Župni list br. 2 - Općina Brela

Na to ove dvije životinje skromno odgovore kako nemaju ponuditi ništa posebno,jer, eto, navikli su šutke raditi i izvršavati ono što gospodar od njih zatraži, te kakomoraju biti jako strpljivi. Anđeo se nasmiješi i zaključi kako su upravo vol i magaracnajprikladniji da budu uz novorođeno dijete Isusa.Ova priča o volu i magarcu i danas je poučna. Divimo se onima koji su veliki,moćni, drski, nasilni, puni taštine, lažnog ponosa. Povijest čovječanstva je povijestvelikih ratova, velikih vojskovođa, velikih bombi, velikih ideologija, velikihneprijateljstava, velikih zemalja, velikih pogrješaka, a Bog dolazi skrovito u likudjeteta. Zašto? Ta igra skrivača u siromaštvu djeteta nije nikakav trik Božji. Topokazuje srž božićne poruke.Bog dolazi u Betlehem, a ne u veliki Rim. Na rub ondašnjeg svijeta, a ne u središteRimskog carstva. Kakav kontrast već na početku: mali Betlehem, a ne velikiRim! Bog zaobilazi Rim, političare i svjetsku elitu. Zaobilazi Jeruzalem, hrami svećenike. Dolazi među obične ljude, pastire, posred njihova svakodnevnogživota: “Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod!Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin!″ (Lk 2, 10-11)″Božić je proslava anonimnosti, skrovitosti, neuglednosti, spomen svega onoga štoizmiče ljudskom oku, mišljenju, prevladavajućem nedostatku vremena, a upravo jenajdostojnije da se nježno pogleda, ljubi, pomiluje, zagrli, udomi.″ (I. Šarčević)Svake godine Božić je umotan u tradiciju, uobičaje, u blještavilo, tupo žmirkanje svjetlećihukrasa, u neugodno praskanje petardi, u jeftinui praznu ambalažu. Neka nas lažni sjaj Božićane odvuče od biti božićne poruke. Bog postaječovjekom i nudi čovjekoljublje, bez granica,polazeći od svojih, od bližnjih pa sve do namanedragih, stranih. Da su svi ljudi sestre i braća,da su blaženi i sretni koji su skromni, tužni,milosrdni, progonjeni, a sve to zbog svoječestitosti, istinoljubivosti, ljubavi.U djetetu Isusu među nas dolazi Bog ‘malihstvari’, svakodnevne dobrote, tihe vjere,strpljivog služenja. Dok mi sanjamo da budemoveliki, Bog sanja da budemo dobri, sve sličniji ibliži Njemu koji je Dobro, samo Dobro, najvišeDobro. Dok mi sanjamo da imamo, ne samo dovoljno nego više od drugih, Bog bihtio da budemo, da već jednom počnemo živjeti kao ljudi koji shvaćaju u čemu jeistinsko ljudsko bogatstvo. Neka nas ″mali Bog” ohrabri, utješi, zamisli i potaknena djelotvornu ljubav.fra Anđelko DomazetKAMEN ŽIVOTA 16