ovdje - Matica hrvatska

Broj 2 Godište XIII / 2013. Cijena 30,00 knČ a s o p i s M a t i c e h r v a t s k eTema brojaPristupanjeRepublike HrvatskeEuropskoj unijiRadoslav KatičićHrvatski jezik i EuropaBoris LjubičićA sad EuropaMislav JežićIvan Meštrović kod RodinaVlasta MarkasovićRIČI, DRÙMOVI, ŠÀMCEVI

Uvodna riječHrvatska revija 2/2013.Časopis Matice hrvatske za književnost, umjetnosti kulturu življenja.Utemeljen 1928.Obnovljen 1951. u Buenos Airesu.Od 1991. ponovno u Hrvatskoj.Izlazi tromjesečno.NakladnikMatica hrvatskaUlica Matice hrvatske 2, ZagrebZa nakladnikaIgor ZidićGlavna urednicaMirjana Polić BobićUredništvoDubravka Oraić Tolić, Cvijeta Pavlović,Mirjana Polić Bobić, Josip UžarevićNaslovnicaŽeljko Podoreški, foto: Mirko CvjetkoLikovno-grafički urednikŽeljko PodoreškiSuradniciAnđelko Akrap, Petra Biskup, Maja Bratanić, Franka MiriamBrueckler, Lovorka Čoralić, Tatjana Čunko, Mislav Ježić,Radoslav Katičić, Bratislav Lučin, Danijela Lugarić Vukas,Boris Ljubičić, Sanja Majer-Bobetko, Ivana Mance, VlastaMarkasović, Dino Milinović, Mira Muhoberac, Maja Runje,Anita Skelin Horvat, Višnja Starešina,Ivana Šijaković, Josip UžarevićLektura i korekturaMirjana MataijaTajnica uredništvaDorotea MilasPriprema za tisakSlužba tehničke pripreme MHTisakDenona d.o.o., Zagrebhttp://www.matica.hr/hrvatska_revijaISSN 1330-2493Uredništvo: Zagreb, Ulica Matice hrvatske 2telefon (01) 48 19 195, (01) 48 78 360telefaks (01) 48 78 369e-mail: hrvatska_revija@matica.hrCijena pojedinog broja iznosi 30,00 kn odnosno 4,50 EUR. Godišnjapretplata za Hrvatsku, uključujući poštarinu, iznosi 120,00 kn,a za inozemstvo 60,00 EUR.Kunske uplate na žiro račun broj2481000-1110106604kod Kreditne banke Zagreb d.d.Devizne uplate na IBAN broj HR96223600001101517838kod Zagrebačke banke.Objavljivanje »Hrvatske revije« potpomoglisu Ministarstvo kulture RH i Gradski uredza obrazovanje, kulturu i šport grada Zagreba.Poštovani čitatelji,drugi broj Hrvatske revije za tekuću godinu doživljavamo kao poseban.Naime, kao što već naslovnica najavljuje, on je većim dijelom posvećen ulaskuRepublike Hrvatske u Europsku uniju. Posrijedi je, dakle, neprijeporno ključandogađaj u hrvatskoj povijesti. Pristup Europskoj uniji bio je jedan od postulatapolitike mlade hrvatske države koja se 1990. godine ponadala mirnom prelaskuu demokratski državni ustroj i razdruženju, te brzom pristupanju Europskojuniji, koja se tad još nazivala Europskom zajednicom. Ta je zajednica tadabila opsegom manja, ovlastima i ustrojem drukčija nego danas, a nisu je tištalini problemi u kojima se, pridruživanjem sve većeg broja europskih zemalja izapljusnuta valom svakojakih svjetskih kriza, poslije našla.Hrvatska je revija osnovana 1928. godine u monarhističkoj Jugoslaviji, zatimje u izbjeglištvu preživjela Titovu Jugoslaviju, a posljednje dvadeset i dvijegodine nastavila je posao promicanja hrvatske kulture u matičnoj zemlji, u demokratskomdruštvu. Kako govoriti o današnjem ključnom trenutku hrvatskepovijesti?Postoje različita, često i polarizirana stajališta glede pristupanja Hrvatsketoj nadzajednici. Takva se polarizacija često provodi na osnovi oskudnih znanjaili čak pogrešne informiranosti, kako smo pokazali u prošlom broju Revije,ali i razmjerne upućenosti u procese i zakonitosti složene cjeline čijim dijelompostajemo. Naš je javni prostor, nažalost, prilično nespreman za razgovor o tojprevažnoj temi. Stoga smo zaključili da Hrvatska revija na svojim stranicamatreba i mora ponuditi razmišljanja o različitim oblicima naše baštine, naše sadašnjostii naše budućnosti u svjetlu toga povijesnog trenutka iz pera stručnjakai poznavatelja tema koje smo izabrali. Teme su doista raznolike: povijesnirazvoj jezika, problem nedovoljno razvijene suvremene stručne terminologijeu hrvatskom jeziku danas, dizajnersko promišljanje europskog identiteta, hrvatskipristup Europskoj uniji u svjetlu doktrine postmodernog imperijalizma,analiza izbornih sustava i njihove istinske reprezentativnosti i pravednosti te,konačno, primjer odnosa Republike Hrvatske prema rezolucijama koje osuđujusve totalitarističke režime iz prošlosti, a koje se njezina službena vlast službenoobvezala poštovati. Izbor tema mogao je biti i drukčiji, toga smo svjesni,ali držimo da je i izbor što ga nudimo u ovome trenutku zanimljiv i relevantan.Nakon 1. srpnja jamačno ćemo razglabati o još mnogim pitanjima odnosa Hrvatskei Europske unije: i o onima kojih smo sada svjesni, kao i o onima kojamožda tek naslućujemo.U ostalim prilozima, posebice u »Povjesnici« i u kronologiji festivala hrvatskekulture u Francuskoj, koju ovim brojem dovršavamo, bavimo se temamakojima nadopunjujemo razgovor o stoljetnom odnosu Hrvatske i Europe, kojije, kao što nas podsjeća prilog o sudbini Zrinskih i Frankopana, bio mučan, aprilog o izložbi Meštrovićevih djela u Parizu pokazuje kako smo, kad smo mogli,znali s Europom držati korak.Naposljetku, htjela bih vas upozoriti na rubriku »Neobjavljena hrvatskaknjiževnost«. Za ovu prigodu i uz ovu temu broja držali smo da je možda primjerenoistupiti s primjerom samosvojne poezije Vlaste Markasović na slavonskomstaroštokavskom govoru šokačkoga tipa. Tek toliko da podsjetimo što svemožemo u hrvatskom jeziku i što sve hrvatski jezik može kad ga se prihvateznalci! A taj naš jezik bio je i jest naša stalna popudbina, kamo god išli i ne izlazećiiz doma, i koja god nadstruktura natkrilila našu malu zemlju. Nadamo seda ovim prilozima pridonosimo da se to ne zaboravi.Poštovani čitatelji, do sljedećeg broja Hrvatske revije, koja će izići (i) u Europskojuniji, s poštovanjem,Za uredništvo,Mirjana Polić BobićGlavna urednicaHrvatska revija 2/20131

Tema broja: Pristupanje Republike Hrvatske Europskoj unijiu hrvatskome književnom jeziku jako je prevagnuo ikavskiglasovni lik: jezik slovinski. I Dubrovčani, sami po dijalektuizraziti ijekavci, to ime u svojem pisanju rabe u tom liku.U tom ćemo ga liku i mi ovdje rabiti kao naziv za hrvatskiknjiževni jezik potekao iz škole solunske braće. Hrvati sudakle od ranoga srednjeg vijeka imali dva književna jezika:latinski i slovinski. Ta je dvojezičnost bila na najvišoj mogućojrazini. Na oba se jezika u crkvama prinosila euharistijskažrtva, pretvarali se kruh i vino u tijelo i krv Isusovu,pisali obvezujući pravni akti. Ta je kulturna dvojezičnostpotrajala sve do početka devetnaestoga stoljeća. Drugogatakvog jezika među europskim narodima nema.I taj drugi književni jezik Hrvata, jezik slovinski, imaizrazitu europsku dimenziju. I njime se povezuju široki europskiprostori, »od našega mora do mora ledena«, kako supjevali naši barokni pjesnici. Europska pripadnost hrvatskogajezika time je višeslojnija i nikako nije jednostrana,kako je nekima lakše prihvaćati gledajući samo na jednuod te dvije europske povezanosti. Ne štuju se bez razlogasveta braća Ćiril i Metod u katoličkoj crkvi kao zaštitniciEurope.U raznim narodima koji su njegovali književnu tradicijui književni jezik solunskih učitelja njihov se književnijezik uz slovjensko ime počeo nazivati i imenom dotičnoganaroda. Tako se zvao i bugarski, i srpski, i ruski. A u Hrvataslovinski se počeo zvati i hrvatski. Upravo ta zamjenjivostimena slovinski s imenom hrvatski povijesni je naziv hrvatskogaknjiževnog jezika. Ime jezika slovinski ne upućujedakle na neko nadređeno i neodređeno jedinstvo u kojemse gubi hrvatska kulturna i narodnosna individualnost, kakose to rado shvaća, nego tek upućuje na ćirilometodskopodrijetlo slavenskoga književnog jezika u Hrvata.Taj se jezik vrlo rano, još na prijelazu iz 11. u 12. stoljeće,osim u najsvečanijoj i najsvetijoj liturgijskoj porabi, posveotvorio hrvatskom narodnom govoru, već prema prostorui vremenu na sva tri njegova narječja. U 14. stoljeću ostalisu još samo simbolički tragovi prvotnoga slovinskog jezika,ali je i današnji standardni hrvatski jezik, za koji sevjeruje da je sasvim narodan, prepoznatljivo označen pečatomsvojega podrijetla. Tako je u njem glasovni lik važnihkršćanskih imena srednjovjekovni grčki: Isus, Josip, Jakov, ane latinski Jezus, Jozef, Jakob, što se susreće samo u nekimgovorima. Iz narodnog je izgovora to što Josip nije Josif, kakoje u grčkom. Ti grčki glasovni likovi jesu od slovinskogajezika u kojem se još u 14. stoljeću ime judejskoga gradau kojem se rodio Isus Krist, obećani Mesija, PomazanikGospodnji, susreće u grčkom glasovnom liku Vitliom. Dalekoje više elemenata prvotnoga slovinskoga jezika očuvanou rječniku. Iz crkvenoga slovinskog potječu tako svimapoznate riječi sabor i savjest, što odaje njihov glasovni liknaprama zbor i svijest, koje po svojem glasovnom liku pripadajuhrvatskomu narodnom govoru. Mnogo je znakovada hrvatski književni jezik i u svojem današnjem obliku zapravonije drugo nego prema predlošku narodnoga hrvatskoggovora, štokavskog ijekavskoga, stiliziran i preoblikovanćirilometodski slovinski jezik.Taj ćirilometodski slovinski jezik koji su ono na početkuHrvati prihvatili kao svoj književni jezik, drugi nakonlatinskoga, bio je kao južnoslavenski vrlo blizak spontanimgovorima Hrvata. U ono davno doba, kad su se slavenskijezici tek bili počeli razvijati svaki na svoju stranu i počelise udaljavati od zajedničkoga praslavenskog ishodišta, razlikesu bile vrlo male. Kako god slovinski crkveni i književnijezik prepoznatljivo nije bio spontan hrvatski govor,Hrvatima ga u ono vrijeme nije bilo nimalo teško razumjeti.Time se jako razlikovao od njihova prvoga književnogajezika, latinskog. Taj su Hrvati morali s naporom učiti. Notko ga je dobro naučio bio je doista školovan i izobražen. Aslovinski su lako i sasvim naravno prihvaćali kao svoj. Oničak dugo nisu smatrali, kao mi danas, da je ćirilometodskislovinski drugi jezik nego njihovi govori na sva tri narječja.Ćirilometodski slovinski kakav su čuli u crkvi činio im sesamo da je svečan i svet oblik njihova jezika, jezika njihovaophođenja u svakodnevici. Tako je i mogao narodni govorsvih triju hrvatskih narječja osmotički prodirati u slovinski,te je taj, kakav je bio u Hrvata, već u 14. stoljeću i nadaljesasvim poprimio njihova obilježja, pa smo se naviknuliod tada govoriti o narodnom jeziku kao o književnom. Timese zamaglio istinski povijesni tijek. Istina je, nasuprottomu, da u Hrvata nikada nikoji dijalekt nikojega narječjanije uzdignut u položaj književnoga jezika i dobio njegovufunkciju, nego je književni jezik ćirilometodski slovinski,književni jezik hrvatskih glagoljaša, stiliziran prema osobinamadijalekata svih triju hrvatskih narječja.O tome kako je postao književni jezik, slovinski, ili kakose još mogao zvati hrvatski, imamo vrlo jasno i sasvimnedv ojbeno autentično svjedočanstvo. To je Baščanska ploča,dio oltarne pregrade u crkvi svete Lucije u Jurandvorupred Baškom na otoku Krku, crkvi nekada benediktinskojsamostanskoj, a danas grobljanskoj. A u sam osvit 12. stoljećau ploču njezine oltarne pregrade glagoljicom je uklesanzapis o tome kako je hrvatski kralj Zvonimir darovaozemlju tamošnjim benediktincima i kako je sazidana samostanskacrkva. A jezik tih zapisa toliko je blizak vrlo starinskomnarodnom čakavskom da se ozbiljno pomišljaloda natpis na toj ploči, kako god su slova njegove glagoljiceod prvotnih okruglih tek postala hrvatska uglata, ipak nijepisan ćirilometodskim crkvenoslavenskim jezikom. Potankoje istraživanje onda pokazalo da je tekst Baščanske pločenastao iz visoko odnjegovane i vrhunski zahtjevne ćirilometodskekulture pismenosti i po tome potpuno pripadaknjiževnoj školi solunske braće. To je dakle nedvojbeno ćirilometodskijezik, slovinski, kako se zvao kad mu se je imeizgovaralo na hrvatsku. To je dakle slovinski jezik, ali takavkojemu su vrata širom otvorena hrvatskomu narodnomgovoru. Po tome je Baščanska ploča autentičan spomeniksamoga početka slavenskoga hrvatskog književnog jezika,jezika dakle kojim su sročeni i ovi redci.Tu treba na čas stati i duboko udahnuti. Možda i jošjednom preletjeti pročitano. Jer to što je tu rečeno posve jedrukčije, čak suprotno od onoga što smo slušali, učili i naučilise govoriti. U prvi mah kao da oduzima čvrsto tlo podnogama na kojem smo se navikli stajati. Odmiče se odlučnood temeljnoga jezikoslovnog načela, upravo članka vjere:koliko dijalekatskih osnovica, toliko književnih jezika.Po tome se onda govorilo o crkvenoslavenskom književnomjeziku, o čakavskom, štokavskom, kajkavskom književnomjeziku, o jedinstvenom ilirskom književnom jeziku.Pokazivala se je tako slika kao slabo sređen mozaik.A zapravo imamo samo crkvenoslavenski književni jezik6Hrvatska revija 2/2013

Tema broja: Pristupanje Republike Hrvatske Europskoj unijitoga strujanja zametnula se je i standardizacija hrvatskogaknjiževnog jezika s jasnim usmjerenjem prema njegovojštokavskoj stilizaciji. Hrvatska jezična standardizacijapočela je u razdoblju baroka i zbog specifičnih hrvatskihpovijesnih prilika dugo je trajala, nije napredovala pravocrtno,nego je tu bilo nesigurnosti i kolebanja. Nije bilodruštvene snage dosta jake da ju odlučno povede i provodi.Katolička obnova nije imala te snage.Razvoj se je nastavio u razdoblju prosvjetiteljstva, kojeje svojim stilskim formacijama klasicizma i osobito predromantizma,oslanjajući se jako na novoštokavsku usmenuknjiževnost nastavilo tu izgradnju. Već u baroknoj vjerskojpouci i pobožnom pučkom štivu hrvatski književni jezik,koji se bio zaputio prema standardizaciji, dopire do širihnarodnih slojeva na cijelom hrvatskom narodnom području,a to se jako pojačalo u prosvjetiteljstvu, kad se jepouka naroda proširila i na svjetovne sadržaje. Trodijalektalnostknjiževnojezične stilizacije u prosvjetiteljsko se dobasvodi na dvodijalektalnost, kajkavsku stilizaciju na sjeverozapaduoko Zagreba, Varaždina i Karlovca, i štokavskuna svem ostalom hrvatskom prostoru od Jadrana do Dunava.Čakavska stilizacija je od polovice 18. stoljeća spontanouzmaknula pred štokavskom, glagoljica i ćirilica predlatinskim pismom.Iz prosvjetiteljskog je predromantizma potekao u prvojpolovici 19. stoljeća narodni preporod i svojom je bujnomsnagom uspio provesti reformu i ujednačenje hrvatske latiničkegrafije i jedinstven hrvatski književni jezik za sve pokrajinestiliziran novoštokavski, koji je uključivao svu hrvatskutrodijalektalnost i svu povijesnu dubinu književneizražajnosti. Istovremeno se je zgusnutim naporom izgrađivaocivilizacijski rječnik i frazeologija kojima je postalomoguće hrvatskim jezikom govoriti i pisati o svemu što jebilo na dnevnom redu europske civilizacije onoga vremena.Samo tako je hrvatski jezik mogao postati standardni.Ali ni preporodni zamah nije imao snage da tu uspješnustandardizaciju dovede do kraja. Njezina se je moćnastruja razlila po rukavcima filoloških škola. I kako je to dugotrajalo, promijenile su se okolnosti. Pojavio se je podokriljem Jerneja Kopitara i od njega predstavljen europskojintelektualnoj eliti Vuk Stefanović Karadžić i njegov sasvimnovi srpski standardni jezik. Zasnovan isključivo na jezikunovoštokavske srpske, a i šire, usmene književnosti, tajknjiževni jezik bio je sasvim u obuhvatu hrvatske jezičnestandardizacije. Ona je bila pred samim završetkom. Pojavilase težnja, pojavila se je i škola koja je težila za tim dase ta standardizacija konačno dovrši strogo prema modeluKaradžićeva jezika. Time se u samo jednom povijesnomtrenu postizalo što je do tada bilo vrlo teško dostižno: ististandardni jezik za Hrvate i Srbe. Da Srbi prihvate književnijezik hrvatskoga preporoda, nije bilo izgledno. Sad seučinilo da je na dohvat ruke, da Hrvati prihvate književnijezik Vuka Karadžića kao svoj standardni. Trebalo je samoobjaviti da se time dovršuje ono što su bili započeli preporoditelji.Hrvatski su vukovci radili upravo to. Izbačena jetako parola da su Hrvatima standardni jezik dali Vuk Karadžići Ljudevit Gaj, upravo da je Gaj doveo Hrvate u Vukovokolo. A istina je da je Gaj smatrao kako je Karadžićjezično »doveo braću Srbe u ilirsko kolo«. O tome se lakomože osvjedočiti svatko tko pazi na vrela i dokumentaciju.Hrvatski su vukovci imali jako zaleđe u glavnim onodobnimcentrima moći na našim prostorima: u Beču i uBudimpešti. Tamo se težilo ekspanziji prema jugoistoku,na Balkan, prema Solunu i Dardanelama, na prostor na kojemse je tada urušavalo Osmanlijsko carstvo. Tomu je pogodovalostvaranje ujednačenoga jezičnog areala na kojemse je moglo spretno i okretno djelovati, za djelovanje na kojemse jednim školovanjem moglo pripremati i osposobljivatiagente, činovnike upravljače, vojnike i poslovne ljude.Budimpešta se u tome posve priključila Beču, a Beč Berlinu,koji je počeo ozbiljnio raditi na izgradnji željeznice doBagdada. To je onaj glasoviti Drang nach Osten – stremljenjeprema Istoku, koji se opet i opet spominje. Od toga jebilo ugroženo čak britansko vladanje u Indiji. Snaga i utjecajmađarske politike u dvojnoj monarhiji Austro-Ugarskojrastao je. Za hrvatskoga bana postavljen je nuštarskivlastelin grof Khuen-Héderváry sa zadatkom da razbijehrvatsku državnost i autonomiju utemeljenu na ugarskohrvatskojnagodbi koju je 1868. Austrija uspjela nametnutiMađarskoj da se poslije sklapanja austro-ugarske nagodbene bi previše osilila. Suočen s jednodušnim oporbomsvih hrvatskih političkih snaga, od sljedbenika Starčevićevihdo sljedbenika Strossmayerovih, ban je našao oslonacu dijelu političara iz redova Srba u Hrvatskoj. U toj jesituaciji razum ljivo da je još odlučnije podupro školu hrvatskihvukovaca i čvrsto kontrolirajući prosvjetu proveojezičnu standardizaciju isključivo prema Karadžićevu modeluuz potpuno isključenje trodijalekatnosti hrvatskogaknjiževnog jezika i njegove stilistike, povijesne književneizražajnosti. Socijalizacija pučanstva u Hrvatskoj s takvimjezikom u javnoj porabi bila je uvelike po mjeri Srbima uHrvatskoj, a nije to baš bila Hrvatima, nego im je ostavila unasljeđe probleme s hrvatskim standardnim jezikom. Ti seproblemi rješavaju polako. Nađen je dobar put za to rješavanje,ali se oni još i danas osjećaju.Ipak, standardizacija je bila uspješna. Od Čakovca doDubrovnika i od Pule do Osijeka danas se ljudi kad govoreili pišu standardnim hrvatskim jezikom razumiju do utančine bez kakva trenja. Banu Héderváryju stajali su zaprovođenje njegove jezične politike na raspolaganju najboljijezikoslovci među Hrvatima onoga vremena, po političkomstavu mađaroni, podupiratelji budimpeštanskepolitike. Njima jednakovrijednih jezikoslovaca hrvatskeorijentacije u ono doba nije bilo. A hrvatski vukovci bilisu izvrsno školovani u pozitivističkoj lingvistici škole kojaje tada nadmoćno prevladavala u Europi i odatle zračilapo svem svijetu. Oni su takvu izvrsnu lingvistiku uveli uHrvatsku i time udarili temelje izobrazbi generacija hrvatskihjezikoslovaca. Hrvatski jezik tako je prožet i pozitivizmomi na velika je vrata ušao u europsku modernu. Postaoje standardni jezik među standardnim jezicima na koji seje moglo sve iz njih prevoditi, na kojem se je moglo pisati igovoriti o svemu što je zaokupljalo europsku civilizacijskuelitu. To je on i danas.Ovime što je do sada tu izneseno bit će da je dovoljnopotkrijepljena tvrdnja kako hrvatski jezik ulaskom RepublikeHrvatske u Europsku uniju ne će postati europskijezik jer to već jest. Ne će postati jer on to već jest, jest odsvojih prvih početaka. Kulturna povijest hrvatskoga jezika,koja je ovdje upravo letimično skicirana, pokazuje da je on8Hrvatska revija 2/2013

