske destinacijejednu za drugom. I nikome ništa ne znači podatakda je Argentina, pošto je sve nacionalno bogatstvorasprodala, bankrotirala sa «svega» 4500,00 USDduga po stanovniku, a mi ležerno živimo pod teretomod 12500,00 USD i još bi gradili.Još malo pa će na tržište i novi bankarski proizvod-zajamuz polog ovjerene zdravstvene iskazniceo posjedovanju ispravnog bubrega ili nekogdrugog organa. Baš dobro, reći će prezaduženii pohrliti na šaltere vjerujući da se ovrha nećemoći provoditi sve do njihove smrti. No, lobistiće smoći načina da i taj postupak ubrzaju kodnašeg Zakonodavca. Nema šanse da hrvatski smrtniknekim svojim dosjetkama namagarči jadnogzajmodavca s kojim suosjeća cijeli naš državnoproračunskimilje. Kao da oni sami ne znaju kakoje to kada im neodgovorni dužnik prosvira sebimetak kroz glavu pa ne mogu inkasirati njegovihsto tisuća kuna kamate na ime dvadeset sedamtisuća duga. Pitanje je fali li još porez na zrak ili jei on debelo zaveden, zamaskiran u tom mnoštvuprenapuhanih doprinosa, poreza, moraš-članstvai «socijalno-osjetljivih» kamata na isto. Kao današ narod, kud god da pogledaš, vuče nekuenormnu nezasluženu korist. Slivne vode,strateška partnerstva raznih radničkih sindikatasa njihovim glavnim ugnjetačima, komunalni doprinosi,prirezi i mnoštva «prvo daj pa se žali alinemaš šanse jer smo legalizirali» zahtjeva iza kojihnajčešće ne stoji nikakva usluga osim nametnuteobaveze uzdržavanja par podobnih parazita.Uhvatila se javnost za pravo na informiranje. Politikaje brzo i u tome uvidjela svoj interes te angažiralanekolicinu «objektivnih» novinara da pišu za pareiz državnog proračuna te izdaju pamflete koje Pošta(plaćena iz istog izvora) raznosi od vrata do vrata.Tako da, što god ljudi dočuli iz tzv. žute štampe,ova «prava» brzo demantira ili opravdava.KARIKIRAM:Žuta štampa donosi: Visoki dužnosnik B.B.prdnuo na protokolarnom ručku. Afričkikralj izjurio iz prostorije, američki kongresmenpovraćao«Prava» štampa o tom događaju piše kolumnuu kojoj stoji:Visoki dužnosnik B.B. je, na protokolarnomručku sa stranim delegacijama, odlučno daodo znanja da Hrvatska neće tolerirati neprirodnoponašanje svojih susjeda, da mi nismoprevrtljiva nacija već da od prve učinimo ono štonamjeravamo. Odmah po iznošenju tog stava,prostorijom se razlijegao divan prasak popraćenmiomirisom iz dužnosnikova trbuha kojeg je,specijalno za tu priliku, prepunio zdravom, prirodnom,hranom i biranim domaćim pićima.Što reći na Kraljev demonstrativni odlazak?!Afrička diplomacija još, ni u kom slučaju, nijedostigla tu zrelost da bi mogla pregovarati uovako zdravom, neizvještačenom okružju.Razmaženim monarsima smetaju čak imirisi radi kojih je cijela naša politička elitapoželjela nahrupiti u dvoranu, zbog kojih sunašem Ministru navrle suze na oči, zbog kojihje dužnosnikovo okružje toliko radino…Istina je i da je pozlilo američkom kongresmenu,ali to je očito bilo radi zatečenostiafričkim barbarskim postupkom...Nema toga što apologete ne mogu opravdati, što«stručne» glave ne mogu relativizirati, što narodnije spreman, onako površinski, progutati:- Prdnuo?! Pa što? Svi mi prdimo i zbog togaga još više cijenim. Svaka mu čast! To bih i janapravio tim primitivnim Afrikancima što seokolo šepure s krunama. A da je smrdjelo, a nemirisalo- to se slažem. No, znaš ti novinare,oni uvijek nešto slažu...I tako smo umjesto neodgojenog dužnosnika«popušili» mržnju prema Afrikancima i zgodnose nasmijali rukovodećoj «guzici». Uz malo diplomatskognapora sutra bismo bili spremni narat protiv neke zemlje najstarijeg kontinenta čijise kraljevi za stolom prave primadone, koji želereći da im izmet ne smrdi i koji, općenito, mrzenas Hrvate jer imamo najljepše more, najzdravijuklimu, najpametnije stanovništvo…Da, grozno je biti tako superioran nad ostalim svijetomjer onda te svi mrze i samo gledaju kako date prevare i unište. Zato se mi moramo sami branitia, kao što se već zna, napad je najbolja obrana.O ovakvim i sličnim slučajevima svjedoči nami burna svjetska povijest iz vremena kad su neki«saveznici» odlučili baciti «atomsku bombu» na«Sodomu» i «Gomoru», «države» u kojima su svi,po uzoru na svog kralja, «varali na kartama».Dražen Tretinjak

RIJE» STRU»NJAKABranimir MolakRIZIK LNG BRODA ILI PRIHVATNOG TERMINALAŽeli se plinificirati područje cijeleHrvatske što je nemoguće ukolikose ne brine o mogućnosti nabaveplina (domaćeg nema dovoljno) i njegovojsve višoj cijeni.Velik je problem transport plina jer su mjestapotrošnje udaljena od mjesta proizvodnje.Jedan od načina transporta metana je,osim plinovodima, brodovima. Zemni plin– metan u pogonima (terminalima) zemaljakoje plin izvoze hladi se na temperaturu od–161,5 C, tj. dok ne pređe u tekućinu kojase može transportirati brodovima – hladnjacima.U zemljama uvoznicama ponovnomijenja agregatno stanje u plin. Dakako da gataj proces pretvorbe poskupljuje, a zahtijevai posebne mjere predostrožnosti jer se radi ovrlo velikim količinama plina – potencijalnimbombama. Stoga takve terminale trebasmještati u nenaseljena područja, a dobro je ida brodovi, koji prevoze takav plin, budu štodalje od mjesta gdje borave ljudi. To je tehnologijakojom visoko industrijalizirane zemljenastoje zadovoljiti svoje potrebe za plinom.Najveće zemlje izvoznice ohlađenog metana2004. bile su: Indonezija 33,49, Malezija27,68 Alžir 25,75, Katar 24,06, Trinidad iTobago 13,99 i Australija 12,17 milijardi m3,a najveći uvoznici su Japan 76,95, Južna Koreja29,89, SAD 18,47, Španjolska 17,51 (3term), Tajvan 9,13, Francuska 7,63 (2 term) iItalija 5,9 (1 term) milijardi m3.Sve zemlje uvoznice LNG su, gotovo beziznimke, na visokom stupnju tehnološkograzvitka.Na Krku namjeravaju graditi terminal zauvoz ohlađenog metana od 14 milijardim3/god, a Španjolska (najveći uvoznikLNG u EU) sa svoja tri terminala 2004. jeukupno uvezla 17,5 milijardi m3 LNG. UItaliji se u Brindisiju gradi terminal LNGkapaciteta 8 milijardi m3/god. koji će bitidovršen 2008.godine. Taj podatak treba staviti u odnos spotrošnjom metana u Italiji (73,3 milijardim3, od čega više od 60 milijardi m3 izuvoza 2004.g). Kad se usporedi 14 milijardiKrk (?) s našom potrošnjom od 2,8 milijardim3 plina, postavlja se pitanje zašto Kvarnertreba preuzeti rizik terminala i metanizeraza nekog drugog? Da bi taj dobro zaradio?!Upitno je da li i bi.Da je to za potrebe Hrvatske, još bi semoglo i razumjeti.Slično su tvrdili (kako će ostvariti golemuzaradu) kada se gradio Janaf. Pričali su o velikimzaradama od transporta nafte u srednjuEuropu. Međutim, od ukupno prevezenihkoličina nafte u Mađarsku i Češku, njimeje do rata poslano tek oko 7%. Razumljivoje da nitko ne želi prihvatiti rizik umjestodrugih, pa se bez valjanih, javno dostupnihobjašnjenja potencijalnih graditelja javljasve veće protivljenje zabrinutih stanovnikagradnji LNG terminala na Krku.Izgradnju megalomanskog terminala zauvoz LNG na Krku tumače kao postizanjeenergetske neovisnosti Hrvatske?!Tko bi mogao imati nešto protiv toga? Noipak se radi samo o zgodnoj političkoj paroliu vrijeme kada se mnogi potezi politikevuku (prije svega rasprodaja svega onoga štovrijedi strancima) s namjerom da Hrvatskuučine ovisnijom, a ne suprotno.Da li se izgradnjom LNG terminalapostiže energetska neovisnost?Ona bi se dijelom čak i povećalapovećanjem domaće proizvodnje energenataili racionalizacijom potrošnje energijeprije svega u energetskim sustavima. Štose tiče domaće proizvodnje fosilnih goriva,izgledi za povećanje vrlo su oskudni, ali bise racionalizacijom potrošnje ona mogla ozbiljnoostvariti kad bi za to postojala volja.Izgradnjom terminala jedino se mijenja ilismanjuje ovisnost o ruskom plinu za ovisnosto plinu iz neke druge zemlje koja biga preko Krka dovozila u Hrvatsku. U sveintenzivnijoj raspravi o LNG terminalu,naglasak se pokušava staviti na opreku “postizanjaenergetske neovisnosti Hrvatske” sjedne, i zaštite okoliša, s druge strane.Protivnici LNG broje koliko je energijanuklearnih bombi sadržano u brodovimametanizerima ili terminalu(Energija sadržana u metanu jednog prosječnovelikog broda – metanizera je oko 40 putaveća nego ona oslobođena prilikom eksplozijeatomske bombe bačene na Hirošimu).To ujedno i ne znači da bi se ista oslobodilaeksplozijom broda. Kako bilo da bilo, svakidrugi dan bi po jedan takav brod uplovljavaou Kvarner. Zagovornici ne odstupajuod onog što su naumili ali pritom ne navodevaljane stručne argumente nego samo moć“establishmenta”. U raspravi bi, prije svega,glavni okvir trebala pružiti hrvatska strategijarazvitka energetike, ali i strategija razvitkanjene jadranske obale. No, ima li Hrvatskatakvih cjelovitih strategija? Ima li ona koncepcijerazvitka, tj. jasnih ciljeva i za obalui energetiku koji moraju prethoditi strategijama?Ima li ona uopće i objektivnu spoznajuo stanju i mogućnostima obale i energetikeprije nego se odluči o daljnjim koracima?!Prilikom odlučivanja o ovakvim projektimane smije se zaboraviti ni na terorizam.Stjenke spremnika na brodovima kaoi na kopnu sigurno nisu projektirane zaoružane napade. Za to nisu projektiraneniti zaštitne zgrade nuklearnih elektrana. Temasivne (reaktorske) zgrade mogu izdržatiudarac (pad) malih aviona civilne avijacije,ali za neke vojne ili velike putničke avionezasigurno nisu projektirane. Štit, kao što jereaktorska zgrada, zasigurno bi bilo teškoizgraditi na brodovima dok se na kopnumože napraviti nešto slično. Ovakvi objektiLNG i nuklearke ne projektiraju se za slučajrata (nisu za politički nestabilna područja).Eskalacija terorizma postavlja pitanje kojeje područje uopće sigurno.10

Da li je LNG brod ili terminal - nuklearnabomba?Zanimala me osnovanost usporedbe energijeoslobođene nuklearnom bombombačenom na Hirošimu i energije metanasadržanog u brodu metanizeru.Rezultat je i mene iznenadio.Brod (metanizer) srednje veličine sadrži125000 m3 tekućeg metana, ( ili u tonama125000 x 0,422 = 52500 tona - gustoćametana u tekućoj fazi 0,422 kg/dm3) natemperaturi nižoj od vrelišta metana –161,5 °C. Količina metana na brodu kadase pretvori u plinovitu fazu iznosi: 125 E3x 640 = 80 E6 m3 (omjer plin/tekućina640), odnosno 80 milijuna m3. Nije teškoizračunati koliko bi takvih brodova godišnjedoplovilo u Kvarner u dovozu 14 milijardim3/god (kada se pretvori u plinovitu fazu)metana. Doplovilo bi godišnje 14000/80= 175 brodova, odnosno svaki drugi dandošao bi po jedan (napomena: 1 E3 = 1000,1 E6 = 1000000 ili 1 milijun, 1 E9 = 1 milijarda,1 Ex = broj koji iza jedinice ima xnula....). Energija sadržana u 1m3 plinovitogmetana = 34 E6 J, pa je stoga ukupnaenergija metana sadržana na takvu brodu 80E6 x 34 E6 = 2,72 E15 J Jedan kg eksplozivaTNT oslobađa energiju = 5,569 E6 J, paje energija oslobođena u eksploziji bombe«Little boy» bačene na Hirošimu = 12500tona TNT = 12,5 E6 kg TNT = 12,5 E6 x5,569 E6 = 6,961 E13 J Stoga je omjer energijasadržana na brodu / energija bombebačene na Hirošimu = 2,72 E15/6,961 E13= 39,07.Dakle, energija metana sadržanana brodu srednje nosivosti zaistaje 39 puta veća nego što je onaoslobođena u eksploziji bombe.Tekući metan pri temperaturi nižoj odvrelišta (-161,5°C) nije eksplozivan, no onto može postati kada je u plinovitoj faziuz prisustvo zraka. Dakako da neće svaova golema energija metana sadržana nabrodu biti oslobođena u eksploziji. Dio njese potroši na zagrijavanje od –161,5°C naoko plus 20°C ili sličnu u okolišu. Trebalobi imati sve termodinamičke parametre imodel procesa za konkretni objekt (brod,terminal) da bi se moglo odrediti koliko seenergije metana može osloboditi u požaruili eksploziji.Rizici nekontroliranog oslobađanja opasnihtvariU svijetu su uz mnogobrojne baze podatakao opasnim tvarima za najrazličitijenamjene razvijeni i brojni modeli zapredviđanje djelovanja opasnih tvari uokolini ukoliko dođe do njihova nekontroliranaoslobađanja. Jedan od njih, uzkompjutorizirane baze podataka o opasnimtvarima, koristili smo u Domovinskomratu za određivanje zona ugroženosti. Naslici je prikazana shema jednog od modelakorištenog za određivanje zona ugroženosti.Nije teško razumjeti iz sheme koji je slijeddogađaja moguć u slučaju istjecanja tekućegmetana iz spremnika na brodu ili u LNGterminalu.Za vrijeme Domovinskog rata 1992. godinespomenutim modelom odredili smozone ugroženosti za amonijak, klor, fozgen iarsin u ovisnosti o brzini oslobađanja, meteorologijii terenu (veličine nekoliko stotinametara pa do nekoliko desetaka kilom-etara). Na sličan način trebalo bi odreditizone ugroženosti na ruti prolaska broda iliza LNG terminal.Rizik se definira kao umnožak vjerojatnostinekog neželjenog događaja (npr. probojaspremnika broda ili terminala) i njegovihposljedica (npr. broja poginulih u zoniugroženosti uslijed požara ili eksplozije).Osim objektivnog pristupa i vrednovanjarizika koji bi trebao biti predmet izučavanjastručnjaka postoji i niz subjektivnih činilacakoji mogu utjecati na našu prosudbuveličine rizika za zdravlje. Vrlo važan činilacje i povjerenje u rezultate istraživanja.Istraživanja rizika vrlo često su kompleksnai teško ih je rastumačiti širokompučanstvu.Rezultati su često u širokom rasponu pa su,bez poznavanja statistike, teško razumljivi.Koji put su stručnjaci pristrani te su njihovirezultati prilagođeni željama onih koji ihplaćaju - što može rezultirati spomenutimgubitkom vjere u njihove rezultate.Na čovjekovo poimanje rizika utječu i nekidrugi činitelji subjektivne prirode kojetreba uzeti u razmatranje (ozbiljnost bolesti- privremena ili stalna, smrtonosna; faktorstraha; vrijeme razbolijevanja; znanstvenespoznaje; socijalna i politička dinamikadruštva; potencijal izazivanja katastrofa;sadašnji trend; pravičnost raspodjele rizikana bogate i siromašne; kontrola; udaljenost;korisnost i vizualna slika)Z A K L J U Č A KPonajveći je problem naš feudalninačin odlučivanja i ako se uspije iizgraditi takav potencijalno opasanobjekt (LNG terminal ili nuklearnaelektrana) - “briga” o njegovuradu. To se pokazalo “izbliza” naprimjeru NE Krško. Političari seveć godinama poigravaju s timpotencijalno opasnim objektom, nonaši odlukedonosioci su još mnogoviše zaigrani nego oni u Sloveniji, asamim time i opasniji. Stoga nije lošeda im se protivnici primjene LNG-abave usporedbama LNG i Hirošime.Možda se konačno prestanu igrati(energetikom)? «Argumenti»kojima se koriste “znanstvenici” –zagovornici tipa o kojima sam pisaou tekstu HAZU i konj (objavljenomna portalu alertonline, Vjesniku iHrvatskom slovu) koji su dosad većizazvali goleme štete u razaranjuenergetike u Hrvatskoj, nisu bitnouvjerljiviji od onih kojima se koristelaici – protivnici LNG tehnologije.Uz sve spomenuto Hrvatska jenespremna za izvanredna stanja,kako za ona izazvana prirodom, takoi za ona izazvana čovjekovom rukom– tehnologijom što je opisano utekstu Hrvatska nespremna za krize(isti mediji).Kako je s idejama o plinofikacijiHrvatske krenulo od onih istih kojiveć godinama harače energetikomHrvatske, o terminalu na Krku od14 milijardi m3/god, o potrebi zanuklearkom... sve to, s obzirom napristup, “miriši” na nove “uspjehe”kao što su npr. prodaja INA-e,ugovor o NE Krško i o Jadranskomplinu (svaki sa minimalnom štetomod oko 2 milijarde USD), na noveObrovce, Petrokemije – Kutine iDine, Jertovce (Enron), LukovaŠugarja, Plomine, Janafe&Družbe tedruge goleme “uspjehe” zbog kojihimamo preko svake mjere skupeenergente u odnosu na kupovnumoć stanovnika. Različiti interesisu posrijedi i oni izazivaju probleme,a u budućnosti će problema biti još iviše ukoliko država ne preuzme svojuulogu u energetici.11

ALARMANTNO STANJE U EKO SUSTAVU GORSKOG KOTARAGORSKI KOTAR - EKO BOMBAEKOSUSTAV GORSKOGKOTARA PUCA PO SVIMŠAVOVIMAVeć osamdesetih godina utvrđeno jemrežom međunarodnih mjernihstanica (EMEP), te avionskim isatelitskim snimcima, da je šumski ekosustavGorskog kotara preopterećenštetnim tvarima, da je došlo do poremećajaekološke ravnoteže i da taj ekosustav pucapo svim šavovima. U zadnjih pedesetgodina izgubljene su dvije trećine drvnemase goranskih šuma. Vrijeme je potvrdilozaključke i prognoze istraživanja, koje samvodio s stručnjacima Šumarskog institutaJastrebarsko - Zagreb (K. Kauzlarić, N.Komlenović, J. Martinović, 1989), da se nemože zaustaviti uzlazni trend propadanjagoranskih šuma, da će propadanjem šumadoći do nestanka izvorišta i smanjenjaizdašnosti izvorišta pitkih voda i protokavodotoka Gorskog kotara (N. Ožanić,J. Rubinić, 1997), do smanjenja šumskeprostirke koja, kao osebujan filtar, sprečavazagađenje podzemnih voda od kiselih kiša ido pojave kancerogenih oboljenja probavnogtrakta osoba koje piju vodu zagađenunitratima i teškim metalima.Osim kiselih kiša, koje su prva i najvažnijakarika u lancu propadanja šuma, na propadanješuma utječu i drugi faktori od kojihtreba izdvojiti: pogoršanje mikroklimatskihuvjeta u šumama kao posljedice globalnogzatopljenja, nepročišćavanje otpadnih vodaindustrije i kanalizacije te razrijeđenostšuma zbog infrastrukturnih koridora.Među najvažnije uzroke propadanja šumaubrajam i ignoriranje ovog važnog ekološkog,gospodarskog i zdravstvenog problema odstrane centara političke moći.Propadanje šuma Gorskog kotara, smanjenjeizdašnosti i nestanak izvorišta nekada pitkihvoda, zagađenje podzemnih i površinskihvoda štetnim tvarima i kancerogena oboljenjakorisnika zagađene vode, nastavljaju seuzlaznim trendom.Poznato je da se za vrijeme ciklonske aktivnostivlažne zračne mase kreću od zapadaprema istoku i u svom kretanju “pokupe”emitirane štetne polutane iz visokih dimnjakazapadnih zemalja i Istarsko-riječkogProf.dr.sc. Kauzlarić Kazimir radio jena rukovodećim radnim mjestima urudarstvu i metalurgiji bivše Jugoslavije.Doktorirao 1975. god. na Rudarskogeološko-naftnomfakultetu u Zagrebusa doktorskom disertacijom vezanom naproračune utjecaja zagađivača na okoliš.Predaje ekologiju na sveučilištimau Zagrebu i Rijeci. Radio je 12 god.kao stručni savjetnik u ministarstvunadležnom za okoliš. Ekološki je vještakna sudovima PG županije. Objaviopreko 90 znanstvenih i stručnih radova,pretežno iz ekologije i zaštite okoliša iizradio veći broj projekata, studija i elaborataiz oblasti zaštite okoliša .Prvi putase sukobio sa centrima političke moći injihovim poltronima osamdesetih godinazbog gradnje Termoelektrane Plominna nepostojećim rezervama raškog ugljenačime je društvo pretrpjelo štetu odoko 3oo milijuna DEM. Zbog toga jebio kandidat za Goli otok. U riječkomNovom listu izjavio je da su šume Gorskogkotara njegov uzor i da želi živjetii djelovati ‘’uspravno’’ kao što uspravnoumiru šume njegovog zavičajapodručja, koji se nakon transformacijeu nitrate i sulfate u dodiru s oborinskomfrontom sjevernog Jadrana deponiraju ušumama i šumskom tlu Gorskog kotara kaokisele kiše. One ispiru iz tla hranjive tvarišto, uz promijenjenu biologiju tla (manjaprodukcija humusa), dovodi do propadanjašuma i zagađivanja podzemnih pitkih voda.Vrijeme potvrđuje moju prognozu iz osamdesetihgodina, po kojoj će Primorskogoranskažupanija, a posebno Gorski kotar,izbiti na prvo mjesto po stopi smrtnosti odkancerogenih oboljenja (rak).Rezultati mjerenja taloženja N i S uGorskom kotaru od strane Državnoghidrometeorološkog zavoda pokazali sutočnost mojih proračuna. Depozicije N i Sprekoračuju i do 30 puta granične vrijednostiprema kriterijima WHO, Ekonomskekomisije UN i Savjeta ministara nordijskihzemalja. Te vrijednosti su 2,5 puta veće uPrimorsko-goranskoj županiji u odnosuna hrvatski prosjek, a u Gorskom kotarusu iznad županijskog prosjeka. Gorski kotarje zapravo deponij za prihvat otpadnihprodukata industrije zapadnih zemalja iIstarsko-riječkog područja. To je također iregionalni problem. Dimnjakom visine 34om rasterećeno je područje Labinštine, alije istovremeno opterećeno područje od zapadneobale Istre preko susjednih otoka doHrvatskog primorja i Gorskog kotara.Poremećaj ekološke ravnoteže i raspadekosustava ima nesagledive posljedice naokoliš i čovjeka.Utjecaj na kakvoću voda za pićeSmanjenje drvne mase u zadnjih 50 godinasa 800 m 3 /ha (Ivan Pleše-Lukeža, 1993) naispod 300 m 3 /ha, što znači gubitak dvijetrećine drvne mase, dovelo je do oštećenjahumusnog pokrova, koji sve manje sprečavaprodiranje kiselih kiša i nepročišćenih otpadnihvoda industrije i kanalizacije upodzemne akumulacije voda. Udio nitratau kiselim kišama se povećava iz godine ugodinu i sada prelazi 5o %. Poznato je da senitrati u probavnom traktu pretvaraju u nitritei nitrozamin, koji su kancerogeni. Nepovoljnaokolnost za kakvoću površinskih ipodzemnih voda je nepročišćavanje otpad-12

Šume Gorskog Kotara istinska su prirodna ljepota koja se mora čuvati i paziti zadobrobit svih nasnih voda. Tako se iz industrije PG županije ne pročišćava preko 99% otpadnih voda. Nije teško zaključiti da nitrati, teški metali, fenolii fosfor dolaze u tlo, izvorišta, vodotoke i druge vodne resurse.Prema izvještaju Zavoda za javno zdravstvo PG županije za 2001.godinu, oko 9o % vodnih resursa županije ima zagađenu vodu.Sadržaj nitrata, teških metala, fenola i fosfora kod 13 glavnih vodnihresursa, od čega 6 jezera, 2 izvora i 2 vodotoka, odgovarao jevodama II i III vrste. Prema Uredbi o klasifikaciji voda (NN br.77/98) to su vode koje se bez odgovarajućeg pročišćavanjaOvaj pregled trenda raka pokazuje da se smrtnost od raka povećavaiz godine u godinu, što potvrđuju moje objavljene prognoze i vizije(www.croinfo.com):Po pitanju industrijskog zagađenja i upravljanja rizikom, ne postojiniti jedan sustav integriranog sprečavanja i kontrole zagađenja(IPPC).Hrvatska trenutačno ne bi bila u stanju zadovoljiti ograničenjaemisija EU-a koja su potrebna za velika postrojenja na izgaranje tetreba razraditi mjere kako bi mogla zadovoljavati nacionalne maksimalnevrijednosti emisija.Za sada različite strategije ističu zaštitu okoliša, ali je potrebnoprenijeti ih u praktične mjere, te se mora voditi računa o aspektimazaštite okoliša u drugim sektorima. Postoje značajne slabosti uprimjeni i provedbi koje se moraju početi rješavati prije nego što ćese pravna stečevina Zajednice moći učinkovito primijeniti”Nikola Ružinski, državni tajnik MZOPUIG i voditelj radne skupineza energetiku i okoliš u pregovorima s EU o uvjetima prilagodbe, umedijima (NL, 9.11.2005.) uopće ne spominje problem propadanjašuma i kiselih kiša, iako mu je taj problem dobro poznat.Naime, u izvornom znanstvenom članku “Štetne posljedice viška N- spojeva u ekosustavu šuma i opskrba pitkom vodom” (Šumarskilist br. 9 i 10/1996), ovi stručnjaci, između ostalog, navode :“Šume i šumsko tlo nekada su bila zaštićena područja za eksploatacijučiste i pitke vode, dok su danas one zagađene do te mjere dase podzemne vode moraju pročišćavati”. Iznenađuje me što jevoditelj radne skupine to zaboravio iznijeti u Novom listu.Na osnovi ovih rezultata ispitivanja kakvoća voda za piće svoje su izjavedale najodgovornije osobe za zaštitu voda u Hrvatskoj. Navodim:Ministar Božo Kovačević na Donatorskoj konferenciji održanoju Zagrebu (2001) između ostalog izjavljuje pred stranima bankarima,prema natpisu u listu tog Ministarstva (Okoliš, 108/2001):“Glavni prioritet Hrvatske je pročišćavanje otpadnih voda. Ostaletranzicijske zemlje Europe, naprednije su u tom području od Hrvatske.Ako se taj problem ne riješi, Hrvatska će vrlo skoro bitisuočena s ozbiljnim prijetnjama za rezerve pitke vode”.(Vode su sve zagađenije)Politička kakvoća vode: Priopćenje za javnostIako sam ova moja reagiranja dostavio medijima, nijedan od njih(izuzev Glasa Koncila), nije ih objavio zadnjih godina, tj. u periodudok je na čelu Saborskog odbora za zaštitu okoliša bio Slavko Linić.Tada su centri političke moći uspjeli “uvjeriti” javnost Primorskogoranskežupanije da ekosustav Gorskog kotara propada jedinozbog štetnog utjecaja nekadašnje Koksare Bakar i da će se likvidacijomkoksare svi problemi riješiti. U tom smislu je , uz honorarod 50.000 DEM, nađena ekipa “stručnjaka” koji su to potvrdili uposebnoj studiji. Ona će, kako sam izjavio na tadašnjem saborskomodboru pod predsjedanjem dr. Gorana Granića, prije ili kasnije naćisvoje pravo mjesto – a to je Deponij riječkog smeća.STANJE JE ALARMANTNOIz prednjeg nije teško zaključiti da se po trendu propadanja šuma,zagađenja voda i karcinoma, sve više vraćamo na Balkan i sve višeudaljavamo od EU.Analogno tome, izjave naših vodećih oporbenih političara u medijima(Zlatko Tomčić, Mato Arlović, Damir Kajin i Zdravko Tomac)o komparativnoj prednosti Hrvatske po tim pitanjima kod prijemau EU u odnosu na ostale tranzicijske zemlje, nemaju osnovei služe samo za potrebe predizborne kampanje.Navodim priopćenje Komisije Europskih zajednica od 20. travnja2004.“Sustavom kanalizacije služi se 40% populacije, a samo se 12%vode pročišćava (manje od 5% je pročišćeno po drugi put). Da bise uskladila s pravnom stečevinom Zajednice, Hrvatska će moratiizvršiti značajna ulaganja u skupljanje i preradu otpadnih voda, kaoi u opskrbu vodom za piće.O stanju i trendu novotvorina (raka) u Primorsko-goranskojžupaniji svjedoče naprijed navedeni prilog Odjela socijalne medicineZavoda za javno zdravstvo PG županije. Ispod tog prilogaOdjel socijalne medicine Zavoda navodi:“Dok kod stanovnika zemalja EU razina smrtnosti od rakastalno opada, kod stanovnika Primorsko-goranske županije(PGŽ) i cijele Hrvatske stalno raste, pri čemu je smrtnost odraka u PGŽ viša od republičke s tendencijom daljnje divergencije.Obrat trenda kod smrtnosti od raka u zemljama EU, dokazujeda postoji mogućnost prevencije i promocije zdravlja, kaonajučinkovitije strategije zbrinjavanja ovog javnozdravstvenogproblema”.13

