Pridruživanje Hrvatske Europskoj uniji - Institut za Javne Financije

133Osim brige za rast, gospodarstva u tranziciji usmjerila su se premakonkurentnosti, sredstvu sustizanja zemalja EU, ali i sredstvu odr-avanja konkurentskih prednosti na nacionalnoj razini zbog konkurentskihpritisaka, ponajprije iz zemalja EU (Radoševiæ, 2003a). Uloga inovacijau uspjehu nacije i industrija predmet je Porterova rada i ukljuèenaje u Dijamant nacionalne prednosti. iii Porter (1990:73) uoèava kakose natjecanje zbiva oko kreiranja i asimilacije znanja i istièe da konkurentnostnacije ovisi o potencijalu nacionalne industrije da se inovira inapreduje.Porterov pristup inovacijamaIako Porter tvrdi kako nacionalni uspjeh razlièitih zemaljamoe biti kombinacija brojnih èimbenika, odluèno odbacuje širokorasprostranjeno uvjerenje da æe vladine politike poput aktivnoga deviznogteèaja i antimonopolske politike potaknuti gospodarstvo.Umjesto toga, on se poziva na primjere industrija koje su uspjele naglobalnoj razini i tvrdi kako poduzeæa postiu konkurentsku prednostinovacijskim aktivnostima (Porter, 1990:74). Na razini poduzeæapod inovacijom se ne razumijeva samo uvoðenje nove tehnologije(što rezultira novim proizvodima) veæ se ona odnosi i na inovacijeprocesa i inovacije u organizacijama (npr. novi procesi unutarpoduzeæa). Ipak, naglašava meðunarodnu dimenziju – uèinciinovacija (npr. inovirani proizvodi) moraju biti plasirani na meðunarodnotrište da bi poduzeæe postiglo konkurentsku prednost.Porter vjeruje kako æe uspješne inovacije nastati kada poduzeæa budupod snanim pritiskom konkurencije i unatoè èinjenici da njihoveinovacijske aktivnost mogu naiæi na kritike i velike zapreke.Odravanje konkurentske prednosti smatra kontinuiranim procesomunapreðenja i dograðivanja jer konkurenti mogu oponašati bilokoju konkurentsku prednost.INOVACIJSKI POTENCIJAL U ZEMLJAMASREDNJE I ISTOÈNE EUROPEStrategije za postizanje i odravanje dugoroènog ekonomskograsta u zemljama središnje i istoène Europe tijekom 90-ih zanemarivalesu znaèenje sustava istraivanja i razvitka, kao i vanost inovacijskihaktivnosti. Javne politike inovacija pojavile su se tek krajem 90-ih, dokinstitucionalni sustavi istraivanja i razvitka još uvijek nisu bili restruk-