Tema broja: Pristupanje Republike Hrvatske Europskoj unijiprošao kroz sve epohe europske kulture i da mu je svakaod njih udarila svoj pečat. Sasvim vlastita kulturna povijesthrvatskoga jezika ujedno pokazuje njegovu izrazitu posebnost,upravo osobnost vlastita jezika, koja mu se je protivočitih kulturnih danosti u težnji da bude isti sa srpskim osporavalai još uvijek na raznim stranama osporava.No kako god hrvatski jezik ulaskom Republike Hrvatskeu Europsku uniju ne će postati europskim jer to većodavna jest, ipak će se tim ulaskom naći u novom položajui pred novim izazovima. Time pak što je već odavna europskijezik i izgrađen u standardni dobro je pripravljen dase suoči s tim izazovima. S jednim od njih, nimalo beznačajnim,već je suočen. Za pristup Uniji bio je potreban prijevodna hrvatski jezik sve njezine pravne stečevine, nizabrojnih i opširnih dokumenata. To je već obavljeno, biloje dakako vrlo teško. Hrvatski jezik se je time odmjerivaoo sve jezike članica Europske unije. A kad joj konačno pristupiRepublika Hrvatska, morat će se kao njezin službenijezik, a time i jedan od službenih jezika Unije, o njih sveodmjerivati stalno, iz dana u dan, pri sve novim i sada jošnepredvidivim situacijama koje će se stvarati u životu te velikezajednice. Okviri u kojima će funkcionirati kao sredstvosporazumijevanja jako će se proširiti, a dinamika situacijau kojima će se rabiti postat će življa. Hrvatski će jeziktada sasvim izaći iz zavjetrine. Do skrajnjega napona svihsvojih mogućnosti morat će se potvrđivati kao standardnijezik.Sve pretpostavke za to postoje. Ali moramo biti svjesnida to nije dano jednom za svagda. Standardni se jeziktreba što je samo moguće manje mijenjati, ali neprekidnoi što više razvijati, izgrađivati za sve nove i nove potrebe.A standardni se jezik razvija što raznolikijom i tematskiobuhvatnijom uporabom, osobito uporabom stvaralačkomkoja otkriva i iznalazi njegove do tada skrivene izražajnemogućnosti. Odatle važnost prijevoda velikih i važnih djelasvjetske književnosti za jezik u koji se prevode, prijevodavažnih znanstvenih i publicističkih djela. Trud uloženu takav rad mnogostruko se naplaćuje razvojem vlastitogastandardnog jezika.Time se postavlja vrlo ozbiljan zadatak svima nama kojimaje stalo do hrvatskoga jezika. Ocrtava se, naime, opasnostda u Hrvatskoj, kada ona bude u Europskoj uniji, zakržljaporaba hrvatskog jezika. Svi su jezici država članicaEuropske unije dakako ravnopravni. Ravnopravni po svojempravnom statusu. Ali je jasno da u zbiljskoj porabi iu zbiljskom životu ne mogu biti zaista jednaki. U komunikacijiunutar Europske unije danas je izrazito dominantanengleski. Vršeći svoju službu visoki europski dužnosnicinajviše njime govore. To bi, kako danas stvari stoje, teškoi moglo biti drukčije. U intelektualnim sredinama državačlanica Unije u kojima je domaći jezik njemački osjeća sedanas izrazita sklonost zanemarivanju toga jezika, radu idjelovanju jako pretežito na engleskom, pa i u ophođenjuunutar tih zemalja. Mnogi kao da više ne mare za njemačkijezik. Sklonosti i tendencije koje se već danas očituju uhrvatskoj sredini pokazuju da bi se i u njoj mogla snažnoočitovati takva nagnuća, da bi se mogao zanemarivati hrvatskijezik i sve više i u domaćim okvirima rabiti engleski.Nevoljkost naših prirodoslovaca da pišu hrvatske sažetkesvojih radova objavljenih u domaćim publikacijama na engleskomjeziku i samim time zanemarivanje obveze da izgrađujuhrvatsko nazivlje svojih struka, težnja da se sveučilišnanastava sve više i više izvodi na engleskom jeziku ikad nije namijenjena inozemnim slušačima, sve to ne slutina dobro.A povijesni se položaj ponavlja. Doba apsolutističkevladavine bečkoga dvora u svim zemljama pod žezlom Austrijskevladarske kuće, dinastije Habsburga, nazvan po tadašnjemministru unutrašnjih poslova Bachov apsolutizam,ili za razliku od Metternichova neoapsolutizam, ostaoje u uspomeni svih naroda Habsburške monarhije kojimajezik nije bio njemački kao teška mora iz koje su sretni štosu se probudili. Smatra se da je bio tlačiteljski germanizatorski.Svatko tko je u državi nešto značio morao je biti Nijemacili mu se nije smjelo poznati da to nije. A u čemu seje očitovala ta germanizacija? Sve što je u velikoj državi bilovažno i ugledno, sve što nije bilo na razini osnovne škole,moralo je biti na njemačkom jeziku. Apsolutističko i centralističkoministarstvo prosvjete kojemu je na čelu stajaogrof Thun učinilo je mnogo za sve jezike u Monarhiji, višenego sve vlade prije njega. Učinilo je tako mnogo i za hrvatskijezik. Ali samo na razini osnovne škole! Sve što jeimalo viši status, moralo je biti na njemačkom. Iza toga jestajao jak represivni aparat policijske države. A narodi suse odupirali. Odupirali su se i Hrvati, barem najbolji međunjima. Odupirali su se i oduprli se. Thunovo je bečko ministarstvoprosvjete u Zagrebu osnovalo izvrsnu gimnaziju.Imala je postati glavnim rasadištem germanizacije. Ali suprofesori kao Vjekoslav Babukić, Antun Mažuranić i AdolfoVeber Tkalčević, makar su na njoj bili postavljeni u podčinjenii na rubni položaj, učinili da ona postane rasadištehrvatstva i ljubavi za hrvatski jezik, ljubavi koja iz vlastitepobude stječe znanja koja ne propisuje službeni nastavniplan. Iz te su gimnazije izašli August Šenoa i Vatroslav Jagić,da se tu spomenu samo dvojica. No danas smo svjedocida je dio hrvatske intelektualne zajednice sklon stavitihrvatski jezik u isti takav položaj, samo ne prema njemačkom,nego prema engleskom jeziku. Postaviti ga u isti položajod svoje volje, bez policijske represije.Ako dopustimo da bude tako, sami ćemo biti krivi zautrnuće hrvatskoga jezika kao jednog od standardnih. Samićemo biti krivi što je postao nešto kao lokalni folklornisuvenir. A oduprijeti se tomu možemo jedino zauzetomporabom hrvatskoga standardnog jezika. Možda će namtrebati novi Vjekoslav Babukić, Antun Mažuranić i AdolfoVeber Tkalčević. Ali trebat će se kao oni nekoć za hrvatskijezik zauzimati za to da i dalje, svim valovima novogarazvoja ususret, mognemo na hrvatskom jeziku biti Europljanii da to budemo i u Europskoj uniji, kao što danas jesmo.I ako ne mognemo, sami ćemo biti krivi. •Hrvatska revija 2/20139

Tema broja: Pristupanje Republike Hrvatske Europskoj unijiBoris LjubičićA SAD EUROPAProjekt nove europske zastave koju će razmatratiEU parlament 2020.Ovaj dvoznačni naslov upućuje nas na činjenicu da 1.srpnja ulazimo u europsku zajednicu država te da ta zajednicaslijedi jedan poznati i sličan okvir (za sliku) zvanuSjedinjene Američke Države. Mnogi se danas pitaju jeli EU preslika SAD-a? Mnogo je tu dvojbi, nedorečenostii nesporazuma. Mi europski dizajneri možda bismo moglidati valjan odgovor... Gostujući na seminaru DESIGN FO-RUM/ STUTTGART 1989. na temu tipografija u Europi,svojim sam predavanjem otvorio temu. Naziv moga predavanjajedostavno je glasio: Slovo E, što je posebno iznenadiloorganizatora seminara jer se očekivalo da govorimo lokalnoj uporabi tipografije. Izabravši prvo slovo imenanašega kontinenta i postavivši ga po cijelom zemljovidu, aliuvijek u pripadajućoj tipografiji, pokazao sam raznolikostcivilizacija i kultura u pojedinim dijelovima. Kada je otactiskarstva Gutenberg zavrtio svoj tiskarski stroj, moralo seto dogoditi. Osnovne tipografije kao što su times, bodoni,garamond, futura, helvetica i mnogo, mnogo njih koje postojeili tek nastaju određena su jedinica kulture, komunikacije,civilizacije pa i mentaliteta prostora, naroda, države.Prvenstvo Europe u atletici u Splitu i Eurosong u Zagrebu1990. godine moji su dizajnerski projekti koji propitujusport i laku glazbu kao najbenignije modele sjedinjenjai propitivanja identiteta multinacionalnog i multikulturalnogprostora ove »stare dame«. Krležina eurozanovijetanjagovore o centru, periferiji i međuprostorima na koje utječucentrifugalne i centripetalne sile, po kojima periferija nikadane dopire do centra i obrnuto, dok se tek njihov međuprostormože preliti na jednu ili drugu stranu. Međutimako vrh šestara ubodete u naš glavni grad Zagreb te oformitekružnicu s promjerom do Urala i zavrtite, dobit ćetekružnicu u kojoj je cijela Europa. Kako to pozitivno iskoristiti?S puno napora i odbijanja uspio sam 2002. godinenagovoriti Ministarstvo europskih integracija i svoje udruženjeHrvatsko dizajnersko društvo da organiziramo: EU-ROPA 2020 / Pozivni natječaj europskim grafičkim dizajnerimaza plakat o budućnosti njihova kontinenta. Pozivnije tekst na hrvatskome i engleskome jeziku glasio:10 Hrvatska revija 2/2013

Tema broja: Pristupanje Republike Hrvatske Europskoj unijiKaotična slika komunikacija u Europi prikazanaje konfuzijom elemenata povijesnoga identiteta(zastave 48 zemalja).Velikani europske kulture oslonac su njezina identiteta. Blagi i zagonetniosmijeh Leonardove Mone Lise poruka je koja osvaja i magnetski privlači.Izvedba s dijelovima zastava svih 48 zemalja pokazuje njezin europskiidentitet.Zašto EUROPA?Europa je prostor u kojem je oblikovana zapadna civilizacija.Također ta je Europa civilizirala svijet višestoljeća. I ta Europa nema svoju jedinstvenu sliku,svoj identitet, jedinstvenu valutu na cijelom prostorui još mnogo toga... Europa ima svoj Sjever i Jug, a posebiceIstok i Zapad. Političari Zapadne Europe trudese da ujedine Europu, a političari Istoka joj se pokušavajupribližiti. Kao dva osnovna mjerila za konačnoujedinjenje Europe su faktor vremena (tempa) i vizije;kakvu uniju želimo. Razna povijesna iskustva idogađaji (posebno u 20-om stoljeću) nisu pozitivni.Dizajn je novija kulturna, civilizacijska i gospodarskatekovina, koja se ne okreće povijesti, već budućnosti.Europi trebaju vizije njene budućnosti i dizajneri ovogakontinenta dužni su i sposobni dizajnirati ju. Neka ovaizložba bude poticaj za dizajnerski projekt Europe u kojemmogu sudjelovati SVI (i Istok i Zapad i Sjever i Jug),količina i konkurencija ideja otvorit će nove horizonte imožda dosad nepoznate vizije. Dvadeset prvo stoljeće jenovi izazov za cijeli svijet, a za Europu posebno, jer seona tek oblikuje. Oblikovanje Europe je dizajnerski posaou najširem smislu te široko rasprostranjene riječi, ilimožda bolje reći medija koji mijenja svijet. Lijep odazivi po broju i po kvaliteti na ovom prvom natječaju garancijaje da dizajn može biti sinteza našega kontinenta.Boris Ljubičić, Inicijator ideje Europa 2020.Why EUROPE?Europe is the cradle of Western civilization and it, as such, fosteredthe development of civilization in other parts of the world over thecenturies. Its form is not homogeneous, neither is its identity. Itdoes not have a single currency and many of its other features arealso very diverse. Europe has its North and South, its East and West.Western European politicians try hard to unite Europe, while EasternEuropean politicians do their best to bring their countries closer to theEuropean Union. There are two main criteria on the basis of whichthe ultimate unification of Europe should be ‘measured’: time and thevision of what we wish Europe to be like in the future. Experienceand numerous events that occurred in the past (particularly inthe twentieth century) were by no means positive. Design is a newcultural, civilization and economic achievement oriented towards thefuture, rather than the past. Europe needs visions of its future andits designers can and should provide such visions. Therefore, let thisexhibition be a stimulus for a project aimed at the creation of a visionof Europe in the future, that is, a project in which EVERYBODY(from Eastern and Western, Northern and Southern Europe)can participate. The amount of ideas and the competition amongthem will open new horizons and offer, perhaps, a glimpse into thevisions which have been unknown so far. The twenty-first centuryis a challenge for the entire world, particularly for Europe, becauseit is Europe that is still being constituted. The shaping of Europe isdesigners’ job in the widest sense of the word which is so frequentlyand extensively used, that is, of the medium which constantly changesthe world. The large number of participants in this first competition,as well as the high quality of their work prove that design can be asynthesis of our continent.Boris Ljubičić, Initiator of the ideaEurope 2020, HDD presidentHrvatska revija 2/201311

Tema broja: Pristupanje Republike Hrvatske Europskoj unijiPrva je izložba bila u Gliptoteci HAZU, a otvorena jetekstom:Integracija zemalja znači i integraciju njihovih identiteta ujedinstvenu sliku na kojoj bi dizajneri tek trebali raditi.Jumbo plakat iz 2000. godine kojim se uvodi euro kao novasvjetska valuta. Kada EURO postane jedinstvena valuta nacijelom prostoru kontinenta, nestat će i politička podjela na Istoki Zapad.Hamletov TO BE OR NOT TO BE u Europi 21. stoljeća19 sati i 30 min 8. svibnja 2020!!! Tako misle europskidizajneri. I kada se popnemo na drugi kat GliptotekeHAZU bit ćemo 18 godina stariji, naša odjeća bit će »demode«,ali će nam u novčaniku biti euri umjesto kuna.Lijepo i korisno, zar ne? Da, euri nam nisu još u džepu,godina je 2002., a dizajneri prvi put promišljaju Europu.Zašto baš dizajneri. Povijest dizajna stara je tek stotinjakgodina. Njegova je definicija PROJEKT ili još šireNAČIN MIŠLJENJA. I Europa je tek projekt oko kojegapostoje različita mišljenja. Izložba od 142 plakata jestpoput apstraktne umjetnosti, »l’art pour l’art« o Europisutra. Ipak ovaj NOVI medij nije opterećen povijesnimkontekstom i zato može dati nova kreativna promišljanjanašemu kontinentu u ovome stoljeću. Hvala kolegama izcijele Europe što su odvojili svoje vrijeme i poklonili namsvoju kreativnost i možda prvi provocirali intelektualnoi kreativno oblikovanje svoga kontinenta. Možda će netkodrugi na ovome mjestu za 18 godina pozdraviti jedanovakav skup i početi riječima: 19 je sati 30 min 8. svibnja2002. i pokazati ove povijesne plakate koje ćete vi vidjetiveć danas.Svi dizajneri radili su na formatu B1 uključujući sliku/grafiku, a svoj tekst na engleskome ili lokalnome jeziku.Radovi za prvu izložbu EUROPA 2020 stigli su iz 23 europskezemlje od 80-ak autora, izloženi u Gliptoteci HAZUkao kulturni događaj širih razmjera. Dizajnerski pogledna Europu u budućnosti plakatima europskih dizajnera ustandardnome formatu B1 (70x100 cm) zapravo je intelektualna,politička, društvena i dizajnerska opcija promišljanjasudbine ovoga kontinenta. Ti su plakati virtualni i njihovurealizaciju nitko nije naručio, platio, pa ni odabrao (sobzirom na to da nije bilo selekcije, jer su autori bili pozvani),tako da angažman autora da ponude svoju viziju Europesutra, ovdje u Zagrebu i Hrvatskoj, baca posve novosvjetlo na našu zemlju, njezin glavni grad, Hrvatsko dizajnerskodruštvo i Ministarstvo za europske integracije kojisu to zajedno organizirali. Izložba je zato i otvorena uočiDAN A EUROPE 8. svibnja. Čak 141 plakat na zadanu temumjera je kakve nije u Europi još bilo, razni natječaji sopćim temama (planet zemlja, AIDS, etc.) s mnogo većimiznosima i brojem nagrada, i dizajnerima iz cijeloga svijeta,ne prelaze dvoznamenkasti broj.Radi bolje usporedbe ovoga iznimnog interesa dizajneraprofesionalaca zamislimo da su istu obvezu imali književnici,da napišu jedno prozno djelo o toj istoj Europi, kakavbi odaziv mogao biti... Da, intelektualci bi trebali bititi koji bi morali dati svoj doprinos u oblikovanju našegakontinenta. Dizajneri su pokazali da je to moguće: za rezultatće trebati još neko vrijeme, koje bi tek moglo približitinarode, kulture, države na našem kontinentu. Dizajn je tusvakako u prednosti pred drugim intelektualnim uradcima,jer se ne obazire na prošlost, i dizajnira budućnost. Dizajnnajlakše preskače granice svih vrsta: od kulturnih dogospodarskih. Istok i Zapad, Sjever i Jug gube svoju tradicionalnupolariziranost i postaju cjelina. Iako je ovo izložbadizajna, njezina je poruka upućena svima.12Hrvatska revija 2/2013

Tema broja: Pristupanje Republike Hrvatske Europskoj unijiPromatranje radova na razini dizajna i ono na razini temedijeli estetiku na »dobru« i »lijepu«. Posebnost je ovihradova i u njihovoj »objektivnosti« u odnosu na primateljaporuke, te su to vrlo rijetko osobni iskazi, a kad se i to pojavi,onda je također opće tipsko mjesto, pa se može preslikatina svakoga od nas. U tome smislu radovi bi se mogligrupirati u pet do šest cjelina. Političko-patetična grupaima kao moto osmijeh (smile), koji često zlorabe baš političari.No, upravo ti plakati govore o komunikaciji kao formikojom se poruka priopćuje. Društvenu sliku ili različitost uEuropi kao i propitivanje njezinih »korijena« ili identitetapredstavljaju radovi s figurativnim motivima i ilustracijama.Političku sliku propituju radovi koji govore o ISTOKUi ZAPADU Europe i njihovim razlikama. Političke podjele,koje su još vidljive i koje neki autori »naglašavaju«, a drugi»zataškavaju« ili izravnavaju, ujedinjuju cijeli prostor ujedinstvenu sliku. Socijalnu i pomalo privatnu viziju dajuautori koji se ne libe predočiti nam osobne detalje iz svogaživota kao konkretnu i humanističku točku s kojom se moraračunati i u budućnosti. U petoj bi grupi mogli biti »graditelji«koji Europu zamišljaju kao kuću koja se projektira igradi. U malom broju oni su »nevjerni Tome« koji nisu sigurniu cilj kojim je EU uvođenjem EURA već krenula. Zanimljivoje da izlažu i neki dizajneri koji ne žive u Europi,pa zapravo predstavljaju njezinu dijasporu. Ukratko, ovajpozivni natječaj i izložba dizajnerskih vizija za EUROPU2020 u formi plakata jest VIŠE OD DIZAJNA.Europa je i Da Vincijev kontinent, premda stvari nisutako jednostavne kako se čine, posebice kad znamo da jeAndy Warhol portretima Marilyn Monroe pokušao stvoritijoš jednu Monu Lisu s novootkrivenoga kontinenta iu 20. stoljeću. Europa je prostor u kojem je oblikovana zapadnacivilizacija. Kao pokretač ove ideje vidim naš kontinentkao cjelinu s jasnim vizualnim identitetom i zato samnapravio projekt njezine NOVE zastave još 1990.Uz sliku projekta zastave stajao je i tekst:2020. godine europski parlament donio je odluku o promjenizastave. Dotadašnja zastava (plava podloga s krugomod 12 zvijezda) koincidirala je sa zastavom USA(zvijezde) i Japana (krug). Svi članovi parlamenta poduprlisu prijedlog gospodina Johansona da se boje plava ižuta ne mijenjaju. Slika nove zastave ima ove performanse:Europa je prohodna u svim smjerovima i komunikacijama(žuta isprekidana linija). Slovo E je njezino inicijalnoslovo (za razliku od A: Amerika, Azija, Afrika,Australija, Antarktika). Njezina civilizacijska kultura jestnapredna (moderna: apstract art) oslobođena povijesneheraldike. Prikaz zastave na posebnom plakatu distribuiranje zemljama članicama i očekuje se njihova potvrda.Nakon prvoga natječaja EUROPA 2020 uslijedio jedrugi dvije godine poslije, koji je opet pokazao velik intereskolega dizajnera za budućnost Europe. Dizajn je niknuou Europi. To je potrebno ponovno potvrditi upravo utrenutku kada se europske zemlje ujedinjuju u novu cjelinuzbrajajući različitosti kultura i povijesnih naslijeđa nanačin koji Europi daje jako i izdvojivo mjesto u svijetu. Napočetku 21. stoljeća Europa je na raskrižju. Kako će izgledatiEuropa u 2020 godini. Postoji li jedna Europa ili višeEuropa na biku, krađa Europe i slične prastare legende onastanku imena i lika lijepe djevojke koja na naš kontinentdolazi na biku inspirirale su ovaj plakat. Leonardova Mona Lisa iPicassov bik prikazuju stanje začetka NOVE EUROPE.REDESIGN europske valute: osmijeh i ruke Mone Lise,najpoznatije slike u povijestiKnjiga EUROPE 2020 u kojoj je 217 plakata 102 autora iautorska timaHrvatska revija 2/201313