Ovu je izjavu Božo Kovačević dao samostranim bankarima, koji su znali istinu ostanju voda, da bi dobio sredstva za njihovuzaštitu.. Nije o tome obavijestio medije,kako ne bi uznemirio javnost o stanjuvoda.2. Dr. Viktor Simončić, konzultant togministarstva i koordinator Strategije zaštiteokoliša Hrvatske izjavljuje (INA, 16/2001):“ Hrvatska gotovo ne pročišćava otpadnevode i nema ni jednog kilograma krutog otpadakoji pravilno odlaže. Rješavanje pitanjaotpadnih voda, što je u svijetu davnoriješeno, u nas se naprosto ne razumije. Našsustav, po kojem bez pročišćavanja otpadnihvoda pijemo čistu i pitku vodu , trebapatentirati Europi”.HRVATSKA JAVNOST NE ZNAISTINUPo redoslijedu prioriteta najodgovorniji zato što naša javnost ne zna istinu su:Ministarstvo, nadležno za okoliš, na čelus ministricom Marinom Dropulić.U Programu Vlade Republike Hrvatske umandatnom razdoblju 2003. – 2007. od23. prosinca 2003. između ostalog stoji daHrvatska ima izvore čiste pitke vode. Daljese navodi da se donose prosudbe i odlukena temelju točnih i pošteno prikazanihčinjenica.Iz toga slijedi da nema potrebe obavještavatijavnost i vodopravne inspektore ozagađenosti voda, ako takve vode ne postoje.Na taj je način ministrica ignorirala svanaprijed navedena mjerenja i istraživanjai postupila po političkom projektu svihdosadašnjih vlada “Hrvatska – raj na zemljii nacionalni park Europe”, a u raju na zemljiribe ne plivaju leđno.2. Saborski odbor za zaštitu okoliša načelu s Slavkom Linićem, koji o tim problemimanije raspravljao.Kada su stručnjaci shvatili da se mogu unosnoprodati politici umjesto da brane istinu,izbor im, čini se, nije bio težak. Onog trenutkakada je simbioza u kojoj obje straneuživaju beneficije nestala, nastala je spregau kojoj je neizostavni dio obmanjivanjejavnosti o okolišu.Navodim rezultate sprege politike i struke,nakon što je struka dobila zeleno svijetlo zaobmanjivanje javnosti :1.Prema navodima objavljenim u GlasnikuINA br. 1840/2004, Okrugli stol opodzemnim vodama u Mariji Bistrici naglasioje nužnost racionalnog gospodarenjas tim još neokrnjenim , prirodnim darom- čistom i nezagađenom vodom, čistim inezagađenim okolišem (citat akademikaMirka Zelića).2. Prof.dr.sc. Darko Mayer, povodom Svjetskogdana voda za Htnet izjavljuje :Ako dopustimo da šume umru, ni ljudi neće imatidrugačiju perspektivu“ Hrvatska je još uvijek u puno boljoj situacijiod ostalog dijela svijeta i u najvećemdijelu Hrvatske vi se možete napiti vode izvodovoda, jer su kemijski te vode najvećimdijelom čiste. Osim većih rijeka Sava,Drava, Dunav i rijeka koje prolaze krozindustrijske dijelove države, bez bojaznimože se čak i popiti voda iz naših rijeka.Krenemo li u krško područje, naprimjerKupa, uzvodno od Karlovca, zatim su tuličke rijeke u svom gornjem toku, Lika iGacka, tu su još i Zrmanja, Krka, iz kojese snabdijeva cijeli Šibenik, gotovo bezikakve obrade osim kloriranja, uostalom,gotovo sve rijeke jadranskog sliva su potpunočiste”.Nitko iz Hrvatskih voda, koji su bili sudioniciskupa, nije politički podobnom DarkuMayeru kazao da su to najobičnije dezinformacijejavnosti i da su kažnjive premazakonskim odredbama o objektivnim i istinitiminformacijama javnosti.3.Glavni vodopravni inspektor ŽeljkoMakvić dao je za Večernji list od 6. ožujka2004. godine čuvenu izjavu, koja je pravi“biser” i predstavlja “Značajan doprinosekologiji - multidisciplinarnoj znanosti”:Zagađenje pitke vodeKada su novinari Željka Makvića,državnog vodopravnog inspektora,upoznali s činjenicom da su naodlagalištima pronašli i motorna ulja,čija jedna litra može zagaditi milijunelitara vode, nije bio iznenađen.- Da, to će zagaditi pitku vodu, ali onuu površinskim slojevima. Zagreb pijevodu iz dubljih slojeva!Nitko, osim mene, nije reagirao.KAKO DO ISTINETo ovisi o odnosu snaga na političkojsceni Hrvatske, jer je odnos snaga kodnas, nažalost, važniji od snage argumenata.Nadu daje nedavni skup u Zagrebu.Na održanoj raspravi “Sloboda medija danas”,sudionici rasprave istakli su negativnetendencije koje dovode u pitanje dosegnutemedijske slobode zbog zabrinjavajućegutjecaja politike.Podrobnom analizom stanja u medijima uposljednjih petnaestak godina, potvrdivšitezu o njihovoj ponovnoj ugroženosti,raspravu o medijima zaokružio je predsjednikRepublike Stjepan Mesić, inače članCentra za demokraciju Mika Tripalo.Građanin mora biti informiran da bi mogaodonositi suvisle odluke, upozorio je Mesić,napomenuvši da su mediji stoga preduvjetza funkcioniranje demokracije. »U Hrvatskojsmo osigurali demokratske institucijei slobodne višestranačke izbore, istaknuoje, ali nismo osigurali slobodne medije kojidaju pravodobne, potpune i objektivne informacije.Toga, čast iznimkama, nije bilo«,tvrdi Mesić.Mesić je upozorio da je i politika spremnatolerirati ili poticati površne, zaglupljujućemedije kroz koje se, kada to ona procijenioportunim, mogu lansirati jedva prikrivenepolitičke poruke. Politika je u isto vrijeme,dodao je, sprema povesti i rat protiv medijakoji se usude napraviti izlet u opasnopodručje istine.Dosta je ljudi u hrvatskoj koji seboje iznijeti istinu.Umjesto zaključka o moralnoj krizi društva,kao glavnom uzroku naprijed navedenihproblema, dajem natpis bivšeg pomoćnikadirektora Hrvatskih šuma TomislavaStarčevića (Šumarski list 11 - 12/2004):“Kao što je za osvajače Divljeg zapada samomrtav Indijanac bio dobar, tako ispada daje kod nas samu šutljiv i poslušan Hrvat,dobar Hrvat. Slušajući i ne protusloveći,puštajući samovoljne i bahate da nas zastupaju,poučavaju, da misle umjesto nasi odlučuju, mi zapravo svjesno sudjelujemou u proizvodnji opće zbrke i nereda.Odgovor na pitanje gdje su u tome mladegeneracije, nažalost leži u njihovom odgajanjuu duhu kontrole i političke podobnosti.Naši političari okružuju se isključivoistomišljenicima ili ulizicama, jer više volekontrolirati procese nego ih mijenjati.Zato u našem mentalnom sklopu strah neproizvodi zadatak za otpor i borbu, već tomahom bude povlačenje, skrivanje, šutnjaili bijeg. Po ovome ispada da je grijeh znatii biti moralno jak. Definitivno smo srušilisustav i kriterije za priznavanje stručnih iposebno moralnih autoriteta.”Uredio Dražen Tretinjak14

HRVATSKA ŠUTNJAPO TKO ZNA KOJI PUTNiti za jednu vlast nema boljeg naroda od hrvatskog. Hrvatski «mali» čovjek jednostavnošuti, ma što mu ta vlast radila. On šuti kada gapolitičari varaju, kada zbog banalnog prekršaja( nije imao uz sebe osobnu kartu ili nije platioparking ) ide u zatvor jer kao nezaposlennema od čega platiti prekršajnu kaznu. Šutišto mu ustavom zagarantirano pravo na radnitko ne garantira, što je pretvorba progutalapoduzeće u kojem je radio dugo godina iprimao plaću a novi politički pogodni vlasnikrasprodaje u bescjenje isto to poduzeće.Šuti kada se milijunski dugovi opraštaju divljimkapitalistima a njemu se prijeti ovrhomza 100 kuna. Normalno je da sudski procesitraju od 5 do 20 godina, pa čak i oni iz radnogprava koji bi trebali štititi upravo njega,radnog čovjeka. Svi mediji pišu o korupciji usudstvu, politici, gospodarstvu, zdravstvu, visokomškolstvu-objavljuju se imena ministara,političara, sudaca, direktora državnih tvrtki– a oni i dalje ostaju na svojim funkcijama.Maksimum što im se dogodi je da ministaruhvaćen u pretvorbenoj ili korupcijskoj aferipostaje savjetnik ili diplomat u inozemstvu,grozni direktor iz jedne tvrtke prebaci se zadirektora druge tvrtke itd.itd. Sudci, liječnici,profesori drže se cehovski skupa – SVE SEZNA A NIŠTA SE NE MIJENJA !U gradu Zagrebu gradonačelnik povisi «malom»čovjeku komunalne troškove za 12kuna i to zbog odvoza krupnog smeća?! Danije žalosno, bilo bi smiješno jer iz koliko segarsonijera godišnje odvozi krupno smeće ilipak koliko toga imaju studenti, umirovljenici,mladi parovi ili obični stanovnici grada.Oni taj namet plaćaju mjesečno a uslugukoriste možda jedanput u 10 godina. Ali zato gradonačelnik i odabrana mu svita putujeu Washington na doručak sa predsjednikomSAD-a. Tada u nekom dalekom kutu velikedvorane, uz još tisuće drugih koji sjede razbacanipo ogromnoj sali, uspiju vidjeti siluetupredsjednika SAD-a. Tko je toj sviti platioput u SAD ( ne samo skupe avionske kartenego i smještaj u skupom hotelu-jer to njihovrang zahtjeva ) i koju korist od toga imajugrađani Zagreba? Koju korist imaju građaniHrvatske od putovanja raznih političara,gradonačelnika, ministara po svijetu ? Gotovodevedeset i devet posto njih ide radi svojegzadovoljstva, a sve to MI plaćamo !Ima li potrebe da jedna gradonačelnica ipredsjednica jedne stranke ide u 2 mjesecadva puta u Izrael?!Ne znamo niti što je prvi puta tamo radilai što je postigla! Prvi puta išla je u pratnjigradonačelnika još jednog grada, a drugi putana put je povela i dva gradonačelnika drugihgradića. Što je rezultat Đapićeva posjeta Izraelu?Ima li sada Stranka prava neke privilegijeili možda Hrvatska ima od toga kakve koristi? Nađite mi stranačkog vođu ili nekoga iz bilokoje stranke koji je unutar stranke visokopozicioniran koji nije bio u SLUŽBENOMposjetu Kanadi, SAD-u, Australiji, a o Europskimzemljama da i ne govorimo. Sve to dragimoji Hrvati – VI plaćate i šutite !!!Stanovi, velike novčane naknade, visokoplatežna i privilegirana mjesta u Saborudaju se istaknutim sportašima, glumcima,književnicima itd. Ako su svi ti ljudi postigliuspjehe svojim znanjem, trudom i radom– onda su to u životu svakako i materijalnorealizirali i sigurno nastavljaju uspješno raditito što su do sada radili. Ne zalažemse da im se ne oda priznanje ako su svojimdjelom pomogli u promidžbi RepublikeHrvatske – ali financijske nagrade ili makarsocijalna pomoć potrebna je nezaposlenima( koji ne primaju nikakvu nadoknadu doksu na birou, a i oni koji su je primali primalisu je najviše 6 mjeseci ), stanovi su potrebnionima koji nemaju šanse ikada ih kupiti (a tu je, na žalost, i velika grupa mladih znanstvenika,umjetnika i sl. ), aboru nekasjede oni koji nešto UISTINU žele i mogunapraviti za zajedničku nam domovinu.Provjerava li itko kompetentan u ovojdržavi koliko je obećanja političara predizbore stvarno i ostvareno? Ako ono što jebilo obećano a ne i izvršeno netko bi trebaoodgovarati! Trebalo bi javno reći: « GospodineTaj i Taj, vi ste nas lagali! Nemojte višebiti u politici jer svojim etičkim i moralnimkvalitetama to ne zaslužujete!». Mali običniporodični čovjek čak će i svoje dijete kaznitiako ga ono laže, ali kad to čini političar—čovjek šuti! Sudac na bilo kojem sudu akopredmet drži u ladicama godinama nikomene odgovara, ali mali čovjek odgovara akotri mjeseca nije platio telefonski račun.Vladina Udruga za udruge daje državnasredstva—po kojem kriteriju?! Snalažljiviljudi osnuju udrugu koja će na pr. štititiptice pjevice ili obećaju da će promoviratisport u malim gradovima i za to dobijunovce. HSSD koji se sam financira već 5godina, izdaje svoj časopis, obilazi iseljenuHrvatsku na svoj trošak i DOKAZANO jeaktivan i radi na dobrobit svih – ne možedobiti niti kunu! Zašto? Jer ne pripada nitijednom političkom klanu! A i opet, tajnovac koji Vladina Udruga za udruge dijelije i VAŠ i NAŠ novac. Pitamo čitaocečasopisa « Korijeni «- želite li da se dio tihsredstava kojima Vlada raspolaže da udruziza « Izgubljeno vrijeme», udruzi za « Zaštituptica pjevica», udruzi za « Krive investicije»ili udruzi Hrvatski Svjetski Sabor?Nagradno pitanje za čitaoce lista « KORI-JENI « : ZAŠTO HRVATI ŠUTE I DOZ-VOLJAVAJU SVE TO ŠTO IM SE RADI??? Molimo Vaše odgovore pošaljite naemail. urednistvo@hssd.hr,15

antifašisti započeli svoju partizansku karijerukao četnici do 1943, 1944. ili 1945.Srpsko nacionalno vijeće i Izvršno vijećeSAO Krajine (koje, začudo, više ne postoji)28.02.1991. u Kninu, usvaja svoju Rezolucijuo razdruživanju Republike Hrvatske iSAO Krajine, koja ostaje u državi Jugoslaviji.Počinju i sukobi pa se 31.03.1991. specijalciMUP-a i srpski teroristi sukobljavajuna Plitvicama. Bilo je tu i Borovo. Po svemusudeći Hrvatska se trebala pomiriti s time danaoružani teroristi ubijaju hrvatske policajce.Tek je 2-3 mjeseca kasnije 19.05.1991. uHrvatskoj održan referendum o odcjepljenjuHrvatske od Jugoslavije pa su 25.06. Hrvatskai Slovenija proglasile potpunu državnunezavisnost. Opet su hrvatski Srbi bili vidovitii točno predvidjeli što će se dogoditi.Pogibija Josipa Jovića na Plitvicama i 12 specijalacaMUP-a u Borovu Selu—bio je jasan znak da agresorudara u same temelje ustavno-pravnog poretka20.08.1991. takozvana Vlada takozvaneSAO Krajine donijela je takozvanu Odlukuda se uspostavi jedinstven sistemTO Krajine, kao dijela oružanih snagaSFRJ. Time otpada i posljednja mogućnostodržanja bilo kakve pa i labave konfederalneveze sa državom Jugoslavijom. Ustavom iz1974. samo su republike dobile pravo na odcjepljenje,ali ne i samoproglašeni dijelovi republika.Neki su, dakle, već tada kršili i UstavSFRJ kojoj su željeli pripadati, ali optužujućidruge za kršenje ustava i razbijanje Jugoslavije.Prisjetimo se autonomije Kosova iscenarija kako se autonomija ukida.Nakon tog bezvlašća 08.10.1991. Sabor jeHrvatske konačno donio Odluku o raskidudržavotvorne veze s Jugoslavijom i proglasiopotpunu državnu samostalnost RepublikeHrvatske. Zgodno, a sada, petnaest godinakasnije prijateljska Europa kojoj tolikotežimo gura nas u nove unije i Cefte sa Srbijomi Crnom Gorom.Povijest svijeta ima samo jedan Vukovar,grad koji se sistematski rušio pred očimademokratskog svijeta. 18.11.1991. Poslijeherojske obrane i višemjesečnih borbi,nadmoćne agresorske jedinice JNA zauzelesu hrvatski grad Vukovar i počele činiti ratnezločine. Smaknuća civila na koje svijet ostajepraktički nijem. Jugoslavija je već tada mrtva,Jugo vojska ignorira predsjedništvo SFRJ,svog vrhovnog zapovjednika, pa 05.12.1991.Hrvatski Sabor opoziva predsjednika StjepanaMesića iz Predsjedništva Jugoslavije.Postavlja se pitanje zbog čega su vojne vlastiJugoslavije izvršile državni odnosno vojniudar i odbile poslušnost svom “vrhovnomkomandantu”, predsjedništvu Jugoslavije, tezbog čega, kada je to bilo uočeno predsjednikMesić nije odmah opozvan iz Beograda.Čemu smo se nadali? Jesmo li previše vjerovalitom demokratskom svijetu?A ja se naivno čudim kako taj demokratskisvijet nije reagirao zbog Vukovara, Dubrovnika....,I na Vukovarsku tragediju demokratski svijet je ostaonijem. A toliko je bilo razaranja, i patnje.Hrvatska postaje međunarodno priznatadržava koja time dobiva legalno pravoodbrane svojih teritorija od agresije drugedržave. Tako je 23.12.1991. Savezna RepublikaNjemačka priznala Sloveniju i Hrvatsku.Već je 13.01.1992. Vatikan priznaoHrvatsku i Sloveniju, a 15.01.1992. Evropskaje Zajednica priznala Sloveniju i Hrvatsku.Napokon 07.04.1992. i USA je priznalaSloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu.Jugoslavije definitivno više nema, ali to izgledanije bio razlog da se okupacijska vojskapovuče iz međunarodno priznate državeHrvatske. Dakako i Bosne i Hercegovine.28.04.1992. Proglašena je i Savezna RepublikaJugoslavija. Dakle, vojska koja jeratovala u Hrvatskoj nije više bila takozvanaJNA već se radilo samo o slijedniciJNA, okupatorskoj vojsci Savezne RepublikeJugoslavije koja jest počinila i nastavilapovijest.hssd.hrpravo.hssd.hragresiju te je odgovorna kako za vojni udaru SFRJ i raspad Jugoslavije tako i za krvavezločine i nastalu ratnu štetu počinjenu Hrvatskoj.Proglašena Savezna Republika Jugoslavijaje prigrlila tu zločinačku vojsku isve vrijeme podržavala i pomagala teroristei terorizam u međunarodno priznatoj državiHrvatskoj. Više nema dileme je li riječ ovojnom udaru, građanskom ratu ili pakmeđunarodnom sukobu u koji su uključenečlanice Ujedinjenih Naroda.23.05. 1992. Slovenija, Hrvatska, BosnaHercegovina primljene u članstvo UN.Unatoč tome UN nije zaštitio Hrvatsku odokupacijske vojske druge države i terorističkihjedinica takozvane Republike Srpske Krajine.Naprotiv, nastavila se primjenjivatiRezolucija 713. Savjeta sigurnosti izglasana25.09.1991. kojom je uveden embargo naisporuku oružja za područje bivše Jugoslavije.Time je Hrvatskoj kao jedinoj članici upovijesti Ujedinjenih Naroda uskraćeno legitimnopravo na obranu svoje zemlje odagresije. Hrvatska je za razliku od okupatorabila slabo naoružana i trebalo je ukinutiembargo na oružje kako bi se izbjeglalogična i moguća optužba za podržavanje teagresije od strane UN-a. Unatoč poznatimzločinima koje su Srbi počinili UN to nijeučinio. Embargo ostaje. Ipak, priznavanjeHrvatske neosporna je potvrda da je riječ omeđunarodnom sukobu.To isto Vijeće Sigurnosti je već 22.02.1993.usvojilo Rezoluciju 808. i osnovalo takozvani«Haaški tribunal» kojim se pomalozamagljuju razlike između toga tko je bioagresor, a tko žrtva. Sve se stavlja pod istišešir cirkuskog klauna. I zločinac i žrtva.Povijesna činjenica o opravdanosti obrambenograta dovodi se u pitanje, a time i samsmisao postojanja mirotvornog UN-a, a uisti kontekst stavljaju zločini počinjeni uobrambenom i pravednom ratu sa zločinimapočinjenim u agresiji na drugu suverenudržavu. Kukavnog li morala. Sud je osnovanali Rezolucija glede embarga na oružjeostaje na snazi. Vojska Savezne RepublikeJugoslavije potpomognuta dobrovoljcima izSrbije, raznim Arkanovcima, Šešeljevcimai terorističkim jedinicama lokalnih Srba idalje razaraju suverenu državu kojoj je UNzabranio naoružavanje pa i time mogućnostodbrane svog teritorija i ljudskih života. Virovitica,Karlovac, Karlobag i sve se zna i ništa17

ne poduzima. Presedan i mrlja koju se nemože oprati, u povijesti UN-a. Definitivno,to je produžilo stradanja Hrvatske i otegnulorat u nedogled. Upravo je neshvatljivo kakose je Hrvatska u takovim okolnostima uopćeuspjela obraniti i osloboditi. Nisu joj dališansu, ali je uspjela uz strahovite gubitke.04.11.1992. Hrvatski Sabor usvojio Zakono zaštiti Republike Hrvatske odterorističkih aktivnosti. Svijet ne reagirajer terorizam jest zlo ali za Hrvatsku vrijedeČak se i jedna legitimna akcija kao što je «Oluja” proglašavazločinačkom. Gdje je tu smisao, gdje je tu logika?čudo kad je Savo Štrbac, tajnik fantomskeRSK, njen suradnik. Doista zna birati suradnike.Pa zar nije nedavno kod Pape tražilaizručenje generala Gotovine?Da li bi Vi čekali dolazak onih koje steprotjerali, opljačkali i kojima ste ubijalirodbinu. I u najdemokratskijim zemljamasvijeta terorizam i oružana pobuna strogo sekažnjava.Prije je, čini mi se, zločinački pothvatonemogućavanje napadnutog da se branii obrani. Puno prije. Embargo na oružjenenaoružanom a napadnutom.Nakon propasti fantomske RSK već 09.08.1995. u Beogradu biva održan mitingpodrške RSK. Govorili su, možetepretpostaviti, Antilohije Radović i VojislavKoštunica, danas veliki pravednik idemokrat, a uz to sadašnji hrvatski prijatelji budući europski partner. U to isto vrijemenedaleko od Gline potpisana je i predaja 21.kordunaškog korpusa. Dokument su potpisali:hrvatski general Petar Stipetić, ministarunutrašnjih poslova RSK Tošo Pajić, pukovnikČedo Bulat, komandant Kordunaškogkorpusa i potpukovnik Dragan Kovačić, komandant11. kordunaške brigade.Čudna je podudarnost, i malo je poznato,to što je dan kasnije 10.08.1995. BorisJeljcin primio Slobodana Miloševića uMoskvi. Tako barem na svojim WWWstranicama tvrdi Savo Štrbac, bivši dužnosnik«Krajine», i sadašnji suradnik Haaga. Ništase, srećom, nije dogodilo, a moglo je.I tako 12.11.1995. dolazi mir na ove nevinekakvadrugačija pravila. Lopov je onaj kojikrade, ali jednako i onaj koji drži ljestve.01. 12.1992. Na dijelu «suverenog» teritorijačlanice UN i međunarodno priznatedržave Republike Hrvatske «zvanično» jeformirana i takozvana Srpska vojska Krajine,prevedeno u pravni kontekst –terorističkavojska. Za demokratski svijet i novi svjetskiporedak je i to sve, mislim terorizam, normalnapojava jer se događa u Hrvatskoj, ane u njihovim zemljama.Unatoč svemu Hrvatska traži miroljubivorješenje spora, pa je 14.06.1994. u Kninuboravio Piter Galbrajt i ponudio pobunjenimSrbima takozvane RSK ograničenuautonomiju, što je rukovodstvo RSK glatkoodbilo. Hrvoje Šarinić 03.11.1994. u Kninupregovora sa Milanom Martićem, MilanomBabićem, Borislavom Mikelićem i generalomMilom Novakovićem koji će u povijestući kao general koji je u paničnom bijegu od«Oluje» tenkovima pregazio kolonu srpskihizbjeglica. Bez rezultata. Već 08.11.1994. uZagrebu se ponovo pregovara i to sa hrvatskestrane: Šarinić, Morić, Pašalić, Olujić, Mršići Stipetić, a sa pobunjeničke srpske strane:Mikelić, Petrović, Drača, Krička i Jakšić.Svijet ne zna kako bi zadovoljio srpske željei nagradio agresiju na RH pa se 30.01.1995u Kninu pobunjenim Srbima nudi višenego velikodušan «Plan Z-4» kojim bi onidobili ogromnu autonomiju ali bi jedinokoristili valutu koju izdaje NB Hrvatske, asve bi ostalo bila država u državi pa bi imalisvoje krajinske granice gdje je po popisustanovništva iz 1991. bila srpska većina, pravona biranje svoga krajinskog predsjednika na5 godina, potpuno samostalno krajinsko sudstvo,krajinska ministarstva i ministre, pravona ekonomsko vezanje za druge države. Hrvatskabi tim planom bila prisiljena priznavatikrajiške zakone, Srbi bi imali pravo naupotrebu srpskog jezika i ćirilice, zastavu i grbKrajine, Krajišnici ne bi služili hrvatsku vojsku....Sve to je u suprotnosti sa ustavom Hrvatske,ali bi oni to bili dobili da su to željeli.Takvim Planom Z-4 Krajina bi praktičkipostala država i s vremenom, vjerojatno samostalnai međunarodno priznata država. Nitakav plan nije bio Srbima prihvatljiv iako bibio poguban za Hrvatsku. Doista je teško razumjetišto bi ih zadovoljilo. Bio bi to krajHrvatske kakvu poznajemo. Krajinska jeneumjerenost i glupost bila sreća za Hrvatskukoja je bila spremna i na takav kompromiskako bi se spriječilo novo krvoproliće.Pregovori opet ne daju nikakve rezultatepa tri mjeseca nakon Z-4, 01.05.1995.U 5,30 sati počinje oslobađanje hrvatskekonkretno Zapadne Slavonije, podnazivom “Bljesak”. Hrvatska vojska čininemoguće, pobjeđuje. Ovoga puta krajinskiSrbi nisu bili vidoviti kao mnogo puta dotada. Planirani plan počinje odstupati odplaniranog puta. Nedugo nakon toga SRJpočinje masovnu mobilizaciju Srba krajiškogporijekla pa je njih više tisuća uključeno uVojsku RSK. «Protjerani» Krajišnici vraćenisu u «Krajinu». Da li se izbjeglice iz drugedržave smiju prisilno vratiti u rat? Neugrožava li se time njihov život?03.07.1995. Takozvani je predsjednik takozvaneRSK Milan Martić, bivši policajac,a sada poznatiji kao Haaški optuženik,primio u Kninu Karla Bilta i TorvaldaStoltemberga koji pokušavaju spasiti štose spasiti dade. Martić jednostavno nijemogao shvatiti o čemu mu govore. Gluposti bahatost Martića nemaju razumnu mjeru.04.08.1995 u 5 sati Hrvatska vojska nastavljasa oslobodilačkom akcijom pod šifrom“Oluja”. Veličanstvena Oluja. Hrvatski predsjednikFranjo Tuđman uputio poziv Srbimada se predaju i ostanu u svojim domovima.Milan Martić je nasuprot tome potpisao akto povlačenju iz RSK i naredio evakuacijustanovništva. Srbi su Martića poslušali. Opetdobro režiran film čiji režiser nije mogao, uzsvoje skromne mogućnosti, biti «predsjednik»Martić. Unatoč tome što takav dokumentpostoji hrvatsku se državu u Haaguoptužuje za planirano etničko čišćenje. Suludoi zlobno. Čak i tamo prisutni dužnosniciUN-a svjedoče o tome da je evakuacija bilaplanirana i stanovništvo spremno na nju nekolikodana ranije, no to ne sprečava glavnutužiteljicu da optuži hrvatske zapovjednikeza «zločinački pothvat» i planirano etničkočišćenje nehrvatskog stanovništva. NikakvoKninski «Šerif” Mile Martić na odlasku za Haag gdjeće morati odgovoriti na brojna pitanja.18

