Pridruživanje Hrvatske Europskoj uniji - Institut za Javne Financije

210nekretnina. Istodobno se moe lako zakljuèiti da bi pooštravanje restrikcijau prodaji nekretnina strancima dovelo do gubitka bogatstva. Uekstremnom sluèaju zabrana prodaje nekretnina strancima izbrisala bimilijarde eura potencijalnog bogatstva hrvatskih graðana i dovela doproporcionalnoga gubitka poreznih prihoda.Drugi makroekonomski uèinak odnosi se na potencijalno velikepriljeve kapitala vezane uz plaæanja nerezidenata za kupovinu nekretninau Hrvatskoj. Ako razmotrimo samo kuæe èija je prodaja strancimatrenutaèno u proceduri – radi se o veæ spomenutoj procjeni od 10.000kuæa za odmor na Jadranu – i ako pretpostavimo skromnu prosjeènu cijenukuæe od 50.000 eura, tada su veæ sada izvjesni kapitalni priljevi odoko 500 milijuna eura ili gotovo 2% BDP-a. Za usporedbu, taj je iznosjednak prosjeènoj godišnjoj neto vrijednosti izdanih obveznica hrvatskeVlade za razdoblje od 1995. do 2003. godine ili polovici prosjeènog godišnjegpriljeva inozemnih izravnih ulaganja. Uz takve proporcije, prenaglabi liberalizacija trišta nekretnina mogla dovesti do velikog pritiskana aprecijaciju kune, što bi imalo znaèajan uèinak na vanjsku konkurentnostgospodarstva u cjelini, a posebno izvoza i turizma.Koristi od uèinka bogatstva i s njim povezanim kapitalnim priljevimau poèetku bi se dijelile izmeðu vlasnika kuæa i zemljišta s jednestrane, te graðevne industrije i djelatnosti angairanih u prometu nekretninas druge strane. Ovisno o tome na što se dohodak troši i kakose investira, moe se predvidjeti niz makroekonomskih scenarija. Jednaje moguænost da æe vlasnici kuæa i zemljišta veæinu dobivenih sredstavaod prodaje nekretnina namijeniti financiranju osobne potrošnje,dok æe poduzetnici ostvarene prihode koristiti za poveæanje plaæa i dividendi.To bi dovelo do nalog rasta osobne potrošnje i uvoza, inflacijskihpritisaka, pogoršavanja tekuæeg raèuna platne bilance i, konaèno,do gubitka konkurentnosti. Druga je moguænost da se kapital proistekaood prodaje nekretnina reinvestira u lokalne stambene objekte, turistièkapoduzeæa ili druge gospodarske sektore. To bi takoðer dovelo do pritiskana potranju i dodatni uvoz, ali za razliku od prvog scenarija, proizvodnibi se kapaciteti gospodarstva poveæali, što bi pomoglo odravanjudugoroène konkurentnosti. Napokon, sredstva od prodaje nekretninamogla bi se reinvestirati u inozemstvo, èime bi neto uèinak priljevaza hrvatsku ekonomiju bio manje-više neutralan.Osim poèetnog makroekonomskog uèinka, došlo bi i do sekundarnoguèinka putem potrošnje i investiranja inozemnih vlasnika kuæaza odmor. Ako bi se kuæe za odmor iznajmljivale inozemnim gostimakoji bi inaèe odsjedali u privatnom smještaju ili hotelima na Jadranu,