Pridruživanje Hrvatske Europskoj uniji - Institut za Javne Financije
Pridruživanje Hrvatske Europskoj uniji - Institut za Javne Financije
Pridruživanje Hrvatske Europskoj uniji - Institut za Javne Financije
- No tags were found...
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
PRIDRUIVANJE HRVATSKEEUROPSKOJ UNIJIUsusret i<strong>za</strong>zovima pregovoraTreæi sve<strong>za</strong>k
PRIDRUIVANJE HRVATSKEEUROPSKOJ UNIJIUsusret i<strong>za</strong>zovima pregovoraTreæi sve<strong>za</strong>kurednicaKatarina Ott<strong>Institut</strong> <strong>za</strong> javne financijeZaklada Friedrich EbertZagreb, 2005.
Izdavaèi<strong>Institut</strong> <strong>za</strong> javne financije, Zagreb, Katanèiæeva 5http://www.ijf.hrZaklada Friedrich Ebert, Zagreb, Medvešèak 10http://www.fes.hrZa izdavaèeKatarina OttRüdiger PintarGlavna urednicaKatarina OttLektoricaZlata BabiæVanjska oprema knjigeVesna IbrišimoviæNaklada1000 primjerakaPriprema i tisakGipa d.o.o., Zagreb, Magazinska 11CIP - Katalogi<strong>za</strong>cija u publikacijiNacionalna i sveuèilišna knjinica - ZagrebUDK 339.923(497.5:4-67 EU)(082)061.1(4-67 EU:497.5)(082)PRIDRUIVANJE <strong>Hrvatske</strong> <strong>Europskoj</strong> <strong>uniji</strong> / urednica Katarina Ott. -Zagreb : <strong>Institut</strong> <strong>za</strong> javne financije : Zaklada Friedrich Ebert, 2004- .ISBN 953-6047-45-4 (<strong>Institut</strong>)(cjelina). - ISBN 953-7043-09-6(Zaklada)(cjelina)Sv. 3: Ususret i<strong>za</strong>zovima pregovora. - 2005.Ka<strong>za</strong>loISBN 953-6047-57-8 (<strong>Institut</strong>). - ISBN 953-7043-16-9 (Zaklada)1. Ott, KatarinaI. Hrvatska -- Zemlje Europske unije - Pridruivanje450314231
SADRAJAutoriPredgovorZahvalaKraticeviixiiixvxvi1. Hrvatska i Europska unija:pridruivanjem do promjena 1Katarina Ott2. Što proširenje Europske unijeznaèi <strong>za</strong> Hrvatsku? 29Ana-Maria Boromisa3. Trgovinska integracija i pridruivanje<strong>Hrvatske</strong> <strong>Europskoj</strong> <strong>uniji</strong> 59Vedran Šošiæ i Boris Vujèiæ4. Sloboda kretanja radnika u proširenoj<strong>Europskoj</strong> <strong>uniji</strong> i njezin utjecaj na Hrvatsku 83Mirta Kapural5. Kako se Hrvatska priprema <strong>za</strong>društvo utemeljeno na znanju? 107Predrag Bejakoviæ6. Ocjena hrvatskoga inovacijskog potencijala 127Zoran Aralica i Katarina Baèiæ
Pro Gamer Command Unit manual.qxd 12/6/2005 10:06 AM Page 6Pro Gamer Command Unit buttons and pre-programmed modesThe following table outlines which Command Unit controls correspond to which commands in the FPS and RTS modes. The 3-position Mode switch on the topleft of the unit selects between Blue (Default), Red (RTS Mode) and Green (FPS Mode).How Do I Program My Controller?After getting to know your controller, you can start creating your own personal Profiles with the Saitek Smart Technology programming software (SST). Thissoftware has virtually unlimited programming capabilities and allows you to customize the controller to your exact gaming needs.The Profile Editor allows you to program the buttons on your controller to perform different actions within your games - this is especially useful if the game youare using does not have its own screen that allows reconfiguring of your buttons.12131417 18 19 201 2 3 45 6 7 89 10 11211615Default (blue) FPS Mode (green) RTS Mode (red)1 q f2 w Up arrow3 e Backspace4 r m5 a Left arrow6 s Down arrow7 d Right arrow8 f g9 z r10 x t11 c c12 Tab Tab13 Left shift Left shift14 Left ctrl Left ctrl15 Space Left alt16 Left alt Backspace17 1 F118 2 F219 3 F420 4 F421 (Shift button)X Axis - 66-100% b EndX Axis - 0-33% g HomeY Axis - 66-100% ] Page upY Axis - 0-30% [ Page down
viiAUTORIZoran Aralica, magistrirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu,smjer Operacijska istraivanja 2004. godine. Zaposlen je kao znanstveninovak u Ekonomskom institutu Zagreb, na Katedri <strong>za</strong> interdisciplinarnaistraivanja. Dodatno se usavršavao u Nizozemskoj (Amestardam-MaastrichtSummer University), Velikoj Britaniji (radionica o institucionalnojekonomiji, Herfordshire University), kao i prisustvovanjemznanstvenim skupovima u zemlji i u inozemstvu. Iskustva je stjecaoradom na projektima s podruèja ekonomske analize, tehnološkepolitike i energetike. Èlan je Hrvatskog društva operacijskih istraitelja.Podruèja njegova istraivaèkog interesa obuhvaæaju industrijskupolitiku, tehnološku politiku te višedimenzionalne metode statistièkeanalize.Katarina Baèiæ, diplomirala (1999.) i magistrirala (2004.) na Ekonomskomfakultetu u Zagrebu. Tijekom dodiplomskoga studija nagraðenaje Rektorovom nagradom. Od 2000. <strong>za</strong>poslena je u Ekonomskominstitutu Zagreb. Radila je u statusu mlaðeg asistenta u Odjelu <strong>za</strong> interdisciplinarnaistraivanja, a <strong>za</strong>tim u statusu asistenta u Odjelu <strong>za</strong> poslovnecikluse i ekonomsku prognostiku. Autorica je znanstvenih istruènih radova s podruèja meðunarodne ekonomije i ekonomske prognostike.Sudjeluje u istraivaèkim projektima s podruèja njezinih struènihinteresa.Predrag Bejakoviæ, doktorirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu,radi u <strong>Institut</strong>u <strong>za</strong> javne financije u Zagrebu. Bio je stipendist KraljevineDanske u Kopenhagenu, dobitnik Fulbrightove stipendije <strong>za</strong>Sveuèilište Wisconsin, Madison, SAD, te stipendist British Councilana sveuèilištima u Essexu i Bathu. Suraðivao u više projekata, npr. Neslubenogospodarstvo u RH, Razvoj porezne uprave u Hrvatskoj i Mirovinskareforma i odrivi proraèun <strong>Institut</strong>a <strong>za</strong> javne financije, Programpolitike <strong>za</strong>pošljavanja Vlade RH. Objavljuje u znanstvenim istruènim èasopisima poput “Financijske teorije i prakse”, “Èasopisa <strong>za</strong>društvena istraivanja” i dr. Suautor je više knjiga s podruèja ekonomije,javnih financija i ekonomike rada.Ana-Maria Boromisa, doktorirala na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu,magistrirala europske studije na College of Europe, Natolin u Polj-
viiiskoj, a diplomirala na Elektrotehnièkom fakultetu u Zagrebu. Od 2001.èlanica Vijeæa <strong>za</strong> regulaciju energetskih djelatnosti, u kojemu je i sada<strong>za</strong>poslena. Radila je u <strong>Institut</strong>u <strong>za</strong> meðunarodne odnose, u èijim projektimai dalje sudjeluje. Autorica je brojnih èlanaka objavljenih u stranimi domaæim publikacijama. Istraivaèki interesi: proširenje EU nadrave SIE, ekonomski kriteriji <strong>za</strong> èlanstvo u EU, sektorske reforme udravama kandidatkinjama te moguæi uèinci proširenja EU na dravejugoistoène Europe.Mirta Kapural, diplomirala 1998. na Pravnom fakultetu u Zagrebu.Tijekom studija nagraðena je Rektorovom nagradom. Dobitnica je stipendijeVlade RH <strong>za</strong> poslijediplomski studij u Velikoj Britaniji. Magistriralasuvremene europske studije na Sveuèilištu u Sussexu, 1999-2001. radi u Ministarstvu europskih integracija, u Upravi <strong>za</strong> usklaðivanjepravnog sustava. Šestomjeseèna praksa (rujan 2000-oujak 2001) u<strong>Europskoj</strong> komisiji, Bruxelles, u Opæoj upravi <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu okoliša. Odkolovo<strong>za</strong> do listopada 2001. radi kao predstavnica Vlade RH u UreduVisoke Povjerenice <strong>za</strong> ljudska prava Ujedinjenih naroda u enevi. Odrujna 2001. do rujna 2004. radi u Uredu <strong>za</strong> ljudska prava Vlade RH, aglavna <strong>za</strong>duenja obuhvaæala su meðunarodnu suradnju s EU i UNom.Trenutaèno je <strong>za</strong>poslena kao savjetnica u Agenciji <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu trišnognatjecanja. Istraivaèki interesi: pravo EU, pravo trišnog natjecanjai trgovaèko pravo, proširenje i vanjski odnosi EU, sloboda kretanjaosoba u EU, ljudska prava i <strong>za</strong>štita okoliša.Ines Kersan-Škabiæ, diplomirala na Fakultetu ekonomije i turizma“Dr. Mijo Mirkoviæ” Pula, magistrirala (1997) i doktorirala (2002) naEkonomskom fakultetu u Zagrebu. Zaposlena na Fakultetu ekonomijei turizma “Dr. Mijo Mirkoviæ” u Puli kao docentica <strong>za</strong> kolegij Meðunarodnaekonomija, a predaje i kolegij Europske ekonomske integracije,koji je i uvela u nastavni plan i program. Autorica više radova o proširenjuEU. Istraivaèki interesi: proces i ekonomski uèinci proširenjaEU, odnos EU i <strong>Hrvatske</strong>, trgovinska politika EU, regionalna politikaEU, konkurentnost hrvatskoga gospodarstva. Od 2004. godine èlanicaje Savjeta <strong>za</strong> europske integracije Istarske upanije.Jasenka Kranjèeviæ, diplomirala i magistrirala na Arhitektonskom fakultetuu Zagrebu. Zaposlena je u Ministarstvu <strong>za</strong>štite okoliša, prostornogureðenja i graditeljstva. Objavila je više znanstvenih radova s pod-
ixruèja prostornog planiranja. Bila je stipendistica Vlade Republike Austrije1992. i 1995. Suraðivala je u izradi Hrvatskoga bibliografskogleksikona, Leksikografskog <strong>za</strong>voda “Miroslav Krlea”, Zagreb i SaurAllgemeine Künstler Lexikon (München – Leipzig). Sudjelovala je sreferatima na nekoliko meðunarodnih i domaæih skupova o ruralnomprostoru. U sklopu Radne <strong>za</strong>jednice podunavskih regija <strong>za</strong> Hrvatsku(ARGE Donauländer – Ministarstvo <strong>za</strong>štite okoliša, prostornog ureðenjai graditeljstva) 2001-2002. godine bila je voditeljica meðunarodnogprojekta EDP – Daten Katalogue.Dubravko Mihaljek, Senior Economist u Banci <strong>za</strong> meðunarodna plaæanja(BIS) u Baselu, Švicarska. Priprema analize kretanja na globalnimfinancijskim trištima, gospodarskih kretanja i ekonomske politikeu novim trišnim gospodarstvima u Aziji, Latinskoj Americi i SIE.Ekonomist MMF-a u Washingtonu od 1990 do 1999. (fiskalni, europskii azijski odjeli). Profesionalnu karijeru <strong>za</strong>poèeo kao asistent Ekonomskoginstituta u Zagrebu 1982. godine. Doktorirao ekonomiju naSveuèilištu u Pittsburghu 1990; magistrirao na Sveuèilištu Minnesota1986; diplomirao na Fakultetu <strong>za</strong> vanjsku trgovinu u Zagrebu 1981.Autor je više od 80 radova iz makroekonomije, monetarne i teèajneekonomike, fiskalne teorije i politike, ekonomike proširenja EU, ekonomskograzvoja i bankarstva. Stalni recenzent nekoliko stranih i domaæihekonomskih èasopisa.Katarina Ott, ravnateljica <strong>Institut</strong>a <strong>za</strong> javne financije, urednica èasopisa“Financijska teorija i praksa”, upraviteljica Zaklade “Prof. dr. MarijanHanekoviæ”, izvanredna profesorica kolegija Fiskalni federali<strong>za</strong>mna poslijediplomskom studiju Ekonomskog fakulteta u Zagrebu ikolegija Ekonomika javnog sektora na Prirodoslovno-matematièkomfakultetu – Matematika u Zagrebu. Vodi projekte i objavljuje radove sašireg podruèja ekonomike javnog sektora. Glavno podruèje interesa:odnos drave i ekonomije, prije svega neslubeno gospodarstvo, proraèun,reforme javnog sektora, lokalne financije, pridruivanje EU, posebicetransparentnost i odgovornost javnog sektora te sudjelovanjegraðana.Rüdiger Pintar, studirao ekonomiju i sociologiju u Kölnu i Münchenu,diplomirao 1969. na Sveuèilištu u Kölnu. Radio u <strong>Institut</strong>u <strong>za</strong> sociološkaistraivanja istog sveuèilišta baveæi se problematikom trišta
xrada i programima profesionalne prekvalifikacije i dokvalifikacije.Doktorirao 1974. na podruèju ekonomskih i društvenih znanosti naSveuèilištu u Kölnu. Od 1978. <strong>za</strong>poslen u Zakladi “Friedrich Ebert”(ZFE); 1978-1984. savjetnik je u Ministarstvu profesionalnog razvojau Dar es Salaamu, Tan<strong>za</strong>nija; 1984-1988. u glavnom uredu ZFE-a <strong>za</strong>duenje <strong>za</strong> projekte u istoènoj i junoj Africi; 1988-1992. djeluje u misijamau Tunisu i Aliru; 1992-1999. ponovno je u glavnom ureduZFE-a, <strong>za</strong>duen <strong>za</strong> projekte u jugoistoènoj Europi, a od 2000. voditeljje Regionalnog ureda ZFE-a u Zagrebu, <strong>za</strong>duen <strong>za</strong> projekte u Hrvatskojte u Bosni i Hercegovini.Paul Stubbs, znanstveni savjetnik u Ekonomskom institutu u Zagrebu.Pridrueni je viši istraivaè u programu Globali<strong>za</strong>cija i socijalna politikaSveuèilišta u Sheffieldu (VB) i u Istraivaèkom centru <strong>za</strong> jugoistoènuEuropu u Solunu, Grèka. Objavljuje publikacije usmjerene naistraivanje reforme socijalne politike u jugoistoènoj Europi, civilnogdruštva i graðanskih pokreta u republikama bivše Jugoslavije, organi<strong>za</strong>cijudravne vlasti na više razina i regionalnu politiku, društvenuodgovornost gospodarskih tvrtki i socijalne poka<strong>za</strong>telje socijalneukljuèenosti. Radio je kao konzultant <strong>za</strong> brojne organi<strong>za</strong>cije poputDFID-a iz Velike Britanije, UNICEF-a, Save the Children (UK) iUNDP-a. Stalni je suradnik èasopisa “Global Social Policy”. Zajednosa Sinišom Zrinšèakom predaje predmete Globali<strong>za</strong>cija i socijalna politikai Globali<strong>za</strong>cija i neprofitni sektor na poslijediplomskom studiju uHrvatskoj.Vedran Šošiæ, diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Zaposlenje kao ekonomist u Sektoru <strong>za</strong> istraivanje i statistiku <strong>Hrvatske</strong> narodnebanke, a vanjski je suradnik Katedre <strong>za</strong> demografiju Ekonomskogfakulteta u Zagrebu. Iskustva je stjecao u Vladinu Uredu <strong>za</strong> socijalnopartnerstvo (reforma propisa trišta rada) te je sudjelovao u izradi HumanDevelopment Report – Hrvatska 2002, u suradnji s Ekonomskiminstitutom, Zagreb i UNDP-om. Autor je brojnih poglavlja u knjigamai radova u èasopisima. Istraivaèki interesi: trište rada u tranziciji, monetarnisustav, problemi u tranzicijskom gospodarstvu (dolari<strong>za</strong>cija, trgovanje<strong>za</strong>mjenom robe, dugovi itd.) i neslubeno gospodarstvo.Boris Vujèiæ, diplomirao, magistrirao i doktorirao na Ekonomskom fakultetuSveuèilišta u Zagrebu. Certifikat Sveuèilišta u Montpellieru
xiiPREDGOVORTijekom prošlih godina, otkako smo 2002. godine <strong>za</strong>poèeli sprojektom Praæenja pridruivanja <strong>Hrvatske</strong> <strong>Europskoj</strong> <strong>uniji</strong> i objaviliprvu publikaciju, Hrvatska je uspješno <strong>za</strong>koraèila na put premaèlanstvu u EU. Prve <strong>za</strong>daæe na tom putu bile su svladati meðunarodnuizolaciju zemlje tijekom devedesetih, <strong>za</strong>tim je u listopadu 2001.potpisan Sporazum o stabili<strong>za</strong>ciji i pridruivanju, u veljaèi 2003.uslijedila je slubena prijava <strong>za</strong> èlanstvo u EU koja je rezultirala pozitivnimodgovorom iz EU u travnju 2004. i, na kraju, u lipnju istegodine dobiven je status zemlje kandidatkinje. U prosincu 2004. godineEuropska komisija proširene EU objavila je da je 17. oujka2005. poèetni datum pregovaraèkog procesa. Na politièkoj razinipridruivanje EU bio je glavni prioritet obiju vlada od 2000, koje suimale i potporu veæine politièkih stranaka. Iako je u tom razdobljuveæina javnosti pozdravila takvu politiku, tijekom posljednje godineu Hrvatskoj je, <strong>za</strong>èuðujuæe, <strong>za</strong>biljeen velik pad oduševljenja Unijom.Neæemo ulaziti u detalje tog pada <strong>za</strong>nosa, ali on <strong>za</strong>sigurno pokazujekako pridruivanje EU i s time pove<strong>za</strong>ni procesi reforme vodei strahu i negativnim oèekivanjima graðana.Iako se Hrvatska moe osvrnuti na uspješno razdoblje procesapridruivanja koje je i<strong>za</strong> nje, još uvijek ostaju mnogi problemi narazlièitim društvenim razinama koji se moraju riješiti kako bi se udovoljilouvjetima èlanstva i usvojilo standarde EU. U tom smislu, i usmislu pozitivnog odaziva hrvatske javnosti, kao i meðunarodnihkrugova, na tok pridruivanja, Zaklada Friedrich Ebert i <strong>Institut</strong> <strong>za</strong>javne financije iz Zagreba nastavili su s projektom analize i procjeneprocesa pridruivanja <strong>Hrvatske</strong> EU uz pomoæ hrvatskih istraivaèa.Bez obzira na redovita slubena izvješæa Vlade i meðunarodnih organi<strong>za</strong>cijao napredovanju u provedbi reforma u Hrvatskoj, drimo kakoje vano predstaviti kritièki stav neovisnih domaæih struènjaka oprocesu pridruivanja, obuhvaæajuæi politièke, ekonomske i socijalnerazine društva. Godišnjim izvješæem, koje namjeravamo objavljivatii ubuduæe, elimo pridonijeti javnoj raspravi o razvoju hrvatskog društvau procesu pridruivanja EU. Nedavna podvojena stajališta hrvatskejavnosti o èlanstvu u EU pokazuju kako je javna rasprava o toj temii poeljna i potrebna.Kako bismo razradili opsene sastavnice procesa pridruivanja,obuhvaæajuæi razlièita gledišta, u svakoj od publikacija odabralismo razlièite teme. Dok je sadraj prve knjige bio usmjeren na eko-
xiiinomiju, <strong>za</strong>konodavstvo i pitanja civilnog društva, druga se više bavilainstitucionalnim aspektima politièkih pitanja i <strong>za</strong>konodavstvom. iOvaj put tema je pridruivanje Uniji i njezini <strong>za</strong>htjevi kao kljuè transformacijedruštva. Iz iskustava drugih zemalja poznato je kako je pridruivanjeEU doista snaan poticaj i pokretaèka sila <strong>za</strong> provedbu programareformi. Ne smije se <strong>za</strong>boraviti, bez obzira na <strong>za</strong>htjeve i uvjetepridruivanja EU, kako su Hrvatskoj još uvijek potrebne reforme kojeæe preobraziti društvo <strong>za</strong> njezino dobro. Kao i prve dvije publikacije,i ova pokušava dati èitatelju dublji uvid u neke od politièkih i ekonomskihproblema pridruivanja EU. Za sve <strong>za</strong>interesirane osobe i <strong>za</strong> relevantneinstitucije Zaklada Friedrich Ebert i <strong>Institut</strong> <strong>za</strong> javne financijetijekom godine opet namjeravaju organizirati niz radionica o temamaiz razlièitih poglavlja uvrštenih u ovu publikaciju kako bi se struènjacimaomoguæilo da raspravljaju o problematiènim podruèjima. Ovomknjigom i iduæim radionicama elimo znatnije pridonijeti javnoj raspravio pridruivanju <strong>Hrvatske</strong> EU, koja je bitna <strong>za</strong> prihvaæanje i provedbununih reformi na tom putu.Konaèno, elim <strong>za</strong>hvaliti svima koji su pridonijeli ovom projektu,posebice dr. Katarini Ott, ravnateljici <strong>Institut</strong>a <strong>za</strong> javne financije iurednici knjige, <strong>za</strong> njezine doprinose i plodnu suradnju s <strong>Institut</strong>om, teprof. dr. Nenadu Zakošeku s Fakulteta politièkih znanosti na njegovojsuradnji i sudjelovanju u ureðivanju i pripremi priloga.Zagreb, sijeèanj 2005.Dr. Rüdiger Pintarvoditelj Regionalnog ureda <strong>za</strong>Hrvatsku i Bosnu i HercegovinuZaklada “Friedrich Ebert”i “Pridruivanje <strong>Hrvatske</strong> <strong>Europskoj</strong> <strong>uniji</strong>: i<strong>za</strong>zovi ekonomske i pravne prilagodbe”,Zagreb, 2003. i “Pridruivanje <strong>Hrvatske</strong> <strong>Europskoj</strong> <strong>uniji</strong>: i<strong>za</strong>zovi institucionalnih prilagodbi”,Zagreb, 2004.
xivZAHVALAVjerojatno je neizbjeno da i ova <strong>za</strong>hvala bude vrlo slièna <strong>za</strong>hvalamau prethodne dvije knjige.Najprije bih <strong>za</strong>hvalila prijateljima i kolegama iz Zaklade FriedrichEbert na financijskoj potpori i <strong>za</strong>nimanju <strong>za</strong> sloene i duboke problemepriprema <strong>Hrvatske</strong> <strong>za</strong> eventualno prikljuèenje <strong>Europskoj</strong> <strong>uniji</strong>.Osobito sam <strong>za</strong>hvalna Rüdigeru Pintaru, koji æe nas, naalost, nakon<strong>za</strong>vršetka ove knjige napustiti, i Nenadu Zakošeku, koji æe, nasreæu,ostati s nama u ovom <strong>za</strong>jednièkom projektu.Zahvaljujem i sve veæoj skupini kolega od kojih su neki suraðivaliu jednoj, neki u dvije, a neki i u sve tri knjige. Svima im <strong>za</strong>hvaljujemna njegovanju <strong>za</strong>jednièkog duha koji je prisutan ne samo u knjigama,nego i u brojnim tematskim radionicama te u slubenim i neslubenimviðanjima. Zahvaljujem svima i na tome što strpljivo izdravajubezbrojne e-mail prepiske u kojima raspravljamo i o najsitnijim detaljima– od ekonomskih, pravnih i politièkih, pa sve do jeziènih problemai pitanja.Zahvaljujem prevoditelju i lektoru Grahamu McMasteru, lektoriciZlati Babiæ, Marini Kesner-Škreb, autorici pojmovnika, MartiniFabris, urednici literature, i Pavi Turudiji, tehnièkoj urednici knjige.Ove godine, mogu nasreæu <strong>za</strong>hvaliti i Rebecci Prebble, mladoj praktikanticiu <strong>Institut</strong>u <strong>za</strong> javne financije s Victoria sveuèilišta u Wellingtonu,na Novom Zelandu, koja je paljivo išèitavala engleske verzije tekstova.Valja <strong>za</strong>hvaliti i anonimnim recenzentima, jer svaki je èlanakimao najmanje dva recenzenta. Oni su obavili strpljiv, odgovoran i èestone<strong>za</strong>hvalan posao, trudeæi se da izvuku najbolje što mogu od autorskihideja i pristupa temama. Zahvaljujuæi upravo njima, tekstovi su sadaznatno bolji.Posebno <strong>za</strong>hvaljujem svojoj desnoj ruci Marini Nekiæ, kojasavršeno usklaðuje sve – od sastanaka i radionica do tiskanja i medija,i svakoga – autore, prevoditelje, lektore i, naravno, mene.U Zagrebu, 1. prosinca 2004.Katarina Otturednica
xvKORIŠTENE KRATICEBDPCADSESCARDSCEFTACICISCONSPACEDZSEAGGF –OrijentacijaEFTAEPOERDFESDPESFbruto domaæi proizvod(Gross Domestic Product)Central European, Adriatic, Danubian,South-Eastern European SpaceCommunity Assistance for Reconstruction,Development and Stability(program tehnièko-financijske pomoæi EU<strong>za</strong> Jugoistoènu Europu)Central European Free Trade Agreement(Sporazum o slobodnoj trgovini Srednje Europe)Community Initiatives(Inicijative EU)Community Innovation SurveyCommon Strategy Network for SpatialDevelopment and Impementation(Mrea strategije <strong>za</strong> prostorni razvoj)Dravni <strong>za</strong>vod <strong>za</strong> statistiku RH(Central Bureau of Statistics)European Agricultural Guidance and GuaranteeFund – Guidance Section(Europski fond <strong>za</strong> poljoprivrednu orijentacijui garanciju – sekcija Orijentacija)European Free Trade Association(Europsko udruenje <strong>za</strong> slobodnu trgovinu)European Pattent Office(Europski ured <strong>za</strong> patente)European Regional Development Fund(Europski fond <strong>za</strong> regionalni razvoj)European Spatial Development Perspective(Strategija prostornog razvoja EU)Europski socijalni fond(European Social Fund)
xviESPONEUFIFGHITRAHUPICTISPAJIMsKFMMFMORNAPs/inclOMCEuropean Physical Planning ObservationNetwork(europska mrea prostornog planiranja)Europska unija(European Union)The Financial Instrument for Fisheries Guidance(financijski instrument <strong>za</strong> orijentaciju u ribarstvu)Program hrvatskoga inovacijskog tehnologijskograzvitka(Croatian Innovation Technology DevelopmentProgram)Hrvatska udruga poslodavaca(Croatian Employers' Association)Information and communication technology(informatièke i komunikacijske tehnologije)Instrument for Structural Policies forPre-Accession(instrument strukturne politike u pretpristupnomrazdoblju)Joint Inclusion Memoranda(<strong>za</strong>jednièki memorandumi o socijalnoj ukljuèenosti)Kohezijski fond(Cohesion Fund)Meðunarodni monetarni fond(International Monetary Fund)Meðunarodna organi<strong>za</strong>cija rada(International Labour Organisation)National Actions Plans on Social Inclusion(nacionalni akcijski planovi protiv siromaštvai socijalne iskljuèenosti)Open method of co-ordination(model otvorene koordinacije)
xviiOPISPDVPOSPPSRCASAPARDSFSIESSPSSSHTSBUSPTOWTOZNDOperational Programme for the InformationSocietyporez na dodanu vrijednost(Value Added Tax)poticana stanogradnjaPurchasing Power Standards(paritet kupovne moæi)Revealed comparative advantage(otkrivene komparativne prednosti)Special Accession Programme for Agricultureand Rural Development(poseban program EU namijenjen rješavanjustrukturnih prilagodbi u sektoru poljoprivredei ruralnog razvoja)Strukturni fond(Structural fund)Srednja i Istoèna Europa(Central and Eastern Europe)Sporazum o stabili<strong>za</strong>ciji i pridruivanju(Stabilisation and Association Agreement)Savez samostalnih sindikata <strong>Hrvatske</strong>(Croatian trade union federation)turistièka satelitska bilanca(tourism satellite accounts)US Patent Office(Ured SAD-a <strong>za</strong> patente)World Trade Organi<strong>za</strong>tion(Meðunarodna trgovinska organi<strong>za</strong>cija)Zajednica Neovisnih Drava(Commonwealth of Independent States)
1Poglavlje 1.HRVATSKA I EUROPSKA UNIJA:PRIDRUIVANJEM DO PROMJENAKatarina Ott<strong>Institut</strong> <strong>za</strong> javne financijeZagrebSAETAKU ovom se poglavlju prikazuju rezultati trogodišnjeg projekta ukojemu skupina hrvatskih istraivaèa prati pripreme <strong>za</strong> eventualnopridruivanje <strong>Hrvatske</strong> EU. Prva hipote<strong>za</strong> je da svojevrsna stvarna integracija<strong>Hrvatske</strong> u europski prostor veæ postoji i da bi se trebala i daljerazvijati poboljšavanjem relevantnih institucija i usklaðivanjem sastandardima i <strong>za</strong>htjevima EU. Druga je te<strong>za</strong> da, usprkos iska<strong>za</strong>noj odluènostihrvatske Vlade da se pridrui EU i usprkos ohrabrujuæim signalimaiz EU, oklijevanja u strukturnim i institucionalnim reformamamogu ugroziti ne samo uspjeh buduæih pregovora i odgoditi prikljuèivanje<strong>Hrvatske</strong> EU, nego i preobrazbu <strong>Hrvatske</strong> u suvremenu i efikasnudravu. U prvom dijelu ovog poglavlja analiziraju se promjene u Hrvatskojtijekom nekoliko posljednjih godina ve<strong>za</strong>ne uz administrativni ipravni sustav, ekonomsku odrivost i demokraciju, ljudska prava i temeljneslobode. U drugom dijelu naglasak je na uèincima posljednjegproširenja EU, konkurentskim pritiscima i djelovanju trišta, slobodnomkretanju radnika, znanju i inovacijama, socijalnim pitanjima, trištunekretnina i prostornom planiranju te regionalnoj politici. Poglavlje<strong>za</strong>vršava <strong>za</strong>kljuècima i preporukama. elimo naglasiti nunost strukturnihreformi u <strong>za</strong>konodavstvu, sudstvu i javnoj upravi; restrukturiranjapoljoprivrede i brodogradnje, privati<strong>za</strong>cije javne infrastrukture i turizma;strpljive i mudre pregovore s EU te moguænost promišljanja svojevrsnogavirtualnog èlanstva koje bi nam pomoglo u razvijanju de fac-
2to integracije èak i bez de iure èlanstva. Buduænost <strong>Hrvatske</strong> ovisit æeo sposobnostima Vlade da donese i provede nune reforme i o spremnostigraðana da izdre potrebne – makar i bolne – prilagodbe, rtvujuæištogod sada <strong>za</strong> bolji ivot u buduænosti.Kljuène rijeèi:Europska unija, Hrvatska, pridruivanje, prikljuèivanje, pristupanje,transformacijaUVODPrva hipote<strong>za</strong> ovog poglavlja jest da svojevrsna de facto integracija<strong>Hrvatske</strong> u europski prostor veæ postoji i da se treba dalje produbljivatii razvijati izgradnjom relevantnih institucija i harmoni<strong>za</strong>cijom sastandardima i <strong>za</strong>htjevima EU. i Drugo je polazište da, usprkos deklarativnojodluènosti hrvatske Vlade da se prikljuèi EU što je prije moguæei usprkos ohrabrujuæim signalima iz EU, oklijevanja u strukturnim i institucionalnimreformama mogu ugroziti uspjeh buduæih pregovora iodgoditi ne samo stvarni datum prikljuèivanja <strong>Hrvatske</strong> EU, veæ i <strong>za</strong>vršetakpreobrazbe zemlje u suvremenu i efikasnu dravu. Iz toga moemodonijeti dva <strong>za</strong>kljuèka. Prvo, graðani <strong>Hrvatske</strong> trebaju iskoristitiproces pridruivanja kao poticaj <strong>za</strong> stalna poboljšavanja ekonomskih iinstitucionalnih preduvjeta <strong>za</strong> stabilan ekonomski rast, razvoj i demokrati<strong>za</strong>ciju,bez obzira na formalnu integraciju. Drugo, Vlada treba uèinitisve da ubr<strong>za</strong> te procese i od deklarativne retorike prijeæi na konkretnodjelovanje i provoðenje odgovarajuæe politike.Sa eljom da podignemo svijest graðana i probudimo Vladu iznjezina samo<strong>za</strong>dovoljnog stanja, moramo se upitati u kojoj se fazi defacto integracije Hrvatska stvarno nalazi, s kojim se problemima suoèavamo,koja su moguæa rješenja tih problema, djelujemo li dovoljno brzou rješavanju tih problema i djelujemo li u pravom smjeru, te èemuse moemo nadati kako u skoroj, tako i u daljnjoj buduænosti.Zbog toga se u ovoj knjizi bavimo temama <strong>za</strong> koje mislimo dasu u ovom trenutku najznaèajnije, imajuæi na umu da ne ponavljamoone kojima smo se bavili u prethodne dvije knjige.U prvoj knjizi (Ott, 2003) analizirali smo ekonomske i pravnei<strong>za</strong>zove. Pisali smo o makroekonomiji, bankarstvu i financijama, oporezivanju,dravnoj pomoæi, trgovinskoj politici, energetici, poljoprivredi,<strong>za</strong>poslenosti, pravnom sustavu, civilnom društvu i ravnopravno-
sti spolova. Shvatili smo da nije dovoljno upoznati okvire i <strong>za</strong>htjeveEU, usporediti Hrvatsku s drugim zemljama i nabrojiti naše prednosti inedostatke. Zakljuèili smo da æe najvaniji èimbenik u procesu prikljuèivanja– a nismo èak ni govorili o prikljuèivanju, nego smo rabili manjepretencio<strong>za</strong>n naziv pridruivanje – biti uloga graðana <strong>Hrvatske</strong> uposti<strong>za</strong>nju ekonomskog razvoja, efikasnih institucija i društva koje poštuje<strong>za</strong>kone i prava pojedinaca. iiU svim podruèjima kojima smo se bavili naglašavali smo problemeobrazovanja (ne samo temeljnog obrazovanja stanovništva, veæ ispecifiènog obrazovanja o EU, npr. o pravnoj steèevini i Zajednièkojpoljoprivrednoj politici EU), kvalitete javne uprave i neovisnih agencija,normativne prema stvarnoj usklaðenosti s pravilima EU, propisimai <strong>za</strong>htjevima, odluke o tome trebaju li se prilagodbe raditi odmah ili kasnijei, naravno, osjetljivog pitanja odnosa prema regionalnim inicijativama.Otkrili smo da su posebno znaèajni problemi ve<strong>za</strong>ni uz razvojgraðanskog društva i <strong>za</strong>štitu prava pojedinaca.Tako smo došli do druge knjige (Ott, 2004), u kojoj smo naglasiliinstitucionalne i<strong>za</strong>zove. Institucije nisu samo u modi, veæ su i vanekako <strong>za</strong> ekonomiju, tako i <strong>za</strong> društvo jer mogu utjecati na stopu rastaBDP-a i razvoj demokrati<strong>za</strong>cije. U tom kontekstu analizirali smo makroekonomskii fiskalni sustav, siromaštvo, nejednakosti i socijalnu iskljuèenost,vladavinu prava i pravosudni sustav, governance i javnuupravu, <strong>za</strong>štitu potrošaèa, okoliša i manjina, znanost i visoko školstvo,te društvene vrijednosti. iii Ulazeæi dublje u nabrojena podruèja, shvatilismo da su, naalost, prilagodbe èesto samo normativne, da raste birokratiziranost,da su <strong>za</strong>koni èesto nedovoljno usklaðeni i jednako takomanjkavi i uzrokuju probleme u sudstvu te da moramo biti svjesni problemakoji æe se pojavljivati nakon što neke od susjednih zemalja postanuèlanice EU. Zakljuèili smo da æe kljuèna pitanja, sa ili bez prikljuèivanjaEU, biti èvrsta volja i odluènost <strong>za</strong> reforme unutar zemlje, boljaprimjena postojeæih i bre uspostavljanje novih <strong>za</strong>kona i institucija,kvaliteta i depoliti<strong>za</strong>cija javne uprave, posebno sudstva, te, naravno,kvaliteta i spremnost institucija <strong>za</strong> deregulaciju i liberali<strong>za</strong>ciju trišta.Svjesni neizvjesnosti moguæeg datuma eventualnog prikljuèivanja<strong>Hrvatske</strong> EU, koje moe ovisiti o spremnosti ili nespremnosti <strong>Hrvatske</strong>,o spremnosti ili nespremnosti Bugarske i/ili Rumunjske, stajalištimaunutar EU prema Turskoj i o moguæem <strong>za</strong>moru EU zbog <strong>za</strong>dnjegproširenja i promjena te problema koje je ono uzrokovalo, u ovojtreæoj knjizi, kao što smo naglasili na poèetku, koncentriramo se na procesprikljuèivanja kao kljuè <strong>za</strong> transformaciju <strong>Hrvatske</strong>. elimo nagla-3
4siti meðunarodni kontekst, eventualne posljedice posljednjeg proširenjaEU, naš status prema Bugarskoj i Rumunjskoj, te aspekte pravne steèevineEU kojima se nismo bavili u prethodnim knjigama, ili, ako jesmo,mislimo da su sada posebno znaèajne iz nekog drugog kuta. U ovoj seknjizi koncentriramo na znaèenje proširenog EU <strong>za</strong> Hrvatsku, trgovinskuintegraciju, slobodu kretanja radnika, pripremljenost <strong>za</strong> društvo utemeljenona znanju, sposobnosti inoviranja, socijalnu politiku, socijalnuukljuèenost i socijalni dijalog, slobodno kretanje kapitala, trište nekretninai turi<strong>za</strong>m, prostorno planiranje i, konaèno, regionalnu politiku.U nastavku ovog poglavlja najprije æemo analizirati promjene uposljednjih nekoliko godina koje se tièu administrativnog i pravnog sustava,ekonomske odrivosti i demokracije, ljudskih prava i temeljnihsloboda. U drugom dijelu saet æemo glavne teme ove knjige te <strong>za</strong>vršiti<strong>za</strong>kljuècima i preporukama.PROMJENE U HRVATSKOJU POSLJEDNJIH NEKOLIKO GODINAKad je rijeè o okviru EU <strong>za</strong> pregovore o prikljuèivanju <strong>Hrvatske</strong>,naše æe napredovanje uvelike ovisiti o ispunjavanju kriterija iz Kopenhagena;odrivosti politièkih reformi, regionalnoj suradnji i suradnjisa sudom u Haagu; o poštovanju slobode, demokracije, ljudskih prava,osnovnih sloboda i vladavine prava; administrativnom i sudskomsustavu; predanosti Sporazumu o stabili<strong>za</strong>ciji i pridruivanju (SSP) i<strong>za</strong>htjevima pravne steèevine EU (Enlargement Weekly, 2004). Sva seta pitanja odlièno uklapaju u kontekst naše tri knjige. Ako u tom konteksturazmotrimo promjene što se odnose na teme kojima smo se baviliposljednjih nekoliko godina, Vlada je, èini se savršeno svjesna problemai prioriteta, obeæavajuæi mnogo, a ne isporuèujuæi dovoljno. Reformasudstva, na primjer, èini se jednim od prioriteta Vlade, proraèunnadlenog ministarstva konstantno raste, no broj neriješenih sluèajeva,koji je jedan od najveæih problema našeg sudstva, i dalje se poveæava.Pokušajmo sad sistematizirati neka od glavnih pitanja. ivAdministrativni i pravni sustavVlada je na papiru i na rijeèima predana reformi javne upravenaglašavajuæi borbu protiv korupcije, ureðenje zemljišnih knjiga i kata-
stra te usvajanje kodeksa ponašanja javnih slubenika. Javna upravaprolazi kroz neprestane reforme, no promjene se èesto rade bez prethodnihanali<strong>za</strong> potreba i odgovarajuæih procjena uèinaka te je teškopredvidjeti rezultate. Najbolji je primjer reorgani<strong>za</strong>cija Vlade 2004, kadaje gotovo preko noæi smanjen broj ministarstva i uspostavljeni dr-avni uredi. Nedostaje dugoroèna strategija promjena, a èesto i potrebnakoordinacija. Ministarstvo europskih integracija, na primjer, <strong>za</strong>duenoje <strong>za</strong> promjene javne uprave <strong>za</strong> potrebe EU, dok je Dravni ured <strong>za</strong>javnu upravu odgovoran <strong>za</strong> promjene <strong>za</strong> domaæe potrebe. Ured je dodatnopreoptereæen kratkoroènim problemima (poput priprema <strong>za</strong> izbore)i stoga ne moe provoditi znaèajniju dugoroènu strategiju javneuprave.Slièno se moe <strong>za</strong>kljuèiti i kad je rijeè o governanceu: površnereforme bez stvarnog sadraja, novi <strong>za</strong>koni i promjene postojeæih <strong>za</strong>konabez brige o njihovoj primjeni. Vladavina prava – doneseni su odreðeninovi <strong>za</strong>koni, ali još uvijek postoji velik broj neriješenih sluèajeva,a neodgovarajuæi su i kriteriji <strong>za</strong> izbor sudaca; depoliti<strong>za</strong>cija – broj ljudiu javnoj upravi koji se postavljaju po politièkoj odgovornosti raste(<strong>za</strong>mjenici i pomoænici ministara, dravni tajnici); otvorenost graðanima– novi <strong>za</strong>kon, ali još uvijek postoje <strong>za</strong>mjerke novinara, što stavljaHrvatsku na 84. mjesto, i<strong>za</strong> svih ostalih zemalja srednje i istoène Europe(SIE), osim Rumunjske, na globalnoj listi slobode tiska (FreedomHouse, 2004); borba protiv korupcije – novi <strong>za</strong>koni uz brojne izmjenei slabi rezultati zbog kojih Hrvatska dijeli 67. mjesto s Poljskom, doksu sve ostale zemlje SIE-a daleko ispred nas, a i<strong>za</strong> nas je samo Rumunjska(Transparency International, 2004).Problemi s reformom javne uprave i kvalitetom governanceamogu se jasno vidjeti na primjeru energetike. Zbog stagnacije reformejavne uprave u Hrvatskoj, ali i zbog novih <strong>za</strong>htjeva unutar pravne steèevineEU, razina usklaðivanja sa <strong>za</strong>htjevima EU u tom sektoru, naalost,pada. Kad je rijeè o sposobnosti energetskog sektora u Hrvatskojda se suoèi s konkurencijom u EU, nedostaje nam usklaðivanje s novimpropisima Unije, nismo donijeli odgovarajuæe <strong>za</strong>kone i propise, nismouspostavili efikasnu kontrolu ni uveli odgovarajuæe kazne. Snaan lobiunutar sektora dodatna je <strong>za</strong>preka uspješnoj reformi. Drugi problem –uspješna regionalna suradnja – takoðer æe <strong>za</strong>htijevati znaèajne pravneprilagodbe, ali, naglasimo opet, pravne prilagodbe neæe biti dovoljnebez efikasne provedbe. Stvarne prilagodbe u hrvatskoj energetici ne bitrebale biti problem, ali restrukturiranje nailazi na snane otpore i tomoe ugroziti konkurentnost ne samo na regionalnoj razini i na razini5
6EU, veæ i unutar zemlje. Pritom moramo spomenuti da se ukupna konkurentnostu zemlji, naalost, pogoršava. Hrvatska je po konkurentnosti2004. bila na 61. mjestu, i<strong>za</strong> svih zemalja SIE-a osim Rumunjske, dok se2003. nalazila na 53. mjestu u svijetu (World Economic Forum, 2004).Pravni sustav i dalje se bori s problemom normativne premastvarnoj usklaðenosti, no odnosi s EU neprestano se poboljšavaju. Akousporedimo izvještaje iz 2002. i 2004, èini se da Europska komisija višenema primjedbi na izborni <strong>za</strong>kon (status dijaspore i manjina), ljudskaprava i status nacionalnih manjina te na regionalnu suradnju. Problemii dalje postoje u reformi sudstva – posebice ih <strong>za</strong>brinjava neefikasnosti dugo trajanje postupaka, neodgovarajuæi izbor i obrazovanjesudaca te <strong>za</strong>štita ustavnih prava graðana; regulacija Hrvatskog radija itelevizije – netransparentni odabir èlanova vladajuæeg tijela koji neomoguæuje politièku neovisnost i plurali<strong>za</strong>m te slaba <strong>za</strong>stupljenost nevladinihpredstavnika; spor povratak imovine povratnicima – uzrokovannedostatkom stambenog prostora, neefikasnošæu lokalnih vlasti isporim sudstvom te, konaèno, suradnja sa sudom u Haagu kad je rijeèo jednoj osobi koja cijelu zemlju dri u pat-poziciji (European Commission,2002; 2004). I dalje, naalost, nisu riješeni trajni problemi redefiniranjaSSP-a u hrvatskom ustavnom i pravnom sustavu, kao ni promjenapravne kulture u kojoj bi Sabor trebao vjerodostojno tumaèiti <strong>za</strong>kone.Sve to naglašava potrebu da se <strong>za</strong>uzme novi smjer na putu ka vrijednostimapluralistièke demokracije. Odgovorno ministarstvo najaviloje u 2004. paket sveobuhvatne reforme, no poboljšanja su <strong>za</strong>sad vidljivasamo u brim postupcima u zemljišnim knjigama, ali ne i u drugimpodruèjima. Ministarstvo je optimistièno, no èini se da i dalje nedostajustvarne projekcije i objektivni poka<strong>za</strong>telji.Ekonomska odrivostNa poèetku našeg projekta kao da smo se najviše brinuli zbogmakroekonomskih pitanja znaèajnih <strong>za</strong> prikljuèivanje EU, no sada seèini kao da nas iz godine u godinu sami makroekonomski poka<strong>za</strong>teljinajmanje brinu.• Ekonomski rast je usporen (5,2% BDP-a 2002, 4,3% 2003. i 3,6%2004/IIIQ), no još je uvijek na pristojnim razinama u usporedbi s veæinomnovih i, posebice, starih èlanica EU.• Stopa inflacije je stabilna i ispod 2% godišnje.
7• Deficit bilance vanjske trgovine, iako još uvijek vrlo visok, poboljšaose s 8,5% 2002. na 7,3% 2003, a oèekuje se da æe biti oko 6% 2004.• Vanjski dug raste sa 67,5 % BDP-a 2002. na 81,9 % 2003, no pojavljujuse ohrabrujuæi znaci stabili<strong>za</strong>cije rasta u 2004.• Proraèunski je deficit opæe drave, kao i obièno, veæi od oèekivanoga, alise trajno smanjuje i oèekuje se da æe iznositi 4,5% 2004. i 3,7% 2005.• Povoljni ekonomski rast doveo je do blagog porasta <strong>za</strong>poslenosti iblagog, ali trajnog smanjenja stope ne<strong>za</strong>poslenosti (14,9% 2002,14,3% 2003. i 13,8% I-VI/2004).Meðu dobrim znacima moemo spomenuti da je Standard &Poor's povisio kreditnu ocjenu hrvatskih dugoroènih obveznica u stranojvaluti (s BBB - na BBB), dok su ocjene kratkoroènog duga (A-3) iduga u domaæoj valuti (BBB+/A-2) ostale iste. U novoj Strategiji pomoæizemlji Svjetske banke udvostruèen je iznos <strong>za</strong>jmova na koje Hrvatskaima pravo pa on sad iznosi 1,5 milijardi dolara. Glavna svrha tih<strong>za</strong>jmova bit æe olakšavanje integracije <strong>Hrvatske</strong> u EU u razdoblju 2005-2008. Naravno, iskljuèivo o nama ovisi hoæemo li iskoristiti moguæasredstva iz tih izvora <strong>za</strong> temeljite strukturne reforme ili ih potrošiti bezpozitivnih rezultata.U skladu s trendovima u EU, porezni teret u Hrvatskoj se smanjujei pribliava prosjecima EU. Udio poreznih prihoda u BDP-u u Hrvatskojiznosio je 2002. 41,4% (snizio se na 41,0% 2003), u usporedbis 40,5% u EU-15, 38,5% u EU-25, ali 34,5% u novim èlanicama. Poreznastruktura u Hrvatskoj slièna je onoj u novim èlanicama, s niimudjelom oporezivanja dohotka i višim udjelom oporezivanja potrošnje,što moe pomoæi poticanju ekonomske aktivnosti. Ukupno porezno optereæenjei dalje treba sniavati, ali to æe, naravno, ovisiti o uspjehusmanjivanja izdataka i ne moe se dogoditi bez ozbiljnih strukturnihpromjena. Nasreæu, èini se da postoje vidljiva poboljšanja u jednom dijelurashoda, a to su dravne potpore. Konaèno je odgovorna dravnaagencija bolje opremljena i oèekuje se da æe moæi odobravati i nadgledatidravne potpore, napravljeni su programi <strong>za</strong> usklaðivanje s kriterijimaSSP-a i sustavom EU, poboljšavaju se registri i postupci.Vlada namjerava stabilizirati vanjski dug na manje od 80%BDP-a i sniziti deficit proraèuna opæe drave na 3,7% BDP-a 2005. Na-alost, èini se da se Vlada više brine o prikupljanju dodatnih prihodanego o smanjivanju rashodne strane proraèuna. Posebice je spora privati<strong>za</strong>cijau kljuènim granama kao što su turi<strong>za</strong>m, osiguranje i mobilna telefonija.Ozbiljna reforma javne uprave tek treba poèeti. Spori tok fi-
8skalne konsolidacije i institucionalnih reformi mogao bi negativno utjecatina razvoj privatnog sektora i ugroziti potencijalni rast ekonomije ucjelini. Hrvatska æe morati provesti i duboke strukturne reforme u <strong>za</strong>konodavstvu,sudstvu, poljoprivredi i brodogradnji, privatizirati javnuinfrastrukturu i mnoga poduzeæa u turizmu. Sudeæi prema iskustvimabrojnih zemalja, te reforme i privati<strong>za</strong>cije mogle bi pozitivno djelovatii na brzinu i na velièinu fiskalne konsolidacije.Nekoliko je razloga zbog kojih moemo oèekivati nie troškoveeventualnog prikljuèenja <strong>za</strong> proraèun 2007. godine nego što smo prijepredviðali. Prvo, Hrvatska je postala kandidatkinja <strong>za</strong> EU, što znaèi damoe poèeti koristiti pretpristupna sredstva; drugo, Ministarstvo financijapromijenilo je svoje fiskalne projekcije <strong>za</strong> 2005-2007; treæe, slijedeæiiskustva novih èlanica, Hrvatska mora prilagoditi BDP <strong>za</strong> ne<strong>za</strong>biljeenidio ekonomije. Prema novom izraèunu, troškovi eventualnogprikljuèenja <strong>za</strong> proraèun iznosili bi 0,65% BDP-a 2007. Naalost, oèekujese da æe proraèunski deficit biti viši i iznositi 3,55% BDP-a 2007.(više o kalkulacijama u Cuculiæ, Faulend i Šošiæ, 2004). Iako se fiskalnadisciplina u mnogim èlanicama EU pogoršava te moda moemooèekivati neke izmjene Sporazuma o stabili<strong>za</strong>ciji i rastu do vremenakad Hrvatska postane èlanicom EU, to ne znaèi da moemo olabavitinašu fiskalnu disciplinu. Proraèunski deficit u Hrvatskoj još je uvijekna znatno višim razinama od propisane granice. Što moemo <strong>za</strong>kljuèiti?Vanjski èimbenici kao što je stjecanje statusa kandidatkinje popravilisu fiskalne projekcije, dok su ih unutarnji èimbenici kao što je fiskalnadisciplina pogoršali. EU još jedanput šalje ohrabrujuæe signale.Demokracija, ljudska prava i temeljne slobodeAko najprije pogledamo nevladin sektor, moemo reæi da se pojavljujubrojne dobre inicijative kao što je Nacionalni forum <strong>za</strong> Europu,Nacionalna <strong>za</strong>klada <strong>za</strong> razvoj civilnog društva, Program informacija iobrazovanja o EU <strong>za</strong> nevladine udruge. Sve su to dobri znaci i nadajmose da æe – posebno ako imamo na umu sporost i oklijevanja Vlade – poboljšatislab status nevladinih organi<strong>za</strong>cija s obzirom na Vladu u Hrvatskoji omoguæiti im jaèi utjecaj u društvu. Ipak, postoji i boja<strong>za</strong>n <strong>za</strong>opravdanost takvog optimizma jer se u Programu Vlade <strong>za</strong> 2004-2007.nijednom rijeèju ne spominje civilno društvo.Jedna od tema koja je konstantno pod lupom EU jest, naravno,<strong>za</strong>štita nacionalnih manjina. Svjedoci smo brojnih <strong>za</strong>konskih poboljša-
nja ve<strong>za</strong>nih uz manjine, jezike, obrazovanje, povratak izbjeglica i reintegraciju,ali i problema u praksi. Problemi ne nastaju samo zbog razlièitihopstrukcija, veæ su i posljedica nedovoljnih stambenih moguænostii još uvijek loših ekonomskih uvjeta u podruèjima posebne dravneskrbi koji se pokušavaju riješiti dravnim potporama tim podruèjima.Postoje i institucionalna poboljšanja poput vijeæa nacionalnih manjina(registrirano je 230 vijeæa), ali slabo je <strong>za</strong>nimanje <strong>za</strong> sudjelovanje u njima.Usprkos mnogim pozitivnim koracima, potrebno je daljnje usklaðivanjes europskim <strong>za</strong>konima i europskim pozitivnim praksama, osobitoedukacija veæinskoga, ali i manjinskog stanovništva.Doneseni su antidiskriminacijski <strong>za</strong>koni o ravnopravnosti spolova,o <strong>za</strong>štiti od nasilja u obitelji i o istospolnim <strong>za</strong>jednicama. Uspostavljenje Vladin ured i imenovana pravobraniteljica <strong>za</strong> ravnopravnostspolova. Normativne se prilagodbe èine savršenima, ali praksa <strong>za</strong>ostaje.Zakoni nude rješenja na papiru koja se ne provode u praksi jer novipojmovi èesto ne nailaze na razumijevanje, neke su odredbe nepotpunei ne mogu se provoditi, graðani ne prijavljuju kršenja prava, policija èestonije dovoljno senzibilizirana.U institucionalnom aspektu <strong>za</strong>štite potrošaèa došlo je do odreðenihpoboljšanja. Ipak, Zakon o <strong>za</strong>štiti potrošaèa nije dovoljno preci<strong>za</strong>ni sveobuhvatan i sadrava brojne nedostatke te su u pripremi dopunei promjene. Kasni i izrada nacionalnog programa. Razlozi su reorgani<strong>za</strong>cijanadlenog ministarstva te slabo informiranje graðana (samo20% graðana svjesno je svojih prava koja proizlaze iz <strong>za</strong>kona), ali i trgovaca.Uoèeni su i nedostaci u upravljanju sredstvima CARDS-a, kojase ne koriste u dovoljnoj mjeri i postoje bojazni hoæe li se uopæe iskoristiti.Stoga je nuno što prije uspostaviti uèinkovitu komunikaciju iusklaðenost svih tijela <strong>za</strong>duenih <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu potrošaèa.Spektakularnih poboljšanja nema ni u <strong>za</strong>štiti okoliša, no odreðenasu poboljšanja vidljiva u regulaciji pristupa informacijama i pripremama<strong>za</strong> CARDS projekt koji se odnosi na unapreðivanje <strong>za</strong>konodavstvao okolišu. Ohrabruje ipak èinjenica da je javnost – usprkos nesuglasicamaunutar Vlade – izuzetno angairana u nekim ekološkim pitanjimakao što je, na primjer, otpor projektu Druba Adria.Moemo <strong>za</strong>kljuèiti da je Vlada svjesna što treba poduzeti ipremda to radi odveæ sporo – uglavnom u obliku novih ili promijenjenih<strong>za</strong>kona, propisa i institucija – barem se neki preduvjeti <strong>za</strong> daljnjepromjene polako uspostavljaju. Svakako najviše <strong>za</strong>brinjavaju sporepromjene u javnoj upravi i sudstvu, dok ekonomska situacija izgledaobeæavajuæe, a najviše ohrabruju promjene u razini demokracije, ljudskihprava i temeljnih sloboda.9
10USUSRET IZAZOVIMA PREGOVORA:JE LI HRVATSKA SPREMNA?Uèinci posljednjeg proširenjaAnalizirajuæi moguæe uèinke posljednjeg proširenja, Ana-MariaBoromisa <strong>za</strong>kljuèuje kako je zbog velièine zemlje, razine razvoja, geografskogpoloaja i veæ uspostavljenih gospodarskih ve<strong>za</strong> uèlanjenje uEU ekonomski najbolji odabir <strong>za</strong> Hrvatsku. Moramo donijeti odluku:ima li išta strateški znaèajnije od EU (kao što je ribarstvo i nafta u Norveškoj)i koliko smo spremni platiti <strong>za</strong> èlanstvo, a da ne znamo kad æese to dogoditi?Reforme su pove<strong>za</strong>ne s tranzicijom i njihova uspješna provedbatrebala bi omoguæiti odrivi rast. One bi bile nune èak i da se EU neproširuje i da Hrvatska nije potpisala SSP. Proširenje EU i uspostavljanjeslobodnih trgovinskih zona stoga naglašavaju potrebu reformi, moguih ubr<strong>za</strong>ti i mogu se promatrati kao korisne <strong>za</strong> Hrvatsku usprkos èinjenicida donose troškove prilagodbi. U tom kontekstu Boromisa preporuèujeda se utvrdi koliko je brzo integracija uopæe moguæa, da sepromisli o alternativnim moguænostima <strong>za</strong> integraciju u meðuvremenu,da se definiraju dodatne strategije i planiraju reforme imajuæi na umumoguæi vremenski plan <strong>za</strong> èlanstvo. Posebno je vano da javnost budesvjesna kako su neke od reformi pove<strong>za</strong>nih s EU pove<strong>za</strong>ne i s tranzicijomi kako bi bile nune i bez EU, te da ulaskom u EU reforme i s timpove<strong>za</strong>ni troškovi neæe prestati.Razmatrajuæi razlièite moguænosti, Boromisa tvrdi kako je progresivniscenarij moguæ ako Hrvatska obavi svoj dio posla, ali da on oznaèavatek najbri moguæi scenarij, što ne mora nuno znaèiti i brzo èlanstvo.Takoðer upozorava kako se reforme, ukljuèujuæi i one nepopularne,èesto imenuju “europskima” stvarajuæi dojam da Hrvatska èini sve štomoe, ali da nas EU ne prihvaæa. Usprkos formalnoj suglasnosti o veæojeuropei<strong>za</strong>ciji, takva percepcija moe usporiti primjenu reformi, što znaèida æe u procesu integracije biti kljuèna upravo domaæa politika.Oznaèavanje nepopularnih reformi “europskima”, što nije uvijektoèno, i istodobno naglašavanje kako je èlanstvo u EU naš “strateški cilj”šalje zbunjujuæe signale. Èini se kao da nitko nije spreman reæi kako Hrvatskojsvakako trebaju reforme, ukljuèujuæi i one nepopularne. Stoga trebaprocijeniti koliko bi èlanstvo moglo koštati i kojim redoslijedom trebaprovoditi reforme. Hrvatska mora znati svoj pregovaraèki poloaj – ako jeèlanstvo naš strateški cilj, imamo li onda uopæe o èemu pregovarati?
11Trebalo bi jasno definirati i to koliku smo cijenu spremni platiti<strong>za</strong> puno èlanstvo (koje moe biti vrlo daleko). Iako je puno èlanstvoprema postojeæim anali<strong>za</strong>ma <strong>za</strong>sad ekonomski najbolji odabir, Hrvatskatreba biti otvorena i <strong>za</strong> moguænosti “virtualnog èlanstva”, kao što jepolitièka ili ekonomska integracija i sudjelovanje u odluèivanju bez punogèlanstva. Postoje razlièite moguænosti i njihove kombinacije <strong>za</strong>sudjelovanje u EU. Prednost virtualnog èlanstva jest omoguæivanjerazlièitih redoslijeda reformi. Za malu zemlju virtualno èlanstvo moesmanjiti troškove, posebno u uvjetima ogranièenoga ljudskog kapitala.Podi<strong>za</strong>nje svijesti javnosti da postoji i ivot izvan EU i da su reformepotrebne u svakom sluèaju, i to <strong>za</strong> uspješnu tranziciju, a ne radiEU, moglo bi pomoæi da se odri napredak reformi i omoguæi <strong>za</strong>dovoljavanjekriterija <strong>za</strong> èlanstvo. Zadovoljavanje kriterija treba promatratikao europei<strong>za</strong>ciju i stoga kao cilj, a ne kao uvjet.Suoèavanje s konkurentskimpritiscima i djelovanjima trištaEkonomski kriteriji <strong>za</strong> èlanstvo u EU <strong>za</strong>htijevaju da u zemlji djelujetrišno gospodarstvo koje æe se moæi suoèiti s pritiscima konkurencijei djelovanjem trišta unutar Unije. U <strong>za</strong>dnjem mišljenju Europskekomisije (2004) stoji da u Hrvatskoj funkcionira trišno gospodarstvo,ali da ono nije sposobno suoèiti se s konkurentskim pritiscima i djelovanjemtrišta unutar Unije. Ono, naravno, moe postati sposobno da<strong>za</strong>dovolji i drugi uvjet ako Hrvatska nastavi primjenjivati reforme uzpomoæ kojih bi se uklonile preostale slabosti.Vedran Šošiæ i Boris Vujèiæ tvrde da je prije raspada JugoslavijeHrvatska imala vrlo otvoreno gospodarstvo, no dok su gospodarstvaostalih zemalja SIE-a tijekom tranzicije postajala otvorenija, hrvatskose gospodarstvo <strong>za</strong>tvaralo. Pogoršanje hrvatskog koeficijenta trgovinskeotvorenosti u devedesetim godinama posljedica je smanjenja trgovines bivšim jugoslavenskim republikama i stagnacije trgovine s drugimzemljama. Moramo, naravno, naglasiti da je u ovom pristupu rijeèo trgovini robom, bez trgovine uslugama, što znaèi da bi zbog posebnogznaèaja turizma <strong>za</strong> Hrvatsku poka<strong>za</strong>telji trgovinske otvorenosti biliposve drugaèiji da autori govore o cjelokupnoj trgovini.Hrvatska se 2000. uèlanila u Svjetsku trgovinsku organi<strong>za</strong>ciju, ado kraja 2003. potpisala je preferencijalne trgovinske sporazume s 31zemljom, ukljuèujuæi i stare i nove èlanice EU. I SSP je Hrvatskoj omo-
12guæio povoljan poloaj, uklanjajuæi ogranièenja u izvozu mnogih osjetljivihproizvoda, no SSP u usporedbi s Europskim sporazumima nijedopustio Hrvatskoj ula<strong>za</strong>k u paneuropski sustav dijagonalne kumulacijepodrijetla, što je ozbiljna prepreka meðunarodnoj trgovini.Iako je Europska komisija povoljno ocijenila sposobnost <strong>Hrvatske</strong>da se ekonomski bolje uklopi u EU, hrvatska trgovina i daljepokazuje velike pristranosti prema bivšim jugoslavenskim republikama,posebice prema Bosni i Hercegovini i Makedoniji. Sklonost trgovanjus tim zemljama posljedica je naslijeðenih trgovinskih strukturakoje su se pojaèale ranim sklapanjem preferencijalnih trgovinskihsporazuma s nekima od tih zemalja i gubljenjem poloaja na tr-ištu EU zbog konkurenata iz zemalja SIE-a koji su se trgovinski br-e integrirali u EU. Izgubljeni poloaj ne moe se nadoknaditi u kratkomrazdoblju, no trgovinsku integraciju s EU treba ubr<strong>za</strong>ti kako bise smanjile postojeæe pristranosti i dugoroèni troškovi restrukturiranjatrgovine. Zemlje SIE-a, koje su moda najozbiljniji konkurentiHrvatskoj na tom trištu, istodobno su i èlanice EU nakon desetljeæasudjelovanja u paneuropskom sustavu dijagonalne kumulacije podrijetla.Postojeæi sustav bilateralnih trgovinskih odnosa <strong>za</strong>pravo znaèida se velik dio trgovine izmeðu <strong>Hrvatske</strong> i EU ne provodi unutar slobodnogatrgovinskog reima, što koèi izravna strana ulaganja u proizvodnjui oteava integraciju hrvatskoga gospodarstva u europskeproizvodne lance.Šošiæ i Vujèiæ tvrde kako bi <strong>za</strong> poboljšanje trgovinske integracijes EU <strong>za</strong> Hrvatsku bilo poeljno da u što brem roku postane èlanicomEU. Pokušaji èvršæe integracije sa zemljama jugoistoène Europepruili bi nam tek privremeno utoèište na trištima zemalja koje su još<strong>za</strong>tvorenije od <strong>Hrvatske</strong>. Takav bi pristup poveæao dugoroène troškoverestrukturiranja trgovine te nipošto ne bi smio biti prioritet naše politike.To ne znaèi da autori sugeriraju smanjivanje trgovine s republikamabivše Jugoslavije i nekim zemljama SIE-a, nego poveæanje trgovines EU i ostalim zemljama svijeta.Sloboda kretanja radnika, obrazovanje i inovacijeUsprkos bojaznima zbog moguæih uèinaka otvaranja naših granicaširim trištima rada koje su èeste u našim medijima, Mirta Kapuraltvrdi kako je Hrvatska veæ integrirana <strong>za</strong>hvaljujuæi odredbama SSP-a,relevantnom hrvatskom <strong>za</strong>konodavstvu i bilateralnim sporazumima s
više zemalja EU. U Hrvatskoj veæ sada radi više od 20.000 registriranihstranih radnika, uglavnom u brodogradnji i graditeljstvu, veæinomiz Bosne i Hercegovine. Njihov se broj podudara s poveæanim potrebama<strong>za</strong> sezonskim radnicima u Hrvatskoj. Veæina radnika iz <strong>Hrvatske</strong>nalazi se u Sloveniji, Italiji, Austriji i Njemaèkoj. Slovenija je nakonprikljuèenja morala nametnuti neka ogranièenja radnicima iz zemaljakoje nisu èlanice EU. Zbog toga æe manji broj radnika iz <strong>Hrvatske</strong> moæiraditi u Sloveniji. Iskustva novih èlanica pokazuju da moemo oèekivatiporast broja stranih radnika u Hrvatskoj i smanjenje broja radnikaiz <strong>Hrvatske</strong> koji rade u inozemstvu.Na putu prema EU suoèit æemo se s potrebom daljnjeg usklaðivanja<strong>za</strong>konodavstva i s prijelaznim razdobljem <strong>za</strong> slobodno kretanjeradnika koje moe trajati od dvije do sedam godina. v Hrvatska æe moratipoboljšati <strong>za</strong>konodavstvo koje se odnosi na obostrano priznavanjekvalifikacija i koje neæe diskriminirati na temelju dravljanstva, koje æeosigurati primjenu nacionalnih strategija i planova, poboljšati obrazovanjei struèno usavršavanje kako sredstvima iz javnog, tako i onima izprivatnog sektora te iz dostupnih pretpristupnih sredstava EU. Vlada imediji morat æe redovito obavještavati javnost o stanju pregovora i pokušatise dogovarati s profesionalnim udruenjima te ih obavještavati opravilima koja se na njih odnose.Trenutaèno je prilièan broj radnika iz <strong>Hrvatske</strong> <strong>za</strong>interesiran <strong>za</strong>sezonske poslove u Njemaèkoj, Austriji i Italiji, ali se uoèava i pad toginteresa. Odreðen broj radnika <strong>za</strong>nima se i <strong>za</strong> rad u Sloveniji, no moguænostibi se mogle smanjiti zbog prijelaznih razdoblja novih èlanica.Istodobno, napredak pregovora s EU mogao bi smanjiti potrebu radnikaiz <strong>Hrvatske</strong> da odlaze na rad u inozemstvo. Osim toga, ekonomskirast, nia ne<strong>za</strong>poslenost i perspektiva skorijeg prikljuèenja EU mogli biprivuæi više radnika u Hrvatsku, posebice iz oblinjih zemalja.Kapural preporuèuje pripremu pregovaraèkih skupina koje æe,koristeæi se iskustvima novih èlanica i pozorno prateæi pregovore EU sRumunjskom i Bugarskom, pokušati dogovoriti prijelazno razdoblje dopet godina s postupnim poveæanjem slobode kretanja radnika, ukljuèujuæiposebnu klauzulu o mirovanju, pravilo o prednosti Zajednice i jednakaogranièenja. Cilj je te mjere omoguæiti slobodno kretanje radnika iistodobno izbjeæi da najbolji mladi i visokoškolovani struènjaci odu ih<strong>Hrvatske</strong>, a da nas preplave niskokvalificirani radnici iz drugih zemalja.Poboljšanje obrazovanja i struènog usavršavanja radnika nunoje <strong>za</strong> posti<strong>za</strong>nje boljeg poloaja radnika iz <strong>Hrvatske</strong> na proširenom europskomtrištu rada. Predrag Bejakoviæ strahuje da je Hrvatska loše13
14pripremljena <strong>za</strong> društvo utemeljeno na znanju i da to moe biti velikaprepreka uspjehu na trištu EU. Cilj je EU da do kraja ovog desetljeæapostane najkonkurentnije i najdinamiènije gospodarstvo u svijetu utemeljenona znanju, sposobno <strong>za</strong> odrivi ekonomski rast s više radnihmjesta i boljim radnim mjestima te veæom socijalnom kohezijom. Nedovoljnaobrazovanost u tom bi kontekstu mogla biti znaèajan nedostatak,posebice ako se ima na umu veæ postojeæi strah u vezi sa sposobnošæu<strong>Hrvatske</strong> da se nosi s konkurentnim pritiscima i djelovanjem tr-išta unutar Unije (European Commission, 2004).Bejakoviæ tvrdi da radna snaga u Hrvatskoj nema ni znanja nisposobnosti potrebnih <strong>za</strong> suvremeno konkurentno gospodarstvo, te da usustavima obrazovanja i usavršavanja još uvijek nisu poduzeti odgovarajuæikoraci da se to popravi. On naglašava opæe probleme poput nedovoljnognaglaska na razvoju analitièkog mišljenja i sposobnosti <strong>za</strong>rješavanje problema vi te slabe veze izmeðu obrazovanja i svijeta rada.Posebno su uoèljivi problemi visokog obrazovanja: relativno mali brojupisanih studenata, predugo prosjeèno trajanje studiranja, relativnoni<strong>za</strong>k udio studenata koji diplomiraju na fakultetima prirodnih i tehnièkihznanosti, neodgovarajuæe znanje i vještine diplomanata u nekimdruštvenim znanostima. Obrazovanje odraslih i cjeloivotno obrazovanjegotovo i ne postoji (sudjeluje samo 0,2% stanovništva starijeg od 35godina, u usporedbi s prosjekom EU koji iznosi 7%).Bejakoviæ nudi brojne preporuke <strong>za</strong> poboljšanje obrazovanja uHrvatskoj, no ovdje æemo naglasiti samo najvanije: promjenu sustavatako da ga vodi potranja, a ne ponuda, fleksibilniji i efikasniji sustavkoji æe ukljuèivati decentrali<strong>za</strong>ciju i privati<strong>za</strong>ciju, tako da studente priredi<strong>za</strong> odgovornost, inicijativu i rješavanje problema.Naalost, predlagane su brojne strategije obrazovanja, no niti supoèele djelovati, niti se primjenjuju, niti su ikakve krupnije reforme primijenjenena bilo kojoj razini.Koristeæi se Europskom ljestvicom uspjeha u inoviranju, ZoranAralica i Katarina Baèiæ <strong>za</strong>kljuèuju da prema europskim standardimaHrvatska stoji dobro u usporedbi s ostalim zemljama SIE-a, posebice uodnosu prema Bugarskoj i Rumunjskoj, ali nije uèinila znaèajniji napredaku inovacijskom potencijalu i inovacijskoj politici u odnosu premaEU. Prema poka<strong>za</strong>teljima ljudskih potencijala Hrvatska je blizuprosjeku EU kad je rijeè o postocima diplomiranih u znanosti i inenjerstvu,stanovništva sa <strong>za</strong>vršenim visokim obrazovanjem i <strong>za</strong>poslenihu uslunim poduzeæima visoke tehnološke razine, ali je daleko ispodprosjeka EU po sudjelovanju u cjeloivotnom obrazovanju. Po svim
15poka<strong>za</strong>teljima stvaranja znanja Hrvatska stoji loše, blago <strong>za</strong>ostaje <strong>za</strong>prosjekom EU u javnim izdacima <strong>za</strong> istraivanje i razvoj, ali znatno<strong>za</strong>ostaje u izdacima poslovnog sektora u istraivanje i razvoj i katastrofalno<strong>za</strong>ostaje u prijavama patenata. Kad je rijeè o poka<strong>za</strong>teljima prijenosai primjene novog znanja, Hrvatska stoji dosta dobro prema prosjekuEU i vrijednostima u zemljama SIE-a, premašujuæi prosjek EU pomalim i srednjim poduzeæima ukljuèenim u inovacije te malim i srednjimpoduzeæima koja ulau unutar samoga poduzeæa, ali <strong>za</strong>ostaje poizdacima <strong>za</strong> inovacije.Vlada je <strong>za</strong>crtala uspostavljanje suvremenoga inovacijskog sustavameðu mikroekonomske i strukturne prioritete, postoji programrazvoja inovacijske tehnologije, Dravno vijeæe <strong>za</strong> konkurentnost stavljainovacije meðu vodeæe prioritete, ali ne postoji nacionalna industrijskakoncepcija koja bi ukljuèivala provoðenje inovacijske politike.Na temelju meðunarodnih usporedbi i trenutaènog institucionalnogokruenja u zemlji, moemo <strong>za</strong>kljuèiti da je Hrvatskoj potreban suvremeninacionalni sustav inovacija, promjene u znanosti i visokomobrazovanju kako bi se integrirala u Europski istraivaèki prostor, uvoðenjenaèela cjeloivotnog obrazovanja, posebice meðu ne<strong>za</strong>poslenima,èvršæa primjena inovacijske politike, uz istodobno usklaðivanje sostalim podruèjima ekonomske politike, posebice znanosti i tehnologije,malih i srednjih poduzeæa te industrijske politike. Aralica i Baèiæ naglašavajupotrebu utvrðivanja izrièitih ciljeva inovacijske politike, boljeprimjene programa, uklanjanje prepreka financiranju, uvoðenje statistikepotrebne <strong>za</strong> praæenje mjera i instrumenata inovacijske politikekoji æe omoguæiti procjenu, nadzor i ocjenjivanje napretka.Oèito su potrebne znaèajne promjene. Teoretski, inovacijska jepolitika vana tema, no poboljšanja se u stvarnosti ne mogu postiæi prekonoæi niti ih moe ostvariti sama drava. Poboljšanja æe ovisiti o promjenistajališta stanovništva i poslovnog sektora te o promjenama u poslovnomokruenju. Vlada treba imati na umu da se situacija neæe popravitiveæim ulaganjem sredstava, veæ reformom sustava obrazovanjai znanosti, utvrðivanjem standarda kvalitete, naèela kontrole, procjenei nagrada <strong>za</strong> utvrðene standarde kvalitete. viiUnutar proširene socijalne EuropeBaveæi se poloajem <strong>Hrvatske</strong> u proširenoj socijalnoj Europi,Paul Stubbs i Siniša Zrinšèak obrazlau kako se EU danas mnogo više
16nego nekada bavi pitanjima socijalne politike i socijalne ukljuèenosti,no poboljšanja socijalne politike još uvijek ovise o samim dravama ine moe se mnogo oèekivati od EU. Mišljenja EU o socijalnoj politiciu Hrvatskoj nasreæu nisu èesta i obièno su povoljna. Kad je rijeè o socijalnoj<strong>za</strong>štiti, <strong>za</strong>dnji izvještaj proglašava hrvatski sustav izdašnim uusporedbi s velièinom gospodarstva (European Commission, 2004).S ogranièenim formalnim utjecajem EU, ali pod utjecajem razlièitihmeðunarodnih aktera, hrvatska je Vlada poduzimala razlièite aktivnostive<strong>za</strong>ne uz reformu socijalne politike: decentrali<strong>za</strong>cija 2001. potaknulaje socijalni dijalog; program borbe protiv siromaštva i socijalneiskljuèenosti 2002. bavio se i ulogom i <strong>za</strong>dacima razlièitih dravnihtijela, no, naalost, nije otišao dalje od tvrdnji na papiru; projekt reformesustava socijalne skrbi 2002. koji je obuhvatio socijalne usluge, socijalnuskrb, politike trišta rada i mjerenje siromaštva doveo je do togada od 2004. imamo kvalitetnije podatke o siromaštvu; potpisani suodgovarajuæi sporazumi sa socijalnim partnerima i uspostavljen Ured<strong>za</strong> socijalno partnerstvo; Hrvatska je ratificirala Europsku socijalnu poveljui tri dodatna protokola. Usprkos brojnim naporima <strong>Hrvatske</strong> i dobrimprocjenama EU, i dalje postoje brojni problemi, a i reforma kao daje <strong>za</strong>mrznuta, kao da se <strong>za</strong>pravo ništa ne dogaða.Financijska potpora EU Hrvatskoj u podruèju socijalne politikebila je ogranièena i uglavnom usmjerena na povratak izbjeglica na ratom<strong>za</strong>hvaæena podruèja. Hrvatska izraðuje minimalistièke izvještajekoji obièno nisu dio šireg procesa osvješæivanja javnosti i dogovaranjasa svim sudionicima. Oèit je nedostatak strateškog smjera socijalne politike,nemoguænost da se riješe kljuèna pitanja kao što je uloga centara<strong>za</strong> socijalnu skrb i uloga nedravnih sudionika, kako u civilnom društvu,tako i u privatnom sektoru, te nedostatak decentraliziranih sveobuhvatnihmehani<strong>za</strong>ma socijalnog planiranja. Gotovo i nema raspraveo znaèaju pruanja usluga u <strong>za</strong>jednici nasuprot institucionalnoj brizi.Nema kratkoroènih, srednjoroènih ni dugoroènih poka<strong>za</strong>telja uspješnosti<strong>za</strong> socijalnu <strong>za</strong>štitu u buduænosti. Koordinacija razlièitih politika,ukljuèujuæi nedavno donesenu politiku prema obitelji, takoðer nije dobrorazvijena.Stubbs i Zrinšèak predlau da se više uloi u razradu temeljnihnaèela socijalnog dijaloga i socijalne politike, u jaèanje socijalnog dijalogai poticanje socijalne ukljuèenosti te u mjere <strong>za</strong> primjenu socijalnogdijaloga i jaèanje sustava socijalne <strong>za</strong>štite. Potrebno je poboljšati statistikui baze podataka, uvesti meðunarodno usporedive kvalitativne ikvantitativne poka<strong>za</strong>telje socijalne iskljuèenosti i siromaštva, kao i me-
17tode <strong>za</strong> njihovo izraèunavanje; uskladiti <strong>za</strong>konodavstvo s pravnom steèevinomEU i djelotvorno primjenjivati njegove odredbe, a u srednjemroku prirediti se <strong>za</strong> komunikaciju s EU o <strong>za</strong>poslenosti, socijalnoj ukljuèenostii mirovinama. Pritom se treba dogovarati sa svim sudionicimane samo na dravnoj nego i na lokalnoj razini, ali i na razini sektora ipoduzeæa. Potrebno je poticati veæu svijest javnosti o socijalnoj ukljuèenostii socijalnom dijalogu.Socijalna <strong>za</strong>štita i socijalni dijalog nisu prioritetna podruèja uodnosima EU s Hrvatskom jer se druge teme, poput regionalnog i lokalnograzvoja, posebice ratom <strong>za</strong>hvaæenih podruèja, povratak izbjeglica,prava manjina i pravni sustav, obièno promatraju kao veæi problem.Osim toga, Hrvatska je, kad je rijeè o socijalnim problemima, sliènijazemljama srednje Europe nego Bugarskoj i Rumunjskoj. Ipak, moratæemo uskladiti <strong>za</strong>konodavstvo i djelotvorno ga primjenjivati.Uz izuzetak Bugarske i Rumunjske, socijalna politika do sadanije bila znaèajna u pregovorima kandidatkinja s EU. Ipak, zbog najnovijegrazvoja europskoga socijalnog modela moglo bi se dogoditi da seHrvatska suoèi s poveæanim <strong>za</strong>htjevima EU. Ako se unaprijed ne priredimo,eventualno prikljuèivanje <strong>Hrvatske</strong> EU sigurno æe stvoriti dodatnesocijalne napetosti i uèiniti socijalno iskljuèene još ranjivijima.Stubbs i Zrinšèak <strong>za</strong>kljuèuju kako nam se bez temeljitih promjena mo-e dogoditi da ne budemo spremni <strong>za</strong> socijalne dimenzije èlanstva, kakou kratkom, tako i u srednjem roku.Trište nekretnina, turi<strong>za</strong>m i prostorno planiranjeU skladu sa SSP-om, Hrvatska se veæ obve<strong>za</strong>la liberalizirati veæinukapitalnih transakcija i omoguæiti prodaju nekretnina strancimanakon 2009, odnosno èetiri godine od stupanja SSP-a na snagu. DubravkoMihaljek objašnjava kako je sadašnji reim prodaje nekretninastrancima, koji æe ostati na snazi do 2009, relativno liberalan u nekimsegmentima (npr. stranci koji osnuju poduzeæe u Hrvatskoj mogu kupovatinekretnine bez ogranièenja), no relativno ogranièavajuæi, netransparentani sloen <strong>za</strong> druge. Stranci koji ne osnuju poduzeæe u Hrvatskoji do godine dana èekaju dopuštenje <strong>za</strong> kupnju kuæe <strong>za</strong> odmor. Iakose autor ne bavi širim implikacijama takve situacije, moemo dodatida takav razlièit pristup potencijalnim ulagaèima ne stvara dobru slikuo Hrvatskoj i omoguæuje plodno tlo <strong>za</strong> korupciju. Nezgodna posljedicatog i drugih oblika birokrati<strong>za</strong>cije loša je ocjena <strong>Hrvatske</strong> u razli-
18èitim istraivanjima poslovnih uvjeta. Primjerice, Heritage Foundation(2005) svrstava Hrvatsku na 74. mjesto u svijetu po ekonomskim slobodama,u istu skupinu sa Senegalom i Ugandom. Za razliku od hrvatskoga,gospodarstvo Estonije rangirano je kao 4. najslobodnije gospodarstvou svijetu.Razvoju trišta nekretnina i turizma u Hrvatskoj prepreka je inedovoljna provedba propisa o <strong>za</strong>štiti okoliša i prostornom planiranju,nesposobne i èesto neodgovorne lokalne vlasti te slaba infrastruktura(primjerice, odlaganje smeæa, problemi kanali<strong>za</strong>cije i lokalnog prijevo<strong>za</strong>).Hrvatsko <strong>za</strong>konodavstvo, osim toga, nudi vrlo slabu <strong>za</strong>štitu od špekulacijanekretninama. Iako to <strong>za</strong>sad nije dovoljno vidljivo zbog togašto nedostatak kapitala spreèava graðane <strong>Hrvatske</strong> da se više upuštajuu špekulacije, jednom kad se trište nekretnina otvori i strancima, takvabi se slabost <strong>za</strong>konodavstva mogla brzo poka<strong>za</strong>ti i u praksi dovesti dopotencijalno velikih lomova na lokalnom trištu nekretnina.Zbog nedostatka informacija i struènih anali<strong>za</strong> o tim znaèajnimtemama politièari i javnost, naalost, èesto raspravljaju bez utemeljenihempirijskih, ekonomskih i pravnih argumenata. Stajališta u raspravi èestoovise prije svega o ideologijama, interesima lobija ili pukom nepoznavanjuèinjenica. Mihaljekov èlanak moda je prvi ozbiljni pokušaj dase shvati kako bi otvaranje trišta nekretnina strancima moglo utjecatina lokalna trišta nekretnina, turi<strong>za</strong>m i cjelokupno gospodarstvo.Mihaljek preporuèuje odmjeren pristup otvaranju trišta nekretnina.Iako æe Hrvatska u dugom roku profitirati od stranih ulaganja unekretnine, on tvrdi da se postupnija liberali<strong>za</strong>cija u kratkom roku mo-e opravdavati zbog više razloga. Navodi porast cijena na trištu kuæa<strong>za</strong> odmor koji bi mogao utjecati na cijene na lokalnom stambenom tr-ištu (o èemu veæ postoje neki dokazi); troškove prilagodbi na trištustanova i u graðevnoj industriji zbog naglih velikih porasta potranjekuæa <strong>za</strong> odmor; gubitak konkurentnosti turizma ako bi se kršili propisio gradnji i ako bi se pretjerano gradilo na obali te makroekonomske pritiskezbog velikih i naglih priljeva kapitala.Mihaljek je <strong>za</strong>govornik dobro osmišljene javne rasprave koja bipomogla u formuliranju argumenata što bi ih naši pregovaraèi s EU moglikoristiti u pokušaju da produlje prijelazno razdoblje <strong>za</strong> prodaju nekretninastrancima. Preporuèuje transparentnu i efikasniju primjenu postojeæihpropisa o prodaji nekretnina strancima; odluènu primjenu propisao gradnji, posebice na javnim površinama uz obalu; poboljšanjepropisa i administrativnih postupaka koji se odnose na kupnju i prodajunekretnina te razvoj instrumenata i institucija <strong>za</strong> financiranje stanovanja.
Kako se postojeæi reim prodaje nekretnina strancima doivljavakao relativno liberalan, autorove preporuke <strong>za</strong> postupniju liberali<strong>za</strong>cijuvjerojatno æe biti dobro primljene u domaæoj javnosti. Autor, meðutim,shvaæa da proces pregovaranja neæe hrvatskim pregovaraèima datimnogo prostora <strong>za</strong> posti<strong>za</strong>nje znaèajnijih ustupaka na tom podruèju.Ipak, moramo naglasiti da Hrvatska treba bru i potpuniju liberali<strong>za</strong>cijui deregulaciju kako bi ubr<strong>za</strong>la procese prilagodbe ne samo natrištu nekretnina, gdje bi gospodarstvo moglo profitirati od dotoka kapitala(naravno, uz uvjet da se istodobno poboljšaju propisi o tokovimakapitala i špekulativnim aktivnostima), veæ i u industrijama kao što jebrodogradnja, u kojoj su dravna <strong>za</strong>štita, dravne potpore i upletanjapolitike znaèajne prepreke ekonomskom restrukturiranju. Oèekivalo bise da restrukturiranje bude jeftinije ako se poduzme prije nego kasnije.Osim toga, <strong>za</strong>dravanje ogranièenja vodi razlièitim neformalnimi ilegalnim aktivnostima. Zainteresirani æe kupci uvijek pronaæi nekinaèin da kupe nekretnine do kojih im je stalo. To vidimo veæ i sada, kadje mnogim strancima jednostavnije i jeftinije osnovati poduzeæe i kupitinekretninu na ime poduzeæa nego èekati èiste papire da istu nekretninukupe kao privatni pojedinci. Mihaljek istièe kako poveæana potranjastranaca <strong>za</strong> kuæama <strong>za</strong> odmor u Hrvatskoj moe potaknuti lokalne vlastii graðevinare da <strong>za</strong>obiðu nedavno uvedene propise o gradnji i da se štobre naplate od <strong>za</strong>interesiranih stranih kupaca. Stoga predlae da i politièarii društvo u cjelini paljivo razmotre je li bolje ogranièiti vlasništvonad nekretninama ili stroe poštovati propise o okolišu, prostornom planiranjui špekulacijama te provoditi propise o gradnji. Ja bih svakako <strong>za</strong>govaralaovaj drugi pristup, jer se i domaæi i strani vlasnici mogu jednakološe ponašati. To znaèi da je, bez obzira na to je li rijeè o domaæimili stranim vlasnicima nekretnina, provedba propisa kljuèna. Ako se propisibudu poštovali, monetarnim i fiskalnim vlastima bit æe se lakše nositii s makroekonomskim uèincima kapitalnih priljeva koji æe neizostavnopratiti poveæanu prodaju nekretnina strancima, bez obzira na to kakavpristup liberali<strong>za</strong>ciji trišta nekretnina Hrvatska odabere.Jasenka Kranjèeviæ obrazlae kako moemo oèekivati da æeprostor <strong>Hrvatske</strong> biti izloen snanim i dugoroènim promjenama zbogpriprema <strong>za</strong> pristupanje i zbog èinjenice da veæ sada granièimo s novimèlanicama EU. To znaèi da se Hrvatska mora bolje upoznati sa svim aktivnostimakoje se tièu razvoja prostora na razini EU i više se ukljuèivatiu njih.Ratna ra<strong>za</strong>ranja, uvoðenje parlamentarne demokracije, jaèanjeprivatnog vlasništva, tranzicija, nova teritorijalna organi<strong>za</strong>cija, global-19
20i<strong>za</strong>cija i integracijski procesi, sve je to dovelo do krize sustava vrijednostii <strong>za</strong>nemarivanja opæeg i dugoroènog interesa u prostoru. Nove lokalnevlasti nisu bile spremne preuzeti <strong>za</strong>datke planiranja prostora; pravovlasništva doivljava se kao apsolutno pravo nad nekretninom, bezpoštovanja <strong>za</strong>štite javnog interesa; vlasti na raznim razinama loše suraðuju,a slabe su i vodoravna i okomita koordinacija. Zbog svega togalokalni planovi ostaju na razini utvrðivanja graðevnih zona, slabo prilagoðenihsuvremenim <strong>za</strong>htjevima. Svjedoci smo i širenja graðevnih zonabez potrebne infrastrukture, neodgovarajuæe brige <strong>za</strong> odlaganje smeæa,nedovoljnih ba<strong>za</strong> podataka, nejasnih vlasništava, <strong>za</strong>starjelih geodetskihplanova i nedovoljnog sudjelovanja u meðunarodnim projektima.U poglavljima o pravnoj steèevini EU ne postoje izravne obvezekoje se odnose na prostorno planiranje. Zahtjevi EU prije svega seodnose na obveze kandidatkinja da usklade svoje politike i ciljeve s europskima,da ugrade mehanizme <strong>za</strong> usklaðivanje interesa Unije i drugihèlanica u nacionalno <strong>za</strong>konodavstvo, da pripremaju, donose i usvajajupropise utemeljene na naèelima <strong>za</strong>kona, drave blagostanja, financijskeopravdanosti i demokratskog društva, da poštuju meðunarodne preporuke,direktive, ugovore i konvencije. U procesu prikljuèivanja najprijeæemo morati procijeniti stanje, utvrditi vlastite ciljeve i politiku te ihuskladiti s interesima EU. Morat æemo poticati sudjelovanje javnosti,uskladiti <strong>za</strong>konodavstvo, potkrijepiti prostorno planiranje odgovarajuæimfinancijskim anali<strong>za</strong>ma, bolje upravljati i djelotvornije nadgledati<strong>za</strong>konodavstvo i, konaèno, osigurati usklaðeno planiranje prostornih,ekonomskih i socijalnih ciljeva razvoja.Korištenje sredstava regionalnepolitike Europske unijeInes Kersan-Škabiæ objašnjava kako æe, s BDP-om niim od 75%prosjeka EU i suoèena sa strukturnim poteškoæama, Hrvatska, kad postaneèlanica, moæi koristiti strukturne fondove i Kohezijski fond EU.Kao i ostale zemlje <strong>za</strong>padnog Balkana, Hrvatska, u skladu saSSP-om, veæ sada moe sudjelovati u CARDS programu kojemu je ciljpotpora reformama i izgradnji institucija potrebnih <strong>za</strong> primjenu SSP-a.Regionalni razvoj visoko je na listi prioriteta, a <strong>za</strong>daæa mu je smanjitirazlike u razvoju i ojaèati lokalne vlasti.Veæina sredstava koja je 1990-ih iz EU sti<strong>za</strong>la u Hrvatsku usmjeravanaje u humanitarne svrhe, a iznosi su bili relativno maleni u
usporedbi s drugim zemljama SIE-a. U 2002-2004. sredstva iz EU usmjeravajuse u stabili<strong>za</strong>ciju demokracije, ekonomski i društveni razvoj,pravosuðe i unutarnje poslove, javnu upravu, primjenu SSP-a, okoliš iprirodne izvore.Za izgradnju potrebnoga institucionalnog i ekonomskog okvirau skladu sa standardima EU, Unija omoguæuje velik broj projekata direktnoputem programa PHARE, ISPA i SAPARD. Hrvatska moe i indirektno,suradnjom domaæih regija s regijama iz èlanica EU, doæi dosredstava iz programa Interreg III. Kao i u svim ostalim programima,sredstva su ogranièena, no sposobnosti <strong>Hrvatske</strong> da ih iskoristi modasu još ogranièenije. Istra je jedna od najrazvijenijih regija u Hrvatskoj iregija s tradicionalnim ve<strong>za</strong>ma s više regija u EU. Istra veæ sada sudjelujeu prekograniènim, meðudravnim i meðuregionalnim suradnjama,od kojih profitira uglavnom tako što se upoznaje s meðunarodnim projektimai otvara si vrata <strong>za</strong> dodatne moguænosti financiranja iz EU. PrimjerIstre pokazuje da indirektno sudjelovanje u regionalnom financiranjuEU postoji veæ sada, no moraju se <strong>za</strong>dovoljiti odreðeni preduvjeti,a to ovisi prije svega o nama samima, a ne o EU.Tri su vrste problema koji ogranièavaju moguænosti <strong>Hrvatske</strong> dase koristi sredstvima regionalne politike EU. Prvo, ne postoji jedinstvenipravni dokument koji bi obuhvatio probleme regionalnog razvoja <strong>za</strong>cijelu zemlju, a postojeæa regionalna politika usmjerena je na manjerazvijena i ratom razorena podruèja. Drugo, Regionalni razvojni fond<strong>za</strong>sad je aktivan samo putem proraèuna i ne bavi se sudjelovanjem regijau projektima EU. Treæe, upanijske i dravne vlasti ne suraðuju dovoljnou svojim aktivnostima prema stranim regijama kad je rijeè o pojedinaènimprojektima.Kako bi se poboljšale moguænosti <strong>Hrvatske</strong> da se koristi sredstvimaregionalne politike EU, trebat æe donijeti odreðene razvojne dokumentepoput nacionalnog razvojnog plana potrebnoga <strong>za</strong> pregovaranjeo sredstvima iz strukturnih fondova i Kohezijskog fonda jednom kadHrvatska postane èlanicom, i nacionalnu strategiju regionalnog razvojakoja æe se odnositi na sva podruèja, ne samo na ona koja <strong>za</strong>ostaju. Drugo,morat æemo osnovati i reorganizirati neke institucije poput regionalnihrazvojnih agencija na razini upanija koje æe biti upuæene u moguænostii metode financiranja iz EU. Treæe, morat æemo popraviti suradnjus regijama EU razvijajuæi meðuregionalnu suradnju, partnerstva i <strong>za</strong>jednièkeprojekte na razini upanija i pratiti zbivanja u susjedstvu.Pristupanje EU moglo bi Hrvatskoj donijeti brojne moguænosti<strong>za</strong> korištenje sredstava regionalne politike EU. Moguænosti postoje veæ21
22i sada, kad je Hrvatska samo kandidatkinja. No da bismo mogli koristitièak i dio tih sredstava, potrebno je uloiti velike napore kako bi se izbjeglasituacija koja se dogodila u zemljama SIE-a, koje su zbog slabemoguænosti prihvata iskoristile samo oko pola sredstava koja im je EUnamijenio. Zbog velikih razlika meðu hrvatskim regijama, nedovoljnogusklaðivanja i koordinacije uspjeh æe uvelike ovisiti o naporima i sposobnostimalokalnih vlasti da se samoinicijativno ukljuèe u projekte,neovisno o kvaliteti podrške s dravne razine.ZAKLJUÈCI I PREPORUKEŠto bismo mogli <strong>za</strong>kljuèiti nakon temeljitog prouèavanja promjenau Hrvatskoj i priprema <strong>za</strong> pristupanje EU? Hrvatska je prešla dugiput od prvih nesigurnih dana uspostavljanja drave, voðenja rata i prvihkoraka na putu tranzicije iz socijalistièkoga u trišno gospodarstvo.Naalost, sve se to odvijalo istodobno i ogranièilo naše moguænosti dase prikljuèimo skupini najuspješnijih drava SIE-a. Kako bismo ih stigli,sada nam treba ozbiljna predanost strukturnim reformama u gotovosvim aspektima ivota, posebice reforma javne uprave i sudstva, restrukturiranjenekih od najproblematiènijih industrija i privati<strong>za</strong>cija javne infrastrukture.Te su nam reforme nune neovisno pristupanju EU.Vlada je, barem na papiru, predana reformama, no promjene seèesto uvode bez prethodnih anali<strong>za</strong> potreba i ocjena uèinaka te je teškopredvidjeti rezultate. Svjedoci smo površnih reformi bez stvarnog sadr-aja te novih <strong>za</strong>kona i izmjena bez prave brige o njihovoj primjeni iprovedbi. Ne postoji dugoroèna strategija, a èesto ni potrebna koordinacija.Vlada si èesto dopušta da bude preoptereæena goruæim kratkoroènimproblemima umjesto da se bavi vanijim dugoroènijim pitanjima.Zbog toga smo svjedoci prilièno slabog vrednovanja <strong>Hrvatske</strong> urazlièitim meðunarodnim usporedbama poka<strong>za</strong>telja, npr. slobode medija,percepcije korupcije, konkurentnosti i ekonomskih sloboda. Usprkossvim tim nedostacima, odnosi s EU iz dana u dan su sve bolji.Ako se imaju na umu svi problemi s javnom upravom i sudstvom,gospodarstvo se <strong>za</strong>pravo dri vrlo dobro. Spomenimo pristojnestope ekonomskog rasta i inflacije, snienja deficita tekuæe bilance plaæanjai deficita proraèuna opæe drave (iako oba na prilièno visokimrazinama), lagano smanjivanje stope ne<strong>za</strong>poslenosti, poboljšanje kreditneocjene i snienje poreznog optereæenja. Sve to pokazuje da bi hrvatskogospodarstvo bilo sposobno i <strong>za</strong> bolja postignuæa kad bi se insti-
23tucionalno okruenje popravilo. Naalost, strani dug je previsok, a fiskalneprilagodbe prespore. Vlada je sklonija promjenama na prihodnojnego na rashodnoj strani proraèuna, a privati<strong>za</strong>cija je prespora, posebiceu najproblematiènijim granama. Potrebne su strukturne reforme u<strong>za</strong>konodavstvu, sudstvu i javnoj upravi, restrukturiranje poljoprivrede ibrodogradnje, privati<strong>za</strong>cija javne infrastrukture i turizma. Takve bi promjenemogle dovesti do bolje fiskalne konsolidacije i pozitivno utjecatina ekonomski rast.Kad je rijeè o demokraciji, ljudskim pravima i temeljnim slobodama,svjedoci smo razlièitih <strong>za</strong>konskih i institucionalnih poboljšanja,no provedba i praksa <strong>za</strong>ostaju. To je vidljivo u brojnim podruèjima,npr. u <strong>za</strong>štiti nacionalnih manjina, ravnopravnosti ena i muškaraca,pravima potrošaèa ili <strong>za</strong>štiti okoliša. Nasreæu, vidljive su i brojne dobreinicijative u vezi s izgradnjom nevladina sektora, što potièe oèekivanjada bi taj sektor mogao imati veæi utjecaj u društvu jednom kad se stvorepreduvjeti <strong>za</strong> njegovo djelovanje.Veæina struènjaka se slae da prema našim sadašnjim spoznajama,velièini <strong>Hrvatske</strong> i blizini EU pristupanje moe biti najbolje rješenje<strong>za</strong> Hrvatsku. Imajuæi na umu iskustva i uèinke posljednjeg proširenjaEU, konkurentske pritiske i djelovanje trišta, uèinke slobodnogkretanja radnika, stanje obrazovanja, znanosti i inovacija, slobodno kretanjekapitala, trište nekretnina i turi<strong>za</strong>m, socijalnu ili regionalnu politiku,oèito je da pristupanje EU dugoroèno moe biti korisno <strong>za</strong> Hrvatsku.No bez ozbiljnih reformi, restrukturiranja i provedbe pristupanjemoe imati i negativne uèinke na konkurentnost, stabilnost i blagostanjedruštva te utjecati na moguænosti našeg razvoja i rasta.U EU postoji optimi<strong>za</strong>m i Hrvatskoj je odobren status kandidatkinjete utvrðen datum poèetka pregovora. Optimistièna je i hrvatskaVlada, koja je konaèno našla dovoljno jak cilj koji moe posluiti <strong>za</strong>posti<strong>za</strong>nje kohezije u društvu. Konaèno, optimistièni su i hrvatski graðanikoji, usprkos svojevrsnim strahovanjima, oèekuju èuda od pristupanjaEU. Postoje, naravno, osnove <strong>za</strong> optimi<strong>za</strong>m, ali moramo biti svjesnii razoèaranja koja se mogu pojaviti ako se pristupanje ne ostvari dovoljnobrzo ili ako pristupanje ne donese oèekivana èuda. Što bi moglebiti najvanije strategije <strong>za</strong> posti<strong>za</strong>nje uspjeha?• Strukturne reforme, strukturne reforme i strukturne reforme. Hrvatskaoèajnièki treba strukturne reforme u <strong>za</strong>konodavstvu, sudstvu i javnojupravi, restrukturiranje poljoprivrede i brodogradnje te privati<strong>za</strong>cijujavne infrastrukture i turizma. Uspješan kraj takvih reformi oznaèio bi
24i uspješnu transformaciju. Bilo bi odlièno kad bi se to ostvarilo istodobnos pristupanjem EU, no èak i ako ne bi, Hrvatska bi bila na dobitku.I ova i naše prethodne dvije knjige nude obilje sugestija i preporuka<strong>za</strong> potrebne reforme.• Strpljivi i mudri pregovori s EU, imajuæi na umu da baš i nema mnogoprostora <strong>za</strong> pregovaranje. Razni ustupci i prijelazna razdoblja modase i mogu postiæi, no trajna izuzeæa nešto su što u EU ne dolazi uobzir. To znaèi da æemo morati znati naše prioritete, znati što <strong>za</strong>pravoelimo, koju smo cijenu spremni <strong>za</strong> to platiti i pokušati pregovorimaostvariti najbolje moguæe rezultate. Naravno, pritom moramo znati ikako pregovarati. Ne smijemo gubiti vrijeme, energiju i oskudne pregovaraèkesposobnosti <strong>za</strong>htijevajuæi povlašteni poloaj u prevelikombroju podruèja, veæ se usredotoèiti na ona najvanija.• Buduæi da, bez obzira na ohrabrujuæe signale iz EU, još uvijek nije jasnokad bismo <strong>za</strong>pravo mogli postati èlanicom Unije, mogli bismo razmišljatii o moguænostima svojevrsnoga virtualnog èlanstva koje binam moglo pomoæi da produbimo de facto integraciju i bez de iureèlanstva. Virtualno èlanstvo ne mora biti kraj svijeta <strong>za</strong> Hrvatsku, veæmoe znaèiti nie troškove prilagodbi i manju birokrati<strong>za</strong>ciju, što je ionakopoeljno, posebno u zemlji s tako oskudnim ljudskim resursima.Na kraju, ne postoji jamstvo <strong>za</strong> uspjeh. Društva se koriste svojimresursima na razlièite naèine – najbolja od njih da bi napredovala,najgora da propadnu. viii Izmeðu te dvije krajnosti postoje brojne moguænosti.Buduænost <strong>Hrvatske</strong> ovisit æe o sposobnostima Vlade da primjenjujei provodi reforme o kojima tako mnogo govori i o spremnostigraðana da izdre potrebne, èesto i bolne reforme, rtvujuæi štogod sada<strong>za</strong> bolji ivot u buduænosti.iiiiiiivZanimljiv pogled o de facto integraciji prema de iure integraciji dan je u èlankuGligorov (2004).Cijeli bi se mali esej mogao napisati o razlikovanju pojmova pridruivanje, prikljuèivanjei pristupanje, odnosno association i accession. U prve dvije knjige ti su pojmoviupotrebljavani kao sinonimi, a u ovoj se uglavnom pridruivanje, prikljuèivanje ipristupanje mogu shvatiti kao gradacija. Ipak, moguæe je da svi autori nisu dosljednoupotrebljavali te pojmove, pa ostavljamo lingvistima i pravnicima da ih jasnijerazgranièe.O razlozima neprevoðenja na hrvatski i upotrebi izvornog pojma governance, vidjetiBaðun (2004).Zahvaljujem kolegicama i kolegama koji sustavno prate svoja podruèja i aurirajupodatke na projektu na kojima se temelji ovaj dio mog teksta. To su: MarijanaBaðun, Alida Ban, Predrag Bejakoviæ, Ana-Maria Boromisa, Judita Cuculiæ,
25vviviiMichael Faulend, Ramona Franiæ, Marina Kesner-Škreb, Danijela Kuliš, Aida Liha,Dubravko Mihaljek, Siniša Rodin, Vedran Šošiæ, Alan Uzelac, Snjeana Vasiljeviæ iIgor Vidaèak.Sve stare èlanice EU osim Velike Britanije i Irske uvele su razlièita prijelazna razdoblja<strong>za</strong> slobodno kretanje radnika iz novih èlanica u rasponu od dvije do sedamgodina.Kao znak promjene moemo navesti da je skupina profesora nedavno uspjela uvestibrid kao izborni predmet na Fakultetu elektrotehnike i raèunarstva u Zagrebu.Više o pove<strong>za</strong>nim problemima financiranja znanosti i visokog obrazovanja moe senaæi u Bajo, 2003.viii Zanimljivi pristupi prije svega ekološkim, ali i drugim znaèajnim èimbenicima zbogkojih neka društva uspijevaju, a druga propadaju mogu se naæi u Diamond, J. Guns,Germs, and Steel: The Fates of Human Societies. W. W. Norton & Company (1999)and Diamond, J. How Societies Choose to Fail or Survive. New York: Viking Books(2004).