Tema broja: Pristupanje Republike Hrvatske Europskoj unijiPOLITICAL, plakati koji tematiziraju političku sliku Europenjih? Tko će odlučivati o njezinu izgledu? Ako još nemamoprave odgovore, postavimo prava pitanja. Europa je prostoru kojem je dizajnirana zapadna civilizacija. Europa jecivilizirala svijet više stoljeća, i ta Europa nema svoju jedinstvenusliku, svoj identitet... ona ima svoj Sjever i Jug, aposebice Istok i Zapad. Dizajn je novi komunikacijski jezik,koji najlakše može povezati Europu. Jedna od najboljihdefinicija dizajna jest da je dizajn način mišljenja i da mijenjasvijet. Kaos koji čine brojni jezici, kulturne razlike i vizualnaobilježja pedesetak zemalja Europe može prevladatibaš dizajn. Mi u Zagrebu i Hrvatskoj pokrenuli smo paneuropskinatječaj za dizajn pod naslovom EUROPE 2020,dajući dizajnerima mogućnost da ju predstave u budućnosti.Ovaj dizajnerski referendum pokazao je da dizajnerižele oblikovati svoj kontinent, nakon pogrešnih i strašnihdogađaja u 20. stoljeću. Velikani europske kulture oslonacsu njezina identiteta.Tisak je svijetu dao Gutenberg, braćaLumière film... to su europski izumi. Njih bi mogao slijeditiDIZAJN. Europski dizajn jači je od filma ili književnostiu svjetskim razmjerima, treba ga fokusirati na problem Europei on će Europi vratiti samopouzdanje u vlastite vrijednostite ju oblikovati od Islanda do Grčke.Budućnost je Europe pred nama svima i mi o njoj odlučujemo.Pri tome svi Europljani izvan Unije i unutar njeimaju jednako pravo dizajnirati BUDUĆNOST svojegakontinenta. Europa ne pripada samo političarima: intelektualci,znanstvenici, umjetnici moraju dobiti mogućnostiznijeti svoje mišljenje o Europi. Projekt Europe je projekt21. stoljeća kao nove slike staroga kontinenta. Da, novomora biti sve. Pogledajte euro, to ne sliči na pravi novac. Toje komad papira koji su dizajnirali političari.Što Europa danas znači i kako ju svijet vidi? PoOrwellovu mišljenju svijet se nakon hladnoga rata formirau tri zone: Ameriku, koja to već jest, Aziju, koja se oblikujei Europu, koja ne zna što jest. U našem projektu Europanije stara dama, mi smo startali 2002. i 2020 bit će tekpunoljetna. Prijedlog (inicijativa) dizajnera jest oblikovatiNOVU Europu, Ujedinjenu Europu. Europu sutrašnjice.Europu spremnu da se nosi sa svijetom, a ne da polako ideza njim. Naš projekt EUROPE 2020 nastavlja se novim naslovomDANAS ZA SUTRA! Projekt EUROPA 2020 višeje od dizajna! Europa mora redizajnirati svoju povijest dabi bila konkurentna u budućnosti koja je već počela. Zakraj samo napomena da je izložba u organizaciji Ministarstvavanjskih i europskih poslova obišla 24 europske metropole,a osobno sam ju otvorio u Bruxellesu, Ateni i naravnoZagrebu, u koji sam zabio vrh šestara i zaokružioEuropu.•14Hrvatska revija 2/2013

Tema broja: Pristupanje Republike Hrvatske Europskoj unijiAnđelko AkrapDemografski pogledna ulazak Hrvatskeu Europsku unijuU hrvatskoj političkoj javnosti više od jednog desetljećaistaknuto mjesto zauzimaju teme o dobrobitima koje ćeHrvatska steći ulaskom u punopravno članstvo Europskeunije. Svim su hrvatskim vladama, osobito onima nakon2000. godine, glavni strateški cilj bili pregovori i ispunjavanjeuvjeta za pridruživanje EU-u. Hrvatska je bila podstalnim pritiskom ispunjavanja zadanih kriterija, obveza,direktiva, davanja ustupaka, s vremenom novih zahtjevaEU-a i, nerijetko, ucjena. Ulazak u EU kao vrlo važan ciljopravdavao je sve žrtve, a to je podupirano snažnim političkimi medijskim pritiskom koji je oblikovao mišljenjeda će Hrvatska najvažnije, godinama gomilane, problemeriješiti ulaskom u EU. U nizu nejasnih, maglovitih pogodnostikoje će Hrvatska imati, ističu se potencijalna financijskasredstva iz strukturnih fondova EU-a koja će stajati naraspolaganju. Pri tome, ni spomena o preuzetim financijskimi drugim obvezama Hrvatske prema EU-u, ne samou kratkom roku nego i u dugom roku. Nerijetko se ističeveliko tržište EU-a za hrvatske proizvode, ne navodeći kojisu to proizvodi. To je malo manja iluzija od one kada sunajviše pozicionirani hrvatski političari odlazak u Kinu tumačilitobožnjom namjerom otvaranja kineskog tržišta zahrvatske proizvode. Slobodna cirkulacija ljudi, robe, usluga,uključivanje u ravnopravnu zajednicu napretka i novihtehnologija te mnoštvo privlačnih fraza iz arsenala neoliberalneekonomije ostavljali su snažan dojam na javnomnijenje tijekom pregovaranja s EU-om. Uspješnost pojedinihhrvatskih vlada mjerila se, ponajviše, brojem otvorenihi zatvorenih pregovaračkih poglavlja. Za to su vrijemeunutrašnji gospodarski, demografski i preostali razvojniproblemi bili gotovo u drugom planu.Ponajprije želimo istaknuti ključne dugo prisutne hrvatskeprobleme: nezaposlenost, nerazvijenost velikogadepopulirajućeg prostora, smanjenje broja stanovnika narazini cijele Hrvatske, dugogodišnje prirodno smanjenje(veći broj umrlih u usporedbi s brojem živorođenih) i intenzivanproces demografskog starenja, tj. brojem i udjelomsnažan porast broja stanovnika u dobi od 65 i više godina.To oslikava sadašnje stanje hrvatskoga društva, ali idugoročne probleme. Navedeni razvojni problemi neće seriješiti ulaskom u EU, nego će to ostati i dalje zadatak političkihi gospodarskih elita u Hrvatskoj. To pokazuje iskustvonovih članica EU-a. Hrvatska nema scenarija kratkoročnihi dugoročnih promjena u društvu i gospodarstvukoje bi mogli očekivati ulaskom u Uniju. Prvo ćemo razmotritinezaposlenost, prisutnu više od jednog stoljeća kaoglavni problem u Hrvatskoj, iz koje se generiraju i preostali,a posebno demografski problemi. Upravo bi nezaposlenostmogla biti, kao i do sada, glavni čimbenik iseljavanjai na taj način produbljivati i ubrzavati krajnje nepovoljnedemografske trendove.Dakle, prvi je i najveći problem u Hrvatskoj nezaposlenost,u kontinuitetu od kraja 19. stoljeća do danas. Ona jeglavni potisni činitelj iseljavanja iz Hrvatske, a po svemusudeći bit će i dalje, a to je uvjetovalo značajno, ne samo sobzirom na europski prosjek nego i s obzirom na veliku većinuzemalja iz okruženja, sporiji porast i od 1991. godinepad ukupnoga broja stanovnika. U diskursu o iseljavanjuiz Hrvatske držimo uputnim prenijeti neke od konstatacijaiz nedavno objavljene, za ovu problematiku kapitalne, sociologijskestudije Ivana Rogića i Ivana Čizmića (Modernizacijau Hrvatskoj i hrvatska odselidba, Institut Ivo Pilar,Zagreb, 2011). Studija analizira gospodarske, demografske,političke, pravne i sociokulturne čimbenike i promjeneu hrvatskom društvu, povezane s iseljeničkim valovima,približno od sredine 19. do početka 21. stoljeća. Dosadase u hrvatskoj znanstvenoj literaturi odseljeništvo, prečesto,promatralo kao homogena skupina. Pri tome je dominiraoekonomski pristup u kojem se hrvatsko odseljeništvouvelike svodilo na radno, a Rogić i Čizmić pokazuju daje taj fenomen znatno složeniji. Analiza pokazuje povezanostiseljavanja s modernizacijskim procesima u Hrvatskoji, možemo dodati, bez izgleda da će se iseljavanje zaustavitibez promjene opće razvojne politike u Hrvatskoj.Vraćanje u prošlost može se učiniti nepotrebnim, ali seto pokazuje opravdanim. Rogić i Čizmić analizirano vrijemepromjena dijele na tri modernizacijska razdoblja: prvahrvatska modernizacija traje od 1866. do 1941., drugaod 1945. do 1990. a treća od 1990 godine. Prema njihovimnalazima, modernizacijski procesi u Hrvatskoj, tijekom cijeloganaliziranog razdoblja, umnogome nisu rezultat autonomnihrazvojnih procesa, nego su bili pod pritiskomHrvatska revija 2/201315

Tema broja: Pristupanje Republike Hrvatske Europskoj unijiizvana nametnutih političkih i ekonomskih silnica, što jeključno za razumijevanje stalno prisutne odselidbe u razvojuhrvatskog društva. Jednostavno: hrvatsko društvonije imalo dostatne autonomije za oblikovanje i upravljanjedruštvenim promjenama. Unutrašnji politički akteri, ikada je postojala dobra volja (potonje je dosta problematično),imali su bitno sužen utjecaj: centar je bio negdjedrugdje. To je ključno, jer tijekom svih triju modernizacijaiseljavanje iz Hrvatske nije prekidano. Zanemarujući iseljavanjapovezana s ratovima, Prvim i Drugim svjetskimratom te Domovinskim ratom, unutar svakoga modernizacijskograzdoblja, u mirnim godinama, zbio se jedanbrojčano jak iseljenički val. To je općepoznata činjenica, norijetko su se unutarnji razvojni procesi, u različitim društvenim,gospodarskim i političkim strukturama, istraživaliu povezanosti s iseljavanjem.Sve tri modernizacije, ekonomskim rječnikom rečeno,proizvodile su »višak« stanovništva. Hrvatska je zašlau modernizacijske procese rijetko naseljena: od 1880-ih doPrvoga svjetskog rata iselilo se s današnjega hrvatskoga državnogteritorija oko 500.000 osoba prema prekomorskimzemljama. Sve to treba uklopiti u gospodarske čimbenike,jer je rijetka naseljenost već tada bila ograničavajući čimbenikza razvoj u prostoru. Naime, Hrvatska nije oblikovalasustav većeg broja gradova, za hrvatske populacijske uvjete,srednje veličine, koji bi razvojem izvan poljoprivrednogsektora gospodarstva postupno prihvaćali stanovništvo izsvojega okružja koje se odlijeva iz poljoprivrede. To je glavnirazlog sužavanja razvoja na sve manji i manji prostor i»proizvodnje viška stanovništva« u rijetko naseljenoj Hrvatskoj.Upravo je to bitno za razumijevanje sadašnjeg stanjai ujedno odgovor na pitanje: Zašto Hrvatska uvijek imarelativno visoku stopu nezaposlenosti? Prema tome, riječ jeo tipu društva u kojem su modernizacijski procesi neprekinutonagrizali biološku supstancu. Svaka je modernizacija»odbacivala« najvitalnije, a od 1991. u prosjeku i obrazovanijestanovništvo. Politički su se akteri mijenjali, a iseljavanjeje konstanta. Nisu samo prilike u pojedinim sektorimasvakodnevnog života pogodovale odselidbi, nego jeriječ, drže Rogić i Čizmić, o »cjelovitom tipu društva kojesvoje unutrašnje teškoće ne može nadmašiti drugačije negoodselidbom«. To je ključno jer tijekom svih triju modernizacijaiseljavanje iz Hrvatske nije prekidano. Hrvatskajednostavno nema autonomnosti potrebne za upravljanjemodernizacijom. Ne znamo kako će to biti nakon ulaska uEU, ali svakako ju neće povećati.Prema tome, relativno velika nezaposlenost u Hrvatskojnije novija pojava, tek povremena i periodična, povezana– kao i u velikoj većini razvijenih kapitalističkih nacionalnihgospodarstava – s fazama gospodarskih ciklusa, ratovima,svjetskim gospodarskim i političkim krizama, negoje, s kolebanjima u intenzitetu, stalno prisutna i u mirnodopskimuvjetima i bez gospodarske krize. Vrijedi još jednompodcrtati da nezaposlenost u Hrvatskoj ima dubokokorijenje i nije samo sadašnji problem, kao posljedica promjenepolitičkog i gospodarskog sustava, Domovinskograta, privatizacije državne imovine u 1990-ima i trenutačnegospodarske krize, nego je to problem prisutan više odjednog stoljeća. Nezaposlenost je stanje u kojem dio radnosposobnog stanovništva, koje je voljno raditi, ne može naćiplaćeni posao. Suvremena gospodarstva najčešće pogađaciklička nezaposlenost, a izražava se kao povremena, periodičnapojava povezana s fazama gospodarskih ciklusa kojekarakteriziraju izrazitiji poremećaji u gospodarstvu, štose očituje, uz ostalo, u smanjenju proizvodnje i masovnojnezaposlenosti. U situaciji kada je nezaposlenost ciklička,radna snaga koja je ostala bez posla u fazi gospodarske krizezapošljava se izlaskom iz gospodarske krize. Dobar konjunkturniciklus u gospodarstvu, ili prosperitet, najbolje seočituje u gotovo punoj zaposlenosti. Puna zaposlenost neznači društvo bez nezaposlenih: na tržištu rada normalnaje pojava prisutnost pojedinaca koji mijenjaju posao, tražeposao koji im najviše odgovara, ili jednostavno ne želeraditi. Dobar konjunkturni ciklus u nacionalnom gospodarstvupodrazumijeva smanjenje nezaposlenosti na stopuprihvatljivu nacionalnim gospodarstvima u fazi prosperiteta.Među makroekonomistima koji se bave tom problematikomnema potpunog suglasja o tome kolika je to stopanezaposlenosti pri stanju pune zaposlenosti. Jedan dio makroekonomistadrži da je puna zaposlenost ostvarena kadaje stopa nezaposlenosti između 3 i 5%, a neki drže da se opunoj zaposlenosti može govoriti i u situaciji kada je stopanezaposlenosti čak do 7% (stopa nezaposlenosti dobivase kao omjer između broja nezaposlenih i ekonomski aktivnogstanovništva ili radne snage). Trenutačno Hrvatskaima stopu nezaposlenosti 18,6%.Nezaposlenost, migracije premainozemstvu i velikim gradovima:demografski rasap selaU Hrvatskoj je nakon Drugoga svjetskog rata politikagospodarskog i socijalnog razvoja, kao i u preostalimsocijalističkim zemljama, oblikovala pretpostavke za neravnomjeranprostorni gospodarski razvoj. Političkim,gospodarskim i socijalnim mjerama potaknut je masovniegzodus sa sela. Nova upravljačka elita snažno je ubrzavalatempo industrijalizacije, razvoj industrijsko-urbanogsektora i dotad neviđen transfer stanovništva, koji jepoprimio, kako kaže Josip Županov, značajke biblijskogegzodusa. Tako je ruralni egzodus postao bitno obilježjeprostornog aspekta gospodarskog i demografskog razvojau Hrvatskoj. Investicije su usmjeravane ponajprije tamogdje je već postojala temeljna gospodarska infrastrukturaza podizanje velikih industrijskih kapaciteta, a takvihje centara (gradova) bilo relativno malo. Usto, specifičanmodel urbanizacije umnogome se svodio na izgradnju industrijskihpogona, ali ne i prateće stambene i društveneinfrastrukture. Masovno napuštanje poljoprivrede nije pratilootvaranje radnih mjesta u nepoljoprivrednom sektorugospodarstva u širem prostoru, nego samo u neposrednomokruženju velikih gradova. Prava iz socijalne i zdravstvenepolitike bila su dominantno usmjerena na radništvo,dok je seljaštvo marginalizirano.Napuštanje sela imalo je dvostruki negativni učinak:seoski se prostor populacijski praznio, a to je pridonijeloubrzanijem snižavanju nataliteta. Prema podatcima služ-16Hrvatska revija 2/2013

Tema broja: Pristupanje Republike Hrvatske Europskoj unijibene statistike (statistički godišnjaci SFR Jugoslavije i Hrvatskeza pojedine godine) broj je zaposlenih i nezaposlenihu Hrvatskoj u odabranim godinama bio: 1956. godine606.570 zaposlenih i 25.858 nezaposlenih; 1961. godine852.192 zaposlena i 47.876 nezaposlenih; 1971. godine1.003.272 zaposlena i 41.858 nezaposlenih; 1981. godine1.455.030 zaposlenih i 86.279 nezaposlenih; 1991. godine1.432.000 zaposlenih i 253.669 nezaposlenih. Međutim,podatci koje daje službena statistika ne odražavaju pravostanje kretanja nezaposlenosti. Ako ne pratimo zaposlenostpo djelatnostima gospodarstva, osobito do popisa1981. godine (do tada je bio relativno velik udio stanovništvaaktivnog u poljoprivredi), i o tome ne vodimo računapri tumačenju podataka o nezaposlenosti, to će navestina pogrešan zaključak kako je bilo relativno malo nezaposlenih.Tako je, primjerice, prema popisu 1971. godine, odukupnog broja ekonomski aktivnih stanovnika u Hrvatskoj39,5% bilo aktivno u poljoprivredi. Važno je imati na umuda je to udio ekonomski aktivnog stanovništva u poljoprivredii nakon odlaska oko 300.000 osoba iz Hrvatske narad u inozemstvo. Većina ih je na rad u inozemstvo otišlaiz poljoprivrede.Pravu predodžbu o velikom udjelu poljoprivrednogstanovništva dobit ćemo analizom u prostoru. Ako, dakle,prostorno analiziramo na razini županija, od ukupno20 županija i Grada Zagreba (prema sadašnjem političko--teritorijalnom ustroju) 15 je županija imalo udio stanovništvaaktivnog u poljoprivredi veći od hrvatskog prosjeka(39,5%): u rasponu od 40,2% (Vukovarsko-srijemska)do 72,7% (Bjelovarsko-bilogorska). Tko je imao ikakvemogućnosti napuštao je poljoprivredu jer, kako je istaknuto,prava iz socijalne i zdravstvene politike bila su dominantnousmjerena na radništvo. Napuštajući poljoprivredukao izvor egzistencije, nisu se mogli zaposliti u gradovimaiz okruženja i istodobno ostati živjeti u rodnom selu. Zatosu napuštanje poljoprivrede i potraga za poslom u većinislučajeva vodili iseljavanju prema velikim gradovima iliinozemstvu. Upravo zato Koprivničko-križevačka i Bjelovarsko-bilogorskažupanija imaju već od 1968. godine prirodnudepopulaciju, tj. veći broj umrlih nego živorođenih.Dakle, ni Koprivnica ni Križevci nisu mogli zaposliti, izsvojega seoskog okruženja, barem onoliko stanovnika dabi se osiguralo biološko obnavljanje.Taj primjer vrijedi za veliku većinu hrvatskih županija.Broj zaposlenih u Hrvatskoj između 1965. i 1967. smanjenje s 959.463 osobe na 912.749 osoba, ili za 5%. Međutim,službeno registriran broj osoba koji je tražio posao, kakoje istaknuto, daleko je od stvarnog stanja jer je od početka1960-ih godina, s kolebanjima, prisutna pojava zapošljavanjau inozemstvu, poznatijeg pod pojmom odlaska na»privremeni rad u inozemstvo«. Naime, upravo kada su uradnu dob počeli ulaziti brojni naraštaji rođeni u poslijeratnomkompenzacijskom razdoblju (1947–1955), ne samoda se nisu otvarala nova radna mjesta, nego je naprotivpotražnja za radnom snagom dodatno smanjena. Privrednomreformom proklamirana je politika prijelaza s ekstenzivnograzvoja na intenzivni razvoj. Dakle, u vrijeme kadje postojao višak radne snage u gospodarstvu zbog strukturnihpromjena, došlo je i do priljeva u radnu dob brojnijihnaraštaja rođenih u poslijeratnom natalitetno kompenzacijskomrazdoblju, a mogućnosti zapošljavanja bile susmanjene zbog modernizacije industrije.Dok je u Hrvatskoj rasla nezaposlenost, na europskomtržištu, u prvom redu u Njemačkoj, vladala je velika potražnjaza nekvalificiranom radnom snagom. Odlazak na radu inozemstvo, ili zapošljavanje u inozemstvu, prikrio jedvije pojave. Prvo je zapošljavanjem u inozemstvu značajnosmanjena potencijalna nezaposlenost (napustili poljoprivredui zaposlili se u inozemstvu) i, drugo, dio je registriranihnezaposlenih otišao na rad u inozemstvo. Prematome, u tom masovnom bijegu, od poljoprivrede i nezaposlenosti,od 1961. do 1971. godine iz Hrvatske se iselilooko 300.000 osoba, poglavito prema zapadnoeuropskimzemljama, a od toga je broja oko 80% otišlo iz seoskih naseljana rad u inozemstvo. To je ujedno početak intenziviranjadepopulacije velikog prostora u Hrvatskoj. Iseljavanjemprema inozemstvu vanjskim je čimbenicima ubrzanproces deagrarizacije, snažnije nego što je to moglo učinitisamo domaće gospodarstvo. No, sve to nije uzimano u obzir,pa se smanjenje udjela poljoprivrednog stanovništva u1960-ima tumačilo kao napredak ostvaren u okviru domaćegagospodarstva.Drugi je smjer iseljavanja iz sela išao ponajviše premavelikim hrvatskim gradovima. Između popisa 1961.i 1971. godine broj stanovnika Grada Zagreba, u današnjemprostornom obuhvatu, povećao se za oko 152.000,grada Rijeke za oko 31.000, itd. Ako imamo na umu da jeu se oskim naseljima tada bio zamjetno viši fertilitet, to jejedan od važnih čimbenika njegova ubrzanog snižavanja.Ali nije to sve: naši su iseljenici u zapadnoeuropskim zemljamarađali djecu koja su ondje i ostala. Nije riječ o malombroju. Naime, veliki demografski gubitak nastao je nesamo zapošljavanjem u inozemstvu nego i neizravno, a tose može pokazati usporedbom podataka iz popisa stanovništvas podatcima iz matica rođenih u Hrvatskoj. Djecarođena u inozemstvu od hrvatskih državljana koji su otišlina »privremeni« rad u inozemstvo upisivana su, po tadavažećoj međunarodnoj metodologiji, u matice rođenih uHrvatskoj, kao da su rođena u Hrvatskoj. Istraživanje autoraovog teksta pokazalo je: od 1971. do 1997. godine uHrvatskoj je u matice rođenih upisano oko 130.000 djecehrvatskih državljana koji su otišli na rad u inozemstvo.Gdje su rođena, ondje su ostala i živjeti. Tako su živorođeniu inozemstvu stvarali privid o većem broju živorođenihupravo u onim naseljima odakle su iseljavanja bila i najveća.Popisi bilježe povratnike, ali su oni brojčano više negonadoknađeni novim iseljavanjima.Nakon odljeva stanovništva u inozemstvo i blagog porastazaposlenosti u drugoj polovici 1970-ih, od početka1980-ih godina u Hrvatskoj biva sve izraženiji problemnezaposlenosti. Smrću Josipa Broza Tita (svibanj 1980)nagomilani gospodarski i politički problemi Jugoslavijesve više izlaze na vidjelo. Gospodarski problemi bili susve očitiji pa se nisu mogli nijekati, ali je nijekano postojanjepolitičke krize; no, kako ističe Zdenko Radelić (Hrvatskau Jugoslaviji 1945.–1991. Od zajedništva do razlaza,Školska knjiga, Zagreb, 2006), od 1983. partijski vođeviše ju nisu mogli nijekati. Nezaposlenost je najviše pogađalamlade, a to je utjecalo na broj sklopljenih brakova iodluku o broju djece. Sve bitne pretpostavke za prirodnuHrvatska revija 2/201317