nom krvlju natopljene prostore. U Erdutuje potpisan Osnovni sporazum o OblastiIstočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijemakoji su potpisali Hrvoje Šarinić i MilanMilanović, a kao svjedoci Piter Galbrajt,ambasador SAD u Hrvatskoj i TorvaldStoltemberg, posrednik Ujedinjenih nacija.Možda je usporedbom broja žrtava mogućeutvrditi tko je počinio zločin i tko je napameti imao «zločinački pothvat» te tko jeplanirano i ciljano ubijao civile. Hrvatskihje civila ubijeno trostruko više nego srpskih.Hrvatski su gradovi i civilni ciljevi sistematskibombardirani i raketirani pa to nije nikakvočudo, ali doista jest čudo da demokratski svijetto nije primijetio i stao u zaštitu nedužnihhrvatskih civila. Za navodno jesu. Baremda su dozvolili da se žrtva naoruža i brani.Također je vidljivo koliko je slabo naoružanihbojovnika poginulo za oslobođenje svoje domovine.Nije to bila onda baš prava Pirovapobjeda ali bez sumnje Hrvatska je slobodaskupo plaćena. A hrvatski se branitelji samiubijaju i leže u kazamatama svjetske pravde.Možda i jest Pirova pobjeda.Pogledajmo statistiku:Citiram podatke «Veritasa» i Save Štrbcakoji kaže: «Veritas je do sada (februar2004. godine) verifikovao 6.780 poginulihi nestalih lica sa područja RH i bivšeRSK, uglavnom srpske nacionalnosti(jedan manji broj su drugih nacionalnosti,a živjeli su ili ratovali sa Srbima u RSK)».Medu njima je prema podacima Veritasa:5.837 (86%) muškaraca i 943 (14%) žena;Odnosno:2.344 (35%) civila, 4.142 (61%) vojnika,182 (3%) policajaca i 92 (1%) nepoznatogstatusa.Završeno citiranje podataka «Veritasa».Citiram prilog «Vjesnika» glede «Oluje» idoista mogu pohvaliti veliki trud koji jeuložen da se takav prilog sastavi. Podatci su iznenađujući.8147 poginulih hrvatskih branitelja6605 poginulih hrvatskih civila1218 nestalih hrvatskih branitelja i civilaDa sumiramo planirani zločinačkipoduhvat:Dakle ukupno 15970 poginulih i nestalihna hrvatskoj straniUkupno 6222 poginulih pripadnikavojske «Krajine» i njenih civila (tvrdiVeritas)Ukratko rečeno na jednog poginulog sasrpske strane dolaze dva i pol poginula sahrvatske strane. Skoro tri puta više. Gledepokazatelja činjenja zločina nad civilnimstanovništvom dovoljno govori podatak što jebroj svih poginulih sa srpske “krajinske” strane(6222), ukupno srpskih civila i vojnika «kra-Zbog te svjetske nepravde i nerazumijevanja—najvrjednijisinovi ovog naroda čame u zatvorima. Jedan odnjih je i general Ante Gotovina.jine» manji od broja poginulih hrvatskih civila(6605). Dakle vise je poginulo i ubijenohrvatskih civila nego što je ukupan broj svihstradalih, i vojnika i civila takozvane «Krajine».Netko je sistematski tamanio civile, anetko drugi je to mirno gledao.Kako je sistematski činjeno sa srpskestrane granatiranje civilnih ciljevau gradovima broj poginulih civila nahrvatskoj strani je uznemiravajuće velik.Ubijeno je tri puta više hrvatskihcivila. Pa tko je planirao zločin? Tko nijespriječio zločin i zločince, agresore i teroriste?Kažem uznemiravajuće velik, mislećito sa hrvatskog aspekta, dok sa aspektameđunarodne zajednice izgleda drugačijepa se kompleks krivnje (i izjednačavanjakrivnje) pokušava prebaciti na hrvatskustranu. Neki čak “Oluju” žele okarakteriziratikao “planirani zločinački poduhvat”ili “zločinačku organizaciju”. Napadje najbolja obrana. Sram ih bilo. Ljudskobiče ima svoj obraz, a ne stotinu obraza ikriterija.Međunarodnu zajednicu nije uzbuđivaloni etničko čišćenje Hrvata koje su provodiliSrbi planirano na početku rata, ali ih strašnozabrinjavaju srpske izbjeglice. Akcija ih nijeuopće zanimala, ali reakcija -jest. Napad ih nijezabrinjavao, ali obrana suvereniteta Hrvatske -jest. Tko je otkrio magičnu formulu etničkogčišćenja i tko ga je pri tome podržavao? Nekidoista imaju dva lica, neki stotinu.Vidljiva razlika postoji i na dokumentarnommaterijalu iz kojeg je vidljivo da suHrvati koji su prognani sa svojih ognjištaodlazili pješice sa najlonom u ruci u «pratnji»oklopnih vozila «Jugovojske», a Srbisu «proterani» skupa sa svojim traktorima,vozilima i imovinom u pratnji Američkogveleposlanika.Nije to ipak isto, gospodo. Onaj tko jeprotjeran s najlonom i onaj tko je «proteran»s traktorom, koji je možda nekoć ibio u vlasništvu upravo onoga koji je prijeotišao iz svog doma jedino s najlonom uruci. Pitam se da li se hrvatske vlasti bojereći da smo žrtve agresije i da je civiliziranisvijet dokazivao svoju civiliziranost i mirotvorstvoupravo mirnim promatranjemzločina.Kako li su Srbi dobili informaciju opočetku akcije «Oluja» pa su masovnopočeli napuštati «Krajinu» poneki i prijepočetaka ratnog djelovanja Hrvatske Vojske- nije poznato. Kako su to Srbi, i nedužnicivili i krajinski teroristi, bili spremni dabudu «proterani» i prije nego što su došliu kontakt sa hrvatskim braniteljima. Pa tkoih je počeo tjerati prije nego što su Hrvati ipristigli. Valjda je ipak uzrok tome nalog zaevakuaciju «predsjednika» Martića.Strašan je osjećaj kada ljudi prisilnonapuštaju svoje domove bez obzira da li«beže» ili bježe. To je isto i jednako grozno.Odlazili su sa suzama u očima. A jesu li imalitakovu tugu u očima kada su protjeralisa najlonskim vrećicama svoje dotadašnjeprijatelje i «komšije» koji nisu sa sobom odnosilisvoju imovinu traktorima koje su imveć bili otuđili, to samo znaju oni koji su itada tugovali. Zlo je zlo i nažalost vraća sezlom, pa ne čini drugima ono što ne želiš dati se dogodi.Valjda svijet slabo vidi i sebe i druge.Pomračina? Nikada nisam čuo da je žrtvaagresije optužena da planirala agresiju izločinački poduhvat. Kao da je Hrvatskanapala Srbiju na njenom teritoriju.Zločinački pothvat je kroz povijest civilizacijeuvijek planirao agresor, a nikada žrtva.A onda je došla Carla del Ponte i počelarazmišljati svojom glavom. Najgore i najjadnijeod svega je poltronstvo onih Hrvatakoji su spremni ta njena razmišljanja bezrazmišljanja prihvatiti.Praktičari etničkog čišćenja—jedan u Haagu, drugi ubijegu. Psihijatar zločinac i bolesnik....19

OTKRIVA LI SE IZVORNI PORIJEKLO JUNAKINJE POZNATE BALADEHASANAGINICA IZ KOKORI∆AMit o Hasanaginici i njenoj životnojtragediji prožet je i nekim nedoumicamakoje se prvenstvenoodnose na njeno porijeklo, a posebice da lije narodni pripovjedač prožimajući stvarneživotne likove toga vremena stvorio Hasanaginicute pitanje da li je ona stvarnopostojala. U tome pogledu najviše možepomoći narodna predaja i kontekst povijesnihokolnosti koje upućuju na veliku dozuizvjesnosti da se je predmetni događaj stvarnoi dogodio. Pojedini likovi se spominjuimenom i prezimenom a njihovo postojanjeje i znanstveno dokazano. U toj narodnojpredaji, pjesmi o nesretnoj sudbini plemeniteHasanaginice, jedino je lik Imotskogkadije imaginaran budući da se u pjesmi nespominje poimence.Sama pjesma, u svome uvodu, govorio događanju iz tkz. Kandijskih ratova ičinjenici da je Hasanaga Arapović, u planiniranjen i da ga dolaze posjetiti majka i sestra,dok njegova «ljubovca» - Hasanaginica«od stida ne mogaše». Ta rečenica upućujena to da bračni odnosi među Hasanaginicei njenog muža nisu bili idilični, dok se razlozitih odnosa mogu tražiti na više polja irazličito se tumačiti.Hasanaginica je, nedvojbeno, plemenitogroda, a njena obitelj utjecajna. Brat od Hasanaginiceje visoko pozicioniran u turskojvojsci i nedvojbeno znatno utjecajniji odsvoga zeta Age Hasanage.Cjelokupna situacija oko nesretne Hasanaginiceodvijala se je vrlo brzo, a knjigaoproštenja ili pismo o razvrgavanju brakanapisano je brzo i očito pod utjecajemmajke i sestre koje su posjetile Hasanagu iprenijele mu određena saznanja koja su utjecalada on to pismo napiše. S druge strane,«to nešto» utjecalo je i da Hasanaginica neposjeti svoga supruga, stideći se za to. Kadase ovako postave stvari, razvidno je da su upitanju emocije odnosno moguća preljubakoju je Hasanaginica napravila. Za to jeznala rodbina od Hasanage i to mu je ranjenomprenijela kada su ga posjetili. S kimbi Hasanaginica mogla zgriješiti? Moždasama činjenica što su njeni svatovi vrlo brzoorganizirani, a ženik bio nitko drugi negoVrgorac, fotografirano sa prostora turske kule«Avala”. Južno od Vrgorca plodno je kraško polje«Bunina” sa pitoresknim “Kokorićima”, rodnimmjestom pjesnika Prže i tragične junakinje«Hasanaginice”Imotski Kadija pobuđuje sumnju da je upravoon ta osoba s kojom je Hasanaginicaimala flert (a moguće i zatrudnjela). PoložajImotskog kadije je u društvenoj i državnojhijerarhiji toga vremena bio je izuzetno veliki utjecajan. Imati tako visoko pozicioniranuosobu za supruga, u kratkom vremenu,upućuje na njihovo prethodno poznanstvoi privrženost. Posljedice za ugled obiteljiPintorović bio bi manji ukoliko se sve relativnobrzo odigra. A to je i Hasanaginičinbrat i napravio.U sukobu «jakih igrača» najslabija je karikabio upravo Hasanaga, koji je još uvijek voliosvoju bivšu suprugu i bilo mu je nedvojebenoteško vidjeti kako ona ide za supruguImotskom kadiji. Stoga, sva događanja kojasu se dogodila u Zagvozdu pa i sama nesretnasmrt Hasanaginice bile su na tome tragu.Sukob emocija spram supruga, budućeg suprugai djece koja su je sačekala dovela je dotoga da je Hasanaginica od tuge skončala.Posebice kada je njen bivši suprug Hasanaga,ne znajući stvarno stanje stvari ustvrdiokako je ona «mati srca rđavoga». To jedovelo do tragedije, a tragedija do prekrasneepske pjesme.Toliko o mogućim motivima događanja kojasu uvrštena u pjesmu. Međutim, interesiranas moguće određenje njenog porijekla,odnosno činjenice i pokazatelji koji bi uputilina možebitno porijeklo glavne junakinjepjesme. Odakle je ona, njeni roditelji, njenibrat? Gdje je nesretna Hasanaginica rođena,Ruševine Hasanagine kule, u blizini koje jenajvjerojatnije i pokopana Hasanaginicagdje je pokopana? Na to ćemo pitanjepokušati odgovoriti slijedom činjenica,pretpostavki i logičnih zaključaka.PORIJEKLOM IZ KOKORIĆA?Kada bi se gledalo zemljopisno određenje– razvidne su dvije točke koje su nepobitne.Prva točka je Zagvozd i kula AgeHasanage. Druga je Zadvarje i kula bratabega Pintorovića. Kulu je njeni brat dobiona ime ratnih zasluga tako da je izlišna ipretpostavka da se je u njoj ili tome krajurodila Hasanaginica i vlasnik kule. Upravosuprotno. Mišljenja smo da odgovor na topitanje daje uprizorenje svadbene povorkekoja prolazi pored kule Age Hasanage uZagvozdu. Bez obzira što je Hasanaginicaveć bila udata, nova svadbena povorka, kaoi prva, kreće iz njene rodne kuće. Mi smomišljenja da je to upravo iz mjesta autorapjesme vojvode Prvana Kokorića rečenogPrže – Kokorića, koji kraj zemljopisno činiprirodnu udolinu i na tragu je postojanjastare konjske ceste (koju je naknadno Napoleonovgeneral Marmont proširio, op.a.) od Vrgorca – Župe preko Zagvozda doŠestanovca. U prilog tome ide i neprekinuta20

narodna predaja o Hasanaginici kao djevojciiz toga pitomog zabiokovskog mjesta uzponornicu Betinu, kraja poznatog po brojnimkulturnim i drugim spomenicima iztoga perioda. Ukratko, nakon razvrgnućabraka, poradi običaja toga vremena, ista sevratila u rodnu kuću, a nedugo nakon togabila isprošena za Imotskog kadiju. Premapjesmi, boravak u roditeljskoj kući bio jekratak – tek nedjelju dana nakon čega jebila isprošena.Samo mjesto Kokorići, uostalom kao i cijelivrgorački kraj, bio je dugi niz godinapod Turcima. Brojne turske obitelji, i pojedinci,naselili su taj kraj, a islamizacija jeimala svoje uspone i padove. Među inimobiteljima, taj kraj su naselili i Pintorovići,ali i Arapovići koji su bili porijeklom izLjubuškog. Moguće je da su Pintorovićidošli i ranije te da je kaduna upoznala Hasanaguprije nego što je on dobio dvore uZagvozdu. U samome mjestu Kokorići idanas su zamjetljivi tragovi i ostaci turskearhitekture. Ovo poglavito u većem brojukula sa klasičnim puškarnicama, obliku svodovai sl. kao i većem broju kula u samomemjestu Vrgorcu. Konačno, u jednoj od tih,turskih kula, rodio se je i najveći hrvatskipjesnik, Tin Ujević.Nadalje, u plodnom kraškom polju brojnisu i danas funkcionalni bunari iz turskogperioda, a nad mjestom i danas stoji znamenitaturska kula «Avala».No, da se vratimo teoriji vezanoj za porijekloHasanaginice. U prilog ovoj teziide i činjenica kretanja povorke, jer se jesvadbena kolona kretala južnim pravcem.Drugim riječima, do mjesta svoga stradavanjaHasanaginica je došla krećući se usvadbenoj povorci iz svoje roditeljske kućedo Zagvozda. Kako smo prethodno navelipostojanje ovog cestovnog pravca, kao ičinjenici da postoji stari konjski put odZagvozda do Imotskoga, pravac kretanjasvadbene povorke bi mogao biti upravo taj.Dakle, Hasanaginica je iz Kokorića krenulaputem preko Ravče, Kozica – Rašćana doZagvozda, a nakon toga trebala je krenutiprema Imotskome.Iz činjenice da je ona, prolaskom porednekadašnje kuće u Zagvozdu darivala svojudjecu jasno pokazuje da je to bila i namjeraHasanaginice, a za tu svrhu je pripremilai darove. Tako kaže i pjesma, ali to je iobrazloženje zbog čega povorka nije išladrugim pravcem. U pitanju je želja mlade,jer ona nakon udaje ne bi mogla ostvarivatikontakte sa članovima svoje nekadašnjeobitelji. Svatovska povorka kretala se je odBalada o Hasanaginici oduševila je i samog Geteakoji je u to vrijeme bio smatran najvećim književnimautoritetom svoga vremenaHasanagičine rodne kuće u Kokorićima doImotskoga gdje je trebalo biti vjenčanje.U toj povorci nije bio novi suprug budućida bi se on, sasvim sigurno, usprotivio dapovorka posjećuje njenu bivšu kuću, ata bi činjenica utjecala i na njegov ugledbudući da je njegov položaj (čelni čovjekcijelog Kadiluka) bio izuzetno značajan. Poobičajima, mlada je sa sobom nosila i mirazi upravo iz tih darova je i darivala svojudjecu. Pri tome je, naravno, krivo procijenilasvoje vlastite sposobnosti i izdržljivost,jer je ljubav prema djeci i obitelji (a sasvimsigurno i prema Hasanagi) bila je tolikovelika da je ona skončala na tome mjestu.Stoga, ukoliko bi se eventualno i tražionjeni grob, ne bi ga trebalo tražiti nigdjedalje od Zagvozda. Ili je, nakon događaja,tijelo vraćeno nazad u rod i sahranjenou Kokorićima ili je, na izričito traženje izamolbu Hasanage, ona pokopana poredkule u Zagvozdu. Teorije vezane za njenopokapanje u Imotskome ne bi imalesmisla budući da ona nije sklopila brak sanovim suprugom (bila je samo isprošena) ivjenčanje je trebalo biti u Imotskome. Donjega nije došlo, kao što ni Hasanaginicanije došla do svojih novih dvora Imotskogkadije. Strogi «šerijatski zakon» takvo štonije jednostavno dopuštao.Činjenica smrti bila je jasan pokazatelj iHasanagi da je imao krivo i krivo procijenioljubav Hasanaginice prema njemu. Što jedalje bilo sa njime, nije poznato.Nesretni lik Hasanaginice više je puta uprizoren, adrama je rado gledana na svim prostorima.Ovim tekstom tek se je nastojalo dokazatida je upravo Vojvoda Prvan Kokorić rečeni«Prže» autor pjesme i da ju je on i sastavio.Nakon toga je ona otišla dalje, u narodnupredaju, i prepričavajući se postala diokulturne baštine. Njegov razgovor i gostoprimstvokoje je pružio putopiscu AlbertuFortisu, te poznavanje talijanskog jezika,na to upućuje. A posebice upućuje tradicijakoja se prenosi s koljena na koljeno, pričanauz ognjišta, sijelima, živa riječ koja i danasprogovara jednakom snagom kao ondakada je pjesnik Vojvoda Prvan Kokorićopisao tužan događaj i stradavanje plemeniteHasanaginice. Uronjeni u more detaljarazvidno je da je pjesnik bio i emotivnovezan za taj događaj, a razlog tome možebiti upravo u činjenici što je to tragedijanjegove sumještanke prije stotinjak godina.Naime, djelo koje je nastalo na temeljustvarenog događaja, ma kako značajnobilo, bez pjesničkog umijeća ostaje tek pukidogađaj. Očito je autor pjesme znao stvari udetalje, a to opet nije mogao netko stran većnaprotiv, osoba koje je sa tragičnom Hasanaginicombila bliska bilo po rodbinskimili drugim vezama. Pjesnik je predanje kojesu živo sačuvali njegovi (rod, rodbina ilisumještani) sačuvao od zaborava uobličivšiga u pjesničku formu. Na takav način pjesmaje, a i Hasanaginica, počela živjeti novimživotom i to se čini svaki put kada se čovjekzapita: «Što se bijeli u gori zelenoj?».Z.P.21

