Pridruživanje Hrvatske Europskoj uniji - Institut za Javne Financije

36la, pa umjesto 71% najznaèajnijih deset proizvoda èini 67% ukupnogizvoza u proširenu Uniju. Uvozna struktura gotovo se ne mijenja zbogproširenja, te deset najznaèajnijih proizvoda èini 58% ukupnog uvoza,u usporedbi sa 61% prije proširenja.Nadalje, empirijska su istraivanja pokazala da se tijekom uspostavejedinstvenog trišta smanjio udio interindustrijske razmjene (razmjeneproizvoda razlièitih industrijskih grana) u Europi, a poveæaoudio intraindustrijske razmjene (razmjene unutar iste industrijske grane)(European Commission, 1996). Isto se dogodilo u zemljama kandidatkinjamau pretpristupnom razdoblju. Brzina trgovinske integracije sEU bila je i u jakoj pozitivnoj korelaciji s promjenom strukture izvozau EU (IMF, 2000; vidjeti i Boromisa i Mikiæ, 2003). Dakle, viša razinaintraindustrijske razmjene podrazumijeva sliènije industrijske strukture,tj. manju specijalizaciju u pojedinim dravama i nie troškove prilagodbe.Razina intraindustrijske razmjene izmeðu Hrvatske i EU poveæavase nakon proširenja EU, što podrazumijeva višu razinu usklaðenostis kriterijima za èlanstvo. xvUkratko, nakon proširenja Hrvatska bolje zadovoljava ekonomskekriterije za èlanstvo, osobito u dijelu koji se odnosi na opseg i vrsturazmjene.Preuzimanje ostalih obveza iz èlanstvaHrvatska æe morati preuzeti “više acquisa” u pretpristupnomrazdoblju. Obveza preuzimanja novog acquisa ne bi se mogla izbjeæi nida je Hrvatska veæ postala punopravnom èlanicom. Ipak, iskustva desetxvi novih èlanica pokazuju da je screening i praæenje usklaðenosti upojedinim podruèjima oštriji za kandidatkinje nego za èlanice EU. Primjerice,usporedba analiza dravnih potpora u EU i izvještaji o provedbipojedinih politika (npr. liberalizacije telekomunikacijskih usluga) sredovitim izvještajima pokazuju da se od zemalja kandidatkinja traidosljedna provedba politike EU i u podruèjima u kojima drave èlaniceEU odstupaju od dogovorenih naèela.Osim toga, EU je tijekom priprema za proširenje pokrenuo novepolitike i revidirao postojeæe. To obuhvaæa reviziju “unutarnjih”politika EU (kao što je zajednièka poljoprivredna politika) i politikaprema treæim zemljama (mediteranske drave, Rusija, Ukrajina, Zajednicanezavisnih drava (ZND) i transatlantski partneri). Instrumentipolitika prema susjednim regijama podrazumijevaju stvaranje zona