Tema broja: Pristupanje Republike Hrvatske Europskoj unijidepopulaciju oblikovane su do kraja 1980-ih, Domovinskirat i promjena političkog i gospodarskog sustava te snažanporast nezaposlenosti samo su ubrzali dugogodišnje nepovoljnedemografske procese.Nezaposlenost u samostalnojHrvatskojPreobrazba političkog i gospodarskog sustava u ratnimuvjetima izazvala je iznimne gospodarske poteškoće, kojesu se očitovale i u porastu nezaposlenosti. Svi ti nepovoljničimbenici pridonijeli su, kako je istaknuto, pojačanomiseljavanju u zapadnoeuropske i prekooceanske zemlje.Zadnji veliki iseljenički val između 1991. i 2001. odnio jevelik broj mladih ljudi. Taj je iseljenički val posljedica bijegaod rata i nezaposlenosti, koja je postupno rasla od početka1980-ih. Uzmemo li u obzir evidentirani broj izbjeglihSrba i njihove povratne tokove u Hrvatsku, procjena jeautora ovog teksta, na temelju više statističkih vrela, kakose u navedenome razdoblju iz Hrvatske prema zapadnoeuropskimi prekomorskim zemljama iselilo između 180.000i 200.000 osoba, velikom većinom u dobi od 20 do 40 godina.Kada se razmatraju demografske posljedice rata svakakovalja imati na umu da je zbog agresije na RepublikuHrvatsku – i pratećih pojava, među kojima je svakako najvažnijagospodarska kriza i porast nezaposlenosti – ubrzanopražnjenje seoskog prostora prema Zagrebu i Splitu,priobalju te prema zapadnoeuropskim i prekomorskim zemljama.U pogoršanim političkim i gospodarskim prilikamapropadala su poduzeća s velikim brojem zaposlenih,osobito ona koja su bila više orijentirana na jugoslavensko iistočnoeuropsko tržište.Promjena političkog i gospodarskog sustava zbivala seu iznimno složenim prilikama pa je urušavanje starog sustavabio dugotrajan proces. Porast nezaposlenosti jedan jeod pokazatelja koji oslikava hrvatske gospodarske ne/prilike.Dakle, nezaposlenost je rasla tijekom osamdesetih godina,ali ona postaje sve veći problem nakon 1995. godine.Prosječan godišnji broj nezaposlenih između 1982. i 1990.godine povećan je s 99.199 na 160.617. Nakon 1990. godineval stečajeva velikih poduzeća, koja su svoju egzistencijutemeljila na povlasticama kreditne i porezne politike terazličitim olakšicama, u uvjetima pogoršane gospodarskesituacije i nemogućnosti njihova daljeg održanja doveo jedo velikog porasta nezaposlenosti. Najviše je radnika gubiloposao u valu stečajeva od rujna 1990. do ožujka 1992.Već u razdoblju od ožujka 1992. javlja se nešto znatniji rastzaposlenosti u privatnom sektoru, čime je s 45% kompenziranpad zaposlenosti u društvenom sektoru. Već u idućempolugodištu, od rujna 1992. do ožujka 1993., relativnovelik pad zaposlenosti u društvenom sektoru s 89,6%kompenziran je porastom zaposlenosti u privatnom sektoru.Od ožujka do rujna 1994. prvi put je rast zaposlenostiu privatnom sektoru bio veći od pada zaposlenosti u državnomsektoru (Sanja Crnković-Pozaić, Karakteristike tržištarada u Hrvatskoj, Zagreb: Ekonomski institut, 1995).Prema tome, do 1992. godine prosječan godišnji broj nezaposlenihpovećan je na 266.568 i od tada se do 1995. blagosmanjuje na 240.601 nezaposlenog. No, nakon 1995. godinenezaposlenost je ponovno u porastu, sporije raste do1999. i sve ubrzanije tijekom 1999. i 2000. godine. Potkraj2000. godine broj nezaposlenih povećan je na 369.542. Kadase tome broju doda još oko 120.000 osoba koje su bilezaposlene a tri mjeseca i duže nisu primale plaću, dolazimodo krajnje zabrinjavajuće gospodarske i socijalne situacije.Apsolutno i relativno najveći broj nezaposlenih potkrajlistopada 2000. imala je Splitsko-dalmatinska županija, tj.48.143 nezaposlena ili 13,1% od ukupnog broja nezaposlenihu Hrvatskoj. Na drugome je mjestu po broju nezaposlenihs 47.149 Grad Zagreb ili 12,8% od ukupnog brojanezaposlenih.Međutim, tek se usporedbom broja nezaposlenih s brojemstanovnika Hrvatske dobiva objektivnija slika nezaposlenostiu pojedinim županijama. Udjel nezaposlenihu ukupnom broju nezaposlenih u Hrvatskoj potkraj listopada2000. godine veći od svojeg udjela u ukupnom stanovništvuHrvatske imale su sljedeće županije: Splitsko--dalmatinska, Vukovarsko-srijemska, Osječko-baranjska,Brodsko-posavska, Karlovačka, Šibensko-kninska, Zadarska,Bjelovarsko-bilogorska, Sisačko-moslavačka, Virovitičko-podravska,Ličko-senjska. Imajući na umu prostorniobuhvat spomenutih županija, jasno je da je riječ o velikomdijelu državnog teritorija zahvaćenom velikom nezaposlenošću.S demografskoga gledišta važno je istaknuti: u skupinižupanija u kojima je osobito velik problem nezaposlenost u1990-ima nalaze se i one koje tada imaju povoljnije prirodnokretanje s obzirom na hrvatski prosjek (Zadarska, Splitsko-dalmatinska,Brodsko-posavska). Sve županije koje suimale velika ratna razaranja i štete imaju od početka Domovinskograta do danas iznadprosječnu nezaposlenost.Dakle, posebno je istaknuta nezaposlenost u županijamakoje su najviše pogođene ratom i u onima gdje je relativnopovoljnije prirodno kretanje stanovništva. Nezaposlenostje i u jednima i u drugima pojačala iseljavanje, što dodatnopodupire i produbljuje nepovoljne demografske tendencije.Podatci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje pokazuju da suu ožujku 2002. u Hrvatskoj evidentirana 415.352 nezaposlena.Nakon toga je dio nezaposlenih brisan iz evidencije,tako je nezaposlenost smanjena administrativnim putema ne stvarnim zapošljavanjem. Nezaposlenost je u prvomtromjesečju 2002. godine povećana u svim hrvatskim županijama,najviše u Virovitičko-podravskoj, Koprivničko--križevačkoj, Ličko-senjskoj i Sisačko-moslavačkoj županiji.Broj nezaposlenih, prema podatcima Hrvatskog zavodaza zapošljavanje, smanjen je od lipnja 2002. do lipnja 2003.s 389.741 na 319.700. Međutim, kako je već istaknuto, tajbroj nije smanjen zbog porasta broja zaposlenih, nego jeuglavnom rezultat primjene administrativnih mjera kojimaje određen broj evidentiranih nezaposlenih brisan izevidencije. Da je to bila samo administrativna mjera, a nestvarni porast zaposlenosti, pokazuju službeni podatci premakojima je smanjen broj zaposlenih stanovnika u Hrvatskoj.Nakon 2005. godine broj nezaposlenih smanjuje se dokraja 2008. na 236.731. Nažalost, trend pada nezaposlenihbio je kratak. Opet je došlo do porasta, jer prema podatcimaHrvatskog zavoda za zapošljavanje u Hrvatskoj je uožujku 2013. bilo 369.000 nezaposlenih. Broj nezaposlenih18Hrvatska revija 2/2013

Tema broja: Pristupanje Republike Hrvatske Europskoj unijibio bi veći da nije bilo iseljavanja, jer i nakon velikog iseljeničkogvala u 1990-ima iseljavanja nisu prestala. S obziromna zapošljavanje u inozemstvu u 1960-ima, od 1990-ih iseljavanjekarakterizira veće iseljavanje cijelih obitelji. Akoje, dakle, odlazak u Njemačku pružao kakvu-takvu naduu povratak, iseljavanje cijelih obitelji prema prekomorskimzemljama ostavlja vrlo malu nadu u povratak.Razmotrene pojave i procesi gospodarskog i u skloputoga, kao neodvojive sastavnice, demografskog razvoja uHrvatskoj upućuju na zaključak da hrvatsko gospodarstvotijekom cijelog 20. stoljeća nikada nije moglo zaposliti svojestanovništvo jer se razvoj koncentrirao u nekoliko velikihgradova i njihovo neposredno okruženje. Prema tome, činjenicepokazuju kako korijene sadašnjega demografskogstanja ne možemo tumačiti samo utjecajem Domovinskogarata i njegovih pratećih demografskih učinaka (pogibijevojnog i civilnog stanovništva, pojačanog iseljavanja premainozemstvu, manje motivacije za prvo ili sljedeće dijete,demotivirajućih gospodarskih i psiholoških prilika zaulazak u brak, itd.) nego i kao posljedicu odavna započetihnepovoljnih gospodarskih procesa. Bez obzira na stupanjdruštvene i gospodarske razvijenosti pojedine države, nezaposlenostnije samo velik socijalni problem nego je i psihološkirizik. Konačno, problem nezaposlenosti u Hrvatskojne možemo samo povezati s gospodarskim ciklusimai s time neodvojivim razdobljima gospodarske stagnacije iporasta nezaposlenosti u kapitalističkom sustavu do Drugogasvjetskog rata i nakon promjene političkog i gospodarskogsustava od početka 1990-ih. Nerijetko se provlačitvrdnja prema kojoj je socijalistički društveni sustav, od1945 do 1990. godine, imao doduše prikriveno zaposlenih,ali je u cjelini gledajući osiguravao gotovo punu zaposlenost.To opovrgava iznesena činjenica prema kojoj je samou 1960-ima otišlo u inozemstvo gotovo 300.000 osoba,a usto je bio velik broj aktivnih u nerazvijenom poljoprivrednomsektoru. Pokazalo se da ni nakon velikih iseljavanja,pa ni nakon velikih gubitaka u ratovima, kada je značajnosmanjen priljev u radnu dob, Hrvatska nije moglariješiti problem nezaposlenosti.Jednostavno: hrvatsko gospodarstvo nije moglo zaposlitisve one koji su tražili posao budući da se Hrvatska nijerazvijala u prostoru. I zato se uvijek kada su na tržište radnesnage pristizali brojniji naraštaji pojavljivao višak radnesnage u Hrvatskoj. Krajnje je paradoksalno da u situ acijirelativno velike stope nezaposlenosti u Hrvatskoj neki gospodarstvenicii političari, kao jednu od formula za rješenjetrenutačne gospodarske krize, ne nude rješenja kako povećatibroj zaposlenih, nego samo kako treba smanjiti brojzaposlenih u javnoj upravi. Pokazali smo da nezaposlenostu Hrvatskoj nije trenutačna pojava, povezana s krizomgospodarstva, nego ima duboke korijene. Hrvatska već duževrijeme ima relativno velik broj nezaposlenih i zasada smalim izgledima da će se taj broj smanjiti. Trenutačni brojnezaposlenih zaista je velik za malobrojnu hrvatsku populaciju.I kada bi se svi trenutačno nezaposleni zaposlili, idalje ostaje nepovoljan brojčani omjer između broja ekonomskiaktivnih osiguranika i broja umirovljenika. S jednese strane ubrzano povećava broj umirovljenika s obziromna broj ekonomski aktivnih osiguranika, a s druge se stranesmanjuje, zbog dugogodišnjeg smanjenja fertiliteta, priljevmladih na tržište rada. S demografskim se starenjemopćenito povećavaju izdatci za skrb o starijem stanovništvu.To se ponajprije očituje u krizi mirovinskog i zdravstvenogsustava.Koncepcija generacijske solidarnosti funkcionirala jedok je priljev među ekonomski aktivne osiguranike bioveći od priljeva u umirovljeničku populaciju, a idealan jeomjer bio jedan umirovljenik prema pet osiguranika, kakavje omjer Hrvatska imala do 1961. godine. U to je vrijemeu Hrvatskoj bio, s obzirom na sadašnji broj, zanemarivomalen broj umirovljenika. Nastavljanjem dosadašnjihekonomskih i demografskih trendova u Hrvatskoj je bezvećih poremećaja u srednjem a osobito u dugom roku neodrživmirovinski i zdravstveni sustav. U ekonomiji se uobičajenokao jedan od ključnih kriterija uspješnosti nositeljapolitičke vlasti mjeri stopom zaposlenosti. Najuspješnijaje, dakle, ona vlada koja u mirnodopskom razdoblju omogućiposao svima koji žele raditi, uz prosječne plaće i uvjeterada za pojedina zanimanja. Političke i gospodarske elitekoje kroz relativno duže razdoblje nisu u stanju oblikovatidruštvene i gospodarske uvjete te osigurati primjerenu zaposlenostsmatraju se neuspješnima. Taj jednostavni pokazatelj,stopa zaposlenosti, ujedno oslikava i pokazuje funkcioniranjegotovo svih segmenata društava. Stječe se dojamkako se u Hrvatskoj jedva čeka otvaranje zapadnoeuropskogtržišta rada kako bi se riješio, ili barem ublažio, problemnezaposlenosti. To će u ekonomskom i demografskompogledu ima zaista dramatične učinke.Usporedna slika nezaposlenostimlađeg dijela radnoga kontingentau Hrvatskoj i odabranim europskimzemljamaMože li ulazak Hrvatske u EU pomoći rješavanju nezaposlenosti,glavnog čimbenika iseljavanja i u sklopu toganiskog fertiliteta u Hrvatskoj, što je znatnim dijelomujedno i posljedica nezaposlenosti mladih, ali i onih kojise odlučuju na sljedeće dijete? Što pokazuje sažeta usporednaslika? Hrvatska ima stopu zaposlenosti radnogakontingenta (15–64 godine) ispod europskog prosjeka.Naravno, usporedba nije posve utemeljena ako se ne uzmuu obzir specifičnosti u strukturi radnog vremena, osobitozaposlenih žena. Općenito postupno raste udio povremenograda. Tako skandinavske zemlje imaju, s obziromna Hrvatsku, relativno velik broj zaposlenih žena s malomdjecom koje rade nepotpuno radno vrijeme, dočim je tajbroj u Hrvatskoj gotovo zanemariv. Osim toga, pokazujese da upravo zemlje s najvišom stopom zaposlenosti žena,ali s velikim udjelom zaposlenih žena s nepotpunim radnimvremenom, imaju i najviši fertilitet. Navest ćemo podatkeza 2008. godinu, od kada u Hrvatskoj raste broj nezaposlenih.Uz iznesene različitosti, valja imati na umu daHrvatska ima, prema podatcima Eurostata za 2008. godinu,stopu zaposlenosti radnoga kontingenta (stanovništvou dobi od 15 do 64 godine) samo 56,6, a za EU27 prosjekje 64,6%. Najviše stope zaposlenosti radnoga kontingentaHrvatska revija 2/201319

Tema broja: Pristupanje Republike Hrvatske Europskoj unijiTablica 1. Stope nezaposlenosti u dobnoj skupini od 20 do 24 godine u odabranim europskim zemljama,u razdoblju od 2002. do 2012. godine (u %)2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.Belgija 15,0 17,4 15,9 20,0 19,2 17,1 16,7 20,9 20,4 17,1 18,4Bugarska 32,0 24,7 21,4 19,6 16,3 12,5 10,8 13,5 19,8 21,9 24,5Češka 12,8 14,3 17,8 15,7 14,6 8,8 8,0 14,3 15,9 15,4 16,7Danska 7,5 8,0 8,5 7,6 6,1 6,2 6,6 10,1 12,0 11,9 12,3Njemačka 10,3 12,3 14,5 15,6 13,5 11,5 10,3 11,1 9,5 8,1 7,8Estonija 12,3 21,1 19,1 13,1 : : 9,5 23,5 29,8 19,3 19,0Irska 6,5 6,7 7,1 7,5 7,1 7,5 11,3 22,1 25,6 26,7 28,0Grčka 25,4 24,8 25,2 24,7 24,1 22,3 21,4 25,0 32,0 42,7 53,6Španjolska 19,7 19,3 20,1 17,0 14,8 15,1 20,4 33,4 37,0 42,6 49,1Francuska 17,7 16,3 18,6 18,9 19,5 17,1 17,0 20,8 21,1 20,3 21,8Italija 25,3 24,9 21,8 21,1 19,2 17,9 18,4 22,8 24,7 26,0 31,7Cipar 7,0 8,1 7,9 12,8 9,4 9,9 8,8 13,3 15,6 21,4 25,9Latvija 22,3 15,0 16,4 10,5 9,6 8,9 10,3 30,1 31,4 28,2 24,8Litva 19,2 22,3 18,5 14,4 8,6 7,1 12,1 27,2 33,2 30,8 25,2Luksemburg 5,1 10,1 14,9 12,7 12,7 12,9 17,1 15,7 12,9 16,2 18,0Mađarska 10,3 10,9 12,6 17,4 17,2 16,4 18,2 24,5 25,1 24,8 26,4Nizozemska 2,9 5,1 5,9 6,5 4,6 3,8 3,8 5,3 6,9 5,6 7,1Austrija 7,1 7,2 9,5 8,7 7,5 7,2 6,4 8,8 7,9 7,3 8,1Poljska 40,8 41,3 40,4 37,0 29,6 21,6 16,9 19,8 22,8 24,9 25,3Portugal 9,3 11,7 12,4 14,8 14,1 14,8 14,8 18,5 20,0 26,0 34,0Rumunjska 21,2 17,2 19,5 18,6 19,0 18,1 15,8 17,9 21,2 22,6 21,2Slovenija 14,2 14,6 13,9 15,8 13,5 10,2 10,6 13,3 14,5 15,9 20,8Slovačka 33,8 28,6 29,7 26,1 22,6 17,1 16,2 24,4 30,5 29,5 30,8Finska 18,4 19,8 19,1 16,1 14,9 12,3 11,7 17,0 17,0 16,0 14,4Švedska 9,0 11,3 14,7 17,5 16,5 13,7 13,9 19,9 19,8 18,0 18,8UK 8,6 8,6 7,9 9,5 10,4 10,3 11,4 15,1 15,0 16,4 16,7Norveška 7,8 8,2 10,1 8,6 6,9 5,3 4,4 7,5 7,6 7,2 7,3Švicarska 5,3 9,4 7,9 8,7 7,6 7,2 7,0 8,4 8,2 7,5 8,9Hrvatska 32,1 32,9 27,7 28,3 25,4 20,1 17,8 20,2 27,3 31,2 37,2Izvor: Eurostat (2013)Grafikon 1. Usporedna slika stopa nezaposlenosti 2008. i 2012. godine u dobnoj skupini od 20 do 24 godineu odabranim europskim zemljama (u %)6050403020100BelgijaBugarskaČeškaDanskaNjemačkaEstonijaIrskaGrčkaŠpanjolskaFrancuskaItalijaCiparLatvijaLitvaLuksemburgMađarskaNizozemskaAustrijaPoljskaPortugalRumunjskaSlovenijaSlovačkaFinskaŠvedskaUKNorveškaŠvicarskaHrvatska2008. 2012.Izvor: Eurostat (2013)20Hrvatska revija 2/2013

Tema broja: Pristupanje Republike Hrvatske Europskoj unijiTablica 2. Stope nezaposlenosti u dobnoj skupini od 25 do 29 godina u odabranim europskim zemljama,u razdoblju od 2002. do 2012. godine (u %)2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011 2012Belgija 8,9 10,3 10,3 10,4 10,1 10,0 9,0 10,3 11,6 9,9 11,1Bugarska 21,1 17,0 14,0 11,0 10,3 7,5 6,4 8,1 12,7 15,0 15,9Češka 7,8 8,2 8,8 8,5 6,6 5,2 4,1 8,2 9,4 7,8 8,9Danska 4,7 8,1 7,1 5,5 5,1 4,4 3,3 7,4 10,6 11,0 11,0Njemačka 8,1 10,2 11,2 12,3 11,4 9,8 8,2 9,2 8,4 7,0 6,5Estonija 9,8 11,3 12,7 : : : : 15,0 17,7 13,9 10,8Irska 4,8 5,0 4,8 4,5 4,9 5,0 6,8 14,6 17,0 19,6 17,3Grčka 16,1 15,3 15,6 15,1 14,0 14,3 13,1 15,0 19,7 29,6 37,5Španjolska 14,1 14,0 13,2 11,2 10,3 9,2 13,6 22,1 25,2 26,9 32,2Francuska 10,8 10,8 11,5 10,9 10,3 10,3 9,1 11,5 12,2 12,6 12,9Italija 15,7 14,9 12,7 13,1 11,6 10,4 11,0 13,2 14,7 14,4 17,9Cipar 3,2 5,0 3,9 6,9 5,9 4,6 4,8 6,9 8,7 10,0 15,8Latvija 14,7 11,8 10,1 9,9 6,9 6,7 8,3 18,4 20,0 16,6 14,6Litva 13,6 13,7 9,3 6,4 4,6 5,0 6,1 14,9 20,8 15,5 14,3Luksemburg 3,9 2,9 6,6 4,7 6,7 5,5 10,8 6,7 5,3 6,3 6,7Mađarska 6,8 6,8 6,5 8,1 8,6 8,4 9,1 12,2 14,3 12,7 14,0Nizozemska 2,5 3,4 4,1 4,3 3,4 2,4 2,2 3,4 4,4 4,6 5,5Austrija 5,1 5,9 5,8 5,9 5,6 5,4 4,8 6,2 5,9 5,3 5,8Poljska 22,3 21,2 22,6 20,2 15,3 10,6 8,2 9,8 12,0 12,0 13,1Portugal 5,4 8,3 8,0 10,9 11,1 11,7 10,8 12,0 14,4 15,9 20,1Rumunjska 8,9 9,2 10,3 8,7 9,4 7,6 6,7 8,4 9,9 9,8 10,7Slovenija 6,6 10,0 8,6 9,3 10,4 8,1 6,5 10,1 13,0 14,2 15,0Slovačka 17,0 15,8 18,0 16,3 12,4 11,5 10,5 13,7 16,7 16,6 17,9Finska 11,0 12,0 10,5 8,6 7,7 7,0 6,7 9,7 9,2 8,9 8,9Švedska 5,5 6,5 8,9 10,6 8,7 7,0 6,7 9,6 10,0 8,6 9,5UK 5,8 5,1 5,1 5,0 5,5 5,0 5,7 8,3 8,2 8,9 8,7Norveška 4,7 5,6 5,3 5,5 4,4 3,0 3,5 3,6 5,3 4,9 4,3Švicarska 5,5 6,5 6,3 5,2 4,7 4,7 3,8 6,9 6,6 5,6 5,6Hrvatska 18,5 17,7 18,7 15,7 13,8 12,9 10,0 11,7 17,6 22,1 23,2Izvor: Eurostat (2013)Grafikon 2. Usporedna slika stope nezaposlenosti 2008. i 2012. godine u dobnoj skupini od 25 do 29 godinau odabranim europskim zemljama (u %)4035302520151050BelgijaBugarskaČeškaDanskaNjemačkaEstonijaIrskaGrčkaŠpanjolskaFrancuskaItalijaCiparLatvijaLitvaLuksemburgMađarskaNizozemskaAustrijaPoljskaPortugalRumunjskaSlovenijaSlovačkaFinskaŠvedskaUKNorveškaŠvicarskaHrvatskaIzvor: Eurostat (2013)2008 2012Hrvatska revija 2/201321