22K R I Ž A L J K A

POZIV SVIMA KOJI VOLE HRVATSKUPozivamo Vas na sastanak Hrvata svijeta kojiće se održati u Zagrebu, 19. svibnja 2006.godine u Hotelu Dubrovnik u Zagrebu sapočetkom u 09:30. sati.Neizmjerna nam je čast da Vas možemo pozvati naovaj sastanak, koji znači istinsko okretanje hrvatskognaroda sebi i svojoj državi.Prvi put u povijesti hrvatskog naroda na jednomovakvom skupu trebali bi se naći predsjednik VladeRepublike Hrvatske i predsjednici svih parlamentarnihstranaka koji će, zajedno sa Hrvatima iz domovinei svijeta, zajednički naći put kojim trebamo ići da bidošli do željenog cilja.CILJ je: humana, pravna, socijalna, demokratska,suverena, suvremena, gospodarski jaka i neovisna HrvatskaDržava, država koja će biti na ponos svim Hrvatima,ma gdje bili.Hrvatska je danas u teškoj moralnoj i gospodarskojkrizi i u tome «živom blatu» svakodnevno sve više iviše tone. Osim što je to i okom vidljivo, činjeničnomstanju u prilog govori i jezik brojki.Nakon osamostaljenja. Hrvatska je imala 3,5 milijardiduga i procijenjenu vrijednost nacionalnogbogatstva cca 100 milijardi dolara. Danas, nakon petnaestgodina, RH ima 35 milijardi dolara duga i nacionalnobogatstvo od cca. 50 milijardi dolara. Što rat, štomi sami, u ovih petnaest godina trošimo pet do sedammilijardi dolara više nego što zaradimo. Normalno, stakvim trendom nepokrivene potrošnje nacionalnobogatstvo hrvatskog naroda, iako stvarano stoljećima,uspjet ćemo potrošiti za pet do sedam godina. Što poslije?I konačno, kad potrošimo ono što su nam našipreci ostavili, rasprodamo i uništimo sve vrijednosti,što će biti onda i tko će vraćati dugove. Od čega ćeživjeti naš narod?Nijedna dosadašnja Vlada Republike Hrvatske nijeuspjela taj negativni trend zaustaviti jer je to jednostavnonemoguće. Sve se kreće kao domino efekt, odrasprodaje do rasprodaje. Državna potrošnja je velika, ito tijelo se ponaša poput ovisnika kojemu vječno nedostajenovaca i sredstava. Kritizirajući postojeće stanje usvijetlu nekakvih političkih konotacija, napominjemoda to ne može zaustaviti ni jedna Vlada, ni lijeva, nidesna, ni vlada centra.Negativni trend razvoja RH može se zaustavitisamo konsenzusom Vlada i svih političkih stranaka,zajednički sa Domovinskom i Iseljenom Hrvatskom.Taj konsenzus je neminovan jer je u pitanju budućnostRepublike Hrvatske.Hrvati ne smiju dopustiti da budu sluge u vlastitojkući, da budu građani drugog reda i nacionalno neprepoznatljivi!Ovaj skup, koji znači istinsku hrvatsku pomirbu,organizira se po uzoru na jednu drugu isto tako iseljenu,odnosno raseljenu državu-Izrael. Za razliku od Hrvatskeoni nisu prekidali veze i ne ruše mostove međusobom što je uostalom i preduvjet opstanka nacije idržave.Ovo je prilika vama koji ste pozvani na ovaj sastanakda se bez negativnih emocija, trezveno, sa ljubavljuprema svojoj državi i naciji prihvatite posla teda zajednički učinimo nešto dok još ima vremena. Anjega je sve manje i manje. Ne zaboravite, zajedničkismo odgovorni za Državu Hrvatsku proporcionalnoznanju, financijskoj i političkoj moći, što ovisi i odhrabrosti svakog pojedinca.U ovome trenutku nismo u mogućnosti i nećemopostavljati pitanja tko je za ovakvo stanje kriv, već štomožemo napraviti da nam se tisućljetni san o Hrvatskojdržavi ne raspline pred vlastitim očima kao mjehurićod sapunice. Sve svoje umne, financijske i političkepotencijale usmjeriti treba na budućnost i spašavanjeonoga što se može, treba i da se spasiti.Samo Vi koji ste pozvani na ovaj sastanak, samo Viu čijim grudima tuče čisto hrvatsko srce, samo Vi kojimaje domovina svetinja, možete pomoći da se na ovomeskupu donesu konkretne odluke i iznađu rješenjakoja će pokrenuti cjelokupni hrvatski korpus. Mora sepronaći put koji će biti vodilja naciji u ovim, doduše neratnim, ali ni malo manje opasnim vremenima.Moramo vratiti u naše obitelji, naše škole, ustanove,u cjelokupno društveno stanje moral i moralnenorme. Donijeti rješenja koja će biti provediva, koji ćeštititi i zaštiti nacionalne interese, a ne pojedinačne intereseili interese pojedinih grupa. Samo tako možemoučiniti da ova država postane istinska država blagostanja,jer naši preci, i dragi Bog, dali su nam u nasljedstvokomadić raja i moramo ga znati sačuvati i u njemudostojanstveno i pošteno živjeti.Ukoliko Vi koji ste pozvani na ovaj sastanak budetenastupali sa mržnjom, vođeni osvetom i gubili energijuna međusobne optužbe tko je za što kriv, takvimpostupanjem pridonosimo vlastitoj propasti. Ne trebaniti spominjati koliko je poznati «hrvatski jal» doniološeg državi i narodu. Ne treba ni govoriti koliko su nasrazne podjele učinile slabima, i ranjivijima.Vi, Gospodo, koji ste pozvani na ovaj sastanak,odlučujete o sudbini Hrvatskog Naroda i sudbini zemljeu cjelini. To prihvatite kao vašu moralnu, i ljudskuobvezu.Poznavajući Vas kao osvjedočene borce za nacionalneinterese vjerujemo da ćete, časno i pošteno, odraditisvoj dio posla jer Vas domovina i narod t r e b a j u.Imate čast da budete tu. Iskoristite to na najboljimogući način i dokažite pred poviješću, sadašnjošću ibudućnošću da ste u jednom povijesno kritičnom periodunapravili ono što ste trebali i morali. Povijest ćevas upamtiti, a hrvatski narod utkati u svoje molitve.Vi koji ste pozvani na ovaj sastanak odlučujete osudu povijesti koja će vas predstaviti kao spasitelje,odgovorne hrvatske muževe ili kao one koji su načinjenice o propadanju domovine jednostavno okrenuliglavu, smatrajući da našu domovinu treba spašavatinetko drugi. Tko ?!Vjerujemo u vašu odanost naciji i domovini. Buditedostojni svoje vjere, nacije i domovine. Dođite naskup i dokažite da vam nije svejedno gdje je Hrvatska ikojim putem ide. Onima koji, igrom slučaja, nisu osobnopozvani na ovaj skup najdublje se ispričavamo.Postoji ne mali broj onih koji bi nam se radopridružili, ali do njih u pripremi ovog skupa nismodošli, ili ih u ovome trenutku ne poznajemo. I za njihsu naša vrata otvorena, jer hrvatska je kuća velika kaosrce, a u srcu ima mjesta za svakog Hrvata ma gdje bio.Svi su dobrodošli.Ovo je prvi povijesni sastanak Hrvata svijeta saPredsjednikom Vlade Republike Hrvatske, predsjednicimaparlamentarnih stranaka u RH. Pozvani stekao Hrvati, kao osobe koje svojim radom mogu pridonijetida ovo bude kraj podjela i početak zajedništvaHrvatskog Naroda i Vlade. Vjerujemo da će se od danasi ubuduće to zajedništvo oplemenjivati, graditi idograđivati u korist hrvatskog naroda i države, te daće se konsenzusom doći do zajedništva domovinske iiseljene Hrvatske i pronaći put kojim možemo pridonijetiboljitku lijepe naše.(Ovakve sastanke Židovi svijeta sa Vladom Izraelaimaju svaka tri mjeseca. Povijest ne pruža prilike za popravneispite. Priliku stvaranja svoje domovine ostvarilaje hrvatska mladost, hrvatsko iskustvo, hrvatskazrelost i naravno nesebičnost u pomaganju iseljeništvakada je bilo najteže. To ozračje želimo vratiti u našudomovinu, te na konstruktivan i domoljuban načinsuprotstaviti se svima onima koji žele suprotno. Sutraće, možda, biti kasno i pitati ćemo se gdje nam je bilapamet, gdje nam je bila ljubav prema domovini i naciji,i da li smo doista to što jesmo ukoliko ne napravimo ine učinimo ono što moramo, trebamo i znamo.Vi koji ste pozvani na ovaj sastanak, bilo kao predsjednikVlade, predsjednik stranke/ organizacije ilipojedinačno, polažete ispit kako pred sadašnjim tako ipred budućim generacijama domaćeg naroda.Vjerujemo da ćete ga i položiti, što će služiti načast i ponos svim sadašnjim i budućim generacijamai donijeti rješenja, mir i spokoj svim Hrvatima koji susvoje živote ugradili u temelje hrvatske države.Da bi Vam savjest bila čista, pred drugima i predpoviješću, odazovite se ovom skupu i svojim konstruktivnimradom pomozite da se isti uspješno realizira.NIKO ŠOLJAK23

DIJASPORA I "DIJASPORA"Manja delegacija HSSD-a, na čelu spredsjednikom Nikom Šoljkom,krajem siječnja posjetila je Izrael.Poslije Kanade, gdje smo bili krajem 2005-egodine sa svrhom upoznavanja života našihiseljenika i njihovih potreba (sa željom dase oni što bolje povežu međusobno, kao i sadomovinskom Hrvatskom), posjeta Izraeluimala je za svrhu upoznati se kako funkcionirasuradnja njihovih institucija Vlastisa dijasporom, te kako općenito tretirajuorganizacije koje se bave iseljeništvom.Žalosna je spoznaja da, koliko god u HrvatskojHSSD-e ne može dobiti službenupodršku za svoju djelatnost (koja je u krajnjojliniji od interesa svih Hrvata), isti tajHSSD u Izraelu je dočekan na državnojrazini. Dok tajnice raznih hrvatskih ministarstavaili Sabora, dopise HSSD-a bacaju ukoš, često puta niti ne pročitavši ih, u Izraelunas je (u naš hotel) odmah došao pozdravitidogradonačelnik grada (gradonačelnica jebila bolesna), u čijoj je pratnji bila predstavnicanjihove turističke zajednice koja ćenas upoznati ne samo sa gradom i znamenitostima,nego i kako grad funkcionira, štoplanira itd.Drugi sastanak bio je u «MELAH»-u,organizaciji pri njihovom ministarstvuobrane, čiji je zadatak upravljanje zemljomu momentima krize. To može biti za vrijemerata, potresa, poplave ili nečega sličnog.Prezentaciju svojeg djelovanja elaboriraonam je brigadni general Arnon Ben Ami , upratnji svoja dva potpredsjednika. Dočekalisu nas pisani materijali na engleskom jezikui sa izraelskom i hrvatskom zastavom(a i u samoj dvorani bile su izvješene objezastave). Predsjednika te organizacije imenujedirektno Predsjednik države, jer on naprimjer u vrijeme rata izdaje naloge svimministarstvima, kako bi civilni život i daljefunkcionirao u državi. Tada taj ured stupa uvezu i sa njihovom dijasporom, jer kako sunam rekli, tada dijaspora ne pomaže samofinancijski ili tako da se dolaze boriti, negoorganiziraju i snažan lobi u zemljama gdježive. U Jeruzalemu, kamo smo išli posljednjidan našeg boravka u Izraelu, ukazana namje čast od direktora izraelskih muzeja, i upratnji glavnog arheologa za područje Jeruzalema( a znamo da je to kolijevka civilizacijei triju religija-judaizma, kršćanstva i islama) obišli smo Davidsonov i Rockfelerovmuzej i neka mjesta arheoloških iskapanjaPIŠE: PETAR WAISZkoja se pokazuju jedino Predsjednicima iliPremijerima ili jako važnim i poznatim posjetiocimaiz drugih zemalja.Taj dan, imali smo sastanak u njegovomuredu i sa gospodinom ZEEV Bielskim,Između hrvatskog i izraelskog iseljeništvaima dosta sličnosti—zaključeno jepredsjednikom Svjetskog cionističkogpokreta i Židovske agencije za Izrael (WorldZionist Organization i The Jewish Agencyfor Israel). Dovoljno je napomenuti da suprvi predsjednici te organizacije bili Herzog,Ben Gurion (osnivač države Izrael), Weizmani mnoge druge poznate javne osobeiz Izraela. Ta je organizacija stara oko 200godina, a država Izrael samo 60. O važnostig. Zeev Bielskog govori i to da on svakatri mjeseca u svom uredu sazove sastanakGospodin N. Šoljak, predsjednikHSSD-a sa svojim domaćinimakome prisustvuju Premijer ili PredsjednikIzraela (ili oba), te predsjednici udruge JewishAgency for Israel, kojeg on pozove izinozemstva. Tada svi skupa, znači ova organizacija,Premijer i predstavnici dijasporezajednički donose odluke bitne za slijedećiperiod godine.Naravno kod nas je to nezamislivo. Našipolitičari iseljenu Hrvatsku hoće dijelitipo političkoj, odnosno stranačkoj opredijeljenosti,a udruge poput HSSD-a bahatozanemaruju jer vjerojatno njima neodgovara da itko sa strane ( a to sa stranepodrazumijeva i iseljenu Hrvatsku ) imauvida u njihov rad i djelovanje. Evo, ovajnas je čovjek primio u službenu posjetu(poslije nas njega je posjetila i aktualnaPredsjednica Njemačke, gospođa Merckel),objasnio nam vrlo ljubazno kako oni funkcionirajui ponudio pomoć ako bilo gdjeu svijetu ima potrebe za tim. Bilo nam jeveliko iznenađenje, da smo po povratkukućama na računalu zatekli njegov dopiskojim potvrđuje svoju volju za suradnjomi izražava svoju zahvalnost na našoj posjeti.Taj E-mail, poslao nam je ne Predsjednikdržave Izrael, nego čovjek kojeg po funkcijimožemo zvati Predsjednik svih Židova.Usporedimo li taj boravak i prijemsa pokušajima uspostave kontakta sagradonačelnikom ma i najmanjeg grada uHrvatskoj, na žalost možemo konstatirati -lakše je doći do brigadnog generala Izraela ipredsjednika organizacije koja upravlja zemljomu krizi ili Predsjednika svih Židova,nego do gradonačelnika malog grada u Hrvatskoj,a da ne govorimo do nekog hrvatskogministra!!! Za razliku od posjete Kanadi,gdje se konzul iz Toronta unatoč pozivunije nigdje pojavio, u Izraelu je Hrvatski Veleposlanikgospodin Ivan Del Vechio bio snama prisutan na oba susreta, primio nas jei u samom Veleposlanstvu. Mogli smo lakouočiti kako je i on sam stekao mnogo prijateljau Izraelu i time napravio puno koristiza svoju zemlju, obzirom da svi znaju kolikoje židovski lobi jak svuda u svijetu i kakoutiče na mnoga svjetska zbivanja.Mimo protokola( protokol bio u rangu državne posjete), imali smo priliku obići i neka mjestavažna za kršćane i poznata iz Biblije.Bili smo u Nazaretu u crkvi gdje se Marijiobjavilo rođenje Isusa, na rijeci Jordan, namjestu gdje je Ivan krstio Isusa, na Galilejskomjezeru u Tabhi-gdje je još uvijek stijena24

Predsjednik udruge Zeev Buelski, Predsjednik Svjetskogcionističkog pokreta u razgovoru sa gostima iz HSSD-as koje je Isus dijelio ribu i kruh okupljenommnoštvu te u Capernaumu gdje su još uvijekostatci kuće ribara Šimuna (Sv. Petra) i gdjesu ostaci sinagoge koju je Isus pohađao. U Jeruzalemcusmo posjetili i crkvu Svetog groba,mjesto gdje je na Golgoti bio križ na kojemje Isus razapet, vidjeli smo ploču na kojojsu žene oprale njegovo tijelo po skidanju sakriža, te napokon i špilju iz koje je uskrsnuo.Od židovskih svetih mjesta, u nedostatku vremena,posjetili smo samo zapadni zid Solomonovoghrama, poznatijeg kao «zid plača«.Uspjeli smo mimo protokola upoznati i nekolikoposlovnih ljudi (potencijalnih ulagačau Hrvatsku), te dvojicu njihovih poznatihumjetnika. Od političkih osoba ističemoAlik Ron-a, kojeg sve političke stranke želena svojoj izbornoj listi zbog nesumnjivogugleda. On je bio drugi zapovjednik čuveneakcije u Entebeu ( Uganda ), kada su Izraelcioslobodili taoce iz otetog aviona. Danasu mirovini on predaje na raznim vojnimakademijama u Izraelu i SAD-u. Uz njega jei drugi zapovjednik izraelske artiljerije, čijaje majka porijeklom Osječanka, gospodinMotti Hod-inače veliki prijatelj i lobist zaHrvatsku u Izraelu.Sve u svemu, nadamo se da će poznanstva iprijateljstva koja smo uspostavili u budućebiti od koristi i našim ljudima u inozemstvu,da će kroz našu posjetu ono moći uspostavitibolje odnose sa tamošnjim židovskim udrugamai da će ponekad zajedničkim snagamamoći djelovati u korist svoje domovine RepublikeHrvatske. Naučili smo i kako Vladasurađuje sa udrugama koje brinu o dijasporii kako dijaspora nalazi načina ne samo dapomaže svojoj domovini, nego i da utječe naneka zbivanja od općeg interesa.Nakana nam je u skoroj budućnosti posjetitinaše iseljenike u zemljama gdje borave, prenijetiim naša iskustva, pokušati uspostavitimostove suradnje sa tamošnjim židovskimorganizacijama u smislu lobiranja, ponukatiih na međusobnu pomirbu ( jer smo razjedinjeni) i bolju povezanost sa domovinompreko HSSD-a, koji je nestranački i koji sebez ičije podrške bori za interese svih nas, udomovini i van nje.FARSAvih dana svjedoci smosučeljavanja predstavnika raznihO političkih stranaka na televizijii u drugim medijima. Prepucavaju setko je pošteniji, odnosno pripadnici kojestranke su više ukrali do sada ili koji sukorumpiraniji. Naravno sve to « argumentiraju« u skupoj odjeći, dotjerani,materijalno itekako dobro osigurani –dok primaju svakog mjeseca visoke plaćesaborskih zastupnika, ministara ili pakdrugih «dužnosnika«. U svoje poštenjeuvjeravaju hrvatski puk, koji živi od 2-4.000 kuna mjesečne plaće (ako je dobijuna vrijeme), ili onih skoro 20 % nezaposlenih,ili umirovljenike kojima su otelidio mirovine i koji danas kopaju po kontejnerima.Doduše priznaju neke manjegreške pojedinaca iz svoje stranke, ali radise o izuzecima od kojih gotovo više nitkonije u stranci. I to je djelomično istina,samo se prešućuje da je taj korumpiranipojedinac prešao u drugu stranku, bezikakvih posljedica po sebe, nego, štoviše,prelaskom je i opet profitirao!Svima je jasno da su sva objašnjenja samofarsa, da su naši političari samo glumci nasceni koji izgovaraju naučene fraze. Namaslušaocima i gledaocima ta se predstavačini kao komedija, da bi, tek kada boljerazmislimo, shvatili kolika je to u stvaritragedija. Hrvatska scena je jedinstvena usvijetu – glumci (političari) su komičari anarod gleda i sluša tragediju!!!Koga uopće danas zanima tko je više korumpiranijiili tko je više ukrao Marko,Pero ili Luka – kada mu se ionako ništaneće dogoditi – a meni će i dalje svakimdanom život bio skuplji, šanse za boljiposao i nadalje nikakve.Prema tome sva ta medijska halabukaokrenuta je u krivom smjeru. Niti jednastranka ne govori kako će poboljšatisvakodnevicu (osim retoričkih praznihfraza) i ne pruža nikakvu konkretnunadu u bolje sutra. Kompletna retorikasvodi se na blaćenje onog drugog, kakobi JA ostao u Saboru ili dobro plaćenojdržavnoj sinekuri uz još mnoštvo drugihprivilegija. I ponovno će se ići na izbore iponovno će se birati isti ljudi (nebitno izkoje stranke) koji će nam ponovno svaštaobećavati i poslije izbora to zaboraviti.Što nam je činiti ?! Tražiti smanjenjeprivilegija i plaća dužnosnika, saborskihzastupnika i uskladiti ih sa hrvatskimprosjekom. Kada se hrvatski prosjek primanjapoveća, neka se povećaju i njihovaprimanja. Izgovor da ONI moraju imativelike plaće kako ne bi podlegli iskušenjukorupcije je glupo jer upravo ONI svojimmedijskim nastupima dokazuju svubesmislenost tog izgovora. Svakodnevnonam govore o NJIHOVIM - SVO-JIM lopovlucima. Prema tome, njihovarastrošnost, privilegije i visoka primanjanisu umanjila njihovu sklonost ka korupcijii krađi, nego dapače, potakla su ihda se još grčevitije bore za svoje fotelje.Svako povećanje cijena opravdaju s tisućurazloga, od kojih je najčešće onaj kako ubudžetu nema novaca za ovo ili ono. SAMIMUSKLAĐIVANJEM NJIHOVIH PLAĆASA HRVATSKIM PROSJEKOM ( nekaimaju dvostruke plaće u odnosu na prosjek ),DRŽAVA BI UŠTEDILA MNOGO NO-VACA koji bi se nadalje mogao upotrijebitiu zdravstvu, obrazovanju, socijali. SAMOSMANJENJE NEPOTREBNOG BROJAPUTOVANJA RAZNIH SABORSKIHDELEGACIJA (na pr. u Japan ili bilo kojudaleku destinaciju), omogućilo bi vraćanjeduga umirovljenicima. SAMO SMAN-JENJE VOZNOG PARKA omogućilobi više novaca za potrebe branitelja, trudnica.SAMO UKIDANJE PRIVILEGIJA(poput jeftine hrane u Saboru, više šofera,stanova za dužnosnike) omogućilo bi većaulaganja u proizvodnju i otvaranje novihradnih mjesta...Učinimo li sve to, politikom će se bavitiljudi-domoljubi koji će željeti UISTINUpokrenuti Hrvatsku. Nitko se više nećebaviti politikom iz osobnih interesa teneće biti niti takve korupcije ni tolikokrađa. Onda će se mediji baviti drugimstvarima, drugim komedijama, ane tragikomedijama koje nam današnjipolitičari pružaju svojim istupima.P. Weisz25

BORBA PROTIV TERORIZMAMISLI GLOBALNO - DJELUJ LOKALNOMKako ratovati protiv globalnogterorizma? Naravno, lokalno iglobalno! Taj logičan odgovornameće se sam po sebi kada se ima u vidučinjenica da je to danas svjetski sigurnosniproblem broj jedan. Ako se dublje analizirata problematika jasno je da se radi o jednojbeskrupuloznoj pojavnosti koja u svojojpozadini ima ostvarivanje političkih ciljeva.Za ostvarivanje tih ciljeva zlouporabljuju sei iskrivljavaju vjerska učenja, nacionalizam,frustriranost, siromaštvo i dr. Terorizampolazi od teorije krivnje drugoga, u nju sene sumnja, ona se potencira do te mjereda postaje čak i psihička opsesija. U protivnom,kako tumačiti samoubilačke napadebombama u kojima ubojice ubijajućisebe ubijaju i druge. Naravno, ti drugi inisu stvarni neprijatelji, njihova žrtva iposebice medijsko publiciranje imaju krajnjicilj da izazovu osjećaj straha, osjećajbespomoćnosti i time poljuljaju povjerenjeu demokratski izabranu vlast. Dakle, razlogterorizma leži u političkim (a ovi opet umaterijalnim) motivima, a njegova vanjskamanifestacija je – strah.Strah je, međutim, opasan saveznik. Onima mogućnost mutacije i vrlo lako prerastau mržnju. Mržnju s jedne strane teroristaprema onima spram kojih poduzimajuterorističke akte i, s druge strane, mržnjaonih koje su potencijalne žrtve i koji žive ustrahu spram terorista. Ako se pak teroristideklariraju kao pripadnici pojedinih grupa,nacija, vjera i dr. ta mržnja se lako prenosi iprema drugim pripadnicima te grupe, vjeroispovijestii sl. Tu je, rekli bismo, drugiprikriveni motiv. Izazivanje sukoba na višojrazini prilikom čega se mržnja spram pojedinihterorista prenosi i na sve druge pripadnikete grupe što homogenizira i jednei druge te dovodi do krupnijih podjela uunutarnjem biću zemlje.Terorizam je doista globalni problem, alise može jedino liječiti lokalno. Unutarmeđunarodne zajednice slobodnih narodamora postojati volja da se sa tom pojavnošćuuhvate u koštac. Borba protiv terorizma nijesamo problem SAD-a, nego i svih drugihzemalja, velikih i malih. On je neprihvatljivvid borbe za ostvarenje političkih ciljeva,protivan demokratski ustrojenom sustavuvlasti. Razumljiv sa aspekta želje da se ostvareodređeni ciljevi, ali neprihvatljiv štoto ostvarivanje ide uglavnom preko životanedužnih ljudi koji s time nemaju nikakveveze. Međutim, što veća razaranje, što većežrtve, to je strah veći. Njegovo gomilanjeide geometrijskom progresijom.Postavlja se pitanje kako zaustaviti toširenje straha? Jedan od načina, osim borbeprotiv terorizma na terenu, medijska jeblokada terorističkih događaja. Taj strahse, u eri globalne komunikacije, lako prenosii izvozi. Terorizam koji se danas svakodnevnodogađa u Iraku lako se uvoziu SAD i druge zemlje preko medijskihizvještaja. Svi dnevnici redovito počinjusa terorizmom, strahom, ranjenima i stradalima.On postaje ukorijenjen i sredstvomanipulacije. Milijuni i milijuni ljudi koji«piju» ta izvješća imaju svoje strahove, alii razumijevanje za ponekad i nerazumnekorake svoje vlasti koja, pod krinkomborbe protiv terorizma, sličnim metodamaostvaruje neke druge ciljeve (nafta,voda i sl.). U tome smislu je ilustrativanpodatak da je globalnu borbu protiv terorizma,van kućnog praga, nakon napadana Twins tornjeve u New Yorku podržaoveliki broj Amerikanaca koji su, kao vlakTerorizam ne poznaje samo jednog neprjatelja,i samo jedan cilj. Svi smo ugroženi.kad izleti sa šina bili izbačeni iz svoga svakodnevnognačina življenja. Razlog napadana Irak bio je na tome tragu – razvijanjeoružja za masovno uništavanje što bi moglobiti iskorišteno protiv SAD-a, njegovihgrađana i saveznika. Na tragu toga strahai frustracija akciju je podržao veliki brojAmerikanaca, dok je danas, kako vrijemeodmiče, taj broj drastično smanjen.Poznata ekološka uzrečica – misli globalno– djeluj lokalno, mogla bi se primijeniti i naborbu protiv terorizma. Ukoliko sve države,ali baš sve, ne poduzmu unutar svojih okvirasve ono što im je raspoloživo, terorizamće se javljati i dalje. I biti će sve bezobzirniji.Najbolji lijek je pobijediti strah, a njega seneće moći pobijediti ukoliko se na isti načini ne uspostavi borba protiv njega. Drugimriječima – borba protiv terorista ne vodi sepametnim bombama, nego pametnim metodama.Nikako drugačije. Sve ostalo samoće davati povoda da se i dalje on koristi zaostvarivanje političkih ciljeva i biti će istinskiizraz nemoći civilizacije da se zaštiti odrazarajućeg samouništenja.B. B.26

KAMENOLOMINA©E POLITIKEProvedeni ponovljeni izbori udubrovačko-neretvanskoj i požeško-slavonskojodnosno izborimaza Grad Veliku Goricu potvrdio je da jeHDZ još uvijek relativno najjača hrvatskastranka iako je zamjetljiv i trend padanjene popularnosti.Najveći, a rekli bismo i najbolniji porazHDZ je doživio upravo u svojoj «utvrdi»- požeško-slavonskoj županiji koju je, štoje najbolnije, preuzela prva opozicijskastranka – SDP, odnosno ne toliko strankakoliko jedna osoba – Zdravko Ronko.Karizmatični gradonačelnik grada Požegedo nogu je potukao svoje takmace iz redovaHDZ i HSP-a kojima birači nisumogli zaboraviti brojna mešetarenja i sumnjiveradnje koje su, kako nedavno navodibudući župan Zdravko Ronko, županijudoveli u stečaj i blokadu budući da je ukupandug dosegao fantastičnih 200 milijunakuna. Stoga je i razumljiv njegov apel kojimje tražio od Predsjednika Vlade, dr.Ive Sanadera, da pripomogne sanirati dugkojeg je, kako navodi, prouzročilo rukovodstvoiz redova njegove stranke. Na tajje apel Predsjednik Vlade samo odmahnuorukom. To je ponukalo Ronka da ustvrdikako je on izabran za Župana, a ne zastečajnog upravitelja županije. Jer, ako suobveze deseterostruko veće od proračuna,razumljivo je da ni on kao župan, a nitižupanija, nemaju perspektivu. Ostajeda se vidi na koji će se način stvari daljeodvijati, ali sve upućuje na činjenicu dase «nedomaćinsko gospodarenje» uvijenou krinku tkzv. političke odgovornosti nesankcionira. U Velikoj Gorici stvar je jošzamršenija. Tu ključ grada drži detroniziranaministrica pravosuđa i novoprijavljenastanovnica Velike Gorice Vesna ŠkareOžbolt. Sasvim sigurno još bride opaskeizrečene na njeni račun prilikom smjene,a poglavito vezano za odavanje famoznogtranskripta sa sjednice Vlade gdje je«oprošten» dio duga poduzeću “Kamen-Ingrad”u iznosu od više od desetak milijunakuna. Da li javnost ima pravo znati kako setroši proračunski novac i tko ima pravo daZdravko Ronko, gradonačelnik Požegeumanji državni prihod za navedeni iznos?Da li to pobuđuje sumnju da je takvih odlukamožda bilo više, ali one nisu procurileiza zatvorenih vrata i iz zatvorenih sjednica.Mnogo pitanja, a malo odgovora.Treći slučaj, i opet kamenolom. Ali ne onajfamozni iz Velike, već puno južnije. I trećapolitička utakmica – Dubrovačko-Neretvanskažupanija. U toj je županiji listaHDZ dobila najviše glasova, ali opet nedovoljno da bi mogla samostalno formirativlast. Tu ključeve drži (opet) bivši HDZovac– Stipe Gabrić Jambo. Nakon svih silnihsukoba, a poglavito nakon raspuštanjabivše skupštine županije zaiskrilo je naVesna Škare Ožbolt—ključ vlasti u Velikoj Goriciliniji Jambo – Bebić, odnosno Jambo-HDZ što je dovelo do ponovnih izbora.Na njima je upravo Stipe Gabrić odniopojedinačnu pobjedu jer je sa svojomlistom dobio 10 zastupnika u SkupštiniŽupanije i postao neizostavan faktor kodkreiranja vlasti u Županiji. Što o njemumisli aktualna vlast govori i činjenica da jeneposredno prije izbora obznanjeno kakoje protiv njega podnesena kaznena prijavaStipe Gabrić—Jambozbog oprosta duga Hajduku vezano zatransfer Darija Srne.To upozorenje «vatreni» Stipe GabrićJambo očito nije ozbiljno shvatio, jer jenakon izbora, i najave koalicije sa SDPom,HNS-om i SU-a došla «druga inkvizicija»- građevinska inspekcija i zapečatilamu kamenolom. Mnogo aktivnosti pravnedržave u malo vremena. Zašto o tomepišemo. Upravo iz razloga da se ovakvestvari ne bi trebale događati i za iste stvarine bi trebali postojati dvostruki aršini. Iposebno, tragično je kada se poluge državekoriste u ciljanom razračunavanju sapolitičkim protivnicima i kao sredstvo pritiskaza zadovoljavanje uskih, političkih interesa.Kada se ovome pridoda činjenica danam EU, a i nevladine udruge, spočitavajukorupciju nepotizam i sl. jasno je da kaoudavača nismo poželjni. Naime, mi smokarikatura od pravne države koja funkcioniraparcijalno, a kako se je pokazalo iu ovome slučaju – kako prema kome...N.N.27

