Pridruživanje Hrvatske Europskoj uniji - Institut za Javne Financije

èlanice iz srednje i istoène Europe takvu su ocjenu prvi put dobile tek2000. godine (dakle, èetiri godine prije pridruivanja), a zadrale su jesve do posljednjega redovitog izvješæa o napretku prije pridruivanja.Za razliku od razmjerno povoljnog mišljenja Komisije, struktura i dinamikahrvatske razmjene još uvijek pokazuju postojanje snanih pristranostiprema bivšim jugoslavenskim republikama, meðu kojima prednjaèeBosna i Hercegovina i Makedonija, ali je oèita i stabilna pristranostu trgovini sa Slovenijom, kao i rastuæa pristranost u trgovini sa Srbijomi Crnom Gorom. Takve su pristranosti proistekle iz naslijeðenihtrgovinskih struktura, a bile su podrane i razmjerno ranim zakljuèivanjemugovora o slobodnoj trgovini upravo s tim zemljama. Osim toga,iako prikazana gravitacijska analiza ne sugerira jasno postojanje neostvarenogtrgovinskog potencijala sa zemljama èlanicama EU, što dijelomproistjeèe iz svojstava gravitacijskog modela i razlièitih trgovinskihodnosa s pojedinim èlanicama EU, stagnacija razine trgovinskeotvorenosti i njezina nešto nia razina, kao i nalazi pojedinih novijihistraivanja (Fidrmuc, 2004), naznaèuju tu moguænost.Opisana pozicija Hrvatske s obzirom na trgovinsku integraciju uusporedbi sa zemljama srednje i istoène Europe vjerojatno se najboljemoe objasniti gubljenjem udjela na trištu EU na štetu onih konkurenatakoji su bre napredovali u trgovinskim integracijama. Izgubljenepozicije nije moguæe vratiti u kratkom roku, a kako bi se ublaile preostalepristranosti i smanjili dugoroèni troškovi restrukturiranja robnerazmjene, valjalo bi ubrzati dovršetak trgovinske integracije. To se prijesvega odnosi na paneuropski sustav dijagonalne kumulacije podrijetlau koji Hrvatska tako još uvijek nije ukljuèena, dok su zemlje srednjei istoène Europe, vjerojatno najveæi konkurenti Hrvatske na trištuEU, nakon prosjeèno gotovo punog desetljeæa provedenoga u tom reimutrgovine sada veæ postale punopravne èlanice EU. Takav sustav bilateralnihtrgovinskih odnosa zapravo znaèi da se znaèajan dio razmjeneizmeðu Hrvatske i zemalja èlanica EU ne ostvaruje u reimu slobodnetrgovine, što umnogome slabi inozemne investicije u proizvodnisektor i oteava integraciju Hrvatske u europske proizvodne lance. Kakose u ovome radu visoka razina trgovinske integracije ne promatra samokao pretpostavka gospodarske integracije veæ i kao posljedica brzogauklanjanja institucionalnih zapreka razmjeni, nunost smanjivanjazaostataka u trgovinskoj integraciji sugerira što bri ulazak u èlanstvoEU. Svako nastojanje u smjeru produbljivanja trgovinske integracije sazemljama jugoistoène Europe zapravo oznaèava traenje kratkoroènogutoèišta na trištima zemalja koje su još manje otvorene od Hrvatske,77