Tema broja: Pristupanje Republike Hrvatske Europskoj unijiTablica 3. Stope nezaposlenosti u dobnoj skupini od 30 do 34 godine u odabranim europskim zemljama,u razdoblju od 2002. do 2012. godine (u %)2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.Belgija 6,6 7,8 7,3 8,9 8,1 7,6 7,1 8,5 8,1 7,5 8,0Bugarska 16,9 12,8 11,4 9,5 8,4 6,0 5,2 6,0 10,4 12,0 11,9Češka 6,4 7,6 7,2 7,0 7,0 5,2 4,7 6,6 6,2 6,1 6,4Danska 3,8 5,7 5,4 4,9 3,2 3,7 3,3 6,0 7,2 8,6 8,2Njemačka 7,6 9,1 9,8 10,3 9,4 8,2 7,5 7,9 7,4 6,2 5,5Estonija 7,6 10,2 7,8 : : : : 11,7 13,5 11,8 11,0Irska 4,1 4,3 4,3 3,8 4,1 4,4 5,4 11,3 12,5 13,6 14,1Grčka 10,3 9,8 10,1 10,4 9,8 9,2 8,7 10,0 14,0 20,0 27,5Španjolska 10,7 11,0 10,5 8,1 8,0 7,5 10,6 17,6 19,8 21,9 25,3Francuska 8,9 8,7 9,6 8,6 8,7 7,8 6,7 8,6 8,9 8,8 9,9Italija 9,4 8,7 7,6 8,1 7,3 6,8 7,3 8,6 9,9 9,6 12,5Cipar 2,7 4,1 3,9 4,3 3,8 3,6 3,2 4,2 4,5 7,3 10,6Latvija 9,5 5,6 7,9 8,8 6,0 5,1 6,6 14,2 14,4 15,4 11,7Litva 11,6 9,0 7,6 7,7 5,3 3,6 4,4 11,7 15,3 14,6 12,0Luksemburg 2,0 3,9 5,0 4,2 4,0 4,9 : 4,9 4,6 3,8 5,5Mađarska 5,4 6,1 5,9 6,7 6,9 7,2 7,2 9,2 10,4 9,3 10,1Nizozemska 2,2 3,4 4,0 4,1 3,0 2,4 1,8 2,8 3,7 3,8 4,4Austrija 4,7 4,0 4,8 5,1 4,4 4,1 3,6 4,2 5,1 3,8 3,9Poljska 18,3 17,3 16,0 14,9 11,6 8,2 5,9 6,5 8,0 8,1 8,4Portugal 4,1 6,8 5,7 6,9 7,3 8,1 7,0 10,1 11,4 12,5 16,5Rumunjska 7,1 6,0 6,5 6,5 6,1 5,3 4,9 5,8 6,1 6,3 6,1Slovenija 5,8 5,0 4,8 4,6 5,0 4,4 3,6 6,0 7,3 7,6 9,1Slovačka 17,1 15,8 16,2 14,8 11,6 10,3 8,6 10,7 12,7 13,1 13,4Finska 7,7 7,1 7,2 6,6 6,1 5,3 5,0 6,7 6,3 6,2 6,2Švedska 4,3 5,4 5,4 7,1 5,7 4,8 4,7 6,9 6,5 6,1 6,4UK 4,5 4,4 3,8 3,9 4,5 4,4 4,6 6,7 6,8 6,8 6,4Norveška 3,5 4,4 3,9 4,6 3,7 2,1 2,3 2,9 3,7 3,0 2,6Švicarska 2,2 3,8 4,1 4,5 4,2 2,9 2,6 3,7 4,7 3,5 4,3Hrvatska 16,0 14,1 12,9 10,9 10,7 9,3 8,7 8,9 11,5 15,6 20,7Izvor: Eurostat (2013)Grafikon 3. Usporedna slika stope nezaposlenosti 2008. i 2012. godine u dobnoj skupini od 30 do 34 godine u odabranim europskimzemljama (u %)302520151050BelgijaBugarskaČeškaDanskaNjemačkaEstonijaIrskaGrčkaŠpanjolskaFrancuskaItalijaCiparLatvijaLitvaLuksemburgMađarskaNizozemskaAustrijaPoljskaPortugalRumunjskaSlovenijaSlovačkaFinskaŠvedskaUKNorveškaŠvicarskaHrvatskaIzvor: Eurostat (2013)2008. 2012.22Hrvatska revija 2/2013

Tema broja: Pristupanje Republike Hrvatske Europskoj unijiimaju Nizozemska (77,0), Danska (75,7), Švedska (72,2),itd. Glede fertilitetnih trendova osobito je važna zaposlenostmladih, no to je jedan od važnih ali ne i jedini činitelju fertilitetnoj motivaciji.Tablice iz kojih se vidi kretanje stopa nezaposlenosti od2002. do 2012. godine u dobnim skupinama od 20 do 34godine pokazuju da novopriključene zemlje EU-a imaju inakon brojčano jakog vala iseljavanja relativno visoke stopenezaposlenosti. Ako je po tome suditi, ni u Hrvatskoj sene može očekivati značajnije smanjenje nezaposlenosti ninakon iseljavanja dijela nezaposlenih i onih koji su zaposleniali će se iseliti privučeni većim plaćama i standardomu starim članicama EU-a. Neki ekonomski analitičari držeda međunarodne institucije različitim mjerama podupirunezaposlenost u manje konkurentnim gospodarstvimaEU-a kako bi se na neizravan način smanjila cijena rada.Razmatrajući podatke o kretanju stopa nezaposlenosti umanje razvijenim zemljama EU-a, valja respektirati iznesenamišljenja. Hrvatska ima stope nezaposlenosti mladihzamjetno veće od europskog prosjeka. Valja pridodati i daje u Hrvatskoj jako raširena pojava rada na određeno vrijeme,što i za zaposlene mlade znači velik rizik jer su pod pritiskommogućega gubitka radnog mjesta. Hrvatska javnostostaje pred velikim brojem otvorenih pitanja što će se promijenitiulaskom u EU. Ekonomski analitičar Ljubo Jurčićdrži da Hrvatsku očekuje pogoršanje gospodarskih prilikaiduće tri do četiri godine. Demografski motreno to bi značilopojačano iseljavanje i još intenzivnije krajnje nepovoljneprocese i trendove. Političke su elite već dugo u zanosuulaska u EU, a o demografskoj budućnosti zemlje kojuvode i u kojoj svake godine prirodnim putem nestane oko10.000 ljudi ni spomena.Fertilitet u Hrvatskoj i odabranimeuropskim zemljamaVeć se više od četiri desetljeća stanovništvo u Hrvatskojgeneracijski ne obnavlja, tj. totalna stopa fertiliteta (TFR)smanjena je ispod razine od 2,1 djeteta po ženi, što je nužnoza jednostavnu reprodukciju. Brojčani su demografskipokazatelji jasni, jer će se prema razini TFR-a u zadnjih 10-ak godina od približno 1,4 obnoviti jedva 2/3 stanovništvau Hrvatskoj. Ako se žene i odluče na rađanje, to se vrlo često,pod pritiskom mnogobrojnih nepovoljnih čimbenika,odgađa za sve kasnije godine. Zbog toga se reproduktivnorazdoblje žene skraćuje i istodobno se povećava rizikod steriliteta. Uz neke opće čimbenike fertiliteta, istraživanjapokazuju da nerijetko postoje i neki specifični čimbeniciza pojedinu državu, katkad i regiju. Tako više međusobnopodupirućih čimbenika utječe na fertilitet i njegovostanak na niskoj razini. Dugo prisutna velika nezaposlenosti ekonomska nesigurnost pridonijeli su, uz još nekedruge činitelje, padu stope fertiliteta u Hrvatskoj na današnjuvrlo nisku razinu, bez vidljivih znakova dugoročnijegoporavka. Do masovnijeg izlaska žena na tržište rada došloje od sredine 1960-ih. Otada je zamjetno ubrzan ne samoproces promjene spolne strukture zaposlenih nego suse pojavili novi, zaista brojni, činitelji koji utječu na fertilitetnoponašanje. Zemlje koje su se postupno prilagođavalepromijenjenim općim gospodarskim i društvenim uvjetimazaustavljale su nepovoljne demografske trendove. Samodugoročna i sustavna politika daje rezultate.Tablica 4. Totalne stope fertiliteta (TFR) u odabranim europskimzemljama 1980., 1990., 2000. i 2010. godine1980. 1990. 2000. 2010.Austrija 1,65 1,46 1,36 1,44Belgija 1,68 1,62 1,67 :Bjelorusija 2,04 1,9 1,31 :Bugarska 2,05 1,82 1,26 1,49Cipar 2,46 2,41 1,64 1,44Češka 2,08 1,9 1,14 1,49Danska 1,55 1,67 1,77 1,87Estonija 2,02 2,05 1,38 1,63Finska 1,63 1,78 1,73 1,87Francuska 1,95 1,78 1,89 2,03Grčka 2,23 1,4 1,26 1,51Hrvatska 1,92 1,67 1,40 1,46Irska 3,21 2,11 1,89 2,07Island 2,48 2,3 2,08 2,2Italija 1,64 1,33 1,26 1,41Latvija 1,90 2,01 1,24 1,17Litva 1,99 2,03 1,39 1,55Luksemburg 1,50 1,6 1,76 1,63Mađarska 1,91 1,87 1,32 1,25Makedonija 2,47 2,06 1,88 1,56Malta 1,99 2,04 1,7 1,38Moldavija 2,41 2,39 1,3 1,30Nizozemska 1,60 1,62 1,72 1,79Norveška 1,72 1,93 1,85 1,95Njemačka 1,56 1,45 1,38 1,39Poljska 2,26 2,06 1,35 1,38Portugal 2,25 1,56 1,55 1,36Rumunjska 2,43 1,83 1,31 1,33Rusija 1,86 1,90 1,21 -Slovačka 2,32 2,09 1,3 1,40Slovenija 2,1 1,46 1,26 1,57Španjolska 2,2 1,36 1,23 1,38Švedska 1,68 2,13 1,54 1,98Švicarska 1,55 1,58 1,5 1,52Ujedinjeno Kraljevstvo 1,9 1,83 1,64 1,98Ukrajina 1,95 1,89 1,09 1,43Izvor: Eurostat (2012)Hrvatska revija 2/201323

Tema broja: Pristupanje Republike Hrvatske Europskoj unijiHrvatska je s obzirom na današnje visokorazvijeneeuropske zemlje, kao i velikavećina nekadašnjih socijalističkih zemalja,u vrlo kratkom vremenu, osobitood 1960-ih, vrlo ubrzano mijenjala ekonomsko-socijalnui demografsku strukturu.Još početkom 1970-ih istraživanjaakademkinje Alice Wertheimer–Baletićpokazala su kako zapošljavanje žene uHrvatskoj izvan poljoprivrede ima značajanutjecaj na fertilitet budući da to neprati širenje infrastrukture za pomoć zaposlenimženama koje podižu djecu. UHrvatskoj valja posebno istaknuti značajnepromjene u strukturi zaposlenih ženapo sektorima nacionalnoga gospodarstvaubrzanije nakon 2003. godine. Od tadase bilježi vrlo dinamičan rast broja zaposlenihžena u trgovini i financijskim djelatnostima.Prema istraživanju AnđelkaAkrapa i Ivana Čipina visok udio zaposlenihžena u sektoru trgovine u Hrvatskoj,gdje je nepovoljna struktura radnogvremena, ne pogoduje obiteljskom životui obeshrabruje mlade žene imanju željenogbroja djece.U okviru trgovačke djelatnosti u relativnokratkom vremenu nakon 2000. godinetreba imati na umu dva bitna procesa.Prvo, najveći apsolutni i relativni rastzaposlenosti žena između 2004. i 2008.godine zabilježen je u trgovini, posebnou trgovini na malo. Drugo, od ukupnogbroja zaposlenih žena u trgovini na malo2009. godine njih 61% bilo je mlađe od40 godina, a čak 47% bilo je u dobi između18 i 34 godine (Državni zavod za statistiku,2010). Dakle, došlo je do pomlađivanjadobne strukture zaposlenih ženau tom sektoru, osobito onih u središnjemreproduktivnom razdoblju. Poseban suproblem uvjeti rada žena zaposlenih usektoru trgovine. Velikom ekspanzijomtrgovačkih lanaca u posljednjih 5–7 godinadošlo je i do porasta zaposlenih utom sektoru, ponajviše ženske radne snage.Posebno je nepovoljno radno vrijeme,koje ograničava veći broj žena da ostvaresvoje fertilitetne namjere, što osobito dolazido izražaja ako i žena i njezin suprugrade u istoj djelatnosti te nemaju »bakaservis«. K tome, rad na određeno vrijemeu postojećim je hrvatskim ekonomskim idruštvenim uvjetima neprijeporno vrlorestriktivan fertilitetni čimbenik, a on jevrlo raširena pojava, osobito među ženamau mlađoj fertilnoj dobi.U visokorazvijenim europskim zemljama,koje imaju relativno visok TFR,imaju strukturu zaposlenih žena po dje-24Hrvatska revija 2/2013

Tema broja: Pristupanje Republike Hrvatske Europskoj unijilatnostima gdje je moguće bolje kombinirati zaposlenostžena i skrb o djeci. Gotovo sve razvijene zemlje s povoljnijimTFR-om imaju sličnu strukturu zaposlenih žena premadjelatnostima. Naravno, potonje treba povezati s mjeramaobiteljske politike i ravnomjernom raspodjelom kućanskihposlova između supruga. Usporedimo li s drugim europskimzemljama, razvidno je da zemlje koje imaju visokudjel zaposlenih žena u zdravstvu i socijalnoj skrbi te obrazovanjuimaju i najviše stope fertiliteta. Hrvatska pripadaskupini zemalja gdje je zaposlenost žena u spomenutimsektorima ispod europskog prosjeka, posebno u zdravstvui socijalnoj skrbi.Općepoznata je činjenica da je u Europi fertilitet nizak(mjeren totalnom stopom fertiliteta – TFR) i rijetke sueuropske zemlje koje imaju TFR iznad razine potrebne zajednostavnu zamjenu generacija. No, činjenica je da međupojedinim europskim zemljama postoje nezanemariverazlike, jer najviši fertilitet imaju najrazvijenije europskezemlje poput Norveške, Švedske i Danske, a potonje imajui najviše stope zaposlenosti ženskoga stanovništva u fertilnojdobi (vidjeti tablicu s TFR-ima). Međutim, u razvijenimdržavama s relativno povoljnim fertilitetom znatanje udio žena koje rade s nepotpunim radnim vremenom.Od 12 najrazvijenijih europskih zemalja njih 9 ima najboljedemografske trendove, što se jasno vidi na predočenomgrafikonu. Rijetka iznimka među najrazvijenijimeuropskim državama koje nemaju viši fertilitet jest Njemačka,koja je tradicionalna država blagostanja bez razvijenihjavnih politika skrbi za djecu koje bi podupiraleusklađivanje obiteljskoga života i plaćenoga rada. Zbogneodgovarajuće obiteljske politike žene u Njemačkoj suuglavnom prisiljene privremeno napustiti posao nakonporođaja.To pokazuje kako samo novčani poticaji, bez odgovarajućejavne infrastrukture koja će omogućiti usklađivanjeobiteljskoga života i plaćenoga rada, nisu dovoljni.Njemačka unutar EU-a pripada skupini zemalja s najslabijominstitucionalnom potporom obiteljima s djecom.Primjer Njemačke pokazuje da je institucionalna potporazaposlenoj ženi majci od velike važnosti u pokušaju podizanjaniskih stopa fertiliteta, jer ona izdvaja relativnoznačajna sredstva za poticanje fertiliteta. Institucionalnapotpora posebno dolazi do izražaja ako je žena s djecomzaposlena u sektoru gdje se često radi prekovremeno i vikendom.U pogledu institucionalne skrbi o djeci zaposlenihmajki situacija je u Hrvatskoj, uz stambene probleme inezaposlenost mladih, zamjetno nepovoljnija u usporedbisa zemljama s relativno povoljnim fertilitetnim trendovima.Ustanove koje pokrivaju različite oblike usluga u skrbio djeci ni kapacitetom ni radnim vremenom ne prate potrebezaposlenih žena kako bi se uskladile njihove radneobveze i obiteljski život. Tomu treba dodati i problem sveraširenije pojave zapošljavanja mladih žena na određenovrijeme, a to djeluje obeshrabrujuće na ulazak u brak i rađanjedjece.Statistički podatci o udjelu zaposlenih žena prema sektorimadjelatnosti u odabranim europskim zemljama pokazujukako u onim zemljama gdje je značajno veći broj ženazaposlenih u sektorima zdravstva, socijalne skrbi i obrazovanjau pravilu nalazimo i najviše stope fertiliteta.Selektivna imigracijska politika starihčlanica EU-a i govor o zajedničkomtržištu radne snageSnažan gospodarski rast u zapadnoj Europi nakon Drugogasvjetskog rata bio je podloga za velika očekivanja.Gospodarski, društveni i kulturni napredak na europskomZapadu, do polovice 1960-ih, pratio je i demografski rast.Porast nataliteta nakon Drugoga svjetskog rata (za tu je pojavuopćeprihvaćen naziv baby-boom) potrajao je u razvijenijemdijelu Europe do 1964. godine (u Hrvatskoj samodo 1954. godine). Ondašnje gospodarske i političke prilikedavale su nadu za neprekinutu uzlaznu putanju. Gotovopuna zaposlenost i rastući prinosi od kapitala ostavljali sudovoljno prostora za širenje socijalnih prava, ali sve dotledok nisu bili ugroženi rastući prinosi od kapitala. Nestašicaradne snage na europskom Zapadu lako je riješena uvozomradne snage. Povećana potražnja za »neuglednim« ilislabije plaćenim zanimanjima u građevinarstvu, industrijii uslugama, uz nedostatnu domaću ponudu, namirivana jeuseljavanjem jeftine radne snage s europskog Juga.Dok je, dakle, za obavljanje nekih zanimanja bio svemanji interes domaćeg stanovništva, istodobno su, s jugaEurope, neobrazovanu radnu snagu privlačile visoke nadnicena Zapadu. Nije bilo većih gospodarskih i političkihproblema. Računalo se da su to privremena useljavanja kojaneće prerasti u trajno useljenje. Trebalo je biti privremenokao i zapošljavanje između dvaju svjetskih ratova u nekimzapadnoeuropskim zemljama. Zemlje uvoznice radnesnage nisu planirale da će velik dio »privremenih« useljenikaprijeći u trajne useljenike, zato nisu ni računale na troškovei poteškoće u procesu integracije useljenika. Situacijase bitno mijenja i na scenu stupa moćan igrač: krupnikapital. Usporavanje gospodarskog rasta, nezaposlenosti inflacija nakon 1973. godine daju veliku snagu i prostorkrupnom kapitalu. Odvijaju se ubrzani integracijski procesikapitala na međunarodnoj razini. Visoka mobilnost kapitalapostajala je, uz nepovoljne gospodarske učinke izazvaneprocesom demografskog starenja, postupno sve većaprijetnja socijalnoj državi. U naravi je kapitala ostvaritišto veći profit, a porast troškova socijalne države izazvan,među ostalim, demografskim starenjem ugrozio je rastućiprinos od kapitala. Stoga vlasnici krupnoga kapitala težerestrikciji socijalnih prava. Uz porast izdataka za mirovinerastu i troškovi zdravstvenog osiguranja: primjenjuje senova i sve skuplja i složenija medicinska tehnologija, osobitoza starije stanovništvo.Međunarodni financijski kapital koristi se svakom prilikomucjenjujući nacionalne vlade stalnim prijetnjama omasovnom smanjivanju broja radnih mjesta ili, u još gorojsituaciji, bijegom kapitala iz zemlje. Fiskalne reformekoje propisuju međunarodne financijske institucije uvijeksu u korist stranoga kapitala i domaćih dominantnih klasa.Nameće se masovno smanjenje javnih socijalnih, obrazovnihi zdravstvenih troškova, liberalizacija uvoza i cirkulacijaradne snage u mjeri koja odgovara interesima razvijenih.Svaka stvar i usluga proizvest će se na onom mjestugdje trošak bude najmanji, jer nadnacionalni kapital imasamo jedan cilj: profit. U procijepu između sve većih potre-Hrvatska revija 2/201325