JESU LI BIRA»I PAMETNIJI OD POLITI»ARAPIŠE: LUKA VUCON©TO SU POKAZALI PONOVLJENI LOKALNI IZBORI U HRVATSKOJ?ajnoviji rezultati lokalnih izborau Požegi, Dubrovniku i VelikojGorici pokazuju da je razdobljepozivanja na ideološke razloge završilo.Ljudi su konačno i kod nas shvatili da nasnacionalne i državne budnice iz 19. stoljeća,prometnute u slijedećem stoljeću u ideološkebarikade, vode u nestanak. Hrvatska jeprimjer kako se nacionalna država, ovakvaili onakva, ratom stvarala ali uvijek je Hrvatabilo sve manje. U globalizacijskom dobupostindustrijskog 21.stoljeća bitka se vodiza opstanak naroda i država. Ne oružanimborbama, kojoj su budnice i ideološka svrstavanjabila tek dobra priprema, nego seodigrava mnogo profinjenija bitka narodaza radna mjesta koja će uspjeti postići u globalizacijskojstrci. Poslije sadašnje propasti iposljednje sitno-agrarne djelatnosti seoskihobitelji, koje su brojnim rađanjem stvaralesvoj jeftinu radnu snagu, danas radno mjestojedino može očuvati opstanak naroda.Ako vlast u državi nije sposobna umnožitiradna mjesta, sve političke djelatnosti navanjskom i unutarnjem planu više nalikujuna akrobacije u cirkusu koje mogu zabavitigledatelje, ali im ne mogu pomoći. U tomsmislu je simboličan porazni rezultat HSP-ai HSS-a na ovim izborima. Te su se strankeponajviše vezivale uz povijesne hrvatskebudničke, staleške i nacionalne stjegove. Netreba pri tome zaboraviti HDZ koji se nijejoš oprostio od svoje umišljenosti tvorca hrvatskedržave u osobi autoritarnog premijeraSanadera - gospodara skoro svih tiskovinakoji prisvaja tzv. nezavisne sabornike mitomod milijun kuna, u čijem društvu se nalazi iSlaven Letica koji je ušao u Sabor kao zastupnikHSP-a, što nije uspjelo ni predsjednikuTuđmanu. Sada bi trebalo podmititiveleposlaničkim mjestima kočničare preuzimanjanjegove vlasti i na HTV-i. Pri tomeuvijek ta stranka zaboravlja na svoju privatizacijuili najveću pljačku naroda u njegovojmirnodopskoj povijesti. Narod je uvidioda pozivanje na domoljublje ne stvara danasradna mjesta, a može opljačkati narod,nego da opstanak naroda jamči proizvodnadjelatnost, a politička ideološka i nacionalnastranačka tamburanja naziva gubljenjemvremena i zavaravanjem ljudi. Stoga vladaletargija kad treba izići na izbore, a najslabijeprođu upravo oni koji se najviše pozivaju naprošlost i povijesne zasluge svojih stranaka.Politika nije stvar prošlosti nego izazov zasadašnju generaciju po onoj starogrčkoj:Hic Rodus-hic salta (Ovdje je Rodos-ovdjeskoči). Ne trebaju se političari pozivati nanikoga iz svoje prošlosti, jer je na njima, a nena nekome iz prošlosti, red da dostignu zadanicilj. Zato danas ne treba biti presudnoneko ideološko opredjeljenje s kim će nekastranka koalirati, nego je važno koja strankasvojim programom može otvoriti radnamjesta. Samo ona stranka koja to zna i hoćemože se nazvati nacionalnom strankom, jerjoj je do opstanka naroda i njegove države,a ne samo do svojih privilegiranih prihoda.Hrvatska može opstati ako zadrži svojestanovnike u domovini, a to može samo akose stvaraju radna mjesta. Budnice i zastavesu danas nova radna mjesta. Nije više važnoni lijevo ni desno, nego je li neka strankaima ljude i znanje koji će omogućiti zaposlenje u svojoj domovini ili toganema. Bez toga je uzalud pozivanje nanekakav patriotizam, nacionalizam ili socijalnusvijest. Neshvatljivo je da još uvijekneki političari to ne uviđaju pa se pred sameizbore bave veoma marginalnim temama kaošto su istospolne zajednice, osobna vrijeđanjapolitičara, rad nedjeljom koji čak podupiruvolonterskom prodajom u vrijeme odmora... Na taj način gube potrebne birače, a uHrvatskoj mnoštvo mladih ljudi ne radi, nestvara brakove, ne rađa djecu, cvijeta droga iiseljavanje; jednom riječju nestajemo. Trebapozdraviti rezultate ovih izbora koji bi mogaoneke političare natjerati da napokon dođudo pravih pitanja, nađu ljude i znanje kakoće ovaj narod živjeti i kako će u današnjojborbi znanja i kapitala preživjeti.Ne trebaju se političari pozivati nanikoga iz svoje prošlosti, jer je nanjima, a ne na nekome iz prošlosti,red da dostignu zadani cilj.Budnice i zastave su danas nova radnamjesta.28

MALI VELIKI LJUDIMALO NAM ZA SRI∆U TRIBADolazak u Hvar zbio se spontano. Zadnji put sam u tomeprekrasnom mjestu bio prije više od deset godina. Sjedećiispred caffe bara «Sidro» pribirao sam sjećanja i pogledompratio užurbano kretanje ljudi. To nisu turisti – zaključio sam.Idu previše brzo. Nedaleko od mene, mladi kosooki par oboružanfoto-aparatom hvatao je zalazak sunca iza Paklenih otoka. Moreje bilo kao ulje, pa su se u Mandraču spremale brodice za noćniizlazak, a možda i ribolov. Ukratko, Hvar je odisao patinom vremenai sav je bio u nekom iščekivanju. Sezona se približavala,osjećalo se u zraku. Sa toplim zrakama sunca, kada se dani produlje,sve postaje nekako užurbanije i napetije. Sjedeći tu i čekajućipolazak trajekta prema Splitu, nazvao sam svoga prijatelja JakšuDujmovića «Zakariju» i predložio mu da se nađemo na kavi u«Sidru». Odmah je prihvatio i već nakon par minuta zamijetiosam ga kako se krupnim koracima približava kafiću. Nasmijao sekad me je vidio.Pa, kako je, Jakša – zapitao sam ga pružajući ruku i pokazujući dasjedne do mene. Konobar se vrlo brzo stvorio pored nas tako dasmo razgovor na kratko prekinuli uručujući narudžbu. Nakon togarazgovor je ponovno krenuo…- Dobro sam.. dobro… Pripremamo se za sezonu…- Kakve su to priprema, Jakša… Vidim žuljeve na rukama… Ja sammislim da se u turizmu lakše zarađuje novac – šalim se.- Ne znam, tko to može. Ja sam od malena naučio da radim, i toje tako…Razgovor koji je tekao nije bio bez povoda. Baš naprotiv, Jakša jedijete povratnika iz dijaspore. Njegov otac, Jakša i majka proveli sudugi niz godina u Njemačkoj, baš kao i stric Luka. Prije dužeg vremenasu se vratili i na otoku pokušavaju osigurati egzistenciju sebii djeci. Jakša Junior, kako ga od milja zovem, nedavno se oženio ipostao otac već drugog djeteta. Pitam ga da li i on razmišlja da ideu pečalbu kao i njegovi roditelji…- Ne. Moja budućnost je ovdje – kategoričan je. Duboko sam uvjerenkako se i ovdje može dobro živjeti. Ali, naravno, mora se i raditi.Svi moji su bili težaci i dosta su teško radili da bi prehranili sebe idjecu. To nam je u krvi…- Kao i mnogima – dodajem - Ali, neki su se brzo odvikli od radai opet dobro žive.- A pusti njih… To je kratkog daha i nema budućnosti. Treba zasukatirukave i, kao što se veli, u znoju lica svoga jesti kruh svoj…- Koji su planovi… Kakva je perspektiva mladih na otoku…?- Život na otoku je težak. Izuzev vremena turističke sezone, zaprivređivanje nema dovoljno kapaciteta. Tako, ono što se zaradi učetiri-pet mjeseci turizma razvlači se cijelu godinu i steže kraj s krajem…Mislim da bi nam bila potrebna neka kvalitetnija razvojnapolitika i strategija sa razine države kako bi mladi dobili zaposlenjei ostali živjeti tu. Jer, škoji bez mladosti su osuđeni na propast…- Slažem se… A tvoji planovi…?- More, brodovi i otok. I naravno, bog i obitelj… Što mi više treba– nasmijao se.- To mi simpatično zvuči. Jesi li razmišljao da se malo baviš politikom…- Ja i politika…? Ne, to nije za mene – odriješit je i vrti glavom ipokazujući da ga to ne interesira.Napuštajući sugovornika i sunčani otok, kako se popularno nazivaHvar, dugo sam razmišljao o svemu onome što mi je rekao. Sve samviše uviđao da je u pravu. Jer, život na otoku je prokletstvo ukoliko gasam stvoriš, ali i blagoslov ukoliko u življenje uneseš ljubav. Ljubav premaotoku, gradu, obitelji, svome svecu, brodu i svakoj škrapi i maslini.To je ljubav koja oplemenjuje i čini nas boljima, i sretnijima...Branko BrljevićHvarski «Mandrač” ispred caffe bara "Sidro"29

SLOBODA MEDIJA - ZAHTJEV VREMENAPIŠE: LUKA VUCOMogu li se religije oprijeti demokratskomvremenu kad se provjeravjerskog sadržaja lako tumači kaoprotuvjerski čin? Mnogi političari žele da udemokraciju utrpaju nedemokratske sadržajei ne vode računa o dobru naroda tumačećikako je demokracija rastezljiv pojam. Odkonca Prvog svjetskog rata demokratskouređenje država, u kojoj izabrana vlast imavećinsku podršku naroda, je na Zapadu općeprihvaćeno kao najuspješniji model vlasti.Zato se pojmom demokracije rado kite svevlasti, čak i komunističke. Zrela demokracijapodrazumijeva s jedne strane narod koji jedobro obaviješten i u slobodi bira (nije manipuliranni od koga), a s druge strane naupravljenost vlasti na slobodnu podršku narodnihpredstavnika u parlamentu kao i naosjetljivost na javnost. A to opet pretpostavljada mediji, koji uglavnom stvaraju javnost,budu neovisni od interesnih grupa, zauzetiopćim dobrom kao i otvoreni na kritikunovinarskih stajališta. Bez toga nema slobodemedija kao bitnog dijela demokracije. Slobodaizražavanja stranaka i sloboda izabranihu svojoj stranci temelji su zrele ili idealnedemokracije. Koliko je demokracija velikau pojedinim zemljama, a time i plodonosnaza narod, ovisi o tome koliko su ispunjeniovi uvjeti. Sigurno da se dobra demokracijauvijek poznaje po visokim uspjesima za životljudi. Demokracija uključuje pravo svakogada izrazi svoje mišljenje, ali i podvrgavanjeodlukama većine. Zrela demokracija uvijekrađa maksimalnim porastom standarda islobodom izražavanja. U zreloj demokracijise izbjegava ponižavanje drugih ili karikaturalnoizražavanje (kako je to bio nedavnoslučaj sa svetinjama islama), ali ne izbjegavarazumsku kritiku uvjerenja drugih.Danas ljudski razum prodire u najzaštićenijekutke ljudskog bića i podlaže sve tabuekritici. Stoga i vjerski stavovi ne mogu bitiizuzeti iz racionalnog i argumentiranog preispitivanjai provjere. Ponekad se i kod naskritika određene crkvene prakse u medijimasmatra napadom na Crkvu. Ako je u nekojvjeri zabranjeno razgovaratio nekim tvrdnjama i stavovima ilise to čak smatra napadom na vjeru, ondaje neminovan sukob s novim vremenom.Prošla su vremena vjerskih sukoba, ako suuopće ikada ljudi ratovali zbog vjere a neradi koristiDanas se radi o tome da religije provjeremogu li sve svoje stavove razumski opravdatii zadržati ih kao povijesne i korisneljudima ili ih se moraju odreći, jer su naplavinaprošlih vremena koje čovjeku nepomažu da bude slobodniji, bolji i veći kaoosoba. Sigurno je da mogu u budućnostipreživjeti samo ona stajališta koja se mogutako provjeriti i opravdati. To isto vrijediza ideološka stajališta. Zato boljitku religijene doprinose emocionalne ocjene da je napadna vjeru ili na napredak svaki pokušajprovjere nekih povijesnih podataka i njihoveučinkovitosti za boljitak čovjeka. Tim višeako su one bile razlogom krvavih obračunas drugima i različitima. Vjera, kao i svakoljudsko razmišljanje, ne može biti suprotstavljenaljudskom razumu i naravi čovjeka paje kontraproduktivno još uvijek, primjerice,vjeru smatrati tabuom dalekim od razuma odkojih čovjek danas može živjeti. To ne značida neće biti onih koji će prilaziti, pogotovotuđim vjerskim postavkama, bez dovoljnoznanja i dobre namjere, što se treba uvijekodbiti razumskom argumentacijom.U CLARANU PROSLAVLJENMAJ»IN DAN29. travanja u Claranu svečano je proslavljen«Majčin dan”. Proslavu je otvoriofra Vlado Ereš koji je u svom govorupozdravio sve goste, a posebno poradiznačaja proslave — i prisutne majke.Cjelovečernji bogati kulturno-umjetničkiprogram vodio je gosp, ZvonkoMarkotić. U prepunoj dvorani uz bogatuponudu domaćih jela i specijaliteta, teuz neizbježne slastice koje su pripremilevrijedne majke, večer je uljepšanabogatim i sadržajnim programom.Uz poseban program djeca Hrvatskedopunske škole su svim majkama prirediliposeban program koji će majkamasigurno dugo ostati u sjećanju.Uz recitacije, monodrame, skečevea pored izuzetnog dječjeg programavečer su nadopunili i folklorašimisijske zajednice Clarana sa izvedbomniza “Slavonskih plesova”.Za zabavni dio večeri su se pobrinuliArti band iz St. Gallen-a, grupa koja jeveć redovni gost u Wallisu.Preneseno sa www.croatia.chUVIJEK UZ HRVATSKE GENERALEHRVATSKI SVJETSKI SABOR30

IZ KANADE ZA DOMOVINUSPASIMO HRVATSKUNakon“oslobođenja” Hrvatska jedržava imala jedinstvAenu prigodupostati svjetskom ekološkom oazomna ponos i korist svih Hrvata. Tu suprigodu na najperfidniji način zloupotrijebilii izigrali hrvatski gazde, atavizmi prethodnogsistema, pokazavši se najvećim neprijateljimaHrvatske i Hrvata.Zemlja je Hrvatska obdarena nesvakidašnjimprirodnim ljepotama i bogatstvima, čistim,bistrim, zdravim izvorima, slatkim i slanimvodama, najrazličitijom florom i faunom,dugom, razvedenom, prelijepom jadranskomobalom, najraznorodnijim reljefima,plodnim ravnicama, nekolicinom klimatskihpojaseva na relativno malom zemljopisnompodručju. Obzirom na izuzetneprirodne ljepote kojima obiluje, konačnozarađene samostalnosti za kojom su Hrvatipovijesno težili, Hrvatska je nakon agresorskognapada imala veću šansu od bilo kojegsvjetskog odredišta da se pretvori u obećanuzemlju. Premda je izgubljena čitava generacijamladih hrvatskih sinova koji su hrabrooslobodili svoju domovinu, ista je imalaprigodu početi graditi zemlju na zdravim,dobrim, konstruktivnim temeljima.Ali, posljednje desetljeće i pol Hrvatsku jeobilježilo stagnacijom, rasprodajom zemljei dobara koja su bila vlasništvo svih koji suih stjecali. Hrvatska je zemlja većim dijelompostala vlasništvom stranog kapitalazahvaljujući dilanjima naših vlastodržaca.Na račun nekadašnje srednje klase, gazde sunezakonitim manipulacijama stvorile svojteren bezmjernog bogaćenja. I ti novopečenitajkuni koji nikada ništa nisu konstruktivnoradili (nisu niti bili za to osposobljeni jer susvoje živote proveli na komunističkim vlastohlepnimklupama ili u podrumima zapadagdje su bili zadnji sluge), poharačiše namzemlju. Ti i takovi, uzevši Hrvatsku u svojeruke i precizno isplaniravši njeno totalnouništenje, paralizirali su sve progresivne akcijeonih nekorumpiranih (koji nikad nisuza to imali potrebe budući da su pripadalinekoj ljudskoj eliti).Hrvatska raspolaže sjajnim znanstvenicima,gospodarstvenicima, stručnjacima,… Hrvatima.Oni mlađi velikim dijelom odlazetrbuhom za kruhom jer u Hrvatskoj za njihposla nema. Stariji i privrženiji zemlji (jersu tu stvorili generacije svog potomstva) čijisu tragovi samo rad uz žudnju za dobrobitzemlje Hrvatske kojoj poklanjaju svojepiše - Zvjezdana Hladvrijeme znanstvenim radovima, analizama,vapajnim obraćanjima gazdama kako bi seova suluda igra vještica s Hrvatskom i Hrvatimaskončala te da se spasi od Hrvatske tošto se još spasiti dade, opetovano se bore savjetrenjačama. Ti i takovi Don Kihoti kojisu svoju ekspertizu, život, nadahnuće i naporpoklonili u svojstvu vrhovnih komandanatau hrvatskom oslobodilačkom ratu,bili profesori uglednih veleučilišta, a ne privatnihtzv. Učilišta na kojima se velikim dijelomprodaju diplome, ne samo da su marginalizirani,nego potpuno onemogućeniu bilo kakvom koraku naprijed, njihova jeekspertiza ignorirana od strane naših hrvatskihegzekutora. Opetovano se borećis vjetrenjačama, doživljavaju sramotnaponižavanja od strane kojekakvih diletanatakoji su se sumnjivim rabotama popeli naOlimp države te ih ti takovi beskičmenjaci(koji otimaju čak i njihova znanstvena djela)ucjenjuju tzv. doškolovanjem.Znanstvenici koji ovise o teroru birokracije,o nepokretanju države Hrvatske u pozitivnomsmjeru, koji se bore protiv upornogkresanja ljudskih prava i uništavanjadostojanstva čovjeka, stanovnika, braniteljaHrvatske, koji su svjetski poznati i priznatiu disciplini energetike, rukovođenju državeu kriznim stanjima i svojim respektabilnimpodručjima , umjesto da su na čeludržavnog aparata za uspostavu reda, konstrukcije,uređenja i sretnije budućnostidržave Hrvatske, objavljivanjem svojih radova,na žalost, samo pušu u prazno.Izgleda da, ako i čitaju, gazde ne razumijujezik znanosti, konstrukcije, dobrobiti,progresa, boljitka, uljuđenosti, pravih vrijednosti.Njima, kojima je primarno bilou novopečenoj “demokraciji” oteti što višemogu a ne misliti na majku domovinu Hrvatskui Hrvate u njoj, uspravni, smjerni,moralni stručnjaci samo smetaju. Budućiih ti i takovi ometaju u njihovoj nakanida zauvijek ostanu i harače po visokimpoložajima, odlučili su ih sasvim neutralizirati(više nego uspješno). To pakleno kolohrvatske totalne entropije traje ometajućibilo kakav pozitivan pomak. I dok se svjesni,savjesni znanstvenici i stručnjaci upinjupokazati rezultate ovog divljanja, nereda idaljnjeg uništavanja zemlje, dotle je jedinazvijezda vodilja hrvatskih gazdi još se jače,žešće i dublje usidriti u iskorištavalačke vodeHrvatske i hrvatstva. Jedina im je ambicijaPOZIVAMO SVE HRVATSKEZNANSTVENIKE UDOMOVINI I ISELJENIŠTVUDA NAM SE SA SVOJIMIDEJAMA, TEKSTOVIMA IDR. JAVE NAznanost@hssd.hrznanost.hssd.hrzadržati vlast prisvajajući na račun Hrvatskei Hrvata sve što im ne pripada.Da li itko tko voli Hrvatsku i Hrvate možeponuditi bilo kakvo konstruktivno rješenjeza ova zla osim jezičnog obraćanja onimakoji se prave gluhi. Repetirano se pokazujeda je takovo obraćanje“carevima” Hrvatske neučinkovito, jalovo.Neusporedivo je teže liječiti nego spriječiti.Kako je moguće pravim ljudima doći doizražaja, gospodarstvenicima, stručnjacima,domoljubima omogućiti da se rehabilitiraju,da u svojim respektabilnim područjimapovedu zemlju u bolje sutra? Što se još trebadogoditi standardnom Hrvatu da se osvijestii da ne bira one koji uništiše Hrvatsku?Gramzivost i želja za profitom su takođerljudske osobine. Međutim, erozija moralaje stvorila da su to primarne osobitostinaših gazda koji su zemlju doveli do stanjaneuređenosti i stagnacije. Da li krvava hrvatskarijeka doista vodi u autodestrukcijuovakvim nezapamćenim neredom? Sadašnjasituacija nije održiva na dugo. Da ne spominjemouseljavanje raznorodnih kultura,boja i nivoa u zemlju. Oni otvaraju novemogućnosti za sebe i progresivno se množedok hrvatski građanin stagnira, izumire.Najbolnije je gledati umiranje vlastitih korijena,a to je ono k čemu nas naše gazdevode. Stoga, osvijesti se Hrvatska! Osvijestitese ljudi, pogođeni Hrvati. Neka vašeponornice streme ka ponovnom rađanjumoralnih načela uljudbenog ponašanja,uređene zemlje Hrvatske. Nemojmo dozvolitida nas se i dalje vara, ucjenjuje, neutralizira,anatemizira. Izgrađujmo bolju,moralniju, čestitiju, uljuđeniju Hrvatsku zasve nas. Ukoliko ćemo čekati da neki hrvatskiKunta Kinte uzme stvar u svoje ruke,biti će prekasno. Prije toga će generacijeHrvata koji su pripadali uljuđenom svijetu,srednjoj klasi biti robovi. Mi znamo što toznači. A to je ono što nam najmanje treba.Spasimo Hrvatsku!31

GOSPODARENJE ÆIVOTNIM PROSTOROMOd svih prirodnih resursa zemljiπte je neupitno najveÊi. ProuËite kako zajednicakoristi svoje zemljiπte i ubrzo Êete saznati kakva Êe biti njena buduÊnost.E. F. Schumacher: Small Is Beautiful, 1973.Teritorijalna zajednica, nacionalnai regionalna, lokalna i obiteljskaodređena je teritorijem i lokacijomživljenja u kontinuitetu generacija. Okoliši klima, zemljište i topografija čine životniprostor tih zajednica, nepromjenjivu strukturunjihovog identiteta; o očuvanju i zaštitiokoliša, korištenju zemljišta i gospodarenjuživotnim prostorom ovisi njihova opstojnost,razvoj i kvaliteta življenja sadašnjih i budućihnaraštaja. Korištenje zemljišta ovisi i o naslijeđui navikama, politici i gospodarenju zemljištem,o osviještenosti indoktrinirane javnosti i donosiocaodluka (napuštenom ideologijomili današnjim marketinškim liberalizmom),o tendencijama mlade populacije i obrazovanju.Hegemonistička politika bivših državabila je usmjerena iskorjenjivanju nepodobneetničke ili klasne populacije. Lokalnoj zajednicii obitelji je otežavano ili onemogućenokorištenje njenog zemljišta i uz pomoć centraliziranoggospodarenja njenim životnimprostorom, pa čak i formalnim planiranjemprostora i pratećom represivnom regulativom.Onemogućeno je obiteljsko poduzetništvo ispriječena inicijativa korištenja zemljišta zaopstojnost, samozapošljavanje, neovisnostobitelji ili njeno kvalitetnije življenje. Naobrazbaje slijedila ideološki diktum ukidanjaobitelji i privatnog vlasništva, pa nisu nitiškolovane profesije za planiranje i gospodarenjeprivatnim zemljištem. Indoktrinacijomi naobrazbom je oduzeta motivacija za boljekorištenje zemljišta, a mladim naraštajimaiskustvo življenja u prirodnijem okruženju.Kvaliteta življenja mjeri se potrošnjom roba,a zanemaruje se kvaliteta zajednice življenjai njenog prostora. I dobronamjerna politikasocijalnog stanovanja ubrzava preseljenje populacijeu rezervate stanovanja industrijskihgradova - u posljednju postaju na putubez povratka, u okruženju neiskorištenogzemljišta – pa tako rezultira istim posljedicama:ubrzanom depopulacijom i izumiranjemlokalne zajednice i obitelji, koje je izjednačenas potrošnom robom na globalnom tržištu radnesnage.Generacijska opstojnost na mjestu življenjadaje potrebnu prostornu i vremensku dimenzijuza osmišljavanje dugoročnog i održivaPlitvička jezera — iskonski humani okoliš čovjekarazvoja (u rezervatima stanovanja vitalna populacijaizumire kao stablo presađeno u vazukoje nema tko zalijevati).Životni prostor i u neovisnoj domovini jošuvijek ne pripada lokalnoj zajednici. Najvrednijimprostornim resursima gospodaredržavna poduzeća, a ako je privatno vlasništvo,zemljište je prepušteno nemoći raseljavanih iraseljenih suvlasnika. Nerazriješene međeusitnjenih i tržišno bezvrijednih parcela kostsu razdora srodnika i prepreka korištenjuzemljišta kao resursa razvoja lokalne zajednice;takvo stanje je poticaj za brže raseljavanje,a državna poduzeća čak i privatno zemljištedugoročno otuđuju na najjeftiniji način koncesijamalovišta. Životni prostor, branjenu ratu, moguće je obraniti u miru samoodgovarajućom strategijom gospodarenja prostornimi zemljišnim resursima za razvoj teritorijalnezajednice. Tome prethodi političkavolja i strategija gospodarenja prostorom zaodrživi razvoj, profesionalno razumijevanje iiskustvo korištenja prostornih resursa na razinilokalne zajednice, i odgovarajuća znanjai naobrazba. Promjena je moguća u neovisnojdržavi ako se osvijeste uzroci postojećeg stanjai prihvate načela održiva razvoja po kome ježivotni prostor, okoliš, zemljište i lokacijageneracijskog življenja trajni i najveći resursrazvoja, obitelji i teritorijalne zajednice.To je moguće primjenom eko tehnologija ieko vrtlarstva, u okvirima eko poduzetničkognaseljavanja, a to znači osposobljavanjem institucijagospodarenja zemljištem permanentnimprocesom usklađivanja interesa brojnihkorisnika, planiranjem sveukupnog životnogprostora lokalne zajednice, građevinskog,poljoprivrednog i šumskog zemljišta kao izaštićenog okoliša, za kvalitetnije življenjeteritorijalne zajednice i njenu opstojnost i ukriznim vremenima.Zemljište je jedini, trajni i najveći resursodrživa razvoja, koji se znanjem, boljim idužim korištenjem uvećava, u kontinuitetugeneracija, koje nadograđuju dostignućaprethodnika, i tako oplemenjuju tlo i krajoliki obogaćuju životni prostor, zemljište i krajolikza sebe i potomstvo. Time se mnogostrukoviše vraća ulaganje od bilo kojeg drugog te sei najmanja lokalna zajednica može razvijati ipostati privlačno mjesto kvalitetnog življenja,povratka, razvoja, boravka i rekreacije. Stalnomjesto življenja osmišljava korištenje sve višeslobodnog vremena u okolnostima sve manjihmogućnosti punog zaposlenja nastupajućeginformatičkog društva robotizirane proizvodnjei u okolnostima povećanih potreba zaporastom lokalnog poduzetništva i usluga.Način življenja ovisan je o umijeću i načinukorištenja zemljišta. Zato bi svaka strategijarazvoja trebala započeti vizijom življenja ikonceptom korištenja zemljišta ili životnogprostora, kao najvećih resursa održivog gospodarstvanajvećeg broja lokalnih zajednica.Optimalno korištenje zemljišta, kao resursarazvoja, pretpostavlja naobrazbu za gospodarenježivotnim prostorom permanentnimplaniranjem, uobičajenim za manje važne industrijskeresurse, uz primjenu odgovarajućegznanja, informatizacije i dostignuća eko tehnologija.Trebalo bi odgovoriti na pitanjedali je gospodarenje zemljištem, naslijeđenoprostorno planiranje i gospodarska politikau funkciji raseljavanja i odlaska ili u službiodrživa razvoja, dali naslijeđeno prostorno,ruralno i urbanističko planiranje stvara prostornepreduvjete za privatnu inicijativu isamozapošljavanje i eko poduzetništvo, daliobrazovanje usađuje odgovarajuća znanjai osjećaje za opstojnost lokalne zajednicei zavičajne obitelji, ili je još uvijek moti-32