26LITERATURAAralica, Z. i Baèiæ, K., 2005. “Ocjena hrvatskoga inovacijskoga potencijala”u: K. Ott, ur. Pridruivanje <strong>Hrvatske</strong> <strong>Europskoj</strong> <strong>uniji</strong>: ususreti<strong>za</strong>zovima pregovora. Zagreb: <strong>Institut</strong> <strong>za</strong> javne financije : FriedrichEbert Stiftung, 127-156.Baðun, M., 2004. “Governance i javna uprava u kontekstu pridruivanja<strong>Hrvatske</strong> <strong>Europskoj</strong> <strong>uniji</strong>” [online] u: K. Ott, ur. Pridruivanje<strong>Hrvatske</strong> <strong>Europskoj</strong> <strong>uniji</strong>: i<strong>za</strong>zovi institucionalnih prilagodbi. Zagreb:<strong>Institut</strong> <strong>za</strong> javne financije : Zaklada Friedrich Ebert, 125-159.Dostupno na: [http://www.ijf.hr/EU2/Badjun.pdf].Bajo, A., 2003. Financiranje visokog školstva i znanosti [online]. Zagreb:<strong>Institut</strong> <strong>za</strong> javne financije. Dostupno na: [http://www.ijf.hr/publikacije/indexpub.html].Bejakoviæ, P., 2005. “Kako se Hrvatska priprema <strong>za</strong> društvo utemeljenona znanju?” u: K. Ott, ur. Pridruivanje <strong>Hrvatske</strong> <strong>Europskoj</strong> <strong>uniji</strong>:ususret i<strong>za</strong>zovima pregovora. Zagreb: <strong>Institut</strong> <strong>za</strong> javne financije :Friedrich Ebert Stiftung, 107-125.Boromisa, A., 2005. “Što proširenje Europske unije znaèi <strong>za</strong> Hrvatsku?”u: K. Ott, ur. Pridruivanje <strong>Hrvatske</strong> <strong>Europskoj</strong> <strong>uniji</strong>: ususreti<strong>za</strong>zovima pregovora. Zagreb: <strong>Institut</strong> <strong>za</strong> javne financije : FriedrichEbert Stiftung, 29-57.Cuculiæ, J., Faulend, M. i Šošiæ, V., 2004. “Fiskalni aspekti pridruivanja:moemo li u Europsku uniju s proraèunskim deficitom?” [online]u: K. Ott, ur. Pridruivanje <strong>Hrvatske</strong> <strong>Europskoj</strong> <strong>uniji</strong>: i<strong>za</strong>zoviinstitucionalnih prilagodbi. Zagreb: <strong>Institut</strong> <strong>za</strong> javne financije :Friedrich Ebert Stiftung, 47-73. Dostupno na: [http://www.ijf.-hr/EU2/cuculic-faulend-sosic.pdf].Enlargement Weekly, 2004. Newsletter of the EC [online]. 12 October2004. Available from: [http://europa.eu.int/comm/enlargement-/docs/newsletter/weekly_121004.htm].Euroepan Commission, 2002. Croatia - Stabilisation & AssociationReport [online]. April 4, 2002. Brussels. Available from: [http://europa.eu.int/comm/external_relations/see/sap/com02_341.htm].European Commission, 2004. Croatia: Opinion on the application ofCroatia for membership of the European Union [online]. 20 April2004, Brussels. Available from: [http://europa.eu.int/comm/external_relations/see/sap/rep3/cr_croat.htm].Freedom House, 2004. Freedom of the Press: A Global Survey of MediaIndependence [online]. Available from: [http://www.freedomhouse.org/research/pressurvey/allscore2004.pdf].
Gligorov, V., 2004. “European Partnership with the Balkans”. EuropeanBalkan Observer, 2 (1), 2-8.Heritage Foundation, 2005. Index of Economic Freedom [online].Washington: The Heritage Foundation: Wall Street Journal. Availablefrom: [http://www.heritage.org/research/features/index/].Kapural, M., 2005. “Sloboda kretanja radnika u proširenoj <strong>Europskoj</strong><strong>uniji</strong> i njezin utjecaj na Hrvatsku” u: K. Ott, ur. Pridruivanje <strong>Hrvatske</strong><strong>Europskoj</strong> <strong>uniji</strong>: ususret i<strong>za</strong>zovima pregovora. Zagreb: <strong>Institut</strong><strong>za</strong> javne financije : Friedrich Ebert Stiftung, 83-105.Kersan-Škabiæ, I., 2005. “Koliko je Hrvatska spremna iskoristiti sredstvaregionalne politike Europske unije? Primjer Istre” u: K. Ott, ur. Pridru-ivanje <strong>Hrvatske</strong> <strong>Europskoj</strong> <strong>uniji</strong>: ususret i<strong>za</strong>zovima pregovora. Zagreb:<strong>Institut</strong> <strong>za</strong> javne financije : Friedrich Ebert Stiftung, 241-269.Kranjèeviæ, J., 2005. “Proces pridruivanja <strong>Europskoj</strong> <strong>uniji</strong> i prostornoureðenje <strong>Hrvatske</strong>” u: K. Ott, ur. Pridruivanje <strong>Hrvatske</strong> <strong>Europskoj</strong><strong>uniji</strong>: ususret i<strong>za</strong>zovima pregovora. Zagreb : <strong>Institut</strong> <strong>za</strong> javne financije:Friedrich Ebert Stiftung, 223-240.Mihaljek, D., 2005. “Slobodno kretanje kapitala, trište nekretnina ituri<strong>za</strong>m: blagodat ili nevolja <strong>za</strong> Hrvatsku na putu u Europsku uniju?”u: K. Ott, ur. Pridruivanje <strong>Hrvatske</strong> <strong>Europskoj</strong> <strong>uniji</strong>: ususreti<strong>za</strong>zovima pregovora. Zagreb: <strong>Institut</strong> <strong>za</strong> javne financije : FriedrichEbert Stiftung, 181-222.Ott, K. (ur.), 2003. Pridruivanje <strong>Hrvatske</strong> <strong>Europskoj</strong> <strong>uniji</strong>: i<strong>za</strong>zoviekonomske i pravne prilagodbe [online]. Zagreb: <strong>Institut</strong> <strong>za</strong> javnefinancije : Friedrich Ebert Stiftung. Dostupno na: [http://www.ijf.hr-/EU/index.html].Ott, K. (ur.), 2004. Pridruivanje <strong>Hrvatske</strong> <strong>Europskoj</strong> <strong>uniji</strong>: i<strong>za</strong>zovi institucionalnihprilagodbi [online]. Zagreb: <strong>Institut</strong> <strong>za</strong> javne financije: Friedrich Ebert Stiftung. Dostupno na: [http://www.ijf.hr/EU2-/index.html].Stubbs, P. i Zrinšèak, S., 2005. “Proširena socijalna Europa? Socijalnapolitika, socijalna ukljuèenost i socijalni dijalog u Hrvatskoj i<strong>Europskoj</strong> <strong>uniji</strong>” u: K. Ott, ur. Pridruivanje <strong>Hrvatske</strong> <strong>Europskoj</strong><strong>uniji</strong>: ususret i<strong>za</strong>zovima pregovora. Zagreb : <strong>Institut</strong> <strong>za</strong> javne financije:Friedrich Ebert Stiftung, 157-180.Transparency International, 2004. Transparency International CorruptionPerception Index [online]. Available from: [http://www.-transparency.org/surveys/index.html#cpi].Šošiæ, V. i Vujèiæ, B., 2005. “Trgovinska integracija i pridruivanje <strong>Hrvatske</strong><strong>Europskoj</strong> <strong>uniji</strong>” u: K. Ott, ur. Pridruivanje <strong>Hrvatske</strong> Eu-27
28ropskoj <strong>uniji</strong>: ususret i<strong>za</strong>zovima pregovora. Zagreb : <strong>Institut</strong> <strong>za</strong> javnefinancije : Friedrich Ebert Stiftung, 59-82.World Economic Forum, 2004. Global Competitiveness Report 2004-2005 [online]. Available from: [http://www.weforum.org/pdf/Gcr/-Growth_Competitiveness_Index_2003_Comparisons].
29Poglavlje 2.ŠTO PROŠIRENJE EUROPSKE UNIJEZNAÈI ZA HRVATSKU?Ana-Maria BoromisaVijeæe <strong>za</strong> regulaciju energetskih djelatnosti*ZagrebSAETAKHrvatska je propustila prvi krug proširenja EU na istok, i ali bipristupne pregovore mogla <strong>za</strong>poèeti tijekom 2005. Na temelju Privremenogsporazuma, <strong>za</strong>koni se postupno usklaðuju s acquisom. ii Troškoviprilagodbe pove<strong>za</strong>ni s integracijom i nedefiniran rok <strong>za</strong> ukljuèivanjeu punopravno èlanstvo mogli bi potaknuti rast euroskepticizma, smanjitispremnost <strong>za</strong> reforme i usporiti ih. Kašnjenja u provedbi reformi potrebnih<strong>za</strong> dovršetak tranzicije i uspjeh integracijskog procesa moguugroziti njihovu uèinkovitost i onemoguæiti razvoj sposobnosti <strong>za</strong> suoèavanjes trišnim snagama u EU. Razvoj sposobnosti <strong>za</strong> suoèavanje strišnim snagama u EU ekonomski je kriterij <strong>za</strong> èlanstvo. Stoga bi takavrazvoj mogao sprijeèiti ispunjavanje uvjeta <strong>za</strong> èlanstvo, a time smanjitipotencijal <strong>za</strong> iskorištavanje pozitivnih uèinaka integracije.Kljuène rijeèi:proširenje, Europska unija, Hrvatska, kandidati, kriteriji <strong>za</strong> èlanstvo*Autorica sudjeluje u ovom projektu kao neovisni istraivaè, pa iznesena stajališta nisupove<strong>za</strong>na sa slubenim stajalištima institucije u kojoj je <strong>za</strong>poslena. Autorica <strong>za</strong>hvaljujeanonimnim recenzentima i Katarini Ott na korisnim komentarima.
30UVODCilj je ovog rada identificirati glavne promjene nastale prvimkrugom proširenja EU na istok i njihov uèinak na brzinu integracije <strong>Hrvatske</strong>u EU. Razmatraju se moguænosti sudjelovanja <strong>Hrvatske</strong> u procesuintegracije do stupanja u punopravno èlanstvo.Najprije se analiziraju <strong>za</strong>htjevi EU i naèini kako se zbog proširenjaEU mijenja razina do koje Hrvatska <strong>za</strong>dovoljava uvjete <strong>za</strong> èlanstvo.Zatim se razmatraju moguæi ekonomski uèinci proširenja na Hrvatskui na njezinu sposobnost <strong>za</strong> ukljuèivanje na trište EU. Osim ekonomskihznaèajki proširenja, u ovom se radu identificiraju i neka institucionalnapitanja i pitanja ve<strong>za</strong>na <strong>za</strong> pregovore koja bi se trebala uzetiu obzir pri preispitivanju poloaja <strong>Hrvatske</strong> prema proširenom EU idrugim dravama kandidatkinjama (Bugarskoj, Rumunjskoj i Turskoj).Na temelju provedene analize <strong>za</strong>kljuèujemo da æe proširenje EUpojaèati uèinke pridruenog èlanstva <strong>Hrvatske</strong>, koji podrazumijevajuznatne troškove prilagodbe u kratkom roku. Znatni troškovi bi moglipotaknuti euroskeptici<strong>za</strong>m i usporiti ekonomske reforme nune <strong>za</strong> iskorištavanjepozitivnih uèinaka integracije u srednjem i duem roku. Dakle,istodobni procesi pridruivanja Uniji i proširenja EU mogli biusporiti proces integracije.ZAHTJEVI EUROPSKE UNIJEUgovor o EU odreðuje da svaka europska drava koja poštujenaèela <strong>za</strong>jednièka dravama èlanicama (slobodu, demokraciju, ljudskaprava i temeljne slobode, vladavinu prava) moe <strong>za</strong>traiti primanje uèlanstvo Unije (èl. 49).Drava koja podnese <strong>za</strong>htjev moe postati punopravnom èlanicomako ispuni uvjete <strong>za</strong> èlanstvo. Ti su uvjeti definirani <strong>za</strong>kljuècimaEuropskog vijeæa iz Kopenhagena (1993) iii . Drava kandidatkinja moraispuniti politièke kriterije (stabilnost institucija koje jamèe demokraciju,vladavinu prava, ljudska prava te poštovanje i <strong>za</strong>štitu manjina),ekonomske kriterije (postojanje djelotvornoga trišnoga gospodarstva,sposobnost suoèavanja s konkurentskim pritiskom i trišnim snagama uUniji) i razviti sposobnost <strong>za</strong> preuzimanje obve<strong>za</strong> koje proizlaze iz èlanstva,ukljuèujuæi prihvaæanje ciljeva politièke, ekonomske i monetarneunije. To znaèi da kandidat mora uèinkovito primjenjivati pravila EU(usvojiti i primijeniti acquis) i politike prije èlanstva. Unija, pak, mora
iti spremna primiti nove èlanice, tj. financijski okvir EU mora omoguæivatiprimjenu politika i uz ukljuèivanje novih èlanica te osigurati dase predstavnici novih èlanica mogu ukljuèiti u institucije EU. Napredakpregovora ovisi o <strong>za</strong>dovoljavanju kriterija <strong>za</strong> èlanstvo. iv Potrebne reformemoraju se provesti u razdoblju prije pristupanja, pa su stoga prijelaznarazdoblja, odreðena prema podruèjima i trajanju, ogranièena.Kao što je Europsko vijeæe više puta navelo, kriteriji <strong>za</strong> èlanstvoostat æe isti. v No kako se EU mijenja, referentne æe se vrijednosti promijeniti.Stoga æemo pokušati identificirati najznaèajnije promjene kojeuzrokuje proširenje EU.Usklaðenost s politièkim kriterijima <strong>za</strong> èlanstvo ne mijenja sezbog proširenja EU. vi Ispunjavanje politièkih kriterija nuno je <strong>za</strong> napredakintegracije, ali ekonomske reforme uvjet su <strong>za</strong> ekonomsku integraciju.Ekonomski kriteriji <strong>za</strong> èlanstvo podrazumijevaju, prvo, uspostavljenotrišno gospodarstvo te, drugo, sposobnost <strong>za</strong> suoèavanje skonkurentskim pritiskom i trišnim snagama unutar Unije. Postojanjetrišnoga gospodarstva odnosi se uglavnom na “domaæe” politike u dr-avi kandidatkinji. vii Sposobnost suoèavanja s konkurentskim pritiskomi trišnim snagama unutar Unije mijenja se s promjenom relevantnog tr-išta (trišta EU). Ta sposobnost podrazumijeva minimalnu razinu konkurentnostiu glavnim ekonomskim sektorima drave kandidatkinje.Komisija vrednuje usklaðenost s drugim ekonomskim kriterijem na temeljurazlièitih elemenata, meðu kojima su razina do koje vladina politikai propisi djeluju na konkurentnost (trgovinska politika, politika tr-išnog natjecanja, dravna potpora, potpora malim i srednjim poduzeæima)te razina i brzina trgovinske integracije s EU prije proširenja (opsegi vrsta robe koja se razmjenjuje s dravama èlanicama).U vezi sa <strong>za</strong>htjevom <strong>za</strong> preuzimanje ostalih obve<strong>za</strong> koje proizlazeiz èlanstva, proširenje je usko pove<strong>za</strong>no s unutarnjim razvojem EU.Stoga zemlja kandidatkinja mora prihvatiti institucionalne i financijskepromjene i reforme politika te uskladiti svoje <strong>za</strong>konodavstvo s novimacquisom. Reforme potaknute proširenjem EU nune su <strong>za</strong> funkcioniranjeproširenog EU i <strong>za</strong> razvoj njegove sposobnosti da u sljedeæemkrugu (ili krugovima) proširenja prihvati nove èlanice. Primjerice, novesu se èlanice morale uskladiti s acquisom EU prihvaæenim do 30.rujna 2003. (European Commission, 2004c:10). Taj se rok primjenjujei <strong>za</strong> dovršetak pregovora s Bugarskom i Rumunjskom, dok æe se dravekoje još nisu <strong>za</strong>poèele pregovore (npr. Hrvatska) u pretpristupnomrazdoblju morati usklaðivati s “više acquisa”.31
32Sposobnost EU da prihvati nove èlanice uvelike ovisi o uspjehuovog proširenja, ustavnog ugovora i dogovora o financiranju. Dosadprihvaæenim revizijama osnivaèkih ugovora (Ugovor o EU i NacrtUstava) definirana su neka naèela o postupku odluèivanja u EU, ali nijeodgovoreno na pitanje kako æe se institucije EU promijeniti u iduæimkrugovima proširenja.ZAHTJEVI EUROPSKE UNIJEI PROCES ŠIRENJAUkljuèivanje deset novih èlanica 1. svibnja 2005. oznaèilo jenajveæi krug proširenja u povijesti Unije. Deset je novih èlanica postiglo<strong>za</strong>dovoljavajuæu razinu usklaðenosti s EU, ali usklaðivanje još nijedovršeno. Komisija smatra da u novim èlanicama neka pitanja <strong>za</strong>htijevajupojaèane napore, a u vezi s usklaðenosti pojedinih podruèja izrazilaje ozbiljnu <strong>za</strong>brinutost. Rijeè je o podruèjima koja se odnose na jedinstvenotrište i dodjelu sredstava iz fondova EU korisnicima u novimèlanicama.Bugarska i Rumunjska, kandidatkinje koje su bile ukljuèene upristupne pregovore, ali ih nisu uspjele dovršiti navrijeme, smatraju se“dijelom istog, ukljuèivog i ireverzibilnog procesa proširenja” (EuropeanCouncil, 2003). Njihovo je èlanstvo odgoðeno <strong>za</strong> 2007 viii , što znaèida bi pregovore morale dovršiti tijekom 2004. godine kako bi moglepotpisati pristupni ugovor najkasnije do kraja 2005. Buduæi da napredakpregovora ovisi o ispunjavanju kriterija <strong>za</strong> èlanstvo, Bugarska i Rumunjskamoraju nastaviti provoditi nune reforme. Bugarska je dovršilapristupne pregovore u lipnju 2004. (Bulgarian Government, 2004).Rumunjska takoðer napreduje i nastavit æe pregovore na temelju istihosnova i naèela koja su se primjenjivala <strong>za</strong> deset novih èlanica.Usklaðenost <strong>Hrvatske</strong> s uvjetima <strong>za</strong> èlanstvo usporediva je s Bugarskomi Rumunjskom prije proširenja EU. Neposredno prije proširenjaKomisija je objavila Mišljenje o kandidaturi <strong>Hrvatske</strong> <strong>za</strong> èlanstvo uEU (European Commission, 2004a). Mišljenje je pripremljeno na temeljuiste metode koja se koristi u redovitim izvještajima. Njime je Komisijapotvrdila da Hrvatska <strong>za</strong>dovoljava politièke kriterije definirane <strong>za</strong>kljuècimaEuropskog vijeæa iz Kopenhagena 1993. godine i politikomstabili<strong>za</strong>cije i pridruivanja. Uvjetovanost definirana politikom stabili<strong>za</strong>cijei pridruivanja uglavnom objašnjava politièke kriterije <strong>za</strong> èlan-
33stvo na individualiziranoj osnovi. ix Bugarska i Rumunjska, kao što je navedenou redovitim izvještajima, takoðer ispunjavaju politièke uvjete.Kad je rijeè o ekonomskim kriterijima, Hrvatska je uspostaviladjelotvorno trišno gospodarstvo. Trebala bi se moæi suoèiti s konkurentskimpritiskom i trišnim snagama koje djeluju na trištu EU u srednjemroku ako nastavi provoditi reforme namijenjene uklanjanju preostalihslabosti (European Commission, 2004a:53). Komisija je sliènoocijenila Bugarsku i Rumunjsku u posljednjem redovitom izvještaju.Sposobnost <strong>Hrvatske</strong> da preuzme ostale obveze koje proizlaze izèlanstva ocijenjena je na temelju:• obve<strong>za</strong> definiranih Sporazumom o stabili<strong>za</strong>ciji i pridruivanju (SSP),osobito onih koje su veæ stupile na snagu donošenjem Privremenogsporazuma, a obuhvaæaju slobodno kretanje robe, konkurenciju te <strong>za</strong>štituintelektualnoga i industrijskog vlasništva,• napretka u usvajanju acquisa, njegovu stupanju na snagu i provedbi.Komisija je <strong>za</strong>kljuèila da æe Hrvatska biti sposobna preuzeti obvezekoje proizlaze iz èlanstva u srednjem roku, uz uvjet da provedeznatno usklaðivanje <strong>za</strong>kona s acquisom i da se osigura njihovo poštovanjei provedba. U Hrvatskoj, Bugarskoj i Rumunjskoj sposobnostiadministracije i sudova trebale bi se i dalje unapreðivati da se omoguæiodgovarajuæa primjena acquisa. Usklaðivanje propisa u Rumunjskojnije uvijek provedeno dovoljno kvalitetno, zbog èega su potrebne revizije,što je usporedivo sa stanjem u Hrvatskoj.Usporedba Mišljenja i redovitih izvještaja pokazuje da Komisijasmatra kako je moguæe da Hrvatska ispuni uvjete <strong>za</strong> èlanstvo u srednjemroku, što je i plan Vlade. Glavna je razlika izmeðu redovitih izvještaja<strong>za</strong> Bugarsku i Rumunjsku i Mišljenja o Hrvatskoj to što je u MišljenjuKomisija navela da bi integracija u jedinstveno trište i prihvaæanjeacquisa <strong>za</strong> sada mogli i<strong>za</strong>zvati poteškoæe u veæem broju sektora,ve<strong>za</strong>no uz njihovu sposobnost da se suoèe s konkurentskim pritiskom.Komisija je istaknula kako bi rješavanje naèelnih teškoæa moglo pridonijetiveæim investicijama i rastu, te time pojaèati konkurentnost <strong>Hrvatske</strong>.Takav tekst upuæuje na <strong>za</strong>kljuèak da je moguæe ukljuèivanje <strong>Hrvatske</strong>u EU u kasnijoj fazi, te da bi u sljedeæem mišljenju (ili prvom redovitomizvještaju) Komisija mogla <strong>za</strong>kljuèiti kako Hrvatska ne <strong>za</strong>dovoljavadrugi ekonomski kriterij <strong>za</strong> èlanstvo.Usprkos tome, kasnije ukljuèivanje u punopravno èlanstvo ne bise trebalo smatrati indikatorom nedostataka hrvatskoga gospodarstva.
34Naime, u smislu “uobièajenih” razvojnih kriterija, kao što su bruto društveniproizvod po stanovniku, potrošnja energije, oèekivana ivotnadob i sl., Hrvatska je razvijenija od Bugarske i Rumunjske (više o timpoka<strong>za</strong>teljima vidjeti npr. World Bank, 2004), koje se smatraju dijelomprvog kruga proširenja EU na istok. Ispunjavanje kriterija <strong>za</strong> èlanstvo<strong>za</strong>pravo znaèi uspješan dovršetak tranzicije (više vidjeti u EBRD, 2004)i stvarnu usklaðenost sa standardima EU. Zbog toga se ispunjavanje kriterija<strong>za</strong> èlanstvo moe smatrati ciljem, a ne uvjetom <strong>za</strong> èlanstvo.UÈINAK PROŠIRENJAU ovom dijelu rada ukratko procjenjujemo uèinak proširenja naispunjavanje kriterija <strong>za</strong> èlanstvo (<strong>Hrvatske</strong> i proširenoga EU), uèinakproširenja na hrvatsko gospodarstvo <strong>Hrvatske</strong> i na brzinu integracije<strong>Hrvatske</strong> u EU.Kao što smo veæ utvrdili, proširenje uzrokuje promjenu razinespremnosti drave kandidatkinje <strong>za</strong> suoèavanje s konkurentskim pritiskomi trišnim snagama EU, a obveze koje proizlaze iz èlanstva mijenjanjuse s razvojem EU (nove politike, novi acquis). Sposobnost EU daprihvati nove èlanice izrazito ovisi o razvoju novih politika i acquisa.Buduæi da je jedinstveno trište jedno od glavnih postignuæaekonomske integracije unutar EU, u ovom se radu ekonomski uèinakproširenja aproksimira s uèinkom ukljuèivanja deset novih èlanica u jedinstvenotrište. xUèinak proširenja na ispunjavanjekriterija <strong>za</strong> èlanstvoGospodarski kriteriji <strong>za</strong> èlanstvoKako se EU širi, raste i unutarnje trište. Uklanjanje preostalihtrgovinskih prepreka xi izmeðu starih i novih èlanica i izmeðu novih èlanicameðusobno poveæava konkurentski pritisak na trištu EU, a timeutjeèe na razinu do koje kandidati ispunjavaju drugi ekonomski kriterij<strong>za</strong> èlanstvo. Ti uèinci s vremenom rastu, pa vremenska dimenzija postajevana <strong>za</strong> procjenu usklaðenosti s kriterijima <strong>za</strong> èlanstvo.Za ostvarivanje uèinaka integracije potrebno je vrijeme. Naime,“negativna integracija”, èiji se uèinci mogu ostvariti u kratkom roku,
35postignuta je prije proširenja. xii Razdoblje koje je proteklo od proširenjaprekratko je da bi se ex post mogli analizirati njegovi uèinci. xiii Stogaovdje najprije utvrðujemo statistièke promjene koje uzrokuje proširenje,a koje su nove referentne toèke <strong>za</strong> procjenu “stvarnih” uèinakaproširenja (ex ante). xivFokus je na dvama elementima kojima se koristimo kao poka<strong>za</strong>teljimarazine ispunjavanja drugog kriterija <strong>za</strong> èlanstvo – na opsegu ivrsti proizvoda koji se razmjenjuju.Prvo, od 1. svibnja 2004. trgovina s EU podrazumijeva trgovinus 25 drava umjesto s 15, a CEFTA-u su napustile njezine najnaprednijeèlanice. Za Hrvatsku uèinak proširenja (od EU-15 na EU-25) znaèipoveæanje udjela trgovine s EU s oko 60 na više od 70% ukupne trgovine(tabl. 1).Tablica 1. “Statistièki” uèinak proširenja Europske unije na trgovinskurazmjenu <strong>Hrvatske</strong>Izvoz, kao postotak Uvoz, kao postotak Razmjena, kao postotakukupnog izvo<strong>za</strong> ukupnog uvo<strong>za</strong> ukupne razmjeneEU-15 54,2 57,8 58,6EU-25 67,6 72,5 72,8Izvor: Boromisa; 2004b.Proširenje je takoðer uzrokovalo porast unutarnje trgovine (intra-EU)<strong>za</strong> 10% i smanjivanje vanjske trgovine (extra-EU) <strong>za</strong> 9%. Dakle,uèinak proširenja EU jest smanjivanje razmjene EU-25 s treæimzemljama, no taj je uèinak (na EU) suprotan uèinku na pojedine trgovinskepartnere. Dakle, <strong>za</strong> Hrvatsku proširenje znaèi poveæanje opsegarazmjene s EU. Struktura razmjene s EU (vrsta robe koja se razmjenjuje)nije se promijenila zbog proširenja. Najznaèajniji izvozniproizvodi u EU-15, identificirani na razini 98 grupa proizvoda premadvoznamenkastoj kombiniranoj nomenklaturi koja oznaèava statistièkuklasifikaciju EU, bili su brodovi, odjeæa, elektrièni aparati te drvoi proizvodi od drveta. Izvoz u EU-15 izrazito je ovisio o izvozu desetgrupa proizvoda koji su ostvarivali oko 70% ukupnog izvo<strong>za</strong> <strong>Hrvatske</strong>u EU-15. Uvozna je struktura raznolikija, a deset najvanijihuvoznih proizvoda èini oko 60% ukupnog uvo<strong>za</strong>. Zbog proširenjastruktura izvo<strong>za</strong> nije se znatnije promijenila. Najznaèajnijih desetproizvoda prema kombiniranoj nomenklaturi ostali su isti, samo senjihov redoslijed malo promijenio. Izvozna se specijali<strong>za</strong>cija smanji-
36la, pa umjesto 71% najznaèajnijih deset proizvoda èini 67% ukupnogizvo<strong>za</strong> u proširenu Uniju. Uvozna struktura gotovo se ne mijenja zbogproširenja, te deset najznaèajnijih proizvoda èini 58% ukupnog uvo<strong>za</strong>,u usporedbi sa 61% prije proširenja.Nadalje, empirijska su istraivanja poka<strong>za</strong>la da se tijekom uspostavejedinstvenog trišta smanjio udio interindustrijske razmjene (razmjeneproizvoda razlièitih industrijskih grana) u Europi, a poveæaoudio intraindustrijske razmjene (razmjene unutar iste industrijske grane)(European Commission, 1996). Isto se dogodilo u zemljama kandidatkinjamau pretpristupnom razdoblju. Brzina trgovinske integracije sEU bila je i u jakoj pozitivnoj korelaciji s promjenom strukture izvo<strong>za</strong>u EU (IMF, 2000; vidjeti i Boromisa i Mikiæ, 2003). Dakle, viša razinaintraindustrijske razmjene podrazumijeva sliènije industrijske strukture,tj. manju specijali<strong>za</strong>ciju u pojedinim dravama i nie troškove prilagodbe.Razina intraindustrijske razmjene izmeðu <strong>Hrvatske</strong> i EU poveæavase nakon proširenja EU, što podrazumijeva višu razinu usklaðenostis kriterijima <strong>za</strong> èlanstvo. xvUkratko, nakon proširenja Hrvatska bolje <strong>za</strong>dovoljava ekonomskekriterije <strong>za</strong> èlanstvo, osobito u dijelu koji se odnosi na opseg i vrsturazmjene.Preuzimanje ostalih obve<strong>za</strong> iz èlanstvaHrvatska æe morati preuzeti “više acquisa” u pretpristupnomrazdoblju. Obve<strong>za</strong> preuzimanja novog acquisa ne bi se mogla izbjeæi nida je Hrvatska veæ postala punopravnom èlanicom. Ipak, iskustva desetxvi novih èlanica pokazuju da je screening i praæenje usklaðenosti upojedinim podruèjima oštriji <strong>za</strong> kandidatkinje nego <strong>za</strong> èlanice EU. Primjerice,usporedba anali<strong>za</strong> dravnih potpora u EU i izvještaji o provedbipojedinih politika (npr. liberali<strong>za</strong>cije telekomunikacijskih usluga) sredovitim izvještajima pokazuju da se od zemalja kandidatkinja traidosljedna provedba politike EU i u podruèjima u kojima drave èlaniceEU odstupaju od dogovorenih naèela.Osim toga, EU je tijekom priprema <strong>za</strong> proširenje pokrenuo novepolitike i revidirao postojeæe. To obuhvaæa reviziju “unutarnjih”politika EU (kao što je <strong>za</strong>jednièka poljoprivredna politika) i politikaprema treæim zemljama (mediteranske drave, Rusija, Ukrajina, Zajednicane<strong>za</strong>visnih drava (ZND) i transatlantski partneri). Instrumentipolitika prema susjednim regijama podrazumijevaju stvaranje zona
37slobodne trgovine i kumulaciju pravila o podrijetlu. Oèekuje se da æedo 2010. biti uspostavljena zona slobodne trgovine izmeðu EU i mediteranskihdrava, te da æe pravila o podrijetlu robe omoguæivati kumulacijupodrijetla. Dakle, kad se Hrvatska ukljuèi u EU, morat æeomoguæiti slobodni pristup domaæem trištu proizvodima iz više dr-ava, ne samo iz èlanica EU. Ujedno, morat æe biti u stanju suoèiti ses konkurentskim pritiskom na trištu drava èlanica, a konkurencijuæe pojaèati provedba politika EU – proizvodi iz svih (ili gotovo svih)susjednih drava imat æe slobodan pristup trištu EU. Osim toga, liberali<strong>za</strong>cijahrvatske trgovinske politike prema mediteranskim dravamai ZND-u bit æe meðu elementima na temelju kojih æe se procjenjivatiusklaðenost s pravilima EU i ispunjavanje drugog kriterija <strong>za</strong>èlanstvo.EU æe razviti i neke politike koje nisu izravno ve<strong>za</strong>ne <strong>za</strong> procesproširenja. Hrvatska æe morati prihvatiti i takve politike. One bi mogleobuhvatiti ustavni dogovor, financijska pravila (ukljuèujuæi pitanja kaošto su donošenje i podjela proraèuna, dravne potpore) i pitanja ve<strong>za</strong>na<strong>za</strong> politiku konkurencije.Dakle, u pretpristupnom razdoblju Hrvatska æe morati slijeditirazvoj EU. Meðutim, u usklaðivanju s politikama EU potreban je oprez.Primjerice, èlanstvo <strong>Hrvatske</strong> u CEFTA-i prije proširenja EU bilo jeprekratko da donese znatnije koristi, xvii a ugovorene obveze premaCEFTA-i bile su teškoæa tijekom pregovora o dopunama SSP-a kako bise uzeli u obzir uèinci proširenja. Naime, radi prilagodbe proširenomEU, provedeni su pregovori o tehnièkim prilagodbama SSP-a. Dogovorenje novi protokol SSP-a (Protokol 7). Njegova je namjena redefiniranjekvota, kako bi se uzeo u obzir uèinak proširenja. EU je <strong>za</strong>uzeo stajališteda su tehnièke prilagodbe jednostavna matematika: postojeæimse kvotama dodaju kvote ugovorene sporazumima o slobodnoj trgoviniizmeðu <strong>Hrvatske</strong> i novih drava èlanica. Hrvatska je traila da se kvotepoveæaju samo <strong>za</strong> kolièine koje su nove èlanice stvarno i iskoristile.Naime, èlanice CEFTA-e nisu iskoristile sve kvote, a prema nekim dr-avama nisu bile ni ugovorene jer nisu bile potrebne. Stoga bi tehnièkeprilagodbe, da je provedeno naèelo <strong>za</strong> koje su se <strong>za</strong>lagali pregovaraèiEU, omoguæile znatno poveæanje kvota kojima bi se koristile stare èlanicei time dovele do daljnjeg poveæanja uvo<strong>za</strong> iz EU.Konaèno, EU se i dalje razvija, pa se moe smatrati pokretnommetom. Proširenje uzrokuje potrebu daljnjih reformi i stoga dodatnihobve<strong>za</strong> koje proizlaze iz èlanstva, ali još nije moguæe utvrditi kako æeproširenje utjecati na brzinu i smjer njihovog kretanja.
38Sposobnost Europske unije da prihvati nove èlaniceProširenje EU s 15 na 25 èlanica poveæava potrebu <strong>za</strong> unutarnjimdefiniranjem Ustavom te <strong>za</strong> odreðenjem granica Europe usvajanjemstrategije o široj Europi i susjedstvu. Ta dva pitanja mogu odreditiproces buduæih proširenja.Financijski okvir <strong>za</strong> sljedeæi krug proširenja ovisi o velièini proširenjai njegovoj koherentnosti. Naime, sposobnost EU da primi noveèlanice ovisi o moguænosti provedbe i financiranja politika. Institucionalniustroj ovisi o tome hoæe li iduæe proširenje biti posljednje ili æe ihbiti još. To je pitanje usko ve<strong>za</strong>no s definicijama granice Europe. Uskladu s veæ spomenutim èlankom 49. Ugovora o EU, daljnja širenjaovise i o zemljopisnim granicama Europe. xviii To implicira i nova susjedskapolitika EU (European Commission, 2003b) koja uzima u obzirèinjenicu da drave koje trenutaèno nemaju perspektivu èlanstva u EUtu perspektivu mogu steæi u kasnijoj fazi. Podatak o tome koje su drave“potencijalne kandidatkinje” znatno utjeèe na sposobnost EU da prihvatinove èlanice, što je jedan od uvjeta iz Kopenhagena. Institucionalniustroj EU-28 (kad bi Hrvatska bila jedina drava u iduæem krugu proširenja,a Bugarska i Rumunjska postale punopravne èlanice kao dio prvogkruga proširenja na istok) vjerojatno æe biti drugaèiji od EU-29 (EU25 + Bugarska + Rumunjska + Hrvatska + Turska), ili <strong>za</strong> EU sastavljenuod priblino 35 uglavnom malih drava (drave procesa stabili<strong>za</strong>cijei pridruivanja, koje su trenutaèno potencijalne kandidatkinje: Albanija,Bosna i Hercegovina, Makedonija, Srbija, Crna Gora i Kosovo). xixSljedeæe, teško je predvidjeti moe li EU-25 funkcionirati sa sadašnjiminstitucijama. To pitanje odgaða buduæa proširenja. Ustav bitrebao olakšati funkcioniranje EU i omoguæiti sljedeæe proširenje (iliviše njih). Bez ustava æe biti prilièno teško postiæi dogovor koji bi omoguæiosudjelovanje hrvatskih predstavnika u institucijama EU.Dakle, na temelju sposobnosti EU da primi nove èlanice moguæasu dva scenarija <strong>za</strong> ukljuèivanje <strong>Hrvatske</strong>. Prvi je scenarij brzogukljuèivanja, koji se temelji na politièkoj odluci EU i ne osigurava “redoviti”okvir <strong>za</strong> definiranje institucionalnog ustroja proširene Unije. Toznaèi da æe Hrvatska biti jedina drava ukljuèena u sljedeæi krug proširenja.Njezina bi velièina omoguæila dodjelu jednakog broja predstavnikau institucijama EU koliko ih imaju èlanice sliène velièine. Meðutim,takvo rješenje ne omoguæuje jednak pristup u iduæim krugovimaproširenja, smanjuje kredibilnost EU i pokazuje da glasovi male èlaniceu institucijama EU nisu osobito vani. Naime, ako bi ukljuèivanje
39predstavnika <strong>Hrvatske</strong> u institucije EU smanjilo znaèaj pojedinih èlanicau postupku odluèivanja, bilo bi politièki prilièno teško postiæi potrebnujednoglasnost. Stoga smatramo da scenarij brzog ukljuèivanjanije baš vjerojatan.Scenarij odgoðenog èlanstva temelji se na pretpostavci da æe seprimijeniti uobièajeni institucionalni pristup. To podrazumijeva da EUmora najprije asimilirati nove èlanice te da do sljedeæeg kruga proširenjaneæe doæi prije nego se donese i ratificira Ustav.Institucionalni ustroj EU moe se definirati samo <strong>za</strong> Hrvatsku,<strong>za</strong> Hrvatsku i Tursku, ali i <strong>za</strong> Makedoniju i ostale drave procesa stabili<strong>za</strong>cijei pridruivanja. To ne znaèi da æe cijeli “blok” uæi u EU istodobno.Meðutim, vjerojatno je da EU predvidi moguænost sudjelovanjasvih sadašnjih kandidatkinja i potencijalnih kandidatkinja odjednom.Naime, drave procesa stabili<strong>za</strong>cije i pridruivanja malene su, pa bi njihovoukljuèivanje moglo uzrokovati dodatne teškoæe u odluèivanju institucijaEU jer se mijenja odnos izmeðu velikih i malih èlanica.Prema kriteriju velièine, ukljuèivanje Turske poveæava broj iutjecaj velikih drava èlanica, pa bi im to s tog stajališta moglo biti uinteresu. Suprotno tome, poveæan broj èlanica poveæava potrebu <strong>za</strong> usklaðivanjempolitika i pregovaraèkih pozicija jer pregovaraèki utjecajsvake pojedine èlanice pada kako ukupni broj èlanica raste (tabl. 2).Tablica 2. Velièina èlanica Europske unije, drava procesa stabili<strong>za</strong>cije ipridruivanja i TurskePovršina Stanovništvo BDP BDP (USD po(tis. km 2 ) (mil.) (mlrd. USD) stanovniku)medijan prosjek medijan prosjek medijan prosjekEU-15 132 216 10,0 25,3 251,6 594,9 21.192Nove èlanice 57 74 3,0 7,5 14,7 32,8 4.383EU-25 79 159 9,0 18,2 13,1 370,1 18.392Drave SSP-a 51 53 4,2 5,0 4,4 7,7 1.537Turska 774 65,3 199,3 3.052Izvor: Boromisa (2004b, na temelju podataka Svjetske banke <strong>za</strong> 2000).Tablica 2. pokazuje kako se velièina prosjeène drave èlanicesmanjila nakon proširenja EU. Dok je prosjeèna èlanica EU-15 imalaoko 25 milijuna stanovnika i BDP oko 600 mlrd. USD, prosjeèna èlanicaEU-25 ima otprilike 30% manje stanovnika (18 milijuna) i gotovo40% manji BDP (tj. 370 mlrd. USD). Za ponderiranje glasova u Vijeæuprika<strong>za</strong>ni medijan govori više: dok je polovica drava èlanica EU-15
40imala više od 10 milijuna stanovnika, u EU-25 više od polovice dravaèlanica ima 9 milijuna stanovnika, što smanjuje relativnu vanost “velikih”èlanica. Drave procesa stabili<strong>za</strong>cije i pridruivanja prosjeènoimaju 5 milijuna stanovnika (medijan 4,2) pa bi njihovo ukljuèivanje upunopravno èlanstvo dodatno pomaknulo ravnoteu prema manjim èlanicama.Zakljuèno, proširenjem se smanjuje sposobnost EU <strong>za</strong> prihvaæanjenovih èlanica. Razlike u statusu pregovora izmeðu zemalja kandidatkinjau korelaciji su sa sposobnošæu EU da ih prihvati. Da bi se predstavnicinovih èlanica ukljuèili u institucije EU, potrebna je nova meðuvladinakonferencija i novi ugovor. Stoga bi bilo razumnije i uèinkovitijeda se takav postupak pokrene <strong>za</strong> više malih drava, a ne samo <strong>za</strong> jednu.Ekonomski uèinci proširenja Europske unijeUkupan oèekivani neto ekonomski uèinak prvog kruga proširenjaEU na istok trebao bi biti malen i pozitivan (više o tome vidjeti npr.u: European Commission, 1997). Oèekivani ekonomski uèinak na noveèlanice trebao bi biti velik i pozitivan. Oèekivani uèinak na stare èlanice(EU-15) ogranièen je. Ukupni BDP deset novih èlanica iznosi oko4% BDP-a EU-15 (Eurostat, 2004), što pokazuje <strong>za</strong>što je oèekivani uèinakproširenja na gospodarstva EU-15 marginalan.Prevladavajuæi uèinak na treæe zemlje takoðer bi trebao bitiogranièen, ali nejednoliko rasporeðen. Taj ogranièeni uèinak ovisi o regiji,sektoru te vremenu pokretanja i uspjehu mjera namijenjenih ubla-avanju moguæih negativnih uèinaka proširenja. Mjere <strong>za</strong> ublaavanjemoguæih negativnih uèinaka proširenja su npr. stvaranje zona slobodnetrgovine što je glavni instrument procesa stabili<strong>za</strong>cije i pridruivanja inove politike prema susjedstvu. Oèekivani je uèinak proširenja veæi ususjednim regijama, a negativan je u tradicionalnim industrijama i u poljoprivredi(više o tome vidjeti u: Gros, Crum i Turmann, 2004; Bayar,1998; Frandsen, Jensen i Vanzetti, 1998; European Commission, 1997;Boromisa, 2004b). xxHrvatska je susjed EU, a u njezinu su gospodarstvu tradicionalneindustrije prilièno vane. Stoga se mogu oèekivati negativni uèinciproširenja. Osim toga, proširenje se zbiva u intenzivnom razdoblju <strong>za</strong>Hrvatsku – nedavno je pristupila Svjetskoj trgovinskoj organi<strong>za</strong>ciji, potpisalaSSP i regionalne sporazume o slobodnoj trgovini (s CEFTA-om,
EFTA-om i dravama <strong>za</strong>padnog Balkana). Uèinci tih sporazuma trebalibi pomoæi u ublaavanju negativnih uèinaka proširenja.Da bi se procijenilo hoæe li ukupni uèinak svih tih aktivnosti bitipozitivan ili negativan, potrebna je njihova kvantifikacija. Ona kojupredstavljamo ovdje temelji se na dvije analize – jedna je na razini cijelogagospodarstva, a druga na sektorskoj razini. Obje analize kvantificirajutrgovinske uèinke proširenja EU i uspostave zone slobodne trgovines EU.Na razini cijeloga gospodarstva najprije procjenjujemo opæeuèinke proširenja na trgovinu, tj. uèinke proširenja na unutrašnju i vanjskurazmjenu EU. Zatim projiciramo raspodjelu tih uèinaka i njihovoznaèenje <strong>za</strong> Hrvatsku. Slijedi procjena uèinaka uspostave zone slobodnetrgovine s proširenim EU. Na kraju procjenjujemo prevladavajuæiuèinak uspostave zone slobodne trgovine izmeðu <strong>Hrvatske</strong> i EU te proširenjaEU.Sektorska anali<strong>za</strong> obuhvaæa procjenu uèinaka promjene sektorskihtrgovinskih ogranièenja i poloaja hrvatskih izvoznika na trištustarih i novih èlanica EU na temelju nekoliko poka<strong>za</strong>telja (relativne pokrivenostiizvo<strong>za</strong> uvozom, koja je poka<strong>za</strong>telj komparativnih prednosti,uvjeta razmjene i indikatora kvalitete).Opæi trgovinski uèinci proširenja klasificiraju se kao stvaranjetrgovine (porast unutrašnje razmjene EU) i skretanje trgovine (smanjivanjerazmjene s treæim zemljama). Procijenili smo da bi proširenjemoglo potaknuti stvaranje trgovine (intenziviranje razmjene unutarEU-25) <strong>za</strong> 1,73% prema statistièkoj razini, prvenstveno zbog smanjivanjatroškova razmjene. Skretanje trgovine, odnosno smanjivanje razmjenaproširene EU s treæim <strong>za</strong>mljama procijenili smo na 0,18% statistièevrijednosti razmjene EU-25 s treæim zemljama (više o tome v. Boromisa,2004b). Rezultati su u skladu s drugim procjenama koje pokazujuda je oèekivani uèinak proširenja ogranièen (npr. Baldwin, Francoisi Portes, 1997; Keuschnigg, Kohler, 1999; Lejour, Mooij i Nahuis,2001). Ipak, taj ogranièeni uèinak moe biti izrazito vaan <strong>za</strong> Hrvatskuzbog njezine neznatne velièine u usporedbi s EU. To se moe ilustriratièinjenicom da procijenjeni uèinak skretanja trgovine (0,18%) iznosi40% ukupne vrijednosti izvo<strong>za</strong> <strong>Hrvatske</strong> u EU-15. Dakle, ono što je izperspektive EU malo skretanje trgovine moe ozbiljno ugroziti hrvatskeizvoznike.Na temelju smanjivanja troškova razmjene unutar EU procjenjujemoda æe se zbog proširenja <strong>za</strong> 5,5% smanjiti hrvatski izvoz u EU.Smanjeni troškovi razmjene (i manje cijene) mogli bi potaknuti pove-41
42æanje uvo<strong>za</strong> iz EU <strong>za</strong> 2,9%, pri èemu je referentna vrijednost “statistièki”uvoz i izvoz iz EU-25 (tabl. 3).Na temelju istog pristupa (smanjivanje troškova razmjene izmeðuproširene Unije i <strong>Hrvatske</strong>) uèinak uspostave zone slobodne trgovines EU-25 procjenjujemo kao poveæanje uvo<strong>za</strong> <strong>za</strong> 8,5% i poveæanje izvo<strong>za</strong><strong>za</strong> 2,5% (tabl. 3). Taj rezultat pokazuje da se zbog proširenja EUpojaèavaju uèinci uspostave zone slobodne trgovine. Prijašnja su istra-ivanja poka<strong>za</strong>la da uspostava zone slobodne trgovine izmeðu <strong>Hrvatske</strong>i EU dovodi do porasta izvo<strong>za</strong> u EU od oko 2% i porasta uvo<strong>za</strong> <strong>za</strong> 7-8% (Kersan-Škabiæ, 2001; Samardija, Stanièiæ i Nikiæ, 2000; Madareviæ,Šonje i Jurlin, 1997).Uèinci proširenja i uspostave zone slobodne trgovine razmatrani<strong>za</strong>jedno pokazuju daljnji porast kratkoroènog uèinka uspostave zoneslobodne trgovine s EU: oèekivani prevladavajuæi uèinak jest smanjivanjeizvo<strong>za</strong> <strong>za</strong> 3% (prema statistièkoj vrijednosti izvo<strong>za</strong> u EU-25) i poveæanjeuvo<strong>za</strong> <strong>za</strong> 11,4% prema statistièkoj vrijednosti uvo<strong>za</strong> iz EU-25,što je prika<strong>za</strong>no tablicom 3.Tablica 3. Kratkoroèni trgovinski uèinci proširenja i provedbe Sporazumao stabili<strong>za</strong>ciji i pridruivanju na razmjenu <strong>Hrvatske</strong> s EU-25;procjena na razini gospodarstvaUèinak SSP Ukupni uèinci integracijeproširenja(provedba SSP-ai uèinak proširenja EU)Rast izvo<strong>za</strong> (referentna -5,5 2,5 -3,0vrijednost statistièkiizvoz) (u %)Rast uvo<strong>za</strong> (referentna 2,9 8,5 11,4vrijednost statistièkiuvoz) (u %)Izvor: Boromisa; 2004b.Ta anali<strong>za</strong> pokazuje da se zbog proširenja intenziviraju uèinciuspostave zone slobodne trgovine i poveæavaju troškovi prilagodbe, alii to da æe uspostava zone slobodne trgovine stvoriti potencijal <strong>za</strong> iskorištavanjeboljeg pristupa veæem trištu. Projicirani uèinak stvaranja trgovine(1,73% razmjene unutar EU) rezultat je porasta potranje u novimèlanicama, koja je 9,5 puta veæa od hrvatskog izvo<strong>za</strong> u te zemlje.Porast potranje u EU-15 1,05 puta je veæi od hrvatskog izvo<strong>za</strong> u EU-15. Na razini EU-25 poveæanje potranje 2,73 je puta veæe od statistiè-
43kog izvo<strong>za</strong> <strong>Hrvatske</strong> u EU-25. Iskorištavanje malog dijela poveæane potranjeu EU-25 moe imati znaèajan pozitivni uèinak na trgovinsku bilancu<strong>Hrvatske</strong> i gospodarstvo u cjelini. Meðutim, iskorištavanje tog potencijalaogranièeno je proizvodnom i izvoznom strukturom <strong>Hrvatske</strong>.Sektorska anali<strong>za</strong> gospodarstva <strong>Hrvatske</strong> pokazuje da u otvorenimsektorima proizvodna struktura odgovara izvoznoj xxi . Izvoznastruktura, meðutim, nije usklaðena s komparativnim prednostima proizvoðaèaiz <strong>Hrvatske</strong>. Stoga smo procijenili da æe prevladavajuæi uèinakprovedbe SSP-a i uspostave zone slobodne trgovine dovesti do poveæanjauvo<strong>za</strong> iz proširene Unije, dok æe integracija unutar EU uzrokovatioštriju konkurenciju na tom trištu, što bi moglo potaknuti skretanjetrgovine, tj. negativno utjecati na izvoz (tabl. 4).Tablica 4. Kratkoroèni trgovinski uèinci proširenja i uspostave Sporazumao stabili<strong>za</strong>ciji i pridruivanju; sektorska procjenaUèinak SSP Ukupni èinci integracijeproširenja(provedba SSP-a iuèinak proširenja EU)Porast izvo<strong>za</strong> (referentna -8,5 3,0 -5,5vrijednost statistièkiizvoz) (u %)Porast uvo<strong>za</strong> (referentna -* 7,9 7,9vrijednost statistièkiuvoz) (u %)* Procjena se temelji na analizi poloaja 98 grupa proizvoda iz <strong>Hrvatske</strong> na trištu EU(podijeljeno na dva dijela – na trište starih i na trište novih èlanica) i analizi poloajaproizvoda podrijetlom iz novih i starih èlanica EU na hrvatskom trištu. Porast uvo<strong>za</strong> izstarih i novih èlanica procijenjen je posebno jer trgovinske prepreke <strong>za</strong> proizvode iz novihi starih èlanica nisu iste. Promjene trgovinskih prepreka <strong>za</strong> proizvode podrijetlom izstarih èlanica mogu se smatrati uèinkom provedbe SSP-a, dok se promjene trgovinskihogranièenja prema novim èlanicama mogu smatrati uèinkom proširenja. Da bi usporedbabila jednostavnija, korištena je ista referentna vrijednost, statistièki uvoz iz EU-25, auèinci su klasificirani kao uèinci provedbe SSP-a.Izvor: Boromisa; 2004b.Moe se <strong>za</strong>kljuèiti da je potencijal <strong>za</strong> ekspanziju trgovine premaproširenoj Uniji <strong>za</strong> proizvoðaèe iz <strong>Hrvatske</strong> u kratkom roku ogranièennjihovim proizvodnim kapacitetima, koji ne odgovaraju potranji na tr-ištu EU. xxii Opæenito, potranja sofisticiranih proizvoda na trištu EUraste, dok se s poteškoæama mogu suoèiti proizvoðaèi tradicionalnihproizvoda. Imajuæi na umu hrvatsku izvoznu strukturu (sektori koji èine5% BDP-a èine gotovo 60% izvo<strong>za</strong>, pri èemu su izvozni sektori tra-
44dicionalni – tekstil, odjeæa, drvo), moguæe je da prevladaju negativniuèinci. To je rezultat sporih strukturnih promjena u Hrvatskoj, koje subile sporije nego u novim dravama èlanicama EU (IMF, 2000). Gospodarskije rast u Hrvatskoj u tranzicijskom razdoblju bio potaknut domaæompotrošnjom. Stoga liberali<strong>za</strong>cija pristupa hrvatskom domaæem tr-ištu, uzrokovana primjenom SSP-a, poveæava konkurentski pritisak nadomaæem trištu. Proširenjem EU ukidaju se preostale barijere izmeðu tr-išta pojedinih èlanica, radi èega se poveæava konkruencijski pritisak natrištu EU. Proširenje EU i uspostava zone slobodne trgovine pojaèavajukonkurentski pritisak na najvanijim trištima <strong>za</strong> proizvoðaèe iz <strong>Hrvatske</strong>(domaæe trište i trište EU), pa se u kratkom roku mogu oèekivatiznatni troškovi prilagodbe. Rezultati sektorske analize pokazuju da jeglavna prepreka <strong>za</strong> odranje (i poveæanje) izvo<strong>za</strong> u (proširenu) Uniju proizvodna(i izvozna) struktura, a ne sam integracijski proces.Restrukturiranje je pove<strong>za</strong>no s tranzicijom, te bi trebalo stvoritiuvjete <strong>za</strong> odrivi razvoj. Troškovi prilagodbe mogu se smatrati pripremama<strong>za</strong> ukljuèivanje u punopravno èlanstvo poveæanjem sposobnosti<strong>za</strong> suoèavanje s konkurentskim pritiskom na trištu EU. To <strong>za</strong>htijevapostojanje djelotvornoga trišnoga gospodarstva s dovoljnim stupnjemmakroekonomske stabilnosti koji omoguæuje donošenje odluka u stabilnimuvjetima, s moguænošæu realnog predviðanja te s moguænošæuda gospodarstvo raspolae dostatnim ljudskim i fizièkim kapitalom,ukljuèujuæi infrastrukturu. Ako oni izostanu, konkurencijski bi se pritisakmogao smatrati prejakim u nekim dijelovima društva (koji æe sesuoèiti s troškovima prilagodbe), što bi moglo <strong>za</strong>htijevati <strong>za</strong>štitne mjere.Takve bi mjere, ako budu provedene, mogle ugroziti jedinstveno tr-ište, zbog èega bi EU mogao <strong>za</strong>uzeti stajalište da je provedba <strong>za</strong>štitnihmjera poka<strong>za</strong>telj nemoguænosti ispunjavanja drugoga ekonomskog kriterija<strong>za</strong> èlanstvo. Stoga se takve mjere, nespojive s jedinstvenim trištem,moraju provesti prije punopravnog èlanstva.Anali<strong>za</strong> osjetljivosti polazišnih pretpostavki pokazuje da daljnjaintegracija unutar EU (npr. daljnje smanjivanje barijera u Uniji, što je,primjerice, posljedica, uvoðenja eura ili promjena elastiènosti na cijene<strong>za</strong> proizvode iz treæih zemalja) pojaèava uèinke proširenja. Promjenapercepcije domaæeg (EU) proizvoda takoðer pojaèava taj uèinak, pa biu duljem roku moglo biti još tee prodavati robu na trištu EU.Suprotno tome, potencijal <strong>za</strong> iskorištavanje pozitivnih uèinakaintegracije (unutar EU, tj. <strong>za</strong> èlanice, te prema EU, tj. <strong>za</strong> treæe zemlje)trebao bi s vremenom rasti. Hoæe li se taj potencijal <strong>za</strong>ista i iskoristiti,ovisi o sposobnosti društava i domaæih institucija u svakoj pojedinoj dr-
45avi, tj. o vlastitim perspektivama <strong>za</strong> rast. Za malo i otvoreno gospodarstvokao što je hrvatsko integracija s razvijenim, susjednim i velikimgospodarstvom (provedbom SSP-a) stvara potencijal <strong>za</strong> iskorištavanjepozitivnih uèinaka takvog aranmana (više o tome vidjeti Schiff i Winters,1998). Potencijal <strong>za</strong> iskorištavanje pozitivnih uèinaka integracijeraste s njezinom velièinom. Stoga je potencijal <strong>za</strong> iskorištavanje pozitivnihuèinaka integracije veæi prema EU-25 nego prema EU-15 i premaCEFTA-i posebno (više o tome vidjeti Kersan-Škabiæ, 2001; Boromisa,2004b).Regionalna ekonomska integracija (s EU, CEFTA-om na <strong>za</strong>padnomeBalkanu) i pojaèana suradnja s mediteranskim dravama i ZNDommoe pomoæi u podnošenju troškova prilagodbe i pridonijeti integracijiu jedinstveno trište. Ipak, to bi se moralo smatrati prateæimmjerama. Integracija u Uniju, zbog njezine velièine, razine razvoja,zemljopisnog poloaja i postignutih ekonomskih ve<strong>za</strong> s Hrvatskom,ekonomski je najbolja opcija.Iduæi krug(ovi) proširenjaHrvatska æe vjerojatno <strong>za</strong>poèeti pregovore o èlanstvu 2005. godinei ispuniti kriterije kako bi mogla postati punopravnom èlanicom udrugom krugu proširenja na istok. Meðutim, još nije odreðeno kad æedo tog kruga doæi i koje æe drave biti ukljuèene.Zasad su, osim Bugarske i Rumunjske, koje se smatraju dijelomprvog kruga proširenja na istok, samo dvije kandidatkinje: Hrvatska iTurska. Drave procesa stabili<strong>za</strong>cije i pridruivanja potencijalne sukandidatkinje.U prosincu 2004. Europsko je vijeæe <strong>za</strong>kljuèilo da Turska, akoprovede kljuène <strong>za</strong>kone, <strong>za</strong>dovoljava politièke kriterije <strong>za</strong> èlanstvo.Stoga je pozvalo Komisiju da predloi opæi progovaraèki okvir, uz pretpostavkuotvaranja pregovora 3. listopada 2005. (European Counicil,2004b). Otvaranjem pregovora, meðutim, EU ne postavlja rokove <strong>za</strong>èlanstvo niti odgovara na preostala institucionalna, financijska ili politièkapitanja. Iskustvo prvog kruga proširenja pokazuje da kasnije otvaranjepregovora ne znaèi nuno i kasnije ukljuèivanje u èlanstvo (npr.Slovaèka, Latvija, Litva).Iduæi krug(ovi) proširenja na istok bit æe manji od prvoga. Pukavelièina <strong>za</strong>dnjeg kruga proširenja u usporedbi s onim u koji æe biti
46ukljuèena Hrvatska pokazuje da æe EU imati više iskustva i kapaciteta<strong>za</strong> praæenje napretka nego što je imala u prethodnom krugu proširenja.Kasnije ukljuèivanje u punopravno èlanstvo otvara dva opæenitapitanja: prvo, kako obogatiti proces pridruivanja da ostane politièkimotivirajuæi i drugo, kako Ustav EU i njezine institucije mogu omoguæitiprihvaæanje veæeg broja malih drava, do ukupno 30-35 èlanica?(Više o tome vidjeti Emerson, 2002; 2003).HRVATSKA: KOJI ÆE SE SCENARIJOSTVARITI?Na temelju stupnja predanosti Europi i politièke volje EU razmatramoèetiri scenarija integracije, koji su varijacije veæ spomenutogscenarija odgoðenog èlanstva (tabl. 5). Oni ne odgovaraju na osnovnopitanje – kada æe Hrvatska postati punopravnom èlanicom, ali pokazujunajbri put.Tablica 5. Scenariji integracijeRazina predanosti Europi u HrvatskojvisokaniskaRazina politièke visoka napredak stisakvolje u EU niska uzmak odcjepljenjeIzvor: prema Grimm; 2004.Stisak je osnovni scenarij odgoðenog èlanstva, spomenut veæprije: pregovori o èlanstvu napreduju, EU eli primiti nove èlanice, alipostupak usvajanja Ustava i institucionalne reforme spori su i postojeæase politika stabili<strong>za</strong>cije i pridruivanja ne mijenja – fokus je i daljena regionalizmu i blokovima, usklaðivanje politika je sporo.Scenarij napretka osniva se na pretpostavci da æe EU prihvatitiUstav (tj. da æe ga ratificirati sve èlanice) te snano podrati proces integracije.Fokus se premješta s regionalizma, pa se proces stabili<strong>za</strong>cijei pridruivanja individualizira. Institucionalna je sposobnost <strong>Hrvatske</strong>razvijena i preostale su poteškoæe riješene. Uzmak znaèi da je u Hrvatskojpostignut konsenzus o veæoj europei<strong>za</strong>ciji, ali pregovori <strong>za</strong>pinju.EU nema politièke volje <strong>za</strong> radikalno otvaranje. Prema scenariju odcjepljenja,u Hrvatskoj se samo naèelno podrava europei<strong>za</strong>cija, ali upraksi nema napretka. Financijska perspektiva ne omoguæuje daljnja
proširenja, drave èlanice sve više osporavaju odluke i usmjerenja Komisije,raspravlja se o ponovnoj nacionali<strong>za</strong>ciji EU, a bilateralni sporazumidobivaju sve veæi znaèaj.Najavljujuæi sazivanje bilateralne meðuvladine konferencije sHrvatskom na poèetku 2005. kako bi <strong>za</strong>poèeli pregovori, Europsko jevijeæe potvrdilo naèelo prihvatljivosti svih europskih demokracija (EuropeanCouncil, 2004a). To se moe smatrati poka<strong>za</strong>teljem visoke razinepolitièke volje u EU, tj. govori da je scenarij napretka moguæ akoHrvatska obavi svoj dio reformi. Takav scenarij, meðutim, ne podrazumijevabrzo ukljuèivanje u èlanstvo, <strong>za</strong> što smo veæ naveli da nije vjerojatno.Napredak oznaèava najbre moguæe ukljuèivanje u EU, ali neznaèi <strong>za</strong>ista brzo èlanstvo u EU (u kratkom roku). xxiii Identificiranjescenarija napretka s prije spomenutim scenarijem brzog ukljuèivanja uEU moe ostaviti dojam da politièka volja EU blijedi, tj. da se ne ostvarujescenarij napretka nego uzmak. Mnoge reforme u Hrvatskoj, ukljuèujuæii nepopularne, prozvane su “europskima”. Time se stvara dojamda Hrvatska èini sve što je moguæe, ali da je EU ne eli prihvatiti. Takavdojam, uz nedefinirani datum pristupanja, moe usporiti provedbureformi, usprkos posti<strong>za</strong>nju konsenzusa o veæoj europei<strong>za</strong>ciji.Ta jednostavna anali<strong>za</strong> <strong>za</strong>mršenog procesa integracije EU pokazujeda je lako skrenuti put sa scenarija napretka na scenarij odcjepljenja.Taj put uvelike ovisi o informacijskoj strategiji i percepciji procesaeuropske integracije. Pojednostavnjeno, u procesu integracije bit æekljuène domaæe politike.Oznaèavanje nepopularnih reformi europskima, što nije uvijektoèno, uz istodobno èlanstvo u EU kao strateški cilj <strong>Hrvatske</strong>, daje zbunjujuæesignale. Zašto bi Hrvatska eljela postati èlanicom kad to stvaratroškove? Što to donosi Hrvatskoj, i kada æe integracija dati neke koristi?Èini se da nitko nije spreman reæi kako su reforme svakako potrebne,ukljuèujuæi i one nepopularne. Meðutim, politièki je lakše reæi da Hrvatskanešto provodi jer je to traio EU (ili MMF, ili Svjetska banka).Ipak, mora se procijeniti koliko èlanstvo u EU moe koštati i kojimse redoslijedom moraju provoditi reforme. Hrvatska mora utvrditisvoje pregovaraèke poloaje – ako je èlanstvo u EU strateški cilj, o èemuse uopæe pregovara? Ujedno, mora biti jasno koju je cijenu Hrvatskaspremna platiti <strong>za</strong> punopravno èlanstvo (koje moe bit daleko). Tasu pitanja veæ otvorena na primjerima poljoprivrede (pri pregovorima oProtokolu 7) i ekološko-ribolovne zone. Nedavno je bila spominjanagranica sa Slovenijom (osobito prije izbora u Sloveniji) u kontekstu slovenskepotpore hrvatskoj kandidaturi. Nova bi se pitanja, kao što su na-47
48cionalni tretman pri javnoj nabavi, dodjela koncesija (npr. <strong>za</strong> iskorištavanjeizvora vode, ali i plina i nafte kad se INA privatizira više od 50%,što bi se, prema Zakonu o privati<strong>za</strong>ciji INA-e trebalo dogoditi nakonpristupanja EU) mogla otvoriti u naprednijoj fazi integracija.Dakle, iako je na temelju provedenih anali<strong>za</strong> punopravno èlanstvoekonomski najbolja opcija, Hrvatska bi trebala biti otvorena <strong>za</strong> moguænosti“virtualnog èlanstva” kao što je politièka integracija, ekonomska integracijai sudjelovanje u usmjeravanju odluka bez punopravnog èlanstva.Neki modeli i sektori <strong>za</strong> moguæu ekonomsku integraciju i institucionalnusuradnju predoèeni su u okviru 1.Okvir 1. Moguæi modeli virtualnog èlanstva1. Ekonomska dimenzija1.1. Trgovina i trištaZona slobodne trgovineCarinska unijaJedinstveno trište (i izbjegavanje odnosa središte -periferija)1.2. Monetarni reimPolufiksirani paritet s euromFiksni teèaj prema euruEuro kao paralelna valuta u privatnom sektoruPuna euri<strong>za</strong>cija2. Institucionalna dimenzijaPolitièki dijalogSudjelovanje u usmjeravanju odluka, ali ne i u odluèivanju*Implicitno sudjelovanje u odluèivanju**Status promatraèa u tijelima EU – npr. u Ekonomskomi socijalnom odboru, Odboru regijaPriznavanje nadlenosti nekih institucija EU, npr.Europskog suda* Primjerice, kao aktivni promatraèi, poput deset novih èlanica u pretpristupnom razdoblju.** Na primjer, u Vijeæu ministara; drava èlanica koju i<strong>za</strong>bere pridruena èlanica moedobiti mandat da govori u njezino ime. Pri glasovanju u Vijeæu ministara dvostrukom veæinom,kao što predviða Ustav, drava koja <strong>za</strong>stupa pridruenu èlanicu mogla bi imativeæi ponder <strong>za</strong>to što <strong>za</strong>stupa veæi broj stanovnika ili <strong>za</strong> to glasovati posebno. Isto je moguæei u Europskom parlamentu; pridruena èlanica mogla bi se ukljuèiti u izbornu jedinicuèlanice (<strong>za</strong> mikrodravu ili malu dravu) ili bi mogla sudjelovati kao promatraè ilipunopravni èlan (ako stanovništvo dosegne broj stanovnika prosjeèno velike izborne jedinice).Posredno odluèivanje moguæe je i u <strong>Europskoj</strong> komisiji; èlan Komisije u svojembi portfelju <strong>za</strong>daæa imao i odnos s pridruenom èlanicom.Izvor: Prema Emerson (2002; 2003).
49Kao što se iz okvira 1. vidi, postoje razlièite moguænosti i njihovekombinacije <strong>za</strong> sudjelovanje u EU. Koristi od virtualnog èlanstvaukljuèuju i razlièit redoslijed reformi. Ipak, to podrazumijeva postojanjetemeljitih anali<strong>za</strong> kako bi se mogla i<strong>za</strong>brati najbolja opcija. Takoðer,<strong>za</strong> malu dravu virtualno èlanstvo znaèi i nie troškove, osobitoone ogranièenoga ljudskog kapitala. Primjerice, puna euri<strong>za</strong>cija moglabi znaèiti sudjelovanje u zoni eura, moguænost ogranièenog kovanja kovanicaeura (kao npr. Monako euri), ali bez mjesta u Upravnom vijeæuEuropske središnje banke.ZAKLJUÈCI I PREPORUKENakon posljednjeg kruga proširenja EU je <strong>za</strong> malu i susjednu dr-avu kao što je Hrvatska još znaèajniji nego prije. Vanost ostalih regionalnihintegracija smanjila se. Stoga je punopravno èlanstvo vjerojatnonajbolje dugoroèno rješenje.Hrvatska æe vjerojatno biti ukljuèena u drugi krug proširenja EUna istok, no to æe se proširenje moda dogoditi kasnije od slubenihoèekivanja Vlade. Vaan je rok u kojemu æe Hrvatska pristupiti EU.Stoga se moraju razmotriti alternativne opcije <strong>za</strong> razdoblje prije punopravnogèlanstva.Proširenje EU potaknut æe regionalnu integraciju i u susjednimregijama. Ujedno, deklariranje punopravnog èlanstva kao strateškog ciljai krajnje svrhe moe ugroziti hrvatski pregovaraèki poloaj te otvoritiprostor <strong>za</strong> pojaèani pritisak iz nekih drava èlanica. Treba se odluèitipostoji li nešto “strateškije” od èlanstva (kao ribarstvo i nafta u Norveškoj)i na što je Hrvatska spremna pristati u pregovorima, ne znajuæikad æe postiæi punopravno èlanstvo.Stoga, da bi se ojaèao pregovaraèki poloaj <strong>Hrvatske</strong>, moraju seuzeti u obzir alternativne moguænosti virtualnog èlanstva, kao što je sudjelovanjeu jedinstvenom trištu (poput drava Europskoga gospodarskogprostora – Norveške, Islanda, Švicarske) i praæenje rada institucija EU usvojstvu aktivnog promatraèa. Oblici virtualnog èlanstva u kratkom bi rokumogli biti ekonomski odriviji od brzoga punopravnog èlanstva. xxivUvjeravanje javnosti da ima ivota i izvan EU te da su reformepotrebne <strong>za</strong> uspješnu tranziciju, a ne radi ulaska u EU, moglo bi pomoæiu odravanju brzine reformi i omoguæiti ispunjavanje kriterija <strong>za</strong>èlanstvo. Ispunjavanje uvjeta <strong>za</strong> èlanstvo treba se smatrati europei<strong>za</strong>cijom,te stoga ciljem, a ne uvjetom. xxv
50Oèekivani ekonomski uèinak integracije u EU-25 (primjenomSSP-a) veæi je od uèinka integracije u EU-15. Naime, potencijal <strong>za</strong>ispunjavanje pozitivnih uèinaka jednostavnijeg pristupa trištu raste snjegovom velièinom. Potencijal je veæi u novim èlanicama nego u EU-15. Ipak, moguænost <strong>za</strong> iskorištavanje tog potencijala ogranièena je proizvodnomstrukturom i prilagodljivosti proizvoðaèa iz <strong>Hrvatske</strong> (tj.sposobnošæu <strong>za</strong> ispunjavanje drugog kriterija <strong>za</strong> èlanstvo). Kako bi seiskoristili pozitivni uèinci integracije, potrebne su reforme. Te reformepodrazumijevaju znatne troškove prilagodbe, osobito u kratkom roku.Proširenje intenzivira taj uèinak, pa provedba SSP-a uz proširenje EUpojaèava pritisak <strong>za</strong> reforme. Reforme su ve<strong>za</strong>ne <strong>za</strong> tranziciju, i kao rezultatbi trebale donijeti koristi (omoguæiti odrivi razvoj). Te bi reformebile potrebne i da se EU nije proširio i da nije potpisan SSP. Dakle,proširenje i uspostava zone slobodne trgovine naglašavaju potrebu <strong>za</strong>reformama i mogu ih ubr<strong>za</strong>ti. U tom se smislu proširenje i provedbaSSP-a mogu smatrati korisnima <strong>za</strong> gospodarstvo <strong>Hrvatske</strong>, usprkos èinjenicida stvaraju troškove prilagodbe.Stoga se moe preporuèiti sljedeæe.• Razmotriti rok u kojemu æe Hrvatska postati punopravna èlanica, tj.utvrditi koliko je brzo to moguæe postiæi.• Identificirati alternativne opcije <strong>za</strong> sudjelovanje u integraciji prije punopravnogèlanstva.• Definirati druge strateške interese uz èlanstvo u EU i odgovarajuæepregovaraèke poloaje.• Pri definiranju redoslijeda reformi razmotriti moguæi rok ukljuèivanjau EU.• Informirati javnost da su neke od reformi EU ve<strong>za</strong>ne <strong>za</strong> tranziciju (tj.u svakom su sluèaju nune) i da ukljuèivanjem u EU potrebe <strong>za</strong> reformama(i prihvaæanjem troškova prilagodbi) ne prestaju.iiiiiiivU ovom radu prvi krug proširenja oznaèava proces ukljuèivanja deset drava srednjei istoène Europe te Cipar i Maltu u punopravno èlanstvo EU. To znaèi da seRumunjska i Bugarska, u skladu sa <strong>za</strong>kljuècima Europskog vijeæa u Solunu(Salonika European Council, 2003), smatraju dijelom tog kruga proširenja.Privremeni sporazum omoguæuje primjenu onih odredaba Sporazuma o stabili<strong>za</strong>cijii pridruivanju (SSP) koje su u ovlasti Zajednice (npr. uspostava zone slobodnetrgovine). To omoguæuje postupnu integraciju u EU do dovršetka postupka ratifikacijeSSP-a.Više o kriterijima <strong>za</strong> èlanstvo vidjeti Boromisa (2004a:162-163).Taj napredak prati i vrednuje Europska komisija, a jedanput na godinu objavljujeglavne <strong>za</strong>kljuèke u redovitim izvještajima. U razdoblju nakon dovršetka pregovora,
51vviviiviiiixxa prije potpisivanja pristupnog ugovora, Komisija je takoðer pratila napredakzemalja kandidatkinja. Glavni rezultati objavljeni su u opsenom izvještaju Europskekomisije o pripremljenosti Èeške, Estonije, Cipra, Letonije, Litve, Maðarske, Malte,Poljske, Slovenije i Slovaèke <strong>za</strong> èlanstvo u EU (European Commission, 2004c).To je potvrðeno <strong>za</strong>kljuècima Europskoga vijeæa iz Kopenhagena (2002), Soluna(2003) i Brisela (2004). Europsko je vijeæe u Solunu navelo da æe se” ... pregovoris Bugarskom i Rumunjskom nastaviti na istoj osnovi i naèelima koji su se primjenjivali<strong>za</strong> deset pristupnih drava tako da æe se svaki kandidat procjenjivati natemelju vlastitih mjerila. Na temelju znaèajnog postignutog napretka Unijapodrava Bugarsku i Rumunjsku u njihovim naporima da postignu cilj dovršetkapregovora tijekom 2004, te ih poziva da nastave svoje pripreme. Rasprava ilidogovor o buduæim reformama politike ili novog financijskog okvira neæe ogranièitinapredak pregovora i <strong>za</strong>kljuèivanje pristupnih pregovora niti prejudicirati ishodtih pregovora“. Europsko je vijeæe u Kopenhagenu (2002) ponovilo svoju odluku izHelsinkija (1999) da je Turska “kandidatkinja odreðena da se pridrui Uniji naosnovi istih kriterija koji su se primjenjivali na druge zemlje“. Kad je Hrvatskadobila status kandidatkinje, Europsko je vijeæe u Briselu priopæilo:“Europskovijeæe… potvrðuje da æe se pregovori temeljiti na individualnoj sposobnosti<strong>Hrvatske</strong> i da æe napredak pristupanja ovisiti iskljuèivo o napretku <strong>Hrvatske</strong> uispunjavanju uvjeta <strong>za</strong> èlanstvo.” Dakle, Vijeæe je potvrdilo da æe kriteriji ostati isti,ali razlike u tekstu upuæuju na <strong>za</strong>kljuèak da Vijeæe pokazuje kako je EU “pokretnameta” i kako je vrijeme pristupanja vano.To se vrednuje na temelju funkcioniranja institucija koje trebaju osigurati poštovanjeslobode, demokracije i ljudskih prava (parlament, izvršna vlast, sudstvo). Onemoraju biti stabilne i jamèiti vladavinu prava, tj. poštovati prava i slobode pojedinacau praksi.Europska komisija vrednuje djelotvornost trišnoga gospodarstva na temeljuravnotee izmeðu ponude i potranje uspostavljene djelovanjem trišnih sila (liberali<strong>za</strong>cijomcijena i trgovine), nepostojanja veæih <strong>za</strong>preka <strong>za</strong> ula<strong>za</strong>k (otvaranje novihpoduzeæa) i izla<strong>za</strong>k s trišta (u smislu steèaja i likvidacije postojeæih); uspostavljenogsustava trišnih <strong>za</strong>kona (ukljuèujuæi regulative vlasnièkih odnosa); postignutemakroekonomske stabilnosti, ukljuèujuæi stabilnost cijena, odrivost javnih financijai bilancu plaæanja s inozemstvom; postojanja konsenzusa o kljuènim pitanjimagospodarske politike zemlje i dovoljno razvijenoga financijskog sektora koji moeusmjeriti štednju prema proizvodnom ulaganju.Taj datum odgovara planiranom datumu <strong>za</strong> dovršetak priprema u Hrvatskoj.Izvorno je planirano “hvatanje” Bugarske i Rumunjske, kako bi im se Hrvatskamogla pridruiti u “drugom” krugu proširenja.Proces stabili<strong>za</strong>cije i pridruivanja obuhvaæa uvjete definirane tzv. regionalnimpristupom, tj. uvjete definirane <strong>za</strong>kljuècima Vijeæa od 29. travnja 1997. i 21-22. lipnja1999, deklaracijom Zagrebaèkog summita od 24. studenoga 2000. i Solunskomagendom. Ti dokumenti podrazumijevaju suradnju s Meðunarodnim sudom uHaagu (ICTY), regionalnu suradnju i ostala pitanja pove<strong>za</strong>na s tim (npr. povratakizbjeglica, borba protiv korupcije itd.).Takav pristup moe se objasniti èinjenicom da je prije pristupanja postignut znaèajannapredak u smislu negativne integracije, tj. uklanjanja carina i kvantitativnihogranièenja. Uèinci ostalih politika integracije trebali bi se osjetiti u duljem roku.Slièan je pristup korišten u brojnim studijama, npr. u Baldwin, Francois, Portes,1997; Keuschingg i Kohler, 1999; European Commission, 1997; Gros, Crum,Turmann, 2004. Za saeti prikaz tih istraivanja vidjeti Boromisa (2004b:14).
52xi Integracija u EU podrazumijeva ukljuèivanje u jedinstveno trište, tj. u slobodnokretanje roba, usluga, osoba i kapitala. U ovom radu razmatramo samo integracijutrišta proizvoda. Uklanjanje trgovinskih prepreka znaèi uklanjanje postojeæihogranièenja (npr. carina, kvota, dobrovoljnih ogranièenja izvo<strong>za</strong>) te usklaðivanjepolitika (npr. poljoprivredne, politike trišnog natjecanja, trgovinske i industrijske).xii Negativna integracija oznaèava uklanjanje diskriminacije u pravilima i ekonomskimpolitikama, dok pozitivna integracija oznaèava prijelaz na <strong>za</strong>jednièke institucije.Više o tome vidjeti u Pelkmans (1997).xiii Više o ex ante procjeni potencijalnog ekonomskog uèinka proširenja vidjeti uEkonomski uèinci proširenja.xiv Ovaj dio rada temelji se na izraèunu sadranome u doktorskoj disertaciji(Boromisa, 2004b). Korišteni podaci uglavnom su podaci Eurostata, a manje IMFai Dravnog <strong>za</strong>voda <strong>za</strong> statistiku.xv Jedan od poka<strong>za</strong>telja koji se moe iskoristiti <strong>za</strong> mjerenje intraindustrijske razmjene(IIT) jest Grubell-Lloydov indeks (GL) (više o poka<strong>za</strong>teljima IIT vidjeti u Gullstrand,2002). GL indeks, izraèunat na dvoznamenkastoj razini kombinirane nomenklature<strong>za</strong> Hrvatsku prema EU-15 iznosi 0,46, a prema EU-25 raste na 0,5 (Boromisa,2004b). Dakle, razina IIT prema EU-25 se poveæava u odnosu na EU-15. Obim ivrsta razmjene jedan od indikatora na temelju kojih se procjenjuje razina ispunjavanjaekonomskih uvjeta <strong>za</strong> èlanstvo, pa na temelju tih indikatora se nakon proširenjapoveæava razina do koje Hrvatska ispunjavanja ekonomske uvjete <strong>za</strong> èlanstvo.xvi Pitanja pove<strong>za</strong>na s velièinom iduæeg kruga proširenja razmatrana su u dijeluSposobnost Europske unije da prihvati nove èlanice.xvii To se odnosi na multilaterali<strong>za</strong>ciju individualnih ugovora o slobodnoj trgovini.xviii Slièan tekst sadran je u nacrtu ustavnog ugovora (COREPER, 2004), èije odredbeslijede postupak proveden tijekom petog kruga proširenja EU (èl. I-57).xix Broj od 35 drava èlanica ilustrativan je i ne implicira da æe Kosovo postati suverenadrava niti da æe Srbija i Crna Gora postati dvije posebne drave. Usto valjanapomenuti da Island, Lihtenštajn, Norveška i Švicarska takoðer mogu <strong>za</strong>traiti primanjeu èlanstvo. Konaèno, Rusija, Ukrajina, Bjelorusija, Moldavija i nekecrnomorske drave moda takoðer mogu postati kandidatkinje.xx Kako bi smanjio moguæe negativne uèinke proširenja, EU potièe regionalnu integracijuu susjednim regijama (Mediteran, Rusija, Ukrajina, ZND). Time se intenzivirakonkurencija na tim trištima, ali i na trištu EU. Takav razvoj dogaðaja, akoHrvatska ne provede ekonomske reforme, moe ugroziti konkurentnost njezinihproizvoda na tim trištima, ali i na trištu EU.xxi Otvorenost je definirana kao udio trgovine u BDP-u. Od 17 sektora premanacionalnoj klasifikaciji djelatnosti, pet ima meðunarodnu razmjenu. Njihov se udiou BDP-u u razdoblju 1995-2001. smanjio s 31 na 28%. Udio izvo<strong>za</strong> u BDP-u uistom je razdoblju pao s 49 na 24%.xxii To se moe ilustrirati jediniènom izvoznom cijenom definiranom kao omjer ukupnevrijednosti izvo<strong>za</strong> (u eurima) i njegove kolièine (u kg).xxiii Neæemo spekulirati o datumu pristupanja jer on ovisi o prevelikom broju èinitelja,od kojih smo neke naveli. O roku u kojemu bi Komisija mogla procijeniti daHrvatska ispunjava uvjete <strong>za</strong> èlanstvo vidjeti npr. Boromisa (2002). Ujedno trebanaglasiti da s brojem èlanica EU (tj. brojem nacionalnih parlamenata koji morajupotvrditi ugovor) raste i rizik <strong>za</strong> dugotrajan (ili èak neuspješan) postupak ratifikacijepristupnog ugovora.xxiv Ta tvrdnja, koju bi trebalo podrobnije analizirati, temelji se na èinjenici da nemaobveze uplaæivanja u proraèun EU prije punopravnog èlanstva. Suprotno tome,
53xxvpretpristupni bi programi (TEMPUS, CARDS) trebali biti otvoreni i sudionicima iz<strong>Hrvatske</strong>.Neke nune, ali politièki teške odluke “opravdavaju” se <strong>za</strong>htjevima EU. Ako se razmatrajudrugaèije opcije, moraju se naæi novi “izgovori” <strong>za</strong> nepopularne odluke,kao one o smanjenju javne potrošnje. To moe rezultirati gubitkom potpore Vladi,što nije omiljena opcija nijedne Vlade.
54LITERATURABaldwin, R. E., Francois, J. F. and Portes, R., 1997. “The costs andbenefits of eastern enlargement: the impact on the EU and centralEurope”. Economic Policy, (24), 125-177.Bayar, A., 1998. European Enlargement to the East and its Implicationsfor the Mena Region. Paper prepared for the First GTAP AnnualConference, June 8-10, 1998, Purdue University, West Lafayette,Indiana, U.S.A.Boromisa, A. i Mikiæ, M., 2003. “Europska unija kao determinanta hrvatsketrgovinske politike” u: K. Ott, ur. Pridruivanje <strong>Hrvatske</strong><strong>Europskoj</strong> <strong>uniji</strong> : i<strong>za</strong>zovi ekonomske i pravne prilagodbe. Zagreb:<strong>Institut</strong> <strong>za</strong> javne financije : Zaklada Friedrich Ebert, 133-151.Boromisa, A., 2002. “Ukljuèivanje <strong>Hrvatske</strong> u EU: retorika ili realnost”u: A. Ahec-Šonje, A. Babiæ i B. Bibiæ, ur. Odnos drave i tr-išta na putu integracije <strong>Hrvatske</strong> u svjetske gospodarske tokove.Zagreb: Ekonomija moderna : Matica Hrvatska : Friedrich NaumannStiftung, 211-233.Boromisa, A., 2004a. “Spremnost javne uprave <strong>za</strong> prikljuèenje <strong>Europskoj</strong><strong>uniji</strong>” u: K. Ott, ur. Pridruivanje <strong>Hrvatske</strong> <strong>Europskoj</strong> <strong>uniji</strong>:i<strong>za</strong>zovi institucionalnih prilagodbi. Zagreb: <strong>Institut</strong> <strong>za</strong> javne financije: Zaklada Friedrich Ebert, 159-189.Boromisa, A., 2004b. Prvi krug proširenja EU na drave srednje iistoène Europe – moguæe posljedice na gospodarstvo <strong>Hrvatske</strong>, disertacija.Zagreb: Ekonomski fakultet.Bulgarian government, 2004. [online]. Available from: [http://www.-government.bg/English/PressOffice/News/2004-06-15/1936.html].Cecchini, P. [et al.], 1988. The European challenge 1992. Aldershot:Wildwood house.COREPER, 2004. Provisional consolidated version of the draft Treatyestablishing a Constitution for Europe. Brussels, 25 June 2004, CIG86/04.Council of the European Union, 1997. 2003 rd council meeting. Generalaffairs. Conclusions. Luxembourg: Council of the European Union.EBRD, 2004. Transition report. London: EBRD.Emerson, M., 2002. “The wider Europe as the European Union’sfriendly monroe doctrine”. CEPS policy brief, No. 27, October.Emerson, M., 2003. “The shaping of a policy framework for the WiderEurope”. CEPS policy brief, No. 39, September.
European Commission, 1996. “Economic evaluation of the internalmarket”. European economy, (4). Brussels: European Commission.European Commission, 1997. Agenda 2000. COM (1997) 2000 final,Vol 1-2., EUR-OP. Brussels: European commission.European Commission, 2003a. Continuing enlargement. Strategy paperand report of the European Commission on the progress towardsaccession by Bulgaria, Romania and Turkey. COM(2003) 676 final.European Commission, 2003b. Wider Europe- Neighbourhood: ANew Framework for Relations with our Eastern and SouthernNeighbours, Communication to the Council and the European Parliament.COM (2003) 104 final, 11.3.2003.European Commission, 2004a. Croatia: Opinion on the applicationof Croatia for membership of the European Union. COM (2004)257 final, 20. 4. 2004.European Commission, 2004b. Council Decision on the principles,priorities and conditions contained in the European Partnershipwith Croatia. COM (2004) 274 final, 20. 4. 2004.European Commission, 2004c. Comprehensive monitoring report ofthe European Commission on the state of preparedness for EUmembership of the Czech Republic, Estonia, Cyprus, Latvia, Lithuania,Hungary, Malta, Poland, Slovenia and Slovakia.European Commission, 2004d. Commission Memo on Croatia’s candidatestatus [online]. Available from: [http://europa.eu.int-/comm/external_relations/see/croatia/croatia04_14-06.pdf].European Commission, 2004e. Communication from the commissionto the council and the european parliament. Recommendation of theEuropean Commission on Turkey’s progress towards accession.COM(2004) 656 final, 6. 10. 2004.European Council, 1993. Presidency Conclusions. Copehnagen: EuropeanCouncil.European Council, 1999. Presidency Conclusions [online]. Helsinki:European Council. Available from: [http://ue.eu.int/ueDocs/cms_-Data/docs/pressData/en/ec/ACFA4C.htm].European Council, 2002. Copenhagen Presidency Conclusions. Copenhagen:European Council.European Council, 2003. Presidency Conslusions [online]. Thesallonaki:European Council. Available from: [http://ue.eu.int/ue-Docs/cms_Data/docs/pressData/en/ec/76279.pdf].European Council, 2004. Presidency Conclusions [online]. Brussels:European Council. Available from: [http://ue.eu.int/ueDocs/cms_-Data/docs/pressData/en/ec/81742.pdf].55
56Eurostat, 2004. Statistics in Focus, No 53. Brussels: European Communities.Frandsen, S. E., Jensen, H. G. and Vanzetti, D. M., 1998. Expanding“Fortress Europe” – Implications of European Enlargement forNon-Member Regions. Kopenhagen: SJFI.Gaisorek, M., Smith, A. and Venables, A., 1994. “Modelling the effectof Central and East European trade on the European Community”.European Economy, (6), 519-538.Grimm, S., 2004. “European Development cooperation to 2010, Whatscenario for the future?” [online]. EDC Briefing Papers, January2004. Available from: [www.eadi.org/edc2010].Gros, D., Crum, B. and Turmann, A., 2004. “Enlargement – A Processrather than a Point in Time”. CEPS Policy Brief, No 51(April).Gullstrand, J., 2002. “Does the measurment of Intra-Industry TradeMatter?”. Weltwirtschaftliches Archiv: Zeitschrift des <strong>Institut</strong>s fürWeltwirschaft an der Unive, (1368), 317-339.IMF, 2000. “Republic of Croatia: Selected Issues and Statistical Appendix”.IMF Country Report, No 00/22(March). Washington: InternationalMonetary Fund.Kersan-Škabiæ, I., 2001. Utjecaj integracijskih procesa u Europi nakonkurentnost hrvatskog izvo<strong>za</strong>, disertacija. Zagreb: Ekonomskifakultet.Keuschnigg, C. and Kohler, W., 1999. Eastern Enlargement to the EUEconomic Costs and Benefits for the EU Present Members States?The case of Austria. European Commission Study XiX/b1/9801.Lejour, A., de Mooij, R. and Nahuis, R., 2001. “EU Enlargement:economic implications for countries and industries”. CPB document,No 11. Hague: Centraal Planbureau.Madareviæ, S., Šonje, V. and Jurlin, K., 1997. “Estimated Effects ofthe Association Agreement on the Croatian Economy” in: V. Samardija,ed. Economic Aspects of Croatia’s Integration into theEuropean Union. Zagreb: IMO-TEPSA, 35-76.Pelkmans, J., 1997. European Integration, Methods and EconomicAnalysis. New York: Addison Wesley Longman Limited.Samardija, V., Stanièiæ, M. and Nikiæ, G. (eds.), 2000. Hrvatska iEU: koristi i troškovi integriranja. Zagreb: <strong>Institut</strong> <strong>za</strong> meðunarodneodnose.Schiff, M. and Winters, A., 1998. “Dynamics and politics in regionalintegration arrangements: an introduction”. The World bank economicreview, 12 (2), 177-196.
Smith, A. and Venables, A., 1998. “Completing the internal market inthe European community: some industry simulations”. Europeaneconomic review, (32), 1401-1525.Vlada RH, 2004. Nacionalni plan RH <strong>za</strong> pridruivanje <strong>Europskoj</strong> <strong>uniji</strong>-2004.godina. Zagreb: Vlada Republike <strong>Hrvatske</strong>.World Bank, 2004. 2004 world development indicators. Washington:The World bank.57
59Poglavlje 3.TRGOVINSKA INTEGRACIJAI PRIDRUIVANJE HRVATSKEEUROPSKOJ UNIJIVedran ŠošiæHrvatska narodna bankaZagrebBoris Vujèiæ*Hrvatska narodna bankaZagrebSAETAKSvrha rada je poblie ispitivanje trgovinskih kriterija <strong>za</strong> èlanstvo uEU i mjere u kojoj ih Hrvatska ispunjava. U tom se cilju razmatra odnostrgovinskih kriterija i ekonomske spremnosti <strong>za</strong> èlanstvo u EU te se konstrukcijomgravitacijskog modela pokušava objektivno ocijeniti stupanjrestrukturiranja robne razmjene koji je Hrvatska postigla. Nalazi rada upuæujukako u hrvatskoj robnoj razmjeni još uvijek postoje znaèajne pristranostiprema bivšim jugoslavenskim republikama, a <strong>za</strong>mjeæuje se i pristranostprema uvozu iz zemalja srednje i istoène Europe. Takoðer, liberali<strong>za</strong>cijameðunarodne razmjene provedena u posljednjih nekoliko godina nijegeneralno potaknula nastavak njezina preusmjeravanja prema zemljama skojima su sporazumi <strong>za</strong>kljuèeni, veæ je ojaèala pristranost u trgovini s pojedinimbivšim jugoslavenskim republikama, iako postoje razlike u dinamiciizmeðu strukture izvo<strong>za</strong> i strukture uvo<strong>za</strong>. Kako bi ublaila posljedi-* Izneseni stavovi osobni su stavovi autora i ne odraavaju nuno stavove <strong>Hrvatske</strong> narodnebanke. Autori <strong>za</strong>hvaljuju anonimnim recenzentima.
60ce kašnjenja u integracijskim procesima i smanjila dugoroène troškove restrukturiranjarobne razmjene te potaknula trgovinsku integraciju s EUnunu <strong>za</strong> uspješno èlanstvo, Hrvatska bi trebala ukloniti preostale institucionalne<strong>za</strong>preke trgovini. Osim toga, nastavak i ubr<strong>za</strong>nje strukturnih reforminuni su <strong>za</strong> poveæanje ukupne trgovinske otvorenosti.Kljuène rijeèi:trgovinska integracija, preferencijalni trgovinski ugovori, gravitacijskimodel, HrvatskaUVODPad eljezne <strong>za</strong>vjese i integraciju zemalja srednje i istoène Europeu gospodarstvo EU koja je uslijedila vjerojatno se najbolje moglopratiti praæenjem dinamike trgovinske integracije. Sporazumima o pridruivanjusredinom 1990-ih liberaliziran je trgovinski reim izmeðu tihzemalja, što je stvorilo prilike <strong>za</strong> snanu ekspanziju meðusobne razmjene.i Tranzicijske zemlje koje su bile najbre i najuspješnije u provoðenjureformi ujedno su i najbolje uspijevale iskoristiti novonastale prilike<strong>za</strong> ekspanziju razmjene. Meðutim, trgovinska integracija nije bila samopoka<strong>za</strong>telj napretka gospodarske integracije, veæ je taj proces imaoi drugu stranu – Europska je komisija pri ocjenjivanju sposobnosti daljnjeintegracije, odnosno spremnosti <strong>za</strong> pridruivanje EU, izmeðu ostalihkriterija promatrala i ostvareni napredak u trgovinskoj integraciji, apojedini su istraivaèi upravo na temelju trgovinske integracije pokušavalidati vlastitu, objektivnu ocjenu spremnosti. Naravno, trgovinskaintegracija nije bila samo prièa o uspjehu. Strah od ekspanzije uvo<strong>za</strong>tzv. osjetljivih, radnointenzivnih proizvoda iz zemalja srednje i istoèneEurope i gubitka <strong>za</strong>poslenosti potaknuo je èlanice EU na <strong>za</strong>dravanjebarijera <strong>za</strong> njihov uvoz dugo nakon poèetka trgovinske liberali<strong>za</strong>cije.Stoga se ne moe reæi da su politike EU prema zemljama kandidatkinjamauvijek poticale njihovu brzu i potpunu integraciju.Imajuæi na umu navedeno znaèenje dinamike trgovinske integracijezemalja srednje i istoène Europe s EU <strong>za</strong> proces njihove gospodarskeintegracije, u radu pokušavamo ocijeniti napredak koji je Hrvatskaostvarila u trgovinskoj integraciji. Razmatramo, takoðer, i posljedicekašnjenja <strong>Hrvatske</strong> u integracijskim procesima te donosimo preporuke<strong>za</strong> uklanjanje pristranosti koje nalazimo u hrvatskoj meðunarodnojrazmjeni. U prvom poglavlju raspravljamo o ekonomskim kriterijima
61<strong>za</strong> pridruivanje EU i njihovu utjecaju na trgovinsku integraciju. U iduæempoglavlju trgovinsku integraciju stavljamo u kontekst tranzicije tena temelju uobièajenih poka<strong>za</strong>telja trgovinske integriranosti izmeðu zemaljasrednje i istoène Europe i “starih” èlanica EU tijekom 1990-ihrazmatramo kako je tranzicija bila pove<strong>za</strong>na s trgovinskom integracijom.Usto navodimo i rezultate nešto sofisticiranijih istraivanja utemeljenihna gravitacijskoj analizi trgovinskih tokova. Takoðer, koristeæi segravitacijskim modelom trgovinskih tokova, razmatramo razmjere trgovinskeintegracije <strong>Hrvatske</strong> u EU i preostale pristranosti koje postojeu hrvatskoj meðunarodnoj razmjeni. Konaèno <strong>za</strong>kljuèujemo preporukama<strong>za</strong> njihovo ublaavanje.TRGOVINSKA INTEGRACIJA I EKONOMSKIKRITERIJI ZA PRIDRUIVANJE EUROPSKOJUNIJIKriteriji koje zemlje kandidatkinje moraju ispuniti utvrðeni su nasjednici Europskog vijeæa u Kopenhagenu 1993. godine. Kopenhaškikriteriji obuhvaæaju politièke i ekonomske uvjete <strong>za</strong> èlanstvo te sposobnostpreuzimanja obve<strong>za</strong> koje proizlaze iz èlanstva, odnosno podrazumijevajupostojanje institucionalnog kapaciteta <strong>za</strong> èlanstvo. Ekonomskikriteriji definirani su dvojako, kao “postojanje djelotvornoga trišnogagospodarstva” te kao “sposobnost nošenja s konkurentskim pritiskom itrišnim snagama unutar Unije” (European Commission, 2001). Pri tomeje <strong>za</strong>dovoljenje prvog kriterija, odnosno ocjena o postojanju djelotvornogatrišnoga gospodarstva nuna i prije nego Vijeæe na temeljumišljenja Komisije donese pozitivnu odluku o pridruivanju EU, dok je<strong>za</strong>dovoljenje drugog kriterija, ako nije ispunjen, bitno oèekivati baremu bliskoj buduænosti, nakon donošenja pozitivne odluke, a prije samogapridruivanja.Iako bi se ti kriteriji u doslovnom tumaèenju mogli svesti na provjerurazine trgovinske integracije potencijalnih kandidata u unutrašnjetrište Unije, prema tumaèenju Komisije oni su <strong>za</strong>pravo mješavina razlièitih,lakše i tee mjerljivih obiljeja njihovih gospodarstava. Konkretno,Komisija u sklopu prvoga kriterija ocjenjuje (1) postojanje ravnotee izmeðuponude i potranje, slobodu njihove interakcije i dosegnutu razinuliberali<strong>za</strong>cije trgovine i cijena, (2) nepostojanje znaèajnih <strong>za</strong>preka <strong>za</strong> ula<strong>za</strong>kna trište i izla<strong>za</strong>k s njega, (3) sposobnost pravnog sustava <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu
62vlasnièkih prava, provoðenje <strong>za</strong>kona i osiguranje ispunjavanja ugovora,(4) postignuti stupanj makroekonomske stabilnosti i stabilnosti cijena teodrivost javnih financija i salda tekuæeg raèuna platne bilance, (5) postojanješirokog konsenzusa o osnovama ekonomske politike i (6) razvijenostfinancijskog sustava koja bi trebala biti dovoljna da se štednja usmjeravau proizvodne investicije. Sposobnost nošenja s konkurentskimpritiscima unutar Unije snaniji je kriterij od samog postojanja trišnoggospodarstva pa stoga pretpostavlja postojanje djelotvornoga trišnogagospodarstva koje uz <strong>za</strong>dovoljavajuæu razinu makroekonomske stabilnostiomoguæuje donošenje odluka u klimi stabilnosti i predvidljivosti (1)što je ujedno i prvi preduvjet <strong>za</strong> <strong>za</strong>dovoljenje toga kriterija. Usto, u sklopudrugog kriterija ocjenjuju se još i (2) raspoloivost ljudskoga i fizièkogkapitala, ukljuèujuæi infrastrukturu (prometnu, telekomunikacijsku ienergetsku) te kapacitete <strong>za</strong> obrazovanje i istraivanje, (3) utjecaj dravnepolitike na konkurentnost putem trgovinske politike, politiku konkurencijena domaæem trištu, dravne potpore i potpore malim i srednjimpoduzeæima, (4) razina i dinamika trgovinske integracije s Unijom, kojese posebno razmatraju još i s obzirom na volumen i strukturu razmjene te(5) razvijenost sektora malih poduzeæa koja imaju najviše koristi od integracije,ali su istodobno i dobar poka<strong>za</strong>telj sposobnosti restrukturiranjagospodarstva (European Commission, 2001).Kako <strong>za</strong>dovoljavanje navedenih jedanaest preduvjeta Komisijaocjenjuje uz visok stupanj subjektivnosti, njezino je mišljenje podlonokritikama, što je pokatkad doista i bio sluèaj. Subjektivnost mišljenja Komisijevjerojatno se najbolje ogleda u èinjenici da iz teksta obrazloenja<strong>za</strong>pravo do samog njegova kraja nije oèito kako æe ono glasiti. Stoga jeNilsson (2000) pokušao objektivizirati ekonomske kriterije <strong>za</strong> èlanstvo uEU. Na temelju definicije Komisije, kopenhaške ekonomske kriterije interpretiraoje kao visok stupanj trgovinske integriranosti. Zadovoljavajuæevisoka razina trgovinske integriranosti, odnosno <strong>za</strong>dovoljenje ekonomskihkriterija, prema Nilssonu, oznaèava uspješan ula<strong>za</strong>k na trištazemalja <strong>za</strong>padne Europe te stoga ujedno znaèi i moguænosti nošenja skonkurentskim pritiscima na tim trištima. U sklopu drugoga ekonomskogkriterija, odnosno sposobnosti nošenja s konkurentskim pritiscimaunutar Unije, Komisija i sama ocjenjuje razmjere trgovinske integracije.Meðutim, rijeè je samo o jednome iz široke lepeze poka<strong>za</strong>telja <strong>za</strong> èijeocjenjivanje ne postoje eg<strong>za</strong>ktni kriteriji. Kako bi izbjegao <strong>za</strong>mku subjektivnostipri donošenju <strong>za</strong>kljuèka o dovoljnoj ili nedovoljnoj razini trgovinskeintegracije, Nilsson se koristi gravitacijskim pristupom analizitrgovinskih tokova, kojim je moguæe analitièki izvesti trgovinske poten-
63cijale. Tako dobivene trgovinske potencijale Nilsson usporeðuje sa stvarnomrazmjenom (<strong>za</strong> obrazloenje gravitacijskog pristupa vidjeti okvir 1).U iduæem poglavlju detaljnije obrazlaemo <strong>za</strong>što je razliku izmeðutrgovinskih tokova i trgovinskih potencijala moguæe promatratikao poka<strong>za</strong>telj napretka u tranziciji i sposobnosti uspješne integracije.Takoðer navodimo i rezultate drugih studija u kojima je primijenjengravitacijski pristup <strong>za</strong> procjenu razine trgovinske integracije gospodarstavazemalja srednje i istoène Europe s EU, poèevši od razdobljaprije tranzicije pa sve do kraja 1990-ih. Naravno, gravitacijska anali<strong>za</strong>ima znaèajna ogranièenja te ne moe dati kompletnu sliku o konkurentnostineke zemlje, pogotovo ako postoji nesrazmjer izmeðu robnoguvo<strong>za</strong> i izvo<strong>za</strong>, kao u Hrvatskoj, èega valja biti svjestan. ii Stoga se u literaturiredovito koriste i drugi pristupi analizi konkurentnosti gospodarstva,npr. anali<strong>za</strong> otkrivenih komparativnih prednosti (Revealedcomparative advantage, RCA), anali<strong>za</strong> sektorske koncentracije i diferencijacijetrgovine (odnosno njezine specijali<strong>za</strong>cije) te poka<strong>za</strong>teljaunutarindustrijske i meðuindustrijske razmjene (Astrov, 2001).Okvir 1. Gravitacijski pristup analizi trgovinskih tokovaGravitacijski modeli ispravljaju neke nedostatke usporedbetrgovinske otvorenosti i trgovinskih struktura na koje se obiènooslanja Europska komisija te su stoga sofisticiraniji pristup analizitrgovinskih tokova. Ta metoda analize trgovinskih tokova ocjenjujetrgovinske potencijale izmeðu pojedinih parova zemalja uzimajuæiu obzir ekonomski potencijal i troškove trgovanja, najèešæeaproksimirane geografskom udaljenošæu. Gravitacijski se modelobièno ocjenjuje na skupini zemalja <strong>za</strong> odreðeno vremensko razdobljekorištenjem cross-section (<strong>za</strong> jednu godinu) ili panel metode(<strong>za</strong> interval od nekoliko godina). Meðutim, kako smo u radu <strong>za</strong>interesirani<strong>za</strong> ocjenu hrvatske trgovinske strukture, ocijenit æemojednadbe na temelju bilateralnih trgovinskih tokova izmeðu <strong>Hrvatske</strong>i njezinih trgovinskih partnera. Jednadba utemeljena na jednojzemlji, osim što dobro <strong>za</strong>dovoljava naš cilj, omoguæuje izbjegavanjenekih uobièajenih problema pove<strong>za</strong>nih s cross-section ili panelspecifikacijom gravitacijskog modela. Kao prvo, razlike u relativnojudaljenosti zemalja od njihovih trgovinskih partnera utjeèu nasustavnu pristranost koja pri ocjeni cross-section ili panel metodomovisi o geografskom poloaju svake zemlje (Brenton i Di Mauro,1998). Problem heterogenosti zemalja, koji je pove<strong>za</strong>n sa cross-sectioni panel specifikacijama, takoðer se moe ublaiti korištenjemjednadbe s jednom dravom, zbog èega se u literaturi pokatkad koristeupravo takve specifikacije (Brenton, Di Mauro i Lucke, 1999).
