Pridruživanje Hrvatske Europskoj uniji - Institut za Javne Financije

stra te usvajanje kodeksa ponašanja javnih slubenika. Javna upravaprolazi kroz neprestane reforme, no promjene se èesto rade bez prethodnihanaliza potreba i odgovarajuæih procjena uèinaka te je teškopredvidjeti rezultate. Najbolji je primjer reorganizacija Vlade 2004, kadaje gotovo preko noæi smanjen broj ministarstva i uspostavljeni dr-avni uredi. Nedostaje dugoroèna strategija promjena, a èesto i potrebnakoordinacija. Ministarstvo europskih integracija, na primjer, zaduenoje za promjene javne uprave za potrebe EU, dok je Dravni ured zajavnu upravu odgovoran za promjene za domaæe potrebe. Ured je dodatnopreoptereæen kratkoroènim problemima (poput priprema za izbore)i stoga ne moe provoditi znaèajniju dugoroènu strategiju javneuprave.Slièno se moe zakljuèiti i kad je rijeè o governanceu: površnereforme bez stvarnog sadraja, novi zakoni i promjene postojeæih zakonabez brige o njihovoj primjeni. Vladavina prava – doneseni su odreðeninovi zakoni, ali još uvijek postoji velik broj neriješenih sluèajeva,a neodgovarajuæi su i kriteriji za izbor sudaca; depolitizacija – broj ljudiu javnoj upravi koji se postavljaju po politièkoj odgovornosti raste(zamjenici i pomoænici ministara, dravni tajnici); otvorenost graðanima– novi zakon, ali još uvijek postoje zamjerke novinara, što stavljaHrvatsku na 84. mjesto, iza svih ostalih zemalja srednje i istoène Europe(SIE), osim Rumunjske, na globalnoj listi slobode tiska (FreedomHouse, 2004); borba protiv korupcije – novi zakoni uz brojne izmjenei slabi rezultati zbog kojih Hrvatska dijeli 67. mjesto s Poljskom, doksu sve ostale zemlje SIE-a daleko ispred nas, a iza nas je samo Rumunjska(Transparency International, 2004).Problemi s reformom javne uprave i kvalitetom governanceamogu se jasno vidjeti na primjeru energetike. Zbog stagnacije reformejavne uprave u Hrvatskoj, ali i zbog novih zahtjeva unutar pravne steèevineEU, razina usklaðivanja sa zahtjevima EU u tom sektoru, naalost,pada. Kad je rijeè o sposobnosti energetskog sektora u Hrvatskojda se suoèi s konkurencijom u EU, nedostaje nam usklaðivanje s novimpropisima Unije, nismo donijeli odgovarajuæe zakone i propise, nismouspostavili efikasnu kontrolu ni uveli odgovarajuæe kazne. Snaan lobiunutar sektora dodatna je zapreka uspješnoj reformi. Drugi problem –uspješna regionalna suradnja – takoðer æe zahtijevati znaèajne pravneprilagodbe, ali, naglasimo opet, pravne prilagodbe neæe biti dovoljnebez efikasne provedbe. Stvarne prilagodbe u hrvatskoj energetici ne bitrebale biti problem, ali restrukturiranje nailazi na snane otpore i tomoe ugroziti konkurentnost ne samo na regionalnoj razini i na razini5