virano obrascima življenja po načelimamehanicističkog, materijalističkog i dogmatskogindustrijalizma, po diktumu ukidanjavlasništva, obitelji i privatne inicijative ilipo diktatu tržišta po kome se profitabilnozemljište zagađuje, iscrpljuje i degradira aneprofitabilno napušta.Prostorna nepismenost je glavna zaprekaodrživu razvoju. Stvaranje prostornih preduvjetaeko poduzetništva i naseljavanjas ciljem kvalitetnijeg življenja je preduvjetodrživa razvoja. To je moguće ako suškolovane profesije za tu svrhu i uspostavljenamreža profesionalnih usluga za boljei kvalitetnije korištenje prostora i okoliša nanivou lokalne zajednice. A to danas nije tako;potrebni su odgovarajući obrazovni programii permanentno prostorno opismenjivanjejavnosti i donosioca odluka Planiranje,projektiranje i dizajn životnog prostora preduvjetje sređivanju naslijeđenog nereda uprostoru i optimalnog korištenja posjeda izemljišta, regulativom građenja i uređenjaprostora u funkciji kvalitete generacijskogživljenja i opstojnosti doma (oikos-a) obitelji,te zaštitom okoliša i bioraznolikostipo načelima bioetike ili ekoetike. Naslijeđestoljetnog zanemarivanja zemljišta vodi rasprodajizanemarenog obezvrijeđenog posjedana obveznom europskom tržištu nekretnina,umnožava jeftine koncesije lovišta nateritoriju lokalne zajednice, a populacijupremješta u planirane ili neplanirane rezervatestanovanja u gradovima po modeluplaniranja industrijskog grada zamišljenogu XIX. stoljeća. Postindustrijsko društvorazvijenih informatičkih komunikacija tražidrugačiji pristup korištenju prostornih resursa.Zemljišna politika može dati perspektivugeneracijske opstojnosti i kvalitetnijegživljenja, ako zemljište i prostor shvaća kaoglavni resurs održiva razvoja. Odgovarajućeplaniranje i upravljanje prostorom možeumnogostručiti vrijednost prostornih resursa,zemljišta i lokacije življenja, jer planiranjemusmjerava korištenje zapuštenogzemljišta prema kvalitetnoj lokaciji življenjaza lokalnu populaciju i tržište koje tako financirai njegovo uređenje.Kvalitetna lokacija s vrtom za kvalitetniježivljenje, razvoj i opstojnost doma obiteljimože biti glavni motiv ostanka i povratkanakon nezaustavljivog odlaska mlade populacijeu potrazi za perspektivnijim zaposlenjemi boljom zaradom u razvijenijimkrajevima. Prenaseljena, pravna ili nepravnadivlja izgradnja, u okruženju zapuštenogHRVATSKI SVJETSKI SABORBroj:0 1-2/2006.Poreč 9. veljače 2006.OTVORENO PISMOPoštovani!zemljišta i onečišćenog okoliša postajeneprivlačno mjesto življenja i ostanka. To jenajteže nadoknadivo naslijeđe bivših država:zanemareno nasljedstvo, usitnjen i zapuštenposjed, nepoznate kvalitete tla i međe, zanemarenkatastar, nepostojeće ruralno planiranje,neprovedivo i formalno prostornoi urbano planiranje na nepreciznim geodetskimkartama i katastarskim kartama iz19 stoljeća, zapostavljanje profesija planiranjai gospodarenja zemljištem. Nemoćnoji osiromašenoj lokalnoj samoupravi ostalaREPUBLIKA HRVATSKASaboru Republike HrvatskeVladi Republike HrvatskeMolimo Vas da, u što je moguće kraćem roku pokrenete postupak i donesete Zakonkojim će se cijelo područje Republike Hrvatske proglasiti EKOLOŠKIM ZAŠTIĆENIMPODRUČJEM.O b r a z l o ž e nj e:Hrvatska svojim prirodnim bogatstvima, geografskim položajem i politički dobrimodnosima sa svim zemljama svijeta ispunjava uvjete da bude zaštićena prirodna oaza u srcuEvrope. Da služi svim građanima Evrope i svijeta. Svijet i Evropa su spremni financirati te programei spremni su osigurati sredstva za investiranje u zdravstveno—sportske programe i ekoproizvodnju te u razvoj potrebne prateće industrije za te programe.Prijedlog podržavaju: Evropska ekonomska zajednica, Hrvati koji žive i rade u Evropi,Americi, Australiji i drugim zemljama svijeta. Sve Vlade i grupe biznismena sa kojima je dosada direktno ili indirektno kontaktirati.Osim Evrope, zdravstveno-sportske i eko programe podržavaju i spremne su istefinancirati investitori iz Izraela, Kanade, Amerike Australije i Japana.Investitori iz Evrope, Amerike, Australije i istočnih zemalja su veoma zainteresiraniza investiranje u Hrvatsku u programe zdravstveno-sportsko rekreativnog i agroturizma, Hrvatskamora iskoristiti posebno ako znamo da je to posljednji trenutak u povijesti Hrvatske da seto realno može realizirati.Hrvatska može dobiti neograničeni iznos sredstava za investiranje u navedene programe.Europske zemlje pokazale su veliki interes za navedeni program u kojem vide svoj vlastitiinteres. Evropa zna da jedino Hrvatska na evropskom kontinentu ima te mogućnosti kojujoj pružaju prirodne ljepote izvori čiste, pitke vode, šumski i poljoprivredni resursi koji još nisuzagađeni i pogodni su za proizvodnju prirodne zdrave hrane. More i otoci sa razvijenom obalomomogućavaju da Hrvatska bude centar zdravstveno-rekreativnog turizma zemlja odmora,ljubavi, sreće i životnih vrijednosti koje ni jedna evropska zemlja ne može pružiti jer nema takveprirodne resurse niti geografski položaj koji ima Hrvatska. Ka tome treba dodati tradicionalnugostoljubivosti Hrvata i njihovu toplinu te spremnost na životne radosti, kojih je u svijetu svemanje i manje.Hrvatska ima sve uvjete da postane oaza odmora i rekreacije u Evropi te Vas molimo da teuvjete iskoristimo za sadašnje i buduće generacije.Pozivano sve udruge, udruženja koji na bilo koji način potiču ekologiju, prirodnuzdravu proizvodnju hrane i zaštitu prirode da nam se sa svojim zahtjevima pridruže te pomognukako bi se ideja da Hrvatska bude oaza odmora i rekreacije u Evropi ostvari i realizira nadobrobit Hrvata, Evrope i cijelog svijeta jer od toga mogu imati svi narodi svijeta koristi.U nadi pozitivnog rješenja unaprijed hvala!Vaši prijedloge i preporuke, savjete ili negiranja opravdanosti zahtjeva možete slati na e-mail:pravo@hssd.hr, www.hssd.hr, www.nekretnien.hssd.hrPredsjednik:Niko Šoljak, prof. ing.Dobre namjere se lako mogu iskriviti, ali loše – teškopopraviti.33

PIŠE:Zvonimir B. Ranogajec,RECITE OTVORENOKrscanski TV producentHRVATSKA ISTINA ILI ISTINA O HRVATIMAIako je u članku ponovljeno mnogatoga već rečenog i napisanog,mudro je i pametno ponavljatičinjenice koje mi Hrvati ne možemo i nesmijemo zanemariti. Iz istih je razloga Isusnamjerno ponavljao svojim učenicima inekoliko puta iste stvari. Rijetki, veomarijetki su Hrvati koji se odluče javno pisatiiz kršćanske perspektive gledanja i razumijevanja.Krajnje je vrijeme da počnemo govoritii pisati istinu o domovinskim i iseljenimHrvatima. Posljednjih nekoliko godina napisaosam mnogo članaka na ovu temu izkršćanske perspektive, ali veoma mali brojih je objavljeno u domovinskim ili iseljenimnovinama. Zašto?!Sveto pismo nam nepokolebljivomsigurnošću stavlja istinu pred oči, htjeli jepriznati ili ne. U Svetom pismu možemonaći veliki broj primjera koji nas upozoravaju(a to je spasonosno Božje zrcaloistine) da ne smijemo zatvarati oči i daljebiti slijepi i gluhi prema istini. Dobroje čuti, govoriti i pisati o istini, jer onaoslobađa čovjeka i naciju! Velika je pogreškamisliti i vjerovati da se istina neće doznati.Bog, naš Gospodin Isus Krist u Svetom pismukaže: “Ja sam put, istina i život. Nitkone dolazi k ocu osim po meni!”(Ivan 14,6)Istina o domovinskim HrvatimaHrvatski znanstvenik i sportaš svjetskogglasa prof. dr. Žarko Dolinar koji je umroprije nekoliko godina, u članku pod naslovom“Životno sam i radno zainteresiran damojem narodu bude bolje”(Večernji List izZagreba. 13. travnja 2002. godine) izjavioje:”Ja sam životno i radno zainteresiran damojem narodu bude bolje. No kada ideteanalizirati probleme, zaključiti ćete da je nadjelu 50 posto svjesna ili nesvjesna sabotaža.Prva je nerad, pa nesolidarnost, nemoralnost,nered, zakašnjavanje, telefonomanija,odnosno putomanija, neoznačavanjeputova, nepridržavanje dogovora, silnotrošenje... U Hrvatskoj se dobrim dijelomodgajaju kameleoni, poltroni, ulizice,bleferi, širi se protekcionizam,nepotizam, u svemuse pretjeruje, napuhava sei nekad laže... Sramota jeda je hrvatski akademičarstoljećima šutio, čak setime i prsio. Svi su većinomustrašeni i zabrinuti zasvoja namještenja, za svojugled i egzistenciju... Svegasmo se naslušali kad je riječo hrvatskom problemu, ane želimo priznati da smosami sebi krivi... Žalosnoje da čovjek u ovoj zemljisvoje znanje i iskustvomože vrednovati samoako stupi u politiku!”U Nedjeljnom Vjesniku, urubrici “Tema dana” 9. veljače 2003. godinepučki pravobranitelj Ante Klarić govorijavno i otvoreno o općem stanju u društvu,političkoj kulturi, prevladavajućim porivimau hrvatskoj politici, te o posljedicamakoje su se u vezi s time dogodile u hrvatskomdruštvu: “Došli smo u fazu kada suporivi za vladanjem i za uzimanjem moćiu hrvatskoj državi, ispred nacionalnih interesaod kojih su svakako najvažniji živothrvatskih ljudi, kvaliteta življenja, kulturaodnosa, učenje življenja demokracije i vlastitedržave. Prema tome, još se nalazimou fazi kada sami sebi namećemo negativnipredznak Balkana...Osobno sam, a kakovidim u tome nisam usamljen, zaprepaštenčinjenicom da smo, ostvarivši slobodu idržavu, u nekim segmentima otkrili i svojenajnegativnije porive....U izbornoj smo godinikada se opet vode rasprave oko izbornogzakona. Izborni zakon bi trebao bititakav da se omogući sudjelovanje što većembroju ljudi koji ne ovise o partijskim interesimai listama, i koji nisu na njih dospjeli pokriteriju poslušnosti i podobnosti. Dakle, dase da šansa ljudima koji su neokaljani i časnii koji se nisu ogriješili ni prije ni sada. Utom smislu, sudeći prema nekim prijedlozima,ne vidim da će se dogoditi pomak...Način na koji ćemo utirati svoj vlastiti put ubudućnost uglavnom ovisi od nas samih. Izovog iskustva slobode i vlastite države danastrijezno možemo zaključiti da svi problemipovijesnog nasljeđa nisu ovisili o drugimanego uglavnom o nama. To je onaj dio našenesretne povijesti iz kojeg bi trebali naučitikako krenuti u budućnost!”U Hrvatskom tjedniku “Fokus”, 22.travnja2005. godine veoma pametno i hrabroprof. dr. Ante Vukasović piše slijedeće omoralnoj krizi i pogubnim posljedicama udanašnjem hrvatskom društvu: “Živimo udoba nagloga razvoja znanosti i tehnologije,u doba postizanja materijalnih dobara, ali ipostojanja teških zločina, širenja mafije, nepravde,genocidnih ratova i gaženja ljudskogadostojanstva. Čovjek postaje sve moćniji,ali i sve nečovječniji. Homo sapiens počinjezaboravljati da je i homo moralis. Opčinjenmogućnostima ljudske spoznaje, zanemarujevrijednosti. Unatoč neprijepornimpostignućima novovjekovne znanosti, krizaje zahvatila sve pore društvenoga života.Manifestira se kao društvena, politička,gospodarska, ekološka, odgojna: kao krizafilozofije, morala, svekolike kulture,vrijednosti. Kriza je postala opća pojava,društveni fenomen, tragična, a može biti34

RECITE OTVORENOi fatalna jer čovjeku i čovječanstvu prijeteonemogućavanjem postizanja povijesnihtežnji, ljudskih svrha i ideala.....Najtežai najopasnija je moralna kriza. Onaobezvrjeđuje etičke, religijske, duhovne,općeljudske vrijednosti i ostavlja moralnupustoš. Prati je utilitaristička korisnost,hedonističko uživanje i materijalizacijaživota potrošačkoga društva. Jednostranimisticanjem materijalnih dobara, koristi, lagodnogaživota i uživanja stvara iluzije napretkai boljega svijeta, a u njemu je sve višezla. Osobna korist i nerazumno uživanjeodvode ljude na pute zločina. U svijetu tehniziranogvrjednovanja života “materijalnadobra vrijede više na ljestvici vrijednosti negolisam život” (V. Pozaic)U Croatian Chronicle novinamaiz New Yorka, 23. siječnja2006. godine Šime Letina piše(Hrvatski propusti i nedosljednosti):“Hrvatska, poslijepetnaest godina svoga osamostaljenja,još uvijek živiu neizvjesnosti i napetimiščekivanjima. U proteklimgodinama, od 1990. do danas,kroz izborne utrke različitihpolitičkih i nepolitičkih stranakai koalicija, mijenjale suse vlade i političari, ali je mentalitetkao oblik nasljedstva izjugokomunističkog društva, uljudima i državnim institucijama,ostao isti......(Izvađeno izkonteksta teksta)...Veliki brojdanašnjih hrvatskih političarai diplomata, bez obzira nastranačku pripadnost i politička uvjerenja,prema Hrvatskoj se odnose kao što su senekada odnosili prema Jugoslaviji. Onaim je draga i prihvatljiva toliko, koliko imomogućava vlast i političku karijeru. Politikau Hrvatskoj je spala na puku trgovinu,a političara se procjenjuje i ocjenjuje kaotrgovca. Onaj tko više “jami” ispada i boljipolitičar......Da bi istakao i opravdao svoju“političku snalažljivost”, Radimir Čačićje prošle godine, bez trunka srama, na jednomhrvatskom javnom nastupu, u Kaliforniji,dobacio tamošnjim Hrvatima: “Korupcija je urođena u naš narod,ona je potrebna hrvatskoj državi. Obogatiosam se na lak način, imam 17 tvrtkii nikad ne bih živio tu gdje vi živite.U Hrvatskoj se još uvijek posluje premafeudalnim principima. Prestanite biti tolikoemocionalni” Ovom izjavom gosp.Čačić je samoinicijativno i slobodno daoHrvatskoj i hrvatskom sudstvu opravdanerazloge za istragu, ali nažalost hrvatskosudstvo nije reagiralo. Svojom šutnjomna izjavu gosp. Čačića, hrvatske državneinstitucije su potvrdile da su političari uHrvatskoj nedodirljivi i da se u njoj ništanije promijenilo. U Hrvatskoj još uvijekvrijedi jugokomunistička parola “snađi sedruže”. Žalosno! Ugled i poštovanje u hrvatskojpolitici se ne mjere po sposobnostima,čestitosti, poštenju i doprinosu žrtavaza opće dobro, nego koliko je tko materijalnoi politički napredovao, a u hrvatskojpolitici i diplomaciji najbrže napreduju onikoji su odani i poslušni stranačkim vođama,te međunarodnoj zajednici i onima koje jeona ustoličila. Gdje su tu hrvatski interesi?Istina o iseljenim HrvatimaHrvatsko iseljeništvo je druga polovica hrvatskognacionalnog korpusa prema povijesnim,političkim i demografskim mjerilima.Nepobitna je činjenica da je iseljena Hrvatska,kao i domovina, zaslužna za uspostavui obranu suvremene i suverene hrvatskedržave. U našoj se domovini Hrvatskojtoliko malo i iskrivljeno zna o hrvatskomiseljeništvu i njegovoj ulozi tijekom Domovinskograta i u proteklih deset godina!Zašto? Opći dojam hrvatskih iseljenika diljemsvijeta je da današnja vlast u Hrvatskojne zna, ili ne želi iskrenu suradnju s njima.Nije tragedija biti brojčano mali narod, alitragedija je kada se brojčano mali narodmeđusobno dijeli i ne slaže!Hrvatski čovjek u iseljeništvu zaista želi,iskreno i s poštenim motivima, pomoćisvojoj domovini Hrvatskoj, koju bezuvjetnovoli, koju obožava! Marijan Bošnjak,Hrvat iz Australije piše: “Živimo u svijetu,daleko od naše domovine, ali smo jošuvijek dio hrvatskog naroda! U nama tečehrvatska krv, u nama još uvijek kuca hrvatskosrce. Naša ljubav prema domovininije nestala, ona je bezuvjetna. S velikimzanimanjem pratimo sto se u njoj događa.Još uvijek pomažemo i pomagati ćemouvijek našoj braći sestrama Hrvatima uHrvatskoj i Bosni i Hercegovini i novcemi raznoraznim aktivnostima, bodrimoih politički i moralno. I nije nam svejednoako su hrvatski interesiugroženi, ako se Hrvati iseljavaju,ako je vlast nesposobna,ako se lošije živi, ako se problemine rješavaju”.ZaključakU biti, ništa novo nisu rekli nidr. Žarko Dolinar, Ante Klarić,prof. Ante Vukasović ni ŠimeLetina! “Što je bilo, opet će biti,i što se činilo, opet će se činiti,i nema ništa novo pod suncem.Ima li išta o čemu bi se mogloreći:” Gle, ovo je novo!” “Sve jeveć davno prije nas postajalo!”,rekao je kralj Salamon koji jenapisao knjigu Propovjedniku Svetom pismu. Mi možemoignorirati Sveto pismo i ne vjerovatiBožjoj riječi, koja namnepokolebljivom sigurnošću stavljaistinu pred oči. Sve tvrdnjenevjernika ne mogu to pobiti, pa makar senetko od njih i čvrsto držao svojih stajališta.To ništa ne mijenja činjenice o kojima Svetopismo govori.Mi možemo ne vjerovati u Boga,ali to ne znači da ON ne postoji!Bez obzira na to koliko se ljudi u Hrvatskojizjasnilo kršćanima, katolicima, Hrvatskaneće biti ništa više kršćanska nego što jedanas, jer problem je kudikamo dublji isloženiji od toga. Problem je u duhovnostinaroda! Nedvojbeno će budućnost Hrvatskebiti bolja, ljepša i sigurnija ako i iseljenaHrvatska pridonese svojim djelima, tena pravi način bude prepoznata, prihvaćenai uključena u sve što zrcali njenim napretkom.35

Odbor za likovnu umjetnost HrvatskogSvjetskog Sabora pokrenuoje u sjedištu Likovnog centra uLudbregu, program za djecu i odrasle podnazivom ‘’Kako snovi postaju stvarnost’’.Putem radionica keramike moguće je ostvaritidio svojih snova. Cilj ove radionice keramikeje da polaznici imaju mogućnostizražavanja svoje kreativne sposobnosti.Naime, glina kao materijal, sa svojim energetskimnabojem, utiče na svaku osobu ipobuđuje onaj duboko sakriveni unutarnjisegment u čovjeku. Radeći s glinom, on izbijana površinu i materijalizira se u vidu predmeta,slike, skulpture i sl. Upoznavajući ses glinom polaznici razvijaju određen odnosprema materijalu istovremeno usvajajućiraznovrsne tehnike. Također stječu potrebnaznanja koja, uz pomoć mašte, pretvarajuu prava umjetnička djela. Gledajući dalekou prošlost, zemlja je prva korištena za izradupredmeta od uporabne vrijednosti, a to sezadržalo i do današnjih dana, osim što supomoćna sredstva za izradu istih usavršena.Ono što je isto, to je materijal, glina (zemlja)voda i vatra, elementi neodvojivi od čovjeka.Stoga se polaznici upoznaju s vrstama gline,njenim svojstvima, tehnikama izrade tetehnološkim procesom. Sam praktični radzauzima najveći dio vremena od pripremedo izrade, pri čemu se koriste različite alatkei druga pomagala za oblikovanje, a istose tako poboljšava i gipkost i usklađenostruku i prstiju. Velika paleta boja, koja sekoristi kao dekoracija u keramici, dajemogućnost polaznicima da ostvare željeno.Boje pobuđuju određena raspoloženja pa jeovdje mnogo prostora prepušteno mašti navolju. Svakome je omogućeno da se kreativnoizrazi i pomoću usvojenog znanja realizirasvoje snove. Radionice se održavajujedanput tjedno u trajanju od 3 sata. Osiguranje materijal, alatke i drugi potrebnipredmeti za obradu. Nekima od polaznikaovo je prvi susret s glinom.Jedna od njih je i Jadranka Draganić kojaje izjavila da ju oduševljava rad s glinom imogućnosti u kojima može izraziti svojekreativne sposobnosti, a uz to i mnogotoga može naučiti. Snježana Hranić imaodređena iskustva (rad na kolu), a ovdjejoj se predočuju različiti načini rada imogućnosti kreativnog izražavanja.Isto tako i najmlađa populacija došla je nasvoje. Abramović Ano i Hranić Marko kojisvoje junake iz video igrica prenose na glinuOsim navedenog, za vrijeme ljetnih praznikaplanira se organizirati tečaj keramikeza školsku djecu na otvorenom, gdje bi uzigru i rad upotpunili svoje slobodno vrijeme.Kako je ovo prva godina u kojoj se započeloradom, želja nam je da preraste u kontinuiranudjelatnost. Na taj način bi ove radioniceprerasle u studio koji bi edukativnodjelovao na mlade ljude željne znanja.Isto tako priređivale bi se izložbe keramikečime bi se doprinijelo širenju kulture te dalimogućnosti polaznicima da svoje radoveizlože na što je moguće bolji i ljepši način.Što je potrebno da bi ste bili sudionik uradionici? Doći i ponijeti sa sobom dobruvolju i malo mašte, poručila je voditeljicaŠtefanija Baranašić.Pozivate se da svoje prijedloge, primjedbe,ideje, putem e-maila likovni@hssd.hrdoznačite i time sudjelujete u kreiranju programa.Zlatko BaranašićU Zadru je, 20.04.2006 navečerod 19,00 do 24,000 održana dobrotvornaaukcija slika renomiranogautora, slikara Petera-Pierre Weiszaiz Zagreba, člana udruge likovnihumjetnika Izraela. Umjetnikuovo nije prvi puta da u dobrotvornesvrhe donira prihode od prodajesvojih slika. Na aukciju su stavljena34 djela.Organizator događaja jeMotonautički Savez Hrvatske, kojiima licencu i za utrke brzih čamaca«Formule 1» održanih prošle godineu Zadru (ove će godine to bitiu Vukovaru). Aukcija se odvijala unjihovim prostorijama kojima pripadai club&restoran&galerija «OccupoDiem». Najviše truda u organiziranjeaukcije uložila je gđa DaniellaDumass, tajnik udruge i voditelj galerije.Dio prihoda bio je namijenjenopćoj bolnici u Zadru, a prihod od 4izdvojene slike ići će bolnici u Vukovaru.Vukovaru je bio posvećen ikraći filmski uradak Lea Lisice.Aukciju je odlično vodila gospođaHelga Vlahović-Brnobić, a u zabavnomdijelu programa uzvanike jeoduševljavala Zorica Konđa& JoškoBanov i klapa « Kontrade «.Osvrt na slike gospodina Weisza,dao je predsjednik Hrvatskog akademskogdruštva likovnih umjetnikaZadar – prof. Adam Marušić.Ovih dana i bolnica u Zadru iona u Vukovaru mogu očekivati primitaknovčanih priloga s ove humaneakcije.D.T.36