64Gravitacijska jednadba koju ocjenjujemo u radu jednostavna je semi-logspecifikacija oblika:TR i =β 0 + β 1 BDP i + β 2 UDALJ i +Σ γκ D ik ,gdje je TR i prirodni logaritam trgovinskog toka iii izmeðu <strong>Hrvatske</strong>i njezina i-tog trgovinskog partnera, BDP i je prirodni logaritamBDP-a te zemlje mjeren prema tekuæim teèajevima, dok UDAL-J i oznaèava zraènu udaljenost izmeðu Zagreba i prijestolnice te zemlje.Korištenjem cestovne udaljenosti vjerojatno bi se bolje mogliaproksimirati troškovi trgovanja jer veæina robe u Hrvatsku ulazikopnenim putem, ali to bi iskljuèilo prekomorske zemlje i stoga znatnosmanjilo broj trgovinskih partnera koje bi bilo moguæe uvrstiti uanalizu. Konaèno, D ik su binarne varijable kojima su oznaèene razlièiteskupine trgovinskih partnera (stare èlanice EU, zemlje srednje iistoène Europe iv te bivše jugoslavenske republike pojedinaèno), dokse u literaturi te varijable èesto rabe i <strong>za</strong> izoliranje utjecaja preferencijalnihtrgovinskih sporazuma, <strong>za</strong>jednièke granice ili jeziène srodnosti,koji olakšavaju trgovinu i sniavaju njezine troškove.U svojim je <strong>za</strong>èecima gravitacijska anali<strong>za</strong> trgovinskih tokovapredoèena kao pristup bez odgovarajuæih teoretskih temelja. Meðutim,kako se kasnije poka<strong>za</strong>lo, ideja o korištenju ekonomskih potencijalai troškova trgovanja pri analizi trgovinskih tokova ipak jebila dublje ukorijenjena u teoriji nego se to u poèetku smatralo.Frankel (1997) daje pregled literature koja pokušava pove<strong>za</strong>ti gravitacijskuanalizu s razlièitim teorijskim pristupima kao što suHekscher-Ohlinova teorija i teorija nesavršenih supstituta. Iako je,dakle, gravitacijski pristup moguæe pove<strong>za</strong>ti s razlièitim teorijamameðunarodne razmjene, njime se ipak ne moe predvidjeti konkretnatrgovinska struktura, odnosno dobra koja æe odreðena zemljauvoziti i izvoziti. Odgovor na to pitanje potrebno je potraiti u odgovarajuæojteoriji meðunarodne razmjene.TRANZICIJA I TRGOVINSKA INTEGRACIJANa poèetku tranzicije tri su skupine silnica utjecale na trgovinskustrukturu tipiène tranzicijske zemlje. Kao prvo, politike stabili<strong>za</strong>cije,liberali<strong>za</strong>cije i privati<strong>za</strong>cije uklonile su veæinu postojeæih ogranièenja<strong>za</strong> meðunarodnu razmjenu i tako omoguæile porast trgovinske otvorenostinjihovih gospodarstava. Nadalje, raspad Vijeæa <strong>za</strong> u<strong>za</strong>jamnuekonomsku pomoæ, odnosno trgovinskog bloka, u koji su osim Sovjet-
skog Save<strong>za</strong> bile ukljuèene i zemlje srednje i istoène Europe, utjecao jena stvaranje nove ekonomske geografije i diversifikaciju pretjerane trgovinekoja je postojala unutar toga trgovinskog bloka. Konaèno, raspadnadnacionalnih drava, kao što su bile Sovjetski Savez, Èehoslovaèkai Jugoslavija, doveo je do trenutaènog porasta otvorenosti novihdrava, pretvarajuæi ono što je prije bila unutrašnja trgovina u meðunarodnurazmjenu. Meðutim, pojava granica i barijere koje one postavljajutrgovini djelovale su u suprotnom smjeru – dovele su do smanjivanjarazmjene izmeðu drava koje su raspadom nadnacionalnih tvorevinastekle samostalnost, uzme li se u obzir i razmjena koja se meðu njimaostvarivala prije osamostaljenja. vRelativna <strong>za</strong>tvorenost gospodarstava zemalja srednje i istoène Europeprije poèetka tranzicije bila je odraz elja središnjih planera koji supokušali odvojiti komunistièke zemlje od utjecaja svjetskoga gospodarstva.Sve su te zemlje imale sloenu regulativu vanjske trgovine, prometadevi<strong>za</strong>ma i tokova kapitala pa stoga ne iznenaðuju brojne studije u kojimaje <strong>za</strong>kljuèeno kako su te zemlje bile bitno slabije ukljuèene u meðunarodnurazmjenu od zemalja <strong>za</strong>padne Europe (Havrylyshyn i Pritchett,1991; Baldwin, 1994; Winters i Wang, 1994). Èvrsta je regulativa u timpodruèjima bila uvelike liberalizirana vrlo rano, veæ na samome poèetkutranzicije, što je potaknulo ekspanziju meðunarodne razmjene. Doista,promatraju li se koeficijenti trgovinske otvorenosti, odnosno omjer meðunarodnerazmjene dobara s BDP-om i<strong>za</strong>branih zemalja srednje i istoèneEurope, jasno je vidljiva tendencija njihova porasta tijekom 1990-ih.Koeficijent trgovinske otvorenosti tako se do kraja desetljeæa više negoudvostruèio s njegove prosjeène razine koja je 1990. godine bila nešto ni-a od 50% <strong>za</strong> šest odabranih zemalja. Štoviše, istraivanja su potvrdila ida je porast otvorenosti bio pove<strong>za</strong>n s napretkom u strukturnim reformamapa su tako zemlje koje su provele bre i temeljitije strukturne reforme(mjerene indeksom tranzicije, EBRD, 2004) ujedno iskusile i najveæi porastotvorenosti (Havrylyshyn i Al-Atrash, 1998).Uz promjene razine otvorenosti, tranzicijske su zemlje bitnopromijenile i geografsku strukturu meðunarodne razmjene. Ta je promjenabila posljedica raspada Vijeæa <strong>za</strong> u<strong>za</strong>jamnu ekonomsku pomoækoje je skretalo meðunarodnu razmjenu njegovih èlanica prema drugimèlanicama toga bloka. Havrylyshyn i Pritchett (1991) tako na temeljugravitacijske analize ocjenjuju kako zemlje srednje i istoène Europe nisutrebale bitno poveæati ukupnu razinu meðunarodne razmjene, ali sutrebale poveæati udio trgovine sa <strong>za</strong>padnim zemljama s 20-30%, kolikoje ona iznosila u 1980-im godinama, na 60-80% ukupne trgovine kako65
66bi strukturu svoje trgovinske razmjene uskladile s potencijalnom. Wintersi Wang (1994) nalaze kako je sredinom 1980-ih razina trgovineunutar Vijeæa <strong>za</strong> u<strong>za</strong>jamnu ekonomsku pomoæ otprilike odgovarala potencijalnojtrgovini, ali je <strong>za</strong>to trgovina èlanica sa zemljama <strong>za</strong>padneEurope bila bitno nia od potencijala – Maðarska se najviše pribliilapotencijalu s razinom razmjene koja još nije dose<strong>za</strong>la ni njegovu treæinu.Baldwin (1994) izradio je još jednu od utjecajnih studija o trgovinskimpotencijalima zemalja srednje i istoène Europe, koja nam je posebno<strong>za</strong>nimljiva zbog toga što ocjenjuje i potencijalnu trgovinskustrukturu <strong>Hrvatske</strong>. Prema njegovim ocjenama, potencijalni izvoz zemaljasrednje i istoène Europe u dvanaest tadašnjih zemalja èlanica EUu predtranzicijskoj 1989. godini bio je 4,8 puta viši od stvarnoga izvo<strong>za</strong>,dok je potencijalni uvoz bio 2,1 put veæi od stvarnoga. Istodobno,trgovina s drugim èlanicama istoènog bloka bila je izmeðu 0,4 i 1,6 putaviša od potencijala. Potencijalni udio dvanaest tadašnjih èlanica EUu meðunarodnoj razmjeni <strong>Hrvatske</strong>, prema Baldwinu, iznosi otprilike60%, a pridoda li se njima i šest zemalja tadašnjih èlanica EFTA-e, udiose penje na 76% ukupne hrvatske meðunarodne razmjene.Slika 1. Koeficijent trgovinske otvorenosti tranzicijskih zemalja (omjer ukupnerazmjene dobara i usluga i BDP-a, u %)1401201008060402090. 91. 92. 93. 94. 95. 96. 97. 98. 99. 00. 01.BugarskaSlovenijaIzvor: WIIW (1997; 2000; 2003).MaðarskaÈeška RepublikaSlovaèkaPoljska
67Iako, dakle, studije nalaze razlièite razmjere potencijalne otvorenostii skretanja trgovine <strong>za</strong> zemlje srednje i istoène Europe, što ovisi oprocjenama BDP-a i trgovine koji se u razdoblju prije tranzicije nisumogli vrednovati prema trišnim cijenama, <strong>za</strong>jednièki je <strong>za</strong>kljuèak kakoje uoèi tranzicije postojao velik potencijal <strong>za</strong> poveæanje trgovine sa zemljama<strong>za</strong>padne Europe. Udio petnaest zemalja èlanica EU u razmjeni zemaljasrednje i istoène Europe doista je porastao tijekom 1990-ih s oko42% (što je veæ bitno više od njezine razine s poèetka 1980-ih) na 61%ukupne razmjene, koliko je ona iznosila krajem toga desetljeæa. Slovenijai Slovaèka naizgled su iznimke od takve dinamike, uz izraena kolebanjapoèetkom 1990-ih. U njihovu su sluèaju stagnacija i usporenirast udjela EU u ukupnoj meðunarodnoj razmjeni tih zemalja tijekom1990-ih bili posljedica raspada nadnacionalnih drava i pretvaranja trgovines èlanicama bivših federacija u meðunarodnu razmjenu, što je smanjiloudio zemalja èlanica EU. Iskljuèi li se taj utjecaj, dinamika geografskestrukture meðunarodne razmjene navedenih zemalja ne odstupabitno od dinamike opaene u drugim promatranim zemljama.Slika 2. Udio robne razmjene sa zemljama èlanicama EU-15 u ukupnoj robnojrazmjeni zemalja srednje i istoène Europe (u %)807060504030201090. 91. 92. 93. 94. 95. 96. 97. 98. 99. 00. 01.BugarskaSlovenijaMaðarskaÈeška RepublikaSlovaèkaPoljskaIzvor: WIIW (1997; 2000; 2003).
68Uz sve navedene èimbenike, na dinamiku meðunarodne razmjeneu tranzicijskim je zemljama utjecao i oporavak, odnosno rast BDP-a.Zemlje koje su bre rasle tijekom 1990-ih više su i trgovale, i to ne samou smislu obujma meðunarodne razmjene, veæ i u odnosu na BDP. DinamikaBDP-a takoðer je pove<strong>za</strong>na s uspjehom u reformama, pa je to jošjedan od kanala koji je utjecao na porast otvorenosti i trgovinske integracijeuspješnijih zemalja, dok su one manje uspješne manje i trgovale.U drugoj polovici 1990-ih mogu se nazrijeti znaci sporijeg rastaudjela zemalja èlanica EU u ukupnoj trgovini zemalja srednje i istoèneEurope, iako se porast trgovinske otvorenosti i dalje nastavio, pa se mo-e pretpostaviti kako je do tada veæ dosegnut visok stupanj integracije.Nilsson (1999) tako nalazi da je veæ 1995. godine geografska strukturatrgovine zemalja srednje i istoène Europe, u smislu razmjera trgovine sèlanicama EU, odgovarala strukturi tipiène razvijene zemlje, èlaniceOECD-a. Sliène su rezultate dobili i Brenton i Di Mauro (1998), koji suse usredotoèili na sektorsku strukturu razmjene, i to posebno na trgovinuosjetljivim proizvodima kao što su odjevni predmeti ili poljoprivredniproizvodi. Kako je rijeè o proizvodima u kojima zemlje s niskim nadnicamaobièno imaju komparativne prednosti, EU je zbog straha od gubitkaradnih mjesta sve do kraja 1990-ih <strong>za</strong>drao razlièite trgovinske barijerena uvoz tih proizvoda. No èak je i trgovina tim proizvodima, unatoèsvim postojeæim cjenovnim i kolièinskim barijerama, do 1996. godinedosegnula svoj potencijal pa stoga Brenton i Di Mauro (1998) nisuoèekivali njezino daljnje jaèanje, odnosno porast trgovinske integracijeu tome segmentu. Di Mauro (2000) èak ide toliko daleko da fazu trgovinskeintegracije proglašava <strong>za</strong>vršenom i navješæuje “dublju” integracijukoju bi trebalo pratiti jaèanje izravnih inozemnih investicija.Navedene su studije <strong>za</strong>pravo <strong>za</strong>nimljive stoga što pokazuju kakosu zemlje srednje i istoène Europe veæ sredinom 1990-ih dosegnulevisok stupanj trgovinske integracije sa zemljama èlanicama EU. NoKomisija nije s jednakim entuzijazmom ocjenjivala ekonomsku spremnosttih zemalja <strong>za</strong> èlanstvo u EU. Tako su pet kandidatkinja iz srednjei istoène Europe (Èeška, Maðarska, Poljska, Slovaèka, Slovenija) i tripribaltièke zemlje (Estonija, Litva i Latvija) status trišnoga gospodarstvadobile tek u izvješæu <strong>za</strong> 2000. godinu, koje je <strong>za</strong>pravo bilo treæe redovitoizvješæe Komisije o spremnosti zemalja kandidatkinja <strong>za</strong> èlanstvou Uniji. Tada je ocijenjeno kako sve te zemlje moraju provesti dodatnereforme da bi u srednjem roku bile sposobne podnijeti konkurentskepritiske unutar Unije, a taj kriterij nijedna od navedenih zemalja nije<strong>za</strong>dovoljila ni u izvješæu <strong>za</strong> 2002. godinu, posljednjemu u koje ih je
69Komisija ukljuèila. Bugarska je status djelotvornoga trišnoga gospodarstvastekla u izvješæu <strong>za</strong> 2002. godinu, a Rumunjska tek u izvješæu<strong>za</strong> 2003. godinu.TRGOVINSKA INTEGRACIJA HRVATSKE UEUROPSKU UNIJUKao i u sluèaju drugih tranzicijskih zemalja koje su prolazile ilijoš uvijek prolaze kroz proces pridruivanja EU, tako je i u Mišljenju o<strong>za</strong>htjevu Republike <strong>Hrvatske</strong> <strong>za</strong> èlanstvo u EU Komisija razmotrila širokspektar poka<strong>za</strong>telja dosegnute razine gospodarskog razvoja, makroekonomskogokruenja te ostvarenih strukturnih reformi koji upuæujuna napredak na jedanaest podruèja od njezina interesa. Komisija uMišljenju <strong>za</strong>kljuèuje kako se Hrvatska moe smatrati zemljom u kojojpostoji trišno gospodarstvo. Hrvatska, meðutim, ne <strong>za</strong>dovoljava drugikriterij, odnosno trenutaèno nije sposobna svladati pritisak trišnog natjecanjaniti se uklopiti u trišna strujanja unutar Unije. Komisija ipaksmatra kako bi u srednjoroènom razdoblju Hrvatska trebala <strong>za</strong>dovoljitii drugi kriterij ako nastavi s provedbom reformi <strong>za</strong> uklanjanje preostalihnedostataka.Komisija je kao jednu od skupina poka<strong>za</strong>telja u sklopu drugogakriterija ocjenjivala i stupanj liberali<strong>za</strong>cije trgovine i otvorenosti, <strong>za</strong> štoje Hrvatska dobila razmjerno povoljnu ocjenu. Imajuæi na umu znaèenjekoje Komisija i, još više, pojedini istraivaèi pridaju meðunarodnojrazmjeni, èini se opravdanim rigoroznije razmotriti razinu trgovinskeintegracije <strong>Hrvatske</strong>. Hrvatska je nakon osamostaljenja bila razmjernootvorena, uz razinu robne razmjene koja je dose<strong>za</strong>la gotovo 90% BDP-a vi .No dok su zemlje srednje i istoène Europe postajale otvorenije s napretkomtranzicije, u Hrvatskoj se dogaðalo suprotno pa je koeficijent trgovinskeotvorenosti padao sve do sredine 1990-ih. Njegov je porast <strong>za</strong>poèeotek krajem 1990-ih, s razdobljem snanije trgovinske liberali<strong>za</strong>cije,kada dosee razinu od otprilike 70%. Opadanje je u prvim godinamanakon osamostaljivanja uglavnom bilo uvjetovano smanjivanjem trgovines bivšim republikama, dok je razmjena s ostatkom svijeta, mjerenakao udio u BDP-u, stagnirala. Takoðer, hrvatski je koeficijent trgovinskeotvorenosti krajem 1990-ih bio nii od raspona 90-130%BDP-a, u kojemu se on tada kretao u zemljama srednje i istoène Europe,uz izuzetak Poljske, koja je velika, pa stoga i manje otvorena zem-
70lja. Kako na otvorenost utjeèu velièina zemlje, njezin zemljopisni polo-aj, prometna infrastruktura, granièni reimi i niz drugih èimbenika èijiutjecaj nije moguæe eg<strong>za</strong>ktno utvrditi, teško je jasno reæi je li Hrvatskamanje otvorena <strong>za</strong> meðunarodnu razmjenu od tih zemalja. Naravno,valja imati na umu i to da je <strong>za</strong> Hrvatsku znaèajan izvoz usluga, uobliku turizma, koji znatno poveæava njezinu otvorenost.Slika 3. Koeficijent trgovinske otvorenosti <strong>za</strong> Hrvatsku (u %)1009080706050403090. 91. 92. 93. 94. 95. 96. 97. 98. 99. 00. 01. 02.koeficijent trgovinskeotvorenostikoeficijent trgovinskeotvorenosti (bez bivših republika)Izvor: DZSDistorzije meðunarodne razmjene koje su na poèetku tranzicijepostojale u Hrvatskoj bile su, prema navedenim studijama, nešto bla-e nego u ostalim zemljama srednje i istoène Europe. No iako Jugoslavijanije bila èlanica Vijeæa <strong>za</strong> u<strong>za</strong>jamnu ekonomsku pomoæ, raspadtoga bloka doveo je do potrebe diversifikacije prekomjerne trgovinekoja se obavljala s njime. Havrylyshyn and Pritchett (1991) na temeljugravitacijske analize ocjenjuju kako je trgovina Jugoslavije sa zemljamasrednje i istoène Europe poèetkom 1980-ih bila <strong>za</strong> 13 postotnihbodova ukupne trgovine viša od “prirodne” razine, dok je u isto vrijemetrgovina sa <strong>za</strong>padnim zemljama bila <strong>za</strong> 18 postotnih bodova niaod “prirodne”. Takva je struktura razmjene bila bitno blia potencijalnojnego trgovina drugih zemalja srednje i istoène Europe, od kojih suneke trebale preorijentirati gotovo tri èetvrtine robne razmjene. Noistodobno je u Hrvatskoj bila izraena druga vrsta pristranosti – ogra-
71nièenja meðunarodne razmjene poticala su trgovinu s drugim bivšimrepublikama. Tako je, prema input-output tablicama <strong>za</strong> 1987. godinu,razmjena s bivšim republikama dvostruko nadmašivala meðunarodnurazmjenu.Slika 4. Geografska struktura hrvatske robne razmjene10080604020092. 93. 94. 95. 96. 97. 98. 99. 00. 01. 02.EU-15bivše republike srednja i istoèna Europa ostaleIzvor: DZSUoèi i nakon raspada Jugoslavije Hrvatska je vrlo brzo preusmjeriladio razmjene s bivšim republikama, èiji je udio u 1992. godinipao na manje od treæine ukupne meðunarodne razmjene. Taj se procesponajprije odnosi na preusmjeravanje robnog uvo<strong>za</strong> prema drugimzemljama, koji je nakon poèetne kontrakcije vrlo brzo porastao, dok jerast robnog izvo<strong>za</strong> bio bitno sporiji i slabijeg intenziteta. Takvo sepreusmjeravanje nastavilo do sredine 1990-ih, kada je udio bivših republikadosegao otprilike 15% ukupne razmjene, nakon èega se stabiliziraoi èak lagano oporavio u posljednje vrijeme. S druge strane procesapreusmjeravanja robne razmjene rastao je udio zemalja èlanica EU uhrvatskoj meðunarodnoj razmjeni. Prije osamostaljivanja njihov je udiodose<strong>za</strong>o gotovo 60% te se nakon laganog porasta, veæ u prvoj polovici1990-ih, stabilizirao izmeðu 50 i 60% ukupne meðunarodne razmjene.Zbog osamostaljivanja <strong>Hrvatske</strong> takva dinamika ipak znaèi lagani porastu odnosu prema poèetku desetljeæa – iskljuèi li se tako razmjena sbivšim jugoslavenskim republikama, udio trgovine s EU u drugoj polovici1990-ih raste na 65% ostatka.
72Rigorozne procjene sklonosti trgovini s drugim republikama prijeraspada bivše Jugoslavije ne postoje, ali <strong>za</strong>to Fidrmuc i Fidrmuc(2000) pokazuju, na temelju gravitacijske analize, kako je 1990. godinetrgovina izmeðu <strong>Hrvatske</strong> i Slovenije bila 24 puta veæa od potencijalnerazine. Iako je ta brojka visoka u usporedbi s nekim ocjenama sklonostiunutrašnjoj trgovini u <strong>za</strong>padnim zemljama vii , ona je niska prema pristranostimakoje su postojale u drugim tranzicijskim zemljama. Tako su Èeškai Slovaèka, baltièke zemlje te skupina koja se sastoji od Bjelorusije,Rusije i Ukrajine 1990. godine unutar sebe trgovale 41-43 puta više odpotencijala. U skladu sa smanjenjem pristranosti koje sugerira smanjivanjeudjela bivših jugoslavenskih republika u hrvatskoj meðunarodnojrazmjeni, Fidrmuc i Fidrmuc (2000) nalaze kako su 1998. Hrvatska iSlovenija trgovale dvostruko više od potencijala, dok su Èeška i Slovaèkatrgovale sedam puta više od potencijala, trgovina meðu baltièkimzemljama bila je 13 puta veæa od potencijala, a trgovina izmeðu Bjelorusije,Rusije i Ukrajine èak je 30 puta nadmašivala potencijal.Geografska struktura robne razmjene ne govori mnogo o tome jeli Hrvatska <strong>za</strong>vršila proces trgovinske tranzicije. Stabiliziranje geografskestrukture, uz relativno visok udio zemalja èlanica EU, moe sugeriratikako je Hrvatska dosegla svoj trgovinski potencijal, ali uzme li seu obzir stagnacija otvorenosti na nešto nioj razini nego u ostalim zemljamasrednje i istoène Europe, to moe znaèiti i <strong>za</strong>stoj u tranziciji. Kakobismo pokušali rasvijetliti to pitanje, na temelju gravitacijskog modelaocijenit æemo pristranosti koje su ostale u trgovini sa starim èlanicamaEU, zemljama srednje i istoène Europe te bivšim jugoslavenskimrepublikama. Model je ocijenjen <strong>za</strong> tri razdoblja: 1999, 2002. i 2003.godinu. Prvo je razdoblje <strong>za</strong>nimljivo stoga što <strong>za</strong>pravo prethodi ulasku<strong>Hrvatske</strong> u Svjetsku trgovinsku organi<strong>za</strong>ciju (Hrvatska je postala èlanicaWTO-a 2000. godine) i brojne trgovinske integracije (te je godineHrvatska imala <strong>za</strong>kljuèene preferencijalne trgovinske sporazume samosa Slovenijom, Makedonijom te Bosnom i Hercegovinom viii , da bi do2003. godine broj takvih sporazuma narastao na ukupno 31, a oni su, uzstare i nove èlanice EU, ix obuhvaæale i Norvešku, Švicarsku, Lihtenštajn,Island i Tursku) tako da æemo gravitacijskim modelom ujednoocijeniti i prve uèinke trgovinskih sporazuma. S obzirom na to da je trgovinskidio Sporazuma o stabili<strong>za</strong>ciji i pridruivanju (SSP) kvalitativnodrugaèiji od Europskih sporazuma što su ih poèetkom 1990-ih <strong>za</strong>kljuèivalezemlje srednje i istoène Europe, buduæi uèinci SSP-a vjerojatnoæe se razlikovati od iskustva tih zemalja. S jedne strane, Hrvatskaje ishodila nešto povoljniji poloaj nego te zemlje jer je SSP-om uklo-
njena glavnina prethodno uvedenih <strong>za</strong>preka izvozu osjetljivih proizvoda.SSP, meðutim, ima i znaèajan nedostatak u odnosu prema Europskimsporazumima jer Hrvatska njime nije ukljuèena u paneuropski sustavdijagonalne kumulacije podrijetla, što i Europska komisija navodikao znaèajnu <strong>za</strong>preku buduæem rastu meðusobne razmjene (Brenton iDi Mauro, 1998; European Commission, 2004; Mayhew, 1998). Oukljuèivanju zemalja kandidatkinja <strong>za</strong> èlanstvo u taj sustav intenzivnose raspravljalo poèetkom 1990-ih, a Baldwin (1994) posebno se <strong>za</strong>lagao<strong>za</strong> njihovo ukljuèivanje jer je smatrao da bi izostavljanje zemaljakandidatkinja iz toga sustava znaèajno oslabilo priljev inozemnih investicija,koje su se poka<strong>za</strong>le kljuènima <strong>za</strong> trgovinsku integraciju.Metodom najmanjih kvadrata ocijenjeno je ukupno devet gravitacijskihmodela (izvoz, uvoz i ukupna razmjena tijekom tri navedenarazdoblja). Koeficijent determinacije u ocijenjenim je modelima na <strong>za</strong>dovoljavajuæojrazini <strong>za</strong> gravitacijske modele (izmeðu 0,56 <strong>za</strong> izvoz u1999. godini i 0,82 <strong>za</strong> ukupnu razmjenu u 2003. godini) i ima tendencijurasta. Buduæi da zbog heterogenosti ukljuèenih zemalja modeli pokazujuproblem heteroskedastiènosti reziduala, èest pri primjeni gravitacijskihmodela, standardne su pogreške ocijenjene korištenjemNewey-Westove procedure. Pojedine binarne varijable nisu signifikantneu nekim ili èak u svim razdobljima, ali su ipak <strong>za</strong>drane jer je ciljocijenjenih modela bio utvrditi razlikuju li se stvarni trgovinski tokoviod njihove potencijalne razine, a usto su one <strong>za</strong>drane u svim razdobljimakako bi se saèuvala struktura modela.Gravitacijski model pokazuje kako ukupna hrvatska robna razmjenasa starim èlanicama EU tijekom promatranog razdoblja nije bilabitno razlièita od potencijalne, kao ni pojedini trgovinski tokovi (odnosnorobni uvoz i izvoz), iako je ocijenjena razina uvo<strong>za</strong> bila iznad potencijalne,a izvo<strong>za</strong> ispod potencijalnoga. Nesignifikantnost parametara, uzbinarne varijable izvo<strong>za</strong>, uvo<strong>za</strong> i ukupne razmjene sa starim èlanicamaEU, moe odraavati velike razlike u integriranosti s pojedinima od tihzemalja pa se stoga njegova razina moe promatrati kao naznaka prosjekaraznolikih bilateralnih trgovinskih tokova. Razmjena sa zemljamasrednje i istoène Europe poka<strong>za</strong>la je rastuæu tendenciju s obzirom na potencijalnute je u 2003. godini bila <strong>za</strong> 112% viša od njezine potencijalnerazine, što je, slièno kao i <strong>za</strong> zemlje èlanice EU proizlazilo iz znaèajno višei rastuæe razine uvo<strong>za</strong> u usporedbi s njegovom potencijalnom razinom.Valja napomenuti kako su trgovinski potencijali ocijenjeni u usporedbi spreostalim zemljama s kojima Hrvatska trguje, a koje su tijekom promatranograzdoblja èinile izmeðu èetvrtine i petine ukupne robne razmjene,73
74pa æe i trgovinski potencijali sa zemljama srednje i istoène Europe, starimèlanicama EU i bivšim jugoslavenskim republikama biti podcijenjeniu mjeri u kojoj Hrvatska nije ostvarila puni trgovinski potencijal s timzemljama. Tom bi se problemu moglo djelomièno doskoèiti konstrukcijomgravitacijskog modela <strong>za</strong> veæu skupinu razvijenih zemalja, primjericeèlanica OECD-a, i ocjenom hrvatskih trgovinskih potencijala na temeljutako dobivenih parametara. Tada bi model odraavao prosjeènu sklonostmeðunarodnoj razmjeni èlanica OECD-a, što takoðer ne mora nunoodraavati potencijalnu hrvatsku sklonost razmjeni.Tablica 1. Razlika izmeðu stvarne i potencijalne hrvatske robne razmjene (u %)EU-15 Srednja Bosna Slovenija Makedonija Srbijai istoèna i iEuropa Hercegovina Crna GoraIzvoz1999. -27,4* -39,8* 5.713,9 410,5 2.132,2 62,8*2002. -19,5* -36,4* 4.074,9 183,3 1.146,1 608,62003. -53,2* -57,4* 2.647,6 -1,7* 1.055,9 286,9Uvoz1999. 61,7* 260,7 4.680,6 2.744,9 5.074,8 243,42002. 54,6* 286,2 3.818,8 2.197,7 3.998,0 419,02003. 85,5* 547,8 5.372,1 3.296,9 4.329,9 671,4Ukupnarazmjena1999. -10,3* 32,6 6.096,5 791,9 3.171,5 86,9*2002. -15,0* 47,4 4.854,4 522,4 2.311,1 488,92003. -10,6* 112,0 5.734,1 626,1 2.536,7 546,2* Nije statistièki znaèajno (na razini od 10% signifikantnosti).Izvor: autorov izraèunBez obzira na nedostatke ocijenjenoga gravitacijskog modela,<strong>za</strong>nimljivo je razmotriti razmjere i postojanost pristranosti koje postojeu trgovini s bivšim jugoslavenskim republikama. Najveæa se pristranostmoe primijetiti u trgovini s Bosnom i Hercegovinom, koja je u 2003.godini <strong>za</strong> otprilike 5.700% nadmašivala potencijalnu. Pad pristranosti injezin ponovni rast vjerojatno se moe pove<strong>za</strong>ti s otkazivanjem ugovorao slobodnoj trgovini i njegovim ponovnim sklapanjem. Visoka je ipristranost u trgovini s Makedonijom, ali je posljednjih godina bilasmanjena, što je konzistentno sa <strong>za</strong>kljuèivanjem novih ugovora o slobodnojtrgovini i njezinom diversifikacijom. Rast trgovine koji je pove-
æao pristranost u trgovini sa Srbijom i Crnom Gorom <strong>za</strong>pravo je prethodio<strong>za</strong>kljuèivanju ugovora o slobodnoj trgovini, koji je na snagu stupiotek 2003. godine, dok je pristranost u trgovini sa Slovenijom, uzmanje fluktuacije, stalno bila na visokoj razini, iako se smanjivala pristranostna strani izvo<strong>za</strong> i rasla pristranost na strani uvo<strong>za</strong>.Znaèajno smanjenje ocijenjenih pristranosti u izvozu tijekompromatranog razdoblja <strong>za</strong>pravo ne znaèi smanjenje izvo<strong>za</strong> u promatraneskupine zemalja, veæ jaèi porast izvo<strong>za</strong> u ostale zemlje. U skladu stime, visoke pristranosti u hrvatskoj razmjeni ne znaèe nuno da Hrvatskabaš u toj mjeri trguje iznad “potencijalne” razine s bivšim jugoslavenskimrepublikama, veæ djelomièno moe znaèiti i nedovoljnu trgovinus ostalim zemljama. Takav <strong>za</strong>kljuèak sugerira usporedba sa spomenutimrezultatima Fidrmuc i Fidrmuc (2000), koji na temelju prosjeènesklonosti trgovini zemalja èlanica OECD-a nalaze da Hrvatska iSlovenija trguju tek dvostruko više od potencijala. Dodatni indikativannalaz u tom smislu nudi Fidrmuc (2004), koji je Hrvatsku ukljuèio u velikigravitacijski model ocijenjen na ukupno 60 zemalja. Na temeljuagregiranja fiksnih efekata specifiènih <strong>za</strong> pojedine zemlje, Fidrmuc <strong>za</strong>kljuèujekako Hrvatska ulazi u skupinu zemalja koje imaju znaèajanneispunjeni trgovinski potencijal (nalazi se na 51. mjestu u poretku odukupno 60 zemalja, s razinom integracije sliènom Malti, a nešto veæomod Litve, Letonije, Bjelorusije, Makedonije, Moldavije, Bosne i Hercegovinei Albanije, koje su bile na <strong>za</strong>èelju, dok su sve ostale tranzicijskezemlje, prema tom indikatoru, bile snanije integrirane u svjetsko gospodarstvood <strong>Hrvatske</strong>). Naravno, valja imati na umu kako agregiranjetih fiksnih efekata ne odraava samo razinu integracije u svjetsko gospodarstvoveæ i niz razlièitih èimbenika specifiènih <strong>za</strong> pojedinu zemlju,iako relativni poredak zemalja daje naslutiti kako Hrvatska pripadazemljama koje su relativno slabo integrirane u svjetsko gospodarstvo.Druga moguænost razmatranja razine integracije u svjetsko gospodarstvojest ukljuèivanje tokova unutar pojedine zemlje u gravitacijski model(McCallum, 1995; Wei, 1996). Takav se pristup, meðutim, temeljina nizu pretpostavki nunih <strong>za</strong> konstrukciju modela ili na detaljnim statistièkimpodacima o razmjeni izmeðu pojedinih teritorijalnih jedinicaunutar zemlje koja se prouèava (a ista je razina de<strong>za</strong>gregacije poeljnai <strong>za</strong> statistièke podatke njezinih trgovinskih partnera), što je rijetkost.Èak i ako se pristranosti <strong>za</strong>jednièkog trišta u potpunosti izgube,<strong>za</strong>jednièka granica i jeziène bliskosti potièu meðusobnu razmjenu. Fidrmuci Fidrmuc (2000) eksplicitno iskljuèuju utjecaj <strong>za</strong>jednièke granicekoja, prema njihovim nalazima, poveæava meðusobnu razmjenu <strong>za</strong> otpri-75
76like polovicu iznad potencijalne. Stoga je i razlika izmeðu njihovih nala<strong>za</strong>u vezi s pristranosti trgovine <strong>Hrvatske</strong> i Slovenije i rezultata ovoga radanešto manja. Uzme li se u obzir takav utjecaj <strong>za</strong>jednièke granice, smanjilabi se i pristranosti u trgovini, odnosno ocjena prekomjerne razmjenesa susjednim bivšim jugoslavenskim republikama <strong>za</strong> otprilike treæinu.Bez obzira na promjenu hrvatske trgovinske strukture, gravitacijskimodel sugerira kako i dalje postoje znaèajne pristranosti u trgovinis bivšim jugoslavenskim republikama. Štoviše, <strong>za</strong>kljuèivanje brojnihugovora o slobodnoj trgovini <strong>za</strong>pravo je potaknulo obnovu trgovinskihve<strong>za</strong> s bivšim jugoslavenskim republikama i porast pristranosti utrgovini, a ne nastavak njezine diversifikacije. Znaèajno kašnjenje <strong>Hrvatske</strong>u trgovinskoj integraciji s EU u usporedbi sa zemljama srednje iistoène Europe, kao i još uvijek visoke, pa èak i rastuæe pristranosti utrgovini s bivšim jugoslavenskim republikama, èine se pove<strong>za</strong>nima.Brenton i Di Mauro (1998) <strong>za</strong>kljuèuju kako slobodniji pristup trištuEU <strong>za</strong> neke zemlje srednje i istoène Europe moe rezultirati istiskivanjemdrugih zemalja jer su upravo te zemlje izravni konkurenti na trištimaEU. Takvo je viðenje suprotno dotadašnjem strahu od konkurencijezemalja srednje i istoène Europe, posebno izraenome u “junim”èlanicama EU (Portugalu, Španjolskoj, Italiji i Grèkoj), koji se umnogomepoka<strong>za</strong>o neutemeljenim. Promjena u stajalištu Europske komisijevidljiva je i iz omoguæivanja bitno slobodnijeg pristupa zemljama jugoistoèneEurope <strong>za</strong> izvoz osjetljivih proizvoda na trište EU nego novimèlanicama na njihovu putu integracije, što su <strong>za</strong> sada sklapanjem trgovinskihsporazuma iskoristile samo Hrvatska i Makedonija.Hrvatsko gospodarstvo, koje je zbog kašnjenja u trgovinskim integracijamaizgubilo steèene pozicije na trištu EU, iskorištava povlaštenipristup trištima zemalja jugoistoène Europe, odnosno bivših jugoslavenskihrepublika. Takva pozicija <strong>za</strong>pravo omoguæuje samo kratkoroènoutoèište prije nego se i te zemlje otvore i omoguæe ravnopravanpristup ostalim hrvatskim konkurentima, što dugoroèno poveæavatroškove restrukturiranja trgovine. Di<strong>za</strong>jniranje ispravnog trgovinskogreima moglo bi umanjiti pristranosti koje postoje u meðunarodnoj razmjenii poveæati dugoroène moguænosti rasta.ZAKLJUÈCI I PREPORUKEHrvatska je veæ u prvom mišljenju Komisije dobila relativno povoljnuocjenu ekonomske spremnosti <strong>za</strong> integraciju u EU. Nove zemlje
èlanice iz srednje i istoène Europe takvu su ocjenu prvi put dobile tek2000. godine (dakle, èetiri godine prije pridruivanja), a <strong>za</strong>drale su jesve do posljednjega redovitog izvješæa o napretku prije pridruivanja.Za razliku od razmjerno povoljnog mišljenja Komisije, struktura i dinamikahrvatske razmjene još uvijek pokazuju postojanje snanih pristranostiprema bivšim jugoslavenskim republikama, meðu kojima prednjaèeBosna i Hercegovina i Makedonija, ali je oèita i stabilna pristranostu trgovini sa Slovenijom, kao i rastuæa pristranost u trgovini sa Srbijomi Crnom Gorom. Takve su pristranosti proistekle iz naslijeðenihtrgovinskih struktura, a bile su podrane i razmjerno ranim <strong>za</strong>kljuèivanjemugovora o slobodnoj trgovini upravo s tim zemljama. Osim toga,iako prika<strong>za</strong>na gravitacijska anali<strong>za</strong> ne sugerira jasno postojanje neostvarenogtrgovinskog potencijala sa zemljama èlanicama EU, što dijelomproistjeèe iz svojstava gravitacijskog modela i razlièitih trgovinskihodnosa s pojedinim èlanicama EU, stagnacija razine trgovinskeotvorenosti i njezina nešto nia razina, kao i nalazi pojedinih novijihistraivanja (Fidrmuc, 2004), naznaèuju tu moguænost.Opisana pozicija <strong>Hrvatske</strong> s obzirom na trgovinsku integraciju uusporedbi sa zemljama srednje i istoène Europe vjerojatno se najboljemoe objasniti gubljenjem udjela na trištu EU na štetu onih konkurenatakoji su bre napredovali u trgovinskim integracijama. Izgubljenepozicije nije moguæe vratiti u kratkom roku, a kako bi se ublaile preostalepristranosti i smanjili dugoroèni troškovi restrukturiranja robnerazmjene, valjalo bi ubr<strong>za</strong>ti dovršetak trgovinske integracije. To se prijesvega odnosi na paneuropski sustav dijagonalne kumulacije podrijetlau koji Hrvatska tako još uvijek nije ukljuèena, dok su zemlje srednjei istoène Europe, vjerojatno najveæi konkurenti <strong>Hrvatske</strong> na trištuEU, nakon prosjeèno gotovo punog desetljeæa provedenoga u tom reimutrgovine sada veæ postale punopravne èlanice EU. Takav sustav bilateralnihtrgovinskih odnosa <strong>za</strong>pravo znaèi da se znaèajan dio razmjeneizmeðu <strong>Hrvatske</strong> i zemalja èlanica EU ne ostvaruje u reimu slobodnetrgovine, što umnogome slabi inozemne investicije u proizvodnisektor i oteava integraciju <strong>Hrvatske</strong> u europske proizvodne lance. Kakose u ovome radu visoka razina trgovinske integracije ne promatra samokao pretpostavka gospodarske integracije veæ i kao posljedica brzogauklanjanja institucionalnih <strong>za</strong>preka razmjeni, nunost smanjivanja<strong>za</strong>ostataka u trgovinskoj integraciji sugerira što bri ula<strong>za</strong>k u èlanstvoEU. Svako nastojanje u smjeru produbljivanja trgovinske integracije sazemljama jugoistoène Europe <strong>za</strong>pravo oznaèava traenje kratkoroènogutoèišta na trištima zemalja koje su još manje otvorene od <strong>Hrvatske</strong>,77
78što æe u dugom roku poveæati troškove restrukturiranja robne razmjene,pa im stoga ne bi valjalo davati prednost.Konaèno, <strong>za</strong> ispravljanje trgovinskih pristranosti uputnije bi bilopoveæati razmjenu sa zemljama s kojima ne postoji višak razmjeneiznad “potencijala” (osim èlanica EU, to su i sve ostale zemlje koje nisuposebno izdvajane u analizi), nego smanjiti razmjenu s bivšim jugoslavenskimrepublikama i zemljama srednje i istoène Europe. Rast razmjenes tim bi grupama zemalja trebao poveæati razinu ukupne otvorenosti,prema kojoj Hrvatska takoðer <strong>za</strong>ostaje. Empirijski nalazi kojiupuæuju na vezu izmeðu strukturnih reformi i trgovinske otvorenostisugeriraju da bi ispravan naèin <strong>za</strong> posti<strong>za</strong>nje toga cilja bilo ubr<strong>za</strong>vanjei jaèanje strukturnih reformi. Prema EBRD-ovu indeksu tranzicije, Hrvatskaje, unatoè odreðenom napretku, i u 2004. godini <strong>za</strong>ostajala uprovoðenju strukturnih reformi <strong>za</strong> sedam novih èlanica EU x (EBRD,2004). Nastavak i ubr<strong>za</strong>vanje reformi poput privati<strong>za</strong>cije, jaèanja vladavineprava i smanjivanja <strong>za</strong>diranja drave u gospodarske tokove stogasu <strong>za</strong>pravo nune <strong>za</strong> jaèanje trgovinske pove<strong>za</strong>nosti i konkurentnosti,što su preduvjeti uspješne integracije u EU.iiiiiiivEuropski sporazumi izmeðu tranzicijskih zemalja koje su 2004. postale èlanice iUnije prva su generacija sporazuma o pridruivanju <strong>za</strong> tranzicijske zemlje. Ti susporazumi <strong>za</strong>kljuèivani izmeðu 1993. i 1996. godine, da bi na snagu stupili 1994.godine (Maðarska i Poljska), 1995. godine (Èeška i Slovaèka), 1998. godine (tripribaltièke zemlje) i 1999. godine (Slovenija).Izuzetno visok vanjskotrgovinski deficit Hrvatska uvelike nadoknaðuje suficitom naraèunu usluga platne bilance. Trgovinu uslugama, naalost, nije bilo moguæeukljuèiti u gravitacijsku analizu zbog nedostatka statistièkih poka<strong>za</strong>telja o njezinojgeografskoj strukturi, iako bi to u sluèaju <strong>Hrvatske</strong> bilo i te kako opravdano.Sveobuhvatni pristup razmatranju problema vanjskotrgovinskog deficita stoga bibila anali<strong>za</strong> deficita tekuæeg raèuna platne bilance, odnosno usporedba njegovestvarne razine s oèekivanom razinom na temelju razine razvoja i dinamike rasta(odnosno potrebe <strong>za</strong> uvozom kapitala), stupnja pristupa meðunarodnim financijskimtrištima (raspoloivosti inozemnog kapitala) i sl. U skladu s time, gospodarska integracijamoe potaknuti priljeve kapitala, što poveæava deficit tekuæeg raèuna platnebilance i naoko pogoršava konkurentnost, ali veæe inozemne investicije istodobnopotièu rast produktivnosti (Blanchard i Giavazzi, 2002).U gravitacijski se model obièno ukljuèuju samo uvozni tokovi jer se pretpostavlja dazbog prikupljanja carina zemlje statistièki kvalitetnije prate uvoz nego izvoz, a kakose promatraju svi bilateralni odnosi, takav pristup ujedno znaèi i pokrivanje izvoznihtokova. Kako se u ovom radu konstruira gravitacijski model samo <strong>za</strong> Hrvatsku, promatratæe se izvoz i uvoz <strong>za</strong>sebno, kao i ukupna razmjena, odnosno zbroj izvo<strong>za</strong> iuvo<strong>za</strong>.Zemljama srednje i istoène Europe u ovom se radu smatraju Bugarska, Èeška,Maðarska, Poljska, Rumunjska i Slovaèka, koje su bile èlanice Vijeæa <strong>za</strong> u<strong>za</strong>jamnu
79ekonomsku pomoæ, a danas su èlanice ili kandidatkinje <strong>za</strong> èlanstvo u EU. Slovenijanije ukljuèena u tu skupinu jer se pristranosti u razmjeni s njom <strong>za</strong>sebno ocjenjuju.v Iako je neosporna èinjenica da postojanje granice smanjuje trgovinu, ne postoji konsenzusistraivaèa o glavnim uzrocima takvoga uèinka granice. Dok jedni smatrajuznaèajnim povijesne èimbenike, npr. razvoj prometne mree i ostale infrastrukture(Djankov i Freund, 2000), drugi naglašavaju prednosti što ih daje <strong>za</strong>jednièka valuta(Rose, 2000), a treæi upuæuju na teškoæe ve<strong>za</strong>ne uz prikupljanje relevantnih informacijakada se posluje s inozemstvom (Obstfeld i Rogoff, 2000).vi Skok koeficijenta trgovinske otvorenosti nakon osamostaljenja djelomièno proizlaziiz smanjenja vrijednosti meðunarodno neutrivih dobara u stranoj valuti zbog hiperinflacije,a dijelom iz pretvaranja trgovine s bivšim republikama u meðunarodnutrgovinu (razlika izmeðu pune i isprekidane linije).vii Primjerice, Helliwell (1998) nalazi kako je trgovina izmeðu kanadskih provincijabila 12 puta veæa od trgovine s pojedinim federalnim dravama SAD-a, kada se uzmuu obzir udaljenost i gospodarski potencijal.viii Prvi ugovor o slobodnoj trgovini <strong>za</strong>kljuèen je s Bosnom i Hercegovinom. Taj je ugovorotka<strong>za</strong>n 1998. godine zbog <strong>za</strong>htjeva MMF-a da Bosna i Hercegovina poveæa prihodod carina, ali je obnovljen u sijeènju 2001. godine na asimetriènoj osnovi.Ugovor o slobodnoj trgovini sa Slovenijom na snazi je od sijeènja 1998. godine, a sMakedonijom od listopada 1997. godine.ixxUz Luksemburg.Slovenija je osma iz te skupine zemalja koja je imala nešto slabiji poka<strong>za</strong>telj EBRDovaindeksa tranzicije od <strong>Hrvatske</strong>.
80LITERATURAAstrov, V., 2001. Structure of Trade in Manufactured Productsbetween Southeast European Countries and the European Union.Project international and regional integration in SEE, mimeo.Baldwin, R. E., 1994. Towards an Integrated Europe. London: Centrefor Economic Policy Research.Blanchard, O. and Giavazzi, F., 2002. “Current Account Deficits inthe Euro Area. The End of the Feldstein Horioka Puzzle?”. BrookingsPapers on Economic Activity, (2), 147-186.Brenton, P. and Di Mauro, F., 1998. “Is There Any Potential in Tradein Sensitive Industrial Products Between the CEECs and theEU?”. The World Economy, (21), 285-304.Brenton, P., Di Mauro, F. and Lucke, M., 1999. “Economic integrationand FDI: an empirical analysis of foreign investment in the EUand in Central and Eastern Europe”. Empirica, (26), 95-121.Christie, E., 2001. Potential Trade in Southeast Europe: A GravityModel Approach, Project International and regional integration inSEE, mimeo.De Ménil, G. and Maurel, M., 1994. “Breaking up a customs union:the case of the Austro-Hungarian Empire in 1919”. WeltwirtschaftlichesArchiv, 130 (3), 553-575.Dell’ Ariccia, G., 1998. “Exchange rate fluctuations and trade flows:evidence from the European Union”. IMF Working Paper,WP/98/107.Di Mauro, F., 2000. Economic integration between the EU and theCEECs: A Sectoral Study. Mimeo.Dimitrov, M. and Stanchev, K., 2001. SEE Trade and <strong>Institut</strong>ions: ACase Study on Bulgaria and the Region. Project international andregional integration in SEE, mimeo.Djankov, S. and Freund, C., 2000. “Disintegration”. CEPR DiscussionPaper, No. 2545.DZS. Statistièki ljetopis Republike <strong>Hrvatske</strong>, razlièita godišta. Zagreb:Dravni <strong>za</strong>vod <strong>za</strong> statistiku.EBRD, 2002. Transition report 2002. London: European Bank for Reconstructionand Development.EBRD, 2004. Transition report 2004. London: European Bank for Reconstructionand Development.Egger, P., 2000. “A note on the proper econometric specification of thegravity equation”. Economic Letters, 66, 25-31.
European Commission, 2001. “Progress towards meeting economiccriteria for accession: the assessment from the 2001 Regular Report”.Enlargement papers, Directorate-General for Economic andFinancial Affairs, No. 6, November.European Commission, 2003. Progress Reports from the Commissionon Progress towards Accession by each of the candidate countries,1998-2003.European Commission, 2004. Opinion on the Application of Croatiafor Membership of the European Union. April 2004.Fidrmuc, J. and Fidrmuc, J., 2000. “Disintegration and trade”. CEPRDiscussion Paper, No. 2641.Fidrmuc, J., 2004. Trade Integration of the New EU Member Statesand Selected South Eastern European Countries: Lessons from aGravity Model, mimeo.Flörkemeier, H., 2002. “Functional Regions and the Measurement ofEconomic Integration”. Albert-Ludwigs-Universität Freiburg imBreisgau, <strong>Institut</strong> für Allgemeine Wirtschaftsforschung, DiscussionPapers, No. 01/02.Frankel, J., 1997. Regional Trading Blocs. Washington: <strong>Institut</strong>e forInternational Economics.Havrylyshyn, O. and Al-Atrash, H., 1998. “Opening up and geographicdiversification of trade in transition economies”. IMF WorkingPaper, WP/98/22.Havrylyshyn, O. and Pritchett, L., 1991. “European trade patterns afterthe transition”. Working Papers, WPS 748. Washington: TheWorld Bank.Helliwell, J. F., 1998. How Much Do National Borders Matter?. Washington:Brookings <strong>Institut</strong>ion Press.IMF, 2002. Direction of Trade Statistics Yearbook. Washington: InternationalMonetary Fund.Mayhew, A., 1998. Recreating Europe. The European Union’s Policytowards Central and Eastern Europe. Cambridge: Cambridge UniversityPress.McCallum, J., 1995. “National borders matter: Canada-US regionaltrade patterns”. American Economic Review, 85 (3), 615-23.Nilsson, L., 2000. “Trade integration and the EU economic membershipcriteria”. European Journal of Political Economy, 16 (4), 807-827.Obstfeld M. and Rogoff, K., 2000. “The six major puzzles in internationalmacroeconomics: Is there a common cause?” in: B. S. Ber-81
82nanke and K. Rogoff, eds. NBER Macroeconomics Annual 2000.Cambridge: MIT Press, 339-390.Rose, A., 2000. “One money, one market: the effect of common currencieson trade”. Economic Policy, 15 (30), April.Sirotkoviæ, J., 1996. Hrvatsko gospodarstvo. Zagreb: HAZU : Goldenmarketing.Vittas, H. and Mauro, P., 1997. “Potential trade with core and periphery:industry differences in trade patterns” in: S. W. Black, ed. Europe’sEconomy Looks East: Implications for Germany and the EuropeanUnion. Cambridge: Cambridge University Press, 67-99.Vujèiæ, B. and Preseèan, T., 1999. “External deficit, exchange rateand competitiveness in Croatia: is there a problem?” in: M. I. Blejerand M. Škreb, eds. Balance of Payments, Exchange Rates, andCompetitiveness in Transition Economies. Amsterdam: KluwerAcademic Publishers, 285-318.Vujèiæ, B., Drinovac, I. and Galinec, D., 1997. “Struktura, dinamikai determinante hrvatskog izvo<strong>za</strong>”. Hrvatska narodna banka, Pregledi,br. 2.Wei, S., 1996. “Intra-national versus international trade: how stubbornare nations in global integration?” NBER Working Paper, No. 5531.WIIW, 1997. WIIW handbook of statistics. Vienna: WIIW.WIIW, 2000. WIIW handbook of statistics. Vienna: WIIW.WIIW, 2003. WIIW handbook of statistics. Vienna: WIIW.Winters, L. A. and Wang, Z. K., 1994. Eastern Europe’s InternationalTrade. Manchester: Manchester University Press.World Bank, 1989. World Development Report 1989: Financial Systemsand Development. New York: Oxford University Press.World Bank, 2000. World Development Indicators 2000. Washington:World Bank.World Bank, 2003. World Development Indicators 2003. Washington:World Bank.World Bank, 2004. World Development Indicators 2004. Washington:World Bank.
83Poglavlje 4.SLOBODA KRETANJA RADNIKAU PROŠIRENOJ EUROPSKOJ UNIJII NJEZIN UTJECAJ NA HRVATSKUMirta Kapural *Agencija <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu trišnog natjecanjaZagrebSAETAKU radu se obraðuje sloboda kretanja radnika u kontekstu proširenjaEU, s posebnim naglaskom na tranzicijskom razdoblju. Cilj jepredstaviti dva temeljna i<strong>za</strong>zova s kojima æe se Hrvatska susresti tijekompristupnih pregovora, a obraðeni su u poglavlju koje ureðuje slobodukretanja radnika. I<strong>za</strong>zovi su usklaðivanje <strong>za</strong>konodavstva i tranzicijskorazdoblje <strong>za</strong> slobodu kretanja radnika nakon pristupanja <strong>Hrvatske</strong>Uniji.U vezi s usklaðivanjem <strong>za</strong>konodavstva rad daje pregled propisaEU i hrvatskih <strong>za</strong>kona kojima se ureðuje sloboda kretanja radnika. Zarazumijevanje utjecaja kretanja radnika u proširenom EU na Hrvatskununo je imati uvid u trendove kretanja radnika u EU i u Hrvatskoj.Tranzicijski aranman dogovoren s novim èlanicama EU drugi je vaanelement koji treba uzeti u obzir jer bi slièan tranzicijski aranman mogaobiti predloen i Hrvatskoj tijekom pregovora <strong>za</strong> pristupanje EU.Kljuène rijeèi:Europska unija, kretanje radne snage, migracije, pregovori, proširenjeEuropske unije, tranzicijsko razdoblje, <strong>za</strong>pošljavanje* Autorica <strong>za</strong>hvaljuje anonimnim recenzentima.
84UVODSloboda kretanja radnika svrstava se meðu temeljna naèela EUi jedna je od èetiri slobode unutarnjeg trišta, a istodobno je meðu najvanijimpravima Zajednice. Sloboda kretanja radnika uobièajeno jepove<strong>za</strong>na s nizom pitanja kao što su sloboda kretanja i boravka tijekom<strong>za</strong>poslenja u drugoj dravi èlanici, prava iz socijalne sigurnosti, u<strong>za</strong>jamnopriznavanje kvalifikacija, graðanska prava i dravljanstvo EU.Hrvatska æe kao zemlja kandidatkinja uskoro <strong>za</strong>poèeti pregovore oèlanstvu u EU. Poglavlje II. pregovora o slobodi kretanja osoba obuhvaæai slobodu kretanja radnika.Svrha je ovog rada predstaviti dva temeljna i<strong>za</strong>zova s kojima æese Hrvatska susresti tijekom pregovora o navedenom poglavlju: usklaðivanje<strong>za</strong>konodavstva i tranzicijsko razdoblje koje æe EU <strong>za</strong>htijevati<strong>za</strong> kretanje hrvatskih radnika nakon pristupanja <strong>Hrvatske</strong> EU. U raduse obraðuje sloboda kretanja radnika u kontekstu proširenja EU, s posebnimnaglaskom na tranzicijskom razdoblju. U prvom dijelu tekstadaje se kratak prikaz pravne osnove slobode kretanja radnika u EU iutvrðuje ostvarivanje slobode kretanja radne snage unutar EU. Drugise dio bavi razinom kretanja radne snage izmeðu novih i starih dravaèlanica EU i te se analizira mobilnost radnika u pojedinim dravama.Kao primjeri navedene su Slovenija, Austrija i Maðarska. Te su draveèlanice EU i<strong>za</strong>brane zbog zemljopisne blizine Hrvatskoj i zbog njihovaiskustva u pristupanju EU. Treæi dio teksta usredotoèen je natranzicijsko razdoblje koje je ne<strong>za</strong>obila<strong>za</strong>n <strong>za</strong>htjev EU <strong>za</strong> radnike iznovih drava èlanica. S obzirom na to da se s velikom vjerojatnošæumoe pretpostaviti kako æe i od <strong>Hrvatske</strong> biti <strong>za</strong>traeno tranzicijskorazdoblje, to poglavlje obraðuje tranzicijski aranman dogovoren u posljednjemkrugu proširenja EU i objašnjava što to znaèi u praksi.Obrazlae se i stanje pregovora o slobodnom kretanju radnika s Bugarskomi Rumunjskom zbog moguænosti pristupanja tih zemalja EU <strong>za</strong>jednos Hrvatskom. Èetvrti dio teksta obraðuje trenutaènu situaciju uHrvatskoj prikazujuæi pravni okvir, aktualne trendove <strong>za</strong>pošljavanja imobilnost hrvatskih radnika. U posljednjem dijelu rada objašnjava seutjecaj tranzicijskih aranmana novih drava èlanica EU na Hrvatsku idaju odreðene preporuke.
85PRAVNO UREÐENJE I ZAHTJEVIZA SLOBODOM KRETANJA RADNIKAU EUROPSKOJ UNIJIPravna osnovaSlobodno kretanje radnika ureðeno je odredbama Ugovora o <strong>Europskoj</strong><strong>za</strong>jednici, èl. 39-42, glava III – Slobodno kretanje osoba, uslugai kapitala. ii Navedene odredbe Ugovora o temelje se na naèelu nediskriminacijena osnovi dravljanstva <strong>za</strong> radnike iz drava èlanica s obziromna njihovo <strong>za</strong>pošljavanje, naknadu i ostale uvjete rada i <strong>za</strong>pošljavanja.Sloboda kretanja radnika ureðena je i sekundarnim <strong>za</strong>konodavstvomEU koje obuhvaæa velik broj direktiva i uredbi. Direktive i uredbekoje ureðuju slobodu kretanja radnika i njihovih obitelji posebno suvane jer su upravo one omoguæile praktiènu provedbu te slobode. iiiSudska praksa Suda Europskih <strong>za</strong>jednica takoðer je vaan izvorpravila o slobodi kretanja radnika. Mnogobrojnim presudama i širokimtumaèenjem odredbi koje ureðuju podruèje slobode kretanja radnikaSud Europskih <strong>za</strong>jednica dao je osobito velik doprinos razvoju tog dijelaeuropskog prava. ivEuropske sporazume koji su bili pravna osnova odnosa izmeðuEuropske <strong>za</strong>jednice i njezinih drava èlanica i zemalja kandidatkinja potrebnoje spomenuti kao vaan pravni izvor <strong>za</strong> nove drave èlanice. Ekvivalent<strong>za</strong> Hrvatsku jest Sporazum o stabili<strong>za</strong>ciji i pridruivanju (SSP).Prema odredbama opisanih pravnih propisa EU, radnik koji seliu drugu dravu èlanicu ima odreðena prava. Ta prava ponajprije znaèe:• pravo na rad bez radne dozvole (osim radnika iz novih drava èlanicakoje su obuhvaæene tranzicijskim razdobljem),• jednakost postupanja u <strong>za</strong>pošljavanju kao s dravljanima èlanice u kojojse rad obavlja,• pravo na jednake socijalne pogodnosti kakve imaju i dravljani èlaniceu kojoj se radnik <strong>za</strong>pošljava,• pravo èlanova obitelji da se pridrue radniku i da primaju naknadu <strong>za</strong>obitelj,• potpuna koordiniranost sustava socijalne sigurnosti (mirovinska pravai doprinosi <strong>za</strong> socijalnu sigurnost),• u<strong>za</strong>jamno priznavanje kvalifikacija.
86Ta široka paleta prava dravljana drava èlanica potvrðuje vanostslobode kretanja radnika kao jednoga od temeljnih prava EU. Ciljnavedenih prava jest i poticanje mobilnosti radne snage izmeðu dravaèlanica EU, što je vaan èinitelj ostvarivanja unutarnjeg trišta.Kretanje radne snage u <strong>Europskoj</strong> <strong>uniji</strong>Radnu snagu u EU karakterizira mala prostorna i profesionalnapokretljivost. Izmeðu 1991. i 2001. godine samo je 15% dravljana EUpromijenilo mjesto boravišta radi <strong>za</strong>poslenja u drugoj dravi èlanici(European Commission, 2004a). Zapošljavanje u drugoj dravi èlanicikao razlog <strong>za</strong> migraciju <strong>za</strong>biljeen je veæinom u junim èlanicama EU– Italiji (61%), Portugalu (46%) i Španjolskoj (30%). U 2001. VelikaBritanija i Švedska imale su najveæi postotak mobilnosti radne snage(oko 2%) dok su radnici iz Grèke i Španjolske poka<strong>za</strong>li vrlo ni<strong>za</strong>k stupanjmobilnosti. v Danas samo 2% radne populacije EU radi u drugojzemlji èlanici. Prema tome, <strong>za</strong>jamèena sloboda kretanja radnika i struènjakaiz EU nije potpuno iskorištena. Pri planiranju odlaska u drugu dr-avu èlanicu dravljani EU još uvijek nailaze na pravne, praktiène i administrativneprepreke. Niska razina mobilnosti radne snage izmeðu dr-ava èlanica identificirana je kao jedna od tih prepreka. Ostale su preprekedugaèki administrativni postupci, nepotpuna provedba propisa,nedostatak potrebnih informacija o pravima radnika koji sele u drugudravu èlanicu, nedostatna suradnja izmeðu drava èlanica i niska razinasudjelovanja u procesu cjeloivotnog obrazovanja.Ni<strong>za</strong>k stupanj mobilnosti radne snage u EU ima negativne posljedicena gospodarski rast, <strong>za</strong>poslenost i struènu osposobljenost radnesnage. EU, svjestan navedenog problema, nastoji ukloniti spomenuteprepreke razlièitim mjerama kojima je cilj poboljšati stanje <strong>za</strong>poslenostii potaknuti mobilnost radne snage. Donošenje Akcijskog plana ostruènoj osposobljenosti i mobilnosti (European Commission, 2002a) iIzvješæa o provedbi toga Plana (European Commission, 2004a), uspostavljanjeportala s informacijama o kretanju unutar EU radi <strong>za</strong>poslenja,samo su neke od poduzetih mjera. vi Stare drave èlanice takoðer su poduzelenacionalne mjere kako bi poboljšale geografsku mobilnost radnesnage. Navedene nacionalne mjere obuhvaæaju aktivnosti sektorskog<strong>za</strong>pošljavanja (Austrija), posebnu potporu <strong>za</strong> poticanje mobilnosti ne<strong>za</strong>poslenihradnika (Njemaèka i Švedska), promicanje mobilnosti unutarjavne uprave (Danska i Portugal). Nedovoljna migracija radne snageuzrok je nedostatka potrebnih struènjaka u nekim starim dravama
87èlanicama. Za stvaranje konkurentnoga europskog trišta rada nuno jepoveæati mobilnost radne snage, a upravo struènjaci i radnici iz novihdrava èlanica mogu bitno pridonijeti tome. Slièno se moe <strong>za</strong>kljuèiti iu vezi s ne<strong>za</strong>poslenošæu. Naime, prosjeèna stopa ne<strong>za</strong>poslenosti u starimdravama èlanicama (uzimajuæi u obzir i razlike meðu njima) iznosi9%, što je više nego ne<strong>za</strong>poslenost u nekim novim èlanicama EU –Èeškoj 7,8%, Maðarskoj 5,9 % i Sloveniji 6,8% (ILO, 2003). Prema tome,pozitivno je obiljeje migracije radne snage u EU nia stopa ne<strong>za</strong>poslenosti,koja daje daljnji poticaj gospodarstvu i konkurentnosti unutarnjegtrišta. Iz svega navedenoga proizlazi <strong>za</strong>kljuèak da je EU potrebnamobilnija radna snaga kako bi uspostavio ravnoteu svojega tr-išta rada i kako bi potpuno ostvario slobodu kretanja radnika nakonproširenja. Poveæana mobilnost radne snage prouzroèit æe veæu raznolikost,stvoriti više poslova, potaknuti veæu <strong>za</strong>poslenost i imati pozitivanuèinak na gospodarstvo EU.MIGRACIJE RADNE SNAGE IZMEÐUNOVIH I STARIH DRAVA ÈLANICAHoæe li pristupanje <strong>Europskoj</strong> <strong>uniji</strong> prouzroèitimigracije u stare drave èlanice?Ne<strong>za</strong>poslenost, nedostatak poslovnih moguænosti i niska primanjau zemlji emigracije èinitelji su koji obièno potièu migracijske trendove(Werner, 1994). Promatranjem zemalja u tranziciji <strong>za</strong>mjeæuje se da ne<strong>za</strong>poslenostdjeluje obeshrabrujuæe na cjelokupnu migraciju, a gospodarskislabije razvijena podruèja pokazuju vrlo ni<strong>za</strong>k stupanj mobilnosti radnesnage (Fidermuc, 2001). Uobièajeno je da u situaciji visoke ne<strong>za</strong>poslenostiljudi strahuju od migracije kao sile koja æe stvoriti još veæu ne<strong>za</strong>poslenost(Mayhew, 1998). Stoga je mobilnost radnika migranata iz novih dr-ava èlanica bila niska usprkos razlikama u plaæama i stopi ne<strong>za</strong>poslenostiu usporedbi sa starim dravama èlanicama. Usporeðujuæi spremnostna migriranja izmeðu starih i novih drava èlanica, proizlazi da su nekestare drave èlanice (npr. Portugal) poka<strong>za</strong>le znatno veæu sklonost emigracijinego nove drave èlanice. Geografska blizina još je jedan bitanelement migracija. Primjeri Austrije i Njemaèke kao glavne imigracijskedestinacije <strong>za</strong> dravljane novih èlanica to jasno pokazuju. Tako je u 2000.godini 80% <strong>za</strong>poslenika koji su emigrirali iz Srednje i Istoène Europe boravilou Austriji i Njemaèkoj (Boeri i Brücker, 2000). Najveæi migracij-
88ski potencijal potjeèe iz Poljske (gotovo polovica radnika iz novih dravaèlanica), Rumunjske (17%), Èeške i Slovaèke (11% <strong>za</strong>jedno) i Bugarske(9%). Tijekom procesa pristupanja EU broj osoba iz srednje i istoèneEurope <strong>za</strong>poslenih u tadašnjim èlanicama EU bio je velik, no zbog gospodarskognapretka tih zemalja znatno je pao tijekom godina (sa850.000 devedesetih na 250.000 na poèetku 2000). Prema tome, usprkosrazlici u plaæama i stopi ne<strong>za</strong>poslenosti u odnosu prema starim dravamaèlanicama, procjene o emigracijama iz novih drava èlanica ostaju ispodrazine koje se EU pribojavao. Migracija iz novih drava èlanica nije nikadabila tolika da bi imala ozbiljniji utjecaj na <strong>za</strong>pošljavanje i stanje tr-išta rada u starim dravama èlanicama. Naprotiv, istraivanja i brojèaneprocjene upuæuju na <strong>za</strong>kljuèak da proširenje èlanstva neæe prouzroèitiznatnije poremeæaje na trištu rada starih drava èlanica. Prema provedenimistraivanjima proizlazi da samo 1% radne populacije iz novih dravaèlanica ima èvrstu namjeru iskoristiti prednosti slobode kretanja nakonproširenja EU. Oèekivana migracija nakon proširenja EU procjenjuje sena 200.000 radnika u godini iz novih drava èlanica, s tendencijom padana 85.000 nakon deset godina (Boeri i Brücker, 2000). S obzirom na daljnjiporast privremene migracije u odnosu na trajnu moe se pretpostavitida æe se privremena migracija radne snage nastaviti u graniènim regijama(svakodnevno putovanje na posao, sezonski poslovi) i u susjednimzemljama. vii Osobito je vano spomenuti i moguænost da mnogi radnici istruènjaci iz starih drava èlanica emigriraju u nove drave èlanice (kaou Èeškoj i Poljskoj) i utjeèu na njihova trišta rada. Uzimajuæi pri tomeu obzir i elemente kao što su porast plaæa, poveæanje stranih ulaganja, boljeposlovne moguænosti, nie stope ne<strong>za</strong>poslenosti, jeziène barijere i tradicionalnosnanije veze s domovinom novih èlanica, oèito je da pristupanjenovih drava èlanica Uniji kao posljedicu neæe donijeti veliko pritjecanjeradnika iz srednje i istoène Europe. Naprotiv, moguæe je da æestare drave èlanice profitirati od imigracija visokoobrazovanih profesionalacaiz novih drava èlanica. Potencijalni radnici migranti iz novih dr-ava èlanica preteito su mlaði, visokoobrazovani profesionalci koji donosekorist zemljama u koje dolaze raditi. Slijedom toga, nove bi se dr-ave èlanice mogle suoèiti s problemom tzv. odljeva mozgova i s rizikomgubitka najbolje mlade i visokoobrazovane radne snage.Primjeri Slovenije, Austrije i MaðarskeSlovenija je jedna od najuspješnijih novih drava èlanica EU. Stopane<strong>za</strong>poslenosti u Sloveniji iznosi 6,8%, što je nie od Njemaèke, u ko-
joj je 9,3% ili Italije s 8,7% (ILO, 2003). U prvoj polovici 2004. u Slovenijije bilo 780.000 <strong>za</strong>poslenih osoba (Statistical Office of the Republic ofSlovenia, 2004). Od 2003. godine nedostatak slovenskih radnika uzrokovaoje poveæanu potrebu <strong>za</strong> stranim radnicima u sektoru usluga, graditeljstvai poljoprivrede. Sezonski poslovi u poljoprivredi bili su preteito koncentriraniu regijama koje granièe s Hrvatskom. Veæina stranih radnika uSloveniju dolazi iz Bosne i Hercegovine (19.000), <strong>Hrvatske</strong> (6.900) te Srbijei Crne Gore (6.500). Samo je 779 radnika iz zemalja EU bilo registriranou Sloveniji tijekom 2003. godine (Employment Service of Slovenia,2003). Imajuæi na umu potranju stranih radnika u Sloveniji i ula<strong>za</strong>k Slovenijeu EU, broj tih radnika (ukljuèujuæi i one iz novih drava èlanica)mogao bi narasti. Što se tièe slovenskih radnika u inozemstvu, do njezinapristupanja EU migracije iz Slovenije bile su neznatne. Slovenci su na temeljuugovora o <strong>za</strong>pošljavanju najviše radili u Njemaèkoj, obavljajuæipreteno sezonske poslove ili su se struèno usavršavali. Pristupanje SlovenijeEU znaèit æe <strong>za</strong> slovenske dravljane veæe moguænosti <strong>za</strong>pošljavanjau drugim dravama èlanicama EU te ih motivirati na prihvaæanje novihposlova u EU. Meðutim, ta motivacija moe utjecati i na migracije meðunovim dravama èlanicama jer meðu tim dravama nema ogranièenja uslobodnom kretanju radnika. U odnosu prema starim dravama èlanicama,zbog primjene tranzicijskog razdoblja i obveze posjedovanja radne dozvolemala je vjerojatnost da æe se pojaèati migracija slovenske radne snage.Maðarska ima 10 milijuna stanovnika s ukupno 3.900.000 <strong>za</strong>poslenihi 245.000 ne<strong>za</strong>poslenih osoba u 2003. (Hungarian Statistical Office,2003). Stopa ne<strong>za</strong>poslenosti iznosi 5,9%, što je znatno nie od veæ spomenutogprosjeka ne<strong>za</strong>poslenosti EU od 9% (ILO, 2003). Procijenjena migracijaradne snage iz Maðarske nakon pristupanja EU ostaje vrlo malena, apreteno je orijentirana na susjednu Austriju. Migracijski potencijal iz Maðarskeu Austriju nakon pristupanja Maðarske EU procjenjuje se na 4.000radnika u godini. Ni<strong>za</strong>k stupanj mobilnosti radne snage i bolje plaæe u Maðarskojosnovni su razlozi zbog kojih æe broj maðarskih radnika u Austrijiostati ujednaèen s potrebom <strong>za</strong> stranom radnom snagom na austrijskomtrištu rada.Stopu ne<strong>za</strong>poslenosti u Austriji od 7% (ILO, 2003) prati i potranjavisokokvalificirane radne snage. Zbog toga Austrija nastavlja primjenjivatibilateralne sporazume o prekograniènim svakodnevnim poslovimai struènom usavršavanju u trajanju od šest mjeseci. Svrha je tih sporazumadaljnje poticanje regionalne integracije sve dok se ne ostvari puna slobodakretanja radnika. Pristupanje novih drava èlanica EU neæe unijetiznatnije promjene, ponajprije zbog petogodišnjega tranzicijskog razdoblja<strong>za</strong> kretanje radnika. Austrijski <strong>za</strong>vod <strong>za</strong> <strong>za</strong>pošljavanje procijenio je da je89
90u 2003. bilo manje od 19.000 stranih radnika <strong>za</strong>poslenih u Austriji, i tonajviše iz Slovenije (oko 6.000), Èeške (oko 4.000), Maðarske (oko 8.000),uz i mnogo dnevnih radnika iz Slovaèke (Foti, 2003). Nakon pristupanjazemalja srednje i istoène Europe Uniji, potencijalni broj radnika migranataiz tih zemalja u Austriju kreæe se od 23.000 do 45.000 godišnje. viiiPRIJELAZNO RAZDOBLJE ZASLOBODNO KRETANJE RADNIKAMobilnost radne snage neizostavna je <strong>za</strong> uspješno i uèinkovitofunkcioniranje unutarnjeg trišta EU, <strong>za</strong> poticanje <strong>za</strong>poslenosti i gospodarskirast, pa se slobodno kretanje radnika izdvaja kao posebno vanoi osjetljivo pitanje <strong>za</strong> EU. Stoga EU obièno postavlja odreðena ogranièenjau slobodnom kretanju radnika iz novih drava èlanica. Jedno odnjih je tranzicijsko razdoblje. U povijesti proširenja èlanstva EU tranzicijskorazdoblje u slobodnom kretanju radnika tradicionalno se pojavljujekao uvjet <strong>za</strong> nove drave èlanice. Na primjer, Grèka je imala tranzicijskorazdoblje od šest godina <strong>za</strong> kretanje svojih radnika, koji su u tomrazdoblju imali obvezu posjedovati radne i boravišne dozvole, jednakokao i nedravljani EU. Slièno tranzicijsko razdoblje bilo je odreðeno i <strong>za</strong>Španjolsku i Portugal u trajanju od sedam godina, tijekom kojega je radnicimaiz tih zemalja bio ogranièen slobodan pristup <strong>za</strong>pošljavanju, asloboda njihova kretanja postupno je ostvarena. Povijest proširenja EUdoka<strong>za</strong>la je neutemeljenost bojazni da æe nakon proširenja doæi do velikihmigracija radnika iz novih drava èlanica na trišta rada dosadašnjihèlanica. Poka<strong>za</strong>lo se, naprotiv, da emigracija nakon proširenja EU višepokazuje pad nego porast. Usprkos tome, EU i dalje postavlja <strong>za</strong>htjev <strong>za</strong>tranzicijskim razdobljem (najèešæe u trajanju do sedam godina) <strong>za</strong> slobodnokretanje radnika iz novih drava èlanica. Posljednje proširenjeEU nije u tome izuzetak pa su nove drave èlanice pristale na tranzicijskorazdoblje <strong>za</strong> kretanje svojih radnika unutar Unije. Slijedom toga,nuno je uzeti obzir tranzicijsko razdoblje kao vaan element s kojim æese Hrvatska susresti tijekom pregovora <strong>za</strong> pristupanje EU.Tranzicijski aranman s novim dravama èlanicamaPri posljednjem proširenju novim dravama èlanicama, EU je<strong>za</strong>traio tranzicijsko razdoblje <strong>za</strong> slobodno kretanje radnika iz svih ze-
91malja pristupnica osim iz Cipra i Malte. ix Glavni razlog <strong>za</strong> navedeni<strong>za</strong>htjev EU jest moguænost pojaèane mobilnosti radne snage koja bimogla dovesti do poremeæaja na trištima rada pojedinih drava èlanica.Zabrinutost zbog velikog pritjecanja radnika iz novih drava èlanicatemelji se na èimbenicima kao što su geografska blizina, razlike uplaæama i u stopi ne<strong>za</strong>poslenosti u novim dravama èlanicama. Najveæaboja<strong>za</strong>n pove<strong>za</strong>na je sa strahom da æe radnici iz novih drava èlanicaiscrpiti financijske izvore namijenjene socijalnim pogodnostima kojeimaju dravljani starih drava èlanica (Boeri, 2004).Tranzicijski aranman dogovoren je na sljedeæi naèin.• Tijekom prve dvije godine nakon pristupanja stare drave èlanice primjenjivatæe nacionalne mjere prema novim dravama èlanicama, skonaènim ciljem uspostave neogranièenog pristupa svojim trištimarada.• Nakon proteka dviju godina drave koje su primjenjivale nacionalnemjere dune su sastaviti izvješæa i izvijestiti Europsku komisiju o svojojnamjeri da nastave primjenjivati nacionalne mjere u sljedeæe trigodine ili da ukidaju ogranièenja. Uz navedeni postupak slijedi i izvješæeEuropske komisije.• Nakon pet godina tranzicijsko bi razdoblje trebalo <strong>za</strong>vršiti, no ipakostaje moguænost da pojedine drave èlanice èija su trišta radaosobito pogoðena produe tranzicijsko razdoblje <strong>za</strong> daljnje dvijegodine.• Zaštitne klauzule stare drave èlanice mogu primjenjivati sve do istekasedme godine od pristupanja novih drava èlanica. xVeæina starih drava èlanica uvela je navedena ogranièenja. Austrijai Njemaèka najavile su da namjeravaju <strong>za</strong>drati ogranièenja <strong>za</strong>ula<strong>za</strong>k radnika tijekom svih sedam godina. Te su zemlje takoðer uveleposebna ogranièenja kao <strong>za</strong>štitu <strong>za</strong> sektore uslunih djelatnosti njihovihtrišta rada jer postoji opasnost od znatnijih poremeæaja u tim sektorima.Dvogodišnje ogranièenje rada samo uz radnu dozvolu primjenjivatæe se u Francuskoj, Belgiji, Španjolskoj, Italiji i Grèkoj. Portugal jeuveo kvote <strong>za</strong> radnike iz novih drava èlanica, dok je Nizozemska ogranièilabroj radnika iz novih drava èlanica na 22.000, koji se ne smijeprekoraèiti tijekom prve dvije godine tranzicijskog razdoblja. Finska æeprimjenjivati dvogodišnja ogranièenja i izdavati radne dozvole samoako <strong>za</strong> odreðeni posao nisu dostupni finski radnici. Zbog <strong>za</strong>brinutostida æe migracija radne snage utjecati na njihov socijalni sustav, Danska
92i Švedska takoðer æe primjenjivati ogranièavajuæe mjere tijekom dvijegodine, uz moguænost njihova produenja na iduæe tri godine. Jedine suiznimke Velika Britanija i Irska, koje su odluèile potpuno otvoriti svojatrišta rada od prvoga dana pristupanja novih drava èlanica, uz nekamanja ogranièenja koja se odnose na njihove socijalne programe.Razlog takve odluke jest vjerojatnost da trišta rada tih zemalja neæe bitipreoptereæena radnicima iz novih drava èlanica. Obje zemlje, VelikaBritanija i Irska, imaju visoku stopu <strong>za</strong>poslenosti, a Velika Britanijaje zemlja koja bi se do 2010. godine mogla suoèiti s problemom velikognedostatka struène radne snage (Eurostat LFS, 2003). Iz navedenogaslijedi da æe nove drave èlanice dobiti puno jamstvo <strong>za</strong> slobodnokretanje svojih radnika tek 2011. iako pojedine drave èlanice mogu iprije odluèiti da potpuno otvore svoja trišta rada.Tranzicijski aranman u praksiS praktiènog stajališta, tranzicijsko razdoblje <strong>za</strong> slobodno kretanjeradnika znaèi da se i nakon pristupanja novih èlanica Uniji primjenjujeobve<strong>za</strong> da dravljani novih èlanica posjeduju radne dozvole. Primjerice,u Austriji je poslodavac obve<strong>za</strong>n <strong>za</strong>traiti dodjelu ogranièavajuæeradne dozvole <strong>za</strong> dravljane iz novih èlanica, a slobodu kretanja tihradnika potvrðuje Zavod <strong>za</strong> <strong>za</strong>pošljavanje. Slièan se postupak primjenjujei u Njemaèkoj. Naime, prema ugovorenom tranzicijskom aranmanu,dravljani novih èlanica mogu se <strong>za</strong>posliti u Njemaèkoj samo uzprovoðenje nacionalnih mjera ili uz uvjete iz bilateralnih sporazuma.Meðutim, potrebno je naglasiti da tranzicijski aranman ne utjeèe naprava radnika koji veæ legalno borave i rade u jednoj od starih dravaèlanica. Prema tim radnicima primjenjuju se propisi prava Zajednicekoji ureðuju jednake uvjete rada i korištenja usluga socijalnog sustava.Prema tome, obrazloena ogranièenja mogu utjecati samo na pristup tr-ištu rada. To znaèi da nakon što je radniku iz neke nove drave èlaniceodobren pristup na trište rada EU kao <strong>za</strong>posleniku ili traitelju posla,nije dopuštena nikakva diskriminacija te osobe odnosno radnikakoji je dravljanin odreðene èlanice EU. Osim toga, potrebno je <strong>za</strong>pamtitida nema tranzicijskog razdoblja meðu novim dravama èlanicamaveæ meðu njima postoji potpuna sloboda kretanja. Takoðer, nije <strong>za</strong>tra-eno tranzicijsko razdoblje <strong>za</strong> u<strong>za</strong>jamno priznavanje kvalifikacija, pa sepropisi Zajednice koji ureðuju to podruèje primjenjuju od dana pristupanjanovih drava èlanica. xi
93Pozitivan ishod tranzicijskih aranmanaOsim ogranièenja koja dogovoreno tranzicijsko razdoblje nameæenovim dravama èlanicama, postoje i pozitivne strane pregovora otranzicijskom razdoblju. Navedene pozitivnosti odraavaju se kao posebnaklauzula o mirovanju (standstill clause) i kao pravilo o prednostiZajednice (community preference rule). Posebna klauzula o mirovanju<strong>za</strong>htijeva da pristup trištima rada starih drava èlanica ne moe biti restriktivnijinego što je bio u trenutku potpisivanja Ugovora o pristupanju(16. travnja 2003.). Pravilo o prednosti Zajednice znaèi da se poslodavciiz starih drava èlanica obvezuju dati prednost radnicima iz zemaljapristupnica pred radnicima iz ostalih zemalja izvan EU. Štoviše, novedrave èlanice imaju moguænost primjene reciproènih mjera ogranièenjakretanja radnika prema onim starim dravama èlanicama koje su uvelejednaka ogranièenja <strong>za</strong> njihove radnike. Maðarska i Slovenija nove sudrave èlanice koje su odluèile primijeniti navedena ogranièenja.Tranzicijsko razdoblje Bugarske i RumunjskePregovori s Bugarskom i Rumunjskom o pristupanju EU <strong>za</strong>poèelisu 2000. Trenutaèno te zemlje pristupnice nastoje <strong>za</strong>tvoriti preostalaotvorena poglavlja pregovora kako bi bile spremne pristupiti Uniji u2007. Meðutim, kako je napredak u pojedinim podruèjima bio spor,preostaje vidjeti hoæe li te zemlje uspjeti u svojim nastojanjima da postignucilj u <strong>za</strong>crtano vrijeme ili æe ih neke druge zemlje kandidatkinje,npr. Hrvatska, prestiæi. Bugarska s 8 milijuna stanovnika i Rumunjskas 21 milijunom meðu najveæim su zemljama kandidatkinjama, npr. uusporedbi s Hrvatskom ili s novim dravama èlanicama kao što su Maltaili Slovenija. Stopa ne<strong>za</strong>poslenosti u Bugarskoj od 13% i u Rumunjskojod 7% (ILO, 2003) više su nego u novim dravama èlanicama.Upravo zbog te èinjenice u Bugarskoj i Rumunjskoj vidi se najveæi migracijskipotencijal nakon proširenja EU. Stoga su tijekom pregovora opoglavlju koje se odnosi na slobodno kretanje radnika te dvije zemljepristale na ogranièenje kretanja njihovih radnika tijekom tranzicijskograzdoblja koje æe trajati najmanje dvije godine, a maksimalno sedamgodina nakon pristupanja Uniji. Obje zemlje još trebaju uskladiti svoje<strong>za</strong>kone s propisima EU koji ureðuju slobodu kretanja radnika kako bibile spremne primijeniti te propise do dana ulaska u EU. Glavna primjedbaEU odnosi se na propise o u<strong>za</strong>jamnom priznavanju kvalifikaci-
94ja. U vezi s Bugarskom druga se nuna prilagodba odnosi na socijalnui kulturnu integraciju radnika migranata i èlanova njihovih obitelji. ZaRumunjsku EU smatra da odredbe njezinih <strong>za</strong>kona još uvijek ne omoguæujuprimjenu jednakih uvjeta prema radnicima iz EU. xiiŠTO HRVATSKA MOE NAUÈITIOD NOVIH DRAVA ÈLANICA?Pravna osnova u HrvatskojPravna osnova ureðenja slobode kretanja radnika izmeðu <strong>Hrvatske</strong>i EU dana je u odredbama SSP-a i relevantnim hrvatskim propisima.SSP ureðuje kretanje radnika izmeðu <strong>Hrvatske</strong> i drava èlanica EUu glavi V – Kretanje radnika, poslovni nastan, pruanje usluga, kapital,poglavlju I – Kretanje radnika, èlanci 45-47. xiiiOdredbe o kretanju radnika temelje se na <strong>za</strong>brani diskriminacijena osnovi dravljanstva hrvatskih radnika i radnika neke drave èlanicekoji su <strong>za</strong>konito <strong>za</strong>posleni na teritoriju drave èlanice odnosno na teritoriju<strong>Hrvatske</strong>. Navedena <strong>za</strong>brana diskriminacije odnosi se na radneuvjete, naknade <strong>za</strong> rad ili otpuštanje s posla u usporedbi s dravljanimadotiène drave èlanice ili s hrvatskim dravljanima (èl. 45). U èlanku47. utvrðuju se pravila <strong>za</strong> koordinaciju sustava socijalne sigurnosti <strong>za</strong>hrvatske radnike i <strong>za</strong> dravljane èlanica EU. Zakoni kojima se u Hrvatskojureðuje socijalno osiguranje propisuju jednaka prava <strong>za</strong> domaæe istrane radnike (osim ako meðunarodnim ugovorom nije drugaèije ureðeno).Takva pravna osnova olakšava i provedbu odredbe èlanaka 47.SSP-a. Hrvatska je s èlanicama EU takoðer sklopila i dvostrane ugovoreo socijalnom osiguranju, što odgovara uvrijeenoj praksi EU.Zakon o strancima (NN 109/03) ureðuje <strong>za</strong>pošljavanje, rad, boravaki kretanje stranaca. Navedeni <strong>za</strong>kon osigurava jednostavniji postupakostvarivanja prava rada stranaca u Hrvatskoj, a u kontekstu SSPaomoguæuje ispunjavanje preuzetih obve<strong>za</strong>. Prema tom <strong>za</strong>konu stranciimaju obvezu posjedovati radnu dozvolu, a Vlada utvrðuje godišnjukvotu <strong>za</strong> izdavanje radnih dozvola strancima. U tom smislu <strong>za</strong>nimljivaje odredba èlanka 87, stavka 2. Zakona prema kojoj se u tu godišnjukvotu <strong>za</strong> izdavanje radnih dozvola strancima ne uraèunavaju radne dozvole<strong>za</strong> radnike strance i èlanove njihovih obitelji kojima je status reguliranodredbama SSP-a. Drugim rijeèima, cilj te odredbe oèito je ukida-
95nje moguæih ogranièenja <strong>za</strong> slobodno kretanje radnika iz EU. Iako je taj<strong>za</strong>kon dobar primjer usklaðivanja s pravnom steèevinom EU, Europskakomisija naznaèila je potrebu daljnjih prilagodbi hrvatskog <strong>za</strong>konodavstva.Predloene prilagodbe odnose se na moguænost da radnici iz zemaljaEU imaju jednak pristup <strong>za</strong>pošljavanju u Hrvatskoj, bez diskriminacijena temelju nacionalnosti, da rade bez radne dozvole i da im semogu pridruiti èlanovi njihovih obitelji, kojima takoðer mora biti dopušteno<strong>za</strong>pošljavanje bez radne dozvole. xivMobilnost radne snage u HrvatskojKoliko su mobilni hrvatski radnici?Od priblino 4,4 milijuna stanovnika <strong>Hrvatske</strong> krajem 2003. biloje 1,4 milijuna <strong>za</strong>poslenih osoba i 330.780 ne<strong>za</strong>poslenih (DZS,2004). Prema metodologiji Meðunarodne organi<strong>za</strong>cije rada, stopa ne<strong>za</strong>poslenostiu Hrvatskoj još je uvijek viša od prosjeka EU (14,3% 2003.i 13,8% u prvoj polovici 2004). Mlada i radno sposobna populacija najpogoðenijaje ne<strong>za</strong>poslenošæu u Hrvatskoj, a 18% ne<strong>za</strong>poslenih mladesu osobe. U 2003. od ukupno 1,7 milijuna aktivnih stanovnika <strong>Hrvatske</strong>47.000 osoba emigriralo je u druge zemlje (DZS, 2004). Ako tubrojku usporedimo sa Slovenijom i Maðarskom, primjeæujemo da je u2003. u Sloveniji od ukupno 2 milijuna stanovnika samo 1.800 Slovenacaemigriralo (Employment Service of Slovenia, 2003). U Maðarskojunutarnja migracija znatno nadmašuje vanjsku pa je još manji broj Maðaraemigrirao u 2003. (Foti, 2003). Iz navedene usporedbe moemo<strong>za</strong>kljuèiti da je broj hrvatskih radnika u inozemstvu još uvijek znatnoveæi nego Slovenaca ili Maðara. Meðutim, visoka stopa ne<strong>za</strong>poslenostii ostali èinitelji koji potièu migracije ipak ne stvaraju toliko veliku mobilnosthrvatskih radnika. Veæina hrvatskih graðana na radu je u inozemstvu,ali u dravama koje su geografski blie, npr. u Sloveniji, Italiji,Austriji ili Njemaèkoj. Krajem 2003. u Sloveniji je bilo <strong>za</strong>posleno6.900 hrvatskih graðana, preteno na sezonskim poslovima (EmploymentService of Slovenia, 2003). Pristupanje Slovenije Uniji ima odreðenepraktiène posljedice <strong>za</strong> hrvatske radnike <strong>za</strong>poslene u Sloveniji.Prema ugovorenom tranzicijskom aranmanu s EU, Slovenija morauvesti odreðena ogranièenja prema radnicima iz zemalja koje nisu èlaniceEU. Posljedica toga je uvoðenje kvota <strong>za</strong> radnike iz zemalja kojenisu èlanice EU i izdavanje manjeg broja radnih dozvola (17.000) <strong>za</strong>
962004. Prema tome, manji broj radnika iz <strong>Hrvatske</strong> imat æe moguænostraditi u Sloveniji kao novoj èlanici EU. Prema kvoti ugovorenoj izmeðuNjemaèke i <strong>Hrvatske</strong>, ne<strong>za</strong>posleni dravljani <strong>Hrvatske</strong> imaju moguænostprovesti odreðeno vremensko razdoblje na radu u Njemaèkoj.U 2003. Njemaèka je sklopila sporazum s Hrvatskom na temelju kojegaje odobreno da 500 hrvatskih radnika <strong>za</strong>poslenih na privremenom raduu Njemaèkoj ima pristup struènom usavršavanju u trajanju tri godine.Meðutim, broj hrvatskih radnika koji su na kraju otišli u Njemaèkubio je vrlo ni<strong>za</strong>k. Od ponuðenih 500 mjesta u 2003. samo se 319 hrvatskihgraðana <strong>za</strong>poslilo u Njemaèkoj. Iz toga proizlazi da, usprkos boljimplaæama i jednakim uvjetima <strong>za</strong>pošljavanja kakve imaju i njemaèkidravljani, hrvatski radnici nisu više toliko <strong>za</strong>interesirani <strong>za</strong> privremenirad u Njemaèkoj. Nedovoljno poznavanje njemaèkog jezika pojavljujese kao prepreka u nekim sluèajevima, no u drugima se èini dasu hrvatski radnici jednostavno manje skloni odlasku u Njemaèku. Posljedicatoga je moguæe smanjenje godišnjih radnih dozvola do ulaska<strong>Hrvatske</strong> u EU. xvStrani radnici u HrvatskojPrema broju izdanih radnih dozvola u 2004. bilo je više od 2.000stranih radnika <strong>za</strong>poslenih u Hrvatskoj. U usporedbi sa Slovenijom, kojaje imala 30.000 stranih radnika, ili s Austrijom, s 20.000 stranih radnika,proizlazi da Hrvatska ne <strong>za</strong>pošljava previše stranaca. Meðutim,gledajuæi visoku stopu ne<strong>za</strong>poslenosti u Hrvatskoj, valjalo bi nastojatida se broj stranih radnika još više smanji u korist <strong>za</strong>pošljavanja domaæihradnika. Ipak, potranja poslodavaca <strong>za</strong> stranim radnicima specijaliziranim<strong>za</strong> odreðena <strong>za</strong>nimanja i dalje raste. Na temelju Odluke VladeRH o utvrðivanju godišnje kvote radnih dozvola <strong>za</strong> <strong>za</strong>pošljavanjestranaca izdano je 2.600 radnih dozvola <strong>za</strong> strane radnike koji se prviput <strong>za</strong>pošljavaju u Hrvatskoj. xvi Najveæi broj radnih dozvola izdan je ubrodogradnji (1.100), <strong>za</strong>tim slijedi graditeljstvo (1.000), znanost iobrazovanje (150), turi<strong>za</strong>m (310) i zdravstvo (30). U 2003. godini Hrvatskaje izdala radne dozvole radnicima iz 34 zemlje. Veæina stranihradnika u Hrvatskoj dolazi iz Bosne i Hercegovine, gdje je stopa ne<strong>za</strong>poslenostiizuzetno visoka i dosee èak 40% (Central Bank of Bosniaand Herzegovina, 2004). xvii Posljedica toga je velika mobilnost bosanskihradnika prema Sloveniji i Hrvatskoj. Ostali strani radnici u Hrvatskojdolaze iz Srbije i Crne Gore, Turske, Makedonije, Slovenije i Au-
97strije. Broj <strong>za</strong>traenih i izdanih radnih dozvola odgovara poveæanoj potrebi<strong>za</strong> sezonskim radnicima u Hrvatskoj (osobito tijekom turistièkesezone).Oèekivana kretanja hrvatskih radnika nakonposljednjeg proširenja Europske unijeU ovom je trenutku razina emigracije u Hrvatskoj znatna i jošuvijek postoji interes <strong>za</strong> sezonskim radom u zemljama kao što su Njemaèka,Austrija ili Italija. U 2002, uz posredovanje Hrvatskog <strong>za</strong>voda<strong>za</strong> <strong>za</strong>pošljavanje, 7.700 hrvatskih dravljana otišlo je na rad u inozemstvo,a od toga je veæina otišla na sezonski rad u Njemaèku (HZZ,2004). Meðutim, u posljednje je vrijeme sve manji trend kretanja hrvatskihradnika prema zemljama EU. To je najoèitije na obrazloenom primjeruNjemaèke, u kojoj je samo 319 radnika iskoristilo priliku koja senudila <strong>za</strong> 500 radnika. Nadalje, <strong>za</strong>pošljavanje hrvatskih radnika u novimzemljama èlanicama moglo bi biti smanjeno zbog njihovih tranzicijskiharanmana (kao što je veæ objašnjeno <strong>za</strong> Sloveniju). Osim toga,napredak <strong>Hrvatske</strong> u sljedeæih nekoliko godina prije pristupanja EUvjerojatno æe još više smanjiti razinu migracije radne snage, što se dogodiloi u ostalim tranzicijskim zemljama. Gospodarski rast, nia stopane<strong>za</strong>poslenosti i sve blia perspektiva pristupanja EU mogli bi privuæiviše migracijske radne snage u Hrvatsku (veæinom iz regije, ali i iz drugihzemalja). Slijedom toga, tijekom procesa daljnje europske integracijenuno je detaljno pratiti migraciju radne snage kako bi se sprijeèilinegativni uèinci poput gubitka najboljih struènjaka (“odljev mozgova”)i preoptereæenosti domaæeg trišta rada niskokvalificiranom radnomsnagom iz drugih regija. Prema tome, proizlazi da proširenje EUneæe utjecati na pojaèano kretanje hrvatskih radnika prema zemljamaèlanicama EU.Utjecaj tranzicijskih aranmana na HrvatskuUzimajuæi u obzir tradicionalnu mobilnost hrvatskih radnika upojedine drave èlanice EU i scenarije prošlih proširenja EU, razvidnoje da æe EU i pri iduæem proširenju traiti tranzicijsko razdoblje <strong>za</strong> slobodnokretanje radnika. Tranzicijski aranman iz posljednjeg proširenja
98EU utjecat æe i na pregovore s Hrvatskom. Štoviše, moe se oèekivatida æe slièan tranzicijski aranman iz posljednjeg proširenja EU biti ponuðeni Hrvatskoj. Prema tome, tijekom pregovora o tom poglavljuacquisa Hrvatska bi se trebala koristiti primjerom tranzicijskog aranmanaiz Ugovora o pristupanju zemalja srednje i istoène Europe. Tranzicijskorazdoblje dogovoreno na pet godina, uz postupno poveæanjeslobode kretanja radnika, dobra je poèetna pozicija u pregovorima. Uzimajuæiu obzir moguænost pristupanja <strong>Hrvatske</strong> Uniji <strong>za</strong>jedno s Bugarskomi Rumunjskom 2007, vano je da Hrvatska nastavi pozorno pratitistanje pregovora s tim zemljama. Još je vanije da Hrvatska nastojidobiti što povoljniji tranzicijski aranman prilagoðen specifiènostimanaše zemlje te da u tom smislu pregovara o veæ spomenutoj klauzuli omirovanju, <strong>za</strong>tim o pravilu prednosti Zajednice i jednakim ogranièenjima.U praksi, tranzicijski bi aranmani s novim èlanicama mogli utjecatina mobilnost hrvatskih radnika nametanjem odreðenih ogranièenja<strong>za</strong> radnike iz zemalja izvan EU i pojaèanim kretanjem radne snage meðunovim èlanicama.ZAKLJUÈAKZa ostvarivanje unutarnjeg trišta EU sloboda kretanja radnikaizuzetno je vana s gospodarskoga i socijalnog stajališta. Uzimajuæi uobzir vanost i osjetljivost tog podruèja <strong>za</strong> EU, Hrvatska moe oèekivatida æe se susresti s dva glavna i<strong>za</strong>zova tijekom pristupnih pregovora:sa <strong>za</strong>htjevom <strong>za</strong> potpunim usklaðivanjem <strong>za</strong>konodavstva i <strong>za</strong>htjevom<strong>za</strong> tranzicijskim razdobljem. Status <strong>Hrvatske</strong> kao zemlje kandidatkinjedokazuje da je integracija veæ u tijeku i da idemo u dobrom smjeru.U poglavlju o slobodi kretanja radnika to konkretno znaèi da su nekenune pravne prilagodbe i praktiène mjere veæ poduzete. Meðutim,tek je polovica posla napravljena.Kao što je i Europska komisija napomenula, potrebno je daljnjeusklaðivanje <strong>za</strong>konodavstva. U tom smislu Hrvatska treba potpuno uskladitisvoje <strong>za</strong>konodavstvo s pravnom steèevinom EU i pri tome se posebnousredotoèiti na u<strong>za</strong>jamno priznavanje kvalifikacija i uklanjanjepreostalih ogranièenja kako bi se postiglo da radnici Unije ne budu diskriminirani.Vlada bi trebala predstaviti mjere <strong>za</strong> posti<strong>za</strong>nje uèinkoviteprovedbe usklaðenog <strong>za</strong>konodavstva, i to u obliku nacionalnih strategija,provedbenih planova s ukljuèivanjem svih relevantnih dijelova društvai dravnog aparata kao što su ministarstva, instituti, socijalni part-
neri, civilno društvo, pravosuðe i znanost. U gospodarstvu EU, koje je<strong>za</strong>snovano na znanju i sektorskim uslugama, nuno je imati konkurentnui mobilnu radnu snagu. Dakle, u Hrvatskoj je potrebno stimuliratidaljnje obrazovanje i struèno usavršavanje kako bismo dobili veæi brojkonkurentnih visokoobrazovanih profesionalaca i kako bismo poboljšalinjihov poloaj na trištu rada EU. S tim u svezi nuno je osiguratisredstva <strong>za</strong> obrazovanje i struèno usavršavanje iz privatnog sektora (poduzetnici,trgovaèka društva), iz javnog sektora (Vlada, ministarstva) iiz dostupnih pretpristupnih fondova EU.Tranzicijsko razdoblje <strong>za</strong> slobodno kretanje radnika <strong>za</strong>htjev jeEU s kojim æe se Hrvatska susresti tijekom pristupnih pregovora. Kakosu sve manje i gospodarski slabije razvijene zemlje koje su pristupileEU morale proæi kroz tranzicijsko razdoblje <strong>za</strong> svoje radnike, realnoje oèekivati da æe i Hrvatska to takoðer trebati prihvatiti. Prema tome,tijekom pregovora slièan bi tranzicijski aranman iz posljednjegproširenja EU mogao biti ponuðen i Hrvatskoj. U tom sluèaju Vladatreba prije poèetka pregovora o pristupanju i<strong>za</strong>brati dobro pripremljenpregovaraèki tim u kojemu æe biti i struènjaci koji posjeduju potrebnaspecifièna znanja s tog podruèja u kombinaciji s nunom vještinompregovaranja. Pristupni pregovori odlièna su prilika <strong>za</strong> pregovaranje onajboljem tranzicijskom aranmanu. Tijekom pregovora o pristupanjuHrvatska bi trebala pokušati dogovoriti takav aranman koristeæi se pritome primjerima novih èlanica koje su veæ poka<strong>za</strong>le kako je to moguæe.Tranzicijski aranman dogovoren s novim èlanicama mogao biutjecati na aktualnu mobilnost hrvatskih radnika. Zbog tranzicijskogaranmana kretanje radnika meðu novim èlanicama moglo bi se poveæati,što bi u nekim zemljama moglo pridonijeti smanjenju broja radnikaiz zemalja izvan EU. Usto, daljnji gospodarski razvoj <strong>Hrvatske</strong> inapredak pristupanja EU smanjit æe potrebu emigriranja hrvatskih radnika.U tom smislu tranzicijski æe aranman utjecati na Hrvatsku samou odreðenoj, manjoj mjeri.Kako bi graðanima bilo omoguæeno da aktivno sudjeluju u cjelokupnomprocesu pregovora i da budu kvalitetno informirani o svemušto je potrebno <strong>za</strong> rad u nekoj dravi èlanici EU, Vlada i mediji trebalibi redovito obavještavati javnost o stanju pregovora o spomenutom poglavlju(kao i o svim ostalima). Predstavnici specijaliziranih profesija(npr. odvjetnici, lijeènici, stomatolozi, arhitekti) veæ su se <strong>za</strong>nimali <strong>za</strong>to kako æe pristupanje EU utjecati na obavljanje njihovih <strong>za</strong>nimanja.Uzimajuæi to u obzir, mjerodavna bi se dravna tijela tijekom priprema<strong>za</strong> pregovore trebala savjetovati s profesionalnim udruenjima i redovi-99
100to ih informirati o svim propisima koji æe se na njih primjenjivati. Izsvega obrazloenog moemo <strong>za</strong>kljuèiti da æe korist biti obostrana, i <strong>za</strong>Hrvatsku i <strong>za</strong> EU, u smislu stvaranja više poslova i sniavanja stope ne<strong>za</strong>poslenosti.Istina je takoðer da æe postojati odreðena ogranièenja <strong>za</strong>radnike iz <strong>Hrvatske</strong> zbog tranzicijskog razdoblja što æe ga EU vrlo vjerojatno<strong>za</strong>traiti. Meðutim, jednako je tako istina da æe dugoroèno prevladatikoristi.i Nove drave èlanice obuhvaæaju zemlje koje su pristupile Uniji 1. svibnja 2004:Cipar, Èešku, Estoniju, Letoniju, Litvu, Maðarsku, Maltu, Poljsku, Slovaèku iSloveniju.ii Dana 25. lipnja 2004. meðuvladina konferencija usvojila je predloeni Nacrt ugovorakojim se uspostavlja Ustav EU. Odredbe o slobodi kretanja radnika u manjoj sumjeri izmijenjene, i nakon što sve drave èlanice prihvate Ugovor, te æe se izmijenjeneodredbe poèeti primjenjivati.iii Primjerice, Direktiva EEZ 360/68, Uredba EEZ 1612/68, Uredba EEZ 1251/70 iDirektiva EZ 38/2004.iv Najvaniji sluèajevi Suda Europskih <strong>za</strong>jednica jesu: Hoekstra v. Bestuur derBedrijfsveereniging voor Detailhandel en Ambachten (1964), Levin v.Staatssecretaris van Justitie (1982), Lawrie-Blum vs. Land Baden-Württemberg(1986), Union Royale Belge des Societes de Football Association v. Bosman (1995),Rudy Grzelczyk v. Centre Public d’Aide Sociale d’Ottignes-Louvain-la-Neuve (CPAS)(2001), Craig de Burca (1998:678, 757-762).v Report on the implementation of the Commission’s Action Plan for Skills andviMobility, COM(2004) 66 Final, str. 37.Ostale mjere: razvoj europske politike <strong>za</strong>pošljavanja i europske socijalne politike,donošenje nacionalnih akcijskih planova <strong>za</strong>pošljavanja, razvoj europske strategije<strong>za</strong>pošljavanja itd.vii Godine 2000. broj privremenih migranata u Njemaèkoj iznosio je 250.000.viii Najveæe potencijalne migracije radne snage u Austriji i Njemaèkoj oèekuju se izPoljske.ixxxixiiEU nije traio tranzicijsko razdoblje samo pri pristupanju gospodarski bogatijihnovih drava èlanica, npr. Austrije i Švedske, veæ i u posljednjem krugu proširenja<strong>za</strong> Cipar i Maltu, <strong>za</strong> koje je vjerojatnost migracija radne snage izuzetno malena.Zaštitna klauzula znaèi da drave èlanice koje su prvobitno otvorile svoja trištarada mogu, uz odobrenje Europske komisije, kasnije uvesti nova ogranièenja ako sunjihova trišta rada ugroena ili nailaze na velike poteškoæe.Iako se ovaj tekst ne bavi pitanjem u<strong>za</strong>jamnog priznavanja kvalifikacija, potrebno jenaglasiti da æe Hrvatska morati uskladiti svoje <strong>za</strong>kondavstvo s propisima o u<strong>za</strong>jamnompriznavanju kvalifikacija.Regular Reports on Bulgaria’s and Romania’s Progress towards Accession to theEU, 2003.xiii Proces ratifikacije SSP-a <strong>za</strong>vršio je 13. prosinca 2004. odlukom Vijeæa ministara EUo sklapanju SSP-a. Oèekuje se da æe SSP stupiti na snagu 1. veljaèe 2005. u skladus èl. 129. SSP-a.xiv The Opinion of the European Commission on the Application of Croatia forMembership of the European Union, April 2004.