Tema broja: Pristupanje Republike Hrvatske Europskoj unijiba i troškova socijalne države vlade, pod pritiskom kapitalai međunarodnih financijskih institucija, često pribjegavajuprivatizaciji i javnih usluga koje imaju naglašen socijalnikarakter. To se opravdava većom učinkovitošću privatnogsektora gospodarstva. Kao da se gubi s uma da je za gospodarskuučinkovitost važan menadžment, a ne to čije je vlasništvo,državno ili privatno. U spletu tih zamršenih odnosastječe se dojam da se krize izazivaju namjerno a kako bise ograničio rast socijalnih izdataka. U sklopu toga trebarazumijevati i protivljenje krupnoga kapitala izdatcima zajavne politike u području demografske problematike.Prosječan godišnji broj rođenih u Europi tijekom petogodišnjihrazdoblja od 1950. do 2010. godineIzvor: UN, Department of Economic and Social Affairs, Population Division(2011)Ipak, neke su zemlje, kako pokazuju tablice i grafikoni,aktivnom pronatalitetnom politikom uspjele u zaustavljanjui preokretanju nepovoljnih demografskih trendova.Sve dotle dok se visokorazvijene europske zemlje nisusuočile s posljedicama dugogodišnjih nepovoljnih demografskihkretanja, koja se, među ostalim, najjasnije očitujuu poremećenim brojčanim omjerima između predradnog,radnog i postradnoga kontingenta, značenje demografskekomponente za ukupan razvoj društva nije bilo dostatnotretirano. Razlog je tomu što se prema uzoru na, ne jedineali dominantne makroekonomske modele pretpostavljaloda radna snaga nije oskudan resurs jer će se u slučajunedovoljne ponude radne snage na lokalnom tržištu topopuniti prostornom pokretljivošću radne snage na nacionalnomtržištu ili će doći do imigracije strane radne snage.Tek, dakle, kada su na tržište radne snage počeli pristizatisve malobrojniji naraštaji koji se ne mogu nadomjestiti priljevoms drugih prostora na domaćem tržištu radne snagea, nasuprot tomu, u umirovljeničku dob počeli ulaziti svebrojniji i brojniji naraštaji, razmatranje demografske komponentepostalo je polazno i nezaobilazno pri koncipiranjugospodarske politike, od razine lokalne zajednice do razinedržave. Pokazalo se isto tako da se imigracijom strane radnesnage mogu ublažiti ali ne i potpuno ukloniti negativnigospodarski učinci dugogodišnjih nepovoljnih demografskihtrendova. Primjer Njemačke pokazuje da u zaustavljanjunepovoljnih demografskih trendova nisu presudnauseljavanja, jer bi u tom slučaju Njemačka imala dalekopovoljnije prirodno kretanje. Francuska tijekom cijeloga20. stoljeća provodi pronatalitetnu populacijsku politiku,a skandinavske zemlje od 1980-ih također pronatalitetnupolitiku u okviru obiteljske politike. Iskustva s imigracijamapokazala su da je isplativije »proizvoditi vlastitu radnusnagu«. No, Njemačka, Švicarska, Austrija, Italija i nekedruge zemlje zapadne Europe nisu pronašle odgovarajućupolitiku fertilitetne motivacije.U cjelini dugogodišnje smanjivanje fertiliteta u Europine može ostati bez posljedica jer će se prema procjenamabroj stanovnika u zemljama Europske unije početi smanjivatinakon 2035. godine. Osim unutarnje preraspodjelestanovništva, između razvijenijih i manje razvijenih europskihgospodarstva, tržište radne snage u Europi popunjavajui imigranti iz azijskih i arapskih zemalja, no to nisu masovneimigracije. Teško je očekivati da će Hrvatska ubrzopostati imigracijska, kad ni vlastito stanovništvo ne možezaposliti. Prema procjenama Europa je u razdoblju 2000–2005. imala prosječan godišnji pozitivan saldo migracija za1,6 milijuna osoba, a očekuje se da će Europa u razdoblju2005–2050. imati pozitivan saldo migracija za 37 milijuna.Europa će 2050. godine, prema procjenama, imati oko664 milijuna stanovnika. Dakle, unatoč pozitivnom saldumigracija stručnjaci UN-a procjenjuju da će Europa imatismanjenje broja stanovnika, za oko 60 milijuna stanovnika.Visokorazvijene zemlje će, kao i dosada, provoditi kontroliranuselektivnu imigracijsku politiku, što znači da će nadnicamai životnim standardom privlačiti, brojem i obrazovnimsastavom, potrebnu radnu snagu. Kao i dosadavalja očekivati i preraspodjelu radne snage između razvijenijihi manje razvijenijih europskih gospodarstava, osobitoza zanimanja u području visokih tehnologija. U novije vrijemerazvijeni se Zapad rasteretio, u korist azijskih zemalja,radno intenzivnih proizvodnji, što je svakako jedan odčimbenika koji smanjuje potrebu za imigrantima u najrazvijenijimdržavama EU-a.Najrazvijenije europske zemlje u 1960-ima trebale subrojne imigrante, no u promijenjenim gospodarskim uvjetimanaglašena je kvalitativna strana imigranata. Imigracijskei ujedno najrazvijenije zemlje EU-a, posve jasno,ponajprije računaju na radnu snagu iz manje razvijenih zemaljaEU-a, ne samo zbog zajedničkog tržišta radne snage– kvote i druga ograničenja koje uvode pojedine zemlje pokazujuda je to zajedničko tržište u onoj mjeri koja odgovaranajrazvijenijima – nego i zato što su, kako je već istaknuto,troškovi integracije imigranata izvan zemalja EU-aviši. Na temelju različitih procjena iz Poljske i Rumunjskese nakon priključenja EU-u iselilo između 2 i 3% stanovništvaiz središnje radno aktivne dobi. Prema službenimpoljskim podacima, iz Poljske se od 2004. do 2009. godineiselilo oko 1.700.000 Poljaka. Rumunjsku je nakon ulaskau EU 2007. godine napustilo, prema procjenama, između2,5 i 2,7 milijuna stanovnika, a Bugarsku između 500.000 i600.000 stanovnika. S obzirom na broj stanovnika, jako jeiseljavanje zahvatilo Estoniju i osobito Latviju. Radne dozvole,kvote i ograničenja na tržištu rada u razvijenim zemljamaEU-a s obzirom na manje razvijene zemlje EU-aovise o potrebama za dodatnom radnom snagom na tržišturada. Sindikati i vlade nastoje kontrolirati priljev radnesnage zbog očuvanja cijene rada na domaćem tržištu radnesnage. Naravno, nema ograničenja za visokoobrazovanuradnu snagu, samozaposlene i deficitarna zanimanja. Isku-26Hrvatska revija 2/2013

Tema broja: Pristupanje Republike Hrvatske Europskoj unijistvo pokazuje kako iseljavanja iz novih članica EU-a nisuzaustavljena unatoč ograničenjima, jer nezaposlenost je jakpotisni čimbenik.Otvorena pitanja za političke igospodarske elite u Hrvatskojnakon zatvorenih pregovaračkihpoglavljaZaista je nemoguće prognozirati do kakvih će sve promjenadoći od druge polovice tekuće godine nakon što Hrvatskapostane punopravna članica EU-a. No, gospodarstvoće se suočiti s konkurencijom u mnogim sektorima imože se dogoditi da poraste broj potencijalnih iseljenika.Doći će do zamjetnih socijalnih i gospodarskih promjena.Hrvatskoj je jedini izlaz povećati broj zaposlenih. Ako se tone dogodi, i dalje će se morati smanjivati izdatci za obrazovanje,znanost, kulturu i dr. Problem omjera umirovljenikai ekonomski aktivnih osiguranika može se poboljšatijedino ako dođe do rasta broja zaposlenih. Zasada to u Hrvatskojnije ni na vidiku, a nema čak ni obećanja kada bi tomoglo biti. Nepovoljan omjer između broja ekonomski aktivnihosiguranika i umirovljenika ne mogu eliminirati nidruge bitno razvijenije zemlje. Gospodarska statistika pokazujeda te zemlje nastoje povećati broj zaposlenih i oblikovatiuvjete za »proizvodnju buduće vlastite radne snage«,dakle poticati fertilitet. Skandinavske zemlje i Francuskadaju primjer takve politike. Njemačka, iako neuspješna upodručju fertiliteta, bilježi uspjeh u politici zaposlenosti.Najrazvijenije zemlje EU-a nadnicama i životnim standardomprivlače najkvalitetniju radnu snagu iz manje razvijenijihzemalja EU-a. Pod krinkom zajedničkog tržišta radnesnage krije se ekonomska računica, jer za radnu snaguiz manje razvijenih zemalja EU-a niži su troškovi integracijenego za useljeničku radnu snagu izvan zemalja EU-a.U skupinu zemalja iz kojih će najrazvijenije zemlje EU-aizvlačiti, brojem i obrazovnim sastavom, potrebnu radnusnagu ulazi i Hrvatska. Sve je prepušteno tržištu, pa tako igoli ekonomski opstanak manje razvijenih zemalja EU-a.Iskustva istočnoeuropskih zemalja pokazuju da ni jednuod njih nisu zaobišla iseljavanja, i to kadrova koji subrojem i obrazovanjem potrebni najrazvijenijima. U situacijikad Hrvatska od osamostaljenja do danas nije riješila,ni u kraćem razdoblju, problem nezaposlenosti, za očekivatije pojačano iseljavanje, ali ne pretpostavljamo masovnije.Na zapadnoeuropskom tržištu radne snage, posebnonjemačkom, nedostaje radne snage u sektoru njegovateljstvai pomoći starijim osobama, ali i u novim visokim tehnologijama,tj. razvijajućim sektorima gospodarstva. ZaHrvatsku i malen broj iseljenih visokoobrazovanih iz područjaelektrotehnike, računarstva, strojarstva, medicine,matematike, fizike, kemije i dr. znači velik gubitak, koji ćese teško nadoknaditi. Oduvijek je postojao problem manjerazvijenih s obzirom na razvijenije: manje razvijeni obrazujukadrove za razvijene. Visokorazvijene države provodeselektivnu useljeničku politiku, dopuštaju useljavanjaonih koji su potrebni njihovu tržištu radne snage. Radnedozvole, kvote, moratorij na zapošljavanje iz novih, manjerazvijenih članica EU-a jasno oslikavaju politiku koju vodestare članice EU-a prema novim članicama. Ekonomski suinteresi glavni, a preostali, često isticani, kriteriji i europskistandardi prikrivaju gole ekonomske interese. Dakle, netreba očekivati masovnost iseljavanja, ali je svakako realnoočekivati odlazak mladih stručnjaka iz razvijajućih tehnologija.To je bio slučaj i dosada, dakle i prije ulaska u EU.Često se, osobito za niže kvalifikacije, prakticira povremenozapošljavanje, kao sezonski rad ili u vremenu povećanepotražnje na tržištu rada koje se ne može popuniti domaćomradnom snagom.Posljedice su dugoročnoga niskog fertiliteta demografskostarenje, pad ukupnog broja stanovnika, nedostatakradne snage, problemi mirovinskog, zdravstvenog i sustavasocijalnog osiguranja, politički utjecaj starijih, smanjen ekonomskirast i dugoročne inovacije itd. Hrvatsku u idućimdesetljećima očekuju značajne makroekonomske promjenezbog ubrzanoga demografskog starenja, koje će posebnobiti izražene u prvoj polovici 21. stoljeća. Demografskeće promjene kreatorima javnih politika i društvu općenitoznačiti velik izazov u desetljećima koja predstoje i zahtijevatće oblikovanje nove ekonomske, porezne, zdravstvene, mirovinske,obrazovne, socijalne, obiteljske politike i drugihpolitika na koje utječu demografske promjene. Produbljivanje,u srednjem roku, sadašnjih gospodarskih poteškoća,što, uz ostalo, podrazumijeva restrikcije socijalnih programa,porast nezaposlenosti mladih, nepriuštivost stana zamlade, izostanak ravnomjernijega regionalnog razvoja i nizdrugih popratnih pojava i procesa, neizbježivo će negativnoutjecati na demografske trendove. Usto, ako se nastavi gospodarskakriza u Hrvatskoj uz istodobni snažniji gospodarskirast u zapadnoeuropskim zemljama, pretpostavljamo i,kako je istaknuto, odljev mladih iz Hrvatske.Demografska povijest pokazuje da je tijekom svih gospodarskihi političkih kriza u Hrvatskoj tijekom 20. stoljećadolazilo do intenzivnog odljeva mladih u inozemstvo. Usklopu iznesenoga, nije nerealno očekivati snižavanje, i sadavrlo niske, totalne stope fertiliteta i zbog negativnog saldamigracija i daljnje nepovoljne promjene dobnog sastavastanovništva. To će pratiti sve izraženiji gospodarski i socijalniproblemi. Protokom vremena gospodarski i demografskiproblemi postaju sve složeniji a njihovo rješavanjesve zahtjevnije. Stoga je zadatak nositelja ekonomske politikeneprekinuto pronalaženje primjerenih mjera društveneintervencije kako bi se ne samo zaustavili nego i ublažiliučinci nepovoljnih demografskih kretanja. Demografskakretanja najbolje osvjetljavaju i gospodarsko stanje i perspektiveu nepromijenjenim uvjetima. Posebno važnu uloguimaju dugoročno razvijajući sektori gospodarstva kojirazvojem umnogome mogu pridonijeti stabilizaciji i preokretanjunepovoljnih demografskih tendencija.No, pogrešno bi bilo vjerovati da će gospodarski razvojspontano, tj. sam po sebi, djelovati na zaustavljanje i preokretanjenepovoljnih demografskih procesa. Konačno, činjenicepoduprte brojevima pokazuju da bi jača iseljavanjaiz Hrvatske unijela jake demografske i ekonomske poremećajete još veće restrikcije u području javnih politika.Sve to nije govor protiv EU-a, nego suočavanje s činjenicamai zajednicom kojoj pristupamo. •Hrvatska revija 2/201327

Tema broja: Pristupanje Republike Hrvatske Europskoj unijiVišnja StarešinaHrvatski pristup Europskoj unijiu škarama Cooperovedoktrine postmodernogimperijalizmaNije slučajno hrvatski pristupni put u EU bio posut tolikimzaprekama i blokadama. Hrvatska je bila klasičan objektdoktrine postmodernog imperijalizma, sročene po mjeri britanskeneokolonijalne politike, koji ju je trebao trajno vezatiuz tzv. zapadnobalkansku regiju. Zato je ulazak u EU strateškaprekretnica.Dakako da je bitno hoće li nakon 1. srpnja 2013. godinepojeftiniti lungići, krastavci i ulje u supermarketima. Čak jei važnije hoće li se i kako će se hrvatski proizvođači, oni kojijoš nisu odumrli, prilagoditi novim uvjetima, većem tržištu ivećoj konkurenciji nakon hrvatskog pristupa EU-u. Prevažnoje hoće li se Hrvatska iznutra uspjeti organizirati tako daiskoristi financijske mogućnosti koje pruža članstvo u EU-uza vlastiti razvoj. No presudan strateški značaj hrvatskog ulaskau EU, razlog zbog kojeg je taj put zapravo trajao pune23 godine, od prvih višestranačkih izbora i raspada komunističkeJugoslavije do danas, razlog zbog kojeg je često biotako zahtjevan i mučan, ispresijecan zaprekama i blokadama,a ipak ga je valjalo prijeći, nalazi se u dvjema različitim koncepcijamapolitičkog uređenja postjugoslavenskog prostora.Neokolonijalizam kao formula stabilnostiPrva je koncepcija u nas posljednjih godina poznata kaokoncepcija regionalnog pristupa, odnosno zapadnobalkanskeregije. U svojim strateškim promišljanjima suvremenevanjske politike najotvorenije ju je i najsustavnije uobličiobritanski diplomat Robert Cooper. Doktrinu postmodernogimperijalizma kao prijedlog nove (europske) vanjske politikepo mjeri suvremenog svijeta elaborirao je kao svojevrstanprobni balon sračunat na privlačenje pozornosti u esejuPostmoderna država (The Postmodern State), objavljenom7. travnja 2002. godine u britanskom tjedniku The Observer.R. Cooper je u to vrijeme bio vanjskopolitički guru premijeraTonyja Blaira. Esej je objavljen u listu koji je, uz sestrinskimu dnevnik Guardian, bio najvjernija potpora Blairovoj vladi,uz opasku kako je riječ o osobnim stajalištima premijerovasavjetnika.Cooperov esej sadrži niz teza potpuno oprečnih deklariranimnačelima suvremenoga međunarodnog poretka, prijesvega načelu suverenosti i jednakosti država i međunarodnompravu kao temeljnom regulatoru njihovih odnosa.No to nije naškodilo njegovoj diplomatskoj karijeri. Naprotiv,kao da mu je doktrina postmodernog imperijalizma kaonajprimjerenijeg oblika upravljanja posthladnoratovskimsvijetom otvorila vrata Europske komisije, odnosno EU-a.U sljedećem desetljeću Robert Cooper postaje jedan od najutjecajnijihljudi u kreiranju vanjske politike EU-a. Tek kojimjesec nakon objavljivanja eseja 2002. godine Cooper postajeglavni direktor za vanjske i vojnopolitičke poslove uGlavnom tajništvu Europskog vijeća, zapravo postaje vanjskopolitičkiguru tadašnjega visokog predstavnika EU-a zazajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku Javiera Solane. Jedanje od arhitekata preoblikovanja vanjskopolitičkih i sigurnosnihstruktura EU-a nakon velikog proširenja, odnosnostvaranja EEAS-a (Europska služba za vanjske poslove),u kojem je i danas utjecajni savjetnik »vanjskopolitičke ministrice«EU-a Catherine Ashton.R. Cooper je poslije objašnjavao šire i dublje svoju doktrinuneokolonijalizma i neoimperijalizma (knjiga The Breakingof Nations: Order and Chaos in the Twenty First Century,2003), ali bit je ostala ista, ona koju je iznio u eseju Postmodernadržava. Kako je upravo politika zasnovana na toj doktriniimala izniman utjecaj na hrvatski pristupni put EU-u,za njezino je razumijevanje bitno poznavati njezine ključnepostavke.Robert Cooper ne skriva žal za velikim povijesnim imperijimakoje smatra jamcem stabilnosti, niti skriva prijeziri nesnošljivost prema malim (nacionalnim) državama, kojesmatra izvorom međunarodnih problema i kaosa. Hegemonijusmatra najboljom koncepcijom stabilnosti i otvorenozagovara novi kolonijalizam i globalni intervencionizam kaospasonosno rješenje za takozvane predmoderne države i njihovuekstremniju podvrstu, tzv. propadajuće države, kako senjihov unutarnji kaos ne bi širio na susjedne države ili postaoglobalna prijetnja.Po Cooperu pad Berlinskog zida ne označava samo krajhladnog rata nego i kraj staroga državnog sustava u Europi.Problem europske stabilnosti nakon pada Berlinskog zidavidi u nastanku malih, nacionalnih država, koje nastoje28 Hrvatska revija 2/2013

Tema broja: Pristupanje Republike Hrvatske Europskoj unijiGrupni portret u povodu potpisivanja hrvatskoga pristupnog ugovora s EU-omostvariti unutarnji suverenitet unutar određenoga »geografskinevelikog prostora«, što po autoru generira međunarodnunestabilnost. U njegovoj podjeli država na predmoderne,moderne i postmoderne, te male nacionalne države nastaleraspadom bivšega komunističkog bloka po svojim karakteristikamau svojoj prvoj fazi pripadaju grupi predmodernihdržava. Grupi modernih država pripadaju velike državekoje svoju stabilnost i sigurnost još uvijek zasnivaju na mogućnostiuporabe sile (Kina, Brazil, Indija). Postmoderne zapadnoeuropskedržave i sustavi (EU) zapravo su nositelji toga,po Cooperu, poželjnog neokolonijalizma i imaju zadaćudisciplinirati male predmoderne države kroz oblike postmodernogimerijalizma te tako držati pod kontrolom rizik međunarodnogakaosa: prvo kroz globalnu ekonomiju uz pomoćMMF-a i Svjetske banke, a gdje je potrebno i kroz tzv.imperijalizam susjeda, odnosno globalne intervencije.Zapadni Balkan kao laboratorijpostmodernog imperijalizmaKao primjer najrazvijenijega postmodernog sustava Cooperističe EU, procjenjujući tada (dakle 2002. godine, uočivelikoga kruga proširenja EU-a) kako će masovno proširenjeEU-a na države Srednje i Istočne Europe biti provedenoi da će stabilizacijski djelovati na taj prostor jer se u zamjenuza članstvo (pravo glasa) države svojom voljom odričudijela suvereniteta i prihvaćaju paket zakona i propisa kojireguliraju odnose u EU-u. No, Balkan je za Coopera neštodrugo. Prema Balkanu, odnosno prema državama postjugoslavenskogprostora valja primijeniti postmoderni imperijalizamsusjeda. »Loše upravljanje, etničko nasilje i kriminalna Balkanu predstavlja opasnost za Europu«, konstatira Cooper.»Dragovoljni protektorati« u BiH i na Kosovu, »gdje izmeđunarodne zajednice ne dolaze samo vojnici nego i policajci,suci, zatvorski službenici, dužnosnici središnje banke,...a dodatni napor predstavlja više od 100 NGO-a u mnogimpodručjima gdje je to potrebno«, po Cooperu su odgovor zasprečavanje izvoza kaosa. EU kao najrazvijeniji postmodernisustav, po njegovoj doktrini, ima zadaću neoimperijalističkimmetodama držati pod nadzorom i spriječiti izvoz nestabilnostiiz toga postjugoslavenskog prostora predmodernihdržava ili njihovih ekstremnih verzija koje naziva »propadajućimdržavama« (kojima primjerice pripadaju BiH i Kosovo).EU je taj prostor predmodernih postjugoslavenskih državatretirao kao regiju Zapadnog Balkana.Robert Cooper progovara i o metodama u djelovanjuprema predmodernim državama i/ili propadajućim državama.Piše: »Ali kad djelujemo prema staromodnim vrstamadržava izvan postmodernog europskoga kontinenta, moramose vratiti brutalnijim metodama iz ranijih razdoblja – sila,preventivni napad, varka, štogod je potrebno da premaonima koji žive u zasebnim državama 19. stoljeća. Među nama,držimo se zakona, ali kad djelujemo u džungli, moramose držati zakona džungle...«.Sukladno takvoj koncepciji stabilizacije i europeizacijebivšega jugoslavenskog prostora, Hrvatska praktično nijeimala šanse ikada postati članicom EU-a. Zapadni Balkanpostupno bi postao neka balkanska inačica EU-a, nerazvijeni nestabilan, a regionalnim hegemonom Srbijom, pod patronatomEU-a i (zauvijek) ostao izvan »postmodernog europskogakontinenta«.Za individualni pristup nužni jaki savezniciDruga je koncepcija hrvatskoga pristupa EU-u u naspoznata kao koncepcija individualnoga pristupa, koji podrazumijevaeuropsku integraciju država s postjugoslavenskogprostora sukladno njihovim postignućima u prilagodbistandardima, normama i propisima EU-a. Ona ima uporišteu načelu o jednakosti država, koja je zajamčena međunarod-Hrvatska revija 2/201329