SNAGA VJERE - NADBISKUP VRH BOSANSKI KARDINAL VINKO PULJI∆NE PLA©ITE SE NI SADA©NJOSTI NI BUDU∆NOSTINema ljepše zore od zore Uskrsnuća.Nikada zvijezda Danica ne sja takolijepo kao u uskrsno jutro. Nijednanoć nije tako svijetla kao noć u kojoj jezasjalo uskrsno svijetlo. U uskrsnoj noći, uzori Uskrsa, u uskrsno jutro zasjalo je Sunces visine koje svijetli snažnije od svih nebeskihtijela i od svih zvijezda u svemiru i bez kojegsvjetlosti ne bi bilo. Zasjalo je svjetlošću kojaje jača od bilo koje svjetlosti, ali u svakomoku neusporedivo lijepa. U uskrsnoj noći,zori i jutru zasjao je Bog, zasjala je Ljubavsama. U svojoj divnoj enciklici papaBenedikt XVI. piše da je ljubav svjetlo, ukonačnici jedino svjetlo-koje uvijek iznovarasvjetljuje svijet obavijen tamom i daje namhrabrosti potrebne za život i djelovanje ‘’ (br.39.)Tijekom teških ratnih dana i u vremenustrahota, kada se činilo da je mržnja prognalaljubav s ovih prostora, a mrak sasvim nadvladaosvijetlo, borili smo se da preživimoi u toj borbi nerijetko pokazali izuzetnuvjernost Bogu i osjećaj za bližnjega. Vjeranas je snažila da djelima ljubavi svijetlimou mraku zla. U nama je živjela jaka nada daće zlo uminuti i da će u ovoj zemlji zavladatipravda. Iako su prošle godine otkako je ratzavršio, čini nam se da je nada klonula, vjerase poljuljala, a ljubav iz sebedarja velikimdijelom prešla u sebeljublje. Izgleda kao da jeu medijima velikim dijelom umjesto jezikamržnje zavladao jezik nejasnoće i smutnje.Ovog Uskrsa molimo za one koji odlučuju obudućnosti i imaju vlast u ovoj zemlji da težepravdom jednakopravnošću za svaki narod isvakog čovjeka. ‘’Ne trebamo državu koja ćesve uređivati, svime upravljati i sve imati podsvojom vlašću, već državu koja će, u skladus načelom subsidijarnosti, velikodušno prepoznatii poduprijeti inicijative koje potječuiz različitih društvenih snaga i predstavljajuspoj dragovoljnosti i blizine ljudima kojitrebaju pomoć ‘’piše papa Benedikt XVI. Uspomenutoj enciklici (br.28 ). Molimo zasve koji obnašaju odgovorne službe u ovojnapaćenoj zemlji da budu svjesni svoje odgovornostii vlast shvate kao služenje svimakoji su povjereni njihovoj skrbi poštujućiljudska prava koja svoj temelj imaju u Bogui koja čovjek nema pravo oduzeti. Nekaih ne nadvlada želja za bogaćenjem i nekau svom radu ne budu vođeni sitnim interesima.Nije li došlo vrijeme da napokonuredimo ovu zemlju prema mjeri svakogčovjeka i svakog naroda?Koliko godina treba proći da u nama,građanima Bosne i Hercegovine, prevladashvaćanje da je ovo naša zemlja; zemljau kojoj svatko treba dati svoj makar i najmanjidoprinos da se ostvari jednakopravnostsvakog naroda i svakog čovjeka jer tadamožemo istinski krenuti naprijed bez strahaod onog koji pripada drugom narodu,drugačiju vjere i drugačiju kulturu baštini.Draga braćo i sestre! Ponavljam vam riječianđela upućene ženama koje su došle naIsusov grob: ‘’Ne plašite se!’’ (Mk, 16,6).Isus Krist je uskrsnuo i On je živ međunama svakoga dana. On nam se daruje usvetoj Euharistiji i susrećemo ga u našemzajedništvu tijekom liturgijskih okupljanjai naše zajedničke molitve. Njegova riječnas tješi, snaži i upravlja. Ne plašimo sebudućnosti jer i kad Kristu nismo vjerni, ‘’on vjeran ostaje’’(2 Tim,2,13); i kad ga neljubimo, on nas ljubi; i kad nam se čini dalekim,on je u dubini duše naše i bdije nadnama; i kad nam je teško, on nosi teži dionašeg životnog križa koji zaslužismo svojimgrijesima. Ne bojmo se patnje kada smoKristu vjerni i kad dobro činimo jer ‘’svepatnje sadašnjeg vremena nisu ništa premabudućoj slavi koja se ima očitovati u nama.(Rim, 8,18)Krist je uskrsnuo! Želim da cijeli naš život,draga braćo i sestre, bude trajan uzvik: Kristje uskrsnuo. Isus je živ. Isus nas ljubi. Isusljubi čovjeka. On želi da se svaki čovjek spasii dođe ‘’do spoznaje istine’’ (1 Tim 2,4).Tu istinu nad istinama svjedočimo svojomvjerom i svojom ljubavlju prema Bogu ibližnjem. Na toj istini crpimo snagu zasadašnjost i na njoj temeljimo svoju nadu.Neka naša ljubav po Kristovoj ljubavi zasjau vremenu koje tako čezne za nadom. Bezspremnosti da se sučimo sa sadašnjošću iotvorenim očima pogledamo u prošlost,priznajući i ono što nam nije drago priznati,i bez jake nade u bolje sutra postat ćemobjegunci i izbjeglice u vlastitoj zemlji, anašu dušu će ispunjati gorčina koja će nasspriječiti da vidimo ono što je dobro i lijepo.Dopustite mi da se još jednom poslužimriječima pape Benedikta XVI. Iz spomenuteenciklike ‘’ Sveci su istinski nositelji svjetlau povijest, jer su muževi i žene vjere, nade iljubavi(br. 40). Kod svetaca je jedno očito:tko ide ususret Bogu, ne udaljava se od ljudi,već im radije postaje istinski blizak’’( br. 42).Pozvani smo na svetost. Pozvani smo bitinositelji svijetla u povijest koja nam se činitako jasna, a u isto vrijeme se tako različito onjoj govori. Pozvani smo biti sve bliži Kristukoji nas šalje ljudima. Prepustimo sevodi. Pružimo ruke Kristu, pružimo rukezajedništva jedni drugima i ujedinimo sena putu dobra. Ne bojmo se darovati Kristui darovati se drugima jer je to put premaUskrsu.U tom duhu želim svome bratuu biskupstvu Peri i svoj braći svećenicima,redovničkim i dijecezanskim, sretan Uskrs.Neka se ne umore sijati Riječ Božju, slavitiEuharistiju, dijeliti svete sakramente, bitičesto u molitvi, činiti djela ljubavi svimakoji su povjereni njihovoj skrbi i svim ljudimau potrebi, imati strpljivosti prema svimai ljubavi za sve. Neka ih ne slome teškoćeživota i nerazumijevanja na koja nailaze.Neka ih i ovaj Uskrs ispuni novom radošću igorljivošću za kraljevstvo nebesko.I vama, redovnici i redovnice, želim daživite radosno svoje zavjete te da budu nablagoslov vama i svima koje susrećete. Nekaproslava Uskrsa ojača vaše zajedništvo, ispunivas poniznošću i skromnošću te produbivašu vjernost Kristu zaručniku.Vama, braćo i sestre, želim obilje BožjegDuha da vas snaži na životnom putu te davaša vjera u Boga bude snažna i vidljiva poljubavi prema drugima. Neka Uskrs ispunivaše srce radošću i osvijetli ga Kristovomsvjetlošću koji nas sve poziva na život.Hvala svima koji će se pridružiti našoj radostii koji će pomoći da Uskrs doživimo u svojnjegovoj ljepoti.Svoj braći i sestrama želim sretan i blagoslovljenUskrs, zazivajući obilje Božjeg blagoslovana život i rad, te zaštitu i zagovorMarije, Majke Crkve.Nadbiskup Vrhbosanskikardinal Vinko PuljićUskršnja čestitka upućena redakciji lista“Korijeni” i čitateljima. Najtoplije uzvraćamoREDAKCIJA37

IZ DRUGIH MEDIJAIdok Hrvatska u posljednjih petnaestgodina bilježi stoljetni“bum” u gradnji crkava, tako dane postoji veći grad u kojem nijeotvoreno na desetke gradilišta, praćeno,pak, sve skupa gunđanjem struke (arhitektii liturgičari) zbog mnogo kiča i nakaradnosti,unatoč “ulupanoj” masi novca ne bašprebogate države i vjernika, u Njemačkojse događa obrnut proces. Katolička će crkvana “bubanj” u sljedećih nekoliko godinastaviti 700 sakralnih objekata, a Evangeličkaje stavila na prodaju oko 500. Razloga jeviše. Ponajprije, osim za Božić i Uskrs,crkve u Njemačkoj zjape prazne. Dug zanjihovo održavanje prešao je brojku od 60milijuna eura, a crkveni prihodi se smanjuju,što zbog štednje u njemačkoj državina svim sektorima, što zbog osipanjavjernika koji ne žele plaćati doprinose vlastitimvjerskim zajednicama. Svećenikatakođer nedostaje, župe se zatvarajuintegrirajući više njih u jednu. I što činiti?Ništa, rasprodaja počinjeRedovničke ćelije - apartmani“Moji” redemptoristi (koji su me teološki“odgajali”) prodali su samostan u Hennef–Geistingenu,a pater Viktor, “posljednjiredemptoristički mohikanac” ondje,obavio je nakon blagdana obred desakralizacijei predao ključeve samostana agencijiza nekretnine. 52 redovničke ćelije bit ćepretvorene u apartmane, a preostalih deset– štale! Kapelicu je kupio jedan indijskifizioterapeut, u kojoj će davati uslugesvojim slavnim klijentima među kojima jei Michael Schumacher. Gotovo četvrtinasličnih objekata u Njemačkoj je prazna ilibeskorisna, posebno oni izgrađeni nakonrata dok je stanovništvo raslo, a religija ivjera bila još u solidnom postotku prakticirana.U tom smislu berlinski evangeličkibiskup, zbog žala nekih vjernika i zajednica,izjavio je za “Die Welt”: “Prodaja crkavaje uvijek zadnja opcija. No, ostaviti crkvezatvorenima, bez vjernika, znači kroz godineobezvrijediti ih i osuditi na propadanje,jer nema novca za održavanje”. Tako jecrkva u Spandau postala trgovina namirnicama,kapela “Duha Svetoga” u Kempenuje knjižara, “Sveti Martin” u Bielefeldudanas je restoran... Neke su crkve postalegimnastičke i ine dvorane, neke privatnekuće za “elitne” građane. No, ovdje se javioAutor: Ivica ŠolaHRVATI GRADE, A NJEMCI "RU©E" CRKVEi drugi problem koji usporava umnogomeprodaju crkava: postavilo se pitanje, bezobzira na to što se s objekata skine posveta,do koje razine ići s obzirom na “zainteresirane”,jer su čak neki bordeli izraziliželju, bože mi oprosti, da bogomolje kupe ipretvore u, je l’... Dakako, biskupi su takveopcije s gnušanjem odbili, no postavilo sepitanje koliko je bilo ukusno (kao u vrijemestaljinizma i komunizma na nasilan način)crkve prodavati i pretvarati u sportskaborilišta? U tom smislu kulturni sadržajinajpoželjniji su klijenti ali, na žalost, za kupnjusuvišnih crkava tu ne postoji dostatnakoličina novca, interes da. Restorani,ugostiteljski objekti mondenog sadržajaili privatne kuće još nekako, ali ispod kojerazine ne ići, kome je etički i kršćanski dopustivoprodati kršćansku crkvu? I tu sedogodio težak udarac kršćanstvu, ne samou Njemačkoj već i u Europi. Naime, zakupovinu katoličkih i evangeličkih crkavavrlo su se zainteresirali muslimani, budistite mnoge “uvozne” sekte, spremne odmah“iskeširati” te pretvoriti crkve u džamije.Novca im ne manjka, kao ni vjernika i vjerskihslužbenika.Poraz bez džihadaBiskupi su, premda u dugovima “do grla”,takve ponude odbili. Crkve bi naime,ovaj put bez osvajačkog rata, džihada,“mirnim putem” bile pretvorene, izmeđuostaloga, u džamije, što bi značilo tihitrijumf sve življeg islama nad sve umornijimkršćanstvom u Europi, koja, kakoreče Ratzinger, “mrzi samu sebe” i svojekorijene. Usput ću spomenuti da uŠpanjolskoj Zapatero razmatra molbuislamske zajednice za (ponovnim) pretvaranjemkordobske katedrale u džamiju.Budući da i mi danas, nakon pada komunizmai Domovinskog rata, kao Njemačkanakon II. svjetskog, masovno gradimocrkve, trebali bismo se, bar što se crkvenihstruktura tiče, “preventivno” zapitatigradimo li i živu crkvu, odnosno, ulažemoli samo u zidine, a ne i u ljude, vjernike,bez kojih bi masovna gradnja kakvoj smosvjedoci mogla doživjeti za par desetakagodina njemačku sudbinu: crkva na svakomćošku, a vjernika i prakticiranja vjere “ni zalijeka”. U ovom zanosu masovne gradnjecrkava, neka Njemačka bude, daj Bože, korisnaopomena Hrvatima: da nam i religijane postane “promašena investicija”.Glas SlavonijeO SLUČAJU BRANIMIRA GLAVAŠAOGLASIO SE DRŽAVNI ODVJET-NIK MLADEN BAJIĆ, ALI I FRAANTE KUKAVICA IZ OSIJEKAFra Kukavica: Znam za pojedinezločine i svjedočit ću o njimaOSIJEK - Glavni državni odvjetnik MladenBajić kazao je sinoć u Vijestima RTL-akako u slučaju Branimira Glavaša on nijeigrač u političkim igrama između HDZ-a iGlavaša. Bajić je istaknuo kako su policijai Odvjetništvo odradili posao prikupljanjadokaza te da čekaju odluku Sabora o ukidanjuzastupničkog imuniteta Glavašu, a dobijuli pozitivan odgovor, Državno će odvjetništvopokrenuti kazneni postupak za ratni zločin.- MUP je Državnom odvjetništvu podniokaznenu prijavu i određena izvješća naosnovi kojih se može zaključiti da postojiosnovana sumnja na počinjenjeodređenog kaznenog djela - kazao je Bajić.O skidanju imuniteta Glavašu Sabor ćeodlučivati u srijedu, a u Osijeku je taj slučaji dalje glavna tema. Član postrojbi Hrvatskevojske s funkcijom ratnog svećenika u Osijeku,bivši gvardijan Kapucinskog samostanau Osijeku, fra Ante Kukavica, komentirajućislučaj Glavaš kazao je kako su njegova glasnarazmišljanja i osude zločina, s koje godstrane on dolazio, čuli svi koji su prisustvovalinjegovim propovijedima, kako na misama,tako i na pogrebima. - Na pokopu MateGlavaš, slika iz ratnih dana38

IZ DRUGIH MEDIJAGlas Slavonije©abića izjavio sam ono što mislimi danas. Rekao sam: “Akose ovako misli graditi hrvatskadržava, onda - ne hvala, ne želim takvuHrvatsku”. Što se tiče Glavaša, bio jekarizmatična i nezamjenjiva ličnost uto vrijeme. Ne mogu reći da znam svešto se događalo, ali znam u koliko samslučajeva pomogao Srbima u Osijeku iširoj okolici, a koji su me molili da impomognem. U pojedinim slučajevimau tome mi je pomogao i sam Glavaš.Rat je bjesnio i mnoge se stvari nisumogle kontrolirati. U ljudima je raslaželja za oslobođenjem i stvaranjemvlastite države, pa i po svaku cijenu. Utim je trenucima teško vladati sasobom, a kamoli s drugima. Za nedjelao kojima se govori i dovodi ih se u vezus Glavašem nisam tada ništa čuo.Međutim, pouzdano znam za pojedinezločine nekih lokalnih dužnosnika izšire okolice, a članova HDZ-a, za kojepostoje i dokazi. Ja ih znam i o tomesam pisao i Jadranku Crniću dok je biona čelu sudbene vlasti u Hrvatskoj.Svjedočit ću i kazati o njima sve štoznam opet kada bude bilo potrebno -kazao nam je jučer fra Kukavica.Iako ne svojom voljom, budući da je nakomentar bio potaknut od strane novinara,na press-konferenciji održanoj ustranačkim prostorijama HSLS-a, najnovijedogađaje oko Branimira Glavašakomentirao je ratni osječki gradonačelniki dopredsjednik HSLS-a ZlatkoKramarić. Uz kratko podsjećanje o trodiobivlasti, Kramarić je naglasio kakoje o situaciji oko Branimira Glavaša najboljeništa ne govoriti iz političkog kuta.- Ne trebamo sada ništa prejudiciratiili politizirati. Pustimo već jednom trodiobivlasti da funkcionira bez ičijegaupletanja i komentiranja. Državnoodvjetništvo je podnijelo zahtjev za skidanjemimuniteta jednome zastupnikui u njihov se posao ne treba miješati.Sva bi politika u ovome slučaju bilasamo u funkciji dodatne komplikacije- zaključio je Kramarić.Autor: Danijel ĐUROVIĆDUŠKO ČIZMIĆ—MAROVIĆKOALICIJA HDZ I SDP?Koalicije SDP-a s Jambom i Demokratskim centrom većina je medija ocijenilaproblematičnima i, na dužu stazu, za SDP iznimno opasnima. No doki SDP i HDZ odbijaju i samu pomisao na to da koaliraju međusobno,nema druge. Premda ozbiljnih razloga protiv koalicije SDP-a i HDZ-a više nema:nakon reformiranja obje su stranke prestale biti opasne za hrvatsku demokraciju.Zbog čega bi onda njihovo koaliranje bilo opasno? Jer je - odgovaraju neki politolozi- gušenje malih stranaka za demokraciju opasno: nakon velike koalicije mali biizgubili svaki razlog postojanja, jer ne bi imali više nikakvih šansi doći na vlast! Pomom sudu s pravom se zvoni na uzbunu kad god veliki male pokušavaju dotućiizbornim zakonodavstvom. Ali ne vidim kako bi za naše male stranke velika koalicijamogla postati opasna. Prvo, SDP i HDZ danas zajedno pokrivaju manje od 60posto birača, pa prostora za male nije malo. Drugo, broj birača i SDP-a i HDZ-anakon njihove se koalicije ne bi smanjio, nego povećao, što vodi jačanju malih.Koalicija HDZ-a s SDP-om ne bi bila dobra samo za HSP i HSS koji žele bitijezičac na vagi, kao što je nekada želio Budiša čiji je HSLS to skupo platio. Ne štobi Budiša bio nesposoban nego jer mala stranka stabilnoj vlasti može voditi samou stabilnoj, prosperitetnoj zemlji, poput Gencherove Njemačke. A i u Njemačkojdanas vlada crveno-crna, ‘nezamisliva’ koalicija! Velika koalicija ne bi bila opasnačak ni za SDP i HDZ - na dužu bi ih stazu obnovila. No ‘na dužu stazu’ značibez njihovih sadašnjih čelnika… Tu je pak u prednosti opet SDP jer je Račan većodlučio odstupiti. Čak i Šeks je natuknuo mogućnost koaliranja s SDP-om, a sveglavne interesne grupe i SDP-u i HDZ-u poodavna poručuju ‘isti ste’. No sva jeprilika da će i sljedeća izborna kampanja proteći u podmetanjima velikih. Ne štobi naše vlasti bile pokvarene po onoj Actonovoj da ‘svaka vlast kvari čovjeka’, većprije po onoj Andreottievoj - podsjetio je nedavno Damir Grubiša - da “vlast kvaričovjeka osobito kad ju nema”.39

A ZAŠTO SE NE SMIJATI?MALI BRAČNI RAZGOVORIŽena:“Što da ja umrem? Da li bi seponovo oženio?”Muž:“Ne bih!”Žena:“Što? Ne voliš biti oženjen?!”Muž:“Naravno da volim.”Žena:“Zašto se onda ne bi ponovooženio?”Muž:“Dobro, oženio bih se.”Žena:“Bi?” (s tužnim izrazom lica).Muž:(uzdiše).Žena:“Da li bi živjeli u našoj kući?”Muž:“Naravno, ova kuća je super.”Žena:“Da li bi spavali u našem krevetu?”Muž:“A gdje bi drugo spavali?”Žena:“Dao bi joj da vozi moj auto?”Muž:“Vjerojatno, novi je.”Žena:“Da li bi stavio njene slike, umjestomojih?”Muž:“Vjerojatno bih morao.”Žena:“Da li bi ona koristila moje paliceza golf?”Muž:“Ne, ona je ljevoruka.”Žena:Tišina....Muž:“E, jebi ga………”:SVI SE LJUDI RAĐAJU SAISTOČNIM, SAMO BRAČANI I SASMRTNIM GRIJEHOM....Tko vidi bolje?Odu žena i muž na kampiranje.Postave šator i legnu spavati. Poslijenekoliko sati, probudi muž ženu ikaže joj da pogleda u nebo.* I, što vidiš gore?Žena se zagleda u nebo i kaže mu:- Vidim prekrasne zvijezde.Muž će joj:* A što to znači?Žena razmisli i značajno reče:- Astronomski gledano, to sumilijuni galaksija i milijardezvijezda; vremenski gledano, sada jeoko 3:30 sati; teološki gledano, Bogje svemoćan, a mi smo tako sitni imali; meteorološki gledano, sutraćemo imati predivan dan. A štoti vidiš i što tebi to znači? - upitažena.A muž bijesno procijedi kroz zube:*Vidim da nam je netko ukraošator!SVAKA SLUČAJNOST JE SLUČAJNAZašto su oženjeni muškarci deblji odneoženjenih?Neoženjeni dođu kući, u frižideru ništanaročito i odu u krevet.Oženjeni dođu kući, u krevetu ništanaročito, pa odu u frižider.Crveno i BijeloZaustavi policajac pijanog vozača i velimu:- “Gospodine, prešli ste na crveno.”Odgovori mu pijanac:- “Je pa morao sam, ponestalo mi jebijelog.”Zaustavi policajac svećenika zbogprebrze vožnje, a svećenik ga zamolida mu oprosti jer i on opraštaljudima.‘Dobro, oprošteno vam je,’ rečepolicajac ‘ali za pokoru ćete platiti300 kunaKAKVO JE TO DOŠLO VRIJEME:PRVO SKIDAJU GLAVU, A TEKPOSLIJE KAPU....?40

ŠTA PRVO NAIĐE...Pošla dva policajca na posao.Veli prvi: ‘Hoćemo li pješice iliautobusom?’‘Čekat ćemo pa što prvo naiđe.’U PIJANSTVO ZBOG ŽENEDva pijanca razgovaraju za šankom:‘Kako reagira tvoja žena kad pijandođeš kući?’‘Nisam oženjen.’‘Pa zašto onda piješ?!’UZAJAMNO VRIJEĐANJE‘Pijani ste, oči su vam crvene,’upozorava policajac vozača. ‘- Ako ćemo se vrijeđati, vama su ušiklempave,’ odgovara ovaj.IGNORIRAO TRI PUTAPolicajac Mirko vratio se iz smjenepa ga nadležni upita kako je bilo.‘Šefe, sve u redu, osim što menapastovala jedna prostitutka.’‘Mirko, nadam se da si jeignorirao.’‘Jesam, šefe, tri puta...’I HIGIJENA IMA GRANICE‘Pričaju dva policajca:‘Jučer sam kupio četku za WC...’‘I, kakva je?’‘Ma ne znam, ipak više volimpapir...RAZGOVOR GLUHIHGlupi: “Šest!”Gluhi: “Nos ti posran!”LUD ZBUNJENOG...Stoji luđak ispred hotela i mašerukom. Naiđe poslovan čovjek iupita ga:- Da li vam treba pomoć?Luđak kaže:- Pozvonite, gospodine!- Na koji broj? - upita čovjek.- Na broj 3. - kaže luđak.Čovjek pozvoni i upita luđaka:- A što sad?- Bježimo!!!NA OLIMPIJADU U SANDUKUOdlučio Mate provjeriti kako će ganjegova žena Mara sahraniti, a usputvidjeti kako će se susjed Jure, inače Marinljubavnik, ponašati u tim trenucima.Ukratko, odluči odglumit smrt... Dolazećiu kuću uhvati se za srce i pade na pod.Mara skoči i počne ga mrdati, ali Mate nedaje znakove života. Vidjevši da je ostalaudovica odmah pozove susjeda Juru. Jurebrzo dođe, ali kako ni nakon njegoveintervencije nije bilo pomoći zaključe daje Mate umro i da ga treba obući kakopokojniku dolikuje.. Mara zapita Matu:- Jure... što ćemo mu obući..?- Pa, ono najbolje odijelo, što drugo—reče Jure..- Jesi li ti lud—zapita ga Mara.. Toće valjat tebi... Njemu ćemo obućitrenerku...Kad su ga obukli u trenerku, Marazapita:- A na noge, što ćemo na noge...- Daj obuci mu one najbolje cipele—reče Jure... One talijanske...- Jesi li ti lud—ponovno zapita Mara.To će valjat tebi... Njemu ćemo obućisportske patike...I tako naprave. Obuku Matu onakosportski, stave ga u sanduk i obave idruge pripreme za sprovod. Kad jepogrebna povorka krenula Mara glumećiucviljenu ženu zakuka:- Ajmeee Mate, gdje te nose.....?Kad je to čuo Mate više nije mogaoizdržati nego se prodere iz sanduka:- Na Olimpijadu.... kurvo jedna... NaOlimpijaduuuuu…...!41

GU©TI SU GU©TIRIÆOT OD LIGANJABRUDET OD MJE©ANE RIBEPotrebno je:500 g liganja9 žlica ulja1 luk4 cesnja cesnjaka (bijelog luka)malo soli, papra i peršina2 žlice vinskog octa ( kvasine)300 - 400 g rizePriprema:Lignje se očiste i operu, izvadi se onaprozirna kost po sredini i okoštanidio po sredini krakova. Treba pazitida ne pukne onaj mali mjehurić scrnilom. Njega stavimo na stranu.Meso i krakove od liganja se operuu vise voda i izrezu na komadiće.Na 500 g liganja stavi se u posudu6 žlica ulja i 1 luk. Luk (kapula) sepreprži, doda se bijeli luk i peršin,sol i papar, te stave lignje i ulije seocat. Sve skupa malo prepržiti, zatimdodati crnilo i dinstati 1/4 sata.S vremena na vrijeme dolijevatimalo vode. Kad je meso mekanosipa se riža. Dinsta se kratko vrijemena suho, a onda se dalje kuha,nadolijevajući malo tople vode svedok lignje ne postanu mekane.Rižot se digne s vatre i pusti daodstoji 10-15 minuta, jer je ondamnogo tečniji. Prije nego se dignesa vatre, doda se još 2-3 žlice ulja ipo ukusu malo octa.Potrebno je:1 kg razne ribe (škarpine, lubine, jeguljeitd.)1/8 l ulja1 luk2 češnjaka( bijeli luk) - manjaperšinsol i papar1 žlica konzerve od rajčice ili par komadarajčiceocatPriprema:Veću ribu razrežemo na komade, amanju ostavimo u komadu .Za 1 kg ribe stavi se 1/8 l ulja i 1 luk.Blijedo se preprži. Doda se isjeckančešnjak, peršin, sol i papar, te žlicaparadajza iz konzerve, a u doba svježihrajčica stavi se par svježih rajčica. Kodsvježe rajčice najbolje je da je se prijestavi u vrelu vodu na par minuta tejoj se oguli kožica pa tek onda dodabrudetu. Zatim se lagano spusti riba idolije se voda tek toliko da riba budepokrivena. Ostavi se da malo prokuhai onda se doda ocat i pusti da još kuha1 i po sat na laganoj vatri.Za vrijeme kuhanja brudet se ne smijemiješati da se ne bi riba raspala, već ses vremena na vrijeme protrese posudau kojoj se spravlja brudetSavjet:Brudet je najbolji od više vrsta ribekao npr. škarpina, grdobina, komadazubaca, lubina, sarga. kovaca, jegulje,ugora i tunja.U nedostatku te ribe može se koristitibilo koja druga riba, ali za dobar brudetbitno je da ima više vrsta ribe.Uz brudet se služi i kuhana palenta (pura).DRAGI ČITATELJI!UKOLIKO IMATE RECEPTEHRVATSKIH NARODNIHJELA POŠALJITE NAM IH.TO JE NAJBOLJI NAČIN DAIH SAČUVAMO OD ZABO-RAVA I OSTAVIMO GENER-ACIJAMA KOJE DOLAZE.Uredništvo42