101xv To je takoðer rezultat proširenja EU i pritiska maðarskih, poljskih i slovenskih radnikau Njemaèkoj.xvi Odluka o utvrðivanju godišnje kvote radnih dozvola <strong>za</strong> <strong>za</strong>pošljavanje stranaca <strong>za</strong>kalendarsku godinu 2004, NN 57/04.xvii Podaci su korišteni iz izvora Centralne banke BiH jer nije bilo dostupnih ILO statistièkihpodataka. Prema tome, bitno je napomenuti da je ovdje primijenjenametodologija razlièita, te se ti podaci ne mogu usporeðivati sa stopama ne<strong>za</strong>poslenostidrugih zemalja <strong>za</strong> koje je upotrijebljena ista metodologija i ILO statistike.
102LITERATURA***, 2003. “U Njemaèku pet stotina <strong>za</strong>poslenih na usavršavanje”. Privrednivjesnik, 10. oujak 2003.***, 2004. “Otkaz <strong>za</strong> 7.000 sezonskih radnika iz <strong>Hrvatske</strong>”. Veèernjilist, 5. travnja 2004.Boeri, T, 2004. “New citizens, Old Borders”. Finance and Development,(June), p.36-37.Boeri, T. and Brücker, H., 2000. The impact of Eastern Enlargementon Employment and Labour Markets in the EU member states. FinalReport. Berlin : Milan: European Integration Consortium.DZS, 2004. Statistièke informacije 2004. Zagreb: Dravni <strong>za</strong>vod <strong>za</strong> statistiku.HZZ, 2004 [online]. Available from: [http://www.hzz.hr].Central Bank of Bosnia and Herzegovina, 2004. Monthly EconomicReport, (July).Consolidated Versions of the Treaty on European Union and of theTreaty Establishing the European Community 2002. Official JournalC325/33, C325/2, December 24, 2002.Craig, P. and De Burca, G., 2003. Text, cases and materials. Oxford:Oxford University Press.Employment Service of Slovenia, 2003. Annual Report 2003 [online].Available from: [http://www.ess.gov.si/English/html/AnnualReport].European Commission, 2001. The free movement of workers in thecontext of enlargement; Information note. March 2001.European Commission, 2002a. Commission’s Action Plan for Skillsand Mobility. COM(2002), 66 Final, February 13, 2002.European Commission, 2002b. Free movement for persons - a practicalguide for an enlarged European Union. Directorate GeneralEnlargement, November, 2002European Commission, 2002c. Communication from the Commission,Free movement of workers - achieving the full benefits and potential.COM (2002) 694, February 11, 2002.European Commission, 2003a. 2003 Regular Report on Bulgaria’sprogress towards accession [online]. Available from: [http://www-.europa.eu.int/comm/enlargement/report_2003/pdf/rr_bg_final.pdf].European Commission, 2003b. 2003 Regular Report on Romania’sprogress towards accession [online]. Available from: [http://www-.europa.eu.int/comm/enlargement/report_2003/pdf/rr_ro/final.pdf].
103European Commission, 2003c. Guide “Free movement of workers toand from the new Member States” [online]. Available from: [http://-www.europa.eu.int/comm/employment_social/free-movement].European Commission, 2004a. Report on the Implementation of theCommission’s Action Plan for Skills and Mobility. COM (2004) 66Final.European Commission, 2004b. Opinion on the Application of Croatiafor Membership of the European Union. COM (2004) 257 Final, 20April 2004.Eurostat News Release, 2004. Euro-zone and EU 25 unemploymentstable at 9%, 122/2004 [online]. Available from: [http://europa.eu.int/comm/eurostat/].Eurostat, European Labour Force Survey, 2003. Statistics in Focus-Population and social conditions, 14/2004 [online]. Available from:[http://epp.eurostat.cec.eu.int/portal/].Fidermuc, J., 2001. Migration and regional adjustment to asymmetricshocks in transition economies. Bonn: Trinity College Dublin, Centrefor European integration studies.Foti, K., 2003. “Potential migration from Hungary to Austria after EUAccession and possible Impacts of this”. Working paper, no. 140.Budapest: <strong>Institut</strong>e for World Economics, Hungarian Academy ofSciences.Government of Croatia, 2004. Decision on the establishment of annualquota for the employment of foreign workers for the calendaryear 2004, NN 57/04.Hartley, T. C., 1991. Temelji prava Europske <strong>za</strong>jednice. Rijeka: Pravnifakultet.Ha<strong>za</strong>ns, M., 2003. “Potential migration of Latvian labour force afterjoining the EU and its impact on Latvian labour market”. Researchpaper. Riga: University of Latvia : Bank of Latvia.HGK, 2004. “Godišnje kvote radnih dozvola <strong>za</strong> <strong>za</strong>pošljavanje stranaca”.Info, 1. svibnja 2004.Hungarian Statistical Office, 2004. Report Hungary 2003. Budapest :Central Statistical Office.ILO, 2003. Labour statistics, National statistics, Yearly data of Totaland Economically active population, Employment, Unemployment,Hours of Work, Wages, Labour Costs: 1969-2003 [online]. Availablefrom: [http://laborsta.ilo.org].Mayhew, A., 1998. Recreating Europe-The European Union’s Policytowards Central and Eastern Europe. Cambridge: Cambridge UniversityPress.
104MEI, 2001. Sporazum o stabili<strong>za</strong>ciji i pridruivanju izmeðu Republike<strong>Hrvatske</strong> i Europskih <strong>za</strong>jednica i njihovih drava èlanica [online].Zagreb: Ministarstvo <strong>za</strong> europske integracije. Dostupno na:[http://www.mei.hr/Download/].MEI, 2004. Nacionalni program Republike <strong>Hrvatske</strong> <strong>za</strong> pridruivanje<strong>Europskoj</strong> <strong>uniji</strong>, 2004 [online]. Dostupno na: [from:http://www.mei.hr/Download/2004/04/02/NPPEU_2004_1_pdf].National Statistical <strong>Institut</strong>e of Bulgaria, 2004 [online]. Availablefrom: [http://www.nsi.bg/Labour_e/].OECD, 2003. Labour Force Survey (LFS) for 2003 . Available from:[http://www.oecd.org].Statistical Office of the Republic of Slovenia, 2004 [online]. Availablefrom: [http://www.stat.si/eng/].Tomièiæ, L., 2004. “Hrvati neæe u Gastarbajtere <strong>za</strong> dvije tisuæe eura”.Novi list, 23. oujak 2004.United Nation Economic Commission for Europe, 2004. EconomicSurvey of Europe, No. 1. [online]. New York : Geneva: United Nations.Available from: [http://www.unece.org/ead/survey/htm].Vlada RH, 2003. Upitnik Europske komisije, 2003. Odgovori Republike<strong>Hrvatske</strong> na Upitnik Europske komisije [online]. Available from:[http:/www.vlada.hr].Werner, H., 1994. “European integration and European Labour market”.Social Europe, (1), 40.Widgren, J., 2002. New trends in European Migration Policy Cooperation.Lecture presented to the Migration Seminar Series at MIT.PRAVNI IZVORICouncil Decision on the principles, priorities and conditions containedin the European Partnership with Croatia, 2004. COM(2004) 275 Final.Directive EEC 360/68 on the Abolition on the Restrictions of Movementand Residence within the Community for Workers and Membersof their Families (OJ L 257, 19. listopada 1968).Regulation EEC 1612/68 on Freedom of Movement for Workers withinthe Community (OJ L 257, 19. listopada 1968).Regulation EEC 1251/70 on the Right of Workers to remain in theTerritory of a member state after having been employed in that State(OJ L 142, 30. lipnja 1970).
105Directive EC 38/2004 on the Right of Citizens of the Union and theirFamily Members to Move and Reside Freely within the Territory ofthe member states (OJ L 158, 30. travnja 2004).Vlada Republike <strong>Hrvatske</strong>, 2004. Odluka o utvrðivanju godišnje kvoteradnih dozvola <strong>za</strong> <strong>za</strong>pošljavanje stranaca <strong>za</strong> kalendarsku godinu2004. Narodne novine, 57/04.Zakon o strancima, 2003. NN 109/03. Zagreb: Narodne novine.PRAKSA SUDA EUROPSKIH ZAJEDNICA75/63 Hoekstra, v. Bestuur der Bedrijfsveereniging voor Detailhandelen Ambachten (1964) ECR- 177.53/81 Levin, v. Staatssecretaris van Justitie (1982) ECR- 1035,2CMLR 454.66/85 Lawrie-Blum, vs. Land Baden-Württemberg (1986) ECR- 2121,(1987) 3 CMLR 4459.C-415/93 Union Royale Belge des Societes de Football Associationand others v. Bosman (1995) ECRI-4921.C-184/99 Rudy Grzelczyk, v. Centre Public d’Aide Sociale d’Ottignes-Louvain-la-Neuve (CPAS), (2001) ECR I-6193.
107Poglavlje 5.KAKO SE HRVATSKA PRIPREMA ZADRUŠTVO UTEMELJENO NA ZNANJU?Predrag Bejakoviæ *<strong>Institut</strong> <strong>za</strong> javne financijeZagrebO, da, ima uèenih ljudi. Oni raspolau s više èinjenica nego što ih imajuobrazovani ljudi u Engleskoj. Oni skupljaju èinjenice, èinjenice, pravocarstvo èinjenica. Ali koja ih od njih prosvijetli?E. M. Foster, Howards EndSAETAKZnanje je postalo kljuè <strong>za</strong> konkurentnost i uspjeh gospodarstva.U ostvarivanju konkurentnosti gospodarstva – sposobnosti ostvarivanjauspjeha na trištu – posebno je vana konkurentnost radne snage. Jednaod najvanijih odrednica konkurentnosti radne snage jest obrazovnisustav zemlje. Èlanak objašnjava aktivnosti EU ve<strong>za</strong>ne <strong>za</strong> ostvarivanjedruštva utemeljenoga na znanju i konkurentnoj radnoj snazi. Nakonuvodnih napomena izloena su kratka teorijska polazišta. Treæi dioèlanka daje neke meðunarodne usporedbe i razmatra stanje u Hrvatskoj.Nakon ocjene nekih problema u Hrvatskoj, èlanak <strong>za</strong>vršava prijedlozima<strong>za</strong> poboljšanje obrazovnog sustava.Kljuène rijeèi:gospodarstvo utemeljeno na znanju, obrazovanje, radna snaga, Europskaunija, Hrvatska* Autor <strong>za</strong>hvaljuje anonimnim recenzentima.
108UVODNedavne brze promjene znanosti i tehnologije, kao i pritisci globali<strong>za</strong>cije,pridonose tome da se suvremena gospodarstva sve više temeljena znanju. Èini se da sposobnost stvaranja, širenja i iskorištavanjaznanja i informacija postaje sve vanija i èesto se smatra najznaèajnijimèimbenikom koji odreðuje gospodarski rast i poboljšanje kvaliteteivota. Gospodarska konkurentnost najviše ovisi o tome koliko dobrozemlje i tvrtke iskorištavaju svoja raspoloiva nematerijalna dobra,poput proizvodnih postupaka, znanja, struènosti, sposobnosti i kreativnosti<strong>za</strong>poslenih te njihove spremnosti <strong>za</strong> stalna poboljšanja. Najvanijièimbenici konkurentnosti radne snage i jesu obrazovna struktura,kompatibilnost (podudarnost) ponude i potranje rada u smislu znanja,struènosti i sposobnosti te troškovi rada.U èlanku je pozornost usmjerena na aktivnosti EU ve<strong>za</strong>ne <strong>za</strong> ostvarivanjedruštva utemeljenoga na znanju i konkurentnoj radnoj snazi. Nakonuvodnih napomena izloen je kratki teorijski okvir. Treæi dio èlankadaje neke meðunarodne usporedbe i razmatra stanje u Hrvatskoj. Èlanak<strong>za</strong>vršava prijedlozima <strong>za</strong> poboljšanje obrazovnog sustava u Hrvatskoj.TEORIJSKI OKVIR I EMPIRIJSKIPOKAZATELJIOpæa znanja i obrazovni sustav postaju sve znaèajniji u današnjimuvjetima svjetskoga gospodarstva i društva utemeljenoga na znanju.Obrazovanje omoguæuje zemlji pomak na ljestvici razvijenosti iprela<strong>za</strong>k s proizvodnje jednostavnijih proizvoda na sloenije. Obrazovanijiradnici lakše prihvaæaju tuðu tehnologiju te bre razvijaju vlastitu.Gospodarstvo utemeljeno na znanju jest ono u kojemu stvaranjei korištenje znanja i ideja imaju presudnu ulogu <strong>za</strong> stjecanje bogatstva.Gospodarstvo utemeljeno na znanju nije gospodarstvo neimaštinenego izobilja <strong>za</strong>to što se informacije i znanje mogu dijeliti i primjenomse <strong>za</strong>pravo poveæavaju. Kljuèna odrednica gospodarstva utemeljenogna znanju jest ljudski kapital ili, toènije, njegova bitna znanja,struènosti i sposobnosti. U tradicionalnim je industrijama veæina poslova<strong>za</strong>htijevala da uposlenici nauèe raditi rutinske poslove koji seuglavnom ne mijenjaju. U gospodarstvu utemeljenome na znanju brzepromjene prisiljavaju radnike da stjeèu nova znanja, struènosti isposobnosti te da ih tijekom cijeloga radnog vijeka osuvremenjuju.
109Barro i Sala-i-Martín (1995) poka<strong>za</strong>li su da su stupanj obrazovanostiradne snage (mjeren godinama školovanja) i izdvajanja javnogasektora <strong>za</strong> obrazovanje usko pove<strong>za</strong>ni sa stopom rasta realnog dohotkapo stanovniku. Visokokonkurentna radna snaga proistjeèe iz kvalitetnogobrazovanja u kojemu sudjeluje visok postotak stanovništva. Bassanii Scarpetta (2001) utvrdili su visoku razinu pove<strong>za</strong>nosti poveæanogstupnja obrazovanja i gospodarskog rasta zemlje. Prema njihovuistraivanju dodatna godina obrazovanja stanovništva pojedine zemljeomoguæuje poveæanje proizvodnje po stanovniku <strong>za</strong> 4-7%.Ne treba nekritièno precjenjivati vrijednost formalnog obrazovanja.Veæina se istraivaèa slae da je ljudski kapital bitna odrednicakonkurentnosti i gospodarskog razvoja (povrat od ulaganja u obrazovanjeveæi je od povrata od bilo kojeg drugog ulaganja), ali nije i jamstvorazvoja jer zemlja s najboljim ljudskim kapitalom ne mora postiæi i najboljerazvojne rezultate. Razloga tome ima više. Opæenito, velik brojljudi sa (<strong>za</strong>starjelim) akademskim obrazovanjem nije pravi poka<strong>za</strong>teljkonkurentnosti radne snage. Radna snaga lako moe biti nedovoljno ilineodgovarajuæe obrazovana, odnosno (formalno obrazovani) <strong>za</strong>poslenimogu ne raspolagati znanjima potrebnim <strong>za</strong> uspješnu gospodarskuutakmicu. ii U uvjetima brzog tehnološkog razvoja i privreðivanja sve<strong>za</strong>snovanijega na konceptualnoj, a sve manje <strong>za</strong>snovanoga na materijalnojproizvodnji, školske diplome i akademske titule više ne jamèe ekonomskiuspjeh ni pojedincima ni društvu u cjelini. Tako se tvrtke nemogu oslanjati samo na osobe koje <strong>za</strong>vršavaju obrazovni proces ili ulazena trište rada kao najvaniji izvor novih znanja i sposobnosti. Zbogtoga je vano razviti programe cjeloivotnog uèenja i obrazovanja odraslihte osigurati sudjelovanje cjelokupnog stanovništva u njemu.U mnogim zemljama u razvoju i tranziciji postojeæi sustaviobrazovanja – s obzirom na rezultate – skupi su i neuèinkoviti, ali nepostoje jednostavni naèini njihova poboljšanja. Samo postojeæe struènoznanje pri tome nije dovoljno: <strong>za</strong>posleni danas moraju biti sposobnistvarati, analizirati i transformirati informacije, djelotvorno komuniciratite organizirati i koordinirati poslovne aktivnosti. Trae se razvijenekomunikacijske sposobnosti, informatièka znanja te sposobnost ispremnost na daljnje uèenje i usavršavanje.Najveæi i<strong>za</strong>zov <strong>za</strong> te zemlje nije samo pitanje kako steæi hardver,nego kako osigurati znanja i struènost <strong>za</strong> korištenje suvremenomtehnologijom. Obrazovni sustavi ne smiju samo poticati stjecanje znanjai sposobnosti ve<strong>za</strong>nih <strong>za</strong> odreðene poslove nego, naprotiv, trebajubiti usmjereni na razvoj vještine donošenja odluka i rješavanja problema,te na osposobljavanje <strong>za</strong> daljnje samostalno uèenje i sudjelovanje
110u obrazovnom sustavu. U ostvarivanju konkurentnosti radne snage posebnoje vano tercijarno obrazovanje jer ono izravno utjeèe na proizvodnosti konkurentnost nacionalnoga gospodarstva i na poboljšanje ivotnogstandarda (World Bank, 2002). Ukratko, obrazovna strukturastanovništva i <strong>za</strong>poslenih usklaðena s gospodarskim potrebama, presudnaje odrednica konkurentnosti i gospodarskog razvoja.STANJE U EUROPSKOJ UNIJISvjetska banka (World Bank, 2002) predloila je sljedeæi okvirda pomogne zemljama u utvrðivanju strategije <strong>za</strong> prela<strong>za</strong>k na društvo igospodarstvo utemeljeno na znanju.• Ekonomski i institucionalni sustavi koji osiguravaju potporu <strong>za</strong> uèinkovituprimjenu postojeæih i stjecanje novih znanja te <strong>za</strong> razvoj poduzetništva.• Obrazovano i osposobljeno stanovništvo koje uspješno stvara, dijeli iiskorištava znanja.• Dinamièna informacijska infrastruktura <strong>za</strong> olakšavanje uèinkovitogkomuniciranja, razmjene i obrade informacija.• Djelotvoran inovacijski sustav tvrtki, istraivaèkih središta, sveuèilištai drugih organi<strong>za</strong>cija koji bi bio dobro prilagoðen poveæanom volumenuznanja u svijetu, prilagoðen i usklaðen s lokalnim potrebamai okrenut stvaranju nove tehnologije.Veæu æemo pozornost usmjeriti na drugi navod – obrazovano iosposobljeno stanovništvo koje uspješno stvara, dijeli i iskorištavaznanja – imajuæi na umu i ostala tri. Tako æemo razmotriti aktivnosti uEU (meðu ostalim, i novih i buduæih èlanica) ve<strong>za</strong>ne <strong>za</strong> obrazovanje ipoboljšavanje znanja stanovništva i radne snage. Istaknut æemo najvanijedokumente, strategije i tijela <strong>za</strong>duena <strong>za</strong> ostvarivanje spomenutogcilja.Aktivnosti i dokumenti Europske unijeU oujku 2000. Europsko je vijeæe usvojilo Lisabonsku strategijukoja postavlja cilj <strong>za</strong> sljedeæe desetljeæe kako bi EU u svijetu postaonajkonkurentnije i najdinamiènije gospodarstvo utemeljeno na znanju,
111sposobno <strong>za</strong> odrivi ekonomski rast, s veæim moguænostima <strong>za</strong>pošljavanja,boljim poslovima i veæom socijalnom kohezijom.Strategija je usmjerena na konkurentnost i koheziju poveæavanjeminovativnosti gospodarstva EU te stvaranjem više poslova i boljihposlova. Za ostvarivanje strategije usvojena je nova otvorena metodakoordinacije, prema kojoj drave èlanice utvrðuju <strong>za</strong>jednièka nastojanjaèija se provedba odreðuje na naèin koji najviše odgovara uvjetimana nacionalnoj razini. Dogovoreno je da æe se Europsko vijeæe redovitosastajati i razmatrati ostvarivanje strategije te predlagati mjerenjezina poboljšanja. Proces gospodarskog rasta i socijalne kohezije uEU bio je predmet rasprava na sastancima Europskog vijeæa u Stockholmu2001, Barceloni 2002. i Bruxellesu 2003. godine (European Council,2004).Èlanice EU dune su izraditi razlièite provedbene dokumentepoput Izvedbenog programa <strong>za</strong> informatièko društvo (Operational Programmefor the Information Society, OPIS), koji je najvanije sredstvoostvarivanja i poboljšanja informatièkog društva. Programi obièno obuhvaæajumjere <strong>za</strong> širenje i unapreðivanje upotrebe informatièke i komunikacijsketehnologije (Information and communication technology,ICT), unutar koje i sustave obrazovanja i istraivanja prilagoðene digitalnomdobu, poveæanje kolièine i kvalitete usluga koje drava u informatièkomobliku prua graðanima i poslovnoj <strong>za</strong>jednici, poboljšanjeuèinkovitosti javne uprave, stvaranje i ubr<strong>za</strong>no stjecanje sposobnosti istruènosti <strong>za</strong>poslenih i stanovništva te razvoj visokokvalitetne i dostupneinfrastrukture i usluga. Izravne aktivnosti obuhvaæaju širok spektarmjera, od osposobljavanja i usavršavanja uèitelja i nastavnika u osnovnomi srednjem školstvu <strong>za</strong> primjenu ICT-ja, prihvaæanje i prilagoðavanjeinformatièkog poslovanja potrebama malih i srednjih tvrtki, teprovedbe mjera motiviranja i potpore široj upotrebi ICT-ja, pogotovo umalim i srednjim tvrtkama.Rezultati su na razini EU uglavnom pozitivni, ali postoje velikerazlike izmeðu konkurentski i tehnološki vodeæih zemalja (Finske iŠvedske) te zemalja (ili regija) koje <strong>za</strong>ostaju <strong>za</strong> njima (poput Grèke ilijune Italije) i koje nastoje dosegnuti napredna društva. Druga skupinadosad je lako prihvaæala najvanije tehnièke i tehnološke promjene, aliima ozbiljnih teškoæa u usvajanju i ostvarivanju promjena u svim segmentimadruštva.Obrazovno je vijeæe radi poboljšanja obrazovanja i konkurentnostiradne snage 2002. godine prihvatilo Program rada (Work Programme).Program ima tri osnovna cilja: unapreðivanje kvalitete i
112uèinkovitosti obrazovanja i sustava usavršavanja u EU, dostupnostsustava obrazovanja i usavršavanja cjelokupnom stanovništvu i otvaranjesustava obrazovanja i usavršavanja širokim slojevima. Za ostvarivanjerazlièitih ciljeva predloene su razlièite mjere poput razvijanjavještina <strong>za</strong> društvo znanja, osiguravanje opæe dostupnosti ICT-ju, masovnijiupis na znanstvene i tehnièke studije, ojaèavanje europske suradnjei dr.Za sve navedene ciljeve nuno je imati na umu buduæe potrebena trištu rada te ostvariti razvoj znanja, struènosti i sposobnosti<strong>za</strong>poslenih i ostalog stanovništva, potrebnih <strong>za</strong> gospodarstvo utemeljenona znanju. Zemlje koje su na odgovarajuæi naèin pripremilesvoje stanovništvo <strong>za</strong> aktivno sudjelovanje u globalnom znanju i informatièkomgospodarstvu ostvarit æe znatnu prednost i od toga æeimati najviše koristi. Bit æe predvodnice u definiranju i pobliem odreðivanjubuduæih prioriteta. Na taj naèin cilj – stvaranje okretne isposobne radne snage koja je spremna na preuzimanje rizika, samostalnorazmišljanje, obraðivanje informacije i rješavanje problema,voljne i sposobne <strong>za</strong> timski rad – postaje jasan i neupitan. Nepoznatje samo naèin kako to ostvariti. Usto, ne postoji jednostavan uzor ilimodel prikladan <strong>za</strong> sve.Meðunarodne usporedbeZbog mnogih razlika u sustavima obrazovanja (poput trajanjaobve<strong>za</strong>tnog školovanja, broja nastavnih sati, udjela uèenika i studenatau ukupnom stanovništvu, institucionalnim odrednicama i društvenomrazvoju) vrlo je teško – gotovo nemoguæe – usporediti sadašnje stanjeu razlièitim èlanicama EU u smislu dostignuæa u konkurentnosti iobrazovanosti radnika. Neke se spoznaje mogu ostvariti iz obrazovnestrukture radnika u razlièitim zemljama. Bez obzira na odreðene metodološkeneusklaðenosti, informacija o najvišoj dosegnutoj raziniobrazovanja najbolji je poka<strong>za</strong>telj znanja, sposobnosti i struènosti radnika.Tablica 1. pokazuje najvišu dosegnutu razinu obrazovanja radnikastarijih od 15 godina prema najnovijim raspoloivim poka<strong>za</strong>teljima<strong>za</strong> odabranu skupinu zemalja. Odabrali smo neke manje èlanice EU, nekenove èlanice i neke druge zemlje srednje i istoène Europe. Navodese samo tri uobièajeno grupirane razine obrazovanja: primarna, sekundarnai tercijarna. iii
113Tablica 1. Obrazovna struktura radnika starijih od 15 godina (1999; u %)Zemlja Najviša dosegnuta razina obrazovanja BDP po stanovnikuPrimarna Sekundarna Tercijarna utemeljen na kupovnojmoæi 1999. (u USD)Stare èlanice EUAustrija 21,9 68,9 9,2 25.503Belgija 33,6 35,7 30,6 24.485Danska 22,8 52,2 24,7 27.818Finska (1998) 28,0 50,4 21,5 23.236Grèka (1997) 47,2 28,7 22,9 15.689Irska 34,7 27,7 33,8 25.680Nizozemska (1998) 31,7 42,8 22,5 26.289Portugal 79,5 11,5 8,9 16.935Švedska 21,3 49,4 28,5 23.300Nove èlanice EUÈeška R. 9,8 79,0 11,3 13.450Estonija (1995) 15,7 66,9 17,4 8.455Latvija (1997) 16,2 67,3 16,4 6.574Litva (1996) 20,2 39,3 40,5 7.538Maðarska 19,7 64,8 15,6 11.417Slovaèka (1996) 12,7 75,6 11,9 11.136Slovenija 21,6 62,7 15,7 15.694Druge zemlje SIEBugarska (1997) 27,3 53,4 19,3 6.216Hrvatska (1998) 24,7 58,3 17,0 8.267Rumunjska 35,3 52,2 12,5 8.939Izvor: ILO (2002, tabela 14.a)Za BDP: OECD (2002).Iako u odabranim zemljama postoje oèite razlike u klasifikacijii interpretaciji podataka ve<strong>za</strong>nih <strong>za</strong> dosegnutu razinu obrazovanja, podacisu svejedno iznenaðujuæi. Meðu starim èlanicama EU Irska imanajviši udio radne snage s tercijarnom razinom obrazovanja, a najniiudio ima Portugal. Austrija je tek nešto bolja, ali je to ponajviše ve<strong>za</strong>no<strong>za</strong> kategoriziranje (u Austriji brojnih) nauènika (praktikanata) na sekundarnurazinu – usprkos èinjenici da je rijeè o godinu ili više danaobrazovanja ili osposobljavanja od onoga što se u drugim zemljama uobièajenosmatra obrazovanjem na sekundarnoj razini. Sekundarna razinakreæe se u rasponu od 12% u Portugalu do gotovo 70% u Austriji.Portugal ima najveæi udio primarne razine, a i<strong>za</strong> njega slijedi Grèka.Zemlje koje se èesto navode kao primjeri s konkurentnom radnom sna-
114gom poput Irske i Finske imaju razmjerno visok udio primarne razine,dok najnii udio radne snage s tom razinom obrazovanja imaju Švedskai Danska.Ako se <strong>za</strong>nemari nerealno visok udio tercijarne razine i razmjernoni<strong>za</strong>k udio sekundarne razine u Litvi, meðu novim su èlanicama EUmanje razlike u dosegnutoj razini obrazovanja. U njima tercijarnu razinuima oko 15% radnika. Meðu spomenutim zemljama Èeška Republikaima najmanji udio primarne i tercijarne razine te najveæi udio sekundarnerazine ostvarenog obrazovanja. Slovenija ima najviši udio primarnerazine ostvarenog obrazovanja, dok on u drugim zemljama variraizmeðu 10 i 20%. Sekundarna dosegnuta razina obrazovanja u novimèlanicama obuhvaæa dvije treæine do tri èetvrtine radne snage.Meðu drugim zemljama srednje i istoène Europe Bugarska imanajviši, a Rumunjska najnii udio tercijarne razine dosegnutog obrazovanja,a Hrvatska je izmeðu njih. Hrvatska ima najnii udio primarnogai najviši udio dosegnutoga sekundarnog obrazovanja, dok je posveopreèno stanje u Rumunjskoj.Bez podcjenjivanja ili precjenjivanja vanosti odreðene razinedosegnutog obrazovanja u osiguravanju gospodarskog razvoja i konkurentnosti,oèito je da je obrazovna struktura usko pove<strong>za</strong>na sa stupnjemgospodarskoga i društvenog razvoja izraenim BDP-om po stanovniku isliènim poka<strong>za</strong>teljima. Naravno, ne smije se <strong>za</strong>nemariti tvrdnja da modaopæi gospodarski razvoj omoguæuje poboljšanje razine dosegnutogobrazovanja radne snage, a ne obratno. Poka<strong>za</strong>telji daju samo djelomièanuvid u stvarnost. S obzirom na njihovo obiljeje, njima se moe mjeritisamo ono što se moe kvantificirati i o èemu postoje podaci. Ne smijese <strong>za</strong>boraviti da je obrazovnu i kvalifikacijsku razinu razmjerno lakoizraziti, ali su one tek djelomièni poka<strong>za</strong>telj ljudskog kapitala. Ono štose stvarno eli izravno izmjeriti jesu gospodarski vana znanja, struènostii sposobnosti <strong>za</strong>poslenih i stanovništva, ali naalost, ne postoji moguænostnjihova neposrednog mjerenja. Kako raspolaemo samo podacimao strukturi radne snage prema stupnju (formalno) steèene školskespreme – ne ulazimo u pitanja stvarne kvalitete pojedinih obrazovnihprograma i studija – udio odreðene razine dosegnutog obrazovanja vrlolako moe dovesti do pogrešnih <strong>za</strong>kljuèaka. Tako je udio tercijarneobrazovne razine priblino slièan (oko petine ukupne radne snage) u tehnološkii institucionalno visokorazvijenoj Nizozemskoj kao u Bugarskoji Hrvatskoj. Portugal je ostvario vrlo znaèajan gospodarski i tehnološkinapredak u posljednjih nekoliko godina, ali još uvijek ima razmjerno ni-e udjele sekundarne i tercijarne obrazovne razine.
115Drugi naèin procjenjivanja konkurentnosti radne snage i kvaliteteobrazovnog sustava jest usporedba stopa nepismenosti stanovništvaod 15 i više godina (tabl. 2). Prema Ujedinjenim narodima, nepismenostse definira kao nesposobnost èitanja i pisanja jednostavnih reèenica osvakodnevnom ivotu, pa su stoga polupismeni – oni koji znaju èitati, ane znaju pisati – pokatkad ukljuèeni u taj postotak. Kako je stopa nepismenostiodraslih osoba u razvijenim zemljama vrlo niska, donosimopodatke <strong>za</strong> nekoliko razvijenih zemalja EU i <strong>za</strong> tranzicijske zemlje.Tablica 2. Stope nepismenosti stanovništva starijeg od 15 godina (2001; u %)ZemljaStopa nepismenostiStare èlanice EUGrèka 2,6Portugal 7,3Španjolska 2,2Nove èlanice EULatvija 0,2Litva 0,4Maðarska 0,7Malta 7,6Slovenija 0,4Zemlje SIEBugarska 1,5Hrvatska 1,6Rumunjska 1,8Izvor: ILO (2002, tabela 14.e)U skladu s definicijom nepismenosti UN-a, razvijene zemljeobièno imaju stopu nepismenosti odraslog stanovništva oko 1%. Stopanepismenosti u Hrvatskoj nešto je viša, ali još uvijek nia od stope uGrèkoj, Španjolskoj i Portugalu. Tako bi se moglo reæi da je u nas stanjeprihvatljivo. Iako ne postoje pouzdani podaci o stvarnom razmjeruproblema, bez sumnje se moe reæi da je funkcionalna nepismenost –definirana kao nedovoljno vladanje nizom utvrðenih <strong>za</strong>htjevnijih vještina– ozbiljna poteškoæa u Hrvatskoj, podjednako kao i u najrazvijenijimzemljama, gdje obièno obuhvaæa više od 5% ukupnog stanovništvaiv (OECD, 1997).Treæa moguænost <strong>za</strong> procjenjivanje konkurentnosti radne snagei obrazovnih rezultata – iako podjednako optereæena metodološkim poteškoæama– jest postotak radne snage i stanovništva u dobi od 25 do
11629 godina starosti sa <strong>za</strong>vršenim tercijarnim obrazovanjem (to se nesmije miješati s prije navedenom tercijarnom razinom najvišega dosegnutogobrazovanja). Tablica 3. donosi podatke <strong>za</strong> odabranu skupinuzemalja.Tablica 3. Postotak radne snage i stanovništva u dobi od 25 do 29 godinasa <strong>za</strong>vršenim tercijarnim obrazovanjem: posljednji raspoloivipodaci (u %)Zemlja Postotak radne snage* Postotak stanovništva Napomena ou dobi od 25 do 29 u dobi od 25 do 29 stanovništvu vgodina sa <strong>za</strong>vršenim godina sa <strong>za</strong>vršenimtercijarnim obrazovanjem tercijarnim obrazovanjemStare èlanice EUAustrija 9,0 (1999) 8,6 (1991) 1Danska 26,1 (1998) 18,5 (1995) 2Finska 21,6 (1998) 18,0 (1992) 2Grèka 34,0 (1998) 14,9 (1991) 2Irska 47,0 (1999) 19,8 (1991) 2Nizozemska 30,6 (1998) – –Portugal 14,0 (1999) 12,6 (1991) 3Švedska 31,9 (1999) 26,8 (1995) 3Nove èlanice EUCipar 34,1 (1999) 28,0 (1992) 3Èeška R. 10,2 (1999) 12,6 (1991) 3Estonija 37,8 (1999) – -Latvija – 26,8 (1995) 3Litva 40,8 (1999) 26,8 (1995) 3Maðarska 13,3 (1990) 13,3 (1990) 5Slovaèka 45,8 (1999) 13,0 (1991) 3Slovenija 19,7 (1999) 14,1 (1991) 3Zemlje SIEBugarska 18,7 (1992) 19,7 (1992) 3Hrvatska 14,5 (1991) 8,9 (1991) 4Rumunjska 14,3 (1999) 9,1 (1992) 3* Ukupna radna snaga ili aktivno stanovništvo obuhvaæa cjelokupno stanovništvo kojeispunjava uvjete <strong>za</strong> ukljuèivanje u <strong>za</strong>poslene ili ne<strong>za</strong>poslene.Izvor: ILO (2002, tabela 14.c i 14.d)Iako zbog mnogih poteškoæa ve<strong>za</strong>nih <strong>za</strong> podatke nije moguæedati posve utemeljenu i jednoznaènu ocjenu, ipak se mogu donijeti neki<strong>za</strong>kljuèci o sadašnjoj situaciji. S obzirom na postotak radne snage istanovništva u dobi od 25 do 29 godina sa <strong>za</strong>vršenim tercijarnim
117obrazovanjem, Hrvatska još oèito <strong>za</strong>ostaje <strong>za</strong> veæinom starih i novihèlanica EU. Udio radne snage u dobi od 25 do 29 godina sa <strong>za</strong>vršenimtercijarnim obrazovanjem u Hrvatskoj je samo je treæina udjela kojiimaju Irska ili Slovaèka. Razlika nije toliko velika ako se usporedi cjelokupnapopulacija mladih u razlièitim zemljama, ali je ipak udio osobau dobi od 25 do 29 godina sa <strong>za</strong>vršenim tercijarnim obrazovanjem uŠvedskoj, Litvi i Letoniji tri puta veæi nego u Hrvatskoj. Meðu èlanicamaOECD-a prosjek udjela stanovništva u dobi od 25 do 64 godine (nesamo mladog stanovništva) sa <strong>za</strong>vršenim tercijarnim obrazovanjem iznosioje 22% (u 1999), dok je <strong>za</strong> Hrvatsku bio 11% (u 2001). U odnosuprema prosjeènom udjelu osoba sa <strong>za</strong>vršenim tercijarnim obrazovanjemu èlanicama OECD-a, Hrvatska ima samo polovicu njihova prosjeka,i to zbog razmjerno niskih stopa upisa i niskog postotka studenatakoji uspješno <strong>za</strong>vrše studij.STANJE U HRVATSKOJTeško je jednoznaèno procijeniti kvalitetu hrvatskoga obrazovnogsustava jer Hrvatska nije sudjelovala u meðunarodnim procjenamaobrazovanja i pismenosti. Usprkos tome, prema OECD-u (2003) moguse prilièno sigurno navesti znaèajni problemi hrvatskoga obrazovnogsustava: nedostatak naglaska na razvoju sposobnosti analiziranja tema irješavanja problema, vrlo slaba ve<strong>za</strong> obrazovanja i podruèja rada te nerazvijenostcjeloivotnog uèenja. Iako su u Hrvatskoj bile predloenebrojne strategije obrazovanja, one nisu provedene ni ostvarene, a znaèajnijereforme nisu poduzete ni na kojoj razini.Postojeæa organi<strong>za</strong>cija nastavnih planova i programa ve<strong>za</strong>nih <strong>za</strong>pojedine predmete i naèini poduèavanja u kojima je teište stavljeno naèinjenièno znanje i pasivno uèenje u Hrvatskoj ne omoguæuju stjecanjevisokorazvijenih tehnièkih, tehnoloških i društvenih znanja, struènosti isposobnosti potrebnih u konkurentnom gospodarstvu. Prevelik je brojobveznih predmeta, a nedovoljan broj izbornih. Ozbiljan su nedostatakmanjak fleksibilnosti i niska razina lokalnog utjecaja na razvoj nastavnihplanova i programa.Velik je problem osnovnoga i srednjeg obrazovanja nedovoljnadiferenciranost. Nastavni programi viših razreda osnovne škole oblikovanisu <strong>za</strong> nastavak školovanja u gimnaziji, a ne <strong>za</strong> nastavak školovanjau obrtnièkim i struènim školama – iako školovanje u gimnaziji nastavljasamo èetvrtina svih osnovnoškolaca. Nastavni su programi neprimjereni
118veæini uèenika <strong>za</strong>vršnih razreda osnovne škole, a ne postoje dovoljne moguænosti<strong>za</strong> internu diferencijaciju programa i uèenja. Zbog toga je <strong>za</strong> najsposobnijii najmotiviraniji dio uèenièke populacije predmetna nastavaprelagana, a <strong>za</strong> manje sposoban i manje motiviran dio njih je preteška.Usmjeravanja u strukovno obrazovanje provode se prerano s obziromna dob uèenika, a nastavni je plan previše usmjeren na vještine,struènosti i shvaæanja ve<strong>za</strong>na <strong>za</strong> odreðeno <strong>za</strong>nimanje. Nadalje, opæenitosu vrlo slabe veze s ekonomskim i socijalnim okruenjem. Zbog tehnološkograzvoja i strukturalnih promjena u hrvatskom gospodarstvuviše nema potrebe <strong>za</strong> veæinom navedenih usmjerenja (OECD, 2003).Prilièan broj mladih u Hrvatskoj ispada iz srednjega i visokogobrazovanja, a i prosjeèno trajanje studija vrlo je dugaèko. Prema grubojprocjeni, oko 1,5% upisanih uèenika ne <strong>za</strong>vrši srednju školu (taj jepostotak znatno nii <strong>za</strong> gimnazije, odnosno osjetno viši <strong>za</strong> trogodišnjestrukovne škole). vi To je, meðu ostalim, posljedica ozbiljnog nedostatkaškola druge prilike (šanse), namijenjenih mladima koji su ispali izobrazovanja ili im neposredno prijeti ispadanje. Visoka stopa ispadanjautjeèe na porast cijene obrazovnog programa po polazniku.Hrvatski sustav tercijarnog obrazovanja ima tako rigidnu strukturuda obrazovne institucije, fakulteti i studenti ne mogu iskoristitiraspoloive prilike ili se prilagoditi promjenama. S priliènom se sigurnošæumoe reæi da su visokoobrazovane osobe u Hrvatskoj <strong>za</strong>vršilestudij koji nije izravno usklaðen s potrebama suvremenoga gospodarstvate da èesto ne posjeduju znanja i sposobnosti vane i nune <strong>za</strong> <strong>za</strong>nimanjakoja se trae na trištu rada.Broj upisanih u tercijarno obrazovanje razmjerno je malen. Poveæaose s 18% populacije odgovarajuæe dobi u 1985. godini na 31% u1998. godini, što je još uvijek znatno nie od prosjeka u starim èlanicamaEU (prosjek oko 50%) i u pojedinim tranzicijskim zemljama srednjei istoène Europe (prosjek oko 40%), ali je viši nego u veæini novihèlanica EU (prosjek oko 25%) (World Bank, 2002).Prosjeèno trajanje višega i visokog obrazovanja vrlo je dugaèko.Broj diplomiranih studenata u odnosu prema broju upisanih u prvugodinu manji je od 40%, a velik broj studenata prekine studij.Broj osoba koje su diplomirale u posljednjem desetljeæu poveæaose s 8.000 u 1993. godini na gotovo 15.000 u 2002. godini (a znatnoje poveæan i ukupni broj studenata – sa 69.000 na 116.000). Najveæiporast broja diplomiranih studenata <strong>za</strong>biljeen je u društvenim i humanistièkimznanostima, te je njihov udio u ukupnom broju diplomiranihstudenata poveæan na gotovo 57%. Poveæan je i udio diplomiranih
119na podruèju prirodnih znanosti, ali neznatno, manje od 3% ukupno diplomiranih.Najviše je smanjen udio diplomiranih u biotehnièkim znanostima,a malo manje u medicinskim i tehnièkim, u kojima je udio ubroju diplomiranih pao ispod 30%.U Hrvatskoj je razmjerno ni<strong>za</strong>k udio studenata prirodnih i tehnièkihznanosti u ukupnom broju studenata (30%), što je znatno lošijeod Njemaèke (47%), Turske (45%), Slovaèke (40%) i Slovenije (38%),te samo malo bolje od Èeške Republike (28%), Bugarske (26%) i Rumunjske(21%) (World Bank, 2002).Posebno su ozbiljni problemi sa znanjem i struènošæu osoba diplomiranihna podruèju društvenih znanosti. Velik je nedostatak makroekonomista,financijskih analitièara, organi<strong>za</strong>tora i upravitelja robnihi financijskih burzi, moderno obrazovanih voditelja i poduzetnika,struènjaka <strong>za</strong> meðunarodna robna i financijska trišta, struènjaka <strong>za</strong>javnu upravu, specijaliziranih pravnika <strong>za</strong> radno i socijalno pravo, poreznisustav, meðunarodno pravo i dr. vii Razlog tih problema vjerojatnoje nedovoljna (ili slaba) pove<strong>za</strong>nost <strong>za</strong>htjeva trišta rada i sadrajaobrazovnih programa.Najdinamièniji sektor obrazovnog sustava u svijetu – obrazovanjeodraslih i cjeloivotno uèenje, u Hrvatskoj je gotovo posve <strong>za</strong>postavljeno.Ono je nerazvijeno u smislu obuhvata polaznika, broja specijaliziranihustanova i struènog osoblja, a i nedovoljno je regulirano <strong>za</strong>konom.U Hrvatskoj samo 0,2% osoba starijih od 35 godina sudjeluje u programimaobrazovanja odraslih, dok je taj prosjek <strong>za</strong> istu dobnu skupinu uEU 7% (ILO, 2002). U Hrvatskoj nema (ozbiljne) kampanje koja bi motiviralastanovništvo i objasnila koncept i potrebu cjeloivotnog obrazovanja,ponajviše zbog slabih informacija i nerazvijene infrastrukture. Taje infrastruktura u Hrvatskoj premalena, što znaèi da neki elementi infrastrukturejednostavno ne postoje ili ih tek treba izgraditi.Hrvatski obrazovni sustav polako prelazi iz sustava koji je preferiraopamæenje èinjenica, disciplinu i klasiène nastavne metode na sustavkoji odgovara potrebama demokracije s globalno integriranim slobodnimtrištem koje trai vještine rješavanja problema, kreativnost,komunikacijske vještine i fleksibilnost. Ne smije se <strong>za</strong>nemariti èinjenicada su u Hrvatskoj napravljene odreðene analize i ostvarene neke promjeneobrazovnog sustava. viii Takoðer, Nacionalni opservatorij-Hrvatskaaktivan je u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju, cjeloivotnomuèenju te nastoji organizirati sve sudionike (dravu, mjerodavnaministarstva, regionalna i lokalna tijela i socijalne partnere) u osiguranjusuvremenoga, kvalitetnog i dostupnog obrazovanja.
120ZAKLJUÈCI I PREPORUKEŠirenjem novih tehnologija i globali<strong>za</strong>cijom gospodarstva razvijenihindustrijskih zemalja pretvaraju se u gospodarstva utemeljena naznanju i praæena sve veæom meðunarodnom konkurencijom. Vaan diokonkurentnosti nacionalnoga gospodarstva jest razina znanja i struènostiradnika. Hrvatska radna snaga nema potrebna znanja i sposobnostikoje trai suvremeno konkurentno gospodarstvo, a u sustavima obrazovanjai osposobljavanja nisu provedene potrebne mjere <strong>za</strong> ublaavanjetog stanja. Moguæe pristupanje Uniji postavlja Hrvatskoj daljnje <strong>za</strong>htjeve<strong>za</strong> poboljšanjem obrazovnog sustava. Hrvatska radna snaga mora sepreusmjeriti na industriju i poslove utemeljene na znanju te na gospodarskirast potaknut inovacijama, a <strong>za</strong>posleni trebaju biti sposobni brzomijenjati radna mjesta, upravljati sobom i radnom okolinom te sudjelovatiu cjeloivotnom uèenju. Uèenici, studenti i <strong>za</strong>poslenici trebaju nauèitiraditi <strong>za</strong>jedno, razvijajuæi timski duh i odgovarajuæe socijalno ponašanjete dopuštajuæi istodobno razvoj osobnih sklonosti i talenata.Na temelju razlièitih istraivanja i studija Svjetske banke (posebiceBerryman i Drabek, 2002) i OECD-a (2003) te usporedbe sobrazovnim sustavima drugih europskih zemalja, donosimo sljedeæepreporuke.• Obrazovni sustav izmijeniti tako da ga vodi potranja, a ne ponuda,tj. sustav bi trebao pruati razlièite moguænosti obrazovanja tako dasudionici svih dobnih skupina mogu birati, s tim da se njihova odgovornostpoveæava s godinama koje navršavaju. ix Trebalo bi preoblikovatinastavne planove i programe te ih jaèe pove<strong>za</strong>ti s potrebama gospodarstva.Potrebno je poboljšati sposobnosti rješavanja problema,razvijati timski rad, poveæati sposobnost uèenja, unaprijediti sposobnostuèenika da vode sebe i druge, izgraðivati komunikacijske i tehnièko-raèunalnevještine te smanjiti vanost suhoparnog pamæenja èinjenica.Reformu nastavnog plana i programa trebali bi pratiti noviudbenici, priruènici <strong>za</strong> nastavnike i nastavni materijali, promjene nastavnihmetoda i novi naèini mjerenja obrazovnih rezultata. Usto, odabiri osposobljavanje <strong>za</strong> <strong>za</strong>nimanja strukovnog obrazovanja treba pomaknutiu više razrede i proširiti krug specijali<strong>za</strong>cije.• Obrazovni sustav treba biti fleksibilniji i prohodan kako bi se izbjegle“slijepe ulice” i smanjilo prerano napuštanje školovanja. Valja poveæatiunutarnju diferencijaciju uèenika, jaèati neformalne naèinestjecanja znanja i sposobnosti te poboljšati znanje stranih jezika. Nu-
121no je sustavno analizirati, rastereæivati i osuvremenjivati nastavne planovei programe.• Promijeniti pedagoške postupke u školama i na sveuèilištima kako biuèenici i studenti bili odgovorni <strong>za</strong> uèenje, a njihova se inicijativa nagraðivala.Treba ih usmjeravati na drugaèije naèine analiziranja i rješavanjaproblema te poticati na sluenje èinjenicama i idejama u smislenomkontekstu.• Decentralizirati upravljanje obrazovnim sustavom, tj. <strong>za</strong> financiranje,<strong>za</strong>pošljavanje, nastavni plan i program <strong>za</strong>duiti škole, lokalnu vlast isveuèilišta, a ne Ministarstvo. Istodobno, škole i lokalna tijela vlastitrebali bi razviti upravljaèke sposobnosti <strong>za</strong> uèinkovito voðenje škola.Škole i sveuèilišta trebali bi biti odgovorni <strong>za</strong> rezultate, a njihovi bi serezultati trebali mjeriti kao poka<strong>za</strong>telj uspjeha provedbe reformi. Poveæanirashodi <strong>za</strong> obrazovanje bez odgovarajuæega prateæeg poveæanjaodgovornosti neæe dati eljene rezultate. Stoga Ministarstvo trebautvrditi standarde i škole smatrati odgovornima <strong>za</strong> obrazovne rezultate(npr. <strong>za</strong> razumijevanje proèitanog teksta, kompjutorske vještineitd.) te školama i sveuèilištima dati slobodu da to ostvare. To æe na nacionalnojrazini <strong>za</strong>htijevati utvrðivanje i uvoðenje kriterija <strong>za</strong> pojedinurazinu obrazovanja.• Drava ima obvezu utvrðivanja odgovarajuæeg okvira <strong>za</strong> poticanjeinovativnosti i odgovornost tercijarnih obrazovnih ustanova, ona trebaolakšati privatno obrazovanje gdje god je moguæe, a svoju <strong>za</strong>daæuogranièiti samo na nadzor kako bi <strong>za</strong>štitila korisnika – kupca. To podrazumijevaosiguravanje kvalitete mehanizmima odobravanja suglasnostii nepristranog informiranja o javnim i privatnim ustanovamavanim <strong>za</strong> korisnikovu moguænost izbora.• Poveæati upisne kvote <strong>za</strong> odreðene programe prirodnih i tehnièkihznanosti te poveæati uèinkovitost studija kako bi što veæi broj studenata<strong>za</strong>vršio studij. Trebalo bi reformirati nastavni plan i program nasveuèilištima i više ga pribliiti potrebama gospodarstva, a potrebnoje znatno poboljšati dijalog i suradnju sveuèilišta i privatnog sektora.• Poveæanje školarina moglo bi pridonijeti kraæem prosjeènom razdobljustudiranja, ali i veæoj pravednosti, jer na taj naèin porezni obveznici,meðu kojima je mnogo osoba s niim dohocima, ne bi snosili troškoveškolovanja osoba èiji æe dohoci u buduænosti biti viši od prosjeka.• U sklopu korjenitih promjena nastavnog plana i programa, materijalai pedagoških metoda Hrvatska æe morati provoditi intenzivno usavršavanjeveæ <strong>za</strong>poslenih i novih nastavnika, uvoditi nove nastavne metode,nastavne materijale i metodologiju testiranja. Uèitelji i nastavni-
122ci trebali bi se obve<strong>za</strong>tno cjeloivotno usavršavati i osposobljavati <strong>za</strong>nastavne metode i postupke, te <strong>za</strong> korištenje informatièke i komunikacijsketehnologije, kao i proširivati znanja iz svog predmeta. Ti biprogrami usavršavanja i osposobljavanja trebali biti interaktivni takoda uèitelji i nastavnici meðusobno izmjenjuju ideje i iskustva.i Mislimo na radnu snagu u širem smislu kao na ljudski resurs, odnosno na <strong>za</strong>poslenei ne<strong>za</strong>poslene te na neaktivne osobe koje se potencijalno mogu aktivirati i <strong>za</strong>posliti.ii Pojam ljudskog kapitala širi je od samog formalnog obrazovanja stanovništva i<strong>za</strong>poslenih jer bi trebao ukljuèivati i sva znanja i vještine steèene neformalnimputem, pa èak, u najširoj definiciji, i investicije u zdravlje. Stoga razina ljudskogkapitala ne mora biti jednaka prosjeènoj razini formalnog obrazovanja. Prema višeizvora OECD-a i Svjetske banke, u mnogim zemljama June Amerike velik je broj ivisok udio pravnika, profesora knjievnosti i filozofije u ukupnom broju upisanih idiplomiranih studenata, dok je u skandinavskim zemljama mnogo osoba koje studirajuelektrotehniku, informatiku, menedment i sl. (Blomström i Meller, 1991).Naravno, ne elimo negirati vanost prve skupine visokoobrazovanih, ali je <strong>za</strong>gospodarski razvoj ipak bitna druga skupina. Iako nema gotovih i jedinstvenihrješenja koja bi svima odgovarala, struktura upisanih i <strong>za</strong>vršenih uèenika i studenatatrebala bi što više odgovarati postojeæoj i, pogotovo, buduæoj eljenoj strukturinacionalnoga gospodarstva. Pojednostavnjeno, ako pojedina zemlja ima npr. razvijenuproizvodnju telekomunikacijskih ureðaja – poput Finske s Nokiom – onda jepoeljno da se upisuje i diplomira što veæi broj inenjera elektrotehnike i sliènih<strong>za</strong>nimanja. Ako je pak gospodarstvo neke zemlje veæinom utemeljeno na razvojuturizma ili pruanju usluga, odnosno na oèuvanju povijesno-kulturnog blaga – kao,na primjer, u Grèkoj – tada teište treba biti na upisivanju i diplomiranjumenedera u turizmu, povjesnièara umjetnosti, restauratora i sl.iii Primarno obrazovanje obuhvaæa 1. i 2. stupanj; sekundarno obrazovanje 3. stupanj;a tercijarno obrazovanje 5, 6. i 7. stupanj. Prihvaæena Meðunarodna klasifikacija(International Standard Classification of Education, ISCED) obuhvaæasljedeæe stupnjeve: X – manje od jedne godine školovanja, 0 – obrazovanje na razinidjeèjih vrtiæa, 1 – osnovno obrazovanje u pisanju, èitanju i raèunanju te elementarnorazumijevanje nacionalne povijesti, zemljopisa, prirodnih i društvenihznanosti, umjetnosti, glazbe i religije, 2 – mali pomaci usmjereni prema pojedinimpredmetima te specifiènim oblicima trgovaèkih i tehnièkih predmeta, 3 – specifiènioblici obrazovanja <strong>za</strong> koje je nuno puno osmogodišnje obrazovanje, 5 – razlièitioblici profesionalnog obrazovanja, npr. <strong>za</strong> tehnièare, uèitelje i medicinske sestre, 6– razina sveuèilišne diplome, 7 – poslijediplomski stupanj. Postoje neke manje razlikeu dobnim skupinama i razredima korištenim <strong>za</strong> izraèunavanje strukturestanovništva prema najvišem <strong>za</strong>vršenom stupnju obrazovanja. U nekim zemljama isituacijama nije potpuno poštovana ISCED klasifikacija.iv Èak i u Švedskoj, zemlji s najvišim postotkom pismenih osoba, 8% odraslogstanovništva ima ozbiljan nedostatak pismenosti. U nekim drugim zemljamaspomenuti postotak raste i do 25%, tako da je velik dio populacije nesposobanrazumjeti i primijeniti informacije sadrane u brošurama, letcima i jednostavnimuputama <strong>za</strong> uporabu ureðaja na radnome mjestu (UNESCO, 2000).v Napomene <strong>za</strong> stanovništvo: 1 – dob 25-35 godina, de iure stanovništvo; 2 – dob 25-29 godina; 3 – dob 25-34 godine, bez stanovništva koje je još na školovanju i
123viviiviiiixstanovništva èija je obrazovna razina nepoznata; 4 – dob 25-34 godine, bez osobana privremenom radu u inozemstvu i èlanova njihovih obitelji; 5 – dob 25-34godine, bez stanovništva koje je još na školovanju.Postoji ozbiljan problem s meðunarodnim usporedbama stopa ispadanja iz obrazovnogsustava jer nema pouzdanih podataka ili su oni neodgovarajuæi <strong>za</strong> meðunarodnuusporedbu. Osim toga, iako postoje stope ispadanja <strong>za</strong> pojedine zemlje (npr.<strong>za</strong> Bugarsku ona iznosi 6-7% ukupne školske populacije), postoji i problemprikrivenog ispadanja, neopravdanih sati neprisustvovanja nastavi (koji uBugarskoj obuhvaæa oko treæinu uèenika). Ta se djeca èesto ne navode kao ispali izobrazovnog sustava, ali su u stvarnosti propustili polovicu nastavnih sati i slijedomtoga njihov je školski uspjeh i rezultat ozbiljno ugroen (OECD, 2003).Navedenu je spoznaju autor stekao tijekom mnogih razgovora sa struènjacimaHrvatskog <strong>za</strong>voda <strong>za</strong> <strong>za</strong>pošljavanje, kao i praæenjem trendova na hrvatskom trišturada.Tako su <strong>Institut</strong> <strong>za</strong> društvena istraivanja – Zagreb i Centar <strong>za</strong> istraivanje i razvojobrazovanja <strong>za</strong>vršili dokument Dravna matura – prijedlog nacionalnog pristupakoji bi trebao omoguæiti uvoðenje ni<strong>za</strong> strateških ciljeva u obrazovni sustav. Ti suciljevi vani <strong>za</strong> unutarnju preobrazbu sustava i stalno poboljšavanje kvalitete obrazovanja.I <strong>Institut</strong> <strong>za</strong> društvena istraivanja, meðu ostalim, radi na projektimaRazvoj modela cjeloivotnog obrazovanja uèitelja i nastavnika, Evaluacija nastavnihprograma i razvoj modela kurikuluma <strong>za</strong> obavezno obrazovanje i Modelobveznog školovanja – studija izvodljivosti.Dugoroèna priroda obrazovanja znaèi da ono ne moe biti voðeno samo sadašnjimnego i moguæim i buduæim potrebama. To znaèi da ponuda takoðer treba imati svojemjesto u planiranju obrazovnih potreba. To oèito ogranièava djelovanje trišta upruanju obrazovnih usluga. Za navedenu napomenu autor je <strong>za</strong>hvalan anonimnomrecenzentu.
124LITERATURABarro, J. R. and Sala-i-Martín, X., 1995. Economic Growth. NewYork: McGraw-Hill.Bassani, A. and Scarpetta, S., 2001. “Links between Policy andGrowth: Evidence from OECD Countries”. OECD Economics DepartmentWorking Papers. Paris: OECD.BBC, 2004. “One in seven students 'to drop-out'“ [online]. BBC News,UK Edition, 30 September, 2004. Available from: [http://news.-bbc.co.uk/1/hi/education/3703468.stm].Berryman, S. and Drabek, I., 2002. Mobilizing Croatia’s Human Capitalto Support Innovation-Driven Growth. Washington: World Bank.Blanke, J., Paua, F. and Sala-i-Martin, X., 2004. The Growth CompetitivenessIndex: Analyzing Key Underpinnings of Sustained EconomicGrowth in Global Competitiveness Report 2003 -2004. Washington:World Economic Forum.Blomström, M. and Meller, P. (eds.), 1991. Diverging Paths. A Centuryof Latin American & Scandinavian Economic Development.Baltimore: Johns Hopkins University Press.European Commission, Directorate General Press and Communication,2002. Towards a knowledge based Europe - The EuropeanUnion and the information society [online]. Available from:[http://europa.eu.int/comm/publications/booklets/move/36/en.doc].European Council, 2004. The Lisbon Strategy [online]. Availablefrom: [http://www.eu2004.ie/templates/standard.asp?sNavlocator=5,11,240]ILO, 2002. Key Indicators of the Labour Market 2001-2002. Geneva:International Labour Office.Information Society Programme, 2002. Greece in the InformationSociety, Strategy and Actions 2002 [online]. Available from:[http://en.infosoc.gr].Nagy, M. (ed.), 1998. Education in Hungary 1997 [online]. Budapest:National <strong>Institut</strong>e for Public Education. Available from:[http://www.oki.hu].OECD, 1997. Thematic Review of the Transition from Initial Educationto Working Life: Czech Republic. Paris: OECD.OECD, 1999. Reviews of National Policies for Education – Slovenia.Paris: OECD.OECD, 2002. Purchasing Power Parities and Real Expenditures –1999 Benchmark year. Paris: OECD.
125OECD, 2003. Reviews of National Policies for Education: South EasternEurope, Volume 1: Albania, Bosnia-Herzegovina, Bulgaria,Croatia, Kosovo. Paris: OECD.OECD and UNESCO UIS, 2003. Literacy Skills for the World of Tomorrow- Further Results from PISA 2000 [online]. Available from:[http://www.pisa.oecd.org/Publicatn/Literacy.htm].UNESCO, 2000. Functional Illiteracy. Conference on Education forAll in Europe and North America 6 to 8 February 2000, Warsaw,Poland.World Bank, 2002. Constructing Knowledge Societies: New Challengesfor Tertiary Education. Washington: World Bank.
127Poglavlje 6.OCJENA HRVATSKOGAINOVACIJSKOG POTENCIJALAZoran AralicaEkonomski institutZagrebKatarina Baèiæ *Ekonomski institutZagrebSAETAKU ovome smo radu nastojali ocijeniti i vrednovati hrvatski inovacijskipotencijal u svjetlu Europske ljestvice uspjeha u inoviranju,koja se moe opisati kao sustav poka<strong>za</strong>telja inovativnosti. U ekonomskojje teoriji inovacija prihvaæena kao izvor nacionalne konkurentnosti,a EU postavlja sposobnost konkuriranja unutar jedinstvenoga trištakao glavni ekonomski kriterij pridruivanja EU. Primjenom poka<strong>za</strong>teljaEuropske ljestvice uspjeha u inoviranju moguæe je usporediti i rangiratihrvatska ostvarenja u inovacijskoj politici s onima u zemljamaEU i središnje i istoène Europe. Prema europskim standardima, Hrvatskaima dobar poloaj u usporedbi sa zemljama središnje i istoène Europe,osobito s Bugarskom i Rumunjskom, ali nije uèinila znatniji napredaku svom inovacijskom potencijalu i politici s obzirom na EU.Kljuène rijeèi:inovacijska politika, nacionalni inovacijski sustav, procesi europskihintegracija, društvo <strong>za</strong>snovano na znanju, Europska ljestvica uspjeha uinoviranju* Autori <strong>za</strong>hvaljuju anonimnim recenzentima.
128UVODEkonomska je politika u Hrvatskoj od poèetka tranzicije mnogopozornosti pridavala makroekonomskim i<strong>za</strong>zovima tako da je inovacijskapolitika razvijana pod okriljem politike istraivanja i razvitka. Takvimje pristupom <strong>za</strong>nemaren potencijal inovacijske politike <strong>za</strong> davanjedoprinosa ekonomskome rastu. Prvi elementi samostalne inovacijskepolitike pojavili su se prije nekoliko godina u obliku tehnološkihprograma. Stoga smo naše promatranje fokusirali na ocjenu elemenatai postavki inovacijske politike u Hrvatskoj. Rad se sastoji od dva dijela.U prvome objašnjavamo <strong>za</strong>što je vano aktivirati nacionalnu inovacijskupolitiku, a u drugom dijelu pokušavamo prepoznati snage i slabostihrvatskoga inovacijskog potencijala i politike.Znaèenje inovacijske politike <strong>za</strong> gospodarstvo tradicionalno jeviše prepoznato u naprednijim gospodarstvima. EU je u oujku 2000.donio dugoroènu stratešku odluku da postane najkonkurentnije i najdinamiènijegospodarstvo <strong>za</strong>snovano na znanju. U tom se smislu inovacijepercipiraju kao osnova <strong>za</strong> prela<strong>za</strong>k u društvo <strong>za</strong>snovano na znanju,a inovacijska je politika postala središnje strateško sredstvo <strong>za</strong> posti<strong>za</strong>njekonkurentnosti industrija i, kao rezultat toga, <strong>za</strong> odravanje i stimuliranjegospodarskoga rasta u EU. U okolnostima proširenja EU, zemljesredišnje i istoène Europe, ukljuèujuæi i Hrvatsku, moraju uspostavitii razviti suvremeni nacionalni inovacijski sustav. To bi takoðer trebalopomoæi Hrvatskoj u stvaranju kljuènih uvjeta <strong>za</strong> posti<strong>za</strong>nje dugoroènogaekonomskog razvoja. Hrvatski inovacijski potencijal ocjenjujemouz pomoæ Europske ljestvice uspjeha u inoviranju (European InnovationScoreboard), koja se sastoji od ni<strong>za</strong> standardiziranih poka<strong>za</strong>teljainovacijskih aktivnosti.Detaljna anali<strong>za</strong> hrvatske inovacijske politike i potencijala u nekimpodruèjima razvitka ljudskih potencijala pokazuje ohrabrujuæe rezultate,npr. u udjelu diplomiranih struènjaka u djelatnostima znanosti iinenjerstva u dobi od 20 do 29 godina. Ipak, aspekt razvoja ljudskihpotencijala – cjeloivotno obrazovanje – potpuno je <strong>za</strong>nemaren i svrstavaHrvatsku na kraj liste zemalja središnje i istoène Europe i zemaljaEU. Dok se sektor usluga visoke tehnološke razine u Hrvatskoj èini relativnorazvijenim, sektor proizvodnje visoke tehnološke razine èini senerazvijenim.Stvaranje znanja podruèje je u kojemu su politike oèito <strong>za</strong>ka<strong>za</strong>le– izdaci <strong>za</strong> istraivanja i razvoj, kako javni tako i poslovni, nisu dostatni.Takoðer, prijave hrvatskih rezidenata Europskom uredu <strong>za</strong> pa-
129tente (European Pattent Office, EPO) najnie su meðu zemljama središnjei istoène Europe. Prijenos i primjena novoga znanja takoðer <strong>za</strong>htijevajudodatni napredak, osobito u promicanju inovacijske kulture.Zakljuèujemo da Hrvatska nije postigla znatniji napredak usvom inovacijskom potencijalu i politici s obzirom na EU, ali ima dobarpoloaj u usporedbi sa zemljama središnje i istoène Europe, osobitou usporedbi s Bugarskom i Rumunjskom.INOVACIJSKA POLITIKA: GLAVNOSTRATEŠKO ORUJE ZA POSTIZANJEKONKURENTNOSTI I RASTAU EUROPSKOJ UNIJINapredak “nove ekonomije” postignut u uvjetima globali<strong>za</strong>cije,kao i rast vanosti informacijskih i komunikacijskih tehnologija, nagnaoje EU da postavi dugoroène odrednice pomoæu kojih æe postati najkonkurentnijegospodarstvo u svijetu <strong>za</strong>snovano na znanju. Prijelaz na društvo<strong>za</strong>snovano na znanju smatra se naèinom odravanja koraka EU sglobalnim konkurentima. Na lisabonskom samitu Vijeæa ministara, odr-anome u oujku 2000, iska<strong>za</strong>no je stajalište da inovacije trebaju bitiosnovni mehani<strong>za</strong>m prijela<strong>za</strong> u društvo <strong>za</strong>snovano na znanju (Council ofEuropean Union, 2000a; 2000b). Prema tome, inovacijska je politika postalaglavno strateško sredstvo <strong>za</strong> posti<strong>za</strong>nje konkurentnosti industrija, atime i <strong>za</strong> odravanje odnosno stimuliranja ekonomskoga rasta u EU.Pristup inovacijskoj politici EU ima više aspekata. Elementi inovacijskepolitike sadrani su i u industrijskoj politici i u politici razvojapoduzeæa, gdje je naglasak na malim i srednjim poduzeæima. To sestajalište oèituje u Lisabonskoj strategiji (kao slubenom dokumentu lisabonskogsamita Vijeæa ministara), u kojoj se predlae osnivanje Europskogapodruèja istraivanja i inovacija te stvaranje prijateljskogozraèja <strong>za</strong> osnivanje i razvoj inovativnih poduzeæa. Jednako tako, malai srednja poduzeæa trebaju biti pokretaèi inovacija. Kao naèin posti<strong>za</strong>njatih ciljeva EU predlae poticanje kljuènih ve<strong>za</strong> u inovacijskim mre-ama: izmeðu poduzeæa i financijskih trišta, istraivanja i razvoja i institucija<strong>za</strong> obrazovanje, savjetodavnih usluga i tehnoloških trišta. Zakljuècisamita nisu ostali deklarativni nego su i dobro planirani u slubenomdokumentu u smislu financijskoga planiranja, uèinkovitoga nadgledanja,ocjenjivanja i vrednovanja.
130Vanost strateških odrednica <strong>za</strong> jaèanje inovacija u EU vidljivaje u sljedeæim dogaðajima. Samitom u Barceloni u oujku 2002. <strong>Europskoj</strong>e vijeæe revidiralo napredak na osnovi Lisabonske strategije,potvrdilo predanost poticanju inovacija i pozvalo na znaèajnije poticanjeaktivnosti istraivanja i razvoja te inovacijskih aktivnosti u Uniji(European Commission, 2003d). U <strong>za</strong>kljuèku Vijeæe je proširilo <strong>za</strong>htjeve<strong>za</strong> izdacima namijenjenim istraivanju i razvoju (cilj je do 2010. dosegnutioko 3% BDP-a, s tim da 2/3 investicija trebaju potjecati iz privatnogasektora). Nadalje, upuæen je poziv <strong>za</strong> jaèanje poslovnih istraivanjai razvoja putem integrirane strategije koja obuhvaæa porast konkurencijena trištima proizvoda, bolji pristup kapitalu <strong>za</strong> riziènije pothvate,kao i bolju <strong>za</strong>štitu prava intelektualnog vlasništva te unaprijeðenoumreavanje i širenje tehnologije. Priopæenjem Povjerenstva o inovacijskojpolitici u 2003. takoðer su prošireni <strong>za</strong>kljuèci <strong>za</strong>snovani naLisabonskoj strategiji (European Commission, 2003d). Priopæenje sepoziva na šire definiranje koncepta inovacija, sa svrhom da politika neizostavi manje oèite ili manje poznate oblike inovacijskih aktivnosti.Takoðer je <strong>za</strong>htijevana interakcija inovacijske politike s politikamadrugih podruèja, npr. s industrijskom politikom, što bi trebalo poveæatiuspješnost same inovacijske politike.U priopæenju Industrijska politika u proširenoj Europi inovacijaje istaknuta kao kljuèni èimbenik industrijske konkurentnosti, <strong>za</strong>jednosa znanjem i poduzetništvom (European Commission, 2003c;2004c). U priopæenju se istièe kako europska industrija treba postatiinovativnija neprestanim uvoðenjem, usavršavanjem i poboljšavanjemsvojih proizvoda, procesa i usluga. Naglašava se kako je kod poduzetnikapotrebno razvijati sklonost riziku u inovacijama. U Zelenoj knjizio poduzetništvu inovacija se smatra jednim od kljuènih i<strong>za</strong>zova (EuropeanCommission, 2003c; 2003g).HRVATSKA INOVACIJSKA POLITIKAU SVJETLU BUDUÆEG PROŠIRENJAEUROPSKE UNIJEHrvatska je od poèetka politièke tranzicije bila orijentirana premapridruivanju EU i tijekom tog razdoblja uèinila je znatne napore uposti<strong>za</strong>nju toga cilja. U odgovorima na Upitnik Europske komisije2003, koji je kasnije posluio kao osnova <strong>za</strong> dobivanje statusa kandida-
131ta <strong>za</strong> pridruenje EU, Hrvatska je meðu mikroekonomske i strukturneprioritete uvrstila uspostavljanje suvremenoga inovacijskog sustava. Tobi Hrvatskoj trebalo pomoæi u stvaranju kljuènih uvjeta <strong>za</strong> posti<strong>za</strong>njedugoroènoga gospodarskog razvoja. Suvremeni inovacijski sustav kojemuzemlja tei definiran je kao sustav koji potièe suradnju obrazovnogai znanstvenog sustava, tehnološkog razvitka, vladinih institucija iprivatnih poduzeæa. Europska je komisija 2004. godine dodijelila Hrvatskojstatus kandidata. U svom mišljenju o kandidaturi <strong>Hrvatske</strong> <strong>za</strong>èlanstvo u EU (European Commission, 2004e) Komisija na Hrvatskugleda kao trišno gospodarstvo koje funkcionira. Ipak, Komisija smatrakako bi trebali biti uèinjeni veæi napori na podruèju inovacijske politikeda bi Hrvatska bila konkurentna i uèinkovita na europskoj razini. Ponajprije,kao opæa mjera, izdaci drave <strong>za</strong> istraivanje i razvoj (1,09%BDP-a) ispod su prosjeka EU (1,99% BDP-a), kao i udio izdataka privatnogasektora <strong>za</strong> istraivanje i razvoj (0,45% BDP-a 2002. u usporedbis prosjekom EU od 1,3% BDP-a) (DZS, 2003). Drugo, potrebne supromjene u politici znanosti i visokom obrazovanju kako bi se ono moglaintegrirati u Europsko istraivaèko podruèje (European ResearchArea). i Strategija nacionalne industrije, u koju bi morali biti ukljuèenielementi inovacijske politike kako bi se poveæala konkurentnost industrije,još uvijek nije usvojena, neovisno o opæoj ekonomskoj politici.Politika poduzeæa, još jedna dopuna suvremenoj inovacijskoj politici, uslubenim je dokumentima ocijenjena kao politika malih i srednjih poduzeæa.Inovacijska je politika sustavno pove<strong>za</strong>na s politikom malih isrednjih poduzeæa na temelju Programa hrvatskoga inovacijskog tehnologijskograzvitka (HITRA), kojim se daje potpora transferu tehnologijepoduzeæima <strong>za</strong>snovanima na novim tehnologijama putem financijskihi nefinancijskih poticaja.Na nacionalnoj je razini, politièki neovisno savjetodavno tijelokoje potièe i unapreðuje hrvatsku konkurentnost – Nacionalno vijeæe <strong>za</strong>konkurentnost, svrstalo razvoj inovativnosti i tehnologije meðu najvanijepolitièke i ekonomske prioritete. Vijeæe percipira inovacije kaostalnu osnovu <strong>za</strong> odravanje konkurentnosti poveæanjem proizvodnosti.To je viðenje u skladu sa strateškom odlukom EU da postane ekonomija<strong>za</strong>snovana na znanju, i to putem poticanja inovativnosti. Jedan je odrezultata rada Vijeæa dokument naslovljen “55 preporuka <strong>za</strong> poveæanjekonkurentnosti <strong>Hrvatske</strong>”, a moe posluiti kao osnova <strong>za</strong> donošenjepolitièkih odluka (National Competitiveness Council, 2004). U dokumentuse o inovacijskoj politici govori u terminima onoga “što ona trebapostati”, a ne “što ona u ovom trenutku jest”. Stoga je Vijeæe izdvo-
132jilo nekoliko naèela koja bi trebala pomoæi hrvatskoj inovacijskoj politicida se pokrene prema suvremenom pristupu i kao rezultat ojaèa vezeizmeðu tehnologije, inovativnosti i ekonomskoga rasta. Ta bi naèelatrebala potaknuti donošenje inovacijske politike usmjerene na trište,koja æe jaèati sastavnice inovacijskog potencijala (apsorpcijski kapacitet,potranju, širenje inovacija te istraivanje i razvoj), voditi rastu proizvodnostii jaèati znanje kao komponentu novih investicija.VANOST INOVACIJA ZA GOSPODARSKIRAST I KONKURENTNOSTPravilnim poimanjem teorijskih ve<strong>za</strong> izmeðu gospodarskograsta, konkurentnosti i inovacija moe se promicati uloga inovacija ujavnom i politièkom ivotu <strong>Hrvatske</strong>. Meðu ekonomistima postoji opæikonsenzus da inovacije imaju središnju ulogu u procesu dugoroènogagospodarskoga rasta (Radoševiæ, 2003a:4).Inovacije u teorijama i modelima ekonomskog rastaDok neoklasièna teorija rasta nije objasnila kako se postietehnološki napredak, premda ga smatra izvorom rasta, endogenimodeli rasta otišli su dalje. U tim je modelima rasta (utemeljenimana eksternalijama, neoschumpeterijanskim modelima i AK modelima)tehnološki napredak i dalje glavni izvor rasta, ali je shvaæenkao rezultat aktivnosti nekog subjekta – poduzeæa ili pojedinca (Romer,1986; 1990). ii U modelu koji se temelji na eksternalijama uèenjeod drugih poduzeæa na razini ekonomske grane vodi novim idejamakoje mogu rezultirati tehnološkim napretkom. Znanje, koje jesinonim <strong>za</strong> tehnološki napredak, ne moe biti <strong>za</strong>štiæeno, pa je stogabesplatno i moe se “prelijevati”. Neoschumpeterijanski se modelitemelje na uvjerenju da istraivanje i razvoj mogu potaknuti ekonomskirast (Grossman i Helpman, 1990; 1991; Aghion i Howit,1992). Ti modeli funkcioniraju uz pretpostavku nesavršene konkurencije.Uz tu pretpostavku, poduzeæa æe biti <strong>za</strong>interesirana <strong>za</strong> inoviranjejer mogu patentima <strong>za</strong>štititi inovacije i <strong>za</strong>raditi ekstraprofit.U AK modelima rast je posljedica akumulacije kapitala, a tehnologijanije shvaæena kao poseban oblik dobra, što taj model èini manjesofisticiranim od prethodnih.
133Osim brige <strong>za</strong> rast, gospodarstva u tranziciji usmjerila su se premakonkurentnosti, sredstvu susti<strong>za</strong>nja zemalja EU, ali i sredstvu odr-avanja konkurentskih prednosti na nacionalnoj razini zbog konkurentskihpritisaka, ponajprije iz zemalja EU (Radoševiæ, 2003a). Uloga inovacijau uspjehu nacije i industrija predmet je Porterova rada i ukljuèenaje u Dijamant nacionalne prednosti. iii Porter (1990:73) uoèava kakose natjecanje zbiva oko kreiranja i asimilacije znanja i istièe da konkurentnostnacije ovisi o potencijalu nacionalne industrije da se inovira inapreduje.Porterov pristup inovacijamaIako Porter tvrdi kako nacionalni uspjeh razlièitih zemaljamoe biti kombinacija brojnih èimbenika, odluèno odbacuje širokorasprostranjeno uvjerenje da æe vladine politike poput aktivnoga deviznogteèaja i antimonopolske politike potaknuti gospodarstvo.Umjesto toga, on se poziva na primjere industrija koje su uspjele naglobalnoj razini i tvrdi kako poduzeæa postiu konkurentsku prednostinovacijskim aktivnostima (Porter, 1990:74). Na razini poduzeæapod inovacijom se ne razumijeva samo uvoðenje nove tehnologije(što rezultira novim proizvodima) veæ se ona odnosi i na inovacijeprocesa i inovacije u organi<strong>za</strong>cijama (npr. novi procesi unutarpoduzeæa). Ipak, naglašava meðunarodnu dimenziju – uèinciinovacija (npr. inovirani proizvodi) moraju biti plasirani na meðunarodnotrište da bi poduzeæe postiglo konkurentsku prednost.Porter vjeruje kako æe uspješne inovacije nastati kada poduzeæa budupod snanim pritiskom konkurencije i unatoè èinjenici da njihoveinovacijske aktivnost mogu naiæi na kritike i velike <strong>za</strong>preke.Odravanje konkurentske prednosti smatra kontinuiranim procesomunapreðenja i dograðivanja jer konkurenti mogu oponašati bilokoju konkurentsku prednost.INOVACIJSKI POTENCIJAL U ZEMLJAMASREDNJE I ISTOÈNE EUROPEStrategije <strong>za</strong> posti<strong>za</strong>nje i odravanje dugoroènog ekonomskograsta u zemljama središnje i istoène Europe tijekom 90-ih <strong>za</strong>nemarivalesu znaèenje sustava istraivanja i razvitka, kao i vanost inovacijskihaktivnosti. <strong>Javne</strong> politike inovacija pojavile su se tek krajem 90-ih, dokinstitucionalni sustavi istraivanja i razvitka još uvijek nisu bili restruk-
134turirani. Rast i inoviranje u gospodarstvima opæenito ovise o istraivanjui razvoju, o sposobnosti apsorpcije i širenja tehnologije i o potranjii iskorištavanju generiranih elemenata. To sve <strong>za</strong>jedno tvori konceptualniokvir nacionalnoga inovacijskog potencijala.Elementi nacionalnoga inovacijskog potencijala(1) Apsorpcijski je potencijal sposobnost apsorpcije novogaznanja i usvajanja uvezenih tehnologija. (2) Potencijal istraivanjai razvoja nije vaan samo radi generiranja novoga znanja nego i radimehanizma njegove apsorpcije. (3) Širenje je kljuèni mehani<strong>za</strong>m<strong>za</strong> ubiranje ekonomskih koristi od ulaganja u istraivanje i razvoj te<strong>za</strong> jaèanje apsorpcijskih kapaciteta. (4) Potranja <strong>za</strong> istraivanjem irazvojem te inovacijama kljuèni je mehani<strong>za</strong>m koji inicira procesestvaranja bogatstva u sklopu aktivnosti istraivanja i razvoja, apsorpcijei širenja (Radoševiæ: 2003a:8).Brojni znanstvenici i inenjeri, <strong>za</strong>jedno s relativno dobroobrazovanom radnom snagom, dvije su dobre polazne toèke nacionalnogainovacijskog sustava u zemljama središnje i istoène Europe.Nacionalni inovacijski sustav sastoji se od mjera i programapolitike, tehnološke institucionalne infrastrukture i mehani<strong>za</strong>ma politièkekontrole (Švarc, 2004).Institucionalizirana se ba<strong>za</strong> istraivanja i razvitka tijekom tranzicijesmanjila zbog smanjenja udjela izdataka javnoga sektora <strong>za</strong> istra-ivanja i razvitak u BDP-u i zbog nedovoljnog tehnološkog unapreðenjau poduzeæima. Financiranje institucionaliziranog istraivanja i razvitkaod industrije razlikovalo se od regije do regije, od snanih do krajnjeslabih ve<strong>za</strong>, dok je intenzitet suradnje bio odreðen industrijskomstrukturom zemlje. Deindustrijali<strong>za</strong>cija je u nekim zemljama središnjei istoène Europe bila prilièno nagla, pri èemu se poveæao udio usluga uekonomskoj strukturi, istodobno prešavši svojim rastom aktivnosti industrijskiprosjek. Opæenito, djelomièni je gubitak vladinih sredstava,uz slabu potranju uzrokovao <strong>za</strong>nemarivanje moderni<strong>za</strong>cije i restrukturiranjasustava istraivanja i razvitka.Zemlje središnje i istoène Europe <strong>za</strong>ostaju <strong>za</strong> EU u svim aspektimanacionalnoga inovacijskoga kapaciteta, osobito u potencijalu generiranjapotranje inovacija koji se moe definirati kao razina razvitkafinancijskoga sustava, kao stupanj konkurencije i makroekonomske stabilnostiili kao udio u izravnim stranim ulaganjima. Dokaz o stanju na-
135cionalnoga inovacijskoga sustava u bivšim zemljama kandidatkinjamaupuæuje na velike nejednakosti (European Commission, 2003a:11). Uusporedbi s EU-15, nove su èlanice (primljene u svibnju 2004) izrazilesklonost izbjegavanju rizika, u njima je nedovoljno financirano istraivanjei razvoj, slabo razvijene veze izmeðu znanosti i istraivanja te poslovnogsektora. Poka<strong>za</strong>lo se kako je svim novim èlanicama <strong>za</strong>jednièkapoteškoæa u podruèju inovacijskih politika to što im one nisu postaleautonomne i potpuno oformljene. Institucionalna okolina <strong>za</strong> primjenuinovacijske politike nije dobro koordinirana, ljudski su i financijskiresursi oskudni, a potencijal poduzeæa da apsorbira znanje i potom gaprimijeni ni<strong>za</strong>k.Zbog svega toga ve<strong>za</strong> izmeðu domaæe inovacijske aktivnosti igospodarskoga rasta na uzorku osam zemalja središnje i istoène Europenije jasna (Radoševiæ, 2003a). Èini se kako vodeæa gospodarstva(Èeška Republika, Slovaèka, Maðarska i Poljska) nisu zemlje s najveæimbrojem registriranih patenata rezidenata. To podrazumijeva da inovacijenisu uzrok gospodarskoga rasta u zemljama središnje i istoèneEurope. Ni uzroènost izmeðu gospodarskoga rasta i inovacija nijeizravna. I gospodarski rast i gospodarski pad vodili su padu u istraivanjui razvoju, sugerirajuæi da jaèi ekonomski rast ne vodi nuno veæiminovacijskim aktivnostima. Ojaèani uvjeti ponude i potranje u zemljamasredišnje i istoène Europe krajem 90-ih mogli su pridonijeti intenzivnijemusvajanju novih tehnologija, ali se to nije dogodilo. Osim prepoznavanjateškoæa domaæih poduzeæa u financiranju svojih aktivnosti,jaka konkurencija “marki” (meðunarodnom trgovinom i izravnim stranimulaganjima) takoðer je mogla sprijeèiti napredak na podruèju tehnologije.Kada se analiziraju troškovi inovacijskih aktivnosti u zemljamasredišnje i istoène Europe, èini se da su istraivanja i razvitak manjevani od kupovine novih strojeva i opreme, dok je trend u EU obrnut –istraivanje i razvitak imaju veæi udio u izdacima <strong>za</strong> inovacije nego pribavljanjenovih strojeva i opreme. Poslovno je okruje, a ne informacijeunutar poduzeæa (kao u razvijenijim zemljama), glavni izvor informacija<strong>za</strong> inovacije. Dio toga okruja èine poduzeæa u stranome vlasništvu,a svjetske su procjene da veæina inovacija nastaje upravo u multinacionalnimkompanijama. Ipak se èini da je transfer tehnologije multinacionalnihkompanija u zemljama središnje i istoène Europe ve<strong>za</strong>n<strong>za</strong> poduzeæa u stranome vlasništvu (Biegelbauer, Griebler i Leuthold,2001). Transfer tehnologije iz stranih poduzeæa u lokalna mogao seostvariti samo u zemljama u kojima je najznaèajniji dio izravnih stranih
136ulaganja investiran u aktivnosti usmjerene na izvoz, poput automobilskeili elektronièke industrije, i to ako su poduzeæa u stranome vlasništvuradila s lokalnim dobavljaèima (Poljska, Èeška i Maðarska). Radoševiæ(2003b:9) istièe da oslanjanje na vanjske informacije i okolinu jaèa vanostnacionalnoga inovacijskog sustava jer inovacijski potencijali poduzeæaovise o obiljejima sustava vanjskog okruja u kojemu ona djeluju.HRVATSKA INOVACIJSKA POLITIKAPrvi elementi inovacijske politike u Hrvatskoj pojavili su se tekkrajem 90-ih (Švarc, 2004). Razlog marginali<strong>za</strong>cije inovacijske politikemoe se pripisati vanosti koja je dana makroekonomskoj politici,osobito makroekonomskoj stabili<strong>za</strong>ciji i reformama, ciljevima monetarnei fiskalne politike. Osim toga, shvaæanje inovacijske politike tradicionalnoje bilo takvo da se smatralo kako se inovacijska politika trebaponajprije temeljiti na fundamentalnim istraivanjima. Takav je tradicionalnipogled ometao razvoj primijenjene znanosti i njezine komercijalneupotrebe, kao što je odgaðao moderni<strong>za</strong>ciju i reorgani<strong>za</strong>ciju opæegainstitucionalnog okruja i politike istraivanja i znanosti. Dokaztoga je èinjenica da je Ministarstvo znanosti i tehnologije RH bilo jedinotijelo odgovorno <strong>za</strong> inovacijsku politiku, ali ju je percipiralo kao politikutehnologije i znanosti od poèetka tranzicije pa do kraja 90-ih. iv Utoj je situaciji pozitivno to što je tradicionalni pristup znanosti i tehnologijisprijeèio rasipanje široke baze znanja. Vlada je uglavnom bila usmjerenana moderni<strong>za</strong>ciju visokoga obrazovanja, ali bez uèinaka na sustavznanosti i istraivanja, koji je s financijskom potporom Vlade ostaonesamostalan. Nacionalni program znanosti i istraivanja iz 1996.godine posluio je kao formalna osnova <strong>za</strong> stvaranje prve mree institucija<strong>za</strong> transfer tehnologije, a predviðao je i primjenu mjera <strong>za</strong> poduzeæa<strong>za</strong>snovana na inovacijama. Osnovani su centri u Zagrebu, Rijeci,Splitu i Osijeku, a njihova je misija bilo povezivanje sveuèilišta i poslovne<strong>za</strong>jednice.“Trište” istraivanja bilo je osiromašeno zbog <strong>za</strong>tvaranja mnogihindustrijskih instituta koji su bili pokretaèi razvitka tehnologije iinovacija u prošlosti. Preostali instituti prepušteni su da ovise o trištui poduzeæima koja su ih osnovala. Rezultat toga je èinjenica da samonekolicina takvih instituta još uvijek postoji i uspješno djeluje. Prekretnicau razvoju inovacijske politike dogodila se poèetkom 2000. godine,kada su uvedeni programi koji potièu suradnju izmeðu industrije i su-
137stava istraivanja i razvoja. Ministarstvo znanosti i tehnologije uvelo je2001. Program HITRA s ciljem stvaranja uèinkovitoga nacionalnogainovacijskoga sustava putem stalnog razvitka triju dugoroènih strateškihodreðenja: (1) kreiranja mjera, mehani<strong>za</strong>ma i programa poticajnepolitike; (2) kreiranja infrastrukture tehnoloških institucija i (3) uvoðenjakontrolnih mehani<strong>za</strong>ma politike usmjerene na inovacije i tehnologiju(National Competitiveness Council, 2004). Tim je programima osobitociljano na razvoj poduzetništva i tehnološko unapreðenje poduzeæa.Njihovo je uvoðenje bilo korak prema modernom pristupu inovacijskojpolitici koji se moe naæi u modelu Triple Helix, koji èine triosnovna sudionika – vlada, sveuèilišta i poduzeæa – èije se djelovanjeisprepleæe radi skraæenja vremenskog razdoblja izmeðu stvaranja iiskorištavanja znanja. v No ti programi nisu uspjeli ojaèati sve elementemodela, a osobito su <strong>za</strong>ka<strong>za</strong>li u promicanju veze izmeðu istraivanja irazvoja i poduzeæa. Najpromoviraniji element modela bila je ve<strong>za</strong> izmeðuVlade i sektora istraivanja i razvoja. Hrvatski nacionalni inovacijskisustav do sada karakterizira slab sektor industrijskog istraivanjai razvitka te niska razina tehnoloških potencijala poduzeæa. Primjenaprograma HITRA i njegov doprinos razvoju hrvatskoga nacionalnogainovacijskoga sustava do sada nisu bili dostatni.Zbog èinjenice da je inovacijska politika primjenjivana samo uposljednje èetiri godine, njezin procijenjeni utjecaj na istraivanje i razvoj,a posljedièno i na gospodarski rast, moe biti skroman i, prema tome,slabo vidljiv.METODOLOGIJA I PODACITeorijski okvir tehnoloških promjena pretpostavlja postojanjesektora istraivanja i razvoja koji u interakciji sa <strong>za</strong>nimanjem inovatora<strong>za</strong> rezultate istraivanja i razvoj vodi inovacijama (Radoševiæ, 2003a:5).Naš je cilj istraiti potrebu <strong>za</strong> inovacijama i stanje u podruèju inovacijau Hrvatskoj te napraviti usporednu analizu s EU, novim èlanicama teRumunjskom i Bugarskom. Kao okvir <strong>za</strong> analizu koristili smo se Europskomljestvicom uspjeha u inoviranju. Ljestvica je izvorno kreirana <strong>za</strong>praæenje napredovanja prema strateškim ciljevima EU radi posti<strong>za</strong>njanajkonkurentnijega i najdinamiènijega gospodarstva u svijetu <strong>za</strong>snovanogana znanju (European Commission, 2004c:4) i sastoji se od 17 poka<strong>za</strong>teljapodijeljenih u èetiri kategorije relevantne <strong>za</strong> proces inoviranja.Te su kategorije ljudski potencijali, kreiranje znanja, prijenos i primjena
138novoga znanja i financije, trište i proizvod inovacija. Ukljuèene su EU-15 i nove èlanice EU od svibnja 2004. te Bugarska i Rumunjska.Ljudski potencijali kao kategorija aproksimiraju ljestvicu kvaliteteljudskih potencijala kao glavne determinante kreiranja, prijenosa iprimjene znanja. vi Ta je kategorija prepoznata kao najvaniji izvor znanjau odreðenim zemljama. Kategorija ljudskih potencijala obuhvaæapet poka<strong>za</strong>telja podijeljenih u dvije skupine: obrazovanje i uèenje te <strong>za</strong>poslenost.Poka<strong>za</strong>telji ve<strong>za</strong>ni <strong>za</strong> obrazovanje i uèenje jesu postotak diplomiranihu znanosti i inenjerstvu u dobi od 20 do 29 godina u ukupnojpopulaciji, postotak populacije s visokim obrazovanjem i sudjelovanjeu cjeloivotnom obrazovanju. Skupina koja se odnosi na <strong>za</strong>poslenostobuhvaæa dva poka<strong>za</strong>telja: broj <strong>za</strong>poslenih u proizvodnim poduzeæimavisoke tehnološke razine i broj <strong>za</strong>poslenih u uslunim poduzeæimavisoke tehnološke razine.Kreiranje znanja kao kategorija odraava inventivne aktivnosti.Kreiranje znanja kao proces potièe invencije koje su vrlo èesto preduvjetinovacijskih aktivnosti. Poka<strong>za</strong>telji te kategorije jesu javna istraivanja irazvoj, poslovna istraivanja i razvoj te patentiranje. Patentiranje imadvije potkategorije: (1) patente visoke tehnološke razine pri Europskomuredu <strong>za</strong> patente (EPO high tech patents) i patente visoke tehnološkerazine pri Uredu SAD-a <strong>za</strong> patente (USPTO high tech patents) i (2) prijaveEuropskom uredu <strong>za</strong> patente i Uredu SAD-a <strong>za</strong> patente (USPTO). viiPrijenos i primjena novoga znanja jest ve<strong>za</strong> izmeðu konceptainvencije (stvaranja znanja) i inovacija. Prijenos i primjena novoga znanjakao kategorija pokriva inovacijske aktivnosti kao što su uvoðenjenove opreme u sustav proizvodnje i pruanja usluga poduzeæa, usvajanjeinovacija što su ih razvila nova poduzeæa i organi<strong>za</strong>cije te usvajanjenovoga znanja <strong>za</strong> posebne potrebe poduzeæa (European Commission,2001:6). Ta kategorija obuhvaæa nekoliko poka<strong>za</strong>telja: inoviranje malihi srednjih poduzeæa vlastite proizvodnje, mala i srednja poduzeæaukljuèena u inovacijsku suradnju i izdatke <strong>za</strong> inovacije.Analizu <strong>za</strong>poèinjemo prikupljanjem poka<strong>za</strong>telja <strong>za</strong> zemlje srednjei istoène Europe dostupnih u Izvješæu o <strong>Europskoj</strong> ljestvici uspjehau inoviranju i usporeðujemo njihove vrijednosti s prosjeènom vrijednošæupoka<strong>za</strong>telja <strong>za</strong> EU u 2003.Zbog nedostupnosti podataka <strong>za</strong> Hrvatsku u kategoriji Financiranje,trište i stvaranje inovacija Europske ljestvice uspjeha u inoviranju,ispustili smo tu kategoriju i usmjerili se na analizu serija od 12 poka<strong>za</strong>teljaobuhvaæenih u ostale tri kategorije: ljudskim potencijalima,kreiranju znanja te u prijenosu i primjeni novog znanja.