Tema broja: Pristupanje Republike Hrvatske Europskoj unijinim pravom. No problem je u tome što u realpolitici ta načelai ta jamstva malo vrijede, štoviše često su posve irelevantna.Čak i da inzistiranje na regionalnoj integraciji postjugoslavenskihdržava u EU u tzv. zapadnobalkanskom paketunije bilo uvjetovano politikama pojedinih članica EU-a, izvrlo pragmatičnih razloga za EU je bilo nepraktično proširenjeza samo jednu članicu, i to za državu s nešto više od 4milijuna stanovnika, dakle Hrvatsku. I to joj posve sigurnonije bio prioritet. Posljednji se put Europska unija, odnosnotadašnja Europska zajednica proširivala za samo jednu članicu1981. godine, kada je, nakon dvadesetogodišnjeg procesapridruživanja, punopravna članica EU-a postala Grčka, uprvom redu zbog strateško-sigurnosnih razloga. Nakon štonije ušla među postkomunističke zemlje iz prvog i najvećegakruga proširenja, koje su postale članice EU-a 2004. godine(Češka, Slovačka, Poljska, Mađarska, Estonija, Latvija,Litva, Slovenija), nakon što se nije uspjela priključiti ni drugommalom krugu proširenja EU-a na Bugarsku i Rumunjsku2007. godine, u kojem su strateški i sigurnosni razlozibili presudniji od njihova ispunjavanja standarda EU-a, hrvatskiizgledi da postane članica EU-a izvan tzv. zapadnobalkanskogapaketa bili su realno – vrlo skromni. Osobito imali se na umu da je EU tada prolazio kroz političku krizu redefiniranjaunutarnjih odnosa (Ustav) nakon velikog proširenja,a države članice kroz veliku ekonomsku krizu. K tome,politike država koje nisu vidjele Hrvatsku u EU-u odvojenuod zapadnobalkanskoga paketa, predvođene Velikom Britanijom,imale su vrlo velik utjecaj na politiku proširenja. Dodatnutežinu »paketu« davala su oprečna mišljenja unutarEU-a o proširenju na Tursku, koje od europskih država opetnajviše zagovara Velika Britanija i koje je sračunato na političkoslabljenje EU-a. Jedina kakva-takva šansa za Hrvatskubila je: održati vlastitu upornost, koristiti se kao argumentomnovim sigurnosnim izazovima poput prisutnosti Rusijei radikalnog islamizma na Balkanu i na tome pokušati dobitipresudnu američku potporu. A potom osigurati savezničkupotporu država srednjoeuropskoga kruga predvođenih Njemačkom,koje su bile sklone ulasku Hrvatske u krug državaEU-a i modelu europeizacije zapadnoga Balkana pozitivnimprimjerima i pozitivnim porukama.Britanska politika ugrađena u doktrinuZa one koji su pratili i poznavali britansku politiku premapostjugoslavenskom prostoru u vrijeme raspada Jugoslavijei rata u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu devedesetih godinaprošloga stoljeća, teze Roberta Coopera i nisu neko iznenađenje.On je zapravo samo operativnu britansku politiku izdevedesetih godina pretočio u doktrinu postmodernog imperijalizmai globalnog intervencionizma. No njegova doktrinadodatno potvrđuje u kojoj su mjeri postjugoslavenskiprostor i mlade postjugoslavenske države bili svojevrstan laboratorijza uvježbavanje poslijehladnoratovskog upravljanjakrizama.Cooperovo isticanje hegemonije kao najpouzdanije koncepcijestabilnosti imalo je svoju operativnu prethodnicu ubritanskoj potpori najprije opstanku Jugoslavije, potom upotpori krnjoj Jugoslaviji, a potom proširenoj Srbiji, predestiniranombalkanskom hegemonu. Ta je politika obilježilai politiku EU-a i politiku Vijeća sigurnosti UN-a, jer sukrizom preko tih tijela upravljali britanski diplomati, a zbognemogućnosti dogovora o oružanoj intervenciji rješenja suuvijek ostavljala prostor jačemu (Srbiji) da obavi posao. Primjeraza to ima napretek. Na britanski je prijedlog (uz pismenui usmenu zamolbu tadašnjega jugoslavenskog ministravanjskih poslova Budimira Lončara) nametnut embargona uvoz oružja koji je pogodovao JNA i Srbiji, na štetu Hrvatske.Lord Carrington je tzv. mirovnom konferencijom EZ-asamo kupovao vrijeme JNA i Srbiji da dovrše ratna osvajanja.Velika Britanija bila je najveći protivnik međunarodnogapriznanja Hrvatske, a u trenutku kada je priznanje postaloizvjesno, pod patronatom britanskoga diplomata MarrackaGouldinga UN-ove međunarodne snage u Hrvatskoj razmještenesu tako da čuvaju srpske ratne stečevine. VelikaBritanija aktivno je promovirala koncepciju podijeljene srpsko-hrvatskekrivnje za rat u BiH, njihovi diplomati i vojniciotvoreno su iskazivali simpatije prema Srbima. Poslovičnoje, primjerice, bilo divljenje mirovnog posrednika lorda DavidaOwena prema Slobodanu Miloševiću ili zapovjednikaUN-ovih snaga za BiH generala Michaela Rosea prema generaluRatku Mladiću. Unatoč deklarativnom opredjeljenjuo nepriznavanju granica promijenjenih ratom, britanska jediplomacija bila zagovornik mijenjanja granica, koje bi otvoriloPandorinu kutiju razgraničenja, opet u korist prošireneSrbije. Tek što se bivša Jugoslavija i službeno raspala a novedržave dobile formalno međunarodno priznanje, u jeku rata,britanska je diplomacija u sklopu EU-a i UN-a pokretalainicijalne razgovore o suradnji i ponovnom ujedinjavanju tihdržava, najprije ekonomskom, potom političkom. Kad godbi se Hrvatska pozivanjem na načela jednakih šansi i ispunjavanjauvjeta samostalno »odlijepila« od istočnog susjedstvaučinivši iskorak prema EU-u (Sporazum o stabilizacijii pridruživanju, dobivanje pozitivnog mišljenja za kandidaturu,dobivanje kandidature i datuma otvaranja pregovora),pojavila bi se nova britanska inicijativa čvršćega regionalnogpovezivanja i neki dodatni uvjet koji treba ispuniti.No priča ne bi bila potpuna ako se Cooperova doktrinahegemonije kao preferiranog oblika (regionalne) stabilnostiiščita doslovno, kao dobra namjera da se određeni prostorstabilizira, makar i malo brutalnijim sredstvima. Iza doktrineje zapravo stajala stara britanska politika osiguravanjautjecaja na Balkanu potporom Srbiji i velikosrpskim ambicijama,koje su shvaćene kao brana širenju njemačkog utjecajana taj prostor. Doktrina je u ovom slučaju napisana samokao opravdanje prakse, iako je ona više puta u dvadesetomstoljeću pokazala da su stvari upravo obrnute – da je velikosrpskahegemonija bila glavni destabilizator Balkana. I da semogla održati jedino silom, u nedemokratskom ili totalitarnomporetku.Međunarodni kazneni sud kao sredstvopostmodernog imperijalizmaMeđu sredstvima discipliniranja i samodiscipliniranjapredmodernih država značajno mjesto, prema Cooperu, zauzimajui međunarodni sudovi, kako oni samonametnuti,poput Međunarodnoga kaznenog suda, čiji statut odnosno30Hrvatska revija 2/2013

Tema broja: Pristupanje Republike Hrvatske Europskoj unijinadležnost države prihvaćaju same, tako i oni nametnuti kaošto su Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju i Međunarodnikazneni sud za Ruandu. U vrijeme objavljivanjaCooperove doktrine postmodernog imperijalizma Međunarodnikazneni sud za bivšu Jugoslaviju već je posta(ja)o moćnosredstvo za upravljanje državama na tom prostoru. Hrvatskaje tu moć dobro upoznala i kroz destrukciju vlastitogapravnog sustava i kroz destrukciju i redefiniranje svoje ratneprošlosti iz devedesetih godina, nerijetko činjenicama i dokumentimaunatoč. Do groteske je Međunarodni kaznenisud za bivšu Jugoslaviju korišten kao sredstvo ucjene Hrvatsketijekom pristupnih pregovora s EU-om. Najbizarniji jemožda bio uvjet da hrvatska država pronađe topničke dnevnikekoji nisu postojali kako bi haško tužiteljstvo moglo dokazatizločin prekomjernoga granatiranja Knina, koji se nijedogodio. Bez pronalaženja nepostojećih topničkih dnevnika,na kojima je inzistirao glavni tužitelj Serge Brammertz, djelujućikao produžena ruka britanske politike, Hrvatska nijemogla zaključiti pristupne pregovore.No nije to bilo iznenađenje. Političko je upravljanje odsamoga početka bilo ugrađeno u Međunarodni kazneni sudza bivšu Jugoslaviju. Već kada je njegov statut prihvatilo političkotijelo, Vijeće sigurnosti, pod VII., dakle ratnim poglavljemUN-a koje dopušta primjenu sile, bilo je jasno koliko jeto moćan instrument upravljanja državama nastalim raspadombivše Jugoslavije nakon što rat završi. Da samo podsjetimo,sve rezolucije Vijeća sigurnosti koje su donošene u svrhuzaustavljanja rata i stradavanja, donošene su pod VI., daklemirnodopskim poglavljem, koje za silnike nije obvezujuće.Dvojba o moćima suda nisu imali ni oni koji su ikada pogledalisjajan film Gilla Pontecorva Queimada, s fantastičnimMarlonom Brandom u ulozi britanskog agenta provokatorakoji dolazi na izmišljeni otočić Queimadu da bi organiziraopobunu domorodaca protiv portugalske kolonijalne vlasti.Potom kreira britanskoj kruni poslušnu vlast, a na kraju posvađadomorodce i njihovu izvornu moć neutralizira i ubijaputem – suda i suđenja. Dakle, model je poznat još iz klasičnogakolonijalističkog razdoblja.I u novom, postmodernom imperijalističkom modeluBritanija je preko Međunarodnoga kaznenog suda za bivšuJugoslaviju u Hagu vrlo uspješno primjenjivala stara znanjai iskustva. Tako se u svim slučajevima koji su se vodili protivHrvata (iz Hrvatske i BiH) pred Međunarodnim kaznenimsudom u Hagu upravljačka palica nalazila u britanskim rukamai bila je zapravo nastavak njihove politike izjednačavanjasrpske i hrvatske krivnje za rat, ekskulpiranje JNA zaratne zločine te banaliziranje i amnestiranje projekta velikeSrbije. Provodili su je preko svojih struktura u tužiteljstvu,preko svojih ljudi u sudskim vijećima, servisirali su tužiteljstvosvojim svjedocima, vodili su promidžbu Suda prekoprograma Outreach i specijaliziranih NGO-a, koji su u jednomrazdoblju čak imali ozbiljnu ambiciju pisati službenupovijest država nastalih raspadom Jugoslavije.U sudskoj obradi Međunarodnoga kaznenog suda za bivšuJugoslaviju, pod britanskom upravljačkom palicom, Vukovar,grad koji je JNA pretvorila u ruševinu, dio Hrvata idrugoga nesrpskog stanovništva ubila, dio odvela u logoreu Srbiji, a dio protjerala, uopće nije zaslužio posebnu pozornosttužiteljstva. No zato su se ozbiljno bavili granatiranjemKnina, koje je trajalo nekoliko sati i prema dokazima predočenimana suđenju izravno prouzročilo jednu civilnu žrtvu,a da bi na temelju toga u prvostupanjskoj presudi generalimaGotovini i Markaču presudili sudjelovanje u zločinačkompothvatu, optužene generale osudili na drakonske kazne, aimplicitno kao zločince osudili i cijelo tadašnje hrvatsko državnoi vojno vodstvo s predsjednikom Tuđmanom i ministromobrane Gojkom Šuškom na čelu. U drugostupanjskompostupku presuda je ipak svedena u granice pravnih standardazapadnih država, zločinački pothvat ukinut, a generalioslobođeni. No vrhunac sudske groteske bila je optužnicaprotiv političkog i vojnog vodstva Herceg-Bosne, koja osimoptuženih Jadranka Prlića, Brune Stojića, Slobodana Praljka,Milivoja Petkovića, Valentina Čorića i Berislava Pušića implicirakao sudionike udruženoga zločinačkog pothvata cijelihrvatski državni vrh, sve članove HDZ-a, tada vladajućestranke, ali i praktično sve Hrvate iz BiH i mnoge neimenovaneHrvate iz Hrvatske. Takav oblik kolektivizacije kazneneodgovornosti nije zabilježen u relevantnoj sudskoj praksi. Nood optužnice je još grotesknija prvostupanjska presuda, koja,nakon sedmogodišnjeg procesa, praktično samo potvrđujetakvu grotesknu optužnicu. Mjesec dana uoči ulaska Hrvatskeu EU Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju uHagu presudio je Hrvatima onako kako su britanski kolonijalnigospodari nekoć sudili afričkim plemenima, upotrebljavajućipravne standarde kakve europsko sudstvo ne poznaje.Britanija kao glavni globalnikrizni menadžerPolitičke saveznike za slabljenje hrvatske državne pozicijeBritanija nije nalazila samo u zainteresiranim krugovima(veliko)srpske politike nego ih je imala i u postkomunističkimprojugoslavenskim strukturama u samoj Hrvatskoj,pa i u najužim strukturama državne vlasti. A kroz djelovanjena tzv. demokratizaciji Hrvatske u kasnim devedesetim godinamaprošloga i početkom ovoga stoljeća, što je u svojoj bitiznačilo i rastakanje temelja nacionalne države, obučeni sui obrazovani i saveznici mlađe generacije te aktivirani krozrazličite NGO-e, kroz političke stranke, stvorena je nova generacijaopinion-makera koja je više-manje vjerno zastupalaosnovne smjernice britanske politike. Ukratko, jedna preslikanasuvremenija inačica Pontecorvove Queimade, isti modelu novom vremenu.Iako je Cooperova doktrina u trenutku objavljivanja2002. godine bila svojevrsna diplomatska priprema za američko-britanskuunilateralnu intervenciju u Iraku, u kojoj jena diplomatskom planu primat imala britanska, a ne američkadiplomacija, preventivni napadi već su prije primjenjivanina prostoru nastalom raspadom bivše Jugoslavije – kako onipoduprti rezolucijama Vijeća sigurnosti tako i oni bez prethodnesuglasnosti. Bombardiranja srpskih položaja u BiHsredinom devedesetih bila su unaprijed poduprta rezolucijamaVS-a. Ali za bombardiranje srpskih položaja na Kosovui ciljeva u Srbiji 1999. godine NATO predvođen SAD-omi Velikom Britanijom više nije čekao rezoluciju. Ona je donesenanaknadno. No gotovo je nepoznata ostala jedna britanskasolistička »preventivna« intervencija: kada su u rano ljeto1995. godine, bez ikakva prethodna mandata Vijeća sigurnosti,iskrcali svoje komandose pod zapovjedništvom bri-Hrvatska revija 2/201331

Tema broja: Pristupanje Republike Hrvatske Europskoj unijigadnoga generala Andrewa Pringlea u splitskoj zračnoj lucii uputili ih u zapadnu Hercegovinu, odakle su ih pokušaliprebaciti na Dinaru kako bi se razmjestili između hrvatskih isrpskih položaja i tako spriječili operaciju Oluja. Mandat imje Vijeće sigurnosti dodijelilo naknadno – kao snage za brzodjelovanje trebali su osiguravati eventualno povlačenje UN--ovih jedinica u slučaju izbijanja sukoba. Temeljna namjerate »preventivne intervencije«, koja je potvrđena i u sudskomprocesu protiv generala Gotovine, nije ispunjena, odnosnospriječena je.U Cooperovoj doktrini nije zabilježena ključna namjerakoja stoji iza promocije novoga imperijalizma. A nju je javnoizgovorio šef britanske diplomacije Douglas Hurd u intervjuuDaily Telegraphu još u siječnju 1992., nakon što seVelika Britanija potvrdila kao ključna država u upravljanjumirovnom konferencijom za vrijeme agresije na Hrvatsku.Rekao je: »Posljednjih godina Britanija zadaje udarce izvansvoje kategorije. Imamo namjeru zadržati tu poziciju. Usvjetskim događajima Britanija igra središnju ulogu. Tu ulogudugujemo svojoj povijesti, ali ju nastavljamo aktivnomdiplomacijom i spremnošću da preuzmemo svoj dio odgovornostina međunarodnoj razini«. U sljedećih dvadesetakgodina Britanija je nastavila zadavati te udarce iznad svojekategorije, kako u državama nastalim raspadom bivše Jugoslavijetako i u drugim svjetskim kriznim žarištima. Njezinuupravljačku ulogu u krizama na postjugoslavenskom prostorunajminucioznije je secirala Carole Hodge u svojoj knjiziVelika Britanija i Balkan. No ona dijagnosticira i ključnu slabostte neoimperijalne britanske politike, koju je Robert Coopernaknadno pretočio u doktrinu: u njoj nije bilo prostoraza SAD, jedinu preostalu svjetsku velesilu.Kako se odlijepitiod zapadnobalkanske regijeUpravo taj pokušaj globalne britanske političko-diplomatskedominacije nad SAD-om, u kojem je američka vojnasnaga trebala biti tek potpora britanskom političkom menadžmentu,bila je jedna od onih niša u kojima je Hrvatskamogla potražiti i u kojima je pronalazila savezništvo sa SAD--om i za obranu države 1995. godine, a potom i za integracijuu NATO i EU. Bez toga presudnog savezništva, sad je većposve izvjesno, Hrvatska nikada ne bi mogla izići iz zapadnobalkanskogokvira tzv. predmodernih država i postati članicomNATO-a, a sada i EU-a, već bi bila osuđena ostati diotoga regionalnog nereda pod britanskom neoimperijalnomupravom.Jedan od primjera toga presudnog savezništva bio jeamerički utjecaj na rješavanje izmišljenog problema topničkihdnevnika i dobivanje pozitivne ocjene o suradnji sa sudom.Još očitiji primjer bilo je ukidanje slovenske blokadehrvatskog pristupa EU-u na pitanju razgraničenja u Piranskomzaljevu / Savudrijskoj vali, pri čemu je trojanski konjbritanske politike postala Slovenija. SAD, odnosno državnatajnica Hillary Clinton i predsjednik Obama naprosto su slomilislovensku blokadu. No kako je poslije otkrio WikiLeaks,blokadu su najprije trebali ukloniti u samom vrhu britanskepolitike. Svemu je umnogome pridonijelo pogoršanje sigurnosnesituacije u BiH, prije svega jačanje utjecaja radikalnihislamističkih pokreta koji su u BiH uvezeni pod plaštom ratnepomoći početkom devedesetih godina, a u organizacijiBin Ladenove tada još malo poznate mreže Al-Qaide. A umeđuvremenu su dobili svoje domaće, autohtone sljedbenikei postali izvor unutarnje nestabilnosti, ali i izvozni proizvodi dio globalne terorističke mreže. Drugi razlog koji jeznačajno pridonio američkoj potpori hrvatskoj zapadnoj integracijijest veliki povratak Rusije na Balkan i jačanje njezinautjecaja, osobito u Srbiji i Republici Srpskoj.Ti sigurnosni izazovi bili su niša kroz koju je Hrvatskamogla tražiti svoj izlazak iz sfere tzv. predmodernih zapadnobalkanskihdržava i pridruživanje sustavu postmoderniheuropskih država. Glavna europska potpora u presudnim jetrenutcima dolazila iz Njemačke. Ali nakon što je nasuprotpolitički moćnijim državama ishodila međunarodno priznanjeHrvatske 1991. godine, što joj je godinama spočitavanokao najveći grijeh, nikada poslije njemačka potpora više nijebila tako otvorena i nedvosmislena i uvijek je nastojala okupitiuza se savezničke države iz stare i nove, postkomunističkeEuropske unije, zagovarajući hrvatski individualni pristupNATO-u i EU-u načelnim stavom da se države vrednuju premasvojim vlastitim postignućima. Branila je time, dakako,i svoju zonu utjecaja na Balkanu i svoju koncepciju političkijake Europske unije. Washington kao strateški saveznik kojiima političku snagu uklanjati blokade, plus Berlin kao pouzdanipartner potpore i sve to umotano u koncepciju ravnopravnostidržava i pravo na individualni pristup, bila je dobitnaformula hrvatskoga pristupa EU-u, koji uopće nije bioizvjestan ni zajamčen kao što to danas na prvi pogled možeizgledati. Čak i nakon potpisivanja pristupnog ugovora nisuprestajali pokušaji da se odgodi ratifikacija (ponovno Slovenijai ponovno otvaranje slučaja stare štednje u Ljubljanskojbanci, pokušaj otvaranja pitanja razgraničenja s BiH, u štose uplela i hrvatska vlada), nisu prestajali pokušaji unutarnjedestabilizacije (serija eksplozija u Zagrebu, najave anti--EU ustanaka), čiji su krajnji inspiratori ostali nepoznati, alikoji više nisu mogli zaustaviti proces – punopravno članstvoHrvatske u EU-u.Cijela ova priča nije imala svrhu podsjećati na bližu povijest,nego samo pokazati u kojoj je mjeri britanska politikaprema državama nastalim raspadom bivše Jugoslavije, a poglavitoprema Hrvatskoj u posljednjih dvadeset godina bilaosmišljena, sustavna, konzistentna i u kojoj je mjeri Balkanbio pokusni laboratorij za njezinu neoimperijalističku politiku.Ne podsjećamo na to da bi se pokazalo kako je Britanijanaš protivnik, nego da bi se shvatilo zašto je hrvatski pristupEU-u, ili po Cooperu pristup najrazvijenijem sustavu postmoderniheuropskih država, mnogo više od cijene koštanjalungića u supermarketu i kratkoročnih ekonomskih pokazatelja.Izvan EU-a Hrvatska dugoročno naprosto nije imalašansu o(p)stati kao samostalna država izvan neke zapadnobalkanskeasocijacije. Ulazak u EU ne znači da će nužnopostati prepoznatljiva država u tom postmodernom europskomdržavnom krugu. Ali ima šansu i mogućnost to postati.Pod uvjetima da novi izrazi prijateljstva, iskazivanje savezništvai partnerstva koje je Njezino Kraljevsko Veličanstvouputilo hrvatskom predsjedniku Ivi Josipoviću uoči samogulaska u EU ne budu shvaćeni kao drastična promjena i zaokretbritanske politike. Jer Imperij je postojan. On samoprilagođava stari sadržaj novim uvjetima. •32Hrvatska revija 2/2013

