Nedemokratski kapitalizam i nova tranzicija - Friedrich-Ebert-Stiftung ...

Nije slučajno da u našem jeziku nema razlike izmeđuznačenja engleske riječi ‘politics’ i ‘policy’, nego seobje prevode kao ‘politika’, a zapravo prvi izraz znači‘politiku’, a drugi bismo mogli prevesti kao ‘mjere, programei projekte koji se koriste za provedbu neke gospodarske ilisocijalne politike’ ili kraće ‘provedbene politike’.Sanja Crnković Pozaić, Lider, svibanj 2006.U razmatranju načina na koji se stvaraju pojedine sektorske politike u Hrvatskoj, dakle javnepolitike kao politike za zajednicu (public policy), može se, posve pojednostavnjeno, poći odnekoliko različitih pristupa. Ovdje pritom nije ponajprije riječ o temeljnim metodološkimrazumijevanjima formulacije i provedbe politika koji postoje u suvremenoj policy znanosti,već o nekoj vrsti konceptualnog, okvirnog razumijevanja načina na koji se stvaraju politikeu pojedinoj zemlji. 1 Prvi se oblik odnosi na sastav „paketa javnih politika“ (policy package),gdje je posebno važan odnos trade-offa ekonomske i ostalih politika. Drugi se odnosi narazumijevanje temeljnih institucionalnih aranžmana koji stoje u pozadini logike stvaranjarazličitih pridjevskih politika, od socijalne do energetske. I na kraju, s konceptualnogmotrišta na javne politike se može gledati s obzirom na procesnu logiku njihova stvaranja,s posebnim naglaskom na način njihove formulacije, implementacije i vrednovanja. Unutartakvog pristupa posebno je važna primjena takvog pristupa na javnu upravu i javni sektoropćenito. U ovome radu oslonit ćemo se poglavito na tu vrstu konceptualnog razumijevanja,s posebnim naglaskom na isticanje važnosti koordinacije javnih politika, primjenu ekspertizeu njihovu dizajniranju te općenito na opseg primjene analize politika u našoj javnoj upravi.Prvi od mogućih pristupa logici stvaranja javnih politika jest taj da se razmotri svojevrsnitrade-off između različitih pridjevskih politika, primjerice, između ekonomske politikei niza politika koje potpadaju pod široki naziv socijalnih i ostalih ne-ekonomskih politika.Spomenuti trade-off u pravilu uključuje smanjivanje ili ukidanje nekih od rashodovnih stavkiproračuna vezanih uz plaće u javnom sektoru, transferna plaćanja, subvencije te dobara ikapitalne izgradnje financirane javnim novcem. Riječ o svojevrsnoj zamjeni kolektivnogodlučivanja odlučivanjem putem tržišnog mehanizma. Spomenuta pitanja jedno su odnajvažnijih mjesta u procjeni uspješnosti demokracija da istodobno osiguraju ekonomski rasti adekvatnu razinu javnih dobara. O tome postoji opsežna znanstvena literatura, od koje naovom mjestu ističemo samo sada već klasično djelo Harolda Wilenskog Bogate demokracije:Politička ekonomija, javne politike i uspješnost (Wilensky, 2002.) i Edeltraud Roller Uspješnostdemokracija: političke institucije i javne politike (Roller, 2005.).1 U istraživanjima javnih politika dugo je dominirao tzv. pluralistički pristup, s nizom različitih inačica, od istraživanja političke moći do različitih oblikateorije elita. Kasnije sve veći utjecaj dobivaju pristupi zasnovani na teoriji racionalnog izbora, a u posljednjem desetljeću prošloga stoljeća i pristupikoji polaze od presudne važnosti policy mreža ili pak institucija (s različitim varijantama, od historijskog institucionalizma, preko sociološkog, dosvojevrsne kombinacije pristupa racionalnog izbora i institucionalizma, posebno u radovima čitavog niza politekonomista i politologa, poput D. Northa,B. Weingasta, O. Williamsona, E. Ostrom itd.). U novije doba sve više se razvijaju postmoderni pristupi policy znanosti, zasnovani na različitim vrstamainterpretativne teorije i isticanju važnosti diskursa, naracija i simbola. O temeljnim pristupima u istraživanju javnih politika v. Hill (2010.), Petak (2007.).Z. Petak - OBLIKOVANJE JAVNIH POLITIKA U HRVATSKOJ 25