139Podaci <strong>za</strong> konstruiranje hrvatskih poka<strong>za</strong>telja prikupljeni su izizvora na makrorazini i mikrorazini. Podaci s makrorazine prikupljenisu od Dravnog <strong>za</strong>voda <strong>za</strong> statistiku, ministarstava i vladinih agencija.Podaci na razini poduzeæa dostupni su iz preliminarnih rezultata istra-ivanja Community Innovation Survey (CIS) <strong>za</strong> Hrvatsku provedenogau sklopu projekta Statistika inovacija u Republici Hrvatskoj što ga jevodio Ekonomski institut, Zagreb. viii Takva su istraivanja veæ provedenau trideset zemalja Europe, a cilj im je prikupljanje podataka o inovacijskimaktivnostima koji obièno slue kao statistièka osnova nositeljimainovacijske politike. Ta statistika obuhvaæa podatke iz sektoraproizvodnje i sektora usluga <strong>za</strong> inovacije proizvoda i procesa, izdatke<strong>za</strong> inovacijske aktivnosti, istraivanje i razvoj unutar poduzeæa itd.U Hrvatskoj je CIS proveden na 3.749 poduzeæa s više od deset<strong>za</strong>poslenih u rudarstvu i eksploataciji, proizvodnji, opskrbi elektriènomenergijom, plinom i vodom, prijevozu, skladištenju i komunikacijamate u financijskom posredovanju i poddjelatnostima: raèunalnim i srodnimaktivnostima, istraivanju i razvoju, arhitektonskoj djelatnosti i in-enjerstvu te u tehnièkom savjetovanju pove<strong>za</strong>nome s tim, tehnièkomtestiranju i analizi. ix Promatrano je razdoblje 2001-2003. godina. Uzorakiskorišten <strong>za</strong> konstruiranje poka<strong>za</strong>telja iz kategorije prijenosa i primjenenovog znanja manji je nego uzorak iz druge kategorije i èini ga600 poduzeæa. Oèekujemo da æe konaène vrijednosti u kategoriji prijenosai primjene novog znanja biti nie nego preliminarne vrijednostikojima se mi koristimo.U analizi smo se prisiljeni koristiti okvirom poka<strong>za</strong>telja Europskeljestvice uspjeha u inoviranju jer primjena jedinstvene metodologije<strong>za</strong> mjerenje inovacijskih aktivnosti <strong>za</strong> sve zemlje iz uzorka ne postoji.Anali<strong>za</strong> æe nam omoguæiti rangiranje <strong>Hrvatske</strong> u odnosu prema zemljamaEU i zemljama pristupnicama u razdoblju promatranja, te <strong>za</strong>ocjenu napretka zemlje na podruèju inovacijskih aktivnosti i tehnološkihpromjena mjerenoga standardima EU.ANALIZA POKAZATELJALjudski potencijaliPrva se kategorija poka<strong>za</strong>telja odnosi na stanje i sposobnostiljudskih potencijala. Oni pokušavaju obuhvatiti ostvarenja u obrazovanjui cjeloivotnom obrazovanju, a kombiniraju se sa <strong>za</strong>poslenošæu u in-
140dustriji i uslunim djelatnostima usmjerenima na srednje visoku tehnološkurazinu. x U toj kategoriji Hrvatska stoji prilièno dobro u usporedbis ostalim zemljama srednje i istoène Europe, kao i u usporedbi s prosjekomEU.Poka<strong>za</strong>telj visokoobrazovanih u znanosti i inenjerstvu mjera jeudjela osoba u djelatnostima obuhvaæenima pojmom znanosti i inenjerstva.Taj se poka<strong>za</strong>telj rabi kao široka kategorija obrazovanja. Premaprosjeènoj vrijednosti poka<strong>za</strong>telja, u EU se izdvajaju tri skupine. Prvuèine zemlje s vrijednošæu toga poka<strong>za</strong>telja veæom od prosjeka EU, s“europskim tigrom” Irskom, u kojoj je 90% više diplomiranih na fakultetimakoji obuhvaæaju znanost i inenjerstvo od prosjeka EU. SlijedeFrancuska, Velika Britanija i Finska. Gospodarski uspjeh Finske i Irskeèesto se pripisuje njihovoj predanosti fakultetskom obrazovanju. Suprotnotome, jedno od najveæih i najuspješnijih europskih gospodarstava,njemaèko, ima vrijednost niu od prosjeka EU.Slika 1. Visokoobrazovani u znanosti i inenjerstvu*14121086420EU prosjek = 11,3HR ÈR ES MÐ LA LI PL SK SL BG RUNapomena <strong>za</strong> ovu i iduæe slike: HR-Hrvatska, ÈR-Èeška, ES-Estonija, MÐ-Maðarska,LA-Latvija, LI-Litva, PL-Poljska, SK-Slovaèka, SL-Slovenija, BG-Bugarska, RU-Rumunjska.* Postotak osoba u dobi od 20 do 29 godina.Izvor: Europska ljestvica uspjeha u inoviranju (izraèun autora na osnovi podataka DZSa,2003)Sve zemlje središnje i istoène Europe osim Litve imaju nie poka<strong>za</strong>teljeod prosjeka EU. Vrijednost poka<strong>za</strong>telja <strong>za</strong> Hrvatsku nešto jenia od prosjeka EU, te svrstava zemlju u skupinu s Belgijom i Njemaèkom,koje pripadaju skupini s niom vrijednošæu tog poka<strong>za</strong>telja. Hrvatska,<strong>za</strong>jedno s Litvom, vodi meðu zemljama središnje i istoène Europe.
141Stanovništvo s visokim obrazovanjem opæi je poka<strong>za</strong>telj ponudenaprednih znanja (European Commission, 2003a:8). Prosjeèno 21% europskepopulacije ima <strong>za</strong>vršen fakultet. Finska i Velika Britanija istièuse kao zemlje s još veæim udjelom stanovnika sa sveuèilišnom diplomom,iz èega proizlazi da njihov obrazovni sustav daje široku visokoobrazovanuosnovu <strong>za</strong> industriju.Poloaj <strong>Hrvatske</strong> u usporedbu s EU pokazuje nepovoljan odnosjer manje od 16% stanovnika ima visoku razinu obrazovanja, što je26% manje od prosjeka EU. Litva i Estonija uspjele su uæi u skupinu svrijednošæu toga poka<strong>za</strong>telja veæom od prosjeka EU, dok je vrijednost<strong>za</strong> Bugarsku blizu prosjeka.Slika 2. Stanovništvo s visokim obrazovanjem*504030EU prosjek = 21,520100HR ÈR ES MÐ LA LI PL SK SL BG RU* Postotak osoba u dobi od 25 do 64 godine.Izvor: Europska ljestvica uspjeha u inoviranju (izraèun autora na osnovi podatakaDZS-a, 2003)Cjeloivotno obrazovanje je kontinuirano usvajanje novih ideja iznanja (European Commission, 2003a:10). Velika Britanija, <strong>za</strong>jedno saskandinavskim zemljama, po tome je vodeæa zemlja u EU, s najveæimudjelom sudjelovanja u cjeloivotnom obrazovanju. Kontinuirano jeobrazovanje najkritièniji problem <strong>Hrvatske</strong> u kategoriji ljudskih potencijala.Ne samo da je vrijednost toga poka<strong>za</strong>telja znatno ispod prosjeka EU,veæ je znatno nia od vrijednosti svih novih èlanica. Zemlje s kritiènijimvrijednostima samo su Grèka, Bugarska i Rumunjska – sve tri s visokomstopom ne<strong>za</strong>poslenosti. Èini se kako je obrazovanje u Hrvatskoj još uvijekusmjereno na osnovno i srednjoškolsko, s naglaskom na <strong>za</strong>starjelimmetodama i tehnikama poduèavanja ogranièenog spektra osnovnih vještina(National Competitiveness Council, 2004:21). Jednako tako, veze
142izmeðu visokog obrazovanja i poslovnoga sektora slabe su, što ometa posti<strong>za</strong>njeobostranih koristi koje donosi cjeloivotno obrazovanje.Slika 3. Sudjelovanje u cjeloivotnom obrazovanju*108EU prosjek = 8,46420HR ÈR ES MÐ LA LI PL SK SL BG RU* Postotak osoba u dobi od 25 do 64 godine.Izvor: Europska ljestvica uspjeha u inoviranju (izraèun autora na osnovi podatakaDZS-a, 2003) xiAko prihvatimo tezu da kvaliteta obrazovanja i sudjelovanje uprocesima uèenja tijekom cijeloga ivota odreðuju nacionalnu konkurentnost(National Competitiveness Council, 2003:54), tada je poloaj<strong>Hrvatske</strong> s obzirom na konkurentnost osjetljiv u usporedbi s EU i drugimzemljama središnje i istoène Europe.Zaposlenost u poduzeæima srednje visoke i visoke tehnološkerazine smatra se presudnom <strong>za</strong> gospodarski razvitak jer obuhvaæa podsektores velikim inovativnim potencijalom koji èesto prati poslovni uspjeh.Njemaèka je jedina zemlja u EU s vrijednošæu veæom od prosjekaUnije. Vrijednosti ostalih starih èlanica blizu su prosjeka (npr. Finska,Italija, Švedska). Zaposlenost u poduzeæima srednje visoke i visoketehnološke razine u zemljama središnje i istoène Europe vrlo je visokai iznad je prosjeka EU u najnaprednijim novim èlanicama EU: Èeškoj,Maðarskoj, Poljskoj, Slovaèkoj i Sloveniji. Hrvatska <strong>za</strong>ostaje <strong>za</strong>tim naprednim zemljama, ali ima bolji poloaj od Bugarske i Rumunjske.Vrijednost hrvatskog poka<strong>za</strong>telja bliska je rezultatu dobivenomanalizom <strong>za</strong>poslenosti u proizvodnji, u èemu Hrvatska ima lošije rezultateod Èeške, Slovenije i Maðarske, ali bolje od Bugarske (Vidoviæ,2004:21). To se moda moe objasniti smanjivanjem nekoæ jake industrijskeosnove u Hrvatskoj, dok je i u Maðarskoj i u Èeškoj ta osnovaojaèana pritjecanjem izravnih stranih ulaganja usmjerenih na izvoz.
143Slika 4. Zaposlenost u poduzeæima srednje visoke i visoke tehnološke razine*108EU prosjek = 7,46420HR ÈR ES MÐ LA LI PL SK SL BG RU* Postotak ukupne radne snage.Izvor: Europska ljestvica uspjeha u inoviranju (izraèun autora na osnovi podatakaDZS-a, 2003)Znaèenje poka<strong>za</strong>telja <strong>za</strong>poslenosti u uslunim poduzeæima visoketehnološke razine ogleda se u èinjenici da se takve usluge pruajuizravno potrošaèima, npr. u telekomunikacijama, te u tome što inpute<strong>za</strong> inovacijske aktivnosti èine dostupnim drugim poduzeæima u svimsektorima gospodarstva (European Commission, 2004a:1-11). Zaposlenostu poduzeæima koja proizvode robu srednje visoke tehnološke razinei pruaju takve usluge takoðer upuæuje na to da postoji potencijal <strong>za</strong>susti<strong>za</strong>nje, koji je veæi ako su gospodarstva specijalizirana u tehnološkiintenzivnim sektorima (Radoševiæ, 2003b:9).Slika 5. Zaposlenost u uslunim poduzeæima koja se bave visokom tehnologijom*864EU prosjek = 3,620HR ÈR ES MÐ LA LI PL SK SL BG RU* Postotak ukupne radne snage.Izvor: Europska ljestvica uspjeha u inoviranju (izraèun autora na osnovi podatakaDZS-a, 2003)
144Prosjek EU podiu uglavnom manje zemlje, od kojih su se nekepoka<strong>za</strong>le snanima u obrazovanju na podruèju znanosti i inenjerstva;meðu njima su skandinavske zemlje, Nizozemska i Irska. Taj je poka<strong>za</strong>teljjedan od onih po kojima zemlje središnje i istoène Europe dosti-u EU. U tom je podruèju Poljska vodeæa po udjelu stanovništva <strong>za</strong>poslenogau poduzeæima koja pruaju visokotehnološke usluge. Sve ostalezemlje središnje i istoène Europe <strong>za</strong>ostaju <strong>za</strong> prosjekom EU, a Hrvatskaje sa 6,4% <strong>za</strong>poslenih u poduzeæima visoke tehnološke razine blizutoga prosjeka.Kreiranje znanjaPrema vrijednostima poka<strong>za</strong>telja koji pripadaju toj kategoriji,zemlje središnje i istoène Europe u kreiranju znanja nisu konkurentneEU. Hrvatska ima loš plasman po svim poka<strong>za</strong>teljima i ni po jednomeod poka<strong>za</strong>telja nije uspjela dosegnuti prosjek EU.Poka<strong>za</strong>telj javnih izdataka <strong>za</strong> istraivanje i razvoj izraèunava sekao razlika izdataka drave <strong>za</strong> istraivanje i razvoj i izdataka poslovnogsektora <strong>za</strong> istraivanje i razvoj. Njegova najveæa vanost jest to što javnaistraivanja i razvoj èine osnovu svakoga nacionalnoga sustava znanostii osnovu nacionalnoga inovacijskoga sustava. Sustavi inovacija umodernom su smislu interakcija izmeðu sustava istraivanja i razvitka,poduzeæa i drave.Slika 6. Poka<strong>za</strong>telj javnih izdataka <strong>za</strong> istraivanje i razvoj (% BDP-a)0,8 EU prosjek = 0,70,50,30,0HR ÈR ES MÐ LA LI PL SK SL BG RUIzvor: Europska ljestvica uspjeha u inoviranju (izraèun autora na osnovi podatakaDZS-a, 2003)
145Slovenija je kao jedna od vodeæih zemalja središnje i istoène Europeuspjela podiæi svoje izdatke na 0,7% BDP-a, što je prosjek EU.Opæenito, Slovenija po svim poka<strong>za</strong>teljima ima vodeæe mjesto u kategorijikreiranja znanja i na taj naèin oèituje pribliavanje EU. Hrvatskadonekle <strong>za</strong>ostaje <strong>za</strong> Slovenijom u javnim izdacima <strong>za</strong> istraivanje i razvojkao postotku BDP-a, ali je daleko ispred drugih zemalja središnje iistoène Europe i samo 8,7% ispod prosjeka EU.Slika 7. Izdaci poslovnog sektora <strong>za</strong> istraivanje i razvoj (% BDP-a)1,51,31,00,80,50,30,0EU prosjek = 1,3HR ÈR ES MÐ LA LI PL SK SL BG RUIzvor: Europska ljestvica uspjeha u inoviranju (izraèun autora na osnovi podatakaDZS-a, 2003)Poka<strong>za</strong>telj izdataka poslovnog sektora <strong>za</strong> istraivanje i razvojodnosi se na stvaranje novoga znanja unutar poduzeæa. To je osobitovano u sektorima koji se <strong>za</strong>snivaju na znanosti (farmacija, kemijskaindustrija i neka podruèja elektronike) i u kojima veæina novoga znanjanastaje u laboratorijima <strong>za</strong> istraivanje i razvoj ili u njihovoj blizini(European Commission, 2003a:1-18). Finska i Švedska i po tom su poka<strong>za</strong>teljuu vodstvu, a u tim zemljama poduzeæa i najviše troše na istra-ivanje i razvoj. Uzimajuæi u obzir èinjenicu da se privatni sektor uzemljama središnje i istoène Europe još razvija, niski poka<strong>za</strong>telji <strong>za</strong>zemlje središnje i istoène Europe nisu neoèekivani. Iako Hrvatska dobrostoji u odnosu prema zemljama središnje i istoène Europe, njezinpoloaj u usporedbi s prosjekom EU nije <strong>za</strong>dovoljavajuæi.Prijave Europskom uredu <strong>za</strong> patente kao poka<strong>za</strong>telj pokriva sveprijave Europskom uredu <strong>za</strong> patente (European Commission, 2003a:1-24). xii Anali<strong>za</strong> prijava tom uredu pokazuje da su vrijednosti <strong>za</strong> sve zemljesredišnje i istoène Europe znatno nie od prosjeka EU. Slovenija, snajveæim brojem prijava, još je uvijek 75% ispod prosjeka EU. Javna je
146percepcija u Hrvatskoj o broju patenata i postignutim uspjesima u njihovojprimjeni pozitivna više <strong>za</strong>hvaljujuæi intenzivnoj promociji u medijimanego stvarnoj poziciji u meðunarodnim razmjerima. To je vidljivo poslabim prijavama tih inovacija prema standardima Europskog ureda <strong>za</strong>patente. Vrijednost toga poka<strong>za</strong>telja <strong>za</strong> Hrvatsku je kritièna i svrstavazemlju na sam kraj liste zemalja središnje i istoène Europe te je èini manjekonkurentnom u tom smislu. Dva su razloga zbog kojih je poloaj <strong>Hrvatske</strong>u statistikama Europskog ureda <strong>za</strong> patente nepovoljan. Prvi je maliudio pravnih osoba u prijavama patenata na nacionalnoj razini. Pravnesu osobe od 1992. do 2002. godine podnijele samo 12% ukupnih prijavapatenata, dok su ostale podnijele fizièke osobe (SIPO, 2003). Unatoè visokomudjelu javnih izdataka <strong>za</strong> istraivanje i razvoj u Hrvatskoj, poka<strong>za</strong>teljizdataka poslovnoga sektora <strong>za</strong> istraivanje i razvoj ni<strong>za</strong>k je (0,45%BDP-a u 2002. godini), dok je u Sloveniji, koja takoðer ima visoku razinujavnih izdataka <strong>za</strong> istraivanje i razvoj, on dvostruko veæi nego u Hrvatskoj(0,94% BDP-a u 2002). Drugi je razlog nedostatak financijskihsredstava kojima bi se potaknuo proboj hrvatskih patenata na meðunarodnotrište, osobito preko Europske organi<strong>za</strong>cije <strong>za</strong> patente.Slika 8. Prijave Europskom uredu <strong>za</strong> patente*5040EU prosjek = 161,13020100HR ÈR ES MÐ LA LI PL SK SL BG RU* Broj prijava na milijun stanovnika.Izvor: Europska ljestvica uspjeha u inoviranju, procjena (SIPO, 2003).Prijenos i primjena novog znanjaOpæa razina poka<strong>za</strong>telja <strong>za</strong> zemlje središnje i istoène Europe ukategoriji prijenosa i primjene znanja ne moe se okarakterizirati kaouspješna ili neuspješna. xiii Individualna dostignuæa zemalja obiljeava-
147ju poloaj zemalja središnje i istoène Europe u toj kategoriji, a zemljekoje vode po razvitku nisu nuno one koje imaju i najbolje rezultate.Hrvatska je u toj kategoriji prilièno dobro rangirana, i prema prosjekuEU i prema vrijednostima <strong>za</strong> zemlje središnje i istoène Europe.Slika 9. Inoviranje unutar malih i srednjih poduzeæa*5040EU prosjek = 37,43020100HR ÈR ES MÐ LA LI PL SK SL BG RU* Postotak proizvodnih/uslunih malih i srednjih poduzeæa.Izvor: Europska ljestvica uspjeha u inoviranju (izraèun autora na osnovi rezultata CISa,2004)Poka<strong>za</strong>telj inoviranja unutar samih malih i srednjih poduzeæaodraava stupanj do kojega mala i srednja proizvodna/usluna poduzeæakoja su uvela neki novi ili unaprijeðeni proizvod ili proizvodni procesinoviraju unutar sebe (European Commission, 2003a:28). Samo Hrvatskai Estonija po tom poka<strong>za</strong>telju premašuju prosjek EU. Vrijednostpoka<strong>za</strong>telja svrstava Hrvatsku u red s Austrijom, Portugalom i Švedskom.xiv Tako visoka vrijednost poka<strong>za</strong>telja <strong>za</strong> Hrvatsku moda se mo-e objasniti èinjenicom da je nova investicija prema definiciji svaka investicijau novi proizvod, što znaèi i u proizvod nov <strong>za</strong> domaæe poduzeæe,ali ne i <strong>za</strong> trište <strong>za</strong>to što se to transakcija odnosi samo na poduzeæe.Poka<strong>za</strong>telj ukljuèenosti malih i srednjih poduzeæa u inovacijskusuradnju pokazuje stupanj ukljuèenosti proizvodnih malih i srednjih poduzeæau inovacijsku suradnju. Rijeè je o razmjeni znanja izmeðu javnihistraivaèkih institucija i poduzeæa, te izmeðu samih poduzeæa (EuropeanCommission, 2003a:30). Proizvodna i usluna poduzeæa najèešæese ukljuèuju u inovacijsku suradnju u skandinavskim zemljama. Tako je,èini se, i u Hrvatskoj, koja meðu zemljama središnje i istoène Europeima najveæu vrijednost poka<strong>za</strong>telja – gotovo jednaku kao Švedska.Objašnjenje toga iznenaðujuæega rezultata moe se naæi u èinjenici daHrvatska ima dugu tradiciju proizvodnje (Vidoviæ, 2004:6).
148Slika 10. Ukljuèenost malih i srednjih poduzeæa u inovacijsku suradnju*1612EU prosjek = 9,4840HR ÈR ES MÐ LA LI PL SK SL BG RU* Postotak proizvodnih/uslunih malih i srednjih poduzeæa.Izvor: Europska ljestvica uspjeha u inoviranju (izraèun autora na osnovi rezultata CISa,2004)Poka<strong>za</strong>telj izdataka <strong>za</strong> inovacije odraava ukupne izdatke <strong>za</strong>inovacije kao postotak ukupnog prometa u proizvodnim i uslunim poduzeæima(European Commission, 2003a:32). xv Neke su zemlje središnjei istoène Europe uspjele nadmašiti prosjek EU. Najizrazitiji je primjerSlovaèke, èiji je poka<strong>za</strong>telj <strong>za</strong> 55% veæi od prosjeka EU. Poloaj<strong>Hrvatske</strong> u tome je prilièno nepovoljan jer se nalazi na kraju liste svihzemalja središnje i istoène Europe.Slika 11. Izdaci <strong>za</strong> inovacije*98653EU prosjek = 3,520HR ÈR ES MÐ LA LI PL SK SL BG RU* Postotak prometa od proizvodnje/usluga.Izvor: Europska ljestvica uspjeha u inoviranju (izraèun autora na osnovi rezultata CISa,2004)
149ZAKLJUÈCI I PREPORUKECilj je našega rada bila procjena stanja hrvatskoga inovacijskogapotencijala u okolnostima integracije u EU. Hrvatska nije napravila znatnijinapredak u svom inovacijskom potencijalu i politici s obzirom na EU,ali je u odnosu prema europskim standardima dobro rangirana meðu zemljamasredišnje i istoène Europe, osobito u usporedbi s Bugarskom i Rumunjskom.Poloaj <strong>Hrvatske</strong> prema nekim aspektima razvitka ljudskih potencijalasamo se doima ohrabrujuæim. Na primjer, udio diplomiranih u znanostii inenjerstvu u dobi od 20 do 29 godina visok je, ali <strong>za</strong>pravo samoodraava umjerenost hrvatskoga obrazovnoga sustava, a ne i njegovu kvalitetu.Nadalje, drugi vaan aspekt razvoja ljudskih potencijala – cjeloivotnoobrazovanje – potpuno je <strong>za</strong>nemaren i svrstava Hrvatsku na samkraj liste današnjih zemalja èlanica EU. Razlog tome moglo bi biti nepostojanjesuradnje izmeðu sveuèilišta i poslovnog sektora. Stoga bi više pozornostitrebalo pridati ukljuèivanju naèela cjeloivotnog obrazovanja uobrazovni sustav, što takoðer promièe Nacionalno vijeæe <strong>za</strong> konkurentnost.Promicanje cjeloivotnog obrazovanja, osobito meðu osjetljivimskupinama stanovništva (ne<strong>za</strong>poslenima), takoðer bi moglo pridonijeti posti<strong>za</strong>njubolje podudarnosti izmeðu ponude i potranje rada.I veze izmeðu velike nacionalne osnove istraivanja i razvitka iobrazovnoga sustava, kao i poslovnoga sektora, moraju biti ponovno izgraðenei promicane. Znanje æe u buduænosti morati biti èešæe primjenjivanoi iskorištavano u komercijalne svrhe, suprotno današnjoj situaciji ukojoj nema dovoljno poticaja <strong>za</strong> takvu orijentaciju. Transformirana, prematrištu usmjerena istraivanja i obrazovni sustav bit æe prisiljeni pratitisignale s trišta i unaprijediti svoj potencijal <strong>za</strong> ponudu inovacija. Ipak,šok-terapija i puštanje da dravna sveuèilišta i sustav istraivanja potpunoovise o trištima nisu poeljan pristup. To bi rezultiralo pomakom iz jednogaekstrema u drugi – od stavljanja teišta na fundamentalna istraivanjado stavljanja teišta na primijenjena istraivanja. Meðunarodna izvrsnosti uspjeh institucija mogao bi se javno priznavati i rangirati.Dok se sektor usluga visoke tehnološke razina u Hrvatskoj èini relativnorazvijenim, sektor proizvodnje robe visoke tehnološke razine još jenerazvijen. Kreiranje znanja je podruèje u kojemu su politike oèito <strong>za</strong>ka<strong>za</strong>le– izdaci poslovnog sektora <strong>za</strong> istraivanje i razvoj nedovoljni su, zbogèega je djelomice razumljivo <strong>za</strong>što su hrvatski rezidenti podnijeli najmanjeprijava Europskom uredu <strong>za</strong> patente od svih zemalja središnje i istoèneEurope. U ovom trenutku veæinu patenata na dravnoj razini registrira-
150le su fizièke osobe (88%), dok je trend u EU obrnut – veæinu novih patenataregistrira poslovni sektor.Hrvatska æe morati uloiti više napora u provedbu inovacijskepolitike, ali i u njezino koordiniranje s drugim podruèjima politike –osobito s politikom znanosti i tehnologije, politikom razvoja malih isrednjih poduzeæa te s industrijskom politikom. Sve se te politike morajumeðusobno dopunjavati kako bi se olakšao napredak u inoviranju.Mala gospodarstva moraju njegovati razvoj malih i srednjih poduzeæa,a osim toga, <strong>za</strong>jedno s politikom znanosti i tehnologije, jaèati industrijske,istraivaèke i tehnološke centre kako bi se stekle veæe moguænosti<strong>za</strong> ostvarenje inovacijskih procesa.Na kraju moemo preporuèiti sljedeæe mjere.Svrha i ciljevi inovacijske politike moraju biti eksplicitni. Hrvatskase mora pribliavati EU, ali istodobno kao prioritet postaviti vlastiti gospodarskirazvitak. Inovacijska politika moe posluiti kao sredstvo <strong>za</strong> posti<strong>za</strong>njeobaju ciljeva. Prema modelu EU, svrha i ciljevi inovacijske politikemoraju biti postavljeni eksplicitno. Politièka opredijeljenost <strong>Hrvatske</strong><strong>za</strong> èlanstvom u EU nosi obvezu donošenja Nacionalnog plana razvoja prijeulaska u Uniju. Ta se moguænost moe iskoristiti <strong>za</strong> davanje prioritetarazvoju inovacijskoga potencijala i <strong>za</strong> provedbu inovacijske politike. Ured<strong>za</strong> razvojnu strategiju veæ je razmatrao inovacijsku politiku kao integralnidio Nacionalnoga plana razvoja te bi stoga trebao biti odgovoran <strong>za</strong> postavljanjeciljeva inovacijske politike. Ti bi planovi trebali biti kompatibilnis donesenim planovima ministarstava odgovornih <strong>za</strong> inovacije i poduzeæa:Ministarstva gospodarstva, Ministarstva znanosti, obrazovanja išporta te Ministarstva financija.Zahtijeva se dosljednija primjena programa inovacijske politike.Inovacijska politika mora koordinirati komplementarne aktivnosti u podruèjutehnologije, a potencijalni sudionici moraju biti svjesni postojanja ikoristi od tih aktivnosti. Programi s podruèja inovacijske politike, poputprograma HITRA, dobro su razraðeni, ali je njihova primjena slaba zbognedovoljne usklaðenosti izmeðu Vlade, sveuèilišta i poduzeæa. Takva situacijane moe rezultirati jaèim politièkim pritiskom ni širim prepoznavanjemvanosti inovacijske politike. Postojeæe programe treba intenzivnijeprimjenjivati i unaprijediti mehanizme kontrole, što bi dalo šire društvenekoristi. Promjena bi mogla privuæi veæu pozornost javnosti i dativeæe znaèenje inovacijskoj politici.Potrebno je ukloniti prepreke financiranju inovacija financijskiminstrumentima i olakšati pristup tom financiranju. Ulaganje u poslovnaistraivanja i razvitak moe se potaknuti i olakšanim pristupom financij-
151skim instrumentima, osobito putem nekreditnih oblika financiranja kaošto je venture capital. Na tom podruèju politike moe se postaviti kvantitativnicilj tako da odgovara ciljevima EU, pa bi investicije u istraivanjei razvoj u razumnom vremenskom razdoblju trebale dosegnuti3% BDP-a. EU je odredio da veæina investicija Unije treba biti iz privatnogsektora. Alternativni put ostvarenju toga cilja trebalo bi biti proširivanjebaze subvencioniranja istraivanja i razvoja i na poduzeæa.Prijave hrvatskih patenata na europskoj razini izuzetno su malobrojne.Ta se nepovoljna situacija moe promijeniti poticanjem patentiranja upoduzeæu, uz financijsku pomoæ Vlade. Financijskim planiranjem subvencijatrebalo bi se baviti Ministarstvo financija. Na taj se naèin moenagraditi kultura poslovnog inoviranja. Kako bi se to postiglo, poeljnaje što šira definicija inovacije.Potrebno je uspostaviti statistièku osnovu <strong>za</strong> praæenje uèinakamjera i instrumenata inovacijske politike. Inovacijska politika <strong>za</strong>htijevaprilagoðivanje i prihvaæanje trišta. Nuno je uspostaviti statistièke osnove<strong>za</strong> praæenje uèinaka mjera i instrumenata inovacijske politike. To biomoguæilo ocjenu, praæenje i vrednovanje uèinaka inovacijske politike iinovacijskoga potencijala. U tu se svrhu mogu koristiti dva polazišta. Prvoje CIS, široko poslovno istraivanje koje se moe provoditi svake dvijegodine. Istraivanje obuhvaæa inovacijske aktivnosti malih, srednjih ivelikih poduzeæa. Usto treba omoguæiti vrednovanje mjera inovacijskepolitike usmjerenih na jaèanje potencijala poslovnih inovacija i rezultata.Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa trebalo bi biti odgovorno <strong>za</strong>provoðenje CIS-a. Europskom ljestvicom <strong>za</strong> mjerenje uspješnosti inovacijatakoðer se moe svake godine pratiti sustav poka<strong>za</strong>telja koji omoguæujerangiranje <strong>Hrvatske</strong> unutar EU, kao i u odnosu prema Bugarskoj i Rumunjskoj.Ured <strong>za</strong> razvojnu strategiju mogao bi pratiti podatke unutar sustavapoka<strong>za</strong>telja i izvješæivati Vladu i javnost o napretku.Poticanje venture kapitala. Uz sve navedeno, pozornost je još potrebnousmjeriti na razvoj venture kapitala jer je ta vrsta kapitala jedan odglavnih izvora financijskih sredstava u svijetu, osobito <strong>za</strong> inovativna malai srednja poduzeæa. U Hrvatskoj ta djelatnost još nije prepoznata kao <strong>za</strong>konskanorma, ali u poslovnoj praksi postoji nekoliko poduzeæa koja sebave tom djelatnošæu. 18 Stoga bi Ministarstvo financija trebalo predloitiSaboru da venture kapital proglasi novom vrstom poslovne djelatnosti.iiiTe su promjene definirane Strategijom razvoja znanosti Republike <strong>Hrvatske</strong> u 21. stoljeæu[www.hrvatska21.hr] i Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju.U kratici AK; A oznaèava konstantu koja implicira postojanje linearne veze izmeðunacionalnoga proizvoda (Y) i kapitala (K).
152iii Dijamant se sastoji od èetiri podruèja, a svako od njih stvara okruenje <strong>za</strong> napredakodreðenih industrija. Ta su èetiri podruèja: 1. stanje faktora, 2. stanje potranje, 3.pove<strong>za</strong>ne industrije i industrije koje se meðusobno podupiru, 4. strategija poduzeæa,struktura i suparništvo.iv Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa od 2004.v Triple Helix znaèi transformaciju znanosti u ekonomsko dobro i promovira jaèanjetog procesa. Njihovo jaèanje poveæava povjerenje industrije u znanje koje potjeèe i<strong>za</strong>kademskih institucija (Etzkowitz, 1998).vi Kreiranje znanja u postindustrijskoj eri rezultat je inovacijskih aktivnosti pojedincaviiili grupe intra/inter poduzeæa.Europski je ured <strong>za</strong> patente rezultat jedinstvene inicijative uspostavljanja <strong>za</strong>jednièkogsustava patenata u Europi; izvor je [http://www.european-patentoffice.org/epo_general.htm].viii Metodološka osnova CIS-a je Oslo priruènik - meðunarodni izvor smjernica <strong>za</strong>prikupljanje i upotrebu podataka o inovacijskim aktivnostima u industriji (OECD,2003).ixxxixiiCIS anali<strong>za</strong> ne obuhvaæa nekoliko sektora i podsektora iz Nacionalne klasifikacijedjelatnosti (NKD). To su graditeljstvo, hotelijerstvo i poslovanje restorana, prometnekretninama, iznajmljivanje strojeva i opreme bez operatera i osobnih i kuæanskihdobara.Podjela industrijskih grana (koje nalazimo u Hrvatskoj) po tehnološkoj razini jesljedeæa (usp. OECD, 1997.): Visoka tehnološka razina (proizvodnja uredskih strojevai raèunala, proizvodnja radiotelevizijskih i komunikacijskih aparata i opreme);Viša srednja tehnološka razina (proizvodnja kemikalija i kemijskih proizvoda,proizvodnja strojeva i ureðaja, proizvodnja elektriènih strojeva i aparata, proizvodnjamedicinskih, preciznih i optièkih instrumenata te satova, proizvodnja motornihvozila, prikolica i poluprikolica, proizvodnja ostalih prijevoznih sredstava); Niasrednja tehnološka razina (proizvodnja koksa, naftnih derivata i nuklearnog goriva,proizvodnja proizvoda od gume i plastike, proizvodnja ostalih nemetalnih mineralnihproizvoda, proizvodnja metala, proizvodnja proizvoda od metala, osim strojevai opreme, proizvodnja namještaja, ostala preraðivaèka industrija); Nia tehnološkarazina (proizvodnja hrane i piæa, proizvodnja duhanskih proizvoda, proizvodnja tekstila,proizvodnja odjeæe, štavljenje i obrada koe, prerada drva, proizvodnja celulozepapira i proizvoda od papira, izdavaèka i tiskarska djelatnost).Podaci hrvatskog DZS-a o uèenju tijekom cijeloga ivota potjeèu iz ankete o radnojsnazi koja se provodi dva puta u godini. Vrijednost <strong>za</strong> prvu polovicu 2003. iznosilaje 34.865, a <strong>za</strong> drugu 46.610. Referentna vrijednost poka<strong>za</strong>telja uèenja tijekom cijelogaivota aproksimacija je godišnjega prosjeka.Europska ljestvica <strong>za</strong> mjerenje uspjeha inovacija predlae èetiri indikatora patenata:EPO aplikacije, USPTO aplikacije, EPO aplikacije <strong>za</strong> patente visoke tehnologijei USPTO aplikacije <strong>za</strong> patente visoke tehnologije. S obzirom na to da Hrvatskagodišnje ima 2 - 3 prijave <strong>Europskoj</strong> organi<strong>za</strong>ciji <strong>za</strong> patente, nepotrebno je procjenjivatiostale poka<strong>za</strong>telje.xiii Podaci <strong>za</strong> Maðarsku, Rumunjsku i Bugarsku nisu bili dostupni.xiv Podaci <strong>za</strong> Hrvatsku odnose se na razdoblje od 2001. do 2003, a <strong>za</strong> druge zemljesredišnje i istoène Europe na razdoblje od 1998. do 2000.xvIzdaci <strong>za</strong> inovacije obuhvaæaju cijeli spektar inovacijskih aktivnosti: istraivanje irazvoj unutar poduzeæa, <strong>za</strong>jednièko istraivanje i razvoj, strojeve i opremu ve<strong>za</strong>ne uzinovacije proizvoda i procesa, izdatke <strong>za</strong> pribavljanje patenata i licencija, industrijskidi<strong>za</strong>jn, obrazovanje i marketinške aktivnosti <strong>za</strong> inovaciju (EuropeanCommission, 2003a).
153LITERATURAAghion, P. and Howitt, P., 1992. “A Model of Growth through CreativeDestruction”. Econometrica, 60 (2), 323-351.Biegelbauer, P., Griebler, E. and Leuthold, M., 2001. “The Impactof Foreign Direct Investment on the Knowledge Base of Central andEast European Countries”. Political Science Series, 77. Vienna: <strong>Institut</strong>efor Advanced Studies.DZS, 2003. Statistièki godišnjak. Zagreb: Dravni <strong>za</strong>vod <strong>za</strong> statistiku.Commission of the European Communities, 2001. “2001 InnovationScoreboard” [online]. Commission staff working paper. Availablefrom: [http://europa.eu.int/comm/regional_policy/innovation/pdf/library/innovation_scoreboard.pdf].Commission of the European Communities, 2003a. Summary Report,The public debate following the Green Paper ‘Entrepreneurship inEurope [online]. Available from: [http://europa.eu.int/comm/enterprise/entrepreneurship/green_paper/compilation_en.pdf].Commission of the European Communities, 2003b. Communicationfrom the Commission to the Council, the European Parliament, theEuropean Economic and Social Commitee and the Commitee of theRegions: Innovation policy: updating the Union’s approach in thecontext of the Lisbon strategy [online]. Available from:[http://ftp.cordis.lu/pub/innovation-policy/communications/communication_2003_en.pdf].Commission of the European Communities, 2003c. Communicationfrom the Commission to the Council, the European Parliament, theEuropean Economic and Social Commitee and the Commitee of theRegions: Industrial policy in enlarged Europe [online]. Availablefrom: [http://europa.eu.int/comm/enterprise/enterprise_policy/industry/doc/com714-2002_en.pdf].Commission of the European Communities, 2003d. Communicationon Innovation policy. Updating the Union’s approach in the contextof the Lisbon strategy - Commission pushed for a new deal in innovationpolicy [online]. Available from: [http://europa.eu.int/comm-/enterprise/innovation/communication.htm].Commission of the European Communities, 2004. Opinion on Croatia’sApplication for Membership of the European Union [online].Available from: [http://europa.eu.int/comm/external_relations/see-/sap/rep3/cr_croat.pdf].
154Council of European Union, 2000a. Presidency conclusions: LisbonEuropean Council 2000. Council document [online]. Available from:[http://ue.eu.int/ueDocs/cms_Data/docs/pressData/en/ec/00100-r1.en0.htm].Council of European Union, 2000b. Towards a Europe of Innovationand Knowledge. Council document [online]. Available from:[http://europa.eu.int/scadplus/leg/en/cha/c10241.htm].CIS - Community Innovation Survey in Croatia - database, 2004.Zagreb: The <strong>Institut</strong>e of Economics.European Commision, 2004b. Communication on Innovation policy.Updating the Union’s approach in the context of the Lisbon strategy- Commission pushed for a ‘new deal’ in innovation policy [online].Available from: [http://europa.eu.int/comm/enterprise/innovation/communication.htm].European Commission, 2003a. “European Innovation Scoreboard” [online].Technical Paper, No 1 Indicators and Definitions. Availablefrom: [http://trendchart.cordis.lu/scoreboard2003/html/pdf/eis_2003_-tp1_indicators_definitions.pdf].European Commission, 2003b. “European Innovation Scoreboard” [online].Technical Paper, No 2 Analysis of national performances. Availablefrom: [http://trendchart.cordis.lu/scoreboard2003/html/pdf/eis_-2003_tp3_regional_innovation.pdf].European Commission, 2003c. “European Innovation Scoreboard” [online].Technical Paper, No 3 Regional innovation performance. Availablefrom: [http://trendchart.cordis.lu/scoreboard2003/html/pdf/eis_-2003_tp3_regional_innovation.pdf].European Commission, 2003d. “European Innovation Scoreboard” [online].Technical Paper, No 4 Sectoral Innovation Scoreboard. Availablefrom: [http://trendchart.cordis.lu/scoreboard2003/html/pdf/eis_-2003_tp4_sectoral_innovation.pdf].European Commission, 2003e. “European Innovation Scoreboard” [online].Technical Paper, No 5 National Innovation System Indicators.Available from: [http://trendchart.cordis.lu/scoreboard2003/html/pdf/-eis_2003_tp5_national_innovation_systems.pdf].European Commission, 2003f. “European Innovation Scoreboard”[online]. Technical Paper, No 6. Methodology Report. Availablefrom: [http://trendchart.cordis.lu/scoreboard2003/html/pdf/eis_-2003_tp6_methodology.pdf].European Commission, 2003g. The public debate following the GreenPaper Entrepreneurship in Europe. [online]. Available from: [http:-
155//europa.eu.int/comm/enterprise/entrepreneurship/green_paper-/compilation_en.pdf].European Commission, 2004a. European Innovation Scoreboard.[online]. Available from: [http://www.mi.government.bg/ind/doc_-inov/innovation2003.pdf].European Commission, 2004c. Industrial Policy in an Enlarged Europe[online]. Available from: [http://europa.eu.int/comm/enterprise/enterprise_policy/industry/policy.htm].European Commission, 2004d. A new Candidate to EU Accession CroatiaST Developments [online]. Available from: [http://europa.eu.-int/comm/research/iscp/pdf/croatia.pdf].EIZG, 2004. Project documentation and statistical base “Statistics ofinnovation in the Republic of Croatia” (mimeo). Zagreb: Ekonomskiinstitut.Etzkowitz, H., Webster, A. and Healey, P., 1998. “Introduction” in:H. Etzkowitz, A. Webster and P. Healey, eds. Capitalizing Knowledge,8-18. Albany: SUNY Press.European Union, 2004. Towards a Europe of Innovation and Knowledge[online]. European Union document-summaries of the EU legislation.Available from: [http://europa.eu.int/scadplus/leg/en/-cha/c10241.htm].Grossman, M. G. and Helpman, E., 1991. “Endogenous Product Cycles”.Economic Journal, 101 (408), 1214-1229.Grossman, M. G. and Helpman, E., 1990. “Comparative Advantage andLong-Run Growth”. American Economic Review, 80 (4), 796-815.National Competitiveness Council, 2003. Annual Report 2002 [online].Available from: [http://nvk.multilink.hr/dokumenti/NVK_God-_izvjesce.pdf].National Competitiveness Council, 2004. 55 Recommendations forimproving Croatia’s competitiveness [online]. Available from:[http://nvk.multilink.hr/kalendar1.asp].OECD, 1997. “Revision Of The High-Technology Sector And ProductClassification”. STI Working Papers 1997/2.OECD, 2002. Dynamising National Innovation System [online]. Availablefrom: [http://www.edis.sk/ekes/kneldok/dokument/9202071E.pdf].OECD, 2003. Oslo Manual: The Measurement of Scientific and TechnologicalActivities European Commission [online]. Availablefrom: [www.oecd.org].Porter, M., E., 1990. “The Competitive Advantage of Nations”. HarvardBusiness Review, 68 (2), 73-93.
156Radosevic, S., 2003a. “A two-tier or Multi-tier Europe: Assessing theInnovation Capacities of Central and Eastern European Countries inthe Enlarged EU”. Centre for the Study of Economic and SocialChange in Europe, School of Slavonic & East European StudiesWorking Paper, No. 31.Radosevic, S., 2003b. Mismatch between Demand and Supply for Technology:Innovation, R&D and Growth Issues in Countries of Centraland Eastern Europe [online]. Paper presented on International ConferenceKnowledge Based Society: A Challenge for new EU and AccessionCountries Zagreb October 23-24. Available from: [http://business2.unisa.edu.au/cid/publications/Zagreb2003/radosevic.pdf].Romer, P. M., 1986. “Increasing Returns and Long-Run Growth.” Journalof Political Economy, 94 (5), 1002-1037.Romer, P. M., 1990. “Endogenous Technological Change”. Journal ofPolitical Economy, 98 (5), 71-101.SIPO – State Intellectual Property Office, 2003. Intellectual PropertySystem of the Republic of Croatia and the State IntellectualProperty Office- Basic Facts. Zagreb: SIPO.Švarc, J., 2004. Innovation Policy in Croatia: the first 10 years (draft).International Conference - Innovation and Social Development inthe Knowledge-Based Economy/Society, InterUniversity CentreDubrovnik, Dubrovnik, Croatia 7-9 May.Verspagen, B., 2001. “Economic Growth and Technological Change:An Evolutionary Interpretation”. OECD STI Working Paper2001/1.Vidovic, H. and Gligorov, V., 2004. “Croatia’s Delayed Transition:Competitiveness and Economic Policy Challenges”. The Vienna <strong>Institut</strong>efor International Economic Studies Research Reports – 304.
157Poglavlje 7.PROŠIRENA SOCIJALNA EUROPA?SOCIJALNA POLITIKA, SOCIJALNAUKLJUÈENOST I SOCIJALNI DIJALOGU HRVATSKOJ I EUROPSKOJ UNIJIPaul StubbsEkonomski institutZagrebSiniša Zrinšèak *Pravni fakultet, Studijski centar socijalnog radaZagrebSAETAKU radu se analiziraju pojedini aspekti hrvatske socijalne politike,posebice socijalna ukljuèenost i socijalni dijalog, a unutar kontekstastatusa <strong>Hrvatske</strong> kao kandidatkinje <strong>za</strong> prikljuèenje EU. Najprije seopisuje razvoj europskoga socijalnog modela i demonstriraju, usprkosmnogim problemima, njegova dostignuæa. Socijalni je dijalog, primjerice,<strong>za</strong>poèeo kao konzultacijski proces, da bi danas èinio neizostavnidio koncepta socijalnog upravljanja. Model otvorene koordinacije neprimjenjuje se samo na podruèju promocije <strong>za</strong>pošljavanja, veæ i procesasocijalne ukljuèenosti. Osim toga, podruèje mirovina i zdravstveneskrbi takoðer postaju dio <strong>za</strong>jednièke europske politike, što æe biti obuhvaæenobuduæim europskim izvješæima o socijalnoj <strong>za</strong>štiti. U radu seistièe da su u prošlim valovima proširenja EU socijalne teme bile veæinom<strong>za</strong>nemarene. Anali<strong>za</strong> hrvatskih socijalnih reformi pokazuje i to da* Autori <strong>za</strong>hvaljuju anonimnim recenzentima.
158je do sada utjecaj EU bio vrlo ogranièen. Stoga se u radu naglašava potreba<strong>za</strong> pojaèanim naporima, kako <strong>Hrvatske</strong>, tako i EU, kako bi se europskisocijalni model sustavnije raspravio i primijenio u procesu hrvatskogaulaska u EU.Kljuène rijeèi:Socijalna Europa, europski socijalni model, socijalna politika, socijalna<strong>za</strong>štita, socijalna ukljuèenost, socijalni dijalog, model otvorene koordinacije,pridruivanje, socijalne reforme, Hrvatska, Europska unijaUVODU ovom se poglavlju raspravlja o pojedinim aspektima hrvatskesocijalne politike, ukljuèujuæi temu socijalnog dijaloga, a unutar kontekstastatusa <strong>Hrvatske</strong> kao kandidatkinje <strong>za</strong> prikljuèenje EU. Koncept“proširene socijalne Europe” odnosi se na dvije dimenzije o kojima jedosta raspravljano unutar anali<strong>za</strong> politike EU. Prva se odnosi na pitanjeje li EU danas više posveæen socijalnim pitanjima nego u prošlosti i nakoji naèin, a druga se odnosi na meðusobnu vezu europskih socijalnihtema i procesa proširenja EU.Socijalna ukljuèenost i socijalni dijalog do sada su u Hrvatskojprivukli manju pozornost analitièara nego drugi elementi europskogasocijalnog modela, ukljuèujuæi politiku <strong>za</strong>pošljavanja, rodnu jednakosti civilno društvo (Vasiljeviæ, 2003; Vidaèek, 2003). Usto, pitanja socijalnepolitike i socijalne <strong>za</strong>štite tematizirana su prvenstveno iz perspektiveredukcije siromaštva (Bejakoviæ, 2004).Smatramo da socijalnoj politici i socijalnom dijalogu nije pridanadovoljna pozornost u kontekstu pridruivanja EU. Potrebno je ulo-iti veæi napor u elaboraciju kljuènih naèela socijalnog dijaloga i socijalnepolitike, na posveæenost razvoju socijalnog dijaloga i promocijusocijalne ukljuèenosti te u mjere <strong>za</strong> primjenu socijalnog dijaloga i jaèanjesocijalne <strong>za</strong>štite. Bez tog napora Hrvatska riskira da ostane nepripremljena<strong>za</strong> sudjelovanje u socijalnoj dimenziji èlanstva u EU, kako ukratkoroènom, tako i u srednjoroènom razdoblju.U ovom æemo poglavlju najprije fokusirati socijalnu Europu te<strong>za</strong>biljeiti <strong>za</strong>okret u razmatranju pitanja socijalne politike i socijalnogdijaloga. Slijedi rasprava o ukljuèenosti socijalne politike u razlièite valoveproširenja EU, što podrazumijeva i nove postkomunistièke èlanicesrednje i istoène Europe te zemlje kandidatkinje Bugarsku i Rumunj-
159sku. Zatim æemo razmotriti odnos EU i <strong>Hrvatske</strong>, posebno u kontekstuprocesa stabili<strong>za</strong>cije i pridruivanja zemalja jugoistoène Europe. Nakraju æemo sumirati <strong>za</strong>kljuèke te formulirati preporuke.Glavne definicijeU najširem smislu socijalna politika je “… svaka politikakoja se razvija na nadnacionalnoj, nacionalnoj i lokalnoj razini, apoduprta je socijalnom vizijom društva i koja, kada se provodi, utjeèena prava i moguænosti graðana da <strong>za</strong>dovolje svoje ivotne potrebe”(ODA, 1995:26).Socijalni dijalog, prema Meðunarodnoj organi<strong>za</strong>ciji rada(MOR), odnosi se na “… sve tipove pregovaranja, konzultacija irazmjene informacija izmeðu predstavnika vlasti i socijalnih partneraili izmeðu samih socijalnih partnera o pitanjima od <strong>za</strong>jednièkoginteresa, ve<strong>za</strong>nima uz ekonomsku i socijalnu politiku” (InfocusProgramme on Social Dialogue).Socijalna ukljuèenost moe biti definirana kao “… proceskojim se nastoji osigurati da svatko, neovisno o svom iskustvu iokolnostima, moe ostvariti puni potencijal u ivotu. Kako bi se postiglaukljuèenost, dohodak i <strong>za</strong>poslenost su vani, ali nisu dovoljni.Ukljuèujuæe društvo karakterizira napor <strong>za</strong> smanjenom nejednakošæute ravnotea izmeðu individualnih prava i dunosti poveæanesocijalne kohezije” (Centre for Economic and Social Inclusion,2002).Socijalna <strong>za</strong>štita odnosi se na “… javne akcije poduzete kaoodgovor na stupnjeve ranjivosti, rizika i deprivacije, koji se smatrajudruštveno neprihvatljivima unutar odreðene politike ili društva”(Norton i sur., 2001).SOCIJALNA EUROPAPovijesni pregledU svojim poèecima ideja ujedinjene Europe nije bila socijalni,veæ politièki i ekonomski projekt. Politièka ideja Europe osloboðene odopasnih konflikata bila je ojaèana ekonomskom potrebom stvaranja <strong>za</strong>jednièkogaeuropskoga ekonomskog prostora kao podruèja slobodnogkretanja robe i radnika. U dijelu u kojemu je Europa imala i socijalnudimenziju, ona je u osnovi bila rezidualistièka i korporativistièka (Hantrais,1995; Falkner, 1998; Vaughan-Whitehead, 2003). To znaèi da se
160smatralo kako pitanja socijalne politike, koja su bila ogranièena na pitanjave<strong>za</strong>na <strong>za</strong> rad i radno mjesto, mogu biti riješena dijalogom izmeðupredstavnika radnika i poslodavaca na razini poduzeæa ili, najviše,na razini pojedine drave.Te su ideje dovedene u pitanje u 1980-ima, u kontekstu pojaèanesvijesti o socijalnim problemima unutar Europe. Tome su posebnopridonijele tri èinjenice: pridruivanje triju relativno siromašnih zemalja,Grèke 1981. te Španjolske i Portugala 1986. godine, veæi utjecaj politièkeljevice te, posebno, aktivni mandat Jacquesa Delorsa kao predsjednikaEuropske komisije od 1985. godine.Veæa <strong>za</strong>stupljenost socijalne politike u tom razdoblju vidi se i unjezinoj ukljuèenosti u kljuène politièke dokumente i , koji su jamèiliosnovna socijalna prava radnika, usvajanjem tzv. Socijalnog poglavljakoje donosi tri glavne promjene: proširenje nadlenosti Zajednice u socijalnimpitanjima, uvoðenje kvalificirane veæine pri odluèivanju o pitanjimas podruèja zdravlja i sigurnosti, radnih uvjeta, informiranje i konzultacije,jednake moguænosti te, naposljetku, veæe priznavanje i proširenjeuloge i prava socijalnih partnera (Vaughan i Whitehead, 2003:13).Rane 1990-e vrijeme su paralelnog razvoja dvaju suprotnih trendova.Prvo, u kontekstu globalne hegemonije neoliberalnih ideja o znatnomsniavanju “neproduktivnih” dravnih troškova, kao i naglaska na“radikalnoj” makroekonomskoj politici koja æe izlijeèiti europsku recesiju,EU je definirao maastrichtske ekonomske kriterije, koji su postavilipreduvjete <strong>za</strong> dalekoseno smanjenje socijalnih prava u EU. Premdasu kljuène analize toga razdoblja govorile o otpornosti europskih socijalnihdrava (Pierson, 1994; Esping-Andersen, 1996), pritisak <strong>za</strong>smanjenjem troškova socijalne <strong>za</strong>štite èinio se vrlo jakim.S druge strane, u novoj fazi izgradnje EU, osobito obiljeenomUgovorom iz Amsterdama koji je stupio na snagu 1999. godine, naglašenaje potreba kontinuirane izgradnje socijalne Europe. Pritom je najvišedošla do izraaja <strong>za</strong>okupljenost ljudskim kapitalom u smislu kvalitetei prirode <strong>za</strong>poslenosti, što je naglašeno novim poglavljem o <strong>za</strong>pošljavanjuu Ugovoru iz Amsterdama. U èlanku 126. stoji da æe “draveèlanice smatrati <strong>za</strong>pošljavanje <strong>za</strong>jednièkom brigom te koordinirati svojadjelovanja u tom podruèju” (Wyatt, 2002).Snanija europska integracija poèetkom 1990-ih pridonijela jeintegrativnijem pristupu pitanjima siromaštva i socijalne iskljuèenosti.U preporuci Europskog vijeæa iz 1992. godine istièe se kako EU uoèavada su socijalna iskljuèenost i rizik siromaštva postali dominantnijimai razlièitijima u posljednjih desetak godina te da drave èlanice mo-
161raju priznati osnovno pravo osobe na adekvatna sredstva i socijalnu pomoækako bi se ivjelo na ljudski dostojanstven naèin (Ferrera, Matsaganisi Sacchi, 2002).U Ugovoru iz Amsterdama uvodi se, prvi put, mandat <strong>za</strong> akcijuEU u borbi protiv socijalne iskljuèenosti i <strong>za</strong> promociju ukljuèenosti:“To èini moguæim promociju ukljuèenosti ranjivih grupa izvan kontekstapolitike <strong>za</strong>pošljavanja. To se <strong>za</strong>sniva na priznanju da, makar radostaje središnjim sredstvom participacije <strong>za</strong> veæinu ljudi, direktno ili indirektno,kao pojedinci i obitelji, postoje mnogi naèini na koje ljudi mogubiti iskljuèeni iz ekonomskog, civilnog i institucionalnog društva”(European Communities, 1999:9).Nova fa<strong>za</strong> <strong>za</strong>poèela je na Lisabonskom vijeæu 2000. godine, kadasu se èlanice EU obve<strong>za</strong>le da æe raditi na novom strategijskom ciljuu sljedeæem desetljeæu kako bi EU “postao najkompetitivnija, dinamiènai na znanju <strong>za</strong>snovana ekonomija, sposobna <strong>za</strong> odrivi ekonomskirast s brojnijim i boljim poslovima te s veæom socijalnom kohezijom.Posti<strong>za</strong>nje tog cilja <strong>za</strong>htijeva strategiju usmjerenu k moderni<strong>za</strong>ciji europskogasocijalnog modela, investiranju u ljude i borbi protiv socijalneiskljuèenosti” (European Communities, 2000; Begg i Bergham, 2002).Na taj se naèin prvi put u novom mileniju biljei proširenje interesa EUs makroekonomske politike i politike <strong>za</strong>pošljavanja prema širem podruèjusocijalne politike. Štoviše, funkcionalistièko i rezidualistièko poimanjesocijalne politike konaèno su dovedeni u pitanje. Promocija borbeprotiv socijalne iskljuèenosti sada se smatra legitimnim podruèjeminteresa EU.Model otvorene koordinacije u socijalnoj politiciProces kojim se elaborira taj interes naziva se modelom otvorenekoordinacije (Open method of co-ordination, OMC), a prvi je putuveden u Ugovoru iz Amsterdama kao dio strategije <strong>za</strong>pošljavanja. Lisabonskovijeæe vidi OMC kao “proces uèenja <strong>za</strong> sve”, otvaranje politièkogpodruèja izmeðu integrativne regulacije i jednostavne komunikacijei kooperacije. Di<strong>za</strong>jniran je kao moguænost širenja dobre prakse,pokretaè promjena kako bi se postiglo suglasje u vizijama i dogovor oishodima. OMC je sastavni dio upravljanja unutar “blagog <strong>za</strong>konodavstva”,u kojemu se poštuju nacionalne razlièitosti u smislu posti<strong>za</strong>njarezultata i ostvarenja vizije. Kako bi se EU mogao uhvatiti u koštac srapidno promijenjenim svijetom, u središtu OMC-a je razvoj organizi-
162ranoga i reciproènog procesa uèenja, ali on ne ostaje na razini njegovepermisivne primjene, veæ ide dalje “definiranjem smjernica na europskojrazini te identifikacijom <strong>za</strong>jednièkih ciljeva” (de la Porte, Pochet iRoom, 2001:293), èak i kada je odgovor na te i<strong>za</strong>zove u odreðenoj mjeriodgovornost drava èlanica.Najjasnije je ideju OMC-a u socijalnoj politici izrazio FrankVanderbroucke, koji je kao belgijski ministar <strong>za</strong> socijalna pitanja u vrijemebelgijskog predsjedanja EU u drugoj polovici 2001. godine daokljuèni doprinos usmjerenosti EU na socijalnu ukljuèenost: “(OMC)obuhvaæa postavljanje <strong>za</strong>jednièkih ciljeva na europskoj razini, definiranjeodgovarajuæih nacionalnih politika u posti<strong>za</strong>nju tih ciljeva te izvještavanjeo razvoju i postignuæima nacionalnih politika. (OMC) … je <strong>za</strong>mišljenkao pomoæ dravama èlanicama da razviju vlastitu politiku kojaæe odraavati njihovu nacionalnu situaciju, da dijele svoje iskustvo tenadgledaju ishode na transparentan i usporediv naèin. (…) Ono što Europatreba jest vjebanje ambicije u podruèju socijalne politike. (…) Alinema odreðene najbolje prakse: postoje razlièiti naèini da se dosegneizvrsnost…” (Vanderbroucke, 2002:V-VI).Politika socijalne ukljuèenosti u <strong>Europskoj</strong> <strong>uniji</strong>:pet elemenata modela otvorene koordinacije• Zajednièki ciljevi u podruèju siromaštva i socijalne iskljuèenostidogovoreni na samitu u Nici u prosincu 2000. (Council of the EU,2000) koje je revidiralo Vijeæe <strong>za</strong> <strong>za</strong>poslenost, socijalnu politiku,zdravstvo i pitanje potrošaèa u prosincu 2002. (Council od the EU,2002). Ti ciljevi definiraju politiku unutar koje se zemlje èlaniceobvezuju da æe “poduzeti korake kako bi uèinile odluèan naporprema iskorjenjivanju siromaštva” do 2010. godine.• Nacionalni akcijski planovi protiv siromaštva i socijalne iskljuèenosti,poznati kao National Actions Plans on Social Inclusion(NAPs/incl). To su glavni kanali putem kojih drave èlanice precizirajusvoj odgovor na <strong>za</strong>jednièki dogovorene ciljeve. NAPs/inclslijede dogovorenu strukturu i pokrivaju dvogodišnje razdoblje.Prve je planove 15 èlanica EU donijelo u lipnju 2001, a druge ulipnju 2003. godine. Deset novih èlanica obvezno je u srpnju2004. podastrijeti prve planove o ukljuèenosti <strong>za</strong> razdoblje do sredine2006. godine. ii• Zajednièki memorandumi o socijalnoj ukljuèenosti, poznati kaoJoint Inclusion Memoranda (JIMs). Oni su prethodili procesuNAPs/incl, a oslikavaju situaciju i politièke prioritete ve<strong>za</strong>ne <strong>za</strong>
163siromaštvo i socijalnu iskljuèenost u novim èlanicama prije njihovapunopravnog èlanstva. Deset takvih JIMs-ova potpisali su Europskakomisija i predstavnici nacionalnih vlasti 18. prosinca2003. godine. iii JIM proces ostaje na snazi <strong>za</strong> sve zemlje koje sepridruuju EU, te su JIMs-ovi <strong>za</strong> Bugarsku i Rumunjsku potpisani2004. godine.• Zajednièko izvješæe o socijalnoj ukljuèenosti, koje je odgovorrazlièitih tijela EU na NAPs/incl. Prvo je takvo izvješæe podnesenona laekenskom Europskom vijeæu u prosincu 2001, a drugo,mnogo detaljnije, usvojeno je u oujku 2004. godine. iv Osim toga,struèno osoblje Komisije objavilo je u lipnju 2004. godine radnidokument o socijalnoj ukljuèenosti u novim èlanicama, što je konsolidiranisintetièki odgovor na 10 JIMs-ova. Dokument je takoðerosvijetlio najvanije probleme u buduæem razvoju politike socijalneukljuèenosti EU kao cjeline. v• EU poka<strong>za</strong>telji socijalne ukljuèenosti. Za vrijeme belgijskog predsjedanjaEU u drugoj polovici 2001. iniciran je proces stvaranjapoka<strong>za</strong>telja siromaštva i socijalne iskljuèenosti. Poznati su kao laekenskipoka<strong>za</strong>telji jer su prvotno odobreni na samitu Europskogvijeæa u Leakenu u prosincu 2001. (Atkinson i sur., 2002). Dogovorenoje da obuhvaæaju tri razine: (1) deset primarnih poka<strong>za</strong>teljafinancijskog siromaštva i materijalne deprivacije, <strong>za</strong>poslenosti,zdravlja i obrazovanja; (2) sekundarne poka<strong>za</strong>telje, koji dopunjujuprimarne, ali ih i detaljnije razraðuju; (3) poka<strong>za</strong>telje što ihzemlje same odluèe dodati u svoje NAPs/incl, a koji im pomau utumaèenju primarnih i sekundarnih poka<strong>za</strong>telja i/ili osvjetljavajuspecifiènosti pojedinog podruèja.Dalekosena reforma, kojoj je cilj jaèanje socijalne dimenzije lisabonskogprocesa i OMC-a u socijalnoj <strong>za</strong>štiti, najavljena je odlukomKomisije u svibnju 2003. godine (Commission of the European Communities,2003a). Slièno podruèju ekonomske politike i politike <strong>za</strong>pošljavanja,<strong>za</strong>jednièki æe se obuhvatiti pitanja socijalne ukljuèenosti, mirovinai zdravstvene <strong>za</strong>štite, i to u sklopu pojma socijalne <strong>za</strong>štite i utemeljenona <strong>za</strong>jednièkim ciljevima. Taj æe novi proces biti potpunouspostavljen 2009. godine, ali æe mu prethoditi nacionalna izvješæa osocijalnoj <strong>za</strong>štiti od 2006. godine i prvo <strong>za</strong>jednièko izvješæe o socijalnoj<strong>za</strong>štiti, koje æe posebno fokusirati socijalnu ukljuèenost, a izradit æese 2005. Nakon 2006. godine izvješæa æe biti integrirana. U sljedeæedvije godine zemlje èlanice moraju podnijeti okvirna izvješæa, dok æe
164opsena, temeljita izvješæa podnositi svake tri godine. Vrlo je <strong>za</strong>nimljivoda je Odbor <strong>za</strong> socijalnu <strong>za</strong>štitu pozdravio te prijedloge, ali i izraziomišljenje da bi identitet i postignuæa strategija socijalne ukljuèenosti imirovina trebali biti saèuvani (Council of the EU, 2003). Takoðer jepreporuèio da se proces naziva socijalnom <strong>za</strong>štitom i socijalnom ukljuèenošæu,a ne samo socijalnom <strong>za</strong>štitom.Mnogo je kritika upuæeno OMC procesu u podruèju socijalne iskljuèenosti.Neki kritièari tvrde da je neoliberalni, neintervencionistièkimodel kapitalistièkog razvoja ostao dominantnim pristupom unutarEU. U tom se smislu socijalna politika smatra produktivnim èimbenikom,ali s posebnim naglaskom na politiku <strong>za</strong>pošljavanja. Kada su drugapodruèja socijalne politike u pitanju, na njih se gleda kao na minimalnupotporu najranjivijima te na podruèje koje je, voðeno naèelomsupsidijarnosti, u nadlenosti èlanica sa slobodom izbora socijalne politikeprema vlastitom nahoðenju, pri èemu razina EU nema gotovo nikakvumoæ. Takvi komentari vide OMC kao slab instrument u usporedbisa snanijom regulatornom moæi pravila ukljuèenih u acquis communautaire(o tim raspravama i kritikama vidi, primjerice, Taylor-Gooby,2003; Begg i Bergham, 2002; Ferrera, Matsaganis i Sacchi, 2002).Drugi autori, s èijim se mišljenjem i mi slaemo, smatraju da jeEU danas mnogo ukljuèeniji u pitanja socijalne politike nego ikada prije,da se ona raspravljaju na europskoj razini, na kojoj se formulira odgovarajuæapolitika, te da su u središtu <strong>za</strong>nimanja EU. Od 2000. godinesvako proljetno <strong>za</strong>sjedanje Europskog vijeæa fokusira odnos ekonomskei socijalne politike te politike <strong>za</strong>pošljavanja, a to znaèi da je socijalnapolitika visoko na listi prioriteta EU. Osim toga, OMC se širikao naèin nove strategije upravljanja na podruèja kao što su mirovine izdravstvo, pokrivajuæi šire podruèje socijalne politike. Posljedièno, sveje više onih koji EU vide kao regionalnu silu koja se suprotstavlja globali<strong>za</strong>cijskimpritiscima, a to se potkrepljuje èinjenicom da nema doka<strong>za</strong>o socijalnom dampingu ili utrci prema nioj razini socijalne <strong>za</strong>štite(Graziano, 2003; Alber i Standing, 2000; Vaughan-Whitehead, 2003).Socijalni dijalog u <strong>Europskoj</strong> <strong>uniji</strong>Rimskim je ugovorom (1957) uspostavljeno partnerstvo izmeðuKomisije i socijalnih partnera (Hantrais, 1995; European Communities;1999; Vaughan-Whitehead, 2003). Ono je ojaèano tzv. procesom ValDuchesse, kojim je uspostavljen intenzivni bipartitni meðuindustrijski
165socijalni dijalog o nizu socijalnih pitanja, ukljuèujuæi daljnju ekonomskui monetarnu integraciju EU te prihvaæanje Povelje o osnovnim socijalnimpravima radnika (1989). Tijekom pripreme novog ugovora EU1991. godine socijalni su se partneri dogovorili o njihovoj novoj ulozi,ukljuèujuæi i legislativnu, ali taj dogovor nije bio uvršten u Ugovor izMaastrichta zbog otpora Velike Britanije. Umjesto toga, on je prihvaæenkao poseban Socijalni protokol, koji je obvezivao 11 od tadašnjih12 èlanica EU. Nekoliko godina kasnije ukljuèen je u Ugovor iz Amsterdama,koji je stupio na snagu 1999. godine. Ugovor daje socijalnimpartnerima pravo da budu konzultirani o nizu socijalnih i ekonomskihpitanja te im priznaje legislativnu i regulatornu moæ u primjeni odreðenihdirektiva EU.Moe se reæi da se, u kontekstu posti<strong>za</strong>nja ni<strong>za</strong> dogovora socijalnihpartnera – o roditeljskom dopustu, ugovorima o radu na djelomiènoi odreðeno radno vrijeme, radnièkim savjetima te radnom vremenu– socijalni dijalog razvio od konzultacija do modela socijalnogupravljanja. Danas je nemoguæe <strong>za</strong>misliti da se neka politika u EUosmišljava i primjenjuje bez ozbiljne ukljuèenosti socijalnih partnera.Socijalni se dijalog smatra glavnom snagom inovacija i promjena(Commission of the European Communities, 2002a). U širem smislu,socijalni dijalog postaje dio sveobuhvatnoga civilnog dijaloga kojiukljuèuje razlièite subjekte civilnog društva kao što su udruge, <strong>za</strong>klade,neprofitne institucije te razlièite civilne inicijative.Kako bi se obve<strong>za</strong>la na novi naèin upravljanja javnim poslovima,Komisija je nedavno objavila dva vana dokumenta: The White Paperon European Governance i Towards a reinforced culture of consultationand dialogue (Commission of the European Communities,2002b). To je ojaèalo shvaæanje da su socijalni dijalog i opsena konzultacijemeðusobno pove<strong>za</strong>ni te su propisani minimalni standardi konzultacijskogprocesa (cf. Zrinšèak, 2004). Štoviše, Komisija se obve<strong>za</strong>lana javno objavljivanje svih javnih konzultacija koje æe biti lako dostupnena internetu.SOCIJALNOPOLITIÈKE REFORMEI PROŠIRENJE EUROPSKE UNIJEPad Berlinskog zida simbolizira poèetak novoga povijesnog razdobljaEurope. Ubrzo je, meðutim, postalo jasno da æe izgradnja demo-
166kratskoga politièkoga društva s funkcionirajuæom trišnom ekonomijombiti praæena nizom socijalnih posljedica. S obzirom na povijesne ikulturne specifiènosti, nemoguæe je u socijalnoj politici postkomunistièkihzemalja jednostavno primijeniti jedan od postojeæa tri – liberalni,socijaldemokratski, konzervativno-korporativni – ili èetvrti – junoeuropskimodel (Esping-Andersen, 1990; Ferrera, 1996). Usto, 1990-e godine nisu bile samo godine postkomunistièke tranzicije, veæ i godineu kojima su trendovi globali<strong>za</strong>cije, ekonomskih pritisaka, rastuæe ne<strong>za</strong>poslenostii nejednakosti te nepovoljnih demografskih obra<strong>za</strong>ca ogranièiliprostor stvaranju “novih” socijalnih drava.Sve veæi utjecaj nadnacionalnih organi<strong>za</strong>cija koje utjeèu socijalnupolitiku takoðer èini upitnima modele socijalnih reima jer su socijalnereforme na razlièite naèine pod utjecajem razlièitih meðunarodnihaktera, ukljuèujuæi EU, OECD, WTO, Vijeæe Europe, MOR i, èestonajvanije, Svjetsku banku i MMF (Deacon, Hulse i Stubbs, 1997).Gledajuæi unatrag, jasno je da je formalni utjecaj EU na zemljekandidatkinje i nove èlanice dijelom ogranièen. Za prvu grupu zemalja,postautoritarne drave Portugal, Španjolsku i Grèku, najvaniji je èimbenikbio sadran u njihovoj orijentaciji da postanu “europskije” u svimaspektima društvenog ivota (Guillén i Matsaganis, 2000). To naglašavaono što je kasnije nazvano “kognitivnom europei<strong>za</strong>cijom” ili “inkorporacijomEU diskursa u borbi protiv siromaštva i socijalne iskljuèenosti,rodne jednakosti, pomirenja obiteljskih i radnih obve<strong>za</strong> te aktivnepolitike <strong>za</strong>pošljavanja u … nacionalni … diskurs, preferencije i aspiracije”(Guillén i Álvarez, 2004:298). U procesu ulaska u EU na visokusu razinu prioriteta postavljena pitanja o brzom rješavanju visoke razinesiromaštva, nedostatka socijalnih usluga, lošeg poloaja ena na tr-ištu rada i sl.Za drugu grupu postkomunistièkih zemalja, novih èlanica EU,utjecaj EU na sadraj i strukturu reformi bio je ogranièen, dok je utjecajna razvoj institucionalnih kapaciteta bio izrazitiji (Guillén i Pallier,2004:206). Maðarska analitièarka socijalne politike Zsuzsa Ferge temeljitoje obrazlagala kako je utjecaj EU bio vrlo slab naspram neoliberalnihsocijalnih reformi koje su donekle udaljene od europskoga socijalnogmodela (Ferge, 2000). Stoga socijalni acquis <strong>za</strong> tu grupu zemaljaima manje znaèenje nego cjelokupni proces “transformacije percepcija,identiteta, sadraja i oblikovanja politike, institucionalnih struktura, diskursai veæine politièkih znaèenja” (Lendvai, 2004:330).Treæi su primjer Bugarska i Rumunjska, u kojima su neka socijalnapitanja tematizirana kao prioritetna u procesu pregovaranja s EU:
167izuzetno visok broj djece smještene u institucijama, djeca beskuænici,invalidi, oboljeli od mentalnih bolesti, djeèji kriminalitet, prava manjina(posebice Roma), usvajanje djece od roditelja iz drugih zemalja tesocijalni dijalog. Iako nijedno od tih pitanja samo <strong>za</strong> sebe nije bilo dovoljnoda odgodi ula<strong>za</strong>k u EU, sva su <strong>za</strong>jedno sigurno pridonijela odluciEuropskog vijeæa iz prosinca 2002. godine, a slijedom preporuke Komisijeiz listopada 2002. godine, da se <strong>za</strong>kljuèi proces pridruivanja sdeset zemalja kandidatkinja, ali ne i s Bugarskom i Rumunjskom. Pritome je bilo bitno da su ozbiljnost problema, u kombinaciji s njihovomvisokom javnom vidljivošæu i uspješnim lobiranjem ni<strong>za</strong> organi<strong>za</strong>cija,ukljuèujuæi meðunarodne nevladine organi<strong>za</strong>cije, doveli do toga da sesocijalna pitanja koja inaèe pokriva poglavlje 13. acquisa definirajukao kljuèna pitanja ljudskih prava i politièkih sloboda.HRVATSKA SOCIJALNA POLITIKA I PUTPREMA ÈLANSTVU U EUROPSKOJ UNIJIProces stabili<strong>za</strong>cije i pridruivanja“EU je <strong>za</strong>sigurno <strong>za</strong>jednica vrijednosti. Vlade regije moraju, a tosve više i vide, usvojiti te vrijednosti – one ve<strong>za</strong>ne uz demokraciju, vladavinuprava, poštovanje ljudskih prava, <strong>za</strong>štite manjina i trišne ekonomije…Vrijednosti se, meðutim, ne mijenjaju preko noæi i zemljamamoramo dati onoliko vremena koliko <strong>za</strong> to trebaju – i priznati da processtabili<strong>za</strong>cije i pridruivanja nije èvrst i brz, veæ dugoroèna politikakoja æe dovesti do odrivih rezultata” (Commission of the EuropeanCommunities, 2003b).Citat vrlo toèno opisuje doseg, pa èak i ogranièenja Sporazumao stabili<strong>za</strong>ciji i pridruivanju (SSP) potpisanoga izmeðu <strong>Hrvatske</strong> i EU2001. godine. On je vrlo vaan, ali je samo prvi korak u dugoroènomtransformacijskom procesu. Stoga se on primarno fokusira na politièkei ekonomske oblike promjena. U izvješæima EU o hrvatskom napretku2002. i 2003. godine spomenute su samo èetiri socijalnopolitièke teme,i to vrlo saeto (***, 2002; 2003). U prvom Izvješæu, onome iz 2002.godine, spominju se neki problemi razvoja civilnog društva te se izra-ava mišljenje da bi suradnja izmeðu Vlade i sindikata mogla biti boljom.U Izvješæu iz 2003. godine istièe se problem smanjene financijskepotpore organi<strong>za</strong>cijama civilnog društva. Uz to se napominje da je
168Hrvatska u veljaèi 2003. godine ratificirala Europsku socijalnu poveljui njezina tri Protokola. Konaèno, konstatira se da je Hrvatska, uz pomoæSvjetske banke, kompletirala institucionalni okvir <strong>za</strong> financijski odrivureformu mirovinskog sustava.Te su napomene sukladne èinjenici da SSP u naèelu ne pokrivapitanja socijalne politike. Samo jedan èlanak govori o “suradnji u podruèjusocijalne politike” i on predviða (***, 2002):• poboljšanje slubi <strong>za</strong> ne<strong>za</strong>poslene, promociju lokalnog razvoja i pomoæu restrukturiranju industrijskoga trišta i trišta rada,• prilagodbu sustava socijalne sigurnosti novim ekonomskim i društvenim<strong>za</strong>htjevima,• prilagodbu pravnog sustava u pogledu radnih uvjeta i jednakih moguænosti<strong>za</strong> ene i muškarce,• poboljšanje <strong>za</strong>štite zdravlja i sigurnosti radnika.Neovisno o neodreðenosti i opæenitosti, SSP je, <strong>za</strong>jedno s novom,reformski orijentiranom javnom klimom, otvorio prostor novimjavnim temama kao što su rodna jednakost, obiteljsko nasilje i djeèjaprava. I proces decentrali<strong>za</strong>cije, <strong>za</strong>poèet 2001. godine, takoðer je, neovisnoo mnogim problemima, otvorio prostor <strong>za</strong> djelovanje ni<strong>za</strong> nedr-avnih subjekata u osiguranju pojedinih usluga, <strong>za</strong>govaranju odreðenihprava te, sasvim ogranièeno, politièki dijalog o socijalnoj <strong>za</strong>štiti. Svakiveæi utjecaj EU u reformama socijalne politike izvan toga vrlo je teškoidentificirati. Kao što je napomenuto, Vlada je 2001. kompletirala mirovinskureformu, koja je u prethodnim godinama oblikovana pod snanimutjecajem Svjetske banke, dok je EU bio samo šutljivi promatraè.Socijalne reforme u HrvatskojU isto je vrijeme, ponajviše zbog financijskih poteškoæa te, osobito,zbog <strong>za</strong>htjeva MMF-a, Vlada smanjila neka socijalna davanja, posebiceu podruèju obiteljske politike. Godine 2002. Vlada je usvojilaProgram borbe protiv siromaštva i socijalne iskljuèenosti. Vanost togdokumenta ne bi trebala biti podcijenjena. Prvi je put jedan slubeni dokumentfokusirao pitanja siromaštva i socijalne iskljuèenosti te ocrtaoulogu i <strong>za</strong>datke razlièitih dravnih tijela u smanjenju stope siromaštva.Meðutim, moramo navesti i slabosti dokumenta. Dokument su u cijelostinapisali predstavnici razlièitih dravnih tijela, uz pomoæ struènjaka
169s podruèja socijalne politike. Socijalni partneri i predstavnici organi<strong>za</strong>cijacivilnog društva nisu bili ukljuèeni u proces pisanja programa nitije bio organiziran široki konzultacijski proces. Program je u svojoj bitiostao veæinom deklarativan, dijelom i zbog pomanjkanja podataka – uto su vrijeme bili dostupni samo podaci istraivanja o siromaštvu kojeje organizirala Svjetska banka i koje je bilo objelodanjeno 2000. godine,a utemeljeno je na istraivanju iz 1998. godine (World Bank, 2000).Dokument nije bio pisan unutar procesa pridruivanja EU pa je SSP samokratko spomenut. Na temelju toga jasno je da proces socijalneukljuèenosti koji se veæ razvijao u EU i koji je ovdje veæ opisan ni nakoji naèin nije utjecao na Program. Najvanije, leakenski poka<strong>za</strong>teljinisu ni spomenuti. U <strong>za</strong>vršnom dijelu Programa napominje se da æe seformirati tripartitno tijelo <strong>za</strong> nadzor provoðenja Programa te da æe onojedanput godišnje izvješæivati Vladu o rezultatima i moguæim promjenama.Takvo je tijelo osnovano, ali sve do danas nikakvo izvješæe nijeproslijeðeno Vladi niti je Program kasnije raspravljen u javnosti ili sasocijalnim partnerima.Vrijeme i pravac još jedne kljuène reforme bili su takoðer podutjecajem drugih agencija i ponovno bez ikakvog pozivanja na EU i beznjenog utjecaja. Projekt reforme sustava socijalne skrbi, <strong>za</strong>poèet u travnju2002. godine, èija je prva fa<strong>za</strong> trajala godinu dana, financirale suSvjetska banka, Odjel <strong>za</strong> meðunarodni razvoj Vlade Velike Britanije(DFID) te Vlada Japana. Uz reformu socijalnih slubi, socijalne pomoæii trišta rada, jedan je dio projekta bio posveæen problemu praæenjasiromaštva te, posebice, jaèanju institucionalnih kapaciteta <strong>za</strong> njegovomjerenje. Detaljnije su preporuke usvojene, te je 2004. godine Dravni<strong>za</strong>vod <strong>za</strong> statistiku prvi put objavio podatke o siromaštvu utemeljene nanekim, iako ne svim, laekenskim poka<strong>za</strong>teljima. vi Buduænost cijelogaprojekta, <strong>za</strong>snovana na kreditu Svjetske banke, ostaje nejasnom, ukljuèujuæii prikupljanje podataka o siromaštvu i socijalnoj iskljuèenosti.Socijalni dijalogI moguænosti socijalnog dijaloga dijelom su poboljšane nakonizbora nove Vlade u sijeènju 2000. godine premda, takoðer, bez znatnijeukljuèenosti EU. Godine 1999. najveæa je sindikalna središnjicaSSSH potpisala Ugovor <strong>za</strong> pravednu Hrvatsku s tada šest oporbenihstranaka (Cimeša i Marinkoviè Draèa, 2002; Cvitkoviæ, 2003). To jepridonijelo njihovoj politièkoj pobjedi na parlamentarnim izborima
1702000. godine, ali i oèekivanju promjena u odnosima izmeðu Vlade isindikata. Postupno je institucionalni okvir socijalnog dijaloga poboljšantrima èinjenicama: usvajanjem Ugovora o gospodarsko socijalnom vijeæui drugim oblicima socijalnog partnerstva, usvajanjem dogovora Partnerstvo<strong>za</strong> razvoj, potpisanoga izmeðu Vlade, HUP-a i èetiri sindikalnesredišnjice te osnivanjem Ureda <strong>za</strong> socijalno partnerstvo u Hrvatskoj.Ured je osnovan uz znatnu financijsku i tehnièku pomoæ USAID-a.Promjena institucionalnog okvira nije, naravno, sama po sebijamèila promjenu prakse. Sindikati su ubrzo raskinuli svoj predizbornisporazum i postali javni kritièari nekih (ponajviše socijalnih) sastavnicaVladine politike. Usto, mnoge analize pokazuju da na razini industrijei pojedinih poduzeæa partnerstvo izmeðu poslodavaca i sindikata gotovoi ne postoji (Zrinšèak, 2004). U tom smislu nedavni <strong>za</strong>kljuèak EU,objavljen u Mišljenju o <strong>za</strong>htjevu RH <strong>za</strong> èlanstvo u EU, u kojemu se navodida je socijalni dijalog u Hrvatskoj “vrlo razvijen”, nije opravdan.Hrvatska je situacija <strong>za</strong>pravo slièna onoj u drugim postkomunistièkimzemljama: “Godišnja izvješæa o postignuæima u primjeni acquisa koncentriranasu na pravnu osnovu socijalnog dijaloga. Ona rijetko dajukritièku procjenu primjene <strong>za</strong>konodavstva. (…) Bez obveznog karakterapravila koja postoje u ovom podruèju, EU se pokazuje nemoænom uprevladavanju <strong>za</strong>preka <strong>za</strong> uspostavom uèinkovitoga socijalnog dijaloga”(Ferge i Juhász, 2004:238). Suprotno Maðarskoj, meðutim, u kojojje EU financijski potpomagao razvoj socijalnog dijaloga, velika je ulogaUSAID-a u Hrvatskoj, barem implicitno, to što je nastojao utjecatina transfer politièkog iskustva u podruèju socijalnog dijaloga iz poneštodrukèije, amerièke prakse.Socijalna politika i CARDS programKako bi pomogao proces pridruivanja, EU je odobrio financijskasredstva <strong>za</strong> mnoge projekte. U oujku 1995. godine donesena je odlukada se Hrvatska ukljuèi u PHARE program pomoæi. Meðutim, prijenego je odluka stupila na snagu, a nakon akcije Oluja u kolovozu1995. godine, EU je odustao od nje. Financijska potpora Hrvatskoj nakontoga je bila ogranièena te je Hrvatska u 1999. i 2000. godini dobilasamo 33 mil. eura, ponajviše <strong>za</strong> povratak izbjeglica.Odlukom Europskog vijeæa od 5. prosinca 2000. godine uvedenje novi program financijske pomoæi <strong>za</strong> zemlje <strong>za</strong>padnog Balkana.Osmišljen je CARDS program <strong>za</strong> razdoblje 2000-2006, s ukupnim iz-
171nosom od 4,65 mlrd. eura. Hrvatska je od toga dobila 60 mil. eura 2001.godine, 59 mil. eura 2002. i 62 mil. eura 2003. godine, oko 9,4% ukupnopredviðenih sredstava. vii U svjetlu pozitivnog mišljenja o hrvatskojkandidaturi <strong>za</strong> EU, <strong>za</strong> 2004. godinu predviðena su sredstva poveæana na76 mil. eura, a pokrivaju pet prioritetnih podruèja: demokratsku stabili<strong>za</strong>ciju(17,5 mil. eura), ekonomski i socijalni razvoj (17,75 mil. eura),pravosuðe i unutarnje poslove (21,85 mil. eura), razvoj administrativnihkapaciteta (15,1 mil. eura) te okoliš i prirodne izvore (3,8 mil. eura)(Delegation of the European Commission to the Republic of Croatia,2004).Unutar CARDS programa vrlo je malo pozornosti pridano pitanjimasocijalne ukljuèenosti i socijalnog dijaloga, bilo u pogledu pojedinihzemalja ukljuèenih u program, bilo u smislu regionalnog programa(Stubbs, 2004). Premda se moe tvrditi da je socijalna komponenta, baremimplicitno, vana u CARDS-ovu programu potpore revitali<strong>za</strong>ciji ratomdevastiranih podruèja, vano je istaknuti da je socijalna politika izostalaiz društvenorazvojnih prioriteta <strong>za</strong> 2004. godinu (koji su usredotoèenina obrazovanje odraslih, osposobljavanje ne<strong>za</strong>poslenih i sveuèilišnusuradnju) te iz programa jaèanja administrativnih kapaciteta (s naglaskomna javne financije, regionalni razvoj i telekomunikacije).Trenutaèno, jedina inicijativa unutar CARDS-ova financiranja seksplicitnim naglaskom na socijalnu politiku jest potpora nevladinimorgani<strong>za</strong>cijama u socijalnom sektoru, i to putem novosnovane Zaklade<strong>za</strong> razvoj civilnog društva. Projekt vjerojatno moe imati odreðen utjecajna promociju kombinirane socijalne politike, ali je malog opsega iznaèenja te je veæinom orijentiran na ratom <strong>za</strong>hvaæena podruèja. Usto,on u naèelu nije pove<strong>za</strong>n ni sa kojim širim procesom razvoja strategijeili promocijom socijalnog dijaloga na podruèju socijalne ukljuèenosti.U kontekstu regionalnog programa Europska komisija trenutaènoprovodi konzultacije kako bi CARDS uèinila osjetljivijim <strong>za</strong> razlièitasocijalna pitanja, posebice s obzirom na administrativne kapacitete.Meðutim, zbog vremenskog pomaka i kašnjenja u EU programima teškoje oèekivati da æe to imati ikakav utjecaj na Hrvatsku u smislu pojaèanograda na europskom procesu socijalne ukljuèenosti u neposrednojbuduænosti.Vrlo je <strong>za</strong>nimljivo usporediti CARDS s PHARE programom,koji je takoðer imao ogranièenu socijalnopolitièku dimenziju (de laPorte i Deacon, 2002:29). Dva od tri razloga koja su spomenuta kaomoguæe objašnjenje, a pove<strong>za</strong>na su sa sustavom podugovaranja s EU, idalje su na snazi; ugovore su pisali struènjaci sa slabim razumijevanjem
172“politièkog konteksta i prioriteta zemalja primatelja pomoæi” te je nadjelu bio “slab di<strong>za</strong>jn projekata te odabir neprimjerenih struènjaka <strong>za</strong>primjenu/izvedbu projekta” (str. 28). Treæi spomenuti razlog, koji seodnosi na èinjenicu da je sam projekt smatran neusporedivo vanijimod njegove dugoroène relevantnosti i odrivosti, djelomièno je nerelevantanzbog uvoðenja strategijski fokusiranoga višegodišnjega programiranjate naglaska na jaèanju kapaciteta same zemlje. Meðutim, ako jeto vidljivo na podruèju regionalnog razvoja ili jaèanja civilnog društvau Hrvatskoj, isto se ne moe reæi <strong>za</strong> socijalnu politiku, socijalnu ukljuèenosti socijalni dijalog.Valja dodati i to da je nesposobnost PHARE programa da obuhvatipitanja socijalne politike eksplicitno priznata pokretanjem CON-SENSUS programa 1995. godine, koji je, usprkos svojim slabostima,uglavnom pripisanima podugovaranju i izboru struènjaka, posluio promocijivanjske dimenzije socijalne politike EU te olakšavanju dijalogaizmeðu ministara <strong>za</strong> socijalna pitanja zemalja èlanica i pridruenih zemaljas Odjelom Europske komisije <strong>za</strong> <strong>za</strong>pošljavanje i socijalna pitanja(de la Porte i Deacon, 2002:31). Cilj CONSENSUSA bio je procijenitistanje u socijalnoj politici zemalja kandidatkinja, promovirati dijalogve<strong>za</strong>n <strong>za</strong> socijalnu <strong>za</strong>štitu i socijalnu politiku, kao i naznaèiti prioritetnapodruèja buduæih aktivnosti. On je time bio prethodnica OMC-a.Gašenje CONSENSUSA 1999. godine moe se shvatiti kao “indikativnonepostojanje konzistentne vanjske politike u dijelu Komisije” (de laPorte i Deacon, 2002:42), što je ostavilo CARDS bez ikakva sliènogpotpornog programa na podruèju socijalne politike.Avis i Sporazum o europskom partnerstvuU Mišljenju o <strong>za</strong>htjevu RH <strong>za</strong> èlanstvom u EU ili tzv. avis, kojije Europska komisija objelodanila u travnju 2004. godine, tvrdi se da jesocijalni dijalog u Hrvatskoj “vrlo razvijen”, premda se sugerira da “naporiprema stvaranju autonomnoga bipartitnog dijaloga, posebice unutarindustrijskih grana, trebaju biti ojaèani” (Commission of the EuropeanCommunities, 2004a:86). Suprotno Mišljenju o Bugarskoj i Rumunjskoj,nema rasprave o socijalnim pitanjima unutar široko definiranihpolitièkih kriterija. U vezi socijalne <strong>za</strong>štite, izvješæe govori o “velikodušnom”sustavu u usporedbi s velièinom ekonomije (str. 88). Imajuæina umu ono što je veæ reèeno o podacima, premda se eksplicitno nespominju leakenski poka<strong>za</strong>telji, u Mišljenju se jasno naglašuje: “Podru-
173èje u kojem je potreban napredak u buduænosti jest uvoðenje meðunarodnousporedivih kvantitativnih i kvalitativnih poka<strong>za</strong>telja socijalneiskljuèenosti i siromaštva, kao i metoda <strong>za</strong> njihovo izraèunavanje…”(str. 88), kao što je potrebna i anali<strong>za</strong> buduæe politike, posebno premaranjivim grupama i ratom <strong>za</strong>hvaæenim podruèjima. Sve u svemu, Mišljenjesugerira da je potreban “znaèajan i dugoroèan” napor kako bi se<strong>za</strong>konodavstvo usuglasilo sa socijalnim acquisom te uèinkovito primijenilou srednjoroènom razdoblju. Osim toga, Hrvatska se mora pripremiti<strong>za</strong> komunikacijski proces na razini EU u podruèju <strong>za</strong>pošljavanja,socijalne ukljuèenosti i mirovina.U svjetlu svega toga moda je èudno da Sporazum o europskompartnerstvu s Hrvatskom, objavljen u isto vrijeme kad i Mišljenje, gotovoi ne spominje socijalnu politiku. Dokument govori o prioritetima uhrvatskoj pripremi <strong>za</strong> buduæu integraciju u EU, <strong>za</strong>snovanima na Mišljenju,te ih dijeli na kratkoroène (1-2 godine) i srednjoroène (3-4 godine).Socijalna pitanja nisu ukljuèena u kratkoroène prioritete. U srednjoroènimase izraava potreba usklaðivanja s ekonomskom i socijalnom politikomunutar <strong>za</strong>konodavstva EU, kao i vanost administrativne regulacijena podruèju koordinacije socijalne sigurnosti. Osim toga, dokumentpoziva Hrvatsku “da dalje razvija kapacitete socijalnih partnera, posebiceu bipartitnom socijalnom dijalogu, te da usvoji i primjenjuje acquis”(Commission of the European Communities, 2004b:13). U dokumentuse ne spominju pitanja socijalne ukljuèenosti ili vanost usklaðivanja hrvatskestatistike i procedura s onima u EU, a u podruèju siromaštva, socijalneiskljuèenosti ili socijalne <strong>za</strong>štite u cjelini.ZAKLJUÈCI I PREPORUKEEuropski se socijalni model intenzivno razvija meðu zemljamaèlanicama u 1990-ima te dalje poèetkom novog milenija. Aktivnija ulogaEU u socijalnoj politici i socijalnoj <strong>za</strong>štiti, <strong>za</strong>snovana na OMC-u, danasje u središtu socijalne Europe. Osim <strong>za</strong> Bugarsku i Rumunjsku, tonije, meðutim, do sada, èinilo vaan element pretpristupnog procesa <strong>za</strong>buduæe èlanice. Osam postkomunistièkih zemalja, koje su u svibnju2004. godine pristupile EU, tek su se u <strong>za</strong>vršnoj fazi procesa pridruivanja,u sklopu donošenja <strong>za</strong>jednièkog memoranduma o socijalnojukljuèenosti, u potpunosti susrele s tim procesom. Meðutim, zbog recentnograzvoja europskoga socijalnog modela moe se oèekivati da æese Hrvatska susresti s veæim <strong>za</strong>htjevima u procesu pridruivanja.
174Kao što se sada èini, socijalna <strong>za</strong>štita i socijalni dijalog nisuprioritetno podruèje odnosa EU i <strong>Hrvatske</strong>. To se moda moe objasnitii èinjenicom što se druga pitanja sada èine mnogo vanijima, a i onadijelom obuhvaæaju socijalnu komponentu: regionalni i lokalni razvoj ukontekstu geografskih nejednakosti, razvoj ratom <strong>za</strong>hvaæenih podruèja,povratak prognanika, manjinska prava te funkcioniranje pravnog sustava.Razlog je moda i u tome što po prirodi svojih socijalnih problemaHrvatska više slièi zemljama koje su 2004. ušle u EU nego Bugarskoj iRumunjskoj. Ipak, Mišljenje o hrvatskoj kandidaturi <strong>za</strong> EU <strong>za</strong>htijeva,kao što smo naglasili, znaèajan i dugoroèan napor u usklaðivanju hrvatskog<strong>za</strong>konodavstva sa socijalnim acquisom te, štoviše, njegovu uèinkovituprimjenu.Ovo poglavlje, stoga, pokazuje da nema razloga <strong>za</strong> <strong>za</strong>dovoljstvou Hrvatskoj. Uz sve ostalo, u kontekstu europskoga <strong>za</strong>nimanja ne samo<strong>za</strong> usklaðivanje sa <strong>za</strong>konodavstvom EU, nego i <strong>za</strong> njegovu primjenu terazvoj izvrsnosti, nedostatak hrvatske strategije u socijalnom podruèju,izostanak vodstva, kao i nepostojanje širokoga konzultativnog procesai javne svijesti o nizu socijalnih pitanja, glavni su nedostaci na putu europskeintegracije. Osim toga, nepostojanje statistièke osnove <strong>za</strong> rad napodruèju socijalne ukljuèenosti sugerira veliku dozu nepripremljenosti<strong>za</strong> ono što æe u 2007. godini predstavljati ojaèani i holistièki pristup EUu socijalnoj politici meðu èlanicama.U kontekstu moguæe revizije CARDS programa EU treba preuzetiproaktivnu ulogu u raspravama i programima u socijalnoj politici i socijalnomdijalogu u Hrvatskoj. Profil i utjecaj agencija kao što su MMF,Svjetska banka i USAID dominantan je u Hrvatskoj te je potreba <strong>za</strong> aktivnimangamanom EU vana u kratkoroènom i srednjoroènom razdoblju.Vlada se takoðer mora poèeti pripremati <strong>za</strong> obveze èlanstva usmislu šireg podruèja socijalne <strong>za</strong>štite. To mora <strong>za</strong>poèeti s razvojemstatistike, ba<strong>za</strong> podataka i poka<strong>za</strong>telja socijalne iskljuèenosti, kao i poka<strong>za</strong>teljau podruèju mirovina i zdravstva, s tim da su svi utemeljeni napoka<strong>za</strong>teljima Unije. Usto, proces konzultacija s obzirom na hrvatskeobveze u tom podruèju te jaèanje uloge socijalnih partnera, posebnosindikata i organi<strong>za</strong>cija civilnog društva, mora <strong>za</strong>poèeti odmah. Veæajavna svijest o pitanjima socijalne ukljuèenosti i socijalnog dijaloga takoðerje vana.Mehanizmi socijalnog dijaloga trebaju biti poboljšani na nacionalnojrazini, regionalnim razinama te na granskoj razini i razini poduzeæa.Pozornost treba pridati ne samo onome što se zbiva na podruèjukonzultacija sa socijalnim partnerima na nacionalnoj razini, veæ i svim
175ostalima. Potvrðeno je da su predstavnici sindikata i radnika u industrijii na razini poduzeæa uvelike marginalizirani. Više od toga, treba promoviratiklimu <strong>za</strong> razvoj socijalnog dijaloga. Ako socijalni partneri nemogu preuzeti svoju ulogu unutar uèinkovitoga konzultacijskog procesa,put prema novom procesu dobrog upravljanja (unutar kojega su oni<strong>za</strong>konodavci i oni koji odluèuju o primjeni odreðenih direktiva) neæeuopæe biti moguæ. To se odnosi i na organi<strong>za</strong>cije civilnog društva jer sesocijalni i civilni dijalog smatraju dijelovima istog procesa.U ispunjavanju mnogih meðunarodnih obve<strong>za</strong> u vezi s pitanjimasocijalne politike, što se nedavno posebno oèitovalo u smislu milenijskihrazvojnih ciljeva, Hrvatska se ponaša minimalistièki u procesupodnošenja izvješæa koja uvelike slièe internim vladinim ili struènimdokumentima pisanima bez širokog procesa promocije javnih diskusijai javne svijesti te konzultiranja sa svim dionicima. Najveæe slabosti usadašnjoj politici posljedica su nepostojanja strategijskog smjera u socijalnojpolitici, neuspjeha u rješavanju ni<strong>za</strong> problema, npr. uloge draveputem rada centara <strong>za</strong> socijalnu skrb te uloge nedravnih aktera, civilnogadruštva i privatnoga sektora, kao i nedostatka decentraliziranih,sveobuhvatnih mehani<strong>za</strong>ma socijalnog planiranja. Osim toga, nema gotovonikakve rasprave o vanosti pruanja usluga u <strong>za</strong>jednici, nasuprotinstitucionalnom tretmanu. Nema ni kratkoroènih, srednjoroènih ili dugoroènihpoka<strong>za</strong>telja uèinkovitosti buduæe socijalne <strong>za</strong>štite u Hrvatskoj.Koordinacija razlièitih politika, ukljuèujuæi i nedavno osmišljenuobiteljsku politiku, takoðer nije razvijena.Ukratko, na putu pridruivanja EU Hrvatska se suoèava s nizomdo sada skrivenih nedostataka u podruèju socijalne politike i socijalnogdijaloga. U kontekstu sve veæeg inzistiranja EU na stvarnoj primjeni ipraktiènim promjenama, a ne samo na <strong>za</strong>konodavnim usklaðivanjima,te bi nedostatke EU mogao smatrati vrlo znaèajnima u buduæim novimzemljama kandidatkinjama, ukljuèujuæi i Hrvatsku. Ako se stanje brzone promijeni, pridruivanje EU jasno æe poka<strong>za</strong>ti te slabosti i ocrtati putkoji æe tek trebati proæi kako bi se usvojio europski socijalni model,promovirali visoki standardi u socijalnoj politici i socijalnom dijalogute demonstrirao stupanj strategijske vizije koji u nedavnoj prošlosti nijebio viðen.iTo obuhvaæa The Charter of Fundamental Rights of Workers (1989), The SocialPolicy Agreement (1991), takoðer poznatu kao The Social Protocol or The SocialChapter, The White Paper on European Social Policy (1994) i The Resolution on EUSocial Policy (1994).
176ii Puni tekst svih NAPs/Incl moe se naæi na: [http://europa.eu.int/comm/employment_social/news/2001/jun/napsincl2001_en.html].iii Cjelovite verzije JIMs mogu se naæi na: [http://europa.eu.int/comm/employment-_social/soc-prot/soc-incl/jim_en.html].iv Dva se izvješæa mogu naæi na: [http://europa.eu.int/comm/employment_social/socprot/soc-incl/joint_rep_en.htm].v Izvješæe je dostupno na web stranici navedenoj u bilješci 3.vi Vidi www.dzs.hr.vii Izvor: [http://europa.eu.int/comm/europeaid/projects/cards/financial_en.htm].
177LITERATURA***, 2002. Croatia: report on stabilisation and association 2002 [online].Available from: [http://www.mei.hr].***, 2003. Croatia: report on stabilisation and association 2003 [online].Available from: [http://www.mei.hr].Alber, J. and Standing, G., 2000. “Social dumping, catch-up, or convergence?Europe in a comparative global context”. Journal of EuropeanSocial Policy, 10 (2), 99-119.Atkinson, T. [et al.], 2002. Social indicators: the EU and social inclusion.Oxford: Oxford University Press.Begg, I. and Bergham, J., 2002. “Introduction: EU social (exclusion)policy revisited”. Journal of European Social Policy, 12 (3), 179-194.Bejakoviæ, P., 2004. “Siromaštvo, nejednakost i socijalna iskljuèenostu <strong>Europskoj</strong> <strong>uniji</strong> i Hrvatskoj” u: K. Ott, ur. Pridruivanje <strong>Hrvatske</strong><strong>Europskoj</strong> <strong>uniji</strong>: i<strong>za</strong>zovi institucionalnih prilagodbi. Zagreb: <strong>Institut</strong><strong>za</strong> javne financije : Zaklada Friedrich Ebert, 75-98.Centre for Economic and Social Inclusion, 2002. Social Inclusion[online]. Available from: [http://www.cesi.org.uk].Cimeša, M. i Marinkoviæ Draèa, D., 2002. Socijalni dijalog u Hrvatskoj.Istraivanje provedeno uz potporu EK, radni material. Zagreb:SSSH.Commission of the European Communities 2002b. Communicationfrom the Commission. Consultation document: Towards a reinforcedculture of consultation and dialogue – Proposal for general principlesand minimum standards for consultation of interested parties bythe Commission [online]. Available from: [http://www.eu.int].Commission of the European Communities, 2002a. Communicationfrom the Commission. The European social dialogue, a force for innovationand change. Proposal for a Council Decision establishinga Tripartite Social Summit for Growth and Employment [online].Available from: [http://www.eu.int].Commission of the European Communities, 2003a. Strengtheningthe social dimension of the Lisbon strategy: Streamlining opencoordination in the field of social protection [online]. Availablefrom: [http://europa.eu.int/comm/employment_social/news/2003-/may/lisbonstratIP280503_en.pdf].Commission of the European Communities, 2003b. Report from theCommission. The Stabilisation and Association process for South
178East Europe. Second Annual Report. COM Brussels 26.3.2003.(2003) 139 final [online]. Available from: [http://www.eu.int].Commission of the European Communities, 2004a. Communicationfrom the Commission. Opinion on Croatia’s Application for Membershipof the European Union. COM Brussels, 20.4.2004. (2004)257 final [online]. Available from: [http://www.eu.int].Commission of the European Communities, 2004b. Council Decisionon the principles, priorities and conditions contained in the Europeanpartnership with Croatia. COM Brussels, 20.4.2004. (2004)275 final [online]. Available from: [http://www.eu.int].Council of the European Union, 2000. Fight against Poverty and SocialExclusion [online]. Available from: [http://europa.eu.int/-comm/employment_social/soc-prot/soc-ncl/approb_en.pdf].Council of the European Union, 2002. Fight against Poverty and SocialExclusion [online]. Available from: [http://europa.eu.int-/comm/employment_social/socprot/socincl/counciltext_en.pdf].Council of the European Union, 2003. Opinion of the Social ProtectionCommittee [online]. Available from: [http://europa.eu.int/-comm/employment_social/news/2003/may/lisbonstratIP280-503_en.pdf].Cvitkoviæ, A., 2003. “Socijalno partnerstvo i trište rada”. Financijskateorija i praksa, 27 (4), 481-494.De la Porte, C. and Deacon, B., 2002. “Contracting Companies andConsultants: the EU and the Social Policy of Accession Countries”[online]. GASPP Occasional Papers 9. Available from: [http://-www.gaspp.org/publications/occasional%20papers/gaspp9-2002.pdf].De la Porte, C., Pochet, P. and Room, G., 2001. “Social benchmarking,policy making and new governance in the EU”. Journal of EuropeanSocial Policy, 11 (4), 291-307.Deacon, B., Hulse, M. and Stubbs, P., 1997. Global Social Policy: InternationalOrganisations and the Future of Welfare. London: Sage.Delegation of the European Commission to the Republic of Croatia,2004. Press Release, No. 19(July) [online]. Available from:[http://www.delhrv.cec.eu.int/files2004/pr_CroCards1907-2004.pdf].Esping-Andersen, G. (ed.), 1996. Welfare States in Transition: NationalAdaptations in Global Economics. London: Sage.Esping-Andersen, G., 1990. The Three Worlds of Welfare Capitalism.Oxford: Polity Press.
