Pridruživanje Hrvatske Europskoj uniji - Institut za Javne Financije

10USUSRET IZAZOVIMA PREGOVORA:JE LI HRVATSKA SPREMNA?Uèinci posljednjeg proširenjaAnalizirajuæi moguæe uèinke posljednjeg proširenja, Ana-MariaBoromisa zakljuèuje kako je zbog velièine zemlje, razine razvoja, geografskogpoloaja i veæ uspostavljenih gospodarskih veza uèlanjenje uEU ekonomski najbolji odabir za Hrvatsku. Moramo donijeti odluku:ima li išta strateški znaèajnije od EU (kao što je ribarstvo i nafta u Norveškoj)i koliko smo spremni platiti za èlanstvo, a da ne znamo kad æese to dogoditi?Reforme su povezane s tranzicijom i njihova uspješna provedbatrebala bi omoguæiti odrivi rast. One bi bile nune èak i da se EU neproširuje i da Hrvatska nije potpisala SSP. Proširenje EU i uspostavljanjeslobodnih trgovinskih zona stoga naglašavaju potrebu reformi, moguih ubrzati i mogu se promatrati kao korisne za Hrvatsku usprkos èinjenicida donose troškove prilagodbi. U tom kontekstu Boromisa preporuèujeda se utvrdi koliko je brzo integracija uopæe moguæa, da sepromisli o alternativnim moguænostima za integraciju u meðuvremenu,da se definiraju dodatne strategije i planiraju reforme imajuæi na umumoguæi vremenski plan za èlanstvo. Posebno je vano da javnost budesvjesna kako su neke od reformi povezanih s EU povezane i s tranzicijomi kako bi bile nune i bez EU, te da ulaskom u EU reforme i s timpovezani troškovi neæe prestati.Razmatrajuæi razlièite moguænosti, Boromisa tvrdi kako je progresivniscenarij moguæ ako Hrvatska obavi svoj dio posla, ali da on oznaèavatek najbri moguæi scenarij, što ne mora nuno znaèiti i brzo èlanstvo.Takoðer upozorava kako se reforme, ukljuèujuæi i one nepopularne,èesto imenuju “europskima” stvarajuæi dojam da Hrvatska èini sve štomoe, ali da nas EU ne prihvaæa. Usprkos formalnoj suglasnosti o veæojeuropeizaciji, takva percepcija moe usporiti primjenu reformi, što znaèida æe u procesu integracije biti kljuèna upravo domaæa politika.Oznaèavanje nepopularnih reformi “europskima”, što nije uvijektoèno, i istodobno naglašavanje kako je èlanstvo u EU naš “strateški cilj”šalje zbunjujuæe signale. Èini se kao da nitko nije spreman reæi kako Hrvatskojsvakako trebaju reforme, ukljuèujuæi i one nepopularne. Stoga trebaprocijeniti koliko bi èlanstvo moglo koštati i kojim redoslijedom trebaprovoditi reforme. Hrvatska mora znati svoj pregovaraèki poloaj – ako jeèlanstvo naš strateški cilj, imamo li onda uopæe o èemu pregovarati?