RAZGOVOR S POVODOM"PIVAC" NIJE SAMOPREZIME VE∆ I BRANDS lijeva na desno: dr. Srapplean Bill, Niko ©oljak, prof. ing., Dr. Petar KruæiÊ,dr. Mario Viscovich, Prof. Dr. Juraj PlenkoviÊTri brata Pivac Ivica i Neno te između najstarijibrat Tonći.Stara pjesma kaže: «Škrta zemlja čuvasvoje blago, al’ šta dade tri put viševridi». Premda pjesma govori o vinui lozi, ni kad je riječ o nečem drugom nijedaleko od istine. Vrgorac, malo i živopisnodalmatinsko zabiokovsko mjesto, poznato povinu, bikli, Hasanaginici, Tinu Ujeviću, uposljednje je vrijeme poznat i po mesu. Atome je glavni krivac upravo MI «Braća Pivac»Vrgorac. Gigant prehrambene industrijeiznikao na škrtom kamenjaru djelo je višegeneracija Pivaca koji su prije gotovo pedesetgodina došli u Vrgorac iz burom ovjenčanihZavojana, mjesta koje je osim sposobnih ljudipodarilo i poznate sportaše kao što su alpinistStipe Božić, nogometaš Alena Bokšić ibrojni drugi. Djelo je to oca Milenke koji jeudario temelje i djecu naučio da znaju, rade iimaju. Upravo su ta tri brata tvorci«vrgoračkog» gospodarskog čuda. Ne kažeuzalud poslovica «Složna braća kuću grade».Ova tri brata pokazala su da sloga i zajedništvomogu napraviti i mnogo više. Zašto pišemo onjima? Upravo je primjer MI «Braća Pivac»pokazatelj da se zajedništvom, slogom i radommože živjeti i uspjeti i u škrtom kamenjaru,u kraju kojeg su zaobilazile vlade,državnici i napredak. Nakon Franje Josipa,austrijskog cara, S. Mesić je prvi državnikkoji je posjetio Vrgorac. Period dug jednostoljeće. Predugo razdoblje za jedan kraj kojije navikao na povijesno čekanje i svoju pasivnostisticao kao obrambeni mehanizam.Dugo godina je ovaj kraj smatran pasivnim– ističe najstariji brat Tonči i dodaje – alion to nikako nije. Baš naprotiv, ovo je krajvrijednih i poštenih ljudi koji su se dokazaliu svim segmentima ljudskog djelovanja- od znanosti, tehnologije, medicine doknjiževnosti. Na žalost, mali broj njih je biou mogućnosti svoju sposobnost dokazivati urodnoj sredini tako da bi nakon sazrijevanjaredovito odlazili i rijetko se ili gotovo nikadavraćali. Želja nam je da ovdje, na ovimprostorima zadržimo mlade ljude, da ovajkraj materijalno i duhovno oživi. Jer, dojučer smatran pasivnim i zabitim krajemVrgorac postaje sve interesantniji i za ulaganja,i za investicije. Kada prođe auto-put itunel prema Drveniku, vrijediti će još više.Primjećujem kako je lijepo i ponosnovidjeti ispod njihovog međunarodnonagrađenog logotipa firme «Pivac» natpisVrgorac. Vozila sa tim logotipom krstarediljem Hrvatske, od Vukovara do Umagai dolje do Dubrovnika. Na takav način ipridonose nacionalnoj informiranosti jer,ako već ne znaju gdje je rođen bard hrvatskeknjiževnosti – Tin Ujević, onda valjdaznaju odakle im je višestruko nagrađivanapanceta, pršut, kulen i druge delicije kojenose njihov znak.. - A meso, odakle je meso– pitam i očekujem «škakljiv odgovor».- Meso je domaće, a u slučaju potrebe i uvozimo.Naravno, sve je to zdravo i domaće zarazliku od mnoštva umjetnih proizvoda natržištu.- Ima li i takvih – pitam ga.- Ima, ali o njima sve znamo i na njihovekorake smo spremni. Nudimo kvalitetu i tosu potrošači prepoznali.- Nedavno ste spominjani u kontekstufamozne krave «Šana». Sada se ispostavilo– nema ludila, a krava koja je završila kodvas u depou nije «Šana»… Svejedno, sustavzaštite je u potpunosti funkcionirao tenije bilo nikakve opasnosti da, da je i kravakojim slučajem bila bolesna, meso dođe dopotrošača…- Tako je – zaključuje sugovornik. Kaošto sam rekao – prodajemo samo zdravo ikvalitetno meso. Higijenski i drugi standardisu na europskoj i svjetskoj razini. U tajsustav zaštite mnogo ulažemo, poklanjamopozornost svim detaljima i pratimo novosti.Ne radimo prosječno, ne proizvodimoprosječne proizvode i prosječnost nije našaposlovna orijentacija. Kupci, kupujući u firmi«Pivac», imaju priliku izabrati najbolje,najkvalitetnije i, što je posebno važno, najzdravijeproizvode. Počeli smo s malo i uzpovjerenje (prvo svojih sugrađana, a nakontoga i šire) postigli ovo što imamo danas.Zadovoljan potrošač je ono što nas stimulirai gura naprijed…-Svaka čast – velim – i samo nastavite ovako…- Nego kako…N.Š.Proizvode «Pivac” krasi znak kvalitete«Hrvatska kvaliteta”.U PoreËu iznajmljujemo miniapartman hotel na duæi roktel: ++385 52 431 90243

IN MEMORIAMdon Branko SbutegaHrvati u Crnoj Gori, a posebice katolička crkva, izgubili jednog od pastira i intelektualaca koji su svojim radom, a nadasve intelektompostavili visoke standarde. Glorificiran, ali i osporavan, don Branko Sbutega je do kraja svog života ostao svoj. Unio je u intelektualnusferu standarde «otvorenih očiju” i «otvorena srca” pokazujući da grijesi nisu ništa manji pred bogom ukoliko su našivlastiti. Svojim javnim, pastoralnim i inim djelovanjem pobudio je pozornost mnogih i otvorio put tolerancije i razumijevanja.HHrvati u Crnoj Gori, a posebicekatolička crkva, izgubili jednog odpastira i intelektualaca koji su svojimradom, a nadasve intelektom postavilivisoke standarde. Glorificiran, ali i osporavan,don Branko Sbutega je do kraja svogživota ostao svoj. Unio je u intelektualnusferu standarde «otvorenih očiju” i «otvorenasrca” pokazujući da grijesi nisu ništamanji pred bogom ukoliko su naši vlastiti.Svojim javnim, pastoralnim i inim djelovanjempobudio je pozornost mnogih i otvorioput tolerancije i razumijevanja.Hrvati u Crnoj Gori, a posebice katoličkacrkva, izgubili jednog od pastira i intelektualacakoji su svojim radom, a nadasve intelektompostavili visoke standarde. Glorificiran,ali i osporavan, don Branko Sbutegaje do kraja svog života ostao svoj. Unio jeu intelektualnu sferu standarde «otvorenihočiju” i «otvorena srca” pokazujući da grijesinisu ništa manji pred bogom ukoliko su našivlastiti. Svojim javnim, pastoralnim i inimdjelovanjem pobudio je pozornost mnogih iotvorio put tolerancije i razumijevanja.TAKO JE GOVORIO:Na promociji romana “Dominik”Milovana Radojevića u podgoričkojNarodnoj biblioteci, don BrankoSbutega naglasio:Bilo bi neprimjereno, drsko i banalno daatribuiramo ovoj knjizi neke prizemnednevne ili političke motive. Ne pišu seromani, ili makar samo loši zbog takvihmotiva, a meni bi bilo ispod moje intelektualnepa i građanske časti, da o takonečemu govorim. Došao je novi senzibilitetu ove krajeve, senzibilitet kojiodavno postoji na drugim prostorima. Toje senzibilitet mraka koji nastaje spaljivanjempisane riječi, a umjetnost je, kao kreativničin, pokušaj, uspjeli ili neuspjeli, dase taj mrak osvijetli, rekao je Sbutega.Don Branko Sbutega rođen je1952. godine u Kotoru. Nakonosnovne škole i gimnazijeupisao je Medicinski fakultet uBeogradu gdje je bio četiri semestra.Poslije toga je jednu godinu studiraofilozofske predmete na Teološkomfakultetu u Zagrebu, zatim je prešaona Teološki fakultet u Beč. Teološkistudij završio je na Papinskom lateranskomsveučilištu u Rimu. Zasvećenika je zaređen 15. srpnja 1979.godine na otoku Gospe od Škrpjela.Od tada do smrti bio je župnik užupi sv. Eustahije u Dobroti.Od Hrvatske biskupske konferencijedobio je zadatak 1991. godineda u Padovi otvori centar za pomoćizbjeglicama. U svoju župu vratiose 1996. godine. Caritas Kotorskebiskupije osnovao je 1999. godine.Don Branko je autor niza članakau novinama. Ove godine objavio jeknjigu “Kurosavin nemir svijeta”.Večernji list:Odlazak intelektualca kojinije ubio svoju savjestU zgradi Hrvatskog društva pisaca na Gornjemgradu održana je komemoracija u povodusmrti uglednoga katoličkog svećenikai intelektualca don Branka Sbutege. PromocijaSbutegine knjige “Kurosawin nemirsvijeta” prometnula se tako u žalostandogađaj.Osim brojnih novinara, komemoracijisu nazočili i predsjednik Stipe Mesić tezagrebački gradonačelnik Milan Bandić.Mislio sam da ćemo razgovarati s donBrankom, no, na žalost, prisiljeni smorazgovarati o njemu rekao je Mesić. Izrazioje i tugu zbog gubitka velikog čovjeka i intelektualcakakav je bio don Branko. Govorilisu i Nataša Marković, urednica knjige,Velimir Visković, predsjednik Hrvatskogdruštva pisaca, te novinar Igor Lasić. DonBranko Sbutega bio je otmjen čovjek,pobunjen čovjek, enciklopedijski obrazovan,angažirani intelektualac, građaninkoji nije ubio svoju savjest.Svećenik kojemu su pretijesne zidine Kotorskebiskupije i rodnog Kotora. Darovit sugovornik,mađioničar riječi, uvijek prisutanu velikoj igri svijeta rekla je N. Marković.Pokazao je da mu odanost istini značineusporedivo više od odanosti bilo kojojstrani ili stranci. Oni što misle da jeuz njih, jednako se varaju kao i oni kojimisle da je protiv njih, jer ne vide da jeiznad njih. On je jedan od nekolicinemisaonih koji ne dopuštaju bližnjimada otupe i zaglupe. To nije malo uovome svijetu koji boluje od teškebolesti nedostatka smisla On je čovjekiz pokreta otpora lijehom i zatvorenomduhu, jer je za ovaj duh etničko bitnijeod etičkog - zapisao je, između ostalog,prof. Šušnjić.44

što smo već razgovarali. Privatno vlasništvonije tako prevažno. Ono je to postalo od tamoneke 1700. godine otkad je aristokracija i militarnagrupa Engleza nametnula Amerikancimavlasništvo iznad rada.Od tada je zapravosvijetu krenulo sve kud ne treba. Vlasništvoiznad rada ne bi moglo biti ono na čemupočiva konstrukt organizacije ljudske vrste iopstanak na Planetu. Prema tome, taj problemprivatizacije i privatnog vlasništva kaoutočišta stabilnosti i sigurnosti, upozorava daničija sigurnost ne počiva više i jače u privatizacijii privatnom vlasništvu svijeta stvari inovca već u društvenosti. Dok se god to nebude razumjelo (da je izvjesnost pojedinca unjegovoj društvenosti i da se svi njegovi potencijalirazvijaju ipak u okviru socijalne grupe, ane u svijetu stvari), dotle će problemi afirmacijeprivatnog vlasništva, kao oblika izvjesnostii sigurnosti pojedinca, biti kamen spoticanja.Bit će razlog za sve jači sukob povodom opstankajer je sve manji broj ljudi sve veći vlasnikSVEGA (većina je ostala bez ičega).NNastavak sa str. 7. Machiavelli je svojevremeno ostaozatečen činjenicom da Crkva igrapozitivnu ulogu u udaljenim katoličkimzemljama. «Čudno, ali pozitivna je samokada je daleko od Rima»- bila je njegovahladna analitička konstatacija. PostojiPrivatno vlasništvo stjecalo se je na razne načine. Bitstjecanja je moć, moć i utjecaj u društvenoj zajednicili šansa da se i ratnici globalizacije solidarizirajus njenim najvećim žrtvama paodigraju pozitivnu ulogu u otporu tojagresiji? Stanovništva neoneoimperijalnihsila pokazuju naznake buđenja (Farenhait9/11, mnoštvo knjiga tipa ‘’14,95EUR-a’’, ‘’Stoljeće rata’’, ‘’Koji zajeb!’’…-prezir spram ljudske gramzivosti ne prštiviše samo iz boemskih djela, niti se trebatražiti između redaka kod ‘’ozbiljnijih’’književnika i pisaca)?! Možete li prognoziratineki svjetliji rasplet i poredak pozavršetku ovog rata?Budućnost se ne proriče, ne istražuje,ona se IZGRAĐUJE. Budućnost jebitno određena sa današnjom stvarnošćukoja određuje neposrednu i daljnjubudućnost (ono što činimo iz ovog štomi jesmo u smislu procesa očovječavanjaili rasčovječavanja). Ako je na djelu procesrasčovječavanja, onda se bolja budućnostne može čak ni očekivati- ni kao budućamoguća ni kao buduća stvarna sadašnjost.Prema tome, budućnost koju svi priželjkuju(da nam nešto bude bolje od ovog što jeste)ovisi o kumulativu prošlosti u današnjojstvarnosti i onoga što mi činimo sada zabudućnost. Ona se izgrađuje a ne dočekujejer dočekujuća budućnost krije u sebi oskudnonadanje i siromašnu izvjesnost.Priželjkivanje da nam bude veća izvjesnost,veća sigurnost i sloboda djelovanjau društvu u kojem jesmo, je iluzija zaočekivati. Smisao tog očekivanja se raspršioili raspršiva s onim što se događa u stvarnostispram budućnosti. Ako je u Evropiraspoređeno 1300 atomskih bombi i tkozna što još onoga što ugrožava život, akomi to otpišemo kao da nije opasnost sprambudućnosti, svako proricanje budućnosti sesvodi na ono što znanost ne karakterizira.Nema više ništa lokalno, sve je planetarno,a u tom smislu ljudska vrsta (posebno znanstvenici)ne pridonosi ništa jer je danas9/10 znanstvenika svijeta u funkciji globalizacijenasilja, a ne humanizma. Zato,kada govorimo o budućnosti, moramo bitiobjektivni. U smislu globalne koncepcijenaše budućnosti, objektivno odmjeritiono što mi sada jesmo spram onog čemutežimo. Ako težimo svijetu stvari, profitu,sukobu onda ćemo imati skupe mozgovekoji su u funkciji nasilja, a ako su u funkcijihumanizma- nećemo. Moje opredjeljenjeza bioetiku je ispravno jer sam to naučiou humanističkoj kulturi. Primjena znanjamene obavezuje na uporabu morala prijeprimjene znanja. Te bi odrednice trebale karakteriziratsve one koji misle ovu stvarnostspram budućnosti (morali bi znati što mijesmo i čemu težimo). U suprotnom, nadatise nečemu drugom izvan onog što jesmo ičinimo, je raspršivanje smisla i značenja uočekivanju neke poželjne budućnosti. Procesosvješćivanja pojedinca, naroda i svijetaje proces o kojem nitko ne vodi računa. 6,5milijardi ljudi na našem planetu upozoravada se sve nalazi u jednom (mogućnost daopstanemo i mogućnost da propadnemosvi zajedno). Problem organizacije svijetana razini svjetskih institucija (UN …) ješto one ne misle takav zajednički svijet većsvijet s naslova prava jačeg. A ako se takomisli svijet, budite sigurni da će budućnostMožemo li opstati u istosti, zatvoreni u vlastitomkavezu?(neposredna i buduća) pripadati globalizacijikao principu nasilja, kao nasilnom ustrojuživota. A ona je hegemonizacija, tj.tjeranje svega što je živo u istost, a mi u istostine možemo opstati. Ni kao pojedinciunutar ljudskog roda, ni kao jedna od nekolikomiliona vrsta. Zato sam za bioetiku,biorazličitost i smatram da njoj pripadabogatstvo i budućnost svijeta. Bolji svijet,na žalost, gotovo da ne misli nitko. Ostali susamo neki pojedinci, utopisti, entuzijasti,moralni ljudi koji su izgubili svaku pozicijumoći i kojima je jedino ostalo da prosuđujutu budućnost s naslova nekih ideala, s nekogutopizma koji u ovoj stvarnosti kao danema nikakve vrijednosti.Najradije bi produžili ovaj razgovor. Svasvjetska zbivanja, svi pokreti i stremljenja,tako su logični kada ih tumači našsugovornik. Na pitanje da li se osjeća kaodisident, odgovorio je:’’ Ne, ja sam samoznanstvenik koji se bavi znanošću.’’ Vrlologičan odgovor za neko drugo podnebljei druge uvjete, u našoj je stvarnostiispao iznenađujuće. Potonuli u domaćojsvakidašnjici potpuno smo smetnuli s umada radno mjesto i pozicija ipak ne obavezujuljude da postanu apologeti.D. T.45

interviewMATIJA GUBECU bunilu groznice sreo sam poznatuosobu iz naše povijesti te obavio snjome kratak razgovor.Unarodnoj se predaji spominjete i kaoKralj Matija?!Posprdno je to baš kao i činjenica da sedanas odluke o povišenjima nameta donosepar metara od mog spomenika. Tako samosuđen na vječne muke jer, ako postoji neštošto je iz mog života i rada evidentno, to jesvakako da sam život posvetio upravo borbiprotiv njih (ili bar za njihovo smanjenje).o, to su bile tlake, nameti, porezi,N danas se radi o legalnim doprinosima,članstvima (doduše obaveznim), taksama…?Vidim da se život seljaka i radnika od mogvremena do sada nije ništa promijenio. Vlastelusu zamijenili biznismeni, a politička je vlastgramziva kao što je bila i nekad. Zakoni idu uzdlaku onima koji i tako imaju previše pa nijeni čudo što je narod ponovo nezadovoljan.Da, ali postoje objektivni sudovi nakojima svaki pojedinac može istjeratisvoja prava?!Pravo, u ovom trenutku, ima vrlo malosličnosti s pravdom. Sjetite se da je i mojtlačitelj Franjo Tahi bio u pravu jer je samotražio ono što mu je po ondašnjem Zakonupripadalo. No, da se razumijemo, s vremenomsam i sam bolje shvatio njegovu poziciju. Injega je pljačkalo više plemstvo. Tako da, kadbih mogao ponovo povesti Bunu, vjerojatnobih je proširio na veći broj neprijatelja.Zbog čega ste tako negativni po pitanjusadašnjeg vremena?Grozim se ove stvarnosti pošto vidim da jemoj slučaj nije nimalo opametio. Čudim sekako današnje stanovništvo mirno gleda nasve te nepravde, kako pokorno stoji u redupred šalterima da bi platilo takse i porezeiako sami jedva da i za kruh imaju. Gdje jeona poznata hrvatska srčanost?ovorite o Hrvatstvu, a u svoje ste redoveprimali i Slovence?!GPrimao sam supatnike, a vi danas ne možeteni razgovarati među sobom jer ste zaraženifrustracijama, bilo iz Drugog Svjetskog Rata,bilo iz kasnijeg komunističkog razdoblja.Apsurd, ali čak si ni žrtve ne mogu pružitiruke iako imaju i te kako puno zajedničkihproblema. Umjesto da ste saveznici, jer drugisu danas ti koji vas tlače i izrabljuju, vikonstantno istu «kozu derete».To je sukob ideologija, postoje istranke koje ih zastupaju pa takoimamo u Saboru pluralizam mišljenja?!Koje ideologije putem stranaka?! Te vam sestranke razlikuju samo po tome s čime tkood njih loži kotao kada vama kuha grahkako biste za njih glasali.Seljake zastupaju ljudi s kravatama, a ne oni učizmama. Recite mi jednu bitnu stvar po kojojse te vaše stranke razlikuju (osim po nazivimau koje uglavnom stavljaju komplekse)!? Višemanjesvi oni samo provode politiku uzimanjasiromašnima kako bi dali bogatima.Demokracija nisu samo stranke,svatko se može kandidirati, osnovatisvoju stranku…Pričate mi priče. Za kandidaturu jepotreban novac a, koliko znam, nezaposlenii osiromašeni ga nemaju. Znači da trebajusponzora. Sponzor sponzorira samo kad vidiinteres, a onda je nadalje pitanje vremenakada će Vaš i sponzorov interes doći u sukob.»injenica je da ste vi svoju borbu izgubilii unatoč savezništvu sa supatnicima?!A Vi ste svoju baš dobili!! Osim ovog stanjakoje je takvo kakvo je, još malo pa ćete bitiproglašeni i agresorima u svom oslobodilačkomratu. Čovjeka istjeraju iz kuće, popale mu svešto je imao, a on postaje agresor kada se, nakonnekog vremena, ponovo vrati na to zgarištesvepo direktivi krupnog kapitala.o toga još nije došlo, a i sumnjam daD će jedan zapadni, međunarodni Sudsuditi tako nekorektno.Koji međunarodni, pa sudi samo vama i nekoliciniSrba i Bošnjaka?! Zar je za vas svijetsamo bivša SFRJ?oćete reći da su vaši suborci boljeH prošli?Ovo je sud za vođe, a ne borce. Postupanje svođama ide na dušu narodu, a što se tičesuboraca, s mojima su se bar morali namučitida ih povješaju. Vaši si danas sami pucaju uglavu. I ne samo oni, u glavu si puca i rajakoja državi duguje sto tisuća kuna.Pretpostavljam da sada pričate oslučaju onog nesretnog obrtnika štoje ostao dužan državi doprinose za svojemirovinsko, zdravstveno, PDV…?!Upravo o tome. Zamisli strahote – nijeplaćao mirovinsko. Da li ga je koristio jepravo pitanje. Koliko znam, do mirovine povašem sistemu mogu samo besmrtni Metuzalemi.Dakle, ostao je dužan platiti uslugukoju nikad neće koristiti plus pozamašne kamatena nju- zar to nije bizarno?! Mi nismodali da nas se samo tako lako otarase iako jei onda bilo očito da je dobar dio nas samoteret vlasteli s kojim ona ne zna ni kud će nikako će. Mislim da «čovjek na rubu» ipakima neko pravo da iskoristi svoj nagon kakobi preživio pa bilo to i u neskladu s propisimate vaše «pravne» države. Kad su nas doveli dodna, mi smo uzeli u ruke vile i sjekire....i završili kako ste završili?!Danas bi bio mrtav i ovako i onako.Imao sam samo jedan život i nisam ga želioprokockati na dodvoravanje, balansiranje isluganstvo, nisam želio samo grabiti kakobih imao više od susjeda. Dao sam ga zaPRAVICU.Dražen Tretinjak46

NE DIRAJTE MI PRA©INU...Bila dva dobra prijatelja. Eto, recimo, zvali su se Branimiri Vladimir. Bili su nerazdvojni kao što prijateljibivaju, redovito se posjećivali, blagovali blagdane i sl. Izajedno se počeli penjati stepenicama koje vode na tavan. Branimirje pogurao Vladimira, a Vladimiru je ta pomoć jako dobrodošla. Bila je to ljubav za koju bi se Slavonci mogli zakleti da jeveća od one «kako je Stipan volio Anu». U miru i ratu njihovoprijateljstvo nije bilo poljuljano. Obojica su redovito dolazilisvojim kućama i prašinu sa nogu redovito unosila u kuću. Suprugesu, naravno, bile nervozne jer su tu prašinu morale stavljatiispod tepiha. I tako, dan za danom, godina za godinom igomila je rasla. Ma, možete zamisliti da je narasla toliko da seviše nije moglo hodati. Kad bi Vladimir dolazio kod Branimiraprepoznavao je gomilu pod tepihom, i obrnuto. Međutim,računali su, to nikoga neće interesirati. Vladimirova gomila jeVladimirova, a s druge strane Branimirova je opet bila Branimirova.Sve je bilo u redu dok se među njih nije umiješao trećifaktor Ivica popularno zvani Ivo koji je znao njihove slabe točkei to je obilato koristio. Zaposlio ih je na svojoj njivi da besplatnokopaju, oru, nose drva i što sve ne. Vladimir je, kao sova, biomudriji i staloženiji i pristao je da odrađuje za Ivu te poslove, aBranimir je bio nešto vatreniji i kad je vidio da ga Ivo previšekoristi otkazao mu je poslušnost. Ivo to nije očekivao, jer je vjerovaoda Branimira drži za jaja… Branimir je očekivao da će ganjegov prijatelj Vladimir podržati i zaštiti, ali se to nije desilo.Čak, dapače, nakon pustih godina prijatelj ga je Vlado ostaviokao «brabak na cidilu». Ljut, iznemogao i razočaran Branimir jekrenuo svojoj kući, ali imao je što i vidjeti. Cijela gomila ljudi,svjetala, komunalnih službi i čistača skupila se ispred njegovekuće i sa silnom građevinskom operativom provjetravaju svuprašinu koja se skupila ispod tepiha. Vidjevši što rade, osjetivšise izdanim, krene prema Vladimirovoj kući sa građevinskomoperativom da pokaže kako nije samo on bio neuredan, nego iVladimir Ali, došavši do Vladimirove kuće i ušavši u nju, zamijetioje da tepih stoji ravno i da ispod njega nema ništa.Iznenađen, obrati se Vladimirovoj ženi i priupita kako jemoguće da je ona to očistila, a Vladimir je, kao i on, sve urednotrpao pod tepih. A šta ćeš, moj Branimire, i nama bi bilo takokao tebi da nam Ivo na vrijeme nije poklonio usisivač. Tek sadasmo shvatili da je u stvari pravovremena higijena puno više odpola zdravlja….B.B.UVIJEK UZ HRVATSKE GENERALEHRVATSKI SVJETSKI SABOR47

LIST DOMOVINSKE I ISELJENE HRVATSKEU SVAKOM BROJU DONOSIMO:• VIJESTI IZ ISELJENE I DOMOVINSKE HRVATSKE• PRILOGE IZ KULTURNOG I JAVNOG ÆIVOTA• DOGA–ANJA U ZEMLJI I SVIJETU• PRILOGE IZ SVIH SFERA INTERESA ISELJENE HRVATSKE• PRI»E, REPORTAÆE I INTERVJUE• PREDSTAVLJAMO KULTURNA I DRUGA DOGA–ANJAUVIJEK S VAMAVA© LIST”KORIJENI”LIST DOMOVINSKE I ISELJENE HRVATSKEPoštovani čitatelji!Želite li se okušati kao novinar te svoje priloge i fotografije objavljivati u našem listu?Javite nam se na mail adresu urednistvo@hssd.hr. Posebno smo zainteresirani za vaše priče,događaje i dr. iz života iseljenika diljem svijeta. Nastojimo, a nastojati ćemo i u buduće, dasvojim sadržajima, otvorenom i konstruktivnom kritikom, pripomognemo stvaranju istinskogpovezivanja svih Hrvata diljem svijeta. Priključite nam se! ”ZAJEDNIČKI SMO JAČI”.HRVATSKI SVJETSKI SABORSABOR SVIH HRVATA SVIJETAV. Gortana 2, 52440 PoreË, HrvatskaTEL. 00385-52-431-575 427-057 Fax. 00385 52-434-006 E-mail: hssd@hssd.hrŽiro raËun: 2380006-1110011692. Istarska Kreditna Banka Umag, koji se vodi na ime HRVATSKOG SVJETSKOG SABORA MB: 1545060.www.hssd.hr