179European Communities, 1999. Forum Special. 5 years of Social Policy.Luxembourg.European Communities, 2000. Social Policy Agenda. Luxembourg.Falkner, G., 1998. EU Social Policy in the 1990s. Towards a corporatistpolicy community. London; New York: Routledge.Ferge, Z. and Juhász, G., 2004. “Accession and social policy: the caseof Hungary”. Journal of European Social Policy, 14 (3), 233-251.Ferge, Z. 2000. Social security reform: is it a different issue for accessioncountries? Paper presented at the conference “Economic andsocial dimensions of EU enlargement”, organised by the French Ministryof Economics and Industry, CEPS, ENEPRI, and CEPII, Brussels,16 November 2000.Ferrera, M., 1996. “The southern model of welfare in Social Europe”.Journal of European Social Policy, 6 (1), 17-37.Ferrera, M., Matsaganis, M. and Sacchi, S., 2002. “Open coordinationagainst poverty: the new ‘social inclusion process’”. Journal ofEuropean Social Policy, 12 (3), 227-239.Graziano, P., 2003. “Europeani<strong>za</strong>tion or Globali<strong>za</strong>tion? A frameworkfor empirical research (with some evidence from the Italian case)”.Global Social Policy, 3 (2), 173-194.Guillén, A. M. and Álvarez, S., 2004. “The EU’s impact on the Spanishwelfare state: the role of cognitive Europeani<strong>za</strong>tion”. Journalof European Social Policy 14 (3), 285-299.Guillén, A. M. and Matsaganis, M., 2000. “Testing the ‘social dumping’hypothesis in Southern Europe: welfare policies in Greece andSpain during the last 20 years”. Journal of European Social Policy,10 (2), 120-145.Guillén, A. M. and Palier, B., 2004. “Introduction: does Europe matter?Accession to EU and social policy developments in recent andnew member states”. Journal of European Social Policy, 14 (3),203-209.Hantrais, L., 1995. Social Policy in the European Union. Hampshire;London: Macmillan Press Ltd.Infocus Programme on Social Dialogue, Labour Law and LabourAdministration [online]. Available from: [http://www.ilo.org].Lendvai, N., 2004. “The weakest link? EU accession and enlargement:dialoguing EU and post-communist social policy”. Journal of EuropeanSocial Policy, 14 (3), 319-333.MEI, 2002. Sporazum o stabili<strong>za</strong>ciji i pridruivanju izmeðu Republike<strong>Hrvatske</strong>, s jedne strane, i Europskih <strong>za</strong>jednica i njihovih drava èlanica,s druge strane. Zagreb: Ministarstvo <strong>za</strong> europske integracije.
180MEI, 2003. Odgovori <strong>Hrvatske</strong> na upitnik Europske komisije [online].Dostupno na: [http://www.mei.hr]. Vidjeti i: “Odgovori <strong>Hrvatske</strong>na upitnik Europske komisije. Socijalna politika, 2004”. Revija <strong>za</strong>socijalnu politiku, 2, 193-220.Norton, A. [et al.], 2001. “Social Protection Concepts and Approaches:implications for policy and practice in international development”[online]. ODI Working Paper, No. 143. Available from: [http://-www.odi.org.uk/pppg/publications/working_papers/143.pdf].ODA, 1995. Social Policy Research for Development. Mimeo. London:ODA/ECSOR.Pierson, P., 1994. Dismantling the Welfare States? Reagan, Thatcherand the Politics of Retrenchment. Cambridge: Cambridge UniversityPress.Stubbs, P., 2004. “Social Policy and the Fight against Poverty and SocialExclusion in the Western Balkans” [online]. South-East EuropeanResearch Centre Bulletin 1 (2), 5-7. Available from:[http://www.seerc.info/docs/Bulletin_JUNE.pdf].Taylor-Gooby, P., 2003. “Introduction - Open Market versus WelfareCitizenships: Conflicting Approaches to Policy Convergence in Europe”.Social Policy & Administration, 37 (6), 539-554.Vandenbrouck, F., 2002. “Foreword” in: T. Atkinson [et al.]. SocialIndicators: the EU and Social Inclusion. Oxford: Oxford UniversityPress, V-XI.Vasiljeviæ, S., 2003. “Equality between Men and Women: challengesto Croatian legislation” in: K. Ott, ed. Croatia Accession to the EuropeanUnion: economic and legal challenges. Zagreb: <strong>Institut</strong>e ofPublic Finance : Friedrich Ebert Stiftung, 273-290.Vaughan-Whitehead, D. C., 2003. EU Enlargement versus Social Europe.The Uncertain Future of the European Social Model. Chaeltenham:Edward Elgar.Vidaèek, I., 2003. “Nevladin sektor i Vlada: dijalog <strong>za</strong> Europu” u K.Ott, ur. Pridruivanje <strong>Hrvatske</strong> <strong>Europskoj</strong> <strong>uniji</strong>: i<strong>za</strong>zovi ekonomskei pravne prilagodbe. Zagreb: <strong>Institut</strong> <strong>za</strong> javne financije : FriedrichEbert Stiftung, 237-257.World Bank, 2000. Croatia. Economic Vulnerability and WelfareStudy. Washington: World Bank.Wyatt, D. (ed.), 2002. EU Treaties & Legislation. Oxford: Oxford UniversityPress.Zrinšèak, S., 2005. “Poteškoæe socijalnog partnerstva u Hrvatskoj” u:J. Baloban i G. Èrpiæ, ur. Društveni konsenzus u Hrvatskoj. Zagreb:Centar <strong>za</strong> promicanje socijalnog nauka Crkve, (u pripremi).
181Poglavlje 8.SLOBODNO KRETANJE KAPITALA,TRIŠTE NEKRETNINA I TURIZAM:BLAGODAT ILI NEVOLJA ZA HRVATSKUNA PUTU U EUROPSKU UNIJU?Dubravko Mihaljek *Bank for International SettlementsBaselSAETAKU radu se istrauje kako jedan poseban oblik slobode kretanjakapitala – pravo rezidenata EU da stjeèu nekretnine u zemljama èlanicama– moe utjecati na oblikovanje pregovora <strong>Hrvatske</strong> s EU, te na tr-ište nekretnina, turistièku privredu i nacionalno gospodarstvo <strong>Hrvatske</strong>.U radu se utvrðuju potencijalne koristi i rizici neogranièenog inozemnoginvestiranja u hrvatske nekretnine i analiziraju s time pove<strong>za</strong>nedileme ekonomske politike. Glavni je <strong>za</strong>kljuèak da æe Hrvatska imatidugoroène koristi od inozemnog ulaganja u nekretnine. No odmjerenipristup otvaranju trišta nekretnina nerezidentima moe se opravdatinizom razloga. To ukljuèuje <strong>za</strong> sada neprimjereno <strong>za</strong>konodavstvo kojebi spreèavalo špekulacije u trgovini nekretninama, moguæi utjecajrastuæih cijena kuæa <strong>za</strong> odmor na lokalno stambeno trište (o èemu veæpostoje neki dokazi), troškove prilagodbe stambenog trišta i graðevinskeindustrije iznenadnom i velikom poveæanju potranje <strong>za</strong> kuæama <strong>za</strong>* Ovdje iznesena stajališta osobna su stajališta autora i ne odraavaju nuno stajalištaBIS-a. Autor u ovom projektu sudjeluje kao neovisni istraivaè. Autor <strong>za</strong>hvaljuje nakorisnim komentarima i uvidima koje su dali Palle Andersen, Ante Èièin-Šain, MarinaKesner-Škreb, Jasenka Kranjèeviæ, Eduard Kušen, Jacob Gyntelberg, Katarina Ott,Josip Tica, Vedran Šošiæ i dva anonimna recenzenta, te preuzima odgovornost <strong>za</strong> sveeventualne pogreške.
182odmor, smanjivanje konkurentnosti turizma u sluèaju kršenja pravilagradnje i pretjerane izgradnje priobalja i makroekonomske pritiske dokojih dovodi snaan i nagao dotok kapitala.Kljuène rijeèi:hrvatsko gospodarstvo, pregovori o pristupanju <strong>Europskoj</strong> <strong>uniji</strong>, novezemlje èlanice, slobodno kretanje kapitala, trište nekretnina, cijenestanova, stambeno financiranje, kuæe <strong>za</strong> odmor, turi<strong>za</strong>m, <strong>za</strong>štita obalnogpodruèja, lokalne vlasti, priljev kapitalaUVODOtkada je Hrvatska u lipnju 2004. godine postala slubena kandidatkinja<strong>za</strong> èlanstvo u EU, javne diskusije o koristima i troškovimapridruivanja intenzivirale su se na mnogim podruèjima. Ovaj rad obraðujeèetiri pitanja koja su privukla posebnu pozornost: Kako bi brzo rezidentiEU trebali dobiti neogranièen pristup hrvatskom trištu nekretnina?Kako æe to utjecati – ili veæ utjeèe – na lokalno stambeno trište?Kakav æe biti utjecaj na hrvatski turi<strong>za</strong>m? Koji su moguæi makroekonomskiuèinci dotoka inozemnih ulaganja u hrvatske nekretnine? Kaošto èesto biva, ozbiljna istraivanja tek trebaju uhvatiti korak s golemim<strong>za</strong>nimanjem javnosti <strong>za</strong> ta pitanja. Ovaj je rad prvi pokušaj da se na sustavannaèin analiziraju ta pitanja i daju smjernice buduæim istraivanjima.Cilj je potaknuti analizu i promišljanje tih vanih pitanja prijeskorašnjih pregovora o pridruivanju EU.U drugom poglavlju raspravlja se o postojeæem reimu prodajenekretnina strancima i analiziraju obveze <strong>Hrvatske</strong> koje proizlaze iz poglavlja4. Pravne steèevine Europskih <strong>za</strong>jednica (acquis communautaire)– Sloboda kretanja kapitala, u kojemu se posebna pozornost pridajepravu rezidenata EU da investiraju u nekretnine u zemljama kandidatkinjama.Postojeæi sustav prodaje nekretnina strancima u nekim jeaspektima restriktivan, netransparentan i sloen, a u drugima relativnoliberalan. No treba uoèiti da æe se taj sustav u konaènici morati napustiti,èime æe gospodarstvo postati izloeno potencijalno velikim inozemnimulaganjima u nekretnine. Prema europskom <strong>za</strong>konodavstvu, stanovniciEU imaju neogranièeno pravo kupovine nekretnina u bilo kojojzemlji èlanici, bez obveze da u toj zemlji i stanuju. To znaèi da nerezidentinisu ogranièeni da kupuju samo kuæe <strong>za</strong> odmor, kao sada, veæ æemoæi trgovati nekretninama i u špekulacijske svrhe. Problem <strong>za</strong> Hrvat-
183sku jest to što <strong>za</strong>sada nema dovoljno èvrstu regulativu <strong>za</strong> spreèavanjenepoeljnih posljedica špekulacija na trištu nekretnina. U poglavlju setakoðer govori o tome kako Hrvatska moe poboljšati svoju poziciju upregovorima o liberali<strong>za</strong>ciji trišta nekretnina s EU. Na temelju iskustavaDanske i Malte, naglašava se vanost struènosti i pregovaraèkih sposobnostidravnih slubenika agairanih u pregovorima o pridruivanjuEU. U radu se, meðutim, <strong>za</strong>kljuèuje da æe hrvatskim pregovaraèima bititeško artikulirati <strong>za</strong>htjeve da se rezidentima EU na dulje vrijeme odgodipravo na neogranièeno stjecanje nekretnina u Hrvatskoj.U treæem poglavlju analiziraju se potencijalni utjecaji inozemnihinvesticija u nekretnine na lokalno stambeno trište. Raspravlja seo glavnim obiljejima hrvatskog trišta nekretnina, te se daje preglednovijih kretanja cijena stanova. Postoje odreðeni empirijski poka<strong>za</strong>teljida je poveæana potranja stranaca <strong>za</strong> kuæama <strong>za</strong> odmor veæ dovela dopoveæanja cijena kuæa i graðevnog zemljišta na Jadranu. Takoðer seanaliziraju moguæi buduæi utjecaji inozemnih ulaganja u nekretnine nastambeno trište. Ti æe utjecaji ovisiti o brzini kojom se liberalizira tr-ište nekretnina, o kapacitetima i stupnju konkurencije u graditeljstvu,o brzini kojom se uklanjaju <strong>za</strong>konske <strong>za</strong>preke prodaji nekretnina te odinamici rasta dohotka domaæinstava i razvoju sustava stambenog financiranja.S obzirom na rigidnosti ponude nekretnina u kratkom roku,tvrdi se da bi postupno otvaranje trišta nekretnina nerezidentima dovelodo urednije prilagodbe negoli brzo uklanjanje ogranièenja.U èetvrtom se poglavlju razmatra kako poveæana inozemna ulaganjau nekretnine mogu utjecati na turi<strong>za</strong>m. U tom kontekstu analizirajuse velièina i osnovna obiljeja hrvatskog turizma i postavlja se pitanjeprua li pribliavanje EU priliku turizmu da preuzme vodeæu uloguu gospodarskom razvitku ili je prijetnja jednom od njegovih glavnihresursa, relativno nedirnutoj obali. Zakljuèuje se da æe hrvatski turi<strong>za</strong>mu dugom roku imati koristi od inozemnog ulaganja kapitala u nekretnine.Poveæano inozemno vlasništvo nad kuæama <strong>za</strong> odmor moe poveæatiprivlaènost jadranske obale i otoka <strong>za</strong> druge turiste i u duljem rokupridonijeti ekonomskom i demografskom oporavku mnogih sada uspavanihi napuštenih <strong>za</strong>jednica. Kljuèno je da se izbjegne pretjerana izgradnja,a to znaèi da se osigura striktno poštovanje postojeæe graðevinskeregulative te nedavno usvojene uredbe o <strong>za</strong>štiti obalnog podruèja.Peto poglavlje obraðuje razlièite makroekonomske uèinke kojepoveæana inozemna ulaganja u nekretnine mogu imati na hrvatsko gospodarstvo.Kako je vrijednost kuæa i graðevnog zemljišta u podruèjimakoja privlaèe stane kupce u posljednjih nekoliko godina znaèajno po-
184rasla, veæ je neko vrijeme <strong>za</strong>mjetan i uèinak poveæanja imovine na ukupnuprotrošnju. Radi potencijalno velikog dotoka inozemnog kapitala uvezi s kupovinom nekretnina, i to poglavlje razraðuje nekoliko argumenatau prilog tezi o poeljnosti postupnog otvaranja trišta nekretnina.Šesto poglavlje saima glavne <strong>za</strong>kljuèke rada i razraðuje nekolikoprijedloga nositeljima ekonomske politike.SLOBODNO KRETANJE KAPITALAZajednièko trište Unije <strong>za</strong>sniva se na naèelu èetiriju slobodakretanja: dobara, usluga, kapitala i ljudi. EU po pravilu ne prihvaæa<strong>za</strong>htjeve zemalja kandidatkinja <strong>za</strong> ogranièavanjem tih sloboda jer bi tomoglo imati znatan utjecaj na konkurenciju i na djelovanje <strong>za</strong>jednièkogtrišta. Hrvatska, kao i sve zemlje kandidatkinje prije nje, morat æe odtrenutka pristupanja EU dopustiti u osnovi neogranièeno kretanje dobara,usluga, kapitala i ljudi. Ugovor o osnivanju Europske <strong>za</strong>jednice (èl.56) posebno <strong>za</strong>branjuje sva ogranièenja u kretanju kapitala izmeðu zemaljaèlanica te izmeðu zemalja èlanica i treæih zemalja, iako èlanicemogu <strong>za</strong>drati neka ogranièenja u odnosu prema zemljama izvan EU.Sloboda kretanja kapitala definirana je u poglavlju 4. Pravne steèevineEuropskih <strong>za</strong>jednica. Ona osim plaæanja i transfera novca prekogranica obuhvaæa i transfere vlasništva razlièitih oblika imovine i financijskihobve<strong>za</strong> (kao što su ulaganja u poduzeæa i nekretnine ili portfolioulaganja), te upute o spreèavanju pranja novca. U ovom se radu istraujesamo jedna vrsta kretanja kapitala – pravo rezidenata EU da kupujunekretnine u Hrvatskoj. Obveze <strong>Hrvatske</strong> po tom pitanju definirane su uSporazumu o stabili<strong>za</strong>ciji i pridruivanju (SSP) (èl. 60, toè. 2):“Po stupanju na snagu ovog Sporazuma Hrvatska æe dopustitidravljanima èlanica EU stjecanje nekretnina u Hrvatskoj, uzpotpunu i svrhovitu primjenu postojeæih postupaka, osim <strong>za</strong> podruèjai pitanja navedena u Dodatku VII. i U razdoblju od èetiri godineod stupanja na snagu ovog Sporazuma Hrvatska æe postupno usklaðivatisvoje <strong>za</strong>konodavstvo koje se odnosi na stjecanje nekretnina uHrvatskoj kako bi dravljanima èlanica EU osigurala isti tretmankao i hrvatskim dravljanima. Nakon isteka èetvrte godine od stupanjana snagu ovog Sporazuma Vijeæe <strong>za</strong> stabili<strong>za</strong>ciju i pridruivanjeispitat æe naèine <strong>za</strong> proširivanje tih prava na podruèja i pitanjanavedena u Dodatku VII.”
185Kad Hrvatska pristupi Uniji, SSP æe biti <strong>za</strong>mijenjen Ugovoromo pristupanju. Iako æe se Ugovor uvelike <strong>za</strong>snivati na SSP-u, moguæe jeda æe mnoga pitanja regulirati na razlièit naèin. Svrha pregovora o pristupanjuupravo se i sastoji u tome da se utvrdi uz koje æe uvjete Hrvatskaprihvatiti, primjenjivati te administrativno i <strong>za</strong>konski provoditirazlièita poglavlja Pravne steèevine Europskih <strong>za</strong>jednica. Obveze izSSP-a koje se odnose na prava nerezidenata da kupuju nekretnine u Hrvatskojmogu se – i kako se u ovom radu tvrdi, vjerojatno trebaju – ponovnodogovoriti tijekom procesa pristupanja <strong>Hrvatske</strong> EU.Kakvo je postojeæe stanje u vezi s prodajom nekretnina strancima?Nerezidenti u svojstvu fizièkih osoba mogu veæ sada postati vlasnicimanekretnina u Hrvatskoj (osim nasljeðivanjem) nakon što pribavedozvolu Ministarstva vanjskih poslova. To je pravo ogranièeno nasamo jedan posjed, graðevno zemljište ne smije biti veæe od 1.500 m 2 ,a postoje podruèja u kojima stranci ne mogu kupovati imovinu (<strong>za</strong>štiæenapodruèja prirode, poljoprivredno zemljište, šume i šumsko zemljištei neka izuzeta podruèja). ii Dva kljuèna pitanja u proceduri razmatranjamolbe (koja moe potrajati i do godine dana) jesu: odobrava li Ministarstvopravosuða transakciju te postoji li ugovor o reciprocitetu ukupovini nekretnina izmeðu <strong>Hrvatske</strong> i zemlje nerezidenta. Na primjer,amerièki dravljani mogu dobiti dozvolu <strong>za</strong> kupovinu nekretnina u Hrvatskoj<strong>za</strong>to što hrvatski dravljani mogu bez ogranièenja kupovati nekretnineu SAD-u. No privatne osobe iz Slovenije ne mogu kupovatinekretnine u Hrvatskoj jer Slovenija i Hrvatska nisu <strong>za</strong>kljuèile ugovoro takvom reciprocitetu. iiiPrema slubenim podacima citiranima u tisku, od 1996. godine,kada je trište nekretnina u Hrvatskoj prvi put otvoreno strancima, dozvoleda kupe nekretnine u Hrvatskoj dobilo je 3.200 inozemnih rezidenta(tabl. 1). iv Manje od 40% molbi riješeno je pozitivno, 7% je odbaèeno, aviše od polovice nije još obraðeno. v Broj molbi varira od oko 550 godišnjetijekom 1996-1999. godine, do 1.250 godišnje nakon 2000. godine.Osim nerezidenata u svojstvu fizièkih osoba, nekretnine u Hrvatskojmogu stjecati i nerezidenti u svojstvu pravnih osoba ako osnujuhrvatsko poduzeæe. U tom sluèaju nije potrebna dravna dozvola <strong>za</strong>kupovinu nekretnine (no postoje druge <strong>za</strong>konske i financijske obveze),a kupac nije ogranièen na kupovinu samo jednog posjeda. Slubenihinformacija o broju poduzeæa osnovanih s tom namjerom <strong>za</strong>sadanema. No kako je <strong>za</strong> osnivanje poduzeæa obièno potrebno manje odgodine dana, te kako procedura nije skupa, postoje naznake da sumnogi stranci iskoristili tu moguænost kako bi kupili nekretnine u Hr-
186vatskoj, posebno oni iz zemalja poput Slovenije, koje nemaju ugovoro reciprocitetu. viTablica 1. Molbe nerezidenata <strong>za</strong> kupovinom nekretnina u Hrvatskoj od 1996.do 2004. godineBroj molbi Odobreno Nije odobreno U postupku2004. 1.050 22 10 1.018(sijeèanj–rujan) 12000–2004. 6.257 2.381 445 3.4311996–1999. 2.192 921 128 1.143Ukupno 8.449 3.202 573 4.5741996–2004.Postotak ukupnog – 38,1 7,1 54,8broja molbi 1996-2004.1 Samo nove molbe. Uz to, u prvih su devet mjeseci 2004. godine odobrene 242 molbeiz proteklih godina, a 46 ih je odbaèeno.Izvor: Ministarstvo vanjskih poslova, citirano u Jutarnjem listu (21. listopada 2004) iVjesniku (26. listopada 2004); autorov izraèunPostojeæi sustav prodaje nekretnina strancima moe se u nekimaspektima ocijeniti kao relativno restriktivan, netransparentan i sloen,no u drugima je relativno liberalan. Osobito nije jasno <strong>za</strong>što postupakodobravanja molbi traje tako dugo, te <strong>za</strong>što kriteriji koji se koriste utom postupku nisu transparentni i javni. vii Istodobno treba naglasiti dasu veæ sada uvjeti prodaje nekretnina rezidentima treæih zemalja znatnoliberalniji nego što <strong>za</strong>htijeva <strong>za</strong>konodavstvo EU: nekretnine u Hrvatskojmogu kupiti ne samo dravljani Unije, veæ i rezidenti bilo kojezemlje u kojoj hrvatski dravljani mogu kupiti nekretnine. Štoviše, dr-avljani bilo koje zemlje mogu kupiti nekretnine manje-više bez ogranièenjaako registriraju hrvatsko poduzeæe.Kako æe se taj sustav promijeniti s primjenom SSP-a i pristupanjem<strong>Hrvatske</strong> EU? Glavna æe promjena biti u tome da æe nakon istekaprijelaznog razdoblja od èetiri godine, dogovorenoga u SSP-u (ili nekogduljeg razdoblja dogovorenoga tijekom procesa pristupanja EU),dravljani EU imati pravo kupovati nekretnine u Hrvatskoj bez ogranièenja.To znaèi da rezidenti Unije neæe biti ogranièeni samo na kupovinukuæa <strong>za</strong> odmor ili samo jednog posjeda, i neæe biti drugih uvjeta kaošto je prethodna dozvola, velièina ili naèin korištenja posjeda. Prema<strong>za</strong>konodavstvu EU, dravljani Unije imaju puno pravo kupiti kolikogod nekretnina ele u bilo kojoj zemlji EU, bez obveze da u toj zemlji
187budu rezidenti. To takoðer znaèi da nerezidentni mogu kupovati nekretnineu špekulacijske svrhe, osim ako to nije ogranièeno domaæim <strong>za</strong>konodavstvom,što je u Hrvatskoj <strong>za</strong>sada samo djelomièno tako.Ne zna se jesu li te posljedice pristupanja EU jasne hrvatskojjavnosti i politièarima. U svakom sluèaju, o njima još nije poèela javnarasprava. Bitno je uoèiti da æe se postojeæa ogranièenja prodaje nekretninastrancima, koliko god bila nesavršena, konaèno morati ukinuti, teæe tako gospodarstvo biti izloeno inozemnim ulaganjima u nekretnineu mnogo veæem opsegu nego što je ikada do sada <strong>za</strong>biljeeno. To povlaèipitanje treba li vlast uèiniti nešto kako bi postojeæa ogranièenja bila<strong>za</strong>drana i u razdoblju duljem od èetiri godine predviðene SSP-om,te kako bi se u meðuvremenu gospodarstvo moglo bolje <strong>za</strong>štititi od špekulacijau trgovini nekretninama. viiiSpreèavanje špekulacija u trgovini nekretninama trenutaèno jeregulirano propisom da prodaja nekretnina unutar tri godine od dananabave podlijee plaæanju pore<strong>za</strong> na dohodak. Dio kapitalnih dobitakaostvarenih prodajom takvih nekretnina ne oporezuje se. ix Èini se da nepostoje dodatni propisi koji bi ogranièavali špekulaciju u trgovini graðevnimzemljištem ili nedovršenim nekretninama. Posebno treba istaknutida se nekorišteni stambeni prostor i nedovršene nekretnine ne oporezuju,a na neizgraðeno graðevno zemljište i nekorištene poduzetnièkenekretnine plaæa se vrlo niski porez. x Primjerice, privatni poduzetnikmogao bi otkupiti velik broj graðevnih zemljišta ili nedovršenih stanovai kuæa oèekujuæi brz porast njihove cijene radi ogranièene ponude, i<strong>za</strong>tim te nekretnine preprodati po višoj cijeni. Takav bi poduzetnik, doduše,platio porez na ostvarenu dobit, ali porezne vlasti ne bi mogleutvrditi, kao u veæini razvijenih trišnih gospodarstava, je li vrijednosttakve transakcije rezultat normalnog djelovanja ponude i potranje, i jeli, prema tome, dio ostvarenog profita nastao na temelju špekulacijskogdjelovanja poduzetnika. Hrvatski graðani <strong>za</strong>sada se vjerojatno ne upuštajuznatnije u špekulacije nekretninama zbog nedostatka kapitala, takoda ti nedostaci <strong>za</strong>konske regulative nisu lako uoèljivi. Meðutim, nakonšto se trište nekretnina bez ogranièenja otvori i nerezidentima, nedostatakkapitala više neæe spreèavati špekulacijske aktivnosti. Tada bise slabosti propisa <strong>za</strong> spreèavanje špekulacija nekretninama mogle oèitovatirelativno brzo, a u meðuvremenu bi vjerojatno veæ došlo do potencijalnoznaèajnih poremeæaja na lokalnom trištu nekretnina.Ostatak ovog poglavlja bavi se samo prvim pitanjem – treba livlast nešto uèiniti kako bi postojeæa ogranièenja u prodaji nekretninanerezidentima bila <strong>za</strong>drana i u razdoblju duljem od èetiri godine predviðeneSSP-om. Pitanje <strong>za</strong>štite od špekulacijskih aktivnosti u trgovini
188nekretninama dodatno se ne obraðuje jer <strong>za</strong>htijeva ekspertnu analizukoja nije tema ovog rada.Tablica 2. Pregovaraèka stajališta zemalja kandidatkinja o prodaji nekretninadravljanima Europske unije 1Drava Kuæe <strong>za</strong> odmor Poljoprivrednoi šumsko zemljištePregovaraèko Prijelazni dogovor Pregovaraèko Prijelazni dogovorstajalište zemlje utvrðen s EU stajalište zemlje utvrðen s EUBugarska 0 2 5 10 7 3Cipar 5 5 N 4 N 4Èeška Republika 5 5 10 7 3,5Estonija 0 2 0 0 2 7 3,5Maðarska 5 5 6 10 7 3,5Latvija 0 2 0 10 7 3,5Litva 0 2 0 0 2 7 3,5Malta P 7 P 8 N 4 N 4Poljska – 9 5 18 12Rumunjska – 9 5 15 10 7 3Slovaèka 5 0 10 7 3,5Slovenija 0 2 S 11 0 6 S 111 Odgoda (broj godina nakon pristupanja EU) u pravu dravljana EU da stjeèu kuæe<strong>za</strong> odmor te poljoprivredno i šumsko zemljište u zemljama kandidatkinjama.2 Bez prijelaznog razdoblja ili odstupanja.3 Iskljuèeni samostalni poljoprivrednici.4 Cipar i Malta nisu trebali liberalizirati trgovinu zemljištem zbog vrlo malih površinapoljoprivrednog i šumskog zemljišta.5 Moguænost produljenja prijelaznog razdoblja <strong>za</strong> tri godine ako zemlja aktivira <strong>za</strong>štitnuklauzulu.6 Bez rezidenata EU i EFTA-e koji ive u toj zemlji najmanje 4 godine.7 Trajno izuzeæe od prava nerezidenata da kupuju više od jedne kuæa <strong>za</strong> odmor i nekretnineradi špekulacija.8 Trajno izuzeæe: samo dravljani EU nastanjeni na Malti najmanje 5 godina mogu kupitiviše od jedne nekretnine na otoku.9 Nije dostupna informacija o pregovaraèkom stajalištu.10 Uz petogodišnje prijelazno razdoblje <strong>za</strong> liberali<strong>za</strong>ciju kupovine zemljišta u gradskimzonama.11 Poseban dogovor: moguænost aktiviranja opæe ekonomske <strong>za</strong>štitne klauzule od 7 godina<strong>za</strong> nekretnine.Izvori: Ministarstva vanjskih poslova novih zemalja èlanica, European Commission(2001); Deutsche Bank Research (2000).Kako su druge zemlje kandidatkinje rješavale pitanje prijelaznograzdoblja <strong>za</strong> liberali<strong>za</strong>ciju trgovine nekretninama? Najveæi problem
189uglavnom je bilo pravo nerezidenata na kupovinu poljoprivrednog zemljišta.Bugarska, Èeška, Maðarska, Poljska, Rumunjska i Slovaèka <strong>za</strong>htijevalesu moratorij od 10-18 godina na prodaju poljoprivrednog zemljištarezidentima EU-a (tabl. 2). One su potrebu <strong>za</strong> moratorijem opravdavalenekolicinom socijalnih i ekonomskih razloga, ukljuèivši veæi postotakstanovništva koji radi u poljoprivredi, nerazvijenošæu institucija<strong>za</strong> trgovinu zemljištem, znatno niim cijenama zemljišta negoli u EU ibitno niim prosjeènim dohotkom domaæeg stanovništva u usporedbi sdravljanima EU, što posljednjima daje neprimjerenu prednost pri kupovinipoljoprivrednog zemljišta u novim zemljama èlanicama. xiUoèivši da je rijeè o vrlo osjetljivom politièkom pitanju, Europskaje komisija u svibnju 2001. godine predloila petnaestorici zemaljaèlanica da dopuste zemljama kandidatkinjama ogranièiti kupovinu poljoprivrednogzemljišta drugim dravljanima EU tijekom prijelaznograzdoblja od sedam godina nakon pristupanja EU (European Commission,2001). xii Tijekom tog razdoblja, zemlje kandidatkinje moraju sekoristiti objektivnim, stabilnim, transparentnim i javnosti dostupnimkriterijima u postupku davanja dozvola <strong>za</strong> kupovinu zemljišta. Komisijaje takoðer predloila reviziju, do koje treba doæi nakon tri godine, kakobi se utvrdilo moe li se prijelazno razdoblje skratiti ili ukinuti.Prijedlog Europske komisije <strong>za</strong> duljim prijelaznim razdobljem<strong>za</strong> liberali<strong>za</strong>ciju trišta nekretnina u zemljama kandidatkinjama shvaæenje kao ustupak <strong>za</strong> mnogo vanije pitanje <strong>za</strong> EU-15, a to je primjenaprijelaznog razdoblja od 5-7 godina <strong>za</strong> slobodno kretanje radnika izsredišnje i istoène Europe (SIE) u zemlje EU-15. Veæina zemalja kandidatkinjapoduprla je i konaèno prihvatila prijedlog Komisije (tabl. 2).Jedina je iznimka bila Poljska. Ona je ustrajala na duljem prijelaznomrazdoblju zbog bojazni da æe stranci relativno jeftino pokupovati poljoprivrednozemljište kojim Poljska obiluje. Kako Poljska ima dalekonajbrojnije stanovništvo od svih novih èlanica, te kako istodobno postojistrah u nekim zemljama EU-15 da æe poljski radnici istisnuti domaæuradnu snagu nakon pristupanja EU, poljska je vlast uspjela dogovoritidvanaestogodišnji moratorij na pravo nerezidenata da kupuju poljoprivrednozemljište u Poljskoj, u <strong>za</strong>mjenu <strong>za</strong> sedmogodišnje prijelaznorazdoblje <strong>za</strong> slobodno kretanje poljskih radnika u veæinu zemalja EU-15. xiii Veæina novih èlanica takoðer je dogovorila moguænost produljenjasedmogodišnjeg prijelaznog razdoblja <strong>za</strong> još tri godine ako se aktiviraposebna <strong>za</strong>štitna klauzula.Pravo dravljana EU da kupuju kuæe <strong>za</strong> odmor u zemljama kandidatkinjamabilo je znatno manje sporno. Cipar, Èeška, Maðarska i
190Slovaèka traile su petogodišnje prijelazno razdoblje, uglavnom navodeæi<strong>za</strong>brinutost zbog utjecaja kupovine nekretnina velikih razmjera nacijene i lokalnu dostupnost stanova. Baltièke zemlje, Bugarska i Slovenijadopuštale su dravljanima EU da kupuju kuæe <strong>za</strong> odmor èak i prijepregovora o pristupanju, i nisu uopæe traile prijelazne dogovore, iako jeSlovenija dogovorila pravo na aktiviranje opæe ekonomske klauzule kakobi <strong>za</strong>štitila svoj sektor nekretnina u razdoblju od sedam godina. Zanimljivoje da su neki hrvatski mediji drugaèije protumaèili slovenskopregovaraèko stajalište, navodeæi (citirajuæi izjave bivših visokih Vladinihdunosnika) da je Slovenija pokušavala, ali nije uspjela, dogovoritiprijelazno razdoblje <strong>za</strong> prodaju nekretnina rezidentima EU. xivPrijedlog Europske komisije o petogodišnjem prijelaznom razdoblju<strong>za</strong> kuæe <strong>za</strong> odmor konaèno su prihvatile sve nove èlanice osimMalte, koja je bila poseban problem. Primjer Malte pouèan je i <strong>za</strong>slu-uje posebnu pozornost zbog nekih sliènosti s trenutaènom situacijomu Hrvatskoj (vidjeti okvir 1).Danska je drugi <strong>za</strong>nimljiv primjer. Stranci mogu u Danskoj kupovatinekretnine u poslovne i stambene svrhe (uz odreðena ogranièenja),no ne kao kuæe <strong>za</strong> odmor. Stranci posebice ne mogu postati vlasnicikuæa <strong>za</strong> odmor du danske obale – takvi se posjedi mogu samounajmiti. To ogranièenje postoji još od sredine 1960-ih godina, kadaDanska još nije bila èlanica EU-a te je postojala boja<strong>za</strong>n da bi stranci ušpekulacijske svrhe mogli kupovati kuæe <strong>za</strong> odmor na obali. Kako bi sesprijeèile špekulacije, nerezidentima nije dopušteno da posjeduju kuæe<strong>za</strong> odmor ako nisu nastanjene veæi dio godine. Danskoj je dopušteno da<strong>za</strong>dri takvo ogranièenje i nakon pristupanja EU 1973. godine. xvDakle, kuæe <strong>za</strong> odmor na Malti i u Danskoj te poljoprivrednazemljišta u Poljskoj pokazuju da prostor <strong>za</strong> prihvaæanje rješenja kojaodgovaraju zemljama kandidatkinjama nije unaprijed ogranièen i, izmeðuostaloga, ovisi o spretnosti i znanju javnih dunosnika koji suukljuèeni u pregovore s EU. xvi No ne treba podcjenjivati teinu pregovorao tom pitanju. Argumenti koje su iskoristile Malta i Danska ne moguse jednostavno primijeniti na Hrvatsku. Štoviše, nijedna zemlja nemoe od èlanstva oèekivati samo koristi, a da istodobno ne prihvati ineke obveze. I<strong>za</strong>zov æe u ovom primjeru biti, prvo, utvrditi postoji li va-an nacionalni interes <strong>za</strong> odgodu liberali<strong>za</strong>cije trišta nekretnina i, drugo,poka<strong>za</strong>ti kako bi neogranièeno pravo rezidenata Unije da kupujunekretnine u Hrvatskoj moglo trajnije štetiti <strong>za</strong>štiti tog interesa. Primjerinteresa koji bi se mogao artikulirati u tom kontekstu jest potreba spreèavanjašpekulacija u trgovini nekretninama, što nije protivno duhu pri-
191stupanja EU s obzirom na to da i druge zemlje EU imaju propise kojireguliraju to pitanje. No u sljedeæa tri poglavlja razraðeni su i drugiekonomski argumenti koji podupiru stajališta da bi trište nekretninabilo poeljno liberalizirati postupno, a ne naglo.Okvir 1. Kako je Malta dogovorila izuzeæe od pune liberali<strong>za</strong>cijeprodaje nekretnina rezidentima Europske unije?Kao i u Hrvatskoj, na Malti su nerezidenti (ukljuèivši i oneizvan EU) mogli kupovati nekretnine i prije negoli je zemlja pristupilaUniji. Ogranièenja u stjecanju nekretnina bila su slièna onimakoja se sada primjenjuju u Hrvatskoj – <strong>za</strong> kupovinu je trebala prethodnadozvola, nerezidenti su mogli kupiti samo jednu kuæu <strong>za</strong> odmorogranièene velièine, a vrijednost nekretnine morala je biti veæaod odreðenog iznosa. Razlog tim ogranièenjima bilo je <strong>za</strong>dravanjeodreðenih mjera kontrole nad zemljištem te spreèavanja špekulacije.Stranci su mogli stjecati dodatne nekretnine na Malti samo akobi dobili malteško dravljanstvo.Tijekom pregovora o pristupanju Malta je traila da ta ogranièenjaostanu na snazi trajno. Vlast je bila <strong>za</strong>brinuta da æe na njihovumalom otoku doæi do ekonomskih i socijalnih problema akodravljani EU dobiju neogranièeni pristup nekretninama. To su potkrepljivalis nekoliko uvjerljivih argumenata.Prvo, uz 395.000 stanovnika i površinu od samo 316 km 2(<strong>za</strong> usporedbu, površine hrvatskih otoka Braèa i Hvara su 395 km 2i 300 km 2 ), Malta je najnapuèenija zemlja u EU-25. Zemljište namijenjenogradnji stoga pokriva samo najosnovnije potrebe lokalnogstanovništva.Drugo, kad bi dravljani EU mogli bez ogranièenja kupovatinekretnine na Malti, moglo bi doæi do nekontroliranog rasta cijenanekretnina, što bi moglo negativno utjecati na dostupnost stanovanja<strong>za</strong> malteške obitelji, posebno <strong>za</strong> mlade braène parove. Iako na cijenei dostupnost stambenog prostora ne djeluje samo èlanstvo u EU –cijene nekretnina rastu na Malti veæ godinama – na tom su otoku bili<strong>za</strong>brinuti da bi èlanstvo u EU moglo pogoršati postojeæe stanje.Treæe, dostupnost stanovanja na prenapuèenom otoku trajanje problem i moe se pretpostaviti da æe u buduænosti biti još izra-eniji, te da æe na buduæe generacije utjecati više negoli na postojeæe.Zato se smatralo da <strong>za</strong> Maltu prijelazno razdoblje ne bi bilo dostatno;prihvatljivo je bilo samo trajno izuzeæe od prava nerezidenatana neogranièenu kupovinu nekretnina na otoku.Europska komisija prihvatila je te argumente i EU se sloioda Malta <strong>za</strong>dri na trajnoj, ali nediskriminatornoj osnovi postojeæa
192ogranièenja prodaje nekretnina. No nakon što dravljanin EU provedena Malti pet godina kao rezident, moæi æe kupiti dodatne nekretnine,tj. više od jedne kuæe <strong>za</strong> odmor. To je rješenje prihvaæenokao kompromis izmeðu dva dijametralno suprotna <strong>za</strong>konodavnapristupa. Prema malteškom <strong>za</strong>konu, stranci na Malti mogu kupitinekretnine (osim jedne kuæe <strong>za</strong> odmor) samo ako dobiju malteškodravljanstvo, dok prema <strong>za</strong>konodavstvu Unije dravljani EU imajuneogranièeno pravo kupovine nekretnina u bilo kojoj zemlji Unije,bez obveze da u njoj i borave.Izvor: Busuttil (2002)TRIŠTE NEKRETNINADa bi se bolje shvatile šire ekonomske posljedice liberalnijeg re-ima trišta nekretnina <strong>za</strong> strance, potrebno je razmotriti neke osnovneznaèajke trišta nekretnina u Hrvatskoj. Zasada postoji vrlo malo objavljenihistraivanja o ekonomiji trišta nekretnina u Hrvatskoj. xvii Štoviše,statistièki podaci o trištu nekretnina vrlo su neujednaèeni. S obziromna mnoge promjene na tom trištu (npr. od dravnog vlasništva,preko društvenoga ili vlasništva poduzeæa, do privatnog vlasništva), teinstitucionalne razlike u usporedbi sa zemljama <strong>za</strong>padne Europe i bivšimsocijalistièkim zemljama, bilo bi vrlo korisno <strong>za</strong>snovati empirijskiprogram istraivanja ekonomike trišta nekretnina. Ovo poglavlje nemoe popuniti tu veliku prazninu; cilj mu je razraditi samo ona obiljejatrišta nekretnina koja mogu biti vana <strong>za</strong> pristupanje <strong>Hrvatske</strong> EU.U zrelim se trišnim gospodarstvima trište nekretnina vrlopomno prati. Ono ima kljuènu ulogu u makroekonomskim kretanjimane samo <strong>za</strong>to što stambeni fond èini najveæi dio osobne imovine stanovništva,veæ i zbog pove<strong>za</strong>nosti trišta nekretnina s kljuènim odlukamadomaæinstava i poduzeæa o investiranju, štednji i potrošnji. U gospodarstvimapoput hrvatskoga, koja su sve usmjerenija na uslune djelatnosti,a sve manje usmjerena na industriju, trište nekretnina takoðer bitnoutjeèe na konkurentnost jer su poslovni prostor i zemljište, uz rad,temeljni proizvodni èinitelji u uslunim djelatnostima. Napokon, trištenekretnina u veæini je zrelih trišnih gospodarstva jedna od glavnih odrednicadinamike bankarskih kredita, a u mnogim gospodarstvima znaèajnoutjeèe i na trendove u cijenama dionica.Trište nekretnina u Hrvatskoj još je uvijek relativno maleno –graðevinarstvo i promet nekretnina èine oko 13% BDP-a, dok u mno-
193gim industrijskim zemljama te grane èine 20-25% BDP-a, što pokazujevelik potencijal tog trišta u buduænosti. Trište nekretnina poèelo sesnanije razvijati tek u drugoj polovici 1990-ih godina, nakon što je privatiziranaveæina stanova i poslovnih prostora naslijeðenih iz socijalizma.Privati<strong>za</strong>cija stanova dovela je do porasta veæ ionako visokog udjelastanova u privatnom vlasništvu i stanova u kojima stanuju vlasnici.Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, 96% od ukupno 1,4 milijunastalno nastanjenih stambenih objekata u Hrvatskoj bilo je u vlasništvuprivatnih osoba, a u njih 83% stanovali su vlasnici. xviii Za usporedbu, uzemljama <strong>za</strong>padne Europe udio stanova u privatnom vlasništvu kreæe seod 60% u Austriji i Švedskoj, do 90–95% u Belgiji, Grèkoj, Španjolskoji Portugalu, dok se udio stanova u kojima stanuju vlasnici kreæe od 38%u Njemaèkoj do 80% u Irskoj (OECD, 2001). xix Hrvatska je u tom smisluslièna nekim zemljama SIE-a, gdje je privati<strong>za</strong>cija takoðer rezultiralavrlo visokim udjelom stanova u kojima stanuju vlasnici. xxPostoji malo pouzdanih informacija o stanju stambenog fonda uHrvatskoj. Ako se broj stalno nastanjenih stambenih objekata usporedi sukupnim brojem domaæinstava (1,48 milijuna), dolazi se do spoznaje dapostoji mali deficit stambenog fonda (oko 56.000 stambenih objekata2001. godine). xxi No ako se uzme u obzir dodatni fond od oko 200.000stambenih objekata koji su privremeno nenastanjeni, ukupni broj stambenihobjekata prelazi broj domaæinstava <strong>za</strong> oko 10%. xxiiStanje u regionalnom rasporedu stambenog fonda takoðer je nejasno.Ministarstvo <strong>za</strong>štite okoliša, prostornog ureðenja i graditeljstva(2003:35) smatra da postoji znatan nedostatak stanova u srednjim i velikimgradovima, uz istodobno znaèajan višak stanova u malim gradovima.Velike razlike u cijenama stanova u gradovima kao što su Zagrebi Karlovac potkrepljuju tu tvrdnju. No Tica je (2004) poka<strong>za</strong>o da sve hrvatskeupanije, ukljuèivo i Grad Zagreb, imaju višak stambenog fondaako se ubroje privremeno nenastanjeni stanovi i kuæe.Ukupnu ponudu stambenih objekata korisno je definirati kao priljevnovih jedinica (“primarno” trište) uveæan <strong>za</strong> prodaju postojeæihobjekata (“sekundarno” trište). Postojeæi podaci pokazuju kako je ponudana primarnom trištu relativno skuèena. Tijekom razdoblja od 1996.do 2001. godine svake je godine u prosjeku <strong>za</strong>vršavano oko 13.600 stambenihobjekata. xxiii Za usporedbu tog broja sa samo jednim segmentompotencijalne stambene potranje, tijekom istog razdoblja bilo je u prosjekusvake godine sklapano oko 23.000 brakova, tj. 70% više od godišnjeponude stanova na primarnom trištu. Standardni poka<strong>za</strong>telj <strong>za</strong>meðunarodne usporedbe jest broj novih stambenih objekata <strong>za</strong>vršenih
194tijekom godine u odnosu prema 1.000 stanovnika. Prema tom poka<strong>za</strong>telju,Hrvatska je na dnu ljestvice <strong>za</strong>padnoeuropskih zemalja, s prosjeèno3 nova stana na 1.000 stanovnika u razdoblju od 1996. do 2001. godine(sl. 1). Meðutim, u usporedbi s ostalim zemljama SIE-a, Hrvatskaje prema tom poka<strong>za</strong>telju u znatno boljem poloaju.Slika 1. Novi stambeni objekti na 1.000 stanovnika1412108642013,210,89,18,26,83,0 3,02,1 2,0 2,01,4 1,1 0,8IR PO ŠP GR AU HR SLO ÈR IT MA SVK RU BUPodaci <strong>za</strong> Hrvatsku: prosjek 1996-2001; <strong>za</strong> <strong>za</strong>padnoeuropske zemlje: 2000; <strong>za</strong> središnjui istoènu Europu: 1998.Izvor: DZS,(Hrvatska), OECD (2002), CIRIEC (2002)Iako ne postoje sveobuhvatni podaci o prodaji na sekundarnomtrištu, raspoloivi poka<strong>za</strong>telji govore da je i na tom trištu ponuda nekretninaskuèena. Osnovni razlog tome jest èinjenica da mnoge nekretnine– ukljuèivši i privremeno nenastanjene – nemaju uredne vlasnièkeisprave, pa se stoga mnoge potencijalne kupoprodajne transakcije nemogu realizirati. Takvo je stanje, po svemu sudeæi, rezultat velikih <strong>za</strong>ostajanjau pravosudnom sustavu, posebice èesto kaotiènog stanja uzemljišnim knjigama, te èinjenice da graditelji odnosno vlasnici ne poštujuprostorne planove i graðevinske propise.Drugi je razlog suene ponude to što je velik dio stambenog fondaiz razdoblja socijalizma prodan stanarima po simboliènoj cijeni. Privati<strong>za</strong>cijaje tako donijela neoèekivane dobitke onima koji su se u odreðenomtrenutku <strong>za</strong>tekli u pojedinom stanu, pa mnogi stanuju u stanovimakoje si inaèe ne bi mogli priuštiti. Takvi se stanovi vjerojatno neæepojaviti na trištu, èime je efektivna ponuda dodatno ogranièena.Treæi je razlog da su standardi stambene izgradnje èesto bili niski,zbog èega je kvaliteta mnogih postojeæih stanova nedostatna, pa takvistanovi nemaju izgleda da budu prodani. Prema popisu stanovništvaiz 2001. godine, treæina hrvatskog stambenog fonda starija je od 45 go-
195dina (tj. sagraðena je do 1960. godine), 60% sagraðeno je izmeðu 1961.i 1990. godine, a samo 8% nakon 1991. godine. S investicijske toèkegledišta, amorti<strong>za</strong>cijsko razdoblje <strong>za</strong> zgrade obièno je 50 godina, takoda je velik dio stambenog fonda u Hrvatskoj gotovo u potpunosti amortiziran.To takoðer znaèi da mnogi stanari privatiziranih stanova veæimaju ili mogu oèekivati velike troškove odravanja.Èetvrti razlog ogranièene ponude jesu promjene u strukturi poduzeæau stanogradnji. U procesu prelaska na trišno gospodarstvo javnasu poduzeæa uvelike napustila sektor stanogradnje, a privatna poduzeæajoš se nisu dovoljno razvila da popune prazninu u ponudi na svimsegmentima trišta. To se posebno odnosi na ponudu stanova <strong>za</strong> socijalnougroene slojeve društva. No valja naglasiti da su i problemi ujavnim financijama doveli do snanog usporavanja izgradnje socijalnihstanova.Na osnovi tih <strong>za</strong>kljuèaka moe se postaviti radna hipote<strong>za</strong> da jeponuda stanova na primarnom i sekundarnom trištu suena. U takvimuvjetima postavlja se pitanje koji je moguæi utjecaj rastuæe potranjestranaca <strong>za</strong> kuæama <strong>za</strong> odmor na lokalno stambeno trište i, posebno,koliko su realni strahovi, èesto izraeni u javnosti, da æe rastuæe cijenekuæa <strong>za</strong> odmor dovesti do rasta cijena stambenog prostora, te time negativnodjelovati na dostupnost stanova <strong>za</strong> hrvatska domaæinstva.Cijene kuæa <strong>za</strong> odmor mogu na više naèina utjecati na cijenestambenog prostora na lokalnom trištu. Vjerojatno su najvaniji “prijenosnimehani<strong>za</strong>m” trišna oèekivanja: sadašnje cijene nekretnina oviseo oèekivanjima trišnih sudionika o kretanju buduæih cijena. Ako jeponuda nekretnina u odreðenom trenutku skuèena, a potranja na jednomvidljivom segmentu trišta – poput kuæa <strong>za</strong> odmor – snano raste,poveæanje cijena na tom segmentu trišta moe se brzo prenijeti na drugedijelove trišta.U konkretnom sluèaju, najvanije je analizirati stanje na trištudu jadranske obale i otoka, gdje potranja stranaca <strong>za</strong> kuæama <strong>za</strong> odmornajbre raste, izmeðu ostalog i zbog investicijskih motiva. xxiv Naobali i otocima 2001. godine bilo je 355.000 stalno nastanjenih stambenihobjekata. xxv Osim toga, stanovnici <strong>Hrvatske</strong> su 2001. godine na Jadranuposjedovali oko 118.000 kuæa <strong>za</strong> odmor, što èini èetvrtinu ukupnogfonda nekretnina na tom podruèju i dvije treæine ukupnog broja kuæa<strong>za</strong> odmor u Hrvatskoj. Dakle, kuæe <strong>za</strong> odmor veæ su sada kljuèan diotrišta nekretnina na Jadranu. Stoga ne iznenaðuje da je poveæani interesstanaca <strong>za</strong> kupovinom nekretnina na Jadranu u protekle dvije godine,prema medijskim izvješæima, doveo do porasta cijene kuæa i gra-
196ðevnog zemljišta od 20-30% u prosjeku, te od 50-100% na najatraktivnijimlokacijama kao što je stara jezgra grada Dubrovnika. xxviJe li takav brzi porast cijena kuæa <strong>za</strong> odmor i graðevnog zemljištautjecao na cijene i dostupnost stambenih objekata <strong>za</strong> lokalno stanovništvo?Na primarnom trištu još nema doka<strong>za</strong> koji bi potkrijepili tutvrdnju. Prosjeène cijene novih stanova naglo su pale nakon porasta1999. godine, te su nastavile padati tijekom 2000. i 2001. godine (sl. 2).U 2003. godini cijene su porasle jedino u Zagrebu (oko 10%), dok su uprvoj polovici 2004. cijene <strong>za</strong>vršenih stanova pale na svim lokacijama.Slika 2. Prosjeène cijene <strong>za</strong>vršenih stanova (kn/m 2 , godišnja stopa rasta u %)302520151050-5-1095. 96. 97. 98. 99. 00. 01. 02. 03. 04:P1ukupno Zagreb ostala podruèjaIzvor: Dravni <strong>za</strong>vod <strong>za</strong> statistikuPodaci o prodaji postojeæih kuæa i zemljišta – dakle, o stanju nasekundarnom trištu – bolje podupiru hipotezu o prijenosu pritisaka scijena kuæa <strong>za</strong> odmor na cijene drugih nekretnina. Izmeðu oujka i studenog2004. godine cijene kuæa <strong>za</strong> stanovanje na jadranskoj obali raslesu po godišnjoj stopi od 10%, a cijene graðevnog zemljišta po godišnjojstopi od 30% (tabl. 3). Istodobno su cijene kuæa u Zagrebu rasle znatnobre, dok su cijene stanova na Jadranu padale, što upuæuje na <strong>za</strong>kljuèakda su cijene nekretnina takoðer bile pod jakim utjecajem ostalih èimbenika,a ne samo potranje nerezidenata <strong>za</strong> kuæama <strong>za</strong> odmor. No rastuæecijene kuæa <strong>za</strong> stanovanje i graðevnog zemljišta na Jadranu baremdjelomièno odraavaju oèekivanja o buduæoj potranji inozemnih kupaca,što potvrðuju i brojne anegdote. xxvii Takoðer je vano uoèiti da serastuæe cijene graðevnog zemljišta mogu tumaèiti kao kljuèni poka<strong>za</strong>teljbuduæeg rasta cijena kuæa na Jadranu.
197Tablica 3. Cijene nekretnina, studeni 2004. godine 1Kuæe Stanovi Graðevinskozemljišteeura/m 2 Hrvatska 1.100 1.466 43Zagreb 1.438 1.516 128Jadran 1.096 1.402 32Stopa rasta 2 Hrvatska 10,5 4,5 26,5(godišnja postotna Zagreb 22,5 11,1 18,7promjena) Jadran 10,4 –3,3 30,31 Prosjeène cijene, izraèunate na temelju 1.237 nekretnina ponuðenih na prodaju 4. studenog2004. godine.2 Ocijenjeno iz linearne regresije tjednih podataka (ln cijena = const + b*ln vrijeme +e) od 10. oujka do 4. studenog 2004.Izvor: Jutarnji list, tjedni dodatak Nekretnine (<strong>za</strong>snovano na www.bur<strong>za</strong>-nekretnina.com);autorov izraèunS obzirom na to da ne postoje sveobuhvatni statistièki podaci oprodaji na sekundarnom trištu, navedene podatke treba interpretiratioprezno. Podaci koji su korišteni u izradi tablice 3. proizlaze iz komercijalnogizvora koji podatke objavljuje tjedno, i to prema relativno detaljnojstrukturi. No ti podaci ne obuhvaæaju sve nekretnine ponuðene naprodaju, te samo prikazuju cijene koje trae prodavaèi, a ne i cijene kojesu postignute u stvarnoj transakciji. Buduæi da se nekretnine oporezujuPDV-om odnosno porezom na promet nekretnina, hrvatske porezne vlastiposjeduju veliku bazu podataka o transakcijama na sekundarnom trištu.xxviii No ti se podaci ne objavljuju javno niti su dostupni istraivaèima.Dravni <strong>za</strong>vod <strong>za</strong> statistiku, pak, objavljuje samo podatke o prosjeènimcijenama novosagraðenih stanova, i to tromjeseèno i sa znatnimkašnjenjem (ti su podaci korišteni <strong>za</strong> sliku 2). Podaci koje objavljujetisak <strong>za</strong>snivaju se pak na pristranim uzorcima: tisak se obiènousredotoèuje na nekretnine na najprivlaènijim lokacijama, koje obiènokupuju domaæe ili inozemne zvijezde. Cijene takvih nekretnina ne oslikavajuvjerno opæi trend stambenog trišta, ali one svejedno utjeèu napercepcije trišnih sudionika i oèekivanja na strani ponude. Taj se utjecajmoe nazreti iz podataka u tablici 3, ali i iz izjava sudionika na tr-ištu. Na primjer, mnogi posrednici u prodaji nekretnina smatraju da sucijene ponuðenih nekretnina u prosjeku precijenjene <strong>za</strong> 30%. xxixHoæe li se otvaranjem trišta nekretnina strancima postojeæiuvjeti relativno skuèene ponude i rastuæih cijena kuæa i graðevnog zemljištaublaiti ili <strong>za</strong>oštriti? I koju æe ulogu u tom procesu imati brzina liberali<strong>za</strong>cijetrišta nekretnina?
198Tri argumenta podupiru stajalište da æe se pritisci na lokalnomtrištu nekretnina intenzivirati. Prvo, do sada je strancima prodan samomali broj nekretnina. Kao što je veæ navedeno, od 1996. godine strancimaje odobrena kupovina samo 3.200 nekretnina. Èak i da je brojostvarenih prodaja dvostruko veæi (zbog moguænosti da stranci kupujunekretnine preko registriranih poduzeæa), to bi èinilo manje od 2%stambenog fonda na Jadranu (5% fonda kuæa <strong>za</strong> odmor). Kretanja na takomalom dijelu trišta oèito ne mogu utjecati na ukupno trište nekretnina.No u buduænosti æe inozemna potranja <strong>za</strong> kuæama <strong>za</strong> odmor vjerojatnobiti znatno veæa, te bi mogla imati veæi utjecaj na cijene stambenogprostora. Na primjer, posrednici u trgovini nekretninama procjenjujuda je u rujnu 2004. godine bilo u tijeku 10.000 potencijalnih prodajakuæa strancima. xxx To odgovara iznosu od 75% prosjeène godišnjeponude novih stambenih objekata u cijeloj zemlji. Potrani šok takvihrazmjera nuno bi imao snaan utjecaj na lokalno stambeno trište, èaki ako bi prodaje bili realizirane u razdoblju od 2-3 godine.Drugi se argument odnosi na cijene izgradnje. Ako graðevna industrijaradi punim kapacitetom, poveæana potranja nerezidenata <strong>za</strong> kuæama<strong>za</strong> odmor stvorit æe pritisak na troškove izgradnje u kratkom roku,što æe se odraziti i na trište ostalih stambenih objekata. Ako je konkurencijau graðevnoj industriji na pojedinim lokacijama ogranièena, porasttroškova – pa tako i utjecaj na lokalno stambeno trište – bit æe veæi.Treba napomenuti da je u dugom roku stambena ponuda elastièna sobzirom na dohodak i cijene, pa graðevinski kapaciteti vjerojatno neæepostati èimbenik ogranièavanja stambene ponude. No pritisak na troškovemoe biti izraen u kratkom roku, te moe utjecati na oèekivanja buduæihcijena, posebno ako doðe do naglog porasta potranje.Treæi se argument odnosi na trenutaèno nisku dostupnost stambenogprostora prosjeènim obiteljima. U takvim bi uvjetima svaki porastcijena i troškova graðenja mogao dovesti do daljnjeg smanjenja dostupnostistanova lokalnom stanovništvu. No dostupnost stanova ovisiprije svega o kretanju dohotka stanovništva i moguænostima stambenogfinanciranja, te o dravnoj stambenoj politici, pa u konaènici nema previševeze s potranjom stranaca <strong>za</strong> kuæama <strong>za</strong> odmor (vidjeti okvir 2).Glavni argument koji podupire stajalište da potranja nerezidenatau buduænosti neæe utjecati na ponudu i cijene lokalnog stambenogfonda odnosi se na uklanjanje <strong>za</strong>konskih nesigurnosti u trgovini nekretninama.Kako je veæ naznaèeno, mnoge nekretnine koje bi stranci – alii domaæi kupci – eljeli kupiti nemaju uredne vlasnièke isprave, pa semnoge potencijalne kupoprodaje ne mogu realizirati. Zato ne èudi da
199nekretnine s urednim vlasnièkim ispravama postiu i više cijene. Zakonskaneizvjesnost <strong>za</strong> sada posebice ogranièava potencijalnu ponuduna sekundarnom trištu. Meðutim, kako se Hrvatska bude pribliavalaEU i poèinjala primjenjivati pravnu steèevinu Europskih <strong>za</strong>jednica,pravne æe se nesigurnosti postupno uklanjati. Uredne vlasnièke ispravei uèinkovitiji katastar pridonijet æe tome da se mnoge kuæe, stanovi izemljišta koji sada nisu na trištu na njemu pojave, ukljuèivši i mnogeod 200.000 spomenutih privremeno nenastanjenih stambenih objekata.Okvir 2. Dostupnost stanova, stambeno financiranje i dravnastambena politikaSuprotno uvrijeenom mišljenju, dostupnost stanova nije seposljednjih godina pogoršala. Osim 1999. godine, neto primanja surasla bre od prosjeènih cijena novih stanova (sl. 3). No indeks dostupnostistanova u Hrvatskoj ipak je vrlo ni<strong>za</strong>k: prosjeèni je godišnjidohodak 2003. godine bio jednak prosjeènoj cijeni jedva 5,5 m 2novo<strong>za</strong>vršenog stana. Drugim rijeèima, uz pretpostavku da prosjeènidohodak i cijene stanova rastu po istoj stopi, jedan èlan obiteljitrebao bi štedjeti svoj cjelokupni godišnji dohodak tijekom desetgodina da bi obitelj uštedjela <strong>za</strong> stan od skromnih 55 m 2 . Zabrinutostzbog dostupnosti stanova stoga je opravdana. No usprkos tome,ne treba br<strong>za</strong>ti sa <strong>za</strong>kljuèkom kako bi se dostupnost poveæala ako bise strancima ogranièila moguænost kupovanja nekretnina. Dostupnoststanova ovisi o mnogim èimbenicima koji nisu pove<strong>za</strong>ni s potranjomnerezidenata <strong>za</strong> kuæama <strong>za</strong> odmor. Ovdje se analiziraju samodva od njih: stambeno financiranje i dravna stambena politika.Slika 3. Dostupnost stanovagodišnja postotna promjena2520151050-596. 97. 98. 99. 00. 01. 02. 03.6543210godišnja primanja/prosjeènacijena m 2 novog stananeto primanja cijene novih stanova indeks dostupnosti(desna skala)Izvor: DZS (2003); autorov izraèun
200Poslovne banke danas su najznaèajniji izvor stambenog financiranjau Hrvatskoj. Stambeni krediti èine u prosjeku treæinukredita poslovnih banaka domaæinstvima, što je malo u usporedbisa zrelim trišnim gospodarstvima i nekim novim zemljama èlanicama.xxxi Štoviše, stambeni su krediti u Hrvatskoj još uvijek relativnoskupi: to su uglavnom krediti s rokom kraæim od deset godina(iako danas neke banke nude dugoroènije kredite); odnos iznosakredita i vrijednosti stana nii je nego u naprednim gospodarstvima;kamatne su stope visoke i u nominalnom i realnom izrazu (iako suposljednjih godina pale); krediti s fiksnom kamatnom stopom i daljesu rijetki; veæina kredita odobrava se uz valutnu klauzulu, takoda domaæinstva snose teèajni rizik. Banke opravdavaju tu praksu teškoæamau naplati hipoteka. No reforme u <strong>za</strong>konodavstvu i pravosuðutijekom nekoliko posljednjih godina olakšale su naplatu hipotekai naplatu stambenih kredita iz plaæa jamaca. xxxii Èinjenica da jerestriktivna praksa u odobravanju stambenih kredita nastavljena pokazujeda je trište stambenih kredita u Hrvatskoj još uvijek relativnonerazvijeno, te da je pristup stambenim kreditima <strong>za</strong> prosjeènuobitelj i dalje otean.Relativno visoka <strong>za</strong>duenost hrvatskih domaæinstava dodatnoje ogranièenje <strong>za</strong> dostupnost stanova. Neto primanja hrvatskihdomaæinstava 2003. godine iznosila su oko 65 milijardi kuna, doksu bankarski krediti domaæinstvima iznosili 55 milijardi kuna. xxxiiiDakle, udio duga u dohotku domaæinstava iznosi oko 84%, što je višenegoli u eurozoni (oko 80%). U tom smislu nema mnogo prostora<strong>za</strong> poveæanje <strong>za</strong>duivanja stanovništva, iako ima prostora <strong>za</strong> promjenustrukture duga stanovništva, i to prema veæem udjelu stambenihkredita, a manjem udjelu potrošaèkih kredita.Koje su druge moguænosti poveæanja dostupnosti stanova?Ugovorna štednja i subvencionirani oblici stanovanja još su uvijekrelativno <strong>za</strong>nemarivi u Hrvatskoj. Tijekom šest godina, koliko postojestambene štedionice, odobreno je samo 9.350 stambenih kreditaukupne vrijednosti 60 milijuna eura, u usporedbi s ukupnim depozitimaod oko 470 milijuna eura sredinom 2004. godine. xxxiv Iziskustva novih zemalja èlanica EU moe se <strong>za</strong>kljuèiti da se uspjehtakvih oblika stambene politike moe najviše <strong>za</strong>hvaliti dravnimpoticajima. No takvi su poticaji <strong>za</strong> dravu znaèajan fiskalni teret.Maðarska je 2003. godine morala ukinuti veæinu fiskalnih stambenihpoticaja jer je njihov trošak uvelike pridonio deficitu opæe draveod 9,3% BDP-a u 2002. godini. S obzirom na nunost fiskalnekonsolidacije, u Hrvatskoj nije moguæe oèekivati poveæanje stambenogsubvencioniranja.
201Dostupnost stanova moe se poveæati i putem dravne stambenepolitike. Èak ni u zemljama s vrlo razvijenim financijskim sustavomneki dijelovi stanovništva (siromašni, nesposobni <strong>za</strong> rad imladi braèni parovi) nemaju pristup stambenim sredstvima. Posljednjihsu godina u Hrvatskoj bila u primjeni samo dva oblika javnogstambenog sufinanciranja: jedan je bio sufinanciranje invalida Domovinskograta, a drugi POS kao sustav dravnog subvencioniranjastambene izgradnje. U prvom je sustavu izgraðeno ukupno 4.400stanova od 1997. godine, a planira se izgraditi još daljnjih 700 stanova.U sustavu POS-a sagraðeno je 1.500 stanova od 2000. godine,a planira se još 8.000. xxxv POS je bio kritiziran radi lošeg odabiradomaæinstava koja se natjeèu <strong>za</strong> sredstva (vidjeti Tica, 2002). Nojoš je veæi nedostatak tog sustava da mnoga siromašnija domaæinstvane mogu doæi na liste <strong>za</strong> POS zbog relativno visokog uèešæa(više od 100% prosjeènoga godišnjeg dohotka <strong>za</strong> stan od 50 m 2 ) itroškova otplate (oko 30% prosjeènog dohotka). xxxvi Tako se èini dase novac poreznih obveznika upotrebljava <strong>za</strong> pomaganje relativnodobro stojeæih domaæinstava, a ne onih kojima je pomoæ pri kupnjistana doista potrebna.Posljedica takve situacije o kojoj se rijetko raspravlja u javnostijest èinjenica da je današnjoj mladoj generaciji mnogo teedoæi do stana nego što je to bilo starijim generacijama. xxxvii U socijalizmusu stanove dodjeljivali drava ili samoupravna poduzeæa.No i u 1980-im godinama, kada je takva praksa napuštena, a obiteljisu se <strong>za</strong> stambene kredite morale obratiti bankama, uvjeti <strong>za</strong> dobivanjetih kredita bili su relativno blagi. Dravne su banke odobravalekredite uz relativno dug rok otplate, bez jamstava, s malim uèešæem,i uz vrlo povoljne fiksne kamatne stope, što je u uvjetima visokeinflacije znaèajno umanjivalo teret otplate. xxxviii No taj je sustavpostao neodriv, naroèito kada je drava prestala sanirati poslovnebanke u dravnom vlasništvu. Od tada, osim dva navedenasustava javne stambene politike, stambeni se krediti dodjeljuju uztrišne uvjete.Brzina otvaranja trišta nekretnina nerezidentima moe znaèajnoutjecati na trišnu ravnoteu. Ako se postojeæe restrikcije na prodajunekretnina strancima <strong>za</strong>dre, cijene kuæa <strong>za</strong> odmor mogle bi ostati relativnovisoke, jer bi ponuda takvih kuæa i dalje bila ogranièena, a potranjabi i dalje ostala velika. Meðutim, cijene nekretnina u svakomsluèaju u dugom roku rastu zbog rasta dohotka. xxxix Stoga nije upitnohoæe li cijene kuæa <strong>za</strong> odmor nastaviti rasti, nego kako æe brzo konver-
202girati svojem dugoroènom ravnotenom trendu porasta. S obzirom naoèito <strong>za</strong>nimanje stranaca <strong>za</strong> nekretnine u Hrvatskoj, vjerojatno bi naglouklanjanje ogranièenja, uz istodobno manje elastiènu ponudu (zbogpravnih prepreka i ogranièenih kapaciteta graðevne industrije u kratkomroku), u relativno kratkom razdoblju dovelo do znaèajnog porastacijena kuæa <strong>za</strong> odmor. Cijene bi time bre dosegnule svoj dugoroèniravnoteni trend, no uz potencijalno znaèajne pritiske na lokalno stambenotrište. Nasuprot tom scenariju, postupno uklanjanje ogranièenjaoslobodilo bi više vremena da se ponuda prilagodi inozemnoj potranji,èime bi se ogranièio porast cijena u kratkom roku i snizili troškovi prilagodbedugoroènoj ravnotei.Zakljuèno, postoje odreðeni dokazi da je poveæana potranja nerezidenata<strong>za</strong> kuæama <strong>za</strong> odmor veæ dovela do poveæanja cijena kuæa igraðevnog zemljišta na Jadranu. Buduæi æe uèinak ovisiti o brzini otvaranjatrišta nekretnina, ogranièenosti kapaciteta i stupnju konkurentnosti ugraðevnoj industriji, brzini uklanjanja <strong>za</strong>konskih prepreka u prometu nekretninama,rastu dohotka stanovništva, dostupnosti stambenih kredita iostalim èimbenicima koji utjeèu na dostupnost stanova. No opæenito semoe oèekivati da bi postupno otvaranje trišta nekretnina nerezidentimapridonijelo urednijoj prilagodbi negoli naglo uklanjanje restrikcija.UTJECAJ PRISTUPANJA EUROPSKOJUNIJI NA HRVATSKI TURIZAMU prethodnim je poglavljima utvrðeno da je pravo dravljanaEU na stjecanje nekretnina u Hrvatskoj vaan segment buduæih pregovorao pristupanju, te da bi inozemne investicije u nekretnine mogleznaèajno utjecati na lokalno stambeno trište.Kao i <strong>za</strong> trište nekretnina, nedostatak rigorozne ekonomskeanalize i potrebnih statistièkih podataka oteava stvaranje prave slike ovelièini i ekonomskom potencijalu turizma, te o njegovu daljnjem razvojuu kontekstu pristupanja EU. Jedna od rijetkih novijih analitièkihstudija jest izvješæe Svjetskog savjeta <strong>za</strong> putovanja i turi<strong>za</strong>m (WorldTravel and Tourism Council, 2004), koje se koristi metodologijom turistièkesatelitske bilance (TSB), razvijenom tijekom 1990-ih godina uOECD-u i Svjetskoj organi<strong>za</strong>ciji <strong>za</strong> turi<strong>za</strong>m. xl Cilj te metodologije jestpreciznije utvrditi razlièite industrije koje se pojavljuju u ulozi dobavljaèa<strong>za</strong> turi<strong>za</strong>m, te tako nositeljima ekonomske politike pruiti boljusliku ekonomskog i drugih uèinaka turizma (vidjeti dodatak).
203TSB metodologija jasno pokazuje da je turi<strong>za</strong>m jedna od najznaèajnijihekonomskih aktivnosti <strong>Hrvatske</strong>: doprinos turizma BDP-uocijenjen je na 28% (8 milijardi dolara) u 2003. godini, a u ukupnoj <strong>za</strong>poslenostina 21% (294.000 <strong>za</strong>poslenih) (tabl. 4). xli Najveæi dio tog doprinosa(4,6 milijardi dolara ili 16% BDP-a) potjeèe od potrošnje inozemnihgostiju <strong>za</strong> robe i usluge. U izrazu nacionalnih raèuna turi<strong>za</strong>m èini44% ukupnog izvo<strong>za</strong>, koristi 19% ukupnog uvo<strong>za</strong>, te èini 11% osobnepotrošnje i 11% kapitalnih investicija.Tablica 4. Turistièka satelitska bilanca <strong>za</strong> Hrvatsku, 2003. godinaMilijarde USD Postotak BDP-aTuristièka potrošnja 6,7 23,3Privatne osobe 1,6 5,7Pravne osobe 0,5 1,8Poduzeæa 0,3 1,1Drava 0,8 0,6Dravna potrošnja – turistièke usluge 0,0 0,0Potrošnja gostiju 4,6 15,9Turistièka potranja 1,2 4,2Dravna potrošnja – kolektivne usluge 0,1 0,2Kapitalne investicije 0,6 2,2Ostalo 0,5 1,8Ukupno 7,9 27,5Zaposlenost Tisuæe Postotak ukupne<strong>za</strong>poslenih <strong>za</strong>poslenostiIzravno u turizmu 139 10U cijelom gospodarstvu 155 11Ukupno 294 21Izvor: World Travel and Tourism Council (2004); autorov izraèunPrema udjelu turizma u BDP-u, Hrvatska se unutar meðunarodnihusporedbi nalazi na 22. mjestu od više od 160 zemalja (daleko ispredAustrije, Grèke, Italije, Švicarske i novih zemalja èlanica iz središnjeEurope); prema udjelu turizma u ukupnoj <strong>za</strong>poslenosti na 16. jemjestu (i<strong>za</strong> Turske, ali bitno ispred veæ spomenutih zemalja), a premaudjelu turizma u ukupnom izvozu na 13. je mjestu. No prema udjelu dr-avnih rashoda <strong>za</strong> turi<strong>za</strong>m Hrvatska znatno <strong>za</strong>ostaje: dravne agencijena nacionalnoj i lokalnoj razini u Austriji, Èeškoj, Grèkoj, Maðarskoj,Italiji i Švicarskoj troše izmeðu 3,5 i 7,5% svojih ukupnih rashoda <strong>za</strong>usluge ve<strong>za</strong>ne uz turi<strong>za</strong>m, dok je u Hrvatskoj taj iznos jedva 1%. Te
204usporedbe i indikacije da inicijative lokalne drave (npr. promocijaagroturizma u Istri) mogu proširiti spektar ponuðenih usluga, poveæatipotrošnju turista i moda produiti turistièku sezonu upuæuju na <strong>za</strong>kljuèakda su dravni rashodi <strong>za</strong> turi<strong>za</strong>m u Hrvatskoj preniski. U izvješæuSvjetskog savjeta <strong>za</strong> putovanja i turi<strong>za</strong>m predviða se rast turizma u Hrvatskojpo stopi od gotovo 7% godišnje u razdoblju od sljedeæih desetgodina, što je znatno više od stope rasta turizma u EU i od svjetske potranjeturistièkih usluga.U kojoj bi mjeri oèekivani porast investicija dravljana EU u hrvatskenekretnine mogao utjecati na turi<strong>za</strong>m u Hrvatskoj u srednjem roku?I prua li pristupanje EU priliku hrvatskom turizmu da postane nositeljgospodarskog razvoja ili je prijetnja da se naruši ravnotea uovom posljednjem neoneèišæenom prostoru Sredozemlja u blizini velikiheuropskih gradova? Da bi se mogli naznaèiti odgovori na ta pitanja,najprije je potrebno razmotriti osnovne znaèajke hrvatskog turizma.Osnovna znaèajka turizma u Hrvatskoj, kao i u drugim zemljamajune Europe, jest da se oslanja na meðunarodni masovni turi<strong>za</strong>m.Glavni cilj masovnog turizma jest odmor na plai uz korištenje prirodnihresursa (obale, klime) i resursa koje je stvorilo lokalno stanovništvo(restorana, hotela i sl.). Sredozemna turistièka odredišta tako nastojeprivuæi posjetioce da svakodnevni, rutinski ivot na sjeveru na par tjedana<strong>za</strong>mijene nesvakidašnjim iskustvima na moru i suncu juga. Posljedicaovakve društvene slike turizma i neizdiferenciranosti turistièkihusluga jest visok stupanj supstitucije izmeðu razlièitih sredozemnih ljetovališta.Ona nude slièna iskustva – sunce i more svugdje postoje i više-manjesu isti – pa razna odredišta mogu meðusobno konkurirati gotovoiskljuèivo cijenom usluga. xliiTenje razvoju “elitnog” turizma (kojim se nastoje privuæi posjetiteljivisoke platene sposobnosti) ili “odrivog” turizma (èiji je ciljoèuvanje turistièkih resursa <strong>za</strong> buduæe generacije), objektivno gledano,nemaju realne izglede da uspješno <strong>za</strong>mijene masovni turi<strong>za</strong>m. xliii Naprimjer, teško je vjerovati da bi se odrivi turi<strong>za</strong>m mogao ikada dovoljnorazviti da <strong>za</strong>mijeni potrošnju koju svake godine ostvari 8-9 milijunaturista u Hrvatskoj, odnosno 50 milijuna turista u Španjolskoj. Zajednièkapoljoprivredna politika EU, s naglaskom na poljoprivrednicimakao <strong>za</strong>štitnicima okoliša i na diversifikaciji turistièkih odredišta, stvorilaje, doduše, osnovu <strong>za</strong> razvoj seoskog turizma u EU. Meðutim, seoskituri<strong>za</strong>m ekonomski je znaèajan samo u seoskim sredinama u kojima postoji,dok <strong>za</strong> turi<strong>za</strong>m opæenito i <strong>za</strong> nacionalne ekonomije tih zemaljaima minimalni neto uèinak (Williams, 2001).
205Drugo obiljeje masovnog turizma jest njegova velika osjetljivostna vanjska zbivanja koja se ne mogu kontrolirati. Primjer toga jevisoka dohodovna elastiènost turizma. xliv Kako turistièka aktivnost usvojoj osnovi ne znaèi <strong>za</strong>dovoljavanje vitalnih potreba, to je ponašanjeturista vrlo promjenjivo i podlono subjektivnim i društvenim utjecajima,osobnim osjeæajima, modi i kratkoroènim reakcijama. Ako je narušenasamo jedna slika u tom lancu, trpi cijela turistièka industrija. Najoèitijije primjer te osjetljivosti utjecaj koji politièka nesigurnost i sigurnosnasituacija imaju na dola<strong>za</strong>k turista u odreðenu zemlju ili podruèje.Poznat je primjer <strong>Hrvatske</strong> tijekom 1990-ih godina. No taj je problemopæeprisutan, posebno nakon teroristièkih napada 11. rujna 2001.godine. xlvTuri<strong>za</strong>m u Hrvatskoj, kao i u drugim zemljama june Europe, takoðerobiljeava i visok sistemski rizik na strani ponude. Graniène razinekapitala i radnih vještina potrebnih da se pokrene posao u turizmu –npr. iznajmljivanje soba – relativno su niske, što znaèi da postoji visokaelastiènost ponude. Iako je to obiljeje turizma pridonijelo veæojdruštvenoj i ekonomskoj mobilnosti domaæinstava s niim dohocima(koja su prethodno bila preteito angairana u poljoprivredi), jednostavnostulaska na turistièko trište moe s pojavom novih turistièkihodredišta ugroziti konkurentnost veæ postojeæih. Štoviše, konkurentnostpostojeæih turistièkih mjesta moe se takoðer ugroziti prevelikom izgradnjomi uništavanjem okoliša. Taj je problem posebno naglašen uHrvatskoj, gdje su nepridravanje prostornih planova, slabosti lokalneuprave, pogrešni dravni poticaji i nesposobnost lokalnih vlasti da kontroliraju“divlju” gradnju tijekom 2004. godine prisilili vlasti na poduzimanjedrastiènih mjera <strong>za</strong> spreèavanje prekomjerne izgradnje i <strong>za</strong>štituobalnog podruèja (vidjeti okvir 3).Okvir 3. Bespravna izgradnja i <strong>za</strong>štita javnoga obalnog podruèjaBespravna izgradnja dugogodišnji je problem u zemljamajune Europe (vidjeti Mullins, 1991), a odnedavno je postala i velikproblem u Hrvatskoj. Taj fenomen ima raznovrsne korijene, no rezultatmu je <strong>za</strong>jednièki – uništenje obalnog pojasa, koji je kljuèanturistièki resurs tih zemalja. Bespravna izgradnja stoga moe postatiozbiljnija prijetnja konkurentnosti turizma.Neposredni su uzroci bespravne izgradnje slabosti u lokalnojadministraciji, èinjenica da se graditelji odnosno vlasnici nekretninane pridravaju prostornih planova te nesposobnost vlasti daprovodi graðevinske propise. xlvi No temeljni je uzrok nepostojanje
206jasno utvrðenih vlasnièkih prava. Taj je problem naglasio de Soto(2000) u istraivanju o funkcioniranju kapitalizma u zemljama urazvoju. Da bi ilustrirao problem, de Soto je pokušao otvoriti malutekstilnu tvornicu u Peruu. Za dobivanje dozvole <strong>za</strong> pokretanje takvogmalog posla trebao je utrošiti 289 dana i potrošiti iznos 31 putveæi od prosjeène godišnje minimalne plaæe. Stoga ne iznenaðuje damnogi poduzetnici u zemljama u razvoju <strong>za</strong>obilaze administrativniproces dobivanja dozvola i odluèuju poslovati u neslubenom gospodarstvu.De Soto je <strong>za</strong>kljuèio da je u zemljama u razvoju i bivšimsocijalistièkim zemljama glavni problem u promicanju privatnogsektora kako osigurati jednostavan pristup pravnim mehanizmimakao što su vlasnièka prava na zemlju, kuæe i ostalu imovinu,koju domaæi poduzetnici posjeduju de facto, ali ne de iure. Bez vlasnièkihpapira poduzetnici ne posjeduju prenosiva prava vlasništvana osnovi kojih mogu pokrenuti i voditi svoja poduzeæa.U Hrvatskoj se ti problemi oèituju u dugom èekanju na dobivanjeèistih vlasnièkih isprava i graðevnih dozvola. U studijiSvjetske banke o pokretanju posla u Hrvatskoj (World Bank, 2004)navodi se, na primjer, da je <strong>za</strong> upis vlasništva nad poslovnim nekretninamapotrebno u prosjeku 965 dana, odnosno 908 dana duljenego u EU. Drugi primjer su kašnjenja u sudskim postupcima: sudovisu u Hrvatskoj nagomilali oko 400.000 neriješenih predmetave<strong>za</strong>nih uz vlasnièke isprave. xlvii Bilo je takoðer mnogo jasnih povredapropisa o prostornom planiranju i izgradnji, koje su tijekom2004. godine plijenile panju medija i prisilile vlasti da poduzmuodluène mjere, ukljuèivši i rušenje bespravno sagraðenih kuæa. xlviiiNo krivi su i pogrešni poticaji. Donedavno je drava subvencioniralakredite <strong>za</strong> pokretanje posla u turizmu s ciljem da potakne samo<strong>za</strong>pošljavanje.No veæina kredita bila je korištena <strong>za</strong> gradnju apartmana,èesto bez graðevne dozvole. xlixDa bi sprijeèila daljnju devastaciju obale, hrvatska je Vladau rujnu 2004. godine donijela Uredbu o ureðenju i <strong>za</strong>štiti <strong>za</strong>štiæenogobalnog podruèja mora (Vlada RH, 2004). Ta je uredbaslièna španjolskom <strong>za</strong>konu Ley de las Costas, donesenom 1988.godine kao odgovor na ugroavanje obale prevelikom izgradnjom,ukljuèivši i izgradnjom velikog broja kuæa <strong>za</strong> odmor u posjedustranaca. l Uredba hrvatske Vlade štiti otoke, more u pojasu unutar300 metara od obalne crte i obalno podruèje u pojasu od 1 kilometraod obalne crte. Na primjer, uredbom se <strong>za</strong>branjuje izgradnjanovih kuæa i turistièkih apartmana u pojasu od 70 metara od obale.Osim infrastrukturnih objekata, nova æe izgradnja biti odobrenau pojasu unutar 100 metara od obale samo <strong>za</strong> hotele i restora-
207ne u posebno odreðenim podruèjima. Uredba takoðer ogranièavaostalu izgradnju u mjestima gdje ivi veæinom lokalno stanovništvo,kao i u turistièkim mjestima.Iako ta uredba moe pomoæi u rješavanju goruæih problemaizgradnje na obalnom podruèju, Hrvatska æe i dalje neprekidno bitisuoèena s problemima <strong>za</strong>štite javnog obalnog podruèja. Naime, masovnituri<strong>za</strong>m stvara jak pritisak na lokalno gospodarstvo i okoliš uogranièenom vremenu i prostoru. Tako je 95% hotela i restorana uHrvatskoj smješteno na jadranskoj obali, a više od 60% noæenja ostvarise u samo dva mjeseca u godini, tj. u srpnju i kolovozu.Sljedeæe obiljeje turizma u Hrvatskoj i zemljama june Europejest naglašena sklonost tzv. samoopskrbi. Ta je tendencija najvidljivijau izgradnji velikog broja kuæa <strong>za</strong> odmor. No porast broja vikendica uHrvatskoj i ostalim zemljama june Europe takoðer odraava širi društveno-ekonomskifenomen. U bivšoj Jugoslaviji stanovništvo je ulagalou vikendice djelomièno zbog neraznolikosti roba i usluga na trištuna koje bi se mogao potrošiti novac, a djelomièno <strong>za</strong>to što su usluge poputstanovanja, obrazovanja, zdravstva i sl. bile više-manje besplatne.Rašireno posjedovanje kuæa <strong>za</strong> odmor u svim društvenih slojevima izemljopisnim lokacijama takoðer odraava i snane veze izmeðu sela igradova jer je prva generacija stanovnika gradova nasljeðivala kuæe naselu. Posjedovanje kuæe <strong>za</strong> odmor na obali je, osim toga, i statusni simboli èini dio mita o društvenom napretku (Williams, 2001).S proširenjem EU na Portugal i Španjolsku i ukidanjem restrikcijana kretanje kapitala u 1990-im godinama, u EU je naglo porastaointeres <strong>za</strong> posjedovanjem kuæa <strong>za</strong> odmor u stranim zemljama. Na primjer,ocjenjuje se da u Španjolskoj ima oko 2 milijuna kuæa <strong>za</strong> odmor,od kojih milijun posjeduju stranci (Williams, 2001). No ako iskustvodrugih zemalja june Europe moe posluiti kao primjer, osim u kuæe<strong>za</strong> odmor ne treba oèekivati i snaan porast inozemnih ulaganja u ostalenekretnine u turizmu. li Razlog tome je da su inozemna turistièka poduzeæapri ulaganju u nekretnine uglavnom <strong>za</strong>interesirana <strong>za</strong> objektekoje mogu uèiniti prepoznatljivima u smislu branda i lokacije, kao štosu hoteli namijenjeni poslovnim ljudima ili pak ekskluzivna ljetovališta.Usto, turistièki proizvod koji prodaje Hrvatska (sunce i more) uvelikeje neovisan o brandu i lokaciji, tako da se strana turistièka poduzeæagotovo iskljuèivo <strong>za</strong>nimaju <strong>za</strong> cijenu po kojoj mogu ponuditi paketaranmanena odreðenoj lokaciji. Ta se situacija vjerojatno neæe izmijenitis porastom broja kuæa <strong>za</strong> odmor u vlasništvu stranaca.
208Koje su potencijalne koristi i troškovi <strong>za</strong> hrvatski turi<strong>za</strong>m od poveæanogbroja kuæa <strong>za</strong> odmor u vlasništvu rezidenata EU? Kao što je veænavedeno, glavni potencijalni trošak je pretjerana izgradnja. Kako pretjeranaizgradnja moe dovesti do devastacije obale, koja je jedna odglavnih hrvatskih turistièkih atrakcija, poveæanje broja kuæa <strong>za</strong> odmormoglo bi u konaènici dovesti do smanjivanja konkurentnosti hrvatskogturizma. Treba, meðutim, naglasiti da osim na Jadranu, i na drugim lokacijamau Hrvatskoj postoje brojne turistièke atrakcije koje nisu adekvatno<strong>za</strong>štiæene. Stoga æe pri otvaranju trišta nekretnina rezidentimaEU trebati voditi brigu i o turizmu na tim lokacijama. Pooštravanje graðevinskihpropisa u obalnom podruèju u rujnu 2004. godine, te razumnooèekivanje da æe dravljani EU poštovati te i ostale propise (<strong>za</strong> razlikuod mnogih domaæih poduzetnika) daju nadu da æe Hrvatska – <strong>za</strong>razliku od, primjerice, mnogih obalnih podruèja Španjolske – uspjeti izbjeæipretjeranu izgradnju. S obzirom na dugogodišnje slabosti u primjenigraðevinskih propisa, vlasti, posebno one na lokalnoj razini, trebaju utom kljuènom pitanju biti vrlo odluène. Brzina kojom æe se trište nekretninaotvarati strancima i tu bi mogla imati bitnu ulogu. Nagli porastpotranje <strong>za</strong> kuæama <strong>za</strong> odmor mogao bi pojaèati interes lokalnih vlastii graðevinskih poduzetnika da <strong>za</strong>obiðu nedavno uvedene graðevinskepropise, te da <strong>za</strong>rade na inozemnim kupcima što je bre moguæe.Ostali potencijalni troškovi <strong>za</strong> turi<strong>za</strong>m malobrojni su i uglavnomnisu ve<strong>za</strong>ni uz inozemno vlasništvo kuæa <strong>za</strong> odmor. Hrvatski æe turi<strong>za</strong>mi dalje biti izloen istim teškoæama s kojima se bori i danas: kako potaknutiveæu diversifikaciju trišta i proizvoda, kako više investirati uefikasnu promociju i marketing, kako razviti ljudski kapital i tehnologijepotrebne <strong>za</strong> rast, kako stvoriti stabilno i predvidivo regulativnookruenje, kako prilagoditi javnu i privatnu infrastrukturu potranji potrošaèate razviti odgovornost u oèuvanju prirodnog, društvenog i kulturnogokruenja. Malo je vjerojatno da æe rašireno inozemno vlasništvokuæa <strong>za</strong> odmor produljiti tu podugaèku listu problema <strong>za</strong> koje serješenja vrlo dobro znaju, ali se teško provode zbog manjka koordinacijeizmeðu razlièitih javnih i privatnih tijela i slabosti lokalnih vlasti.S druge strane, poveæan broj kuæa <strong>za</strong> odmor u inozemnom vlasništvumogao bi imati niz potencijalno znaèajnih koristi <strong>za</strong> turi<strong>za</strong>m ilokalne <strong>za</strong>jednice. S oivljavanjem interesa stranih kupaca kuæe i zemljištakoja donedavno nisu imala gotovo nikakvu trišnu vrijednost prekonoæi su postala potencijalno vaan izvor bogatstva domaæih vlasnikai lokalnih <strong>za</strong>jednica. Uz to, stranci koji su <strong>za</strong>interesirani <strong>za</strong> posjedovanjestarih kamenih kuæa izgraðenih u autentiènom arhitektonskom
209stilu ovog dijela Sredozemlja obnovit æe velik dio fonda postojeæih starihkuæa. To æe poveæati atraktivnost obale i otoka <strong>za</strong> ostale turiste.Strane investicije u nekretnine takoðer bi mogle oivjeti mnogelokalne <strong>za</strong>jednice na Jadranu. Demografski trendovi mnogih obalnih<strong>za</strong>jednica i veæine otoka vrlo su nepovoljni još od 19. stoljeæa, a èini seda su se pogoršali u posljednjem desetljeæu (vidjeti Wertheimer-Baletiæ,2003). To je rezultiralo smanjenim investiranjem u stambene objekte,infrastrukturu i javne usluge, pa deseci tisuæa starih kuæa propadaju,a mnoga su sela napuštena. U zemljama june Europe <strong>za</strong>paen je trendda mnoge kuæe <strong>za</strong> odmor na kraju postaju stalna prebivališta njihovihvlasnika iz inozemstva, te se tako u lokalnim <strong>za</strong>jednicama poèinje stvaratitok dohotka i stalnih poslova cijele godine. Otvaranje stalnih radnihmjesta pridonijelo bi <strong>za</strong>snivanju novih domaæinstava na Jadranu,što bi tijekom vremena moglo dovesti do <strong>za</strong>ustavljanja i, eventualno,preokretanja nepovoljnih demografskih trendova. Najpoznatiji primjeritakvog razvoja dogaðaja u svjetskim razmjerima su amerièke draveArizona i Florida, gdje su mnoge otprije uspavane <strong>za</strong>jednice pretvoreneu dinamièna razvojna središta nakon što su nekadašnji turisti sa sjeverau tim dravama <strong>za</strong>snovali svoja stalna prebivališta.Lokalnim vlastima i domaæim poduzetnicima stoga bi bilo pametnoiskoristiti sadašnje razdoblje snanog interesa <strong>za</strong> Hrvatsku kaoturistièko odredište, te s tim u skladu planirati dugoroèno djelovanje uturizmu. Prije ili kasnije ponuda na drugim sredozemnim odredištima ipotranja u EU promijenit æe se – turi<strong>za</strong>m, kao i druge grane, ne moeizbjeæi promjene sklonosti potrošaèa i ivotnog vijeka proizvoda i usluga.Drugim rijeèima, turi<strong>za</strong>m nije ni “putovnica <strong>za</strong> razvoj” ni “razvojnoprokletstvo” (De Kadt, 1979); njegova uloga u gospodarskom razvojuovisi o vrsti turizma koji se nastoji razviti i o strukturi nacionalnogai regionalnoga gospodarstva u koje je ukljuèen.MAKROEKONOMSKI UÈINCIKoji su moguæi uèinci poveæanog inozemnog investiranja u kuæe<strong>za</strong> odmor na nacionalno gospodarstvo?Jedan vaan makroekonomski uèinak – uèinak bogatstva – veæje neko vrijeme na djelu. Kao što je navedeno, vrijednost nekretnina izemljišta u podruèjima koja privlaèe potencijalne kupce poveæala seèak i prije velike najezde stranih kupaca nekretnina. To jasno pokazujekoliko je velik uèinak ekonomskih oèekivanja na sadašnju vrijednost
210nekretnina. Istodobno se moe lako <strong>za</strong>kljuèiti da bi pooštravanje restrikcijau prodaji nekretnina strancima dovelo do gubitka bogatstva. Uekstremnom sluèaju <strong>za</strong>brana prodaje nekretnina strancima izbrisala bimilijarde eura potencijalnog bogatstva hrvatskih graðana i dovela doproporcionalnoga gubitka poreznih prihoda.Drugi makroekonomski uèinak odnosi se na potencijalno velikepriljeve kapitala ve<strong>za</strong>ne uz plaæanja nerezidenata <strong>za</strong> kupovinu nekretninau Hrvatskoj. Ako razmotrimo samo kuæe èija je prodaja strancimatrenutaèno u proceduri – radi se o veæ spomenutoj procjeni od 10.000kuæa <strong>za</strong> odmor na Jadranu – i ako pretpostavimo skromnu prosjeènu cijenukuæe od 50.000 eura, tada su veæ sada izvjesni kapitalni priljevi odoko 500 milijuna eura ili gotovo 2% BDP-a. Za usporedbu, taj je iznosjednak prosjeènoj godišnjoj neto vrijednosti izdanih obveznica hrvatskeVlade <strong>za</strong> razdoblje od 1995. do 2003. godine ili polovici prosjeènog godišnjegpriljeva inozemnih izravnih ulaganja. Uz takve proporcije, prenaglabi liberali<strong>za</strong>cija trišta nekretnina mogla dovesti do velikog pritiskana aprecijaciju kune, što bi imalo znaèajan uèinak na vanjsku konkurentnostgospodarstva u cjelini, a posebno izvo<strong>za</strong> i turizma.Koristi od uèinka bogatstva i s njim pove<strong>za</strong>nim kapitalnim priljevimau poèetku bi se dijelile izmeðu vlasnika kuæa i zemljišta s jednestrane, te graðevne industrije i djelatnosti angairanih u prometu nekretninas druge strane. Ovisno o tome na što se dohodak troši i kakose investira, moe se predvidjeti niz makroekonomskih scenarija. Jednaje moguænost da æe vlasnici kuæa i zemljišta veæinu dobivenih sredstavaod prodaje nekretnina namijeniti financiranju osobne potrošnje,dok æe poduzetnici ostvarene prihode koristiti <strong>za</strong> poveæanje plaæa i dividendi.To bi dovelo do nalog rasta osobne potrošnje i uvo<strong>za</strong>, inflacijskihpritisaka, pogoršavanja tekuæeg raèuna platne bilance i, konaèno,do gubitka konkurentnosti. Druga je moguænost da se kapital proistekaood prodaje nekretnina reinvestira u lokalne stambene objekte, turistièkapoduzeæa ili druge gospodarske sektore. To bi takoðer dovelo do pritiskana potranju i dodatni uvoz, ali <strong>za</strong> razliku od prvog scenarija, proizvodnibi se kapaciteti gospodarstva poveæali, što bi pomoglo odravanjudugoroène konkurentnosti. Napokon, sredstva od prodaje nekretninamogla bi se reinvestirati u inozemstvo, èime bi neto uèinak priljeva<strong>za</strong> hrvatsku ekonomiju bio manje-više neutralan.Osim poèetnog makroekonomskog uèinka, došlo bi i do sekundarnoguèinka putem potrošnje i investiranja inozemnih vlasnika kuæa<strong>za</strong> odmor. Ako bi se kuæe <strong>za</strong> odmor iznajmljivale inozemnim gostimakoji bi inaèe odsjedali u privatnom smještaju ili hotelima na Jadranu,
211prihodi od turizma <strong>za</strong> lokalno stanovništvo mogli bi se i smanjiti. Noako kuæe <strong>za</strong> odmor postanu stalno boravište stranaca (kao što se sugerirau prethodnom tekstu), tada one mogu postati stalni izvor prihoda <strong>za</strong>lokalne <strong>za</strong>jednice i hrvatsko gospodarstvo.Uèinci prodaje nekretnina strancima na fiskalne prihode bit æepozitivni. Prodaja nekretnina i svako poveæanje osobne potrošnje kojuona donosi stvaraju dodatni prihod PDV-a i pore<strong>za</strong> na promet nekretnina.Takoðer, dodatni osobni dohodak vlasnika nekretnina te dobit poduzeæakoji nastaju na temelju prodaje nekretnina barem æe djelomiènobiti predmet pore<strong>za</strong> na dohodak odnosno dobit. Ukupan fiskalni uèinakovisit æe o tome kako æe lokalne <strong>za</strong>jednice i središnja vlast potrošiti dodatniprihod. U vezi s tim moe se predvidjeti isti scenarij kao i <strong>za</strong> osobnupotrošnju i investicije: ako se dodatna fiskalna sredstva potroše natekuæu javnu potrošnju, porast æe pritisci na domaæu potranju i uvoz;ako se investiraju u obrazovanje, otplatu dugova, infrastrukturu i poboljšanjejavnih usluga i institucija, pritisci na potranju i uvoz takoðermogu porasti, ali æe se konkurentski poloaj gospodarstva u dugom rokupoboljšati.Sve te uèinke još treba istraiti, pa se <strong>za</strong> sada ne moe sa sigurnostigovoriti o moguæim makroekonomskim uèincima inozemnog investiranjau hrvatske nekretnine. No s obzirom na velièinu potencijalnoguèinka bogatstva i kapitalnih priljeva, postoje snani ekonomski argumentida liberali<strong>za</strong>cija trišta nekretnina bude postupna, a ne nagla.ZAKLJUÈCI I PREPORUKEGlavni <strong>za</strong>kljuèak koji proizlazi iz prethodne analize jest da æeHrvatska u dugom roku imati koristi od inozemnih ulaganja u nekretnine,no u srednjem roku niz razloga govori u prilog odmjerenom pristupuotvaranju trišta. To ukljuèuje pritiske koje æe porast cijena kuæa <strong>za</strong>odmor vršiti na lokalno stambeno trište (o tome veæ postoje neki dokazi),troškove prilagodbe stambenog trišta i graðevne industrije u sluèajuiznenadnoga i snanog porasta potranje <strong>za</strong> kuæama <strong>za</strong> odmor, gubitakkonkurentnosti turistièke industrije u sluèaju kršenja graðevinskihpropisa i pretjerane izgraðenosti obalnog pojasa (do èega bi moglo dovestinaglo otvaranje trišta) i makroekonomske pritiske do kojih bi došlopri velikim i nenadanim kapitalnim priljevima.Drugi je opæi <strong>za</strong>kljuèak da je potrebno što prije <strong>za</strong>poèeti dodatnaistraivanja o ekonomici trišta nekretnina, turizmu i makroekonom-
212skim uèincima razvoja trišta nekretnina. Posebno su vani napori <strong>za</strong>poboljšavanje statistièkih informacija o trištu nekretnina i turizmu. Naprimjer, bez sveobuhvatnih informacija o transakcijama na trištu postojeæihstambenih objekata ili o graðevnoj industriji nije moguæe ocijenitiukupno stanje na stambenom trištu, niti se mogu razviti korisniscenariji razlièitih makroekonomskih uèinaka inozemnih investicija unekretnine. Uz to, analizom je utvrðen odreðen broj slabosti u postojeæem<strong>za</strong>konodavnom okviru, od propisa o prodaji imovine strancima donedostatka propisa o spreèavanju špekulacija nekretninama, te do dobropoznatog problema vlasnièkih isprava, katastra i provedbe propisa ograðenju i prostornom planiranju.Imajuæi na umu sve izneseno, postavlja se pitanje koji bi pristuptrebala primijeniti Hrvatska tijekom pregovora o slobodnom kretanjukapitala u EU. Teškoæe u pregovaranju o tom pitanju mogu se boljerazumjeti ako se promatraju u kontekstu ukupnih pregovora s EU. PristupanjemEU zemlja prihvaæa i primjenjuje pravila Unije kao <strong>za</strong>jednicedrava. Iznimno, EU prihvaæa moguænost da se neka pravila moguprimijeniti nakon dueg vremenskog razdoblja od primitka u èlanstvo,uz uvjet da su iznimke vremenskim trajanjem i sadrajno ogranièene.Iznimke su, dakle, privremene, te se odobravaju nekoj zemlji kako bijoj se dalo dovoljno vremena <strong>za</strong> prilagodbe. U sluèaju <strong>Hrvatske</strong>, <strong>za</strong> prodajunekretnina rezidentima EU veæ je dogovoreno prijelazno razdobljeod èetiri godine nakon stupanja na snagu SSP-a. No hrvatska vlastmoe odluèiti da produi to razdoblje kad otpoènu pregovori. Kako æesigurno tijekom pregovaraèkog procesa biti još <strong>za</strong>htjeva <strong>za</strong> prijelaznarazdoblja, hrvatska æe vlast morati dogovoriti prioritete <strong>za</strong> razlièita podruèja.Na primjer, je li vanije traiti due prijelazno razdoblje <strong>za</strong> nekretnineili <strong>za</strong> prilagodbe u poljoprivredi.Ako je dogovaranje prijelaznih razdoblja iznimka, onda je jasnoda je dobivanje permanentnih izuzeæa – poznatih kao odstupanja (derogacija)– praktièki nemoguæe. Razlog tome je èinjenica da je odstupanjeu biti protivno naèelu jednakosti <strong>za</strong>kona <strong>za</strong> sve (Busuttil, 2002). Odstupanjasu protivna duhu <strong>za</strong>jednièke akcije <strong>za</strong>to što omoguæuju zemljida djeluje izvan <strong>za</strong>kona koji obvezuje sve ostale èlanice. Kada bi se odstupanjaprimijenila na sve sluèajeve, ne bi više postojalo <strong>za</strong>jedništvo,te EU više ne bi imala smisla. Nijedna zemlja ne moe oèekivati koristiod èlanstva, a da u isto vrijeme ne ponese i teret obve<strong>za</strong>.Iako su u drugom poglavlju izneseni primjeri dopuštenih odstupanjau nekim zemljama EU – npr. na Malti i u Danskoj u smislu ogranièenjainozemnog posjedovanja kuæa <strong>za</strong> odmor, te u Poljskoj u vezi s
213kupnjom poljoprivrednog zemljišta od strane nerezidenata – ne moe seoèekivati da æe Hrvatska uspjeti izvuæi neku bitnu povlasticu od EU.Naime, Hrvatskoj æe biti vrlo teško doka<strong>za</strong>ti da postoji neupitan razlogda se dravljanima EU ne dopusti kupovanje više od jedne kuæe <strong>za</strong> odmor.Nepostojanje <strong>za</strong>konodavstva koje spreèava špekulacije nekretninamavjerojatno ne bi bilo dovoljno uvjerljiv razlog – veæ je sada u interesu<strong>Hrvatske</strong> da uvede takve propise jer se rezidenti veæ danas mogubaviti špekulacijskim aktivnostima. Osim toga, ogranièavanje vlasništvanad nekretninama nije u dugoroènom ekonomskom interesu hrvatskihgraðana i vlasti, jer bi ih to lišilo znaèajnog iznosa potencijalnogbogatstva stanovništva i fiskalnih prihoda drave. Dobro pripremljenajavna diskusija svejedno bi pomogla u formuliranju argumenata kojipodravaju hrvatsko stajalište u tom i drugim vanim pitanjima, te uodluèivanju o prioritetnim podruèjima kojima je potrebna prilagodba i,prema tome, due prijelazno razdoblje.U treæem poglavlju utvrðeno je postojanje dvaju naèina putemkojih otvaranje trišta nekretnina rezidentima EU moe utjecati nastambeno trište i dostupnost stanova: oèekivanja buduæih porasta cijenai rigidnosti stambene ponude ako bi br<strong>za</strong> liberali<strong>za</strong>cija dovela do naglogporasta potranje. Preporuke u vezi s tim su jasne. Prvo, trebalo bismiriti oèekivanja da je uzlet na stambenom trištu na Jadranu neizbje-an. Posebno bi bilo korisno u tom smislu transparentnije i efikasnijeprimjenjivati postojeæe propise o prodaji nekretnina strancima te nastavitiodluèno provoditi propise o izgradnji i najnoviju uredbu o <strong>za</strong>štitiobalnog podruèja.Drugo, mnogo se moe uèiniti u poboljšanju <strong>za</strong>konskog okvira iadministrativnih procedura koje odreðuju promet nekretnina. Pravna jenesigurnost danas vjerojatno najveæe ogranièenje potencijalne ponudestambenih objekata na sekundarnom trištu. Èiste vlasnièke isprave iuredan i efikasan katastar pomogli bi da se u ponudu ukljuèe mnoge kuæe,stanovi i zemljišta koji se trenutaèno ne nalaze na trištu.Treæe, jedan od aspekata financiranja stambenog trišta koji postojiu veæini industrijskih zemalja i u mnogim novim èlanicama EU, akojega nema u Hrvatskoj, jest ukljuèenost drave u razvoj trišta stambenihkredita. Primjerice, Maðarska i Poljska su prema njemaèkom primjerudonijele propise o hipotekarnim obveznicama i hipotekarnimbankama, dok u Bugarskoj, Èeškoj, Latviji i Slovaèkoj poslovne bankemogu dobiti dozvolu <strong>za</strong> hipotekarno bankarstvo i izdavanje hipotekarnihobveznica, što bankama dodatno omoguæuje prikupljanje sredstvanamijenjenih stambenim kreditima. Drava u mnogim europskim zem-
214ljama, osim toga, izravno dodjeljuje ogranièeni iznos stambenih kreditaputem javnih fondova koji potièu stambenu izgradnju i financiranje.Iako je Hrvatska razvila dva takva programa, neizvjesno je jeli jedan odnjih (POS) dobro usmjeren.U èetvrtom se poglavlju tvrdi da se priroda hrvatskog turizmaneæe bitno izmijeniti s porastom broja inozemnih vlasnika kuæa <strong>za</strong> odmor.Iako se mogu oèekivati dodatni pritisci na okoliš i lokalno gospodarstvo,oni se neæe kvalitativno razlikovati od pritisaka koje veæ sadadoivljavaju turistièka mjesta zbog snanog porasta turizma proteklihgodina.Širi utjecaji pristupanja Uniji na hrvatski turi<strong>za</strong>m mogu se promatratiodvojeno od pitanja poveæanoga inozemnog vlasništva kuæa <strong>za</strong>odmor. Do sada je utjecaj EU na turi<strong>za</strong>m u zemljama èlanicama bio <strong>za</strong>nemariv– odredbe EU o èetiri slobode kretanja i konkurenciji gotovo inisu dotakle turi<strong>za</strong>m. Veæina turistièkih podruèja morat æe samostalnoi neovisno o pristupanju <strong>Hrvatske</strong> Uniji odluèiti kako diversificiratisvoje usluge, osigurati strogu kontrolu gradnje i neprekidno poboljšavatikvalitetu turistièkih usluga. U uvjetima relativno lakog ulaska u turistièkudjelatnost, kojom dominira fragmentirani domaæi kapital, turistièkamjesta u Hrvatskoj takoðer æe biti suoèena s veæom konkurencijomostalih junoeuropskih odredišta i s i<strong>za</strong>zovom stalne prilagodbe novimoblicima potranje. Stoga æe neka turistièka mjesta moda na<strong>za</strong>dovatiako ih ne oive nove investicije i inovacije. U tom bi smislu inozemneinvesticije u nekretnine mogle odigrati vrlo korisnu ulogu.Kad je rijeè o makroekonomskim uèincima inozemnih investicijau nekretnine, treba naglasiti da nitko ne zna koliko æe stranaca konaènokupiti nekretnine u Hrvatskoj. Moda udio inozemnih vlasnika kuæa<strong>za</strong> odmor neæe nikada biti 50% kao u Španjolskoj. Za Hrvatsku bi toznaèilo da stranci kupe oko 100.000 kuæa <strong>za</strong> odmor, što bi rezultiralopotencijalnim priljevom od barem 5 milijardi eura, ili 20% BDP-a. Nokako se tvrdi u petom poglavlju, èak i kada bi stranci kupili samo desetaktisuæa kuæa, uèinak na lokalno i nacionalno gospodarstvo bio bi dovoljnovelik da <strong>za</strong>slui veæu panju makroekonomista i nosilaca ekonomskepolitike nego što je trenutaèno sluèaj.
215DodatakMjerenje ekonomskog utjecaja turizma:turistièka satelitska bilancaTuri<strong>za</strong>m u mnogim gospodarstvima ima znaèajnu ulogu u smisluproizvodnje dobara i usluga te stvaranja radnih mjesta. No turi<strong>za</strong>mje teško definirati i mjeriti, pa se brojkama u ovoj grani rijetko vjeruje.Za tradicionalne grane kao što su poljoprivreda ili industrija udio uBDP-u mjeri se na strani ponude, tj. prema vrijednosti proizvedenih dobarai usluga. Za turi<strong>za</strong>m taj konvencionalni pristup ukljuèuje samoprodane usluge hotela i restorana, što u Hrvatskoj èini samo oko 3%BDP-a. No doprinos turizma BDP-u širi je od te uske definicije jer drugegrane kao što su poljoprivreda, ribarstvo, proizvodnja hrane, graditeljstvo,promet, kultura, itd. opskrbljuju turi<strong>za</strong>m.U prošlosti su se ekonomisti oslanjali na ocjene dohodovnihmultiplikatora da bi procijenili neizravan uèinak turizma na domaæegrane osim hotela i restorana. lii Ta je metodologija nepouzdana jer se<strong>za</strong>sniva na mnogim ad hoc pretpostavkama. Suprotno tome, turistièkasatelitska bilanca (TSB) prepravlja nacionalne raèune tako da identificirarazlièite proizvode i usluge koji se pruaju domaæim i inozemnimposjetiocima. Na strani potranje TSB ukljuèuje dva osnovna agregata.• Potrošnja turizma i putovanja; obuhvaæa èetiri komponente: (i) vrijednostproizvoda i usluga koje troše domaæi i meðunarodni posjetioci<strong>za</strong> osobna putovanja i turi<strong>za</strong>m; (ii) poslovna putovanja u dravnojupravi i poduzeæima; (iii) rashode dravnih agencija i odjela koji pru-aju usluge posjetiocima (kulturne i rekreacijske ustanove, carina igraniène slube itd.); (iv) potrošnja inozemnih posjetilaca na dobra iusluge (tzv. visitor exports, izvoz posjetiocima).• Potranja turizma i putovanja; ocjenjuje širi utjecaj turizma na gospodarstvoi obuhvaæa tri komponente: (i) javnu potrošnju <strong>za</strong> turistièkupromociju, zrakoplovnu upravu, sigurnost i sliène usluge koje se pru-aju široj <strong>za</strong>jednici, ali su usko ve<strong>za</strong>ne uz turi<strong>za</strong>m (tzv. kolektivna dr-avna potrošnja); (ii) kapitalne investicije u kapacitete, opremu i infrastrukturukojom se koriste posjetioci; (iii) dobra i kapital poslan uinozemstvo <strong>za</strong> prodaju buduæim posjetiocima ili <strong>za</strong> korištenje posrednikau putovanjima (tzv. non-visitor exports, izvoz buduæim posjetiocima).
216Na strani ponude TSB sadrava dva razlièita agregata: industriju turizmai putovanja i ekonomiju turizma i putovanja. Prvi obuhvaæa samoizravan utjecaj turizma i putovanja te se moe usporediti s konvencionalnimgranama kao što je industrija. Drugi obuhvaæa širi, neizravanutjecaj turizma i putovanja na cijelo gospodarstvo. TSB prikazuje <strong>za</strong>sebnoonaj dio ponude turizma i putovanja koji se uvozi (ukljuèivorashode <strong>za</strong> putovanja domaæih rezidenata), te izraèunava izravnu i neizravnukomponentu dodane vrijednosti koju stvara grana turizma i putovanja.Konaèno, TSB prikazuje <strong>za</strong>pošljavanje u industriji turizma iputovanja te u ekonomiji turizma i putovanja.i Iskljuèeni su sektori poljoprivrede i šumskog zemljišta, šuma i podruèja <strong>za</strong>štiæenihZakonom o <strong>za</strong>štiti okoliša (NN 30/94), ukljuèivši nacionalne parkove, parkoveprirode i ostala prirodna <strong>za</strong>štiæena podruèja.ii Vidjeti “Informaciju o kupovini nekretnina u Hrvatskoj <strong>za</strong> strance” na Internetstranici Ministarstva vanjskih poslova (www.mvp.hr).iii Imovina koju su rezidenti Slovenije stekli prije raspada bivše Jugoslavije ne podlijeetim pravilima. Mnoge kuæe <strong>za</strong> odmor koje su prije 1991. godine bile u vlasništvurezidenata iz drugih republika bivše Jugoslavije u meðuvremenu su prodane. No statusmnogih odmarališta i komercijalnih nekretnina koje posjeduju poduzeæa izdrugih bivših republika još nije riješen (vidjeti Nacional, 22. lipnja 2004;www.nacional.hr).iv Slièni su podaci veæ citirani u Slobodnoj Dalmaciji 26. kolovo<strong>za</strong> 2004. (www.slobodnadalmacija.hr)i Nacionalu 31. kolovo<strong>za</strong> 2004. Podaci navedeni u tablici 1. objavljenisu tek nakon što je jedan èlan Sabora <strong>za</strong>traio slubeni iskaz Vlade o tome.v Razlièite su novine objavile razlièite postotke odobrenih molbi. Prema FinancialTimesu odobrava se 95-98% svih molbi <strong>za</strong> kupnju nekretnina (FT House and Home,15–16. svibnja 2004; www.ft.com). No prema Slobodnoj Dalmaciji (26. kolovo<strong>za</strong>2004) i Novom listu (13. rujna 2004; www.novilist.hr) dozvola <strong>za</strong> kupnju nekretninadana je u 36% sluèajeva, što je blie slubenim podacima prika<strong>za</strong>nima u tablici 1.vi Vidjeti Jutarnji list od 20. oujka 2004. (tjedni dodatak Nekretnine, str. 47).vii Sporost te procedure vjerojatno je više rezultat administrativnih slabosti u raznimministarstvima i lokalnoj upravi (o tome vidjeti i World Bank, 2004) negoli sloenostisamih propisa.viii Špekulacija se u trgovini nekretninama obièno definira kao dranje nekorištenihnekretnina bez njihova dodatnog preureðivanja radi preprodaje uz ostvarenje profita.ix Zakon o porezu na dohodak (NN 127/2000, 150/2002 i 163/2003, èl. 23) definirakapitalni dobitak kao razliku izmeðu prodajne i kupovne cijene nekretnine uveæane<strong>za</strong> rast proizvoðaèkih cijena industrijskih proizvoda. Drugim rijeèima, ne oporezujese onaj dio poveæanja vrijednosti nekretnine koji odgovara rastu proizvoðaèkih cijena.x Lokalne vlasti u Hrvatskoj oporezuju neizgraðeno graðevno zemljište i nekorištenepoduzetnièke nekretnine po stopama od 1–15 kuna po m 2 ; vidjeti Kesner-Škreb iKuliš (2001).xi Vidjeti na primjer Government of Bulgaria (2000) i Government of Romania (2001).
217xii Samostalni poljoprivrednici koji se nastane u novim zemljama èlanicama moguzemljište kupiti odmah.xiii Samo su Irska i Velika Britanija nakon 1. svibnja 2004. godine dopustile slobodnuimigraciju radnika iz novih zemalja èlanica.xiv Vidjeti Vjesnik, 30. kolovo<strong>za</strong> 2004. (www.vjesnik.hr) i Novi list, 13. rujna 2004.xv Vidjeti Ugovor o <strong>Europskoj</strong> <strong>uniji</strong>, Protokol (No. 1) o stjecanju imovine u Danskoj,Official Journal C 191, 29/07/1992, str. 68.xvi Papadimitriou (2002) detaljno analizira pregovaraèke strategije kojima su sekoristili EU i zemlje SIE-a (ukljuèivši Bugarsku i Rumunjsku).xvii Novije reference obuhvaæaju Beovan (2004); Druiæ (2001); Fröhlich (2003) iTica (2002; 2004).xviii Oko 10% stanova se iznajmljuje, a 7% dijeli s drugim obiteljima (popis stanovništva2001. godine).xix Osim stanova u kojima stanuju vlasnici, ostale kategorije u ovoj klasifikaciji obuhvaæajuprivatno iznajmljivanje, <strong>za</strong>druno stanovanje i stanove u vlasništvu javnogsektora.xx U Bugarskoj, Estoniji, Maðarskoj, Sloveniji i Rumunjskoj više od 90% stanarastanuje u vlastitim stanovima.xxi U ovoj se usporedbi pretpostavlja da je ravnotea postignuta kada je broj domaæinstavajednak broju trajno nastanjenih stanova.xxii Privremeno nenastanjeni stanovi ukljuèuju prazne stanove <strong>za</strong> iznajmljivanje iliprodaju, one koje vlasnici ne koriste ili ne iznajmljuju, te one koji se obnavljaju.Kuæe <strong>za</strong> odmor i apartmani nisu ukljuèeni u tu kategoriju.xxiii Usporedivi podaci <strong>za</strong> novije godine nisu raspoloivi zbog promjene statistièkemetodologije.xxiv Vidjeti, na primjer, International Herald Tribune, 7. lipnja 2004. (www.iht.com);Financial Times, 15–16. svibnja 2004. i Daily Mirror, 8. srpnja 2004. (www.mirror.co.uk).xxv Podaci <strong>za</strong> obalu i otoke aproksimacija su podataka iz popisa stanovništva <strong>za</strong> sedampriobalnih upanija.xxvi Vidjeti Vjesnik, 14–15. kolovo<strong>za</strong> 2004, str. 20–21.xxvii Vidjeti, na primjer, Veèernji list, 20. rujna 2004. (www.vecernji-list.hr). PremaVjesniku (14–15. kolovo<strong>za</strong> 2004) i Slobodnoj Dalmaciji (22. rujna 2004), cijenezemljišta porasle su na mnogim dijelovima Jadrana više od 100% u razdoblju oddvije godine, te su se, ovisno o lokaciji, kretale od 20 do 500 eura/m 2 .xxviii Novosagraðene nekretnine oporezuju se PDV-om po stopi od 22%, a ostale nekretnine(dakle, transakcije na sekundarnom trištu) porezom na promet nekretninamapo stopi od 5% (vidjeti Kesner-Škreb i Kuliš, 2001).xxix Vidjeti Jutarnji list, 20. oujka 2004. (tjedni dodatak Nekretnine, str. 44–45).xxx Vidjeti Slobodnu Dalmaciju, 22. rujna 2004.xxxi Stambeni krediti èine 67% ukupnih kredita domaæinstvima u eurozoni i 64% uMaðarskoj.xxxii Na primjer, na upanijskom sudu u Zagrebu u protekle èetiri godine bilo je 1.200sluèajeva naplate hipoteke koja ukljuèuje licitaciju odnosnih nekretnina (Dnevnik,24. svibnja 2004. www.dnevnik.com). Na upanijskom sudu u Splitu poèetkom2004. godine bilo je 380 takvih sluèajeva (Slobodna Dalmacija, 7. svibnja 2004).xxxiii Podatak o neto primanjima dobiven je kao umnoak prosjeènih neto primanja2003. godine (3.918 kuna mjeseèno) i prosjeènog broja <strong>za</strong>poslenih kod pravnihosoba tijekom 2003. godine (1,39 milijuna).xxxiv Vidjeti Dnevnik, 23. rujna 2004.
218xxxv Vidjeti Internet stranicu Ministarstva <strong>za</strong>štite okoliša, prostornog ureðenja i graditeljstva(www.mzopu.hr).xxxvi Uèešæe iznosi 131 eura/m 2 , a mjeseèna otplata oko 160 eura <strong>za</strong> stan od 40.000eura (www.mzopu.hr). Kao što je veæ navedeno, prosjeèni mjeseèni osobni dohodak2003. godine iznosio oko 520 eura.xxxvii Istodobno valja priznati da je sadašnja starija generacija mnogo lošije prošla štose tièe zdravstvenih troškova, koji su u socijalizmu bili posve subvencionirani, alise sada sve više prebacuju na pacijente.xxxviii To ilustrira jedna osobna anegdota: kada se autor prvi put <strong>za</strong>poslio 1982. godinete se raspitivao o teretu stambenih kredita, jedan je njegov kolega rekao: “To jejednostavno: prvih nekoliko mjeseci cijela tvoja plaæa odlazi na otplatu kredita,xxxixa nakon otprilike godinu dana mjeseèna otplata iznosi koliko i boca vina.”U zemljama OECD-a prosjeène cijene kuæa od 1945. godine nisu pale u nominalnomizrazu ni jedne godine.xl Korisnu studiju o strateškom razvoju turizma izradio je <strong>Institut</strong> <strong>za</strong> turi<strong>za</strong>m (2003).xli Te se brojke odnose na revidirane podatke o BDP-u i <strong>za</strong>poslenosti iz 2003.godine. The World Travel and Tourism Council (2004) koristio se preliminarnimocjenama tih velièina. Prema njima, udio turizma u BDP-u iznosio je 2003.godine 22,4%, a u ukupnoj <strong>za</strong>poslenosti 27,4%.xliixliiixlivOcjene cjenovne elastiènosti potranje turista iz Zapadne Europe i SAD-a <strong>za</strong>odmorom u Italiji, Grèkoj, Portugalu, Španjolskoj i Turskoj kreæu se od –0,3 do–3,2 (vidjeti Syrioupoulos i Sinclair, 1993). To, na primjer, znaèi da æe porastcijene paket-aranmana u zemlji A od 1% dovesti do pada potranje turista izZapadne Europe i SAD-a <strong>za</strong> odmorom u toj zemlji <strong>za</strong> 3,2%.Zanimljivo je da su istraivaèi društvenih znanosti (ukljuèivši i one u Hrvatskoj)poka<strong>za</strong>li veliko <strong>za</strong>nimanje <strong>za</strong> pisanje o odrivom turizmu (vidjeti npr. Cariæ,2003; Creaco i Querini, 2003; Petriæ, 2003; Petrin, 2004), no vrlo malo <strong>za</strong>nimanje<strong>za</strong> analitièko istraivanje ekonomike masovnog turizma.Prosjeèna dohodovna elastiènost potranje <strong>za</strong> odmorom u Italiji ocjenjuje se naoko 2,0; u Grèkoj i Turskoj na 1,8; Portugalu na 2,5 i Španjolskoj na 1,5 (vidjetiSyrioupoulos, 1995). To znaèi da pad dohotka posjetitelja iz zemalja <strong>za</strong>padneEurope od 1% dovodi od pada potranje <strong>za</strong> odmorom u Portugalu od 2,5%.xlv Vidjeti, na primjer, Scottish Parliament Information Centre (2002).xlvi O problemima prostornog planiranja u Hrvatskoj vidjeti u Kranjèeviæ (2005).xlvii Vidjeti Vjesnik, 9. srpnja 2004.xlviii U proljeæe 2004. godine u Hrvatskoj je srušeno ukupno 185 objekata (Vjesnik, 11.rujna 2004). Problem bespravne gradnje još je izraeniji u Albaniji: u sijeènju2003. godine vlasti su utvrdile da je legalno sagraðeno samo 500 od ukupno 3.000zgrada na 450 km dugoj obali. Od tada je srušeno 1.000 objekata, te je najavljenorušenje daljnjih 300 bespravno sagraðenih hotela i restorana (InternationalHerald Tribune, 23. rujna 2004).xlix Vidjeti Dnevnik, 6. lipnja 2004.l Vidjeti Government of Spain (1988) i Ministerio de medio ambiente (2004).li Na primjer, 65 španjolskih hotelskih grupacija posjeduje oko 30% hotelskihkapaciteta (ostalo su uglavnom mali obiteljski hoteli). No samo èetvrtina hotelskihgrupacija u vlasništvu je inozemnog kapitala, a samo u polovici tih grupacijainozemni udio prelazi 50% kapitala (Estudios Turisticos, 1988).lii Vidjeti, na primjer, Diamond (1969) i Sinclair (1998).
219LITERATURA***, 2002. Tranzicija hrvatskog stambenog trišta. Zagreb: Politièkakultura.Bezovan, G., 2004. Housing policy: free market, patchwork or the partof welfare state programmes. Paper presented at the ENHR Conference,Cambridge, UK, 2–6 July.Busuttil, S., 2002. “Negotiations on property explained” [online]. Aggornat,Special edition, No 7. Available from: [www.mic.-org.mt/AGGORNAT/special_edition/AGGSE07e_Property.pdf].Cabrini, L., 2004. Global tourism trends [online]. Paper presented atthe World Tourism Organi<strong>za</strong>tion Seminar on destination marketingfor the 21 st century, Moscow, 23 March. Available from: [www.world-tourism.org/regional/europe/PDF/SPEECHES/2004/moscow].Cariæ, H., 2003. Smjernice odrivog razvoja opæine Jelsa. Zagreb: Odraz.CBS, 2003. “Census of population, households and dwellings”. Release2, 17 September. Zagreb: Central Bureau of Statistics. Availablefrom: [www.dzs.hr].CIRIEC, 2002. Housing Statistics in the European Union 2002 [online].Brussels: International Centre for Research and Information onthe Public and Cooperative Economy. Available from:[http://mrw.wallonie.be/dgatlp].Creaco, S. and Querini, G., 2003. The role of tourism in sustainableeconomic development [online]. Paper presented at the 43 rd Congressof the European Regional Science Association, Jyväskylä,Finland, 27–30 August. Available from: [www.jyu.fi/ersa2003].De Kadt, E., 1979. Tourism passport to development. Oxford: OxfordUniversity Press.De Soto, H., 2000. The mystery of capital: why capitalism triumphs inthe West and fails everywhere else? New York: Basic Books.Deutsche Bank Research, 2000. EU enlargement monitor [online].Available from: [www.dbresearch.com].Diamond, P., 1969. “On the economics of tourism”. Eastern Africaeconomic review, 1 (December), 53-62.Druiæ, I., 2001. “Macroeconomics of Housing Industry Market Transformation”.Ekonomski pregled, 52 (1-2), 219-233.Estudios Turisticos, 1988. “Inversiones extrajeras en imuebles: Provinciasde Malaga y Alicante”. Estudios Turisticos, (99), 45-111.European Commission, 2001. Commission proposes transition periodsfor purchase of real estate in candidate countries [online].Available from: [http://europa.eu.int/rapid/].
220Fröhlich, Z. (ur.), 2003. Stanovanje [online]. Studija izraðena u okviruprojekta “Strategija razvitka republike <strong>Hrvatske</strong> “Hrvatska u 21. stoljeæu”“.Dostupno na: [http://www.hrvatska21.hr/stanovanje.htm].Government of Bulgaria, 2000. Negotiating position paper on Chapter4 – free movement of capital [online]. Available from: [http://-www.euractiv.com/ndbtext/enlarge/bulgaria_25.rtf].Government of Romania, 2001. Romania’s position paper on Chapter4 – free movement of capital” [online]. Available from: [http://www-.mie.ro/Negocieri/English/position_doc/CAP04-DP%20eng.doc].Government of Spain, 1988. Ley 22/1988, de 28 de julio, de Costas[online]. Available from: [www.derecho.com].IZTZG, 2003. Turi<strong>za</strong>m i razvoj <strong>Hrvatske</strong> [online]. Studija izraðena uokviru projekta “Strategija razvitka republike <strong>Hrvatske</strong> “Hrvatska u21. stoljeæu”“. Dostupno na: [www.hrvatska21.hr].Keller, P., 2001. Tourism policy and economic growth: introductoryremarks [online]. Paper presented at the OECD Seminar on tourismpolicy and economic growth, Berlin, 6–7 March 2001. Availablefrom: [www.oecd.org/dataoecd/56/5/1867479.pdf].Kesner-Škreb, M. i Kuliš, D., 2001. Porezni vodiè <strong>za</strong> graðane. Zagreb:<strong>Institut</strong> <strong>za</strong> javne financije.Kranjèeviæ, J., 2005. “Proces pridruivanja <strong>Europskoj</strong> <strong>uniji</strong> i prostornoureðenje <strong>Hrvatske</strong>” u: K. Ott, ur. Pridruivanje <strong>Hrvatske</strong> <strong>Europskoj</strong><strong>uniji</strong>: ususret i<strong>za</strong>zovima pregovora. Zagreb: <strong>Institut</strong> <strong>za</strong> javne financije: Friedrich Ebert Stiftung, 223-240.Kušen, E., 2002. Turistièka atrakcijska osnova. Zagreb: <strong>Institut</strong> <strong>za</strong> turi<strong>za</strong>m.Ministerio de medio ambiente, 2004. Coastal legislation in Spain [online].Presentation at Forum on ICAM Protocol, Cagliari, 28–29 May.Available from: [www.pap-thecoastcentre.org/ICAM_forum/cagliari/National]Mullins, P., 1991. “Tourism urbani<strong>za</strong>tion”. International journal of urbanand regional research, 15, 326-342.MZOPU, 2003. Izvješæe o stanju u prostoru Republike <strong>Hrvatske</strong> [online].Zagreb: Ministarstvo <strong>za</strong>štite okoliša i prostornog ureðenja. Dostupnona: [www.mzopu.hr].OECD, 2000. Guidelines on tourism satellite account. Paris: OECD.OECD, 2002. Housing finance in transition economies. Paris: OECD.Ott, K. (ur.), 2000. <strong>Javne</strong> financije u Hrvatskoj. Zagreb: <strong>Institut</strong> <strong>za</strong> javnefinancije.
221Papadimitriou, D., 2002. Negotiating the new Europe: the EuropeanUnion and eastern Europe. Hunts: Ashgate.Petriæ, L., 2003. Constraints and possibilities of the rural tourism developmentwith the special stress on the case of Croatia [online].Paper presented at the 43 rd Congress of the European RegionalScience Association, Jyväskylä, Finland, 27–30 August. Availablefrom: [www.jyu.fi/ersa2003 ].Petrin, O., 2004. Tourismus und Umwelt in Kroatien [online]. UnpublishedPhD dissertation. Graz: <strong>Institut</strong> für Volkswirtschaftslehreund Volkswirtschaftspolitik, Karl-Franzens-Universität. Availablefrom: [http://www.wifo.at/Stefan.Schleicher/down/diss/DISS_Petrin.pdf].Scottish Parliament Information Centre, 2002. The economics of tourism[online]. Available from: [http://www.scottish.parliament.uk/business/research/subject/economy].Sinclair, T., 1998. “Tourism and economic development: a survey”.Journal of development studies, 34 (5), 1-51.Syriopulous, T. and Sinclair, T., 1993. “An econometric study of tourismdemand: the AIDS model of US and European tourism in Mediterraneancountries”. Applied economics, 25 (12), 1541-1552.Syriopulous, T., 1995. “A dynamic model of demand for Mediterraneantourism”. International review of applied economics, 9 (3),318-336.Tica, J., 2004. “The macroeconomic aspects of the Croatian housingmarket”. Ekonomski pregled, 55 (7-8), 641-659.United Nations Economic Commission for Europe, 2000. Developingreal estate markets in transition economies [online]. Availablefrom: [http://www.unece.org/press/specialevent/00rcmfd_documents/realestate.pdf].Vlada RH, 2004. Uredba o ureðenju i <strong>za</strong>štiti <strong>za</strong>štiæenog obalnog podruèjamora [online]. Dostupno na: [www.vlada.hr/Download/2004/09-/09/38-01.pdf].Wertheimer-Baletiæ, A., 2003. “Dugoroèni demografski procesi u Hrvatskoju svjetlu popisa stanovništva 2001. godine”. Ekonomija, 10(1), 97-114.Williams, A., 2001. “Tourism as an agent of economic transformationin Southern Europe” in: H. Gibson, ed. Economic transformation,democrati<strong>za</strong>tion and integration into the European Union. London:Palgrave, 119-148.World Bank, 2004. Doing Business in 2005: Removing Obstacles toGrowth. Data and analysis benchmarking the ease of doing busi-
222ness in 145 countries [online]. Available from: [http://rru.worldbank.org].World Travel and Tourism Council, 2004. Croatia: the impact oftravel and tourism on jobs and the economy [online]. Availablefrom: [www.wttc.org].
223Poglavlje 9.PROCES PRIDRUIVANJA EUROPSKOJUNIJI I PROSTORNO UREÐENJEHRVATSKEJasenka Kranjèeviæ *Ministarstvo <strong>za</strong>štite okoliša,prostornog ureðenja i graditeljstvaZagrebSAETAKSve bri socijalni i ekonomski razvoj èesto dovodi razlièite namjeneprostora (npr. stambene, industrijske ili turistièke) u meðusobnisukob. S obzirom na to da prostor ne <strong>za</strong>vršava administrativnim granicamaopæina, gradova, regija i drava, sve su brojniji <strong>za</strong>htjevi <strong>za</strong> sagledavanjemprostora u širem kontekstu, od lokalnoga do europskoga, kakobi se izbjegle meðusobne neusklaðenosti, nepovoljni utjecaji, ali ioèuvale specifiène vrijednosti. Rješavanje problema u prostoru, kao injegovo planiranje, ne odnosi se samo na planiranje i usklaðivanje razlièitihnamjena površina, <strong>za</strong>štitu okoliša, prirodne i kulturne baštine, veæ<strong>za</strong>dire u ekonomiju, pravo, socijalna pitanja, znanost i politiku. Kako jeprostor postao nova dimenzija politike EU, prostorni razvoj EU jedna jeod tema koje posljednjih godina dobiva sve veæu vanost. Slijedom toga,na razini EU organiziraju se institucije te razvijaju i donose dokumentikojima se potièe usklaðivanje dravnih prostornih politika, planiranjeodrivog razvoja, oèuvanje vlastite raznolikosti i suradnja. S tim æese dokumentima trebati upoznati i Hrvatska i primijeniti ih. Cilj je ovograda ocijeniti gdje se nalazi prostorno planiranje <strong>Hrvatske</strong> u odnosu premaprostornom razvoju zemalja èlanica EU i ima li Hrvatska snage promijenitinaèin razmišljanja, ponašanja i rada u tom podruèju kako bi ravnopravnosudjelovala u kreiranju europskog prostora.* Autorica <strong>za</strong>hvaljuje Dubravku Mihaljeku i anonimnim recenzentima.
224Kljuène rijeèi:prostor, prostorna pove<strong>za</strong>nost, prostorni razvoj, prostorno planiranje,Hrvatska, Europska unijaUVODPosljednjih desetak godina svjedoci smo sve brih socijalnih,ekonomskih i kulturnih promjena na globalnoj i europskoj razini kojese naroèito oèituju u prostoru. Grade se prometnice, šire se naselja,smanjuju se šumske površine, a statistièki poka<strong>za</strong>telji govore kako sesve više poveæava površina izgraðenog i ureðenog prostora u odnosuprema prirodnom prostoru. Zbog tehnièkih moguænosti danas nam jesvaki prostor dostupan i èovjek više ne ovisi toliko o prirodnim uvjetima,veæ o stupnju ureðenosti prostora u kojemu se zbivaju sloeni i meðusobnoovisni socijalni, ekonomski, kulturni i ekološki procesi. Toznaèi da se prostor stalno mijenja.Da bi nam bilo što jasnije znaèenje prostornog planiranja u procesupridruivanja <strong>Hrvatske</strong> EU, èitatelje je potrebno uputiti na znaèenjete djelatnosti. Teško je dati kratak, jednostavan i jednoznaèan opispojmova kao što su prostorno planiranje i prostorno ureðenje. Svakazemlja ima svoje izraze <strong>za</strong> to podruèje, npr. regionalno planiranje, prostornoplaniranje, ureðenje prostora. Europska razina s obzirom na to dase radi o velikoj zemljopisnoj cjelini, uvela je pojmove prostorni razvoji prostorna pove<strong>za</strong>nost. Najkraæe reèeno, prostorno planiranje je optimalanraspored ljudi, dobara i djelatnosti na nekom teritoriju radi njegoveoptimalne upotrebe (Marinoviæ-Uzelac, 2001). Taj se raspored usklaðujena temelju praæenja stanja u prostoru i znanstvenih istraivanjakoja provode demografi, biolozi, inenjeri i brojni drugi struènjaci. Radijednostavnijeg pregleda, planirane namjene površina <strong>za</strong> odreðenurazinu ucrtavaju se na odreðenim grafièkim podlogama kao što su katastarskeili geodetske. Buduæi da je prostorno planiranje u potpunojslobodi svake pojedine drave, <strong>za</strong> njega ne postoje obveze iz acquisa.Na razini EU ne postoji jedinstveno prostorno <strong>za</strong>konodavstvo. Meðutim,svaki nacionalni <strong>za</strong>kon iz podruèja prostornog ureðenja mora sadr-avati odreðene elemente pravne i socijalne drave i demokratskog društva(o tome vidjeti u nastavku teksta). Drugim rijeèima, “regionalno/prostornoplaniranje je geografski odraz ekonomske, socijalne, kulturnei ekološke politike društva. Ono je u isto vrijeme znanstvena disciplina,ali i administrativna tehnika i politika razvijena kao interdisci-
225plinarni i obuhvatni pristup usmjeren prema uravnoteenom regionalnomrazvoju i prostornoj organi<strong>za</strong>ciji prostora u skladu sa sveobuhvatnomstrategijom” (CEMAT, 1983). Iz ovog kratkog objašnjenja vidimoda je prostorno planiranje ve<strong>za</strong>no <strong>za</strong> poznavanje sloenih odnosa u društvu.Stoga se u EU smatra da prostorno planiranje u zemljama èlanicamatreba biti <strong>za</strong>snovano na demokratskim naèelima, sveobuhvatno,funkcionalno i orijentirano na due vremensko razdoblje.Kako proces pridruivanja i proširenja EU utjeèe na prostor kojinas okruuje? S rastuæom ekonomskom i socijalnom integracijom unutarnjegranice sve više gube ulogu razdvajanja, ne samo u ekonomskomili politièkom smislu, veæ i u prostornome. Migracija radne snage, slobodnokretanje roba, usluga i kapitala te prekogranièna suradnja dovodedo novih odnosa u prostoru, kako pozitivnih, tako i negativnih, a time ido novih prostornih struktura, ne samo u zemljama èlanicama veæ i u susjednimdravama. i Stoga se moe oèekivati da æe i nova proširenja EUdovesti do promjena u prostornim odnosima, npr. do postupnog premještanjaindustrijske i poljoprivredne aktivnosti na istok Europe.Iako se u javnosti proces pridruivanja <strong>Hrvatske</strong> EU, kao i proširenjeEU, opravdava i prikazuje najèešæe samo s politièkog ili ekonomskogstajališta, ti procesi imaju velik utjecaj na prostor, a time i na njegovutransformaciju. S obzirom na to da se prema jednom od scenarijaiz studije Vision planet (2000) predviða postupno premještanje ekonomskemoæi na istok Europe, moe se oèekivati da æe prostor <strong>Hrvatske</strong> bitiizloen snanim i dugotrajnim promjenama. Nije moguæe sa sigurnošæuutvrditi kako æe, i u kojoj mjeri, proces pridruivanja <strong>Hrvatske</strong> i nedavnoproširenje EU utjecati na prostor <strong>Hrvatske</strong>. No sigurno je da æe doodreðenih promjena doæi, i zbog tih se razloga Hrvatska treba boljeupoznati i ukljuèiti u sve aktivnosti prostornog razvoja na razini EU.Kako bi se shvatila vanost prostornog planiranja u postupkupridruivanja <strong>Hrvatske</strong> EU, u nastavku ovog teksta obraðene su tri teme:znaèenje prostornog planiranja u EU, <strong>za</strong>htjevi EU prema zemljamakandidatkinjama i stanje prostornog planiranja u Hrvatskoj.ZNAÈENJE PROSTORNOG RAZVOJAU EUROPSKOJ UNIJIDa bi bilo što jasnije znaèenje “prostora” u europskom kontekstu,u ovom dijelu rada ukratko se prikazuju meðunarodne aktivnosti oprostornom planiranju u EU. Interes <strong>za</strong> regionalno i prostorno planira-
226nje europskog kontinenta pojavljuje se kako bi se smanjile posljediceneravnomjernog razvoja pojedinih regija, koje se ogledaju u ekonomskimi socijalnim razlikama izmeðu Sjevera i Juga te u podjeli EU nasredište i periferiju. Takve je razlike moguæe prevladati samo ako seprostor sagleda u cjelini i odrede <strong>za</strong>jednièki ciljevi prostornog razvoja.Stoga se s europske razine prostor ne promatra samo unutar granica jednedrave, veæ <strong>za</strong>jedno s prostorom susjednih zemalja, <strong>za</strong>tim kao prostorodreðene regije (npr. mediteranski prostor, podunavski prostor,alpski prostor ili karpatski prostor) i, napokon, kao prostor EU i cijelogeuropskog kontinenta. Osim toga, zbog potrebe usklaðivanja razlièitihnacionalnih vizija prostornog razvoja (promet, rijeèni tokovi, gospodarenjevodama, <strong>za</strong>štita okoliša, <strong>za</strong>štita prirode ili <strong>za</strong>štita kulture), na europskojse razini usvajaju razlièiti dokumenti kao što su povelje, preporuke,deklaracije ili konvencije u kojima su naèelno odreðena <strong>za</strong>jednièkausmjerenja. Stoga veliku odgovornost <strong>za</strong> prostorno planiranje u EUimaju zemlje èlanice, jer se one obvezuju sve te razlièite dokumenteprimjenjivati u svojim nacionalnim sektorskim politikama, strategijamai planovima.Vijeæe Europe prvi je put 1970. godine okupilo ministre odgovorne<strong>za</strong> regionalno i prostorno planiranje. ii Od tada se na europskojrazini slubeno potièe usavršavanje metoda i tehnika prostornog planiranjai prekogranièna suradnja <strong>za</strong> rješavanje konkretnih pitanja. Odbrojnih dokumenata koji su usvojeni na ministarskim konferencijamaVijeæa Europe istièu se: Europska povelja regionalnog/prostornog planiranja,poznatija pod nazivom Torremolinska povelja (CEMAT,1983), Europska strategija regionalnog/prostornog planiranja (CE-MAT, 1988), Vodeæa naèela <strong>za</strong> odrivi prostorni razvoj europskog kontinenta(CEMAT, 2000).Torremolinskom poveljom i Europskom strategijom regionalnog/prostornogplaniranja <strong>za</strong>traeno je od zemalja èlanica da se <strong>za</strong>lau<strong>za</strong> ujednaèeni socijalni i ekonomski razvoj društva unutar regija Europe,<strong>za</strong> poboljšanje kvalitete ivota, <strong>za</strong> odgovorno upravljanje prirodnimresursima i <strong>za</strong>štitu okoliša te <strong>za</strong> racionalno korištenje zemljišta. Tim dokumentimaslubeno je prihvaæena meðunarodna suradnja na podruèjuprostornog planiranja i od svih je zemalja èlanica <strong>za</strong>traeno da u svojimdokumentima prihvate “realno europsko planiranje”.Prihvaæanjem Vodeæih naèela <strong>za</strong> odrivi prostorni razvoj europskogkontinenta zemlje èlanice Vijeæa Europe identificirale su prostornoplanskemjere kojima se eli svim graðanima omoguæiti prihvatljiv ivotnistandard. Buduæi da se naèelo prihvatljivog ivotnog standarda smatra
227osnovnim preduvjetom <strong>za</strong> provoðenje socijalne pove<strong>za</strong>nosti i stabili<strong>za</strong>cijudemokratskih struktura diljem Europe, te mjere imaju veliko znaèenje.Vodeæa naèela takoðer slue kao temeljni orijentir <strong>za</strong> definiranje politikeprostornog ureðenja na niim razinama, tako da se gotovo svi projekti kojise financiraju iz inicijativa poput Interreg-a, strukturnih fondova, pretpristupnihi drugih fondova baziraju na tim naèelima.Interes <strong>za</strong> modele regionalnog razvoja porastao je nakon što jepoèetkom devedesetih godina <strong>za</strong>poèelo stvaranje jedinstvenog trišta.Kunzmann i Wegener (1991) objavljuju utjecajan èlanak u kojemu <strong>za</strong>govarajupolicentrièni sustav gradova kao alternativu dominaciji nekolikovelikih centara, a nizozemska Agencija <strong>za</strong> prostorno planiranje(Government of the Netherlands, 1991) izraðuje izvještaj Perspektive uEuropi, u kojemu je predloen koncept supranacionalnog prostornogplaniranja i obrazloeno <strong>za</strong>što nacionalno prostorno planiranje trebauzeti u obzir europsku dimenziju planiranja. U analizi stanja prostornogplaniranja Europska komisija (European Commission, 1991; 1994) identificiraglavne pritiske na europski prostor koji proizlaze iz društvenogi ekonomskog razvoja, kao i iz nacionalnih i regionalnih intervencija teintervencija Zajednice. Pri tome su identificirane dvije vane jezgrerasta (sjevero<strong>za</strong>pad Europe i sjeverni dio juga, tj. pojas od sjeveroistoèneŠpanjolske do sjeverne Italije i june Njemaèke), pa je traena jaèasuradnja u prostornom planiranju na podruèju cijele Europe.Na osnovi tih istraivanja, na sastanku neformalnog Vijeæa ministaraEU nadlenih <strong>za</strong> prostorno planiranje 1994. godine kao osnovniciljevi prostornog planiranja prihvaæeni su ekonomska i socijalna pove<strong>za</strong>nost,odrivi razvoj i jaèanje meðusobne pove<strong>za</strong>nosti europskog kontinenta,a kao kljuèna naèela prostornog planiranja usvojeni su usklaðenijii policentrièni urbani sustav, jednakost pristupa infrastrukturi i znanjute razborito upravljanje i odrivi razvoj europskoga prirodnog i kulturnognaslijeða (European Spatial Planning, 1994).Sljedeæi znaèajan korak u razvoju prostornog planiranja bilo jeusvajanje integralne multisektorske strategije prostornog razvoja EU(European Spatial Development Perspective; ESDP, 1999). UsvajanjemESDP-a prostor dobiva na znaèenju kao “nova dimenzija europske politike”.Zemljama èlanicama preporuèeno je da u provedbi politika Unijeveæu pozornost pridaju prostornim èiniteljima kako bi se izbjegle regionalnerazlike i uspostavio uravnoteeniji razvoj. Pokrenut je i programEuropean Spatial Planning Obvervation Network (ESPON) kao<strong>za</strong>jednièki program zemalja èlanica EU i Europske komisije s ciljemistraivanja prostornih struktura, trendova i utjecaja prostornih politikau EU. iii U programu ESPON sudjeluju sve stare i nove èlanice EU te
228Bugarska i Rumunjska, ali još ne i Hrvatska, iako ima dovoljno podatakao svom prostoru i prostornim strukturama.Prihvaæanjem ESDP-a (kao i nedavnim prijedlogom UstavaEU), prostorni razvoj i prostorna pove<strong>za</strong>nost postupno se uvode u sektorskepolitike, a europske institucije nastavljaju jaèati prostornu komponentuprilikom revizija odreðenih politika (primjerice ruralnog razvojaili <strong>za</strong>štite okoliša). iv ESDP je istodobno vaan dokument <strong>za</strong> oblikovanjeprostorne politike drava èlanica, te <strong>za</strong> meðusobno usklaðivanjeprostornih interesa drava i EU u podruèju prostorne strukture. Dr-ave èlanice dune su na temelju ESDP-a usklaðivati svoje nacionalneinterese s europskim interesima (razvojne osi, glavne luke i meðunarodnainfrastruktura), kao što su: upravljanja vodama (plovni putovi, izgradnjahidroelektrana, <strong>za</strong>štita od poplava, <strong>za</strong>štita od oneèišæenja), povezivanjeu oèuvanju okoliša i ruralni razvoj (promjena namjene zemljištaod poljoprivredne do stambene ili rekreacijske). Jedan primjer tihobve<strong>za</strong> jest èeška termonuklearna elektrana Temelin, èije je planiranoproširenje <strong>za</strong>ustavljeno nakon dogovora vlada Èeške i Austrije te brojnihakcija nevladinih organi<strong>za</strong>cija.Proširenjem EU u prostornu je strukturu Unije ukljuèen velik brojnovih metropolskih urbanih regija te malih i srednjih gradova, kao i raznolikruralni prostor, planinske regije i otoci. U mnogim novim zemljamaèlanicama glavni grad ima dominantnu poziciju u nacionalnom urbanomsustavu. Poljska, na primjer, ima brojne velike gradove, tako da secentar gravitacije proširenog EU seli prema istoku, iako se još uvijek nalazina njemaèkom teritoriju. EU nakon proširenja ima oko 70 gradova sviše od 500.000 stanovnika u kojima ivi oko 20% ukupnog stanovništva.Pitanja prostornog razvoja u EU ureðuju se na temelju meðusobnesuradnje, koordinacije i konsenzusa jer navedeni dokumenti imajustatus preporuka koje se ne moraju nuno primijeniti ako nisu prihvaæeneu nacionalnim dokumentima. No buduæi da su u sklopu ciljanihprograma poput ESPON-a i Interreg-a osigurana znatna financijskasredstva, zemlje èlanice imaju financijski interes <strong>za</strong> primjenu spomenutihpreporuka EU. vZAHTJEVI EUROPSKE UNIJE PREMAZEMLJAMA KANDIDATKINJAMAZbog svoje uloge u jaèanju ciljeva ekonomske i socijalne pove<strong>za</strong>nostiprostorni razvoj èini vaan element u proširenju EU. Istodobno
229zbog prostorne, povijesne, kulturne i prirodne raznolikosti na razini Europene postoje jedinstveni usporedivi prostorni podaci – zemlje èlaniceposljednjih godina tek pokušavaju dogovoriti pouzdane kriterije ipoka<strong>za</strong>telje koji bi bili primjenjivi u svim zemljama EU. Pojmovi i <strong>za</strong>konskaregulativa iz sustava prostornog ureðenja zemalja èlanica takoðernisu meðusobno usklaðeni. vi Stoga ne postoji “europsko” prostorno<strong>za</strong>konodavstvo, veæ samo prostorno <strong>za</strong>konodavstvo na razini dravaèlanica EU. No usprkos tome, na podruèju EU vrijedi normativno ureðenjekojemu je cilj dugoroèna vizija razvoja prostornog ureðenja usklaðenas usmjerenjima EU i drugih meðunarodnih organi<strong>za</strong>cija.Za zemlje kandidatkinje to znaèi da na podruèju prostornog ureðenjane postoje direktne obveze prema pojedinim poglavljima pravnesteèevine Zajednice. Zahtjevi EU ponajprije se odnose na obvezu dazemlje kandidatkinje politiku i ciljeve prostornog razvoja usklade s europskimciljevima prostornog razvoja, te da u nacionalno <strong>za</strong>konodavstvoo prostornom ureðenju ugrade odreðene mehanizme <strong>za</strong> usklaðivanjeinteresa s Unijom i drugim zemljama èlanicama. Jedan takav mehani<strong>za</strong>mjest obve<strong>za</strong> zemalja èlanica da postupke pripreme, izrade i prihvaæanjadokumenata prostornog ureðenja na nacionalnoj razini temeljena naèelima pravne i socijalne drave, financijske opravdanosti i demokratskogdruštva. Drugi je mehani<strong>za</strong>m da se u postupku prostornogplaniranja poštuju meðunarodne preporuke, direktive, ugovori i konvencijenpr. iz podruèja <strong>za</strong>štite okoliša, <strong>za</strong>štite prirodne i kulturne baštine,gospodarenja vodama, upravljanja obalom i otoènim podruèjima.Pojedini sektori, poput prometa, koji su ve<strong>za</strong>ni na poslove prostornogplaniranja takoðer su duni poštovati meðunarodne dogovore i posebnausmjerenja te akte EU (npr. iz podruèja poljoprivrede), kao i voditi i usmjeravativiziju razvoja svoje djelatnosti na dravnoj razini.Nove èlanice EU poput Èeške, Slovaèke i Slovenije u procesupridruivanja trebale su najprije ocijeniti stanje prostora, odrediti vlastiteciljeve i politiku prostornog razvoja te, napokon, te ciljeve i politikuuskladiti s interesima EU. Tako je Slovenija još u prosincu 2001.godine odredila novu Politiku prostornog ureðenja i usvojila Ocjenustanja i tenji u prostoru, dok je novi Zakon o prostornom ureðenjuusvojila 2002. godine (Zakon o urejanju prostora, UL 110/02). Kaoosnovna doktrina novog sustava usvojeno je naèelo odrivog i usklaðenogprostornog razvoja urbanih i ruralnih podruèja, a predviðeni su instrumentiaktivne zemljišne politike, kako lokalnih <strong>za</strong>jednica, tako i dr-ave. Uspostavljena su i nova pravila i naèin sudjelovanja svih <strong>za</strong>interesiranihosoba u postupku pripreme i prihvaæanja prostornih odluka.
230Stoga se moe <strong>za</strong>kljuèiti da æe i Hrvatska u procesu pridruivanjaEU trebati osigurati i ugraditi sljedeæa tri elementa u svoje <strong>za</strong>konodavstvos podruèja prostornog ureðenja:• Osigurati stroe poštovanje cjelokupne <strong>za</strong>konske regulative koja seodnosi na prostorno ureðenje, npr. uvesti veæe ovlasti u kontroli prostora,poveæati novèane kazne <strong>za</strong> nepridravanje <strong>za</strong>kona, osiguratiuvjete da se prostorni planovi provode na naèin da se štiti prirodna ikulturna raznolikost, štedi i èuva prostor <strong>za</strong> buduæe naraštaje, i sl.• Ugraditi u <strong>za</strong>konodavstvo odredbu o sudjelovanju javnosti u postupkupripreme prostornih planova (trenutaèno se u Hrvatskoj predviðasudjelovanje javnosti samo u toku izrade, ali ne i u toku pripreme prostornihplanova).• Stvoriti uvjete da prostorni planovi budu izraz realnih moguænostidruštva, a ne samo vizije urbanista i arhitekata <strong>za</strong> koje ne postojistvarna financijska opravdanost. viiTe bi <strong>za</strong>htjeve bilo lako ispuniti kad bi EU provjeravao samoformalnopravnu ugraðenost u domaæe <strong>za</strong>konodavstvo. Meðutim, pregovorio èlanstvu u EU vode se ponajprije o uvjetima uz koje æe zemljekandidatkinje primjenjivati te administrativno i <strong>za</strong>konski provoditirješenja prihvaæena na pojedinom podruèju na europskoj razini. Sljedeæepoglavlje upozorava na, naalost, ne<strong>za</strong>dovoljavajuæu praksu prostornogplaniranja u Hrvatskoj.PROSTORNO UREÐENJE U HRVATSKOJOvo poglavlje pokušaj je opisa postojeæeg stanja prostornogureðenja u Hrvatskoj i njegove usporedbe sa <strong>za</strong>htjevima EU.Poèetkom devedesetih godina oèekivalo se da æe Hrvatska kaosamostalna drava <strong>za</strong>poèeti prostorni razvoj na novim temeljima i s novimciljevima u odnosu prema bivšem sustavu i dravi. S obzirom nadugogodišnje iskustvo u prostornom ureðenju, oèekivalo se da je dravnauprava dovoljno zrela <strong>za</strong> nove <strong>za</strong>datke iz tog podruèja. Osim vlastitihprimjera prostornog ureðenja, prouèavana su i iskustva iz visokorazvijenihzemalja Europe. Naalost, zbog slabijeg funkcioniranja tijeladravne uprave i brojnih društveno-politièkih, ekonomskih i kulturnihpromjena, sustav prostornog ureðenja razvijao se u drukèijem smjeruod oèekivanoga, a planirani razvoj odvijao se sporije nego što se predviðalo.Ratna ra<strong>za</strong>ranja, uvoðenje parlamentarne demokracije, jaèanje
231privatnog vlasništva, prijelaz na trišno gospodarstvo, novo teritorijalnoustrojstvo, europski integracijski procesi i globali<strong>za</strong>cija imali su kaonepredviðenu posljedicu krizu sustava vrijednosti prostornog ureðenjate <strong>za</strong>nemarivanje <strong>za</strong>jednièkih i dugoroènih interesa u prostoru.O kojim se konkretno problemima radi? Nove jedinice lokalnesamouprave i uprave nisu bile potpuno spremne preuzeti, izmeðu ostalihposlova, i poslove upravljanja svojim prostorom. U najveæem brojusluèajeva jedinice lokalne samouprave preuzele su prostorne planove izstarog sustava koji nisu bili prilagoðeni novim vlasnièkim pravima, a timeni interesima pojedinaca i <strong>za</strong>jednice. Pravo nad nekretninom poèelose izjednaèavati s apsolutnim pravom nad nekretninom, bez poštovanjaosiguranja i <strong>za</strong>štite javnog interesa. Zbog pogrešnog shvaæanja pravavlasništva nad nekretninama poveæan je broj bespravnih gradnji idrugih <strong>za</strong>hvata u prostoru, a <strong>za</strong>nemareni su <strong>za</strong>htjevi od <strong>za</strong>jednièkog interesa,poput tehnièke i društvene infrastrukture.Sustav prostornog ureðenja treba sadravati usklaðene planovedrave, regija, opæina i gradova. Dravna razina nadlena je <strong>za</strong> strateškiokvir prostornog razvoja (sustav prostornog ureðenja) i primjenuelemenata od nacionalnog interesa: odreðivanje glavnih prometnih koridora,naftovoda, plinovoda, elektroopskrbe, glavnih luka, glavnihaerodroma, podruèja posebne namjene, nacionalnih parkova, parkovaprirode, glavnih rijeènih tokova itd. Na razini upanija rade se planoviprostornog ureðenja od interesa <strong>za</strong> upaniju kao što je odreðivanje upanijskihprometnih koridora, infrastrukture, <strong>za</strong>štiæenih prirodnih podruèja,urbane mree, turizma ili rijeènih tokova. Napokon, lokalna (opæinskaili gradska) razina odgovorna je <strong>za</strong> prostorne planove od interesa<strong>za</strong> opæinu odnosno grad, tj. <strong>za</strong> odreðivanje namjene prostora.Uz tako strukturirano prostorno ureðenje pojavljuje se potreba<strong>za</strong> sloenom vertikalnom i horizontalnom sektorskom koordinacijom.U naèelu bi sve razine planiranja trebale biti neovisne, ali meðusobnopove<strong>za</strong>ne suradnjom, koordinacijom i konsenzusom. Meðutim, u Hrvatskoju sadašnjim uvjetima takav naèin planiranja nailazi na velike teškoæe.Novim teritorijalnim ustrojem 1992. godine neka naselja koja subila objedinjena u sastav opæine postala su samostalna i dobila su moguænostosnivanja tijela lokalne samouprave. Na taj su naèin nastavljenidemokratski procesi na lokalnoj razini, a jedinice regionalne i lokalnesamouprave dobile su pravo i obvezu gospodarenja vlastitim prostorom,a time i oèuvanja vlastitog identiteta. Meðutim, ustrojeno je èak547 jedinica lokalne samouprave (123 grada i 424 opæine), od kojihmnoge zbog niskih prihoda nisu mogle financirati vlastite tekuæe potre-
232be. Zbog toga je financiranje razvojnih planova, prostornih planova iliprojekata razvoja pojedinih sektora mnogim opæinama bila teško ostvarivaobve<strong>za</strong>.No postoje i drugi problemi koji upuæuju na <strong>za</strong>kljuèak da se narazini lokalne samouprave ne vodi kvalitetna komunalna, zemljišna iprostorna politika kojom bi se štitile socijalne, ekonomske, kulturne iekološke vrijednosti prostora. Jedan od tih problema jest to što prostorniplanovi ureðenja opæina i gradova u veæini sluèajeva ostaju na stupnjuodreðivanja graðevinskih podruèja. Pri tome se <strong>za</strong>nemaruju katkadznaèajne posljedice podjele prostora na graðevinsko (tj. prostor koji jeizgraðen i koji je planiran <strong>za</strong> graðenje) i izvangraðevinsko podruèjeprostornog plana. Primjerice, èest je sluèaj koèenja razvoja obiteljskihpoljoprivrednih gospodarstava. Prostorni planovi opæina i gradova takoðerèesto nemaju jasno odreðene namjene prostora (turistièku, industrijsku,eksploatacijska polja), ili nisu dovoljno analizirani meðusobniutjecaji razlièitih namjena prostora (npr. smanjenje trišne vrijednostizbog buke ili blizine izvora oneèišæenja). Buduæi da je vrijednost zemljištaveæa ako je odreðeno kao graðevinsko, cilj je gotovo svakog vlasnikada njegovo zemljište bude odreðeno kao graðevinsko. S obziromna to da je odreðivanje graðevinskog podruèja u nadlenosti lokalne samouprave,èesto su površine odreðene <strong>za</strong> gradnju veæe od potreba naseljau odnosu prema njihovim moguænostima. Iako postoje smjernicenadlenog ministarstva o racionalnom postupanju sa zemljištem kaovanim resursom, prilikom odreðivanja graðevinskog podruèja navedenese smjernice izbjegavaju, a nadleno ministarstvo nema <strong>za</strong>konskeovlasti smanjivati graðevinsko podruèje. Stoga se i dalje poveæavapovršina graðevinskih podruèja u prostornim planovima ureðenja opæinana štetu prirodnog prostora.Drugi problem na lokalnoj razini jest to da su mnogi prostorniplanovi <strong>za</strong>starjeli. Mnogi su npr. <strong>za</strong>snovani na naèelima društvene izgradnje,koja, naravno, nije primjerena aktualnim društveno-ekonomskimtrendovima poput razvoja privatnog poduzetništva i trišta nekretnina.Taj nesklad osobito se oèituje na jadranskoj obali, koja je postalaizuzetno atraktivan prostor <strong>za</strong> gradnju, a time i <strong>za</strong> ulaganje u nekretnine(v. Mihaljek, 2005). Na primjer, radi poticanja razvoja turizma, Ministarstvoturizma putem bankarskih kredita stimulira izgradnju turistièkihobjekata. Ta inicijativa, meðutim, nije praæena primjerenim prostornimplanovima. Iako su jedinicama lokalne samouprave dane ovlastida same gospodare svojim prostorom, mnoge <strong>za</strong> to nemaju financijske,tehnièke ni struène moguænosti. Zbog toga je u srpnju 2004. godi-
233ne Sabor nadlenom Ministarstvu <strong>za</strong> prostorno ureðenje dao ovlasti neposrednekontrole nad donošenjem dokumenata prostornog ureðenja <strong>za</strong><strong>za</strong>štiæeni obalni pojas obale i otoka. viii Nadalje, osim velikog opsegabespravne gradnje, velik je problem narušavanje prirodnih i estetskihvrijednosti prostora otvaranjem velikog broja kamenoloma, kako uunutrašnjosti, tako i na obali, koji najèešæe nisu planirani dokumentimaprostornog ureðenja.Treæi problem na lokalnoj razini jest èinjenica da se u prostornimplanovima opæina i gradova najèešæe ne odreðuju potencijalne iliistraene lokacije <strong>za</strong> odlaganje odnosno zbrinjavanje otpada. Razlozizbog kojih se to pitanje <strong>za</strong>nemaruje najèešæe su nesreðena prava vlasništvanad zemljištem, nepravodobno planiranje i nedovoljna struènost urješavanju sloenih pitanja zbrinjavanja otpada.Èetvrto, graðevinsko podruèje uglavnom se širi uz postojeæeasfaltirane prometnice, a da se pri tome ne vodi dovoljna briga o planskojgradnji potrebne tehnièke infrastrukture (primjerice pješaèkih nogostupa,vodoopskrbne mree ili odvodnje). Iako komunalna opremljenostpoveæava ekonomsku vrijednost nekretnina, još se prilikom izradeplanova ne pridaje dovoljno panje planiranju tehnièke i društvene infrastrukture.Širenjem naselja uz postojeæe prometnice gubi se njihov prvobitnioblik.Slièni se problemi pojavljuju i na razini upanija. Sukladno odredbamaZakona o prostornom ureðenju, <strong>za</strong> sve su upanije izraðeni iusvojeni prostorni planovi. Meðutim, ti planovi nisu usklaðeni sa sektorskimplanovima razvoja (npr. poljoprivrede, šumarstva, turizma, rudarstva,kulture ili prometnica) na upanijskoj razini (koji èesto i nisupropisani), tako da dolazi do koèenja razvoja pojedinih sektora.S obzirom na opæine i upanije, ni nadleno Ministarstvo nije upovoljnijoj situaciji kada je nositelj izrade prostornih planova posebnihobiljeja. Najveæe prepreke u takvim situacijama jesu nedostatak ilineobjedinjenost sektorskih ba<strong>za</strong> podataka, nesreðena vlasnièka pitanja,neaurirane geodetske podloge, nepoznavanje sektorskih planova islabo poznavanje meðusobne ovisnosti sektorskih planova. Zbog sporogrješavanja tih bitnih problema još se više kasni u rješavanju sloenihodnosa prostornog planiranja.Na temelju izraðenih prostornih planova nadlene bi institucijeiz <strong>Hrvatske</strong> trebale sudjelovati i u provoðenju meðunarodnih projekatajer je na europskoj razini takva suradnja meðunarodna obve<strong>za</strong>. Meðutim,domaæi i meðunarodni projekti èesto se prekidaju, tako da Hrvatskanema objedinjenih, kontinuiranih i dugoroènih projekata <strong>za</strong> prostor-
234ni razvoj na svim razinama, kao ni meðusobno usklaðenih kvalitetnihsektorskih ba<strong>za</strong> podataka. Projekti se prekidaju zbog promjene vladajuæegarniture ili zbog odlaska s radnog mjesta osoba koje nemaju politièkupoziciju ali su osmislile projekt. Èesto je uzrok prekida projekta ireorgani<strong>za</strong>cija tijela dravne uprave. Meðu takve razloge pripadaju ineriješeni odnosi u utvrðivanju nadlenosti izmeðu ministarstava. Posljedicatakvog stanja jest to da se pokatkad financiraju projekti koji nisuu nadlenosti pojedinih sektora. Tako Ministarstvo turizma financiraprojekt obnove seoskih kuæa Pod stoljetnim krovovima, iako bi ponadlenosti takav projekt trebalo financirati Ministarstvo kulture. No,uzrok prekida (ili neuspjeha) pojedinih projekata nije samo u problematiènojnadlenosti provedbe projekata. Èesto projekti nisu kvalitetnometodološki osmišljeni i ne planiraju se <strong>za</strong> dugoroèno razdoblje, pa nisuni osigurana financijska sredstva <strong>za</strong> njihovu provedbu. Nadalje, uizradi projekata katkad ne sudjeluju svi relevantni sektori, veæ najèešæeoni koji su projekt <strong>za</strong>mislili, dok npr. nadlene slube <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu prirodnogi kulturnog naslijeða nedovoljno sudjeluju. Te se greške u posljednjevrijeme ispravljaju jer su nositelji mnogih projekata postali svjesnijiznaèenja <strong>za</strong>štite prirodnog i kulturnog naslijeða. No odgovarajuæe slubekoje bi koordinirale i vodile projekte prostornog razvoja, kako na dr-avnoj razini, tako i na niim razinama, još uvijek nisu uspostavljene.Koliko je postojeæi sustav prostornog ureðenja u Hrvatskoj usklaðens Vodeæim naèelima <strong>za</strong> odrivi razvoj europskog kontinenta? Naformalnoj razini ne moe se poreæi odreðeni stupanj usklaðenosti. Sukladnoodredbama Zakona o prostornom ureðenju iz 1994. godine, nadravnoj su razini izraðeni Strategija prostornog ureðenja Republike<strong>Hrvatske</strong> (1997. godine) i Program prostornog ureðenja Republike <strong>Hrvatske</strong>(1999. godine). U skladu s Vodeæim naèelima <strong>za</strong> odrivi prostornirazvoj europskog kontinenta, u tim su dokumentima odreðene problemskecjeline <strong>za</strong>jednièkih obiljeja: podruèja uz dravnu granicu, ruralniprostor i selo, brdsko-gorsko ruralno podruèje, otoci hrvatskogJadrana i, kao specifièna cjelina, ratom <strong>za</strong>hvaæena podruèja. Kako bi sešto uspješnije rješavala njihova problematika, ta podruèja prati i <strong>za</strong>konskaregulativa. ix A sukladno tim <strong>za</strong>konima, izraðuju se sektorske strategije,programi i planovi.Iako prostorno ureðenje nije izrièito definirana <strong>za</strong>daæa EU, financijskeobveze EU prema zemljama kandidatkinjama jasno upuæujuna nadlenost EU u usklaðivanju mjera prostorne politike (ESDP,1999). U Hrvatskoj postoji djelomièna usklaðenost s demokratskim naèelimasudjelovanja javnosti u donošenju dokumenata prostornog ure-
235ðenja. Primjerice, odredbama Zakona o prostornom ureðenju javnostsudjeluje tijekom postupka izrade prostornih planova putem institucijajavnog uvida i javne rasprave. Meðutim, u Hrvatskoj javnost još ne sudjelujeu procesu pripreme dokumenata prostornog ureðenja.U skladu s opæim normativnim ureðenjem, neusklaðenost <strong>za</strong>konodavstvapostoji i u pitanjima financijske opravdanosti planova prostornograzvoja. Zbog nestabilne financijske situacije proteklih godina,osmišljene dokumente prostornog ureðenja po pravilu ne prati odgovarajuæafinancijska anali<strong>za</strong>.Ti nedostaci na prvi pogled moda ne izgledaju tako znaèajni.Meðutim, treba imati na umu da zbog nedovoljno pripremljenog i prilagoðenogsustava prostornog ureðenja <strong>Hrvatske</strong> europskim trendovimaproces pridruivanja <strong>Hrvatske</strong> EU moe dovesti do daljnjih velikihtransformacija u prostoru. Osim toga, u sklopu procesa pridruivanjaoèekuje se jasnija uspostava reda u <strong>za</strong>konodavstvu prostornog ureðenja.To se prije svega odnosi na uspostavu ciljeva prostornog ureðenja kojimæe se ostvariti neposrednije upravljanje prostorom te djelotvornijinadzor <strong>za</strong>konodavstva. Za poboljšanje postojeæeg stanja u prostornomureðenju u Hrvatskoj je potrebno osigurati i meðusobno usklaðeno planiranjeprostornih, ekonomskih i društvenih ciljeva razvoja. Napokon,Hrvatskoj, kao i Europi, još nedostaje ujednaèeni sustav kriterija i poka<strong>za</strong>teljakoji bi omoguæili pregled i kontrolu provedbe postavljenih ciljevaprostornog razvoja.ZAKLJUÈAKHrvatska ima znaèajan prostorni poloaj izmeðu <strong>za</strong>pada i istokaEurope te izmeðu srednje i mediteranske Europe. Iako utjecaj proširenjaEU na prostor novih èlanica i <strong>Hrvatske</strong> još nije poznat, zbog vanostitog poloaja nije nerealno oèekivati opsenu i dugoroènu transformacijuhrvatskog prostora. S obzirom na to da se Hrvatska ne moeizdvojiti iz europskih procesa, treba se aktivno u njih ukljuèiti i iskoristitiih <strong>za</strong> oèuvanje i unaprjeðenje vlastitog prostora. Stoga je osnovni<strong>za</strong>kljuèak ovog rada da je potrebno izgraditi nov odnos prema prostorute odgovornu i djelotvornu politiku prostornog ureðenja koja bi ukloniladosadašnje slabosti i utvrdila ciljeve i politiku prostornog razvoja sukladneeuropskima.Što to konkretno podrazumijeva? Buduæi da Hrvatska još nijeèlanica EU, vaan mehani<strong>za</strong>m <strong>za</strong> provedbu ciljeva prostornog razvoja
236jest sudjelovanje u programima prekograniène, regionalne i meðudr-avne suradnje Interreg i Central European, Adriatic, Danubian, South-Eastern European Space (CADSES). Ti programi <strong>za</strong>hvaæaju prostor izvangranica EU i èine polazne toèke <strong>za</strong> daljnji razvoj europske politikeprostornog razvoja, kako <strong>za</strong> prostor EU, tako i <strong>za</strong> prostor proširenja.Hrvatskoj bi takoðer radi unutarnje kohezije i uravnoteenog razvojaEU, trebalo biti u interesu sudjelovati u meðunarodnim projektima prostornograzvoja poput ESPON-a. U procesu proširenja potrebno je opæenitopoveæavati znanje o specifiènim i<strong>za</strong>zovima koji se pojavljuju prilikomproširenja teritorija EU.Drugo, svi èimbenici nadleni <strong>za</strong> prostorni razvoj trebali bi poštovatitemeljne ciljeve prostornog razvoja EU. Perspektiva europskogprostornog razvoja temelji se na naèelima ujednaèenoga i odrivog razvoja,poglavito putem jaèanja gospodarske i socijalne pove<strong>za</strong>nosti, a ubuduænosti vjerojatno i na naèelu prostorne pove<strong>za</strong>nosti. Usklaðivanjepolitike prostornog razvoja <strong>Hrvatske</strong> s europskim procesima <strong>za</strong>htijevanovu strategiju. Primjereno tome, postojeæi okvir politike prostornogureðenja treba preusmjeriti i u njegovu provedbu ukljuèiti ne samo nositeljeodluèivanja u dravi i upanijama, nego i u opæinama i gradovima,jer lokalne vlasti svojim planovima i mjerama odluèujuæe utjeèu naprostor.Treæe, Hrvatska se treba aktivno ukljuèiti u odreðivanje meðunarodnousporedivih prostornih podataka. Te aktivnosti ne obuhvaæajusamo stvaranje statistièki ujednaèenih podataka i institucija, veæ istvaranje ba<strong>za</strong> podataka <strong>za</strong> praæenje promjena stanja u prostoru na raziniopæina, regija i drave. Buduæi da takve baze podataka slue kaoosnova <strong>za</strong> prostorno planiranje i prostorni razvoj na svim razinama,vano je dogovoriti pouzdane kriterije i poka<strong>za</strong>telje koji bi pomogliostvarenju cilja odrivog razvoja.Èetvrto, iako ne postoji “europsko” prostorno <strong>za</strong>konodavstvo, uprocesu pridruivanja potrebno je odreðene <strong>za</strong>konske propise uskladitis europskom praksom. Primjerice, javnost bi trebala sudjelovati u postupkupripreme prostornih planova i odreðivanja <strong>za</strong>hvata u prostoru.Prostorni planovi trebali bi sadravati analizu financijske opravdanosti.Potrebno je takoðer ojaèati kontrolu primjene <strong>za</strong>kona. Napokon, iako jepostojeæom <strong>za</strong>konskom regulativom propisan odnos izmeðu planskihdokumenata razlièitih razina, još uvijek nije riješen odnos izmeðu dokumenatarazlièitih sektora gospodarstva. Buduæi da je nadleno <strong>za</strong>izradu <strong>za</strong>konske i provedbene podloge prostornog razvoja i prostornogureðenja, Ministarstvo <strong>za</strong>štite okoliša, prostornog ureðenja i graditelj-
237stva trebat æe ponijeti najveæi teret usklaðivanja <strong>za</strong>konodavstva s europskompraksom. Meðutim, i ostala ministarstva koja u svom djelokrugurada imaju dio nadlenosti prostornog razvoja i ureðenja – primjerice<strong>za</strong>štitu prirode i voda, kulture, turizma, prometa ili razvoja – trebat æeuskladiti svoje <strong>za</strong>konodavstvo i pod<strong>za</strong>konske akte s prostornim <strong>za</strong>konodavstvomi pravnom steèevinom EU.Formalna pravila ve<strong>za</strong>na uz planiranje prostora mogu se promijenitipreko noæi. Meðutim, oèuvanje i unaprjeðenje vrijednosti u prostorune ovisi samo o formalnom pridravanju propisa, veæ i o etièkomi moralnom ponašanju pojedinaca i društva u cjelini. Pri tome trebaimati na umu da ne postoji univer<strong>za</strong>lni recept <strong>za</strong> dugoroèno odrivi društveno-ekonomskirazvoj, pa svaka drava treba pronaæi vlastiti naèinuravnoteenoga gospodarenja prostorom. Za razliku od visokorazvijenihzemalja Europe, u kojima je prostor dobio na politièkom znaèenjui ima karakter društvene vrijednosti, prostor u Hrvatskoj – osim onogauz morsku obalu – nije postao dovoljno jako teište društvenoga i politièkoginteresa. Stoga slijepo prepisivanje <strong>za</strong>kona iz pojedinih podruèja,kao i uvoðenje novih institucija prema primjeru zemalja èlanicaEU, moe imati suprotni efekt od planiranoga. Uspjeh æe izostati ako sepitanja prostornog ureðenja planiraju i organiziraju samo s dravne ilieuropske razine. Ideje, poticaji i vizije uvelike trebaju dolaziti od stanovništvai lokalne samouprave.i Prostorna struktura Europe npr. podrazumijeva poznavanje razmještaja stanovništvapo regijama, visinu BDP-a po regijama, te meðusobni odnos regija s potencijalnomjezgrom rasta tzv. pentagonom.ii European Conference of Ministers Responsible for Regional Planning, u daljnjemtekstu CEMAT.iii U sklopu program ESPON tijekom 2002–2006. izradit æe se dijagnoze glavnih teritorijalnihrazvojnih tokova na razini EU, te utvrditi poteškoæe i potencijali <strong>za</strong> razvojprostora, kartografski prikazi glavnih prostornih razlika i njihov intenzitet, prostorniindikatori i tipologije <strong>za</strong> uspostavu uravnoteenoga i policentriènog razvojaproširenog EU i baze podataka <strong>za</strong> koordinaciju sektorskih politika.iv Prema odredbi èlanka I-3, toèka 3. Nacrta Ustava Europske unije (EuropeanParliament, 2004), “prostorna pove<strong>za</strong>nost” postala bi novi cilj EU. Za usporedbu,èlankom 16. Ugovora o <strong>Europskoj</strong> <strong>uniji</strong> odreðena su samo dva glavna cilja EU:ekonomska i socijalna pove<strong>za</strong>nost.v Interreg je inicijativa EU <strong>za</strong> poticanje meðuregionalne suradnje; vidjeti [www.interreg3c.net/web/home_en].vi Neusklaðenost europske prostorne regulative ponajprije se odnosi na podruèjeneusklaðenih pojmova, a time i upravno-pravnih postupaka, poput izdavanjaodobrenja <strong>za</strong> gradnju ili albenog postupka (Radna <strong>za</strong>jednica Alpe Jadran, 2002).vii Primjerice, Zakon o prostornom planiranju i ureðenju prostora iz 1980. godine
238sadravao je odredbu u kojoj je bila obve<strong>za</strong> da planovi ureðenja prostora moraju bitifinancijski potkrijepljeni.viii Vidjeti Izmjenu <strong>za</strong>kona o prostornom ureðenju (NN 100/04).ix To su Zakon o brdsko-planinskim podruèjima, Zakon o poljoprivredi, Zakon o otocimai Zakon o podruèjima od posebne dravne skrbi.
239LITERATURACEMAT, 1983. European Regional/Spatial Planning Charter–TorremolinosCharter. Strasbourg, Rec. (84)2.CEMAT, 1988. European Regional Planning Strategy. Strasbourg,Resolution (88)6X.CEMAT, 1999. Perspektiva europskog prostornog razvoja (ESDP).Zagreb: Ministarstvo prostornog ureðenja, graditeljstva i stanovanjaRepublike <strong>Hrvatske</strong>.Council of Europe, 2002. Guiding Principles for Sustainable SpatialDevelopment of the European Continent. Rec (2002) 1.ESPON, 2004. ESPON in progress, Preliminary results by autumn2003. Printed in Denmark.European Commission, 1991. Europe 2000: Views on the Developmentof the Territory of the Community. Brussels: European Commission.European Commission, 1994. Europe 2000+: Cooperation for theSpatial Development of Europe. Research Study. Brussels: EuropeanCommission.European Commission, 1997. “The EU Compendium of Spatial PlanningSystems and Policies”. Luxemburg European Union, RegionalPolicy and Cohesion, 28.European Parliament, 2004. Costitution for Europe [online]. Brussels:European parliament, CIG 86/04. Available from: [www.europa.eu/parlament].European Spatial Planning, 1994. Informal Council of Spatial PlanningMinisters. Leipzig, 21/22 September 1994. Results of the meeting,Bundesministerium für Raumordnung, Bauwesen und Städtebau.Government of the Netherlands, Agency for Spatial Planning,1991. Perspectives in Europe. Amsterdam: Netherlands Ministry ofHousing, Spatial Planning and the Environment.Kunzman, K. and Wegener, M. 1991. The pattern of urbanisation inWestern Europe 1969-1990. Report for the Directorate GeneralXVI of the Commission of the European Communities as a part ofthe study “Urbanisation and the function of the cities in the EuropeanCommunity”. Dortmund: <strong>Institut</strong> für Raumplanung.Lavrenèiæ, V., 2002. “O politiki urejanja prostora in oceni stanja in te-enj v prostoru” [online]. Okolje & prostor, (79), 1-3. Availablefrom: [www.gov.si/mop /dokumenti].Marinoviæ-Uzelac, A., 2001. Prostorno planiranje. Zagreb: Dom i svijet.MEI, 2002. Sporazum o stabili<strong>za</strong>ciji i pridruivanju izmeðu Republike<strong>Hrvatske</strong>, s jedne strane, i europskih <strong>za</strong>jednica i njihovih drava
240èlanica s druge strane [online]. Zagreb: Ministarstvo <strong>za</strong> europskeintegracije. Dostupno na: [www.vlada.hr].Mihaljek, D., 2005. “Sloboda kretanja kapitala, trište nekretnina i turi<strong>za</strong>m:blagodat ili nevolja <strong>za</strong> Hrvatsku na putu u Europsku uniju?”,u: K. Ott, ur. Pridruivanje <strong>Hrvatske</strong> <strong>Europskoj</strong> <strong>uniji</strong>: ususret i<strong>za</strong>zovimapregovora. Zagreb: <strong>Institut</strong> <strong>za</strong> javne financije : FriedrichEbert Stiftung, 181-222.Ministrstvo <strong>za</strong> okolje, prostor in energijo Republike Slovenije,2003. “Posledice širitve EU” u Zbornik mednarodnega seminarjakot spremljevalnega dogotka 13. evropske konference ministrov odgovornih<strong>za</strong> regionalno planiranje (CEMAT) drav èlanic SvetaEvrope, Maribor, 17-18. september 2003.MPUGS, 1997. Strategija prostornog ureðenja Republike <strong>Hrvatske</strong>,1997. Zagreb: Ministarstvo prostornog ureðenja, graditeljstva i stanovanja.MPUGS, 1999. Program prostornog ureðenja Republike <strong>Hrvatske</strong>,1999. Zagreb: Ministarstvo prostornog ureðenja, graditeljstva i stanovanja.MZOPU, 2002. Vodeæa naèela <strong>za</strong> odrivi prostorni razvoj europskogkontinenta. Zagreb: Ministarstvo <strong>za</strong>štite okoliša i prostornog ureðenja(u rukopisu prijevod Marina Denona-Krsnik).Radna <strong>za</strong>jednica Alpe Jadran, 2002. Prostorno planski instrumenti –k uèinkovitijim rješenjima, Zagreb: Ministarstvo <strong>za</strong>štite okoliša iprostornog ureðenja.Vision Planet, 2000. Strategies for Integrated Spatial Development ofthe Central European Danubian and Adriatic Area, BackgroundReport, April 2000. Community Initiative Interreg II C and thePHARE-CBC programmesVlada RH, 2004. Nacionalni program Republike <strong>Hrvatske</strong> <strong>za</strong> pridruivanje<strong>Europskoj</strong> <strong>uniji</strong>. Zagreb: Vlada Republike <strong>Hrvatske</strong>.Zakon o brdsko-planinskim podruèjima, NN 12/02 i 32/02. Zagreb:Narodne novine.Zakon o otocima, NN 34/99 i 149/99. Zagreb: Narodne novine.Zakon o podruèjima od posebne dravne skrbi, NN 26/02. Zagreb:Narodne novine.Zakon o poljoprivredi, NN 66/01 i 83/02. Zagreb: Narodne novine.Zakon o prostornom ureðenju, NN 30/94, 68/98, 61/01, 32/02 i100/04. Zagreb: Narodne novine.Zakon o urejanju prostora, UL 110/02. Ljubljana: Uradni list RepublikeSlovenije.
241Poglavlje 10.KOLIKO JE HRVATSKA SPREMNAISKORISTITI SREDSTVA REGIONALNEPOLITIKE EUROPSKE UNIJE?PRIMJER ISTREInes Kersan-Škabiæ*Sveuèilište u RijeciFakultet ekonomije i turizma “Dr. Mijo Mirkoviæ”PulaSAETAKU radu se analiziraju obiljeja regionalne politike EU i istièe sekomponenta regionalne politike prema zemljama srednje i istoène Europeu fa<strong>za</strong>ma kandidature i punopravnog èlanstva. Poseban je naglasakna moguænostima <strong>Hrvatske</strong> u korištenju sredstvima koje EU nudi.Moguænosti hrvatskih regija poka<strong>za</strong>ne su na primjeru Istre koja se vrlouspješno ukljuèuje u korištenje sredstava CARDS programa i projekataInicijativa EU. Da bi se Hrvatska (i njezine regije) što bolje pripremila<strong>za</strong> korištenje sredstava, potrebno je donijeti odreðene razvojne dokumente,uspostaviti i reorganizirati odreðene institucije i unaprijeditisuradnju s regijama iz EU.Kljuène rijeèi:regionalna politika, Europska unija, strukturni fondovi, Kohezijskifond, nove zemlje èlanice, Hrvatska, Istra* Autorica <strong>za</strong>hvaljuje anonimnim recenzentima.
242UVODCilj rada je spoznati regionalnu politiku EU, analizirati mehanizmenjegova djelovanja te moguænosti i poteškoæe <strong>Hrvatske</strong> i njezinihregija u korištenju tih sredstava. Istraivanju se prilazi s pretpostavkama:(a) da regionalna politika EU pridonosi razvoju regija i zemaljakorisnica; (b) da Hrvatska trenutaèno nema velikih moguænosti korištenjainstrumenata regionalne politike EU, ali nije ni dovoljno spremna<strong>za</strong> apsorbiranje takvih projekta i programa; (c) da se Istra istièe u nastojanjui iskorištavanju moguænosti ukljuèivanja u razlièite projekte pamoe posluiti kao putokaz ostalim hrvatskim regijama.U radu se najprije daju temeljne odrednice regionalne politikeEU, njezina naèela i ciljevi. Istaknut je postupak dobivanja sredstava izstrukturnih fondova (SF) i prika<strong>za</strong>ni su prioriteti i instrumenti buduæegfinanciranja. Potom se analizira dodjela sredstava SF-ova zemljamaèlanicama EU i istrauju se njihovi uèinci na gospodarski razvoj. Posebnaje vanost dana analizi regionalne politike zemalja srednje iistoène Europe (SIE) u statusu kandidatkinja i, nakon toga, kao punopravnihèlanica EU te se istrauju uèinci primljene pomoæi.Polazište odnosa EU prema Hrvatskoj moe se naæi u posebnojpolitici prema Zapadnom Balkanu kao regiji, što determinira i moguænostkorištenja sredstava i programa EU. U radu su analizirana obiljejaregionalne politike <strong>Hrvatske</strong> i istaknute poteškoæe i nedostaci postojeæepolitike. Na primjeru Istre, jedne od najrazvijenijih hrvatskih regija,istaknuta je moguænost ukljuèivanja hrvatskih regija u programe iprojekte EU. Na temelju tog primjera, ali i analize procedure dobivanjasredstava uz pomoæ razlièitih instrumenata regionalne politike EU, definiranesu potrebne mjere nune <strong>za</strong> bolje, opsenije i kvalitetnije ukljuèivanje<strong>Hrvatske</strong> u regionalnu politiku EU.REGIONALNA POLITIKA EUROPSKE UNIJETemeljna naèela i ciljeviRegionalna politika temelji se na financijskoj solidarnosti kojatreba osigurati da sve regije i njezini graðani mogu u potpunosti iskoristitiprednosti jedinstvenog trišta te ekonomske i monetarne unije. Onatakoðer pomae nedovoljno razvijenim regijama u procesu restrukturiranjatako da budu sposobne odgovoriti snanim konkurentskim priti-
243scima na jedinstvenom trištu. Sve aktivnosti SF-ova moraju se temeljitina pet naèela:• naèelu koncentracije: odnosi se na geografsku koncentraciju koja jedefinirana ciljevima SF-ova,• naèelu programskog planiranja: odnosi se na višegodišnje programeraspodjele sredstava regionalne politike,• naèelu pridodavanja (pridruivanja): što znaèi da regionalna politikaEU dopunjuje nacionalne politike regionalnog razvoja i da one morajubiti kompatibilne (Barnes & Barnes, 1995: 278-279),• naèelu partnerstva: obuhvaæa proces dogovaranja izmeðu Europskekomisije i zemalja èlanica o aktivnostima regionalne politike,• naèelu efikasnosti: koje znaèi da postoji proces nadgledanja i provjeretrošenja sredstava regionalne politike EU (Hitiris, 2003:231).Temeljni kriteriji prema kojima se neka regija svrstava u potencijalnekorisnike regionalne politike EU jesu ispodprosjeèna razinaBDP-a po stanovniku i natprosjeèna stopa ne<strong>za</strong>poslenosti u usporedbi sprosjekom EU.Osnovni instrumenti financijske solidarnosti jesu èetiri SF-a:Europski fond <strong>za</strong> regionalni razvoj (ERDF), Europski socijali fond(ESF), Financijski instrument <strong>za</strong> orijentaciju u ribarstvu (FIFG), Europskifond <strong>za</strong> poljoprivrednu orijentaciju i garanciju – sekcija orijentacija(EAGGF – Orijentacija). iOkvir 1. Prioritetni ciljevi financiranja iz strukturnih fondova• Cilj 1. odnosi se na regije koje <strong>za</strong>ostaju u razvoju <strong>za</strong> prosjekomEU-a (u kojima je BDP po stanovniku manji od 75% prosjeka EU;slabo naseljene regije Finske i Švedske te regije u <strong>za</strong>biti). Osiguravaim se osnovna infrastruktura i potièu ulaganja u poslovne aktivnosti.Obuhvaæa 50 regija u kojima ivi 22% stanovništva EU iprimaju 70% ukupnih sredstava. Sve te regije obiljeene su brojnimnegativnim poka<strong>za</strong>teljima: niskom razinom investicija, iznadprosjeènimstopama ne<strong>za</strong>poslenosti, nedovoljnim uslugama stanovništvui poduzeæima, ne<strong>za</strong>dovoljavajuæom osnovnom infrastrukturom.• Cilj 2. odnosi se na podruèja koja imaju strukturnih poteškoæa (restrukturiranjeindustrijskoga ili uslunog sektora, nestanak tradicionalnihdjelatnosti ruralnih podruèja, slabljenje urbanih zona,poteškoæe u ribarstvu). Potièe ekonomsku i socijalnu preobrazbu
244u industrijskim, ruralnim, urbanim i ribarskim podruèjima s visokimstopama ne<strong>za</strong>poslenosti, siromaštvom, niskom razinom <strong>za</strong>poslenostiitd. Ta podruèja obuhvaæaju 18% stanovništva EU i primajuoko 11,5% ukupnih sredstava.• Cilj 3. obuhvaæa razvoj ljudskih resursa – osuvremenjivanje sustavaobrazovanja i poticanje <strong>za</strong>poslenosti. Odnosi se na cijeli EU,osim regija ukljuèenih u cilj 1. Na cilj 3. otpada 12,3% ukupnihsredstava SF-ova.• Postoje i èetiri Inicijative EU (CI) koje promièu <strong>za</strong>jednièko rješavanjespecifiènih problema. Odnose se na 5,35% sredstava SF-ovai usmjerene su na:– prekograniènu, transnacionalnu i meðuregionalnu suradnju(Interreg III),– odrivi razvoj gradova i urbanih podruèja s poteškoæama(Urban II),– ruralni razvoj putem lokalnih inicijativa (Leader +),– uklanjanje nejednakosti i diskriminacije na trištu rada(Equal).• Dodatnih 0,65% ukupnih sredstava SF-ova namijenjeno je inovativnimmjerama kojima izravno upravlja Europska komisija i kojese odnose na pilot-projekte ili inovativne strategije suradnje irazmjene iskustava <strong>za</strong> poticanje lokalnog i regionalnog razvoja(European Commission, 2002c).Osim ta èetiri fonda, Ugovorom iz Maastrichta ustanovljen je iKohezijski fond (KF) koji je bio namijenjen <strong>za</strong> pomoæ èetirima najmanjerazvijenim zemljama regije (1992. godine): Grèkoj, Portugalu, Irskoji Španjolskoj, koje su imale BDP po stanovniku nii od 90% prosjekaEU, a sada se odnosi i na deset novih zemalja èlanica EU. Iz njegase financiraju projekti s podruèja <strong>za</strong>štite okoliša i transporta. Od2000. do 2006. godine godišnji proraèun KF-a iznosit æe 2,5 mlrd. eura,što èini ukupno 18 mlrd. eura tijekom sedmogodišnjeg razdoblja.Financiranje iz strukturnih fondovaSredstva se raspodjeljuju u obliku nepovratnih <strong>za</strong>jmova u odreðenimprogramskim razdobljima. SF-ovi ne dodjeljuju sredstva izravnoindividualnom program koji je odobrila Europska komisija nego je to udjelokrugu nacionalnih i regionalnih autoriteta ii .
245Kad se program odabere i potvrdi, financira se iz proraèuna SFova,ali i iz nacionalnih privatnih ili javnih izvora. Europsko vijeæe odreðujeproraèun SF-ova i pravila o korištenju sredstava, tj. sve zemljeèlanice EU odluèuju o programima na temelju prijedloga o kojemu supregovarali Europska komisija i Europski parlament. Tek je tada definiranashema raspodjele sredstava SF-ova prema zemljama i ciljevima.Kada je to poznato, svaka zemlja ili regija predlae svoj razvojni plan(<strong>za</strong> pomoæ podruèjima s poteškoæama i odreðenim socijalnim grupama)i ti se planovi šalju <strong>Europskoj</strong> komisiji. Komisija raspravlja sazemljama èlanicama o sadraju tih dokumenata i o sredstvima iz nacionalnihizvora i izvora Zajednice potrebnim <strong>za</strong> primjenu tih programai kada se dogovore, Komisija prihvaæa planove i programe te obavljaplaæanje na raèun zemlje èlanice. Detaljni plan tih programa izraðujunacionalne i regionalne vlasti i raspisuju natjeèaje. Relevantnevlasti odabiru projekte koji najbolje odgovaraju ciljevima programa.Napredak reali<strong>za</strong>cije tih programa nadgledaju nacionalne vlasti i informirajuKomisiju o rezultatima. iiiKohezijski fond (i ISPA) ne sufinancira programe nego projekteili dijelove projekata. Projekti se šalju Komisiji, njima upravljajunacionalne vlasti i nadgleda ih poseban odbor. Uspješna provedbatih politika ovisi o uskoj suradnji europskih, nacionalnih i regionalnihvlasti.Buduænost regionalne politike Europske unijeRegionalna politika EU morat æe u buduænosti odgovoriti nasljedeæa èetiri i<strong>za</strong>zova:• poveæanje kohezije (jedinstva) u proširenoj Uniji (socioekonomskerazlike udvostruèit æe se, a prosjeèni BDP po stanovniku EU smanjitæe se <strong>za</strong> 12,5%),• jaèanje ciljeva EU (morat æe do 2010. godine postati najuspješnije inajkonkurentnije svjetsko gospodarstvo utemeljeno na znanju),• poboljšanje kvalitete (kapaciteta) <strong>za</strong> poticanje odrivoga i ravnomjernograzvoja,• stvaranje novog partnerstva potrebnog <strong>za</strong> posti<strong>za</strong>nje kohezije (EuropeanCommission, 2004c:28-29).
246Tablica 1. Instrumenti i ciljevi strukturnih fondova u programskimrazdobljima 2000-2006. i 2007-2013.Razdoblje 2000-2006. Razdoblje 2007-2013.Ciljevi Financijski Ciljevi FinancijskiinstrumentiinstrumentiKF KF posti<strong>za</strong>nje jedinstva KFi konkurentnosti ERDFESFCilj 1. ERDF regionalna ERDFESF konkurentnost ESFEAGGF- i <strong>za</strong>poslenostOrijentacija – regionalna razinaFIFG– nacionalna razinaeuropska strategija<strong>za</strong>pošljavanjaCilj 2. ERDF europska ERDFESFteritorijalnasuradnjaCilj 3.ESFInterregERDFURBANERDFEQUALESFLeader+EAGGF– Orijentacijarazvoj ruralnog EAGGFpodruèja i– Garancijarestrukturiranje FIFGribarstva (ono štonije obuhvaæenociljem 1)Devet ciljeva Šest Tri cilja TriinstrumenatainstrumentaIzvor: European Commission (2004c:29).Veæ je poznato da æe sredstva odobrena <strong>za</strong> kohezijsku politiku ubuduæem razdoblju biti oko 336 mlrd. eura (European Commission,2004c). Regionalna politika usredotoèit æe se na reali<strong>za</strong>ciju triju ciljeva(trenutaèno ih ima devet) primjenom samo triju financijskih instrumenata(fondova).
RASPODJELA SREDSTAVA STRUKTURNIHFONDOVA I NJIHOVI UÈINCI NAGOSPODARSTVO EU-15247SF-ovi su najvaniji kanali pomoæi EU regionalnom razvoju.Udio zemalja u raspodjeli sredstava ovisi o razini njihova ekonomskograzvoja.Dodjela sredstava strukturnih fondova u EU-15Predviðeno je da æe <strong>za</strong> programsko razdoblje od 2000. do 2006.godine EU-15 biti namijenjeno 213 mlrd. eura, dodatne 22 mlrd. predviðenesu <strong>za</strong> pretpristupnu pomoæ, a 22 mlrd. <strong>za</strong> strukturne intervencije unovim zemljama èlanicama (od 2004. do 2006. godine), što daje ukupniiznos od 257 mlrd. eura. Taj iznos èini 37% proraèuna EU (EC, 2004c) iv .Tablica 2. Raspodjela sredstava strukturnih fondova prema ciljevimau EU-15, u razdoblju 2000-06. godine (u mil. eura, odobreniiznosi u cijenama iz 2004. godine)Zemlje Cilj 1. Cilj 2. Cilj 3. FIFG KF CI Ukupno Postotak Raspodjelaèlanice stanovništva prema(C 1 + C 2) zemljama(%)Austrija 288 740 585 0 0 395 2.008 28,2 0,9Belgija 690 486 817 33 0 231 2.257 12,5 1,0Danska 0 199 397 221 0 92 909 10,2 0,4Finska 1.008 541 442 33 0 280 2.304 51,7 1,0Francuska 4.201 6.569 5.013 254 0 1.155 17.192 34,0 7,4Njemaèka 22.035 3.776 5.057 121 0 1.775 32.765 29,8 14,0Grèka 23.143 0 0 0 3.388 952 27.483 100,0 11,8Irska 3.409 0 0 0 584 183 4.177 26,6 1,8Italija 24.424 2.749 4.129 110 0 1.294 32.707 46,5 14,0Luksemburg 0 44 44 0 0 14 103 28,2 0,0Nizozemska 136 861 1.866 33 0 719 3.615 15,0 1,5Portugal 21.010 0 0 0 3.388 741 25.139 66,6 10,8Španjolska 42.061 2.904 2.363 221 12.357 2.162 62.067 80,7 26,6Švedska 797 431 795 66 0 307 2.396 18,9 1,0UK 6.902 5.068 5.046 132 0 1.061 18.209 32,2 7,8EU-15 150.104 24.367 26.553 1.226 19.717 11.361 233.328 40,3 100,0Izvor: European Commission (2004c:13).
248Najviše sredstava u razdoblju od 2000. do 2006. godine u sklopuostvarenja prvog cilja dobit æe Španjolska, Italija i Grèka. Unutardrugoga i treæeg cilja najviše æe sredstava dobiti Francuska, Velika Britanijai Njemaèka. Španjolska, Italija i Njemaèka dobit æe najviše ukupnihsredstava regionalne politike EU.Uèinci regionalne politike Europske unijena zemlje korisnice Kohezijskog fondaRezultati regionalne politike EU pokazuju pozitivne trendove kojise najbolje uoèavaju usporedbom kretanja odreðenih ekonomskih poka<strong>za</strong>teljau 1991. i 2002. godini, i to <strong>za</strong> zemlje korisnice sredstava KF-a.Tablica 3. Usporedba ekonomskih poka<strong>za</strong>telja: uèinci regionalne politikeEuropske unijeGrèka Irska Portugal Španjolska EU-151991. 2002. 1991. 2002. 1991. 2002. 1991. 2002. 1991. 2002.Stope 53,4 56,9 51,4 65,0 68,0 68,6 49,2 58,4 62,2 64,0<strong>za</strong>poslenosti (%)Stope 9,7 10,0 11,9 4,3 7,4 5,1 22,3 11,4 – 7,3ne<strong>za</strong>poslenosti (%)BDP po stanovniku 60,6 70,8 76,8 125,3 65,0 70,6 80,7 86,0 100,0 100,0u PPS (% EU-15)91-95. 96-01. 91-95. 96-01. 91-95. 96-01. 91-95. 96-01. 91-95. 96-01.Prosjeèna godišnja 1,3 3,6 4,8 9,1 1,8 3,4 1,5 3,6 1,6 2,5stopa rasta BDP-a(u %) (stalne cijeneiz 1995)Izvor: European Commission (2004a).Iz tablice 3, koja pokazuje rezultate korištenja fondova regionalnepolitike EU, <strong>za</strong>mjetno je:• da su stope <strong>za</strong>poslenosti znatno porasle u svim promatranim zemljama,a u Irskoj i Portugalu 2002. godine stopa <strong>za</strong>poslenosti bila je navišoj razini od prosjeène u EU-15,• da su stope ne<strong>za</strong>poslenosti smanjene, a u grupi promatranih zemaljaIrska i Portugal imaju najnie stope ne<strong>za</strong>poslenosti,• da su stope rasta BDP-a promatranih zemalja više od prosjeka EU-15<strong>za</strong> 1% godišnje u razdoblju 1996-2001. godine; u Irskoj je BDP rastao
249èetiri puta bre od prosjeènog rasta u EU, što je rezultat velikih naporanacionalne politike, ali i korištenja sredstava regionalne politike EU,• da se BDP po stanovniku u 2002. poveæao u odnosu prema 1991. godiniu svim promatranim zemljama, a najviše u Irskoj, koja sada ima iznadprosjeènurazinu BDP-a po stanovniku te više nije korisnica KF-a.REGIONALNA POLITIKA EUROPSKE UNIJEPREMA NOVIM ZEMLJAMA ÈLANICAMAUnija se 1. svibnja 2004. godine proširila s deset novih zemaljaèlanica. To proširenje ima povijesno znaèenje zbog više razloga: jer jenajveæe dosada i jer su te zemlje nerazvijenije od prosjeka EU.Regionalna politika EU prema novim èlanicama moe se promatratiu dva razdoblja: prije i nakon njihova ulaska u punopravnoèlanstvo EU.Regionalna politika Europske unije premazemljama srednje i istoène Europe prijeposljednjeg proširenjaUnija je razvila programe pomoæi zemljama SIE kako bi što br-e i kvalitetnije provele brojne gospodarske, politièke i institucionalnereforme i <strong>za</strong>dovoljile kriterije <strong>za</strong> punopravno èlanstvo u EU. Najznaèajnijii najizdašniji izvori te pomoæi jesu:• PHARE program, koji je <strong>za</strong> razdoblje 2000-2006. godine usmjeren nadva prioritetna podruèja: (a) izgradnju institucija potrebnih <strong>za</strong> ula<strong>za</strong>ku EU i (b) financiranje investicijskih projekata v ,• ISPA program, iz kojega se financiraju investicijski projekti izgradnjetransportne infrastrukture i infrastrukture pove<strong>za</strong>ne sa <strong>za</strong>štitom okolišavi ,• SAPARD program, usmjeren na rješavanje problema strukturnog prilagoðavanjapoljoprivrede i razvoja ruralnih podruèja zemalja kandidatkinjate na pruanje pomoæi u provedbi <strong>za</strong>konodavstva EU na podruèjupoljoprivredne politike. Kada zemlje kandidatkinje postanu èlaniceEU, ukljuèuju se u <strong>za</strong>jednièku poljoprivrednu politiku i time dobivajupotporu <strong>za</strong> razvoj poljoprivrednog sektora. vii
250Da bi se neka zemlja uspješno koristila pomoæi EU putem razlièitihprograma, s ciljem posti<strong>za</strong>nja visokoga ekonomskog rasta svihsvojih regija, ona mora izgraditi efikasan institucionalni okvir koji æeomoguæiti uspješno upravljanje buduæim sredstvima regionalne politikeEU (Lajh, 2003).Buduæi da su osam zemalja SIE postale punopravne èlanice EU,moguænost korištenja sredstava iz navedenih programa postupno sesmanjuje jer se sada mogu koristiti sredstvima SF-ova i KF-a. viiiTablica 4. Ukupna sredstva programa PHARE, ISPA, SAPARD u razdoblju1990-2003. godine po zemljama korisnicama (u mil. eura)Zemlje PHARE ISPA SAPARD Ukupno Ukupna Iskoristivost1990-2002. 2000-2003. 2000-2003 sredstva (izvršena(plaæanja) (plaæanja) (I-VI). po stanovniku plaæanja/(plaæanja) (u eurima) odobrenasredstva) (%)Bugarska 827,6 61,3 29,0 917,9 112,6 51,3Èeška Republika 490,5 90,0 26,3 606,8 58,9 53,4Estonija 195,0 32,3 15,9 243,2 177,9 56,2Maðarska 968,7 114,4 9,5 1.092,6 107,1 63,6Latvija 249,0 50,7 12,4 312,1 89,3 53,9Litva 330,4 71,2 25,2 426,8 180,4 44,6Poljska 2.099,5 376,2 42,5 2.518,2 65,2 49,4Rumunjska 1.084,6 136,4 37,5 1.258,5 56,1 40,5Slovaèka 343,6 58,7 5,7 408,0 75,8 51,0Slovenija 195,7 22,0 5,3 223,0 112,1 60,1Èehoslovaèka 228,9 – – 228,9 – –Istoèna Njemaèka 28,9 – – 28,9 – –Programi 1.706,6 – – 1.706,6 – –<strong>za</strong> više zemaljaUkupno 8.748,9 1.014,2 209,4 9.972,5 95,6 50,1Izvor: European Commission (2003a; 2003b; 2004b).Promatrajuæi dobivenu pomoæ po stanovniku, vidi se da taj iznosvarira: Litva i Estonija primile su najviše, dok su Rumunjska (kojajoš nije punopravna èlanica EU) i Èeška primile najmanje sredstava(tabl. 4). Bitno je što postoji vrlo ni<strong>za</strong>k stupanj iskoristivosti sredstavakoje je EU putem programe namijenio zemljama SIE. Najnia stopaiskoristivosti ve<strong>za</strong>na je <strong>za</strong> programe ISPA i SAPARD (23 i 33%), doksu sredstva PHARE programa najbolje iskorištena – izvršena plaæanjaèine 63% odobrenih sredstava. Maðarska i Slovenija najuspješnije su u
251korištenju programa pretpristupne pomoæi (imaju najviši stupanj iskoristivosti).Tablica 5. Usporedba ekonomskih poka<strong>za</strong>telja <strong>za</strong> zemlje srednje i istoèneEurope: uèinci pretpristupne pomoæiStope Stope BDP po Stope rasta<strong>za</strong>poslenosti* ne<strong>za</strong>poslenosti stanovniku u BDP-a(%) (%) PPS (godišnje)(% EU-15)2002. 1991. 2002. 1994. 2002. 1991-95. 1996-01.Bugarska 50,6 11,1 17,8 26,6 26,4 -3,2 0,2Èeška Republika 65,4 4,1 7,3 – 61,6 -0,8 1,6Estonija 62,0 – 9,5 32,1 43,3 – 5,7Maðarska 56,2 7,8 5,6 46,3 53,3 -2,2 4,0Latvija 60,4 – 12,6 26,6 38,1 – 5,8Litva 59,9 – 13,6 27,8 39,8 – 4,6Poljska 51,5 11,8 19,8 38,5 41,7 2,3 3,3Rumunjska 57,6 3,0 7,5 – 26,4 -1,8 -0,1Slovaèka 56,8 11,8 18,7 45,4 47,1 -2,6 3,7Slovenija 63,4 10,1 6,1 62,5 69,5 -0,4 4,1EU-15 64,2 – 7,7 100,0 100,0 1,6 2,5* Podaci o stopama <strong>za</strong>poslenosti <strong>za</strong> 1991. godinu nisu raspoloivi.Izvor: European Commission (2004a); Eurostat (2003); WIIW (2003).Podaci u tablici 5. pokazuju da je veæina zemalja SIE poveæalastope rasta BDP-a u razdoblju 1996-2001. godine, ali nisu uspjele riješitiproblem visokih stopa ne<strong>za</strong>poslenosti i niskih stopa <strong>za</strong>poslenosti (uodnosu prema EU). Iznos BDP-a po stanovniku s obzirom na prosjekEU u svim se zemljama poveæao osim u Bugarskoj, ali neovisno o tome,još je uvijek na vrlo niskoj razini. Ne moe se uoèiti izravna pove<strong>za</strong>nostostvarenih ekonomskih poka<strong>za</strong>telja i primljene pomoæi. Primjerice, Èeškaje dobila najmanje pomoæi po stanovniku, ali ima vrlo visoku stopu<strong>za</strong>poslenosti (iznad prosjeka EU), nisku stopu ne<strong>za</strong>poslenosti, a èeškiBDP po stanovniku drugi je po velièini u grupi zemalja SIE. Suprotnotome, Litva i Estonija imale su visoke stope rasta BDP-a u razdoblju1996-2001. godine, ali i niske stope <strong>za</strong>poslenosti odnosno visoke stopene<strong>za</strong>poslenosti u usporedbi s Èeškom. Stoga se na temelju promatranihpoka<strong>za</strong>telja ne moe <strong>za</strong>kljuèiti da je pomoæ EU putem razlièitih programaznatnije pridonijela razvoju zemalja SIE. To je razumljivo jer su njihovestartne pozicije obiljeene bitno drugaèijom prošlošæu od ostalih,manje razvijenih zemalja EU (Grèke, Španjolske, Portugala). No u svimsu zemljama programi pomoæi EU ostavili traga na razvoj infrastruktu-
252re, institucija i trišta. Oèito je da zemlje ne smiju oèekivati kako æe EUriješiti njihove gospodarske probleme veæ moraju imati kvalitetnu razvojnustrategiju u kojoj æe pomoæ EU biti samo jedan segment koji æepratiti i potpomagati reali<strong>za</strong>ciju postavljenih ciljeva.Osim korištenja sredstava iz programa PHARE, ISPA i SA-PARD, zemlje SIE mogle su sudjelovati u jednoj od Inicijativa EU – InterregIII, koja se odnosi na pograniène regije EU i zemalja SIE. Ona jevrlo vana <strong>za</strong> jaèanje ekonomskoga i socijalnog jedinstva u EU, ali seprekograniènom, transnacionalnom i meðuregionalnom suradnjom potièei bri gospodarski razvoj cijelog kontinenta.Regionalna politika Europske unije premazemljama srednje i istoène Europe nakonulaska u punopravno èlanstvoRegionalne razlike u EU poveæale su se nakon ulaska deset zemaljau punopravno èlanstvo. Nove zemlje èlanice postaju korisnicesredstava SF-ova i KF-a zbog niske razine BDP-a po stanovniku u odnosuprema prosjeku EU (tabl. 5). Sredstva fondova usmjeravaju se unove zemlje èlanice, u one ciljeve ekonomskoga i socijalnog razvojakoji su odreðeni <strong>za</strong> svaku zemlju èlanicu posebno.Tablica 6. Raspodjela sredstava strukturnih fondova i Kohezijsog fondanovim zemljama èlanicama od 2004. do 2006. godine (u mil. eura)Zemlje Cilj 1. Cilj 2. Cilj 3. Interreg Equal KF Ukupno Postotak Raspodjelastanovništva prema(C1+ C2) zemljama(u %)Èeška R. 1.454,3 71,3 58,8 68,6 32,1 936,1 2.621,2 92,0 10,7Estonija 371,4 0,0 0,0 10,6 4,1 309,0 695,1 100,0 2,8Cipar 0,0 28,0 22,0 4,3 1,8 53,9 113,4 30,9 0,5Latvija 625,6 0,0 0,0 15,3 8,0 515,4 1.164,3 100,0 4,8Litva 895,2 0,0 0,0 22,5 11,9 608,2 1.537,7 100,0 6,3Maðarska 1.995,7 0,0 0,0 68,7 30,4 1.112,7 3.207,4 100,0 13,1Malta 63,2 0,0 0,0 2,4 1,2 21,9 88,7 100,0 0,4Poljska 8.275,8 0,0 0,0 221,3 133,9 4.178,6 12.809,7 100,0 52,4Slovenija 237,5 0,0 0,0 23,7 6,4 188,7 456,3 100,0 1,9Slovaèka 1.041,0 37,2 44,9 41,5 22,3 571,0 1.757,4 91,9 7,1Ukupno 14.959,7 136,5 125,7 478,9 252,1 8.495,5 24.451,2 97,7 100,0Izvor: European Commission (2004c).
253Nove èlanice primit æe ukupno 24,5 mlrd. eura tijekom trogodišnjegrazdoblja, uglavnom u sklopu cilja 1. i KF-a. U veæini zemaljacjelokupno se stanovništvo ima pravo koristiti sredstvima iz ciljeva 1. i2. Poljska i Maðarska dobit æe najveæi dio predviðenih sredstava <strong>za</strong> novezemlje èlanice.HRVATSKA I REGIONALNA POLITIKAEUROPSKE UNIJEHrvatska je, usporedno s promatranim zemljama SIE, ušla u procestranzicije cjelokupnoga gospodarskog i politièkog sustava radiuspostave trišnoga gospodarstva. Velike razlike u regionalnom razvojuHrvatska je naslijedila iz bivše drave, a situacija se znatno pogoršalazbog rata (emigracija stanovništva, uništena infrastruktura, <strong>za</strong>tvaranjepoduzeæa) pa su ionako siromašni krajevi još više <strong>za</strong>ostali.Regionalna politika u HrvatskojU proteklom desetljeæu Hrvatska nije imala cjelovitu strategijuregionalnog razvitka. Tek su pojedini <strong>za</strong>koni propisivali olakšice <strong>za</strong> odreðenapodruèja (npr. porezne olakšice <strong>za</strong> stanovništvo u podruèjima<strong>za</strong>hvaæenim ratom) (Èavrak, 2003).Iako ni danas ne postoji dokument koji bi obuhvaæao regionalnirazvoj cijelog podruèja <strong>Hrvatske</strong>, ipak se projektima i <strong>za</strong>konskim odredbamasve više pozornosti poèelo pridavati regionalnom razvoju. Takoje 1999. godine izraðena Koncepcija regionalnog gospodarskog razvitkaRepublike <strong>Hrvatske</strong>, prema kojoj upanije trebaju voditi regionalnupolitiku ix (Frohlich, 1999).Dokument Naèela regionalnog razvitka Republike <strong>Hrvatske</strong> (dioStrategije razvitka Republike <strong>Hrvatske</strong> “Hrvatska u 21. stoljeæu”) usvojenje 2001. godine i u njemu se osobita vanost pridaje ulaganju u infrastrukturukoja æe potaknuti razvoj planinskih, pograniènih i otoènih(depopulacijskih) podruèja. Dokument Razvojni prioriteti Republike<strong>Hrvatske</strong> 2002-04. godine usvojen je 2001. i detaljnije razraðuje pitanjeregionalnog razvoja (Government RC, 2001b). U njemu su postavljeniciljevi regionalnog razvoja, meðu kojima se istièu usklaðivanje regionalnogsustava sa sustavom EU; ustrojavanje regionalne politike ta-
254ko da se Hrvatska u najkraæem roku poène koristiti sredstvima fondova<strong>za</strong> regionalni razvoj EU.Godine 2001. doneseni su Zakon o fondu <strong>za</strong> regionalni razvoj (NN107/01) i Zakon o Fondu <strong>za</strong> razvoj i <strong>za</strong>pošljavanje (NN 107/01). Fond <strong>za</strong>regionalni razvoj ima cilj pomagati razvoj podruèja pogoðenih ratom, slabonaseljenih podruèja, podruèja posebne dravne skrbi, otoka, planinskihpodruèja, pograniènih podruèja i podruèja sa strukturnim problemima.Kontinuitet takve politike oznaèava i donošenje Zakona o otocima (NN34/99, 32/02), Zakona o podruèjima posebne dravne skrbi (NN 26/03),Zakona o brdsko-planinskim podruèjima (NN 12/02, 117/03).Dakle, hrvatska vlast posebnu pozornost i brigu pokazuje premanajmanje razvijenim regijama u zemlji, ali ta je politika segmentirana inije postigla oèekivanu razinu pozitivnih rezultata. Ta politika, koja seprimjenjuje samo <strong>za</strong> najmanje razvijena podruèja, mora se <strong>za</strong>mijeniticjelovitom regionalnom politikom koja æe se odnositi na cjelokupni teritorij<strong>Hrvatske</strong> i koja æe pridonijeti tome da i razvijene regije postanukonkurentnije i sposobnije odgovoriti <strong>za</strong>htjevima i pritiscima na jedinstvenomtrištu (kad Hrvatska postane èlanicom EU). U Hrvatskoj nijeuspostavljen jedinstveni institucionalni okvir <strong>za</strong> provedbu regionalnepolitike. Na nacionalnoj razini regionalna je politika u djelokrugu Ministarstvamora, turizma, prometa i razvitka, a problemi nastaju na regionalnojrazini, na kojoj samo pojedine regije imaju posebne agencije<strong>za</strong> regionalni razvoj.U Hrvatskoj postoji fiskalna centrali<strong>za</strong>cija jer unatoè provedenojdjelomiènoj decentrali<strong>za</strong>ciji nije provedena adekvatna raspodjela ovlastii fiskalnih kapaciteta izmeðu organa lokalne samouprave i uprave isredišnje drave. Još se osjeæa prevelika ovisnost lokalne vlasti o središnjoj,umjesto ovisnosti o specifiènim potrebama regije. Stupanj decentrali<strong>za</strong>cijeu Hrvatskoj iznosi izmeðu 6 i 9% nenamjenskih proraèunskihsredstava i on se u ovoj fazi mora decentralizirati na razinu 20-25%, s tendencijom prema 50-70% takvih proraèunskih sredstava (Nacionalnovijeæe <strong>za</strong> konkurentnost, 2004).Europska povelja o lokalnoj samoupravi dokument je u kojemuse istièe da su lokalne vlasti, djelujuæi u <strong>za</strong>konskim granicama, sposobneureðivati javne slube pod vlastitom odgovornošæu i upravljati njimau interesu lokalnog stanovništva. Lokalne vlasti moraju biti što pove<strong>za</strong>nijesa svojim stanovništvom i imati sluha <strong>za</strong> njihove potrebe (Councilof Europe, 1985).Hrvatska je ratificirala Europsku povelju o lokalnoj samoupravi1997. godine. Prva fa<strong>za</strong> Vladina programa decentrali<strong>za</strong>cije <strong>za</strong>poèela je
255u srpnju 2001. godine i donijela je brojne izmjene i dopune <strong>za</strong>kona(amandmane), ukljuèujuæi financiranje, organi<strong>za</strong>ciju i izbore <strong>za</strong> odgovarajuæatijela lokalne i regionalne vlasti. Zadaæa te faze bila je donijeti<strong>za</strong>konodavstvo <strong>za</strong> lokalnu samoupravu usklaðeno s europskim standardima.Lokalnim vlastima dana su prava ureðivanja i upravljanja javnimslubama pod vlastitom odgovornošæu, a u interesu lokalnog stanovništva.Odgovornosti <strong>za</strong> javne usluge upuæene su vlastima bliimgraðanima, a viša razina ukljuèuje se samo kad je koordinacija iliraspodjela pristojbi nemoguæa ili manje efikasna na nioj razini.Razlike u ekonomskom razvoju hrvatskih regija analizirane su utablici 7. (prilog). Iz analiziranih je poka<strong>za</strong>telja oèito da postoje velikerazlike u razvijenosti upanija i njihovu doprinosu globalnim poka<strong>za</strong>teljima<strong>Hrvatske</strong>. Najveæe udjele u ukupnom BDP-u imaju Grad Zagrebi Primorsko-goranska upanija; Grad Zagreb i Istarska upanija imajunajveæe udjele u hrvatskom izvozu, dok su u uvozu najistaknutije GradZagreb i Zagrebaèka upanija. Grad Zagreb i Istarska upanija imajunajviše stope <strong>za</strong>poslenosti i najnie stope ne<strong>za</strong>poslenosti pa su premaanaliziranim poka<strong>za</strong>teljima te dvije upanije najrazvijenije u Hrvatskoj.Zato je <strong>za</strong>nimljivo istraiti kako se jedna od njih koristi pomoæi EU.Usto, postoji mnogo upanija koje imaju nie stope <strong>za</strong>poslenosti i višestope ne<strong>za</strong>poslenosti od hrvatskog prosjeka, pa su stoga suoèene s vrlodubokim strukturnim problemima.Iz te je analize oèito da Hrvatska u ovoj fazi <strong>za</strong>ostaje u razvojuregionalne politike, što æe joj oteati korištenje sredstava iz SF-ova iKF-a jer su <strong>za</strong> to potrebne detaljno izraðene strategije s ciljevima i problemimaregionalnog razvoja. Rješenje tog problema mogla bi biti kvalitetnareali<strong>za</strong>cija projekta Strategija i jaèanje kapaciteta regionalnograzvoja, koji je pokrenut u listopadu 2003. (tehnièka pomoæ omoguæenaje iz CARDS programa, koordinator je Ministarstvo mora, turizma,prometa i razvitka) i kojem je, uz ostalo, cilj definiranje nacionalnestrategije regionalnog razvoja i donošenje <strong>za</strong>konskog okvira <strong>za</strong> regionalnupolitiku. Dokumentacijska osnova preduvjet je i temelj <strong>za</strong> ukljuèivanjeu programe regionalne politike koji æe se otvoriti ulaskom <strong>Hrvatske</strong>u EU.Programi pomoæi Europske unije HrvatskojHrvatska još nije punopravna èlanica EU pa se ne moe koristitisredstvima SF-ova i KF-a. Unija je 2000. godine ustanovila novi pro-
256gram pomoæi (CARDS) namijenjen zemljama <strong>za</strong>padnog Balkana kaodio Sporazuma o stabili<strong>za</strong>ciji i pridruivanju (SSP) x . Njegova je osnovnanamjena pomoæ reformama i izgradnji institucija potrebnih <strong>za</strong> izvršavanjeobve<strong>za</strong> iz SSP-a. xi Regionalni je razvoj visoki prioritet koji imadva cilja: smanjenje razlika u razvijenosti (posebno poticati razvoj ratom<strong>za</strong>hvaæenih krajeva, ruralnih podruèja i otoka) i decentrali<strong>za</strong>cija,prostorna reorgani<strong>za</strong>cija i jaèanje lokalnih vlasti.Tablica 8. Pomoæ Europske unije odobrena Hrvatskoj od 1991. do 2003.(u mil. eura)*Programi 1991-2003.OBNOVA/CARDS 244,2ECHO humanitarna pomoæ 292,3Mediji 3,4Demokracija i ljudska prava 5,2Posebne aktivnosti 5,2Ukupno 550,3* Podaci o izvršenim plaæanjima nisu bili raspoloivi.Izvor: European Commission (2002a).Pomoæ Hrvatskoj od 1991. do 1995. godine bila je humanitarneprirode. Od 1996. do 1999. godine pomoæ je bila usmjerena na obnovui povratak izbjeglica i prognanika. U razdoblju 1991-2000. godine humanitarnaje pomoæ èinila 65% ukupne pomoæi, što znaèi da je samooko 128 mil. eura bilo usmjereno na restrukturiranje gospodarstva. Toje relativno malo u usporedbi s ostalim zemljama SIE. Od 2002. do2004. godine pomoæ EU usmjerena je na demokratsku stabili<strong>za</strong>ciju,ekonomski i socijalni razvoj, pravosuðe i unutarnje poslove, pomoæ ureformi javne administracije i primjenu SSP-a, <strong>za</strong>štitu okoliša i prirodnihresursa. Velik je broj projekata kojima se Hrvatska koristi i koji jojpomau u razvoju potrebnoga institucionalnog i ekonomskog okvirausklaðenoga sa standardima EU (European Commission, 2001). Osimtoga, Hrvatska moe, koristeæi se tim programima, steæi nova znanja iideje o reformi institucija i <strong>za</strong>konodavnog sustava, o poboljšanju djelovanjatrišnoga gospodarstva itd. xiiHrvatska je dobila status kandidata <strong>za</strong> ula<strong>za</strong>k u punopravnoèlanstvo EU u lipnju 2004. godine, a u listopadu 2004. EU je doniopretpristupnu strategiju <strong>za</strong> Hrvatsku. Otvaranjem te strategije EU omoguæujeHrvatskoj korištenje veæih financijskih sredstava kako bi se štobolje pripremila i dovršila brojne reforme potrebne <strong>za</strong> punopravno èlan-
257stvo u EU. Hrvatska se sad moe koristiti sredstvima programaPHARE, ISPA i SAPARD, što znaèi da u razdoblju od 2004. do 2006.godine moe iskoristiti ukupno 245 mil. eura.Okvir 2. Kako se koristiti sredstvima programa CARDS?Najjednostavniji naèin jest pretraivanje preko Interneta, ito na stranicama EUROPEAID [http://europa.eu.int/comm/europaid/cgi/frame12.pl/right],na kojima se moe dobiti uvid u projektešto ih EU nudi u obliku razlièitih programa pomoæi. S lijeve jestrane izbornik <strong>za</strong> biranje programa (<strong>za</strong> Hrvatsku CARDS), statusprojekta (predviðen, otvoren, <strong>za</strong>tvoren), tip projekta, te regija i/ilizemlja. Pritiskom na “Predaju <strong>za</strong>htjeva” dobivaju se rezultati pretraivanjaprema danim parametrima. Ulaskom na tender dobivajuse sve relevantne, detaljne informacije <strong>za</strong> prijavu takvog projekta.Bitno je znati da se na poèetku godine objavljuje dokument Globalnapredviðanja, pa se njegovim pretraivanjem moe vidjeti koji suprojekti predviðeni <strong>za</strong> koju zemlju prema pojedinim programima.Na taj se naèin mogu lakše obaviti pripreme <strong>za</strong> prijavu odreðenogprojekta.Usto se mogu pretraivati stranice Delegacije Europske komisijeu Hrvatskoj [http://www.delhrv.cec.eu.int/en/item2/topic_5.htm],koje objedinjuju sve natjeèaje na kojima Hrvatska mo-e sudjelovati.Postoji i mjeseènik “EU Funding Opportunities in Brief”,koji sadrava informacije o moguænostima financiranja projekata<strong>za</strong>štite okoliša i korištenja energije, javne ponude, konferencije i teèajevekoji bi mogli biti vrlo <strong>za</strong>nimljivi <strong>za</strong> hrvatske struènjake[http://www.eucenter.org/registration.php].Iako prema “naèelu teritorijalnosti” (MEI, 2004) Hrvatska nemamoguænost korištenja sredstava iz SF-ova, izuzetak su razlièiti oblicisuradnje hrvatskih regija s regijama zemalja punopravnih èlanica EU.Pritom se regije zemalja èlanica koriste sredstvima SF-ova, a regije zemaljaneèlanica moraju osigurati vlastita sredstva <strong>za</strong> sudjelovanje u takvimprojektima. Ti se projekti prijavljuju i dobivaju unutar InicijativeEU – Interreg III koja se sastoji od tri linije.• Linija A: prekogranièna suradnja – cilj joj je razvoj prekograniène socijalnei ekonomske suradnje na temelju <strong>za</strong>jednièke razvojne strategije.Hrvatska pripada podruèju jadranske prekograniène suradnje (EuropeanCommission, 2002b).
258• Linija B: transnacionalna suradnja nacionalnih, regionalnih i lokalnihvlasti radi poticanja bolje i kvalitetnije integracije stvaranjem velikihgrupa europskih regija. Unutar te linije definirano je jedanaest zemljopisnihpodruèja, a Hrvatska ulazi u podruèje CADSES (podruèjesrednje Europe, Jadrana, Dunava i jugoistoène Europe).• Linija C: meðuregionalna suradnja s ciljem poboljšanja efikasnosti regionalnihrazvojnih politika i instrumenata putem razmjene velikogbroja informacija i iskustava. Europsko podruèje administrativno jepodijeljeno na èetiri zone: Istok, Zapad, Sjever i Jug. Hrvatska pripadazoni Istok.Iz ovog prika<strong>za</strong> linija unutar Inicijativa EU proizlazi da je meðuregionalnasuradnja preduvjet sudjelovanja neke regije iz zemlje neèlaniceEU u Interregu III. Na primjeru Istarske upanije analizirat æemomoguænosti i naèine sudjelovanja hrvatskih regija u toj Inicijativi EU.Istarska upanija i regionalna politikaEuropske unijeIstra je naj<strong>za</strong>padnija hrvatska regija koja se povijesno i razvojnoistièe unutar <strong>Hrvatske</strong>. Promatrajuæi gospodarski razvoj, Istra je jednaod najrazvijenijih hrvatskih regija (tabl. 7). Buduæi da je pomoæ EUuglavnom bila usmjerena na obnovu ratom porušenih krajeva, <strong>za</strong>nimljivoje analizirati kakav je poloaj Istre s obzirom na moguænosti dobivanjasredstava iz programa EU i kamo su ta sredstva usmjerena.Za sudjelovanje regije u projektima Interreg III vrlo je bitno nekolikoèimbenika:• Meðuregionalna suradnja – na taj se naèin lakše pronalaze partneri izzemalja èlanica EU s kojima se mogu prijaviti projekti unutar tih inicijativa.Istra ima potpisane dokumente o suradnji s èetiri regije u Italiji,s po jednom regijom u Maðarskoj, Austriji i Rumunjskoj, a u pripremisu i dogovori odreðenog oblika suradnje s regijama Poljske,Ruske Federacije, Rumunjske i Italije.• Ukljuèenost Istarske upanije u rad Skupštine europskih regija, i to od1994. godine (to je presedan jer je Istra bila prva regija iz zemlje kojau to vrijeme nije bila èlanica Vijeæa Europe). To joj omoguæuje sudjelovanjeu radu tijela Skupštine, ali i ukljuèivanje u programe Centurio,Eurodysee, Ljetna škola xiii .
259• Informiranost o <strong>za</strong>konodavstvu susjednih zemalja koje se odnosi na<strong>za</strong>jednièku suradnju. xivSudjelovanje Istre u razlièitim projektima Interrega III i njihoviciljevi prika<strong>za</strong>ni su u tablici 9. (u prilogu), u kojoj se vidi da Istra najvišesudjeluje u projektima linije B. Da bismo dali uvid u oèekivanjaIstre od sudjelovanja u projektima Interrega III, probleme koji se pojavljujui naèine njihova rješavanja, <strong>za</strong> detaljniju je analizu i<strong>za</strong>bran projektMree strategije <strong>za</strong> prostorni razvoj (Common Strategy Network forSpatial Development and Impementation, CONSPACE) xv .Brojnost projekata u kojima Istra sudjeluje rezultat je njezinespremnosti i sposobnosti da se naprave prijedlozi projekata. Najveæu ikljuènu ulogu imaju djelatnici upanije koji su dobro obrazovani, temeljitoinformirani o fondovima EU i moguænostima korištenja tihsredstava. Neki od <strong>za</strong>poslenika obrazovali su se u podruèju europskihstudija. Nadalje, Istra ima širok spektar suradnje s regionalnim jedinicamasusjednih zemalja, pa njezini slubenici znaju kako pronaæi priliku<strong>za</strong> ukljuèenje Istre u razlièite projekte koje predlau regije iz EU.Naravno, vrlo je vano što Istra nije bila pogoðena ratom pa nema problemes kojima se bori veæina hrvatskih upanija. Istra stalno eli iæi naprijedi na taj naèin otvara vrata i ostalim regijama pokazuje put sudjelovanjau Interregu III. Veæina ostalih regija moe uèiti na primjeruIstre jer je ona postigla vrlo dobre rezultate. Najvanije u svemu jest voljai elja da se predloe i razviju <strong>za</strong>jednièki projekti u suradnji s regijamaiz EU. Nakon proširenja EU hrvatske regije imaju moguænost prijavitiprojekte s regijama iz zemalja novih èlanica pa im se na taj naèinšanse poveæavaju. Vano je da sve regije shvate kako EU eli da onepokau sposobnost suradnje s ostalim regijama, i to je jedini naèin nakoji mogu biti ukljuèene u projekte Inicijativa EU.Okvir 3. Sudjelovanje Istre u Mrei strategije <strong>za</strong> prostorni razvojRazgovori oko prijave projekta poèeli su 2002. godine uLjubljani, a projekt je odobren 1. travnja 2003. godine i traje 36mjeseci. Sudjeluju regije iz Italije, Austrije, Slovenije i Maðarske, aiz <strong>Hrvatske</strong> sudjeluju Istarska upanija i Primorsko-goranska upanijate Ministarstvo <strong>za</strong>štite okoliša, prostornog ureðenja i graditeljstva.Projekt je podijeljen u šest radnih paketa (potprojekata), odkojih Istra sudjeluje u tri: u transnacionalnoj upravi, usklaðivanjumetoda, podataka i procedura te u transnacionalnoj strategiji <strong>za</strong> regionalnirazvoj. U sklopu prva dva paketa šalju se postojeæi podaci
260kako bi se stvorila ba<strong>za</strong> podataka, dok bi se u posljednjem paketutrebala utvrditi <strong>za</strong>jednièka strategija prostornog planiranja s ciljevimai poka<strong>za</strong>teljima praæenja.Interes Istre <strong>za</strong> sudjelovanje u tom projektu jest upoznavanjes izradom strategija <strong>za</strong> prostorno planiranje u zemljama èlanicamaEU kako bi se uvidjela pozicija Istre i shvatilo u kojem smjerutreba razvijati vlastite lokalne strategije i nacionalnu strategiju prostornogplaniranja. Uz to, sudjelovanjem u ovome i sliènim projektimastjeèe se iskustvo <strong>za</strong> kasnije korištenje programa SF-ova i KFa.Partneri iz zemalja èlanica EU ne poznaju hrvatsku <strong>za</strong>konsku regulativuni strukturu u smislu ovlasti <strong>za</strong> donošenje prostornih planovai strukture prostornog ureðenja, pa se ovim projektom upoznajus time i na temelju vlastitih iskustava mogu predloiti odreðenepromjene u hrvatskom sustavu.Istarska upanija bez problema izvršava obveze iz tog projektakoje se odnose na davanje razlièitih podataka o prostornomureðenju radi stvaranja <strong>za</strong>jednièke baze podataka. Ne postoje problemiu suradnji meðu regijama, no, naalost, postoji problem vertikaleizmeðu upanije i odgovornog Ministarstva koje se, neovisnoo potpisanom ugovoru, nije ozbiljno ukljuèilo u projekt pa ne dostavljapodatke iz svog podruèja. Slika je još gora kad se zna da nijerijeè o podacima što ih tek treba prikupiti nego su to podaci iz postojeæestatistike koje treba obraditi i poslati kako bi se stvorila cjelovitaba<strong>za</strong> podataka zemalja i regija koje sudjeluju u projektu. Zatovoditeljica projekta na regionalnoj razini radi dvostruki posao išalje podatke koji se odnose na lokalnu i nacionalnu razinu. U prijedloguprojekta bilo je predviðeno da Hrvatska vodi drugi radni paket,no zbog nedovoljne suradnje prijedlog nije ostvaren, a taj projektnidio povjeren je Sloveniji.Sastanci unutar pojedinog potprojekta odravaju se svakihšest mjeseci i redovito se dostavljaju financijska izvješæa iako seHrvatska ne koristi sredstvima EU. Istarska upanija sama pokrivatroškove sudjelovanja na tim sastancima i osigurava dio plaæe voditeljiceprojekta. Dakle, u financijskom smislu upanija ne dobivaništa veæ mora ulagati svoja sredstva, no neovisno o tome, sudjelovanjeu tom projektu ima posebno znaèenje jer je problematika urbanogai prostornog planiranja vrlo aktualan i goruæi problem <strong>Hrvatske</strong>,osobito u priobalnim podruèjima.Istra od sudjelovanja u razlièitim projektima oèekuje osposobljavanje<strong>za</strong>poslenika <strong>za</strong> sudjelovanje u meðunarodnim projektima
261(uvod u metodologiju susjednih regija i zemalja, razvoj <strong>za</strong>jednièke metodologije,specijali<strong>za</strong>cije u tehnièkoj suradnji s iskustvom EU), ali iotvaranje moguænosti korištenja ostalih projekata unutar Interrega (linijaA i C) te ostalih fondova EU (CARDS programa).U ovoj se fazi ne mogu oèekivati velika financijska sredstva <strong>za</strong>razvoj istarske regije, ali bitno je <strong>za</strong>pravo uæi u shemu financiranja EUjer æe svakim danom (sada kad je Hrvatska postala kandidatkinja <strong>za</strong>ula<strong>za</strong>k u EU) biti sve više moguænosti <strong>za</strong> korištenje sredstava, pa regionalnei nacionalne vlasti moraju na to biti spremne, pravodobno prijavitiprojekte i iskoristiti sredstva koja æe EU nuditi. Ne bi bilo dobro daHrvatska ponovi iskustvo zemalja SIE, koje su iskoristile vrlo maloodobrenih sredstava (tabl. 4), što znaèi da je dio planiranih sredstavaostao neiskorišten zbog nedostatka ideja i inovativnosti. Zato hrvatskenacionalne i regionalne vlasti veæ sada trebaju uèiti kako prijaviti projekte,suraðivati s ostalim regijama Zapadnog Balkana (kamo je EUsvrstao Hrvatsku) i s regijama zemalja èlanica Unije.ZAKLJUÈCI I PREPORUKEHrvatska je u cjelini zemlja s razinom BDP-a niom od 75%prosjeka EU i suoèava se sa strukturnim problemima, što æe je, kad postaneèlanica EU, svrstati u grupu zemalja korisnica sredstava SF-ova iKF-a. Hrvatska se kao kandidatkinja, moe koristiti sredstvimaCARDS programa i sredstvima Inicijative EU – Interreg III (a od poèetka2005. sredstvima PHARE, ISPA i SAPARD programa). Navodimoprobleme u moguænostima korištenja sredstvima pomoæi EU.• Sadašnji pravni okvir u Hrvatskoj ne sadrava jedinstveni <strong>za</strong>konskiakt koji bi sustavno rješavao regionalni razvoj na cijelom dravnomteritoriju. Regionalna je politika segmentirana i orijentirana premarazvoju manje razvijenih i ratom <strong>za</strong>hvaæenih regija. Postoje i problemiinstitucionalnog okvira <strong>za</strong> primjenu regionalne politike.• Iako u Hrvatskoj postoji Fond <strong>za</strong> regionalni razvoj, on se <strong>za</strong> sada baviiskljuèivo potporama regionalnim razvojnim projektima iz proraèuna,a ne prati ukljuèivanje hrvatskih regija u projekte EU. On bi u buduænostitrebao imati jednu od kljuènih uloga kao središnja institucijau Hrvatskoj kroz koju æe se realizirati programi pomoæi EU.• Iskustvo Istre pokazuje da regionalne i nacionalne vlasti nisu dovoljnokompatibilne u suradnji s ostalim regijama. Nacionalne vlasti nisu
262dovoljno ukljuèene u izvršavanje projektnih obve<strong>za</strong> pa je cijela slikao Hrvatskoj loša.Proizlazi da Hrvatska na makrorazini nije dovoljno spremnaiskoristiti moguænosti koje se otvaraju sudjelovanjem u programima iprojektima EU <strong>za</strong> poticanje regionalnog razvoja. Primjer Istre poka<strong>za</strong>oje kako se i u sadašnjoj fazi moe mnogo napraviti i kako se moe sudjelovatiu projektima iako nismo èlanica EU. Taj primjer moe poslu-iti kao vodiè ostalim hrvatskim regijama. Zaposlenici slubi Istarskeupanije sudjelovali su u razlièitim oblicima usavršavanja i obrazovanjao EU, ali i o moguænostima i naèinima sudjelovanja u projektima.Istra ima vrlo dobre veze i kvalitetnu suradnju s regijama iz nekih zemaljaèlanica EU, a to je vrlo vaan preduvjet <strong>za</strong> pristup fondovima EU.Sudjelovanje u projektima rezultat je vlastitih napora samih upanija.<strong>Hrvatske</strong> regije ne smiju oèekivati da æe nacionalne razine sudjelovatiu programima i projektima EU pa æe ih tako neizravno ukljuèitiu njih. Svaka regija mora sama odigrati vrlo vanu ulogu u natjecanju<strong>za</strong> sudjelovanjem u CARDS programu i Inicijativi EU – InterregIII. Preduvjeti <strong>za</strong> uspješno ukljuèivanje u te programe jesu postojanjemeðunarodne suradnje s regijama iz EU i dobro obrazovani slubenicikoji æe biti sposobni izraditi prijedlog projekta.Na temelju provedene analize i opisanog primjera Istre mogu sedati sljedeæe preporuke koje se odnose na nacionalnu i regionalnu razinu.• Nuno je donijeti nacionalni razvojni plan kao dokument dugoroènereali<strong>za</strong>cije Strategije ekonomskog razvoja. U izradu tog plana trebajubiti ukljuèeni struènjaci, znanstvenici i instituti razlièitih podruèja. Onæe biti temelj <strong>za</strong> pregovore s EU o dodjeli sredstava SF-ova i KF-akad Hrvatska postane èlanica EU.• Donijeti nacionalnu strategiju regionalnog razvoja koja bi se odnosilana cijelo podruèje <strong>Hrvatske</strong>. Program Strategija i jaèanje kapaciteta <strong>za</strong>regionalni razvoj ima cilj definirati tu strategiju (u rad moraju bitiukljuèene razlièite osobe koje se bave problemima regionalne politike,a koordinator je Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka).• Uspostaviti regionalne razvojne agencije koje æe suraðivati u razvoju regijai upravljati programima te sudjelovati u procesu njihove reali<strong>za</strong>cije xvi .• Obrazovati slubenike kako bi što više znali o razlièitim moguænostimapotpore Unije i naèinu kako ih iskoristiti (Ministarstvo europskihintegracija organizira posebne programe obrazovanja <strong>za</strong> <strong>za</strong>poslenikeupanija) xvii .
263• Razvijati meðuregionalnu suradnju, povezivati se i tako prijavljivati<strong>za</strong>jednièke projekte (na razini upanija).• Pratiti što se zbiva “u susjedstvu” (npr. donošenje Zakona 84 u Italiji),biti informiran (na nacionalnoj razini: Ministarstvo vanjskih poslova,Ministarstvo europskih integracija i upanije na regionalnojrazini).Navedene preporuke mogu se uèiniti prekrupnim koracima, aliHrvatska mora iæi tim putem ako eli kvalitetno stiæi do cilja, a to je ponajprijeveæa razina društvenog blagostanja i viši ivotni standard svihgraðana. Dakle, bilo bi dobro da se potrebne reforme (ovdje je navedensamo dio najvanijih) shvate kao nune mjere koje æe utjecati na hrvatskigospodarski razvoj, a ne samo kao obve<strong>za</strong> koju nam <strong>za</strong> sada neizravnonameæe EU.
264PriloziTablica 7. Usporedba ekonomskih poka<strong>za</strong>telja hrvatskih upanijaUdio u Udio u Izvoz 2003. Uvoz 2003. Izvoz Zaposlenost Ne<strong>za</strong>poslenostupanijestanovništvu BDP 2001. /uvoz 2002. 2002.2001. *100(u %) (u %) mil. % mil. % % tis. stopa tis. stopaUSD USD osoba (u %) osoba (u %)Zagrebaèka 7,0 4,7 149,0 2,4 940,4 6,6 15,9 58,9 29,1 20,7 26,0Krapinsko-<strong>za</strong>gorska 3,2 2,5 225,2 3,6 247,6 1,7 91,2 32,6 36,3 9,0 21,6Sisaèko-moslavaèka 4,2 3,3 371,5 6,0 406,9 2,8 91,5 38,2 33,3 21,4 36,0Karlovaèka 3,2 2,6 94,0 1,8 166,3 1,2 67,3 32,3 37,3 16,6 33,9Varadinska 4,2 4,0 306,8 5,9 510,7 3,6 71,9 49,9 42,2 12,5 20,0Koprivnièko-krievaèka 2,8 2,5 128,2 2,5 192,2 1,4 81,6 28,4 36,2 9,4 24,8Bjelovarsko-bilogorska 3,0 2,4 54,6 1,1 128,6 0,9 53,9 26,6 32,2 14,6 35,5Primorsko-goranska 6,9 9,0 230,0 3,8 637,9 4,5 37,2 101,5 50,4 21,6 17,6Lièko-senjska 1,2 1,0 3,4 0,1 7,9 0,1 70,2 10,0 32,7 4,4 30,2Virovitièko-podravska 2,1 1,9 69,2 1,8 49,9 0,4 224,0 18,5 32,1 10,9 37,1Poeško-slavonska 1,9 1,6 54,9 1,2 49,0 0,3 146,0 17,7 34,0 7,6 30,0Brodsko-posavska 4,0 2,8 56,8 1,0 104,2 0,7 60,7 32,9 30,2 20,0 37,9Zadarska 3,7 2,8 105,0 1,7 173,0 1,2 61,6 34,7 34,3 16,5 32,3Osjeèko-baranjska 7,4 7,2 419,2 6,8 307,1 2,2 136,0 77,3 36,7 37,4 32,6Šibensko-kninska 2,5 1,8 54,2 0,9 96,4 0,7 56,6 23,3 34,6 14,3 38,0Vukovarsko-srijemska 4,6 3,2 88,2 1,4 99,3 0,7 88,3 33,1 25,8 23,9 42,0Splitsko-dalmatinska 10,4 8,6 557,7 9,0 907,5 6,4 61,3 107,1 36,1 49,3 31,5Istarska 4,7 5,6 745,4 12,0 775,2 5,5 96,4 71,2 52,6 10,0 12,3Dubrovaèko-neretvanska 2,8 2,7 16,8 0,3 75,8 0,5 22,0 31,6 41,3 10,8 25,4Meðimurska 2,7 2,3 168,4 2,7 246,1 1,7 68,7 31,5 41,1 8,3 20,9Grad Zagreb 17,6 27,5 2.010,7 33,0 7.709,4 54,0 26,1 315,1 61,5 50,4 13,8Ukupno 100,0 100,0 6.186,6 100,0 14.209,0 100,0 43,6 1.172,6 41,5 389,7 25,0Izvor: DZS (2004); Regio.hr <strong>za</strong> podatke o <strong>za</strong>poslenosti, ne<strong>za</strong>poslenosti i BDP-u.Stope ne<strong>za</strong>poslenosti izraèunate su kao odnos broja ne<strong>za</strong>poslenih osoba i ukupnog broja <strong>za</strong>poslenih i ne<strong>za</strong>poslenih, pa nisu usporedive sa statistikom ILO-a.Stope <strong>za</strong>poslenosti izraèunate su kao odnos broja <strong>za</strong>poslenih i radne snage (muškarci u dobi 15-64 godine, ene u dobi 15-59 godina).Pokrivenost uvo<strong>za</strong> izvozom izraèunata je prema formuli: izvoz *100. Ako je rezultat viši od 100, upanija ima pozitivnu trgovinsku bilancu, a ako je niiod 100, znaèi da upanija ima deficit u trgovinskoj bilanci. uvoz
265Tablica 9. Sudjelovanje Istarske upanije u Interregu IIIProgram Podruèja koja sudjeluju Ciljevi i oèekivanjaLinija A Jadranska prekogranièna suradnja(Adriatic CrossborderProgramme)Linija B Krajobrazne moguænosti prostornogureðenja (Landscape Opportunitiesfor Territorial Organi<strong>za</strong>tion, LOTO)Priobalna podruèja Italije, cijela Hrvatska,Bosna i Hercegovina, Srbija iCrna Gora, Albanija9 partnera; voditelj je regija Lombardija(Italija)Poticanje i stvaranje jadranske euroregije kao homogenoga pomorskog podruèja. Program jevaan zbog sliènosti problema s kojima se zemlje susreæu. Tim programom Hrvatska æe uspostavitiprekograniènu suradnju s Italijom, a indirektno s Bosnom i Hercegovinom, Srbijom i CrnomGorom te Albanijom.Razvoj i poboljšanje metodologije i metoda <strong>za</strong>štite, unapreðenja i razvoja krajobra<strong>za</strong>, promidbai prezentacija umreavanja institucija <strong>za</strong>duenih <strong>za</strong> krajobrazno planiranje te poveæanje svjesnostii senzibiliteta <strong>za</strong> vrijednosti krajobra<strong>za</strong>. Od sudjelovanja se oèekuje prosudba dosad primjenjivanihmetoda vrednovanja krajobra<strong>za</strong> u nacionalnim okvirima i veæ gotovih studija izraðenih<strong>za</strong> podruèje Istarske upanije, posebno s obzirom na Europsku konvenciju o krajobrazu,èiji je potpisnik i Republika Hrvatska i èija se ratifikacija oèekuje u bliskoj buduænosti.Mrea <strong>za</strong>jednièke strategije <strong>za</strong> prostornirazvoj i primjenu (CommonStrategy network for Spatial Developmentand Implementation, CON-SPACE)Logistika i kombinirani transport <strong>za</strong>odravanje razvoja malog i srednjegpoduzetništva (Industrial Logistic;Logistic and inter-modal transportationfor sustaining small and mediumenterprises development, I-LOG)Poticanje odrivog ribarenja na sjeveruJadranskog mora (Promoting ofa sustainable FISHery in NorthernADRIatic Sea, ADRI.FISH)9 partnera; voditelj je regija Carinthia(Austrija)23 partnera; voditelj je regija Marche(Italija)6 partnera; voditelj je regija Veneto(Italija)Stvaranje <strong>za</strong>jednièke transnacionalne razvojne strategije regija na temelju <strong>za</strong>jednièkih iskustava.Oèekivanja Istre: upoznavanje s metodologijom prostornog planiranja u susjednim regijamai dravama, razvijanje <strong>za</strong>jednièkih metodologija u regionalnom prostornom planiranju.Novim instrumentima informatièke tehnologije pomoæi transportnim operaterima te malim isrednjim poduzeæima u smanjenju transportnih troškova i poveæanju konkurentnosti sektoramaloga gospodarstva.Poboljšati organi<strong>za</strong>ciju ribarskih aktivnosti i komunikaciju malih gospodarstava, poticati partnerstvomeðu poduzetnicima i inovacije informacijske tehnologije.Linija C EKOTURIZAM – mjesta i tradicije(ECOTOURISM – Places and Traditions)Voditelj je regija Abruzzo (Italija) –Izvor: Istarska upanija (2004).
266iiiiiiivvviviiEuropski fond <strong>za</strong> regionalni razvoj (ERDF) financira razvoj infrastrukture, otvaranjenovih radnih mjesta, projekte lokalnog razvoja i potpore razvoju maloga gospodarstva;Europski socijalni fond (ESF) potièe <strong>za</strong>pošljavanje uglavnom financiranjemteèajeva i sustavom potpore pri <strong>za</strong>pošljavanju; Financijski instrument <strong>za</strong> orijentacijuu ribarstvu (FIFG) daje potporu moderni<strong>za</strong>ciji ribarstva; Europski fond <strong>za</strong>poljoprivrednu orijentaciju i garanciju – Sekcija orijentacija (EAGGF – Orijentacija)potièe ruralni razvoj i usmjerava pomoæ poljoprivrednicima.Projekti su u poèetku bili financirani putem sustava kvota, s tim da su neke manjerazvijene regije unutar razvijene zemlje èlanice dobile više sredstava od nerazvijenijihregija unutar najmanje razvijenih zemalja. Zbog toga se pojavila potreba reformeERDF-a. Sustav kvota ustanovljen je 1979. godine, a 1989. godine EU je definiraoprioritete koji se moraju financirati iz fondova regionalnog razvoja kako bi se Unijapripremila <strong>za</strong> poèetak funkcioniranja jedinstvenog europskog trišta, nakon togasustav se preusmjerio na programski pristup raspodjeli sredstava. Ciljevi su definirani<strong>za</strong> razdoblja 1989-1993, 1994-1999, 2000-2006 (McDonald i Dearden,1999:225).From theory to practice [http://europa.eu.int/comm/regional-policy/intro/regions7-_en.htm].Zanimljivo je promatrati zemljopisnu sliku regija koje su kandidati <strong>za</strong> korištenjesredstava iz cilja 1: od ukupno 50 regija (u nekim zemljama cilj 1. odnosi se samona dio regije) 14 regija je iz Grèke (cijela zemlja), 10 regija iz Španjolske, 6 regijaiz Italije i Portugala, 5 regija iz Njemaèke, po 4 regije iz Velike Britanije iFrancuske, po 3 regije iz Irske, Finske i Švedske i 1 regija iz Austrije (EuropeanCommission, 2002c).PHARE program ustanovljen je 1989. godine. U poèetku je bio namijenjen projektimaizgradnje infrastrukture, razvoja privatnog poduzetništva, obrazovanja, specijali<strong>za</strong>cijei istraivanja, <strong>za</strong>štite okoliša i nuklearne sigurnosti te restrukturiranja poljoprivrede.ISPA program ustanovljen je 1999. godine radi pomoæi zemljama kandidatkinjamau prilagodbi transporta i <strong>za</strong>štite okoliša standardima EU [http://europa.eu.-int/comm/enlargement/pas/ispa.htm].SAPARD je ustanovljen 1999. godine. Da bi se zemlja mogla koristiti sredstvimanavedenih programa, ona mora predati nekoliko strateških dokumenata (razvojniplan <strong>za</strong> korištenje PHARE programa, strategiju investiranja u okoliš i transportnuinfrastrukturu <strong>za</strong> ISPA-u, sedmogodišnji razvojni plan poljoprivrede <strong>za</strong> korištenjeSAPARD programa i Nacionalni razvojni plan) i samo oni projekti koji su sadraniu tim strategijama mogu se natjecati <strong>za</strong> pomoæ EU (Government of Slovenia, 2003).viii Nakon ulaska u punopravno èlanstvo PHARE program <strong>za</strong>mijeniti æe se ERDF-om iESF-om, KF æe <strong>za</strong>mijeniti ISPA-u, a EAGGF – Orijentacija <strong>za</strong>mijenit æe SAPARDprogram.ixxxixiiTu je Koncepciju pripremio Ekonomski institut u Zagrebu na inicijativu Ministarstvagospodarstva.Zapadni Balkan: Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Makedonija, Srbija i Crna Gora,Albanija.Hrvatska se moe koristiti i sredstvima ostalih regionalnih programa (npr. Europskeinicijativa <strong>za</strong> demokraciju i ljudska prava, Pomoæi treæim zemljama, Programamladih - suradnje treæih zemalja, Regionalne suradnje u razminiranju jugoistoèneEurope). Hrvatska se moe koristiti i sredstvima Tempus programa, ustanovljenogaradi pomoæi institucijama i organi<strong>za</strong>cijama u procesu reforme visokog obrazovanja.Cilj mu je suradnja sveuèilišta iz zemalja SIE i EU.Projekt reforme javne uprave dio je SPP-a jer administracijski kapacitet <strong>Hrvatske</strong>
267mora biti dovoljno razvijen da moe donijeti i primijeniti nove <strong>za</strong>kone i politikeprema <strong>za</strong>htjevima SPP-a. Projekt je usmjeren na tri specifièna podruèja: na jaèanjei moderni<strong>za</strong>ciju <strong>za</strong>konodavnog okvira i prakse dravne slube kao potpora programureforme dravne slube; na jaèanje institucionalnih i organi<strong>za</strong>cijskih sposobnostiMinistarstva pravosuða, uprave i lokalne samouprave te resornih institucija kakobi mogle upravljati dravnom slubom i provesti njezinu reformu; na izradu horizontalnihprograma, izobrazbe dravnih slubenika, ukljuèujuæi i edukaciju ve<strong>za</strong>nu <strong>za</strong>ispunjavanje preuzetih obve<strong>za</strong> prema SSP-u (European Commission, 2002a).xiii Centurio – svrha mu je struèno usavršavanje <strong>za</strong>poslenih u lokalnoj samoupravi iupravi; Eurodysee – program meðuregionalne razmjene mladih izmeðu regija s ciljemprofesionalnog usavršavanja (3 do 6 mjeseci); Ljetna škola - kongresni turi<strong>za</strong>m.xiv Zakon br. 84 Republike Italije (donesen 21. oujka 2001. godine) odnosi se na sudjelovanjeItalije u stabili<strong>za</strong>ciji, obnovi i razvoju zemalja balkanskog podruèja.Zajedno s partnerima iz Italije, Istarska upanija se kandidirala s dva projekta:CONNECT i FISH.LOG. To su temeljne inicijative koje vode ostvarenju politike<strong>za</strong>jednièkog upravljanja sjevernim Jadranom.xv Informacije su dobivene od gospoðe Latinke Janjanin, lokalne voditeljice projekta.xvi Veæ postoji nekoliko regionalnih razvojnih agencija, npr. Istarska razvojna agencija(IDA), Agencija <strong>za</strong> lokalni gospodarski razvoj <strong>za</strong>padne Slavonije (LEDA).xvii Na primjer, program obuke o Abecedi EU ili program obuke predavaèa <strong>za</strong> upanijskedjelatnike upravo radi upoznavanja, što boljeg informiranja i ukljuèivanja urazlièite oblike suradnje s EU.
268LITERATURABarnes, I. and Barnes, P. M., 1995. The Enlarged European Union.Essex: Longman Group UK Limited.Èavrak, V., 2003. “Regionalni razvoj i regionalna politika <strong>Hrvatske</strong>”u: I. Druiæ, ur. Hrvatski gospodarski razvoj. Zagreb: Ekonomskifakultet Sveuèilišta u Zagrebu: Politièka kultura, 121-136.Council of Europe, 1985. European Charter of Local Self-Government[online]. ETS No.122. Available from: [http://conventions.coe.int/treaty/EN/Treaties/Html/122.htm].DZS, 2004. Robna razmjena Republike <strong>Hrvatske</strong> s inozemstvom [online].Priopæenja. Dostupno na: [http://www.dzs.hr].European Commission 2002c. The instruments of solidarity [online].Available from: [http://europa.eu.int/comm/regional_policy/intro/regions5_en.htm].European Commission, 2001. CARDS Regional Strategy Paper 2002-2006 [online]. Available from: [http://europa.eu.int/comm/external-_relations/see/news/ip01_1464.htm].European Commission, 2002a. CARDS National plan 2002, Financingproposal for Croatia, EUROPEAID [online]. Available from:[http://europa.eu.int/comm/europeaid/projects/cards/publications_en.htm].European Commission, 2002b. Operational Programme “Joint AdriaticCross-Border Programme Document”. CB160PC001 of 24/12/2002.European Commission, 2003a. Sapard Annual Report- Year 2002[online]. Available from: [http://europa.eu.int/comm/agriculture/-publi/reports/sapard2002/full_en.pdf].European Commission, 2003b. 2002 Report on PHARE and the preaccessioninstruments for Cyprus, Malta and Turkey [online]. Availablefrom: [http://europa.eu.int/comm].European Commission, 2004a. Structural indicators [online]. Availablefrom: [http://europa.eu.int/comm/eurostat/].European Commission, 2004b. The mini ISPA Report 2000-2003, DGRegional Policy [online]. Available from: [http://europa.eu.int/comm/enlargement/].European Commission, 2004c. Working for the regions. Luxembourg:EU Regional policy.Eurostat, 2003. Eurostat Yearbook 2003. Luxembourg: Eurostat.Frohlich, Z. [et al.], 1999. Koncepcija regionalnog gospodarskog razvitka<strong>Hrvatske</strong>. Zagreb: Ekonomski institut.
269Goverment of RC, 2001a. “Development Guidelines of the Republicof Croatia” [online] in “Hrvatska u 21. stoljeæu”. Zagreb: StrategicPlanning Office. Available from: [http://www.hrvatska21.hr].Goverment of RC, 2001b. Development Priorities of the Republic ofCroatia [online]. Zagreb: Strategic Planning Office. Availablefrom: [http://www.hrvatska21.hr].Government of Slovenia, 2003. Pre-Accession Assistance [online].Available from: [http://www2.gov.si/svez/svez-web.nsf/].Hitiris, T., 2003. European Union Economics. Essex: Pearson EducationLimited.Istarska upanija, 2004. Programi i projekti EU-a [online]. Dostupnona: [http://www.istra-istria.hr].Lajh, D., 2003. “Managing the EU Pre-accession Assistance Programmesin Slovenia” [online]. Central European Political Studies Review,4 (5), 112-130. Available from: [http://www.iips.cz/seps-/tisk.php?ID=178].McDonald, F. and Dearden, S., 1999. European Economic Integration.Essex: Pearson Education Limited.MEI, 2004. “Territorial principle” [online]. Zagreb: Ministarstvo <strong>za</strong>europske integracije. Dostupno na: [http://www.mei.hr].National Competitiveness Council, 2004. 55 Policy Recommendationsfor Raising Croatia’s Competitiveness [online]. Availablefrom: [http://www.konkurentnost.hr/nvk].Regio.hr. Regionalna politika [online]. Dostupno na: [http://www.regio-hr.com].WIIW, 2003. Countries in Transition, Handbook of Statistics. Wien:WIIW.Zakon o brdsko-planinskim podruèjima, NN 12/02 i 117/03. Zagreb:Narodne novine.Zakon o fondu <strong>za</strong> regionalni razvoj i <strong>za</strong>pošljavanje, NN 107/01. Zagreb:Narodne novine.Zakon o fondu <strong>za</strong> regionalni razvoj, NN 107/01. Zagreb: Narodne novine.Zakon o otocima, NN 34/99 i 32/02. Zagreb: Narodne novine.Zakon o podruèjima posebne dravne skrbi, NN 26/03. Zagreb: Narodnenovine.
271POJMOVNIK EUROPSKE UNIJE*ACQUIS COMMUNAUTAIRE → PRAVNA STEÈEVINA ZAJEDNICEAGENDA 2000 – dokument Europske komisije koji sadrava programaktivnosti ve<strong>za</strong>nih <strong>za</strong> razvoj EU te financijski okvir <strong>za</strong> proširenje novimdravama èlanicama u razdoblju 2000-2006. godine.BIJELA KNJIGA (White Paper) – dokument EU s prijedlozima buduæihaktivnosti na pojedinom podruèju.CARDS (Community Assistance for Reconstruction, Development andStabilisation) – novi program tehnièko-financijske pomoæi EU <strong>za</strong> jugoistoènuEuropu (drave korisnice: Albanija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska,Srbija i Crna Gora te Makedonija), namijenjen provedbi procesastabili<strong>za</strong>cije i pridruivanja. Prioriteti su CARDS programa obnova,povratak izbjeglica i prognanika, stabili<strong>za</strong>cija regije; uspostava institucionalnogai <strong>za</strong>konodavnog okvira (demokracija, ljudska prava, pravamanjina, pomirba, civilno društvo, neovisnost medija, borba protiv organiziranogakriminala); odrivi gospodarski razvoj i ekonomska reformausmjerena prema trišnom gospodarstvu; socijalni razvoj; prekogranièna,transnacionalna i regionalna suradnja.ECOFIN (Economic and Financial Affaires) – Vijeæe ministara EU <strong>za</strong>ekonomske i financijske poslove.EKONOMSKA I MONETARNA UNIJA (Economic and MonetaryUnion, EMU) – proces kojim zemlje èlanice EU usklaðuju svoje ekonomskei monetarne politike s krajnjim ciljem usvajanja jedinstvene valute– eura. Ugovorom iz Maastrichta potpuno je razraðen cilj monetarneunije, metoda i vremenski okvir njezina stvaranja. Proces stvaranjaEMU-a odvijao se u tri faze, od kojih je posljednja bila osnivanje Europskesredišnje banke, utvrðivanje teèaja i uvoðenje jedinstvene valute.Treæa fa<strong>za</strong> EMU-a <strong>za</strong>poèela je u 11 zemalja èlanica, a Grèka se prid-* Korišteni su pojmovnici na Internet stranicama Europske unije (http://europa.eu.int-/scadplus/leg/en/cig/g4000.htm) i Ministarstva europskih integracija (http://www.mei.-hr/default.asp?ru=137&akcija=).
272ruila dvije godine kasnije. Jedinstvenu valutu nisu usvojile tri zemljeèlanice: Danska, Švedska i Velika Britanija.EURO – jedinstvena valuta koju je 1. sijeènja 1999. godine prihvatilo11 zemalja èlanica EU (Austrija, Belgija, Finska, Francuska, Irska, Italija,Luksemburg, Nizozemska, Njemaèka, Portugal i Španjolska), skrajnjim ciljem potpunog ukidanja nacionalnih valuta. Danska i VelikaBritanija koristile su se pravom ostajanja izvan eurozone (prema Ugovoruiz Maastrichta), a Grèka i Švedska formalno nisu <strong>za</strong>dovoljile kriterijekonvergencije do spomenutog datuma. Grèka je, <strong>za</strong>dovoljivši navedenekriterije, ušla u eurozonu 2001. godine. Uvoðenje eura kao jedinstvenevalute u EU treæa je fa<strong>za</strong> Ekonomske i monetarne unije. Potpuna<strong>za</strong>mjena nacionalnih valuta zemalja eurozone novèanicama i kovanicamaeura obavljena je krajem veljaèe 2002. godine.EUROPSKA BANKA ZA OBNOVU I RAZVOJ (European Bank forReconstruction and Development, EBRD) – osnovana je 1991. godine sciljem da pomogne bivšim komunistièkim zemljama u njihovoj transformacijiu trišna gospodarstva. Investiranje u (veæinom) privatna poduzeæaBanka samostalno ili s drugim partnerima u 27 drava promièestrukturne i sektorske reforme, trišno natjecanje, privati<strong>za</strong>ciju i poduzetništvo,jaèanje financijskih institucija i pravnih sustava, potrebanrazvoj infrastrukture <strong>za</strong> razvoj privatnog sektora te usvajanje praksesnanog upravljanja poduzeæima, ukljuèujuæi i svijest o <strong>za</strong>štiti okoliša.Republika Hrvatska postala je èlanicom Europske banke <strong>za</strong> obnovu irazvoj 15. travnja 1993. godine. Sjedište banke je u Londonu.EUROPSKA INVESTICIJSKA BANKA (European Investment Bank,EIB) – financijska institucija Europske unije ustrojena 1957. godineRimskim ugovorima. Cilj je te institucije pridonijeti procesu integracijete, opæenito, ciljevima EU osiguravanjem dugoroènih financijskihsredstava <strong>za</strong> odreðene kapitalne projekte u Uniji te u drugim zemljamadiljem svijeta.EUROPSKA KOMISIJA (European Commission) – politièko tijelo kojepredstavlja interese cijelog EU. Ona predlae <strong>za</strong>kone, politike i programe,te je odgovorna <strong>za</strong> izvršenje odluka Parlamenta i Vijeæa. Do pristupanjanovih èlanica bila je sastavljena od 20 èlanova (po dva iz Francuske,Njemaèke, Italije, Španjolske i Velike Britanije te po jedan èlan
273iz ostalih zemalja). Nakon pristupanja novih èlanica Komisija u novommandatu (2004-2009. godine) ima 25 èlanova. Èlanove Komisije sporazumnodogovaraju zemlje èlanice, a potvrðuje ih Europski parlamentkojemu je Komisija odgovorna. Mandat èlanova Komisije traje pet godina.U sklopu institucionalnog trokuta Unije (Europska komisija, VijeæeEU i Europski parlament) Komisija predstavlja Europsku <strong>za</strong>jednicu.EUROPSKA LJESTVICA USPJEHA U INOVIRANJU (European InnovationScoreboard) – sadrava niz standardiziranih poka<strong>za</strong>telja inovacijskihaktivnosti. Europska komisija donijela je prvi takav dokument2001. godine.EUROPSKA SREDIŠNJA BANKA (European Central Bank, ECB) –upravlja europskim sustavom središnjih banaka, a <strong>za</strong>daæa joj je odreðivanjetijekova gotovog novca, voðenje deviznih transakcija, upravljanjeslubenim inozemnim prièuvama zemalja èlanica te osiguravanjeurednoga platnog prometa. Osnovana je 30. lipnja 1998, kada je preuzelaodgovornost provoðenja europske monetarne politike.EUROPSKA STRATEGIJA ZAPOŠLJAVANJA (European EmploymentStrategy, EES) – dio širega politièkog programa što ga je Unijapokrenula 1994. godine, a <strong>za</strong>sniva na èetiri stupa politike <strong>za</strong>pošljavanja:moguænost <strong>za</strong>pošljavanja, poduzetništvo, prilagodljivost i jednake moguænosti.EUROPSKA SUSJEDSKA POLITIKA (European NeighbourhoodPolicy) – nova politika kojom se susjedi na istoku i jugu EU pozivajuda sudjeluju u miru, stabilnosti i prosperitetu, a cilj joj je stvaranje prstenaprijatelja oko granica nove proširene Unije.EUROPSKA UNIJA (European Union, EU) – nadnacionalna <strong>za</strong>jednicanastala kao rezultat procesa suradnje i integracije koji je 1951. godine<strong>za</strong>poèelo šest zemalja (Belgija, Francuska, Njemaèka, Italija, Luksemburgi Nizozemska). Nakon pet valova proširenja (1973. Danska,Irska i Velika Britanija; 1981. Grèka; 1986. Portugal i Španjolska;1995. Austrija, Finska i Švedska te 2004. deset novih zemalja èlanica)EU danas ima 25 zemalja èlanica. Naziv Europska unija uveden jeUgovorom o <strong>Europskoj</strong> <strong>uniji</strong> iz Maastrichta. Prvi stup EU èine tri <strong>za</strong>jednice:Europska <strong>za</strong>jednica <strong>za</strong> ugljen i èelik (ECSC), Europska eko-
274nomska <strong>za</strong>jednica (EEC) i Europska <strong>za</strong>jednica <strong>za</strong> atomsku energiju(Euratom); drugi stup èine <strong>za</strong>jednièka vanjska i sigurnosna politika, atreæi – suradnja u pravosuðu i unutarnjim poslovima.EUROPSKA ZAJEDNICA (European Community) – izraz koji se rabiou neslubenom govoru (do pregovora o EU) kao <strong>za</strong>jednièko ime <strong>za</strong>tri <strong>za</strong>jednice: Europsku <strong>za</strong>jednicu <strong>za</strong> ugljen i èelik (ECSC), utemeljenuugovorom u Parizu 1951. godine, te <strong>za</strong> Europsku ekonomsku <strong>za</strong>jednicu(EEC) i Europsku <strong>za</strong>jednicu <strong>za</strong> atomsku energiju (Euratom), utemeljeneu Rimu 1957. godine. U neslubenoj komunikaciji EU spomenute setri <strong>za</strong>jednice skraæeno nazivaju Zajednica.EUROPSKI GOSPODARSKI PROSTOR (European Economic Area,EEA) – nastao 1992. godine sporazumom što ga je potpisalo tadašnjih12 drava EZ-a i 6 drava EFTA-e radi stvaranja jedinstvenog trišta nakojemu bi se poštovala sloboda kretanja ljudi, roba, usluga i kapitala.Danas se EEA sastoji od drava èlanica EU i 3 drave èlanice EFTA-e(Island, Lihtenštajn i Norveška). Na podruèju EEA-e primjenjuje seoko 80% propisa jedinstvenog trišta EU.EUROPSKI MONETARNI SUSTAV (European Monetary System,EMS) – dogovor kojim su zemlje èlanice EU ve<strong>za</strong>le svoje valute kakobi izbjegle velike fluktuacije deviznih teèajeva i inflaciju. Taj monetarnisustav, osnovan 1979. godine, preteèa je Ekonomske i monetarneunije.EUROPSKI PARLAMENT (European Parliament) – predstavnièko tijelostanovnika EU. Zastupnici u Parlamentu biraju se izravnim glasovanjemjoš od 1979. godine. Dravama èlanicama EU Osnivaèkim jeugovorima dodijeljen broj <strong>za</strong>stupnièkih mjesta u Europskom parlamentu.Taj broj odraava velièinu stanovništva drava èlanica. Novimustavnim je ugovorom predviðeno da, bez obzira na to koliko mala biladrava, ona ima pravo na najmanje šest <strong>za</strong>stupnika u Parlamentu. Nacionalnekvote svake nove èlanice odreðuju se Ugovorima o pristupanjima.Najveæi broj <strong>za</strong>stupnika u Parlamentu takoðer je utvrðen Osnivaèkimugovorima. Danas Parlament ima 732 <strong>za</strong>stupnika, a njegove suovlasti razmatranje prijedloga Europske komisije, sudjelovanje u donošenjupropisa, imenovanje i razrješenje èlanova Europske komisije,pravo upita ve<strong>za</strong>nih <strong>za</strong> rad Europske komisije i Vijeæa EU, podjela
275ovlasti u donošenju godišnjeg proraèuna i nadzor (<strong>za</strong>jedno s Vijeæem)njegove provedbe. U sklopu institucionalnog trokuta Unije (Europskakomisija, Vijeæe EU i Europski parlament) Parlament predstavlja graðaneUnije.EUROPSKI SPORAZUMI → UGOVOR O PRIDRUIVANJUEUROPSKO UDRUENJE SLOBODNE TRGOVINE (EuropeanFree Trade Association, EFTA) – meðunarodna organi<strong>za</strong>cija koja ujedinjujetrišta Islanda, Lihtenštajna, Norveške i Švicarske u zonu slobodnetrgovine te je istodobno platforma <strong>za</strong> sudjelovanje njezinih trijuèlanica (bez Švicarske) u Europskome gospodarskom prostoru, <strong>za</strong>jednos 25 drava EU. EFTA je osnovana Konvencijom u Stockholmu 1960.godine kao alternativa tadašnjem EEZ-u.EUROPSKO VIJEÆE (European Council) – oznaèava sastanak èelnikadrava ili vlada zemalja èlanica EU s predsjednikom Europske komisije.Sastanci se odravaju èetiri puta u godini kako bi se raspravljaloo bitnim pitanjima <strong>za</strong> EU. → VIJEÆE EUROPE, VIJEÆE EUROP-SKE UNIJEEVOLUTIVNA KLAUZULA (Evolutionary Clause) – formulacija izSporazuma o stabili<strong>za</strong>ciji i pridruivanju. Njome drava koja <strong>za</strong>poèinjepridruivanje izraava svoju opredijeljenost <strong>za</strong> pristup EU, a EU to prihvaæa.FINANCIJSKA PERSPEKTIVA (Financial perspective) – osnovna jojje svrha postavljanje sedmogodišnjih politièkih prioriteta i obuzdavanjeukupnog porasta proraèunskih rashoda EU. Ona je plod dogovora izmeðuEuropskog parlamenta, Vijeæa i Komisije te odreðuje maksimalaniznos i strukturu predviðenih rashoda. Do sada su <strong>za</strong>kljuèena tri takvadogovora: Financijska perspektiva 1988-1992. (Delorsov prvi paket),Financijska perspektiva 1993-1999. (Delorsov drugi paket) i Financijskaperspektiva 2000-2006, koja je temelj financijskog paketa Agenda2000. → AGENDA 2000INTERREG III – inicijativa Zajednice, èiji je cilj ojaèati gospodarsku isocijalnu koheziju u EU poticanjem uravnoteenog razvoja europskogkontinenta putem prekograniène, transgraniène i meðuregionalne su-
276radnje. Poèetna ideja inicijative Interreg, usvojena 1990. godine, bila jepriprema pograniènih podruèja zemalja èlanica <strong>za</strong> <strong>za</strong>jednicu bez unutarnjihgranica. Drave èlanice EU koje sudjeluju u Interregu III moguse u tu svrhu koristiti sredstvima Europskog fonda <strong>za</strong> regionalni razvoj(European Regional Development Fund). Drave koje nisu èlanice EUfinanciraju svoje sudjelovanje u toj inicijativi vlastitim sredstvima i/ili,ako je to odobrila Europska komisija, iz programa pomoæi EU. Na raziniEU <strong>za</strong> Interreg III <strong>za</strong>duena je, u sklopu Europske komisije, Opæauprava <strong>za</strong> regionalnu politiku.ISPA (Instrument for Structural Policies for Pre-Accession) – slubenoje pokrenut 1. travnja 2000. godine s ciljem pruanja pomoæi Unijedravama kandidatkinjama u pripremama <strong>za</strong> èlanstvo, i to na podruèjuprometa i <strong>za</strong>štite okoliša. Za razdoblje od 2000. do 2006. godine u programuæe biti dostupno 1,04 mlrd. eura (prema cijenama iz 1999. godine),a u <strong>Europskoj</strong> je komisiji <strong>za</strong> nj <strong>za</strong>duena Opæa uprava <strong>za</strong> regionalnupolitiku. Glavni su prioriteti tog programa priprema drava kandidatkinjana podruèju obrazovanja o politikama i procedurama EU, pomoæiu dose<strong>za</strong>nju standarda EU u <strong>za</strong>štiti okoliša, te proširenja i povezivanjas transeuropskim prometnim mreama.JEDINSTVENO TRIŠTE, UNUTARNJE TRIŠTE (Single Market,Internal Market) – pojmovni okvir <strong>za</strong> ujedinjenje ekonomskog podruèjau <strong>Europskoj</strong> <strong>uniji</strong> putem ostvarenja tzv. èetiriju sloboda – slobodekretanja ljudi, roba, usluga i kapitala bez unutarnjih granica. Danas seviše rabi pojam unutarnje trište, a tako je i definiran u Ugovoru o <strong>Europskoj</strong><strong>uniji</strong>, tj. kao ukidanje svih unutarnjih prepreka ostvarivanjuèetiriju sloboda. Jedinstveni europski akt (Single European Act) iz1986. godine prvi je donio bitne izmjene i dopune Rimskih ugovora(koji su utrli put stvaranju <strong>za</strong>jednièkog trišta) potrebne <strong>za</strong> uspostavujedinstvenog trišta, a poèetkom 1993. godine poèelo je funkcioniratiunutarnje trište EU.KRITERIJI IZ KOPENHAGENA (Copenhagen Criteria) – naèela imjerila utvrðena na sastanku Europskog vijeæa u Kopenhagenu 1993.godine. Èelnici drava èlanica EU sloili su se da æe primiti u èlanstvozemlje SIE ako ispune ove politièke i ekonomske kriterije: 1. stabilnostinstitucija koje osiguravaju demokraciju, pravnu dravu, poštovanjeljudskih prava i prava manjina; 2. postojanje djelotvornoga trišnoga
277gospodarstva i 3. sposobnost preuzimanja obve<strong>za</strong> koje proizlaze izpravne steèevine Zajednice, ukljuèujuæi provedbu politièkih, ekonomskihi monetarnih ciljeva. EU <strong>za</strong>drava pravo odluèivanja kada æe prihvatitinove èlanove.KRITERIJI IZ MAASTRICHTA, KRITERIJI KONVERGENCIJE(Maastricht Criteria) – naèela utvrðena ugovorom potpisanim u Maastrichtu1992. godine, kada su zemlje èlanice uspostavile EU te dogovorileove kriterije <strong>za</strong> uspostavu ekonomske i monetarne unije te jedinstvenevalute: 1. stopa inflacije moe biti najviše 1,5% iznad prosjeènestope inflacije <strong>za</strong> tri zemlje EU s najniom inflacijom; 2. dugoroène kamatnestope ne smiju biti veæe od 2% s obzirom na prosjek triju zemaljaEU s najniom inflacijom; 3. deficit dravnog proraèuna ne smije bitiveæi od 3% BDP-a; 4. javni dug ne smije biti veæi od 60% BDP-a; 5.nacionalna valuta mora biti u normalnom rasponu ERM-a (→TEÈAJ-NI MEHANIZAM) tijekom dvije prethodne godine.NOVE ZEMLJE ÈLANICE (New member states) – Cipar, Èeška Republika,Estonija, Maðarska, Letonija, Litva, Malta, Poljska, Slovaèkai Slovenija <strong>za</strong>vršile su pregovore i od bivših zemalja kandidatkinja postaleèlanicama EU 1. svibnja 2004. godine.OSNIVAÈKI UGOVORI → RIMSKI UGOVORIPAKT O STABILNOSTI (Stability Pact for South Eastern Europe) – politièkidokument usuglašen 10. lipnja 1999. godine u Kölnu, sa strateškimciljem pribliavanja zemalja jugoistoène Europe euroatlantskim strukturamai jaèanja meðusobne suradnje. Pakt postavlja okvir <strong>za</strong> suradnju dr-ava jugoistoène Europe, drava èlanica EU, SAD-a, Ruske Federacije,meðunarodnih organi<strong>za</strong>cija (ukljuèujuæi i meðunarodne financijske institucije)te raznih regionalnih inicijativa. U Hrvatskoj je <strong>za</strong> koordinacijusvih aktivnosti u vezi s Paktom <strong>za</strong>dueno Ministarstvo vanjskih poslova.PAKT O STABILNOSTI I RASTU (Stability and Growth Pact) – osnova<strong>za</strong> treæi stupanj uspostavljanja Ekonomske i monetarne unije koji je<strong>za</strong>poèeo 1. sijeènja 1999. Cilj mu je osiguranje proraèunske disciplinezemalja èlanica nakon uvoðenja jedinstvene valute. Prema njegovim odredbama,Europsko vijeæe moe kazniti zemlju èlanicu koja ne poduzmemjere <strong>za</strong> smanjivanje prevelikoga proraèunskog deficita.
278PHARE PROGRAM – program pomoæi ustanovljen 1989. godine, nakonpada komunizma u zemljama SIE, a cilj mu je obnova tih zemalja.Isprva je obuhvaæao samo Poljsku i Maðarsku pa se nazivao Pologne-Hongrie: assistance à la restructuration économique (odakle i današnjiakronim). S vremenom se proširio na današnje zemlje SIE (osim Poljskei Maðarske, to su Albanija, Bugarska, Èeška, Estonija, Makedonija, Letonija,Litva, a PHARE program <strong>za</strong>mijenjen je CARDS-om). Osim pomoæiu obnovi gospodarstava tih zemalja, PHARE je glavni financijskiinstrument pretpristupne strategije <strong>za</strong> deset zemalja SIE koje su podnijelemolbu <strong>za</strong> èlanstvo u EU. Ciljevi PHARE programa <strong>za</strong> razdoblje2000-2006. ponajprije su usmjereni na izgradnju institucija nunih <strong>za</strong>proces pribliavanja ekonomskim integracijama te <strong>za</strong> financiranje investicijskihprograma u zemljama kandidatkinjama. → PRETPRISTUPNIPROGRAMIPOSTUPAK PREKOMJERNOG DEFICITA (Excessive Deficit Procedure,EDP) – zemlje èlanice obvezne su izbjegavati prekomjerne proraèunskedeficite, tj. one moraju odravati proraèunsku disciplinu poštujuæidva kriterija: udio proraèunskog deficita ne smije biti veæi od 3% BDPa,a udio javnog duga od 60% BDP-a. Ako su te vrijednosti u nekoj zemljièlanici premašene, na razini Unije aktivira se tzv. postupak prekomjernogdeficita. Njime se utvrðuje razina prekoraèenog deficita, odreðujumjere <strong>za</strong> njihovo rješavanje te moguæe financijske sankcije. Pakt o stabilnostii rastu odreðuje postupak pri postojanju prekomjernog deficita.PRAVNA STEÈEVINA ZAJEDNICE (franc. acquis communautaire,engl. Community Acquis) – skup prava i obve<strong>za</strong> koji obvezuje i povezujesve zemlje èlanice unutar EU. Ona ne obuhvaæa samo <strong>za</strong>kone uuem smislu veæ i <strong>za</strong>jednièke ciljeve utvrðene pojedinim osnivaèkimugovorima. Svaka drava koja eli postati èlanicom EU mora prihvatitiodluke iz osnivaèkih ugovora i uskladiti svoje <strong>za</strong>konodavstvo s pravnomsteèevinom Zajednice.PRETPRISTUPNA STRATEGIJA (Pre-accession Strategy) – oblikpomoæi koji bi trebao olakšati ekonomsku i politièku tranziciju zemaljaSIE. Europsko vijeæe usvojilo ju je 1994. godine, a <strong>za</strong>sniva se na produbljivanjusuradnje pridruenih zemalja i institucija EU, razvoj ugovorao pridruivanju, financijsku pomoæ putem PHARE programa i pripreme<strong>za</strong> integraciju u jedinstveno trište.
279PRETPRISTUPNI PROGRAMI (Pre-accession Aid) – EU je kao pomoæ<strong>za</strong> pripremu zemalja SIE <strong>za</strong> èlanstvo u Uniji <strong>za</strong> razdoblje 2000-2006. godina pokrenuo tri tzv. pretpristupna programa: PHARE, ISPAi SAPARD. Program PHARE koncentrira se na izgradnju institucija,sudjelovanje u programima Zajednice, ekonomsku i socijalnu kohezijui industrijsko restrukturiranje. Program SAPARD bavi se moderni<strong>za</strong>cijompoljoprivrede i ruralnim razvojem, a ISPA podrava infrastrukturneprojekte u podruèju prometa i <strong>za</strong>štite okoliša.PRISTUPNO PARTNERSTVO, PRISTUPNI ORTAKLUCI (AccessionPartnerships) – glavni instrument pretpristupne strategije zemaljakandidatkinja i EU. Namjena mu je odreðivanje prioriteta i potrebnefinancijske pomoæi <strong>za</strong> svako podruèje tijekom njegove prilagodbe<strong>za</strong>konodavstvu Unije. Svaka zemlja mora razraditi detaljan programprimjene pravne steèevine Zajednice, odrediti vremenski raspored <strong>za</strong>datakate potrebna ljudska i financijska sredstva.RIMSKI UGOVORI (Treaties of Rome) – potpisani su 1957. godine u Rimu,a njima su osnovane Europska ekonomska <strong>za</strong>jednica (EEC) i Europska<strong>za</strong>jednica <strong>za</strong> atomsku energiju (Euratom). Njima je ustanovljena carinskaunija izmeðu zemalja veæ osnovane Europske <strong>za</strong>jednice <strong>za</strong> ugljen ièelik (ECSC, koju su 1951. osnovale Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg,Nizozemska i Njemaèka) i postavljeni ciljevi stvaranja <strong>za</strong>jednièkogtrišta koje bi osiguralo slobodno kretanje ljudi, roba, usluga i kapitala.Stupanjem na snagu Ugovora o <strong>Europskoj</strong> <strong>uniji</strong> (Ugovor iz Maastrichta),Europska ekonomska <strong>za</strong>jednica preimenovana je u Europsku <strong>za</strong>jednicu.SAPARD (Special Accession Programme for Agriculture and RuralDevelopment) – poseban pretpristupni program EU <strong>za</strong> poljoprivredu iruralni razvoj namijenjen pripremi drava kandidatkinja <strong>za</strong> èlanstvo uEU. Cilj je tog programa pomoæi dravama kandidatkinjama u rješavanjuproblema strukturnih prilagodbi u njihovim poljoprivrednim sektorimai ruralnim podruèjima te pruanje pomoæi u provedbi pravne steèevineZajednice na podruèju <strong>za</strong>jednièke poljoprivredne politike te cjelokupnogarelevantnog <strong>za</strong>konodavstva. Program je pokrenut poèetkom2000. godine, a drave kandidatkinje imaju ga pravo koristiti sve doprikljuèenja Uniji. → PRETPRISTUPNI PROGRAMISOCIJALNI PROTOKOL (Social Policy Protocol) – usvojen je 1991.godine u Maastrichtu, a potpisalo ga je 11 zemalja EU (bez Velike Bri-
280tanije). Naknadno su ga potpisale Austrija, Finska i Švedska. Njimezemlje potpisnice izraavaju svoju namjeru da poveæaju <strong>za</strong>poslenost,poboljšaju ivotne i radne uvjete, itd. Ta je problematika naknadnoukljuèena u Ugovor iz Amsterdama, pa je Socijalni protokol prestao <strong>za</strong>sebnopostojati.SPORAZUM O OSNIVANJU SREDNJOEUROPSKE ZONE SLO-BODNE TRGOVINE (Central Europe Free Trade Agreement, CEFTA)– osnovni ciljevi CEFTA-e su usklaðivanje razvoja ekonomskih odnosaizmeðu zemalja potpisnica, podi<strong>za</strong>nje ivotnog standarda i osiguranjeboljih moguænosti <strong>za</strong>pošljavanja, poveæanje produktivnosti, porastfinancijske stabilnosti te uklanjanje trgovinskih <strong>za</strong>preka izmeðu zemaljapotpisnica. CEFTA ostvaruje jednu od pripremnih aktivnosti na putuka punopravnom èlanstvu u EU. U prosincu 1992. Sporazum su potpisaletadašnja Èehoslovaèka, Maðarska i Poljska, 1996. Slovenija,1997. Rumunjska, a 1999. Bugarska. Hrvatska je potpisala Ugovor opristupanju CEFTA-i 12. prosinca 2002, a punopravnom je èlanicompostala 1. oujka 2003. godine.SPORAZUM O STABILIZACIJI I PRIDRUIVANJU, SSP (Stabili<strong>za</strong>tionand Association Agreement, SAA) – nova generacija europskihsporazuma ponuðena zemljama jugoistoène Europe u sklopu procesastabili<strong>za</strong>cije i pridruivanja. Sporazumom se ureðuju opæa naèela, politièkidijalog, regionalna suradnja, slobodno kretanje roba, kretanje radnika,osnivanje pravnih osoba, pruanje usluga i kapitala, usklaðivanje<strong>za</strong>kona, provedba <strong>za</strong>kona i pravila trišnog natjecanja, pravosuðe i unutarnjiodnosi, politika suradnje i financijska suradnja. Sporazum zemljipotpisnici daje status potencijalnog kandidata <strong>za</strong> èlanstvo u EU. Hrvatskaje potpisala takav sporazum s EU 29. listopada 2001.STRUKTURNI FONDOVI, KOHEZIJSKI FOND (Structural funds,Cohesion Fund) – èine dio strukturne politike Unije kojoj je cilj smanjitirazvojni jaz izmeðu bogatijih i siromašnijih regija i zemalja èlanicaEU te promicati ekonomsku i socijalnu jednakost. Èetiri su strukturnafonda: Europski regionalni razvojni fond (The European RegionalDevelopment Fund, ERDF), Europski socijalni fond (The European SocialFund, ESF), Europski fond <strong>za</strong> smjernice i jamstva poljoprivredi(The European Agricultural Guidance and Guarantee Fund, EAGGF)i Financijski instrument <strong>za</strong> pomoæ ribarstvu (The Financial Instrumentfor Fisheries Guidance, FIFG). Kohezijski fond osnovan je 1993. go-
281dine kako bi se dodatno ojaèala strukturna politika Unije. Namijenjenje kohezijskim zemljama èiji je BDP po stanovniku manji od 90% prosjekaUnije, a cilj mu je financiranje <strong>za</strong>štite okoliša i prometne infrastrukture.Oni èine otprilike treæinu proraèuna EU.TEÈAJNI MEHANIZAM (Exchange Rate Mechanism, ERM) – <strong>za</strong>èetakEkonomske i monetarne unije. To je sustav prilagodljivih teèajevau kojemu su teèajevi zemalja èlanica fluktuirali unutar definiranih granica.Oèekivalo se da æe taj sustav stabilizirati teèajeve, kontrolirati inflacijute potaknuti trgovinu. Slièno ERM-u, razvijen je sustav ERM IIkao pomoæ zemljama koje nemaju euro da se, poštujuæi <strong>za</strong>jednièke ekonomskekriterije, pripreme <strong>za</strong> èlanstvo u Uniji. → EKONOMSKA IMONETARNA UNIJATRANZICIJSKI INDIKATORI – sustav kvalitativnih poka<strong>za</strong>telja <strong>za</strong>zemlje u tranziciji. Objavljuje ih EBRD, a u skladu s njima, vrijednostimaod 1 do 4+ vrednuje se restrukturiranje i privati<strong>za</strong>cija poduzeæa,liberali<strong>za</strong>cija trišta i stanje financijskih institucija.UGOVOR O EUROPSKOJ UNIJI, UGOVOR IZ MAASTRICHTA(Treaty on the European Union, EU Treaty) – ugovor kojim je uspostavljenaEuropska unija i definirani ciljevi Ekonomske i monetarneunije, jedinstvena valuta, <strong>za</strong>jednièka vanjska i sigurnosna politika, <strong>za</strong>jednièkaobrambena politika, uvoðenje dravljanstva Unije te uska suradnjau pravosuðu i unutarnjim poslovima. Zemlje èlanice potpisale suga 1992. godine i ratificirale 1993. godine.UGOVORI O PRIDRUIVANJU, EUROPSKI SPORAZUMI (AssociationAgreements, European Agreements) – poseban oblik sporazumao pridruivanju izmeðu EU i pojedinih zemalja SIE te baltièkih zemalja.Osnovni je cilj sporazuma bila priprema pridruenih zemalja <strong>za</strong> prikljuèivanjeEU. Temelji se na naèelima poštovanja ljudskih prava, demokracije,pravne drave i trišnoga gospodarstva. Europski su sporazumibili sklopljeni s deset zemalja koje su 2004. godine postale èlaniceEU: Bugarskom, Èeškom, Estonijom, Maðarskom, Letonijom, Litvom,Poljskom, Rumunjskom, Slovaèkom i Slovenijom.URUGVAJSKA RUNDA (Uruguay Round) – trgovinski pregovori kojisu <strong>za</strong>poèeli 1986. godine u Urugvaju. Dogovor su tek 1994. godinepotpisali ministri 125 zemalja na sastanku u Maroku. Iako su pregovo-
282ri trajali mnogo godina, ipak se smatra da su bili uspješni jer su obuhvatiliniz trgovinskih pitanja i najavili osnivanje WTO-a.USTAVNI UGOVOR – u Rimu su 29. listopada 2004. godine premijerii ministri vanjskih poslova 25 drava èlanica EU potpisali Europskiustav, temeljni <strong>za</strong>kon Unije, dok su predstavnici drava kandidatkinjate Bugarska, Rumunjska i Turska potpisali samo <strong>za</strong>vršni dio Ustava.Proces ratifikacije europskog Ustava morao bi biti dovršen u roku dvijegodine. On bi trebao <strong>za</strong>mijetiti sve dosadašnje EU ugovore u jedankonsolidirani dokument.VIJEÆE EUROPE (Council of Europe) – meðuvladina organi<strong>za</strong>cijasmještena u Strasbourgu koja u zemljama èlanicama potièe razvoj demokracije,poštovanje ljudskih prava i naèela pravne drave te promièeeuropsko kulturno naslijeðe. Vijeæe Europe osnovalo je 1949. godinedeset europskih zemalja (Belgija, Danska, Francuska, Irska, Italija,Luksemburg, Norveška, Nizozemska, Velika Britanija i Švedska), a danasima 43 èlanice. Sve zemlje EU èlanice su i Vijeæa Europe. → EU-ROPSKO VIJEÆE, VIJEÆE EUROPSKE UNIJEVIJEÆE EUROPSKE UNIJE (Council of the European Union) (u tekstovimaèesto Vijeæe ili Vijeæe ministara) – glavna je <strong>za</strong>konodavna institucijaEU. Buduæi da je sastavljeno od ministara iz nacionalnih vladadrava èlanica, u toj su instituciji na europskoj razini <strong>za</strong>stupljeni nacionalniinteresi. Svoju <strong>za</strong>konodavnu ulogu Vijeæe ministara danas ubrojnim podruèjima dijeli s Europskim parlamentom. To je rezultatprocesa demokrati<strong>za</strong>cije europske integracije u kojemu je uloga Europskogaparlamenta, jedinoga demokratski i<strong>za</strong>branog tijela na europskojrazini, stalno jaèala. Iako u brojnim podruèjima više ne odluèuje samostalno,u Uniji se bez Vijeæa ministara ne moe donijeti nijedna odluka<strong>za</strong>konodavne prirode. Sastav Vijeæa mijenja se ovisno o podruèju o kojemuse odluèuje. Kada je to, primjerice, <strong>za</strong>jednièka poljoprivredna politika,u Vijeæu sjede ministri poljoprivrede drava èlanica, kada se odluèujeo ureðenju transeuropskih eljeznièkih mrea, u Vijeæu su ministriprometa ili drugoga odgovarajuæeg resora nacionalne vlade. U sklopuinstitucionalnog trokuta Unije (Europska komisija, Vijeæe EU i Europskiparlament), Vijeæe EU predstavlja drave èlanice. → EUROP-SKO VIJEÆE, VIJEÆE EUROPEVIJEÆE MINISTARA → VIJEÆE EUROPSKE UNIJE
283ZAJEDNIÈKA POLJOPRIVREDNA POLITIKA (Common AgriculturePolicy, CAP) – politika kojoj je cilj osiguranje razumnih cijena poljoprivrednihproizvoda <strong>za</strong> europske potrošaèe, odgovarajuæih prihoda<strong>za</strong> poljoprivrednike te primjena naèela jedinstvenih cijena, financijskasolidarnost i preferencijalni pristup poljoprivrednim proizvodima spodruèja EU. Jedna je od vanijih <strong>za</strong>jednièkih politika EU na èiju provedbuotpada oko 45% proraèuna EU.ZEMLJE KANDIDATKINJE (Candidate Countries) – Bugarska, Rumunjska,Turska i Hrvatska, koje su podnijele <strong>za</strong>htjeve <strong>za</strong> èlanstvo uEU. Oni su prihvaæeni i pregovori s EU su u razlièitim fa<strong>za</strong>ma.
284Zanimljive web straniceNaziv institucije URL OpisCEFTA http://www.cefta.org/ stranice koje se odnose naSrednjoeuropski ugovor o slobodnojtrgoviniEuropska komisija u RH http://www.delhrv.cec.eu.int/ informacije o aktivnostima EU uHrvatskojEFTA http://www.efta.int/ stranice Europskog udruenja <strong>za</strong>slobodnu trgovinuEkonomski i socijalni http://www.esc.eu.int/ informacije o aktivnostima Odbora iodbor EU opæenito o politici EUEU Business http://www.eubusiness.com/ vijesti iz Europe i EUEU u SAD-u http://www.eurunion.org/ publikacije, informacije o EU u SAD-u;popis web stranica zemalja èlanica EUEU Observer http://www.euobserver.com/ stranice o EU s najnovijim vijestima izEuropeEuropska investicijska banka http://eib.eu.int/ stranice financijske institucije EUEuropska središnja banka http://www.ecb.int/ stranice Središnje banke <strong>za</strong> europskuvalutu, euroEuropska unija http://europa.eu.int slubene stranice EUhttp://europa.eu.int/comm/enlargement stranice o proširenju EU/enlargement.htmStatistièki ured EU, Eurostat http://europa.eu.int/comm/eurostat/http://epp.eurostat.cec.eu.int/Vijeæe EU http://ue.eu.int/ slubene stranice Vijeæa EUEuropska komisija http://europa.eu.int/comm/index_en.htm slubene stranice Europske komisije
285http://europa.eu.int/comm/external_relations/ informacije o aktivnostima Europskekomisije izvan EUhttp://europa.eu.int/comm/regional_policy/ stranice o unapreðenju regionalneindex_en.htm konkurentnosti, poveæanju iunapreðenju <strong>za</strong>poslenosti i ravnomjernomrazvoju urbanih i ruralnih podruèjahttp://europa.eu.int/comm/enlargement/docs Newsletter Opæe uprave Europske/newsletter/weekly_arch.htm komisije <strong>za</strong> proširenjeEuropski parlament http://www.europarl.eu.int/ <strong>za</strong>daci, èlanovi, obavijestiEuropski pokret http://www.europeanmovement.org/Ministarstvo europskih http://www.mei.hr informacije o EU, o programima EU iintegracija pridruivanju <strong>Hrvatske</strong> europskimintegracijamahttp://www.mei.hr/default.asp?ru=137 pojmovnik europskih integracija&sid=&jezik=1http://www.mei.hr/download//2002/06 englesko-hrvatski pojmovnik SSP-a/05/E-H Glosar-final.pdfNYU School of Law http://www.jeanmonnetprogram.org/ godišnji kalendar konferencija i semi-– Jean Monnet Center calendar/index.html nara ve<strong>za</strong>nih <strong>za</strong> europske integracijePakt o stabilnosti http://www.stabilitypact.org/ stranice Pakta o stabilnosti <strong>za</strong>jugoistoènu EuropuPUMA http://www.oecd.org/home/ stranice OECD-a o upravljanju iorga organiziranju javnog sektoraSIGMA http://www.sigmaweb.org/ stranice OECD-a i EU o projektureforme dravne uprave i javnogsektora u zemljama SIESud pravde http://curia.eu.int/Europske <strong>za</strong>jedniceSud revizora EU http://www.eca.eu.int/ stranice institucije koja nadzire prihodei rashode UnijeFond <strong>za</strong> regionalni razvoj http://www.fondrr.hr/
286EU center http://www.eucenter.org/ informacije o institucijama visokogškolstva, lokalnoj upravi, malim isrednjim poduzeæima u Europi, te omoguænostima financiranjaRegio.hr http://www.regio-hr.com/Dijalog s graðanima http://citizens.eu.int informacije o pravima graðana injihovim moguænostima u EUOpæa uprava <strong>za</strong> <strong>za</strong>pošljavanje http://www.europa.eu.int/comm/ informacije o programu socijalne poliisocijalna pitanja EU employment_social/ tike, <strong>za</strong>pošljavanju, Europskom socijalnomfondu, uvjetima i organi<strong>za</strong>cijirada, socijalnoj ukljuèenosti, ravnopravnostispolovaMeðunarodna organi<strong>za</strong>cija rada http://www.ilo.orgEkonomska komisija http://www.unece.org/ forum <strong>za</strong> komunikaciju meðuUN-a <strong>za</strong> Europu dravama; statistièke i ekonomskeanalize te analize o <strong>za</strong>štiti okolišaOECD http://www.oecd.org/Dravni <strong>za</strong>vod <strong>za</strong> statistiku RH http://www.dzs.hr/Hrvatski <strong>za</strong>vod http://www.hzz.hr/ informacije o slobodnim radnim mjes<strong>za</strong><strong>za</strong>pošljavanje tima, aktivnoj politici <strong>za</strong>pošljavanja uskladu sa smjernicama EU, o ponudina trištu rada i publikacije relevantne<strong>za</strong> promicanje <strong>za</strong>pošljavanjaVlada Republike <strong>Hrvatske</strong> http://www.vlada.hr/
287Indeks pojmovaAadministracija . . . . . . . . . . . . . 4-6Bbespravna gradnja . . . . . 205-207brzina pristupanja EU . . . . 46-49DDanskanekretnine . . . . . . . . . . . . . . 190HHrvatskaadministracija. . . . . . . . . . . . 4-6bespravna gradnja . . . . 205-207brzina pristupanja EU . . . 46-49ekonomija . . . . . . . . . . . . . . 6-8ekonomski poka<strong>za</strong>teljipo upanijama . . . . . . . . . . . 264energetika. . . . . . . . . . . . . . . 5-6inovacijska politika. . . . . 14-15,130-132, 136-137inovacijski potencijal. . 127-156javna uprava. . . . . . . . . . . . . 4-6koeficijent trgovinskeotvorenosti. . . . . . . . . . . . . . . 70kretanje kapitala. . . . . . 181-222,184-192kretanje radnika. . 12-13, 83-105pravne osnove . . . . . . . . 94-95mobilnost radnika . . . . . . 95-98nacionalne manjine . . . . . . . 8-9nekretnine . . . . . 17-19, 181-222makroekonomskiuèinci . . . . . . . . . . . . . . 209-211nevladin sektor . . . . . . . . . . . . 8obrazovanje . . . 13-14, 107-125pomoæ EU . . . . . . . . . . 255-258porezno optereæenje . . . . . . . . 7pravni sustav . . . . . . . . . . . . . . 6pregovori s EU . . . . . . . . . . . 24prostorno planiranje . . . . 19-20,223-240, 230-235radna snaga . . . . . . . . . 107-125ravnopravnost spolova . . . . . . 9regionalna politika . . . . . 20-22,241-269, 253-261robna razmjena . . . . . . . . 59-82sloboda kretanja radnika. . 12-13socijalna politika. . . . . . . 15-17,157-180, 167-173CARDS . . . . . . . . . . . 170-172socijalna ukljuèenost . . 157-180socijalna <strong>za</strong>štita . . . . . . . . 15-17socijalne reforme . . . . . 168-169socijalni dijalog. . . . . . . . 15-17,157-180, 169-170stambena politika. . . . . 199-201strukturne reforme . . . . . . 23-24troškovi prikljuèenja . . . . . . . . 8trgovinska integracija . . . 59-82,69-76trište nekretnina. . . . . . . 17-19,181-222, 192-202makroekonomskiuèinci . . . . . . . . . . . . . 209-211turi<strong>za</strong>m. . . . . . . 17-19, 181-222,202-209satelitskabilanca . . . . . . . . 203, 215-216uèinci proširenja EU . . . . 10-11,29-57, 34-46vanjska trgovina . . 11-12, 29-57,34-36, 59-82virtualno èlanstvo . . . 24, 48-49<strong>za</strong>štita nacionalnih manjina. . 8-9<strong>za</strong>štita okoliša . . . . . . . . . . . . . 9<strong>za</strong>štita potrošaèa . . . . . . . . . . . 9
288Eekonomija. . . . . . . . . . . . . . . . 6-8ekonomski poka<strong>za</strong>teljipo upanijama . . . . . . . . . . . . 264energetika . . . . . . . . . . . . . . . . 5-6EUinovacijska politika . . . 129-130Kohezijski fond . . . . . . 248-249kretanje radnika . . . . . . . 83-105kriteriji . . . . . . . . . . . . . . . 30-31ekonomski . . . . . 34-36, 61-64obrazovanje . . . . . . . . . 110-117pomoæ Hrvatskoj . . . . . 255-258prostorni razvoj . . . . . . 225-228proširenje . . . . . . . . . . . . . 29-57ekonomski uèinci. . . . . . 40-45proces. . . . . . . . . . . . . . . 32-34regionalna politika . . . . 242-246Hrvatska. . . . . . . . . . . 253-261nove èlanice. . . . . . . . 249-253socijalna pitanja . . . . . . 159-165socijalna politikamodel otvorenekoordinacije. . . . . . . . 161-164socijalni dijalog . . . . . . 164-165socijalnopolitièkereforme . . . . . . . . . . . . . 165-167strukturni fondovi . . . . 243-246ciljevi financiranja. . . 243-244financiranje . . . . . . . . 244-245instrumenti i ciljevi. . . . . . 246raspodjela sredstava. . 247-249virtualno èlanstvo . . . . . . 48-49<strong>za</strong>htjevi u veziprostora . . . . . . . . . . . 228-230<strong>za</strong>htjevi <strong>za</strong> èlanstvo . . . . 30-34Iinovacije . . . . . . . . . . . . . 146-148inovacijska politika . . . . . . 14-15,130-132u EU. . . . . . . . . . . . . . . 129-130inovacijski potencijalu SIE. . . . . . . . . . . . . . . . . 133-136Istra. . . . . . . . . . . . . . . . . 258-261Interreg III. . . . . . . . . . . . . . 265istraivanje i razvoj . . . . 144-146Jjavna uprava . . . . . . . . . . . . . . 4-6Kkoeficijent trgovinskeotvorenosti . . . . . . . . . . . . . 64-69Kohezijski fond EU . . . . 248-249kretanje kapitala . . . . . .181-222,184-192kretanje radnika . . 12-13, 83-105Austrija . . . . . . . . . . . . . . 89-90Bugarska . . . . . . . . . . . . . 93-94Maðarska. . . . . . . . . . . . . . . . 89nove èlanice . . . . . . . . . . . 90-93Rumunjska . . . . . . . . . . . . 93-94Slovenija . . . . . . . . . . . . . 88-89tranzicijski aranmani . . . 90-94kriteriji EU . . . . . . . . . . . . . 30-31ekonomski . . . . . . 34-36, 61-64MMaltanekretnine . . . . . . . . . . 191-192mobilnost radnika. . . . . . . . 95-98Nnacionalne manjine . . . . . . . . 8-9nekretnine . . . . . . 17-19, 181-222Danska. . . . . . . . . . . . . . . . . 190makroekonomskiuèinci . . . . . . . . . . . . . . 209-211Malta . . . . . . . . . . . . . . 191-192nove èlanice . . . . . . . . . 188-192nevladin sektor . . . . . . . . . . . . . 8nove èlanicekretanje radnika . . . . . . . . 90-93
289regionalna politika . . . . 249-253trišta nekretnina . . . . . 188-192Oobrazovanje . . . . 13-14, 107-125,139-144u EU. . . . . . . . . . . . . . . 110-117Pporezno optereæenje. . . . . . . . . . 7pravni sustav . . . . . . . . . . . . . . . 6pregovori s EU . . . . . . . . . . . . 24proces proširenja EU . . . . . 32-34prostorni razvoju EU. . . . . . . . . . . . . . . 225-228<strong>za</strong>htjevi EU . . . . . . . . . 228-230prostorno planiranje. . . . . . 19-20,223-240, 230-235proširenje EU . . . . . . . . . . . 29-57ekonomski uèinci. . . . . . . 40-45Rradna snaga. . . . . . . . . . . 107-125ravnopravnost spolova. . . . . . . . 9regionalna politika . . . . . . .20-22,241-269u EU. . . . . . . . . . . . . . . 242-246u Hrvatskoj . . 253-261, 253-255u novim èlanicama. . . . 249-253robna razmjena. . . . . . . . . . 59-82Ssloboda kretanja radnika . . 12-13Socijalna Europa . . . . . . 159-165socijalna pitanjau SSP-u. . . . . . . . . . . . . . 167-168socijalna politika . . . . . . . .15-17,157-180, 167-173model otvorenekoordinacije EU. . . . . . 161-164socijalna ukljuèenost . . . 157-180socijalna <strong>za</strong>štita . . . . . . . . . 15-17socijalne reforme . . . . . . 168-169socijalni dijalog . . . . . . . . .15-17,157-180, 169-170u EU. . . . . . . . . . . . . . . 164-165socijalnopolitièkereforme u EU . . . . . . . . . 165-167SSPsocijalna pitanja . . . . . . 167-168stambena politika . . . . . . 199-201strukturne reforme . . . . . . . 23-24strukturni fondovi EU . . 243-246ciljevi financiranja . . . . 243-244financiranje . . . . . . . . . 244-245instrumenti i ciljevi . . . . . . . 246raspodjela sredstava. . . 247-249Ttranzicijski aranmani<strong>za</strong> kretanje radnika . . . . . . . 90-94trgovinskaintegracija . . . . . . . . 59-82, 64-69troškovi prikljuèenja . . . . . . . . . 8trište nekretnina . . . . . . . .17-19,181-222, 192-202makroekonomskiuèinci . . . . . . . . . . . . . . 209-211u novim èlanicama. . . . 188-192turi<strong>za</strong>m . . . . . . . . . . . . . . . .17-19,181-222, 202-209satelitska bilanca. . 203, 215-216Uuèinci proširenja EU . . . . . 10-11,29-57, 34-46ekonomski . . . . . . . . . . . . 40-45Vvanjska trgovina. . . 11-12, 29-57,34-36, 59-82virtualno èlanstvo u EU . . . . . 24,48-49Z<strong>za</strong>htjevi <strong>za</strong> èlanstvo u EU. . 30-34<strong>za</strong>štita nacionalnih manjina . . 8-9<strong>za</strong>štita okoliša . . . . . . . . . . . . . . 9<strong>za</strong>štita potrošaèa . . . . . . . . . . . . 9
Change language