Tema broja: Pristupanje Republike Hrvatske Europskoj unijiFranka Miriam BruecklerKako raspodijelitizastupnička mjesta uEuropskom parlamentu?Ne tako davno imali smo prilike, oni koji su to htjeli, sudjelovatiu izboru hrvatskih zastupnika u Europskomparlamentu. U usporedbi s dosadašnjim izborima u Hrvatskojbilo je tu nekoliko neuobičajenih opcija, no sve one sena kraju svode na to kako među strankama odnosno koalicijama1 koje prijeđu izborni prag rasporediti 12 zastupničkihmjesta dodijeljenih Hrvatskoj u Europskome parlamentu.Zvuči jednostavno, zar ne? Osvoji li neka stranka primjerice25%, tj. četvrtinu, glasova, 2 naravno da joj trebajupripasti 3 zastupnička mjesta od njih 12. No, kao prvo,rijetko – štoviše, praktički nikad – neka stranka nećeosvojiti neki »lijepi« udio glasova. Realističniji su postotciosvojenih glasova, primjerice, 25,41% (a i to je u praviluzaokruženo, rijetko je to točno 2541 glas od 10 000glasova). No, čak i da slučajno ispadne lijep postotak, recimo10%, ako broj zastupničkih mjesta nije za taj postotak»prikladan«broj, opet smo u problemima. Tako u slučajuosvojenih 10% glasova za 12 zastupničkih mjesta značipravo na 1,2 zastupničko mjesto. S druge strane, čak i akobi slučajno za neku stranku (kao u našem prvom slučaju:25% od 12 mjesta) nekoj stranci pripao lijep cijeli broj mjesta,krajnje je nevjerojatno da tako bude za sve stranke kojeprijeđu prag. 3Dakle, u realnom slučaju broj zastupničkih mjesta kojipripada nekoj stranci neće biti prirodan broj, nego broj poput3,27. Kako je uobičajeno da zastupnici budu živi ljudi,nije moguće imati 3 cijela zastupnika i povrh toga još 0,27zastupnika – zadnji zacijelo ne bi bio čovjek, ili barem nebi bio živ. Postoji naravno rješenje za to: pretpostavljajućida postoji stranačka stega te da u svim pitanjima zastupniciiste stranke glasuju jednako, dovoljno bi bilo da svakastranka koja je prešla prag ima po jednog jedinog zastupnika,ali da njegov glas vrijedi, u našem primjeru, 3,27. Iakojednostavno, to se rješenje nigdje ne rabi. Pretpostavljamoda je to zato da se zastupnicima dopusti glas savjesti. Ili pakzato da ne bi bilo previše nezaposlenih političara?1U nastavku ćemo jednostavnosti radi govoriti o strankama.2Udjeli, tj. postotci, računaju se u odnosu na sve glasove dane strankamakoje su prešle izborni prag, tj. glasovi dani strankama koje ganisu prešle »propadaju«.3Iznimka je naravno slučaj kad samo jedna stranka prijeđe izborniprag te joj pripada 100%, tj. sva zastupnička mjesta.Bilo kako bilo, egzaktno proporcionalna 4 zastupljenostu praksi je nemoguća te je potrebno osmisliti kako ju štobolje približno postići.U čemu je problemKrenimo od sljedeće hipotetske situacije 5 u kojoj suizborni prag za 12 zastupničkih mjesta prešle tri stranke:Stranka europskih pataka (SEP), Hrvatska medvjeđa stranka(HMS) i Ujedinjeni leptiri (UL). Ukupno neka su osvojili40 000 glasova, od toga SEP njih 5500, HMS njih 26 000i UL njih 8500.Kao što rekosmo, te tri stranke želimo rasporediti na 12zastupničkih mjesta tako da broj mjesta odražava osvojeniUL21%HMS65%SEP14%Udjeli osvojenih glasova triju hipotetskih stranaka koje su prešleizborni prag za 12 zastupničkih mjesta u Europskom parlamentute mogući rasporedi 12 zastupničkih mjesta na njih koji približnoodražavaju odnose osvojenih glasova i poštuju pravilo kvote(vidjeti niže u tekstu).4Mnogi nepravilno dvije veličine smatraju proporcionalnima ako»kad jedna raste, i druga raste«. Kad bi to bilo točno, svaka bi rastućaovisnost bila proporcionalna, pa bi dakle u našem kontekstusvaka raspodjela u kojoj ako je stranka A osvojila više glasova odstranke B stranka A dobije više zastupničkih mjesta nego strankaB bila proporcionalna. Primjerice, ako je A osvojila 51%, a Bnjih 49% (dakle gotovo jednako), takvo pogrešno shvaćanje proporcionalnostiznačilo bi da je prihvatljivo da stranka B dobije 1zastupničko mjesto, a stranka A sva ostala. Točna definicija proporcionalnosti(razmjernosti) jest: dvije su promjenjive veličineproporcionalne ako im je omjer konstantan.5Imena stranaka odabrana su kako bi se izbjegla svaka moguća zamjenasa stvarno postojećima.Hrvatska revija 2/201333

Tema broja: Pristupanje Republike Hrvatske Europskoj unijiudio glasova. Stoga treba izračunati odgovarajuće postotkeod 12 mjesta, tzv. standardne kvote za svaku stranku: standardnakvota SK stranke koja je osvojila S glasova definiranaje formulomSK = Z∙S / U,gdje je U ukupni broj glasova koje su osvojile stranke kojesu prešle izborni prag, a Z je broj zastupničkih mjesta zakoje se natječu. Dakle, standardna je kvota stvarno pravednibroj zastupničkih mjesta za pojedinu stranku, ali je onrijetko cijeli broj.Dakle, za naše hipotetske stranke udjeli u ukupnombroju glasova jesu (sve decimalne brojeve u ovom člankućemo zaokružiti na dvije decimale, što je obično dovoljnotočno):Ukupno SEP HMS UL40000/40000= 100%Standardnekvote5500/40000= 13,75%0,1375·12= 1,6526000/40000= 65%0,65·12 = 7,88500/40000= 21,25%0,2125·12= 2,55Što predlažete da sad učinimo? Pretpostavljam da jeprva ideja koja vam pada na pamet da jednostavno zaokružimostandardne kvote. U tom bi slučaju SEP dobila 2mjesta, HMS njih 8, a UL njih 3. A to je ukupno 13 zastupničkihmjesta! Dakle, iako je moguće, općenito običnimzaokruživanjem nećemo uspjeti točno raspodijeliti zastupničkamjesta, nego ćemo premašiti (ili podbaciti) potrebanbroj. Što sad?Kao prvo, pretpostavljam da se slažete da je u našemslučaju za SEP pravedno da dobije 1 ili 2 mjesta, za HMSda ih dobije 7 ili 8 i za UL da ih dobije 2 ili 3. Taj se prirodnizahtjev zove pravilom kvote: kažemo da neki način raspodjelezastupničkih mjesta zadovoljava pravilo kvote akou svakom mogućem slučaju sve stranke dobivaju jedan oddva svojoj standardnoj kvoti najbliža cijela broja zastupničkihmjesta.Konkretno, za naš primjer očito stranke redom trebajudobiti bar 1, 7 i 2 mjesta, čime raspodijelimo njih 10. Kakoraspodijeliti preostala dva zastupnička mjesta?Hamiltonova metoda raspodjelezastupničkih mjesta i njeziniparadoksiPovijesno najstarija metoda za rješenje ovog problemapoznata je kao Hamiltonova. Nazvana je po AlexanderuHamiltonu, jednom od suosnivača Sjedinjenih AmeričkihDržava. On ju je osmislio 1791. godine, no predsjednik GeorgeWashington tada je uložio veto na nju. Ipak, ta je metodadugo primjenjivana u SAD-u: od 1852. do 1911. Danasse tom metodom koriste primjerice u Rusiji, Ukrajini,Namibiji i Hong Kongu.Ovdje treba istaknuti da povijest metoda raspodjele zastupničkihmjesta pripada ponajprije u političku povijestSAD-a, no ne u vezi s raspodjelama zastupničkih mjesta nastranke temeljem broja osvojenih glasova, nego u vezi s raspodjelamazastupničkih mjesta u Kongresu SAD-a na pojedinedržave članice temeljem broja njihovih stanovnika.Hamilton je imao jednostavnu ideju: nakon zaokruživanjanadolje svake standardne kvote, preostala zastupničkamjesta (ako takvih ima) redom dodjeljujemo prema najvećimostatcima. U našem slučaju imamo:Ukupno SEP HMS ULStandardnekvoteCijelidijelovi0,1375·12 = 1,65 0,65·12 = 7,8 0,2125·12 = 2,551 7 2Ostatci 0,65 0,8 0,55Mjesta(Hamilton)2 8 2Dakle, najveća su dva ostatka oni od HMS i SEP te preostaladva zastupnička mjesta Hamiltonovom metodomdobivaju te dvije stranke: ukupno SEP dobiva 1 + 1 = 2mjesta, HMS njih 7 + 1 = 8, a UL njih 2.Super ideja, zar ne? Jednostavna, logična, ma savršena...Ili možda ipak ne?Godine 1880., kad je Hamiltonova metoda bila već 30godina u primjeni u SAD-u, dogodilo se nešto jako zbunjujuće.Naime, kako je broj stanovnika SAD-a rastao, uskladu sa zakonodavstvom SAD-a bilo je prilagođavanjeukupnog broja zastupničkih mjesta. Tako su nakon popisastanovništva 1880., kad je ukupno u SAD-u bilo 49 713 370stanovnika, Hamiltonovom metodom računate raspodjelezastupničkih mjesta po državama za ukupne brojeve mjestau Kongresu SAD-a od 275 do 350. Za sve brojeve mjestaod 275 do 299 država Alabama bi, u skladu sa svojim brojemstanovnika, njih 1 262 505, dobila 8 mjesta. Ako bi sepak broj mjesta povećao na 300, broj zastupničkih mjestaza Alabamu bio bi 7! Što se dogodilo? Osmo zastupničkomjesto Alabame i ono dodatno tristoto mjesto »otišli su«Texasu i Illinoisu ... Taj je događaj izazvao popriličnu buruu SAD-u, a tada je razriješen tako da je broj zastupničkihmjesta povećan na 325 (a pojava istog paradoksa vezana zadruge države se u sljedećem razdoblju također razrješavalapovećanjem broja mjesta do broja u kojem nitko ne gubi).Danas je poznat pod nazivom paradoks države Alabame: 6fenomen kad se koristeći određeni način raspodjele zastupničkihmjesta može dogoditi da povećanjem ukupnogbroja zastupničkih mjesta neka država (ili stranka) možeproći lošije nego prije povećanja.Što je uzrok tog paradoksa u Hamiltonovoj metodi?Vrlo jednostavno, kad povećamo broj mjesta s 299 na 300standardne kvote rastu za otprilike trećinu postotka. Veli-6Zapravo bi se taj paradoks trebao zvati paradoksom države RhodeIsland, jer je vezano za nju primijećen deset godina prije, ali je tadaizbjegnut tako što je dovoljno povećan broj mjesta u Kongresukako Rhode Island ne bi prošao lošije nego prije povećanja.34Hrvatska revija 2/2013

Tema broja: Pristupanje Republike Hrvatske Europskoj unijike države (u gornjem slučaju Texas i Illinois) stoga u apsolutnomiznosu više dobivaju (isti postotak od velikog brojabitno je veći nego od malog broja) i tako »preskoče« manjudržavu (Alabamu). To ujedno otkriva još jednu manu Hamiltonovemetode: ona sustavno ide »na ruku« velikim državama(odnosno strankama).Nije to bio jedini paradoks Hamiltonove metode. Godine1900. uočen je paradoks porasta broja stanovnika: mogućeje da nekoj državi (stranci) broj stanovnika (glasača)poraste i u postotku i u apsolutnom iznosu više nego drugoj,a da nakon toga zastupničko mjesto prve »prebjegne«drugoj. Dogodilo se to vezano za države Virginiju i Maine.Tijekom 1900. broj stanovnika Virginije porastao je za 19767, što je bilo 1,06%, dok je iste godine Maine stekao 4648stanovnika (bio je to porast od 0,7%). No, Hamiltonova jemetoda za 1900. tim državama dodijelila 10 i 3 mjesta, dokbi 1901. dobile 9 i 4 – Maine je »preoteo« zastupničko mjestoVirginije! Naime, ostatci – koji nemaju direktne veze sapsolutnim iznosima – su pri navedenim porastima brojevastanovnika zamijenili mjesta. Taj je paradoks posebnoproblematičan. Naime, on ne ovisi o povećanju broja zastupničkihmjesta koje treba raspodijeliti, što je realistična situacijadanas – i za (kon)federacije koje raspodjeljuju mjestana svoje članice i za parlamente koji raspodjeljuju mjesta nastranke broj zastupničkih mjesta u pravilu je fiksiran.Da stvar bude veselija, 1910. otkriven je još jedan paradoks– paradoks nove države. Te je godine naime državaOklahoma pristupila SAD-u i broj mjesta u Kongresu, uskladu s njezinim brojem stanovnika, povećan je za 5. Nakonponovnog izračunavanja ispalo je da stvarno Oklahomadobiva svojih 5 mjesta, ali dok je New York prije imao38 i Maine 3 mjesta, nakon dodavanja tih 5 zastupničkihmjesta New York je imao 37, a Maine 4. Ups! To je bio signalda je krajnje vrijeme da se promijeni metoda raspodjele.Postat će to Websterova metoda, ali prije nego nju upoznamo,upoznat ćemo se s dvije povijesno starije metode.Thomas Jefferson, treći predsjednik SAD-aIdeja je Jeffersonove metode podesiti djelitelj na nekudrugu (manju) vrijednost d tako da kvote stranaka (brojeviS/d, gdje je S osvojeni broj glasova) zaokruživanjem nadoljeu zbroju dadu potreban broj zastupničkih mjesta. Broj dopćenito nije jedinstven, a nađe se isprobavanjem (danas jeto posebno lako pomoću računala).Stranka SEP HMS ULS (osvojeni broj glasova) 5500 26000 8500Standardne kvote S/D 1,65 7,8 2,55Kvote za d = 2850 1,93 9,12 2,98Broj mjesta (Jefferson) 1 9 2Jeffersonova i Adamsova metodaPogledamo li malo bolje Hamiltonovu metodu, onošto je u njoj stvarno pravedno jest što kreće od zaokruživanjastandardne kvote nadolje. Problemi nastaju kad takou zbroju ne raspodijelimo sva mjesta pa počnemo gledatiostatke. Ne bi li bilo lijepo izbjeći taj drugi korak?Thomas Jefferson, kasniji predsjednik SAD-a, kao odgovorna Hamiltonov prijedlog osmislio je metodu koja jepostala prva metoda raspodjele zastupničkih mjesta u povijestiSAD-a (primjenjivana je od 1791. do 1842. godine).Ideja je sljedeća: standardne kvote mogu se opisati kao količniciosvojenog broja glasova (odnosno broja stanovnika)i broja koji kaže koliko glasača (stanovnika) predstavljapojedino mjesto. Naime, ako imamo Z zastupničkih mjestakoja predstavljaju ukupno U glasova (stanovnika), svakomjesto predstavlja U/Z glasača (stanovnika). Broj U/Z nazivase standardnim djeliteljem i dalje ćemo ga označavatis D. Za naš primjer sa strankama SEP, HMS i UL on iznosi40 000/12 = 10 000/3, tj. približno 3333,33 (dakle, svakozastupničko mjesto predstavlja 3333,33 glasača).Danas je Jeffersonova metoda poznata i pod nazivomd’Hondtova metoda te se kao takva primjenjuje, međuostalim, i u Republici Hrvatskoj (kako za izbore za SaborRH tako i za Europski parlament). D’Hondtova metodanaizgled je drugačija (svačiji broj osvojenih glasova podijelise sa svim prirodnim brojevima od 1 do ukupnog brojazastupničkih mjesta, pa se zastupnička mjesta dodjeljujuredom prema najvećim rezultatima tih dijeljenja), ali možese dokazati da Jeffersonova i d’Hondtova metoda uvijekdaju iste rezultate (uz malo razmišljanja nije teško shvatitizašto je tako). Dakle, da su se stranke SEP, HMS i UL stvarnonatjecale za mjesta RH u Europskom parlamentu, SEPbi dobila 1, HMS 9, a UL 2 mjesta.Kao prvo, recimo dobre vijesti: Jeffersonova (odnosnod’Hondtova) metoda ne podliježe ni jednom paradoksuHamiltonove metode. S njome se ne može dogoditi da sviše glasova dobijete manje mjesta, niti išta od ostalih čudnihsituacija. No, pretpostavljam da naslućujete, a moždaste čak i uočili iz tablice: ni Jeffersonova metoda nije bezmana. Pogledajmo našu tablicu. Standardna kvota za HMSje 7,8, dakle pravedno je da HMS dobije 7 ili 8 zastupnika.A koliko ih dobiva Jeffersonovom? Da, dobro vidite: 9!Hrvatska revija 2/201335

Tema broja: Pristupanje Republike Hrvatske Europskoj unijije prethodnim metodama, samo se ovdje djelitelj podešavatako da obično zaokruživanje u zbroju dade potreban brojzastupničkih mjesta. Ni ta metoda ne podliježe paradoksimaHamiltonove metode, a za razliku od svih dosad opisanihnema ni sustavne pristranosti ni u korist velikih ni malih.Ipak, i ona ima jednu manu – može kršiti pravilo kvote.U našem primjeru, Websterova metoda daje sljedećerezultate:Stranka SEP HMS ULS (osvojeni broj glasova) 5500 26000 8500Standardne kvote S/D 1,65 7,8 2,55John Quincy Adams, šesti predsjednik SAD-aDakle, Jeffersonova metoda ne poštuje pravilo kvote. Imaona još jednu manu, zajedničku s Hamiltonovom, a to je dasustavno ide na ruku velikim strankama (državama): zastupničkamjesta koja zaokruživanjem standardnih kvotanadolje nisu raspodijeljena, u pravilu će Jeffersonovom (iHamiltonovom) metodom otići strankama s velikim brojemglasača.Zbog te je nepravednosti John Quincy Adams (takođerkasniji predsjednik SAD-a) 1822. predložio »kontru«Jeffersonovoj metodi. Sve je isto, samo se djelitelj podešavatako da zaokruživanjem nagore u zbroju dobijemo potrebanbroj zastupničkih mjesta (Adamsov djelitelj stogatreba biti veći od standardnoga). Ta metoda – vjerujem davam je to gotovo očito – također može kršiti pravilo kvote,a zbog zaokruživanja nagore sustavno ide na ruku manjimstrankama (državama). Pretpostavljam da će vam lako bitishvatiti zašto se nikad nije primjenjivala u SAD-u ...Za naše tri stranke ta bi metoda dala sljedeći rezultat(koji poštuje pravilo kvote):Stranka SEP HMS ULS (osvojeni broj glasova) 5500 26000 8500Standardne kvote S/D 1,65 7,8 2,55Kvote za d = 4000 1,375 6,5 2,125Broj mjesta (Adams) 2 7 3Websterova metodaNakon što su zbog raznih paradoksa u SAD-u 1911. odlučiliodustati od Hamiltonove metode, prihvatili su Websterovumetodu. Ta je metoda nazvana po političaru DanieluWebsteru, koji ju je predložio 1832. Bila je u primjeni urazdoblju 1832–1842. i ponovno od 1911. do 1941. SličnaKvote za d = 3450 1,59 7,54 2,46Broj mjesta (Webster) 2 8 2Nekoliko napomena o drugimproporcionalnim sustavimaNakon što je 1911. ponovno uvedena Websterova metoda,ipak su mnogi u SAD-u ostali zabrinuti da možda iona može proizvesti neke paradoksalne situacije te je nastavljenapotraga za »idealnom« proporcionalnom metodom.Tako su osmišljene primjerice Huntington-Hillova iDeanova metoda. Obje su (iako u teoriji različite) u efektuvrlo slične. Razlika je samo u tome gdje se zaokružuje.Američki matematičar Edward Vermilye Huntington istatističar Joseph Adna Hill osmislili su metodu koja minimizirarelativne razlike broja stanovnika/glasača kojepojedino zastupničko mjesto predstavlja. Primjerice, akojedno zastupničko mjesto jedne države odnosno strankepredstavlja 100 000 stanovnika (recimo, ako ta država ima1 000 000 stanovnika i 10 zastupničkih mjesta), a za drugunjezino pojedino zastupničko mjesto predstavlja 90 000stanovnika (recimo, ako ona ima 810 000 stanovnika i 9zastupničkih mjesta), relativna je razlika među tim dvjemadržavama −10% u odnosu na prvu, odnosno +11,11%u odnosu na drugu. Huntington i Hill odlučili su međusvim mogućim rasporedima zastupničkih mjesta odabrationaj u kojem su te relativne razlike za sve najmanje. Iakoje taj postupak teško provesti po toj definiciji, Huntingtonje 1928. dokazao da postoji jednostavan način za provedbute metode. On je ekvivalentan Websterovu postupku, ali sezaokružuje na geometrijskoj sredini, tj. drugom korijenuumnoška dvaju brojeva.Naime, u Websterovoj metodi zaokružujemo na aritmetičkojsredini. Ako je izračunata kvota, primjerice, između6 i 7, aritmetička sredina od 6 i 7 jest 6,5 pa u slučajukvote manje od 6,5 stranka dobije 6, a u slučaju veće 7zastupničkih mjesta. Geometrijska je pak sredina od 6 i 7jednaka drugom korijenu od 6 puta 7, tj. drugom korijenuod 42 (to je 6,48…), pa ako je izračunata kvota neke državeodnosno stranke između 6 i 7, u Huntington-Hillovoj36Hrvatska revija 2/2013

Tema broja: Pristupanje Republike Hrvatske Europskoj unijimetodi ona dobiva 6 mjesta ako je ta kvota ispod 6,48…, ainače 7. Za naš će primjer ta metoda dati:Stranka SEP HMS ULS (osvojeni broj glasova) 5500 26000 8500Standardne kvote S/D 1,65 7,8 2,55Kvote za d = 3471 1,58 7,49 2,45Susjedni cijeli brojevi 1 i 2 7 i 8 2 i 3Geometrijska sredina 1,414 7,483 2,449Broj mjesta (Huntington-Hill) 2 8 2Slično Adamsovoj metodi, Huntington-Hillova metodapokazuje sustavnu naklonost manjim strankama odnosnodržavama, a kao i sve dosad spomenute metode osim Hamiltonovemože kršiti pravilo kvote. Huntington-Hillovametoda primjenjuje se u SAD-u od 1941. godine do danas.Slična je i Deanova metoda (nazvana po Jamesu Deanu– ne glumcu i ikoni 1950-ih godina, nego bitno starijemprofesoru astronomije i matematike, koji ju je osmislio1832) – i ona ima isti princip kao i Websterova i Huntington-Hillova,ali se kod nje zaokružuje na harmonijskoj sredini.Harmonijska je sredina dvaju brojeva dvostruka recipročnavrijednost zbroja njihovih recipročnih vrijednosti.Tako je harmonijska sredina od 6 i 7 dvostruka recipročnavrijednost od 1/6 + 1/7 = 13/42, dakle je harmonijska sredinaod 6 i 7 jednaka 84/13, što je malo više od 6,46, pa zakvote između 6 i 84/13 zaokružujemo na 6, a za kvote između84/13 i 7 na 7.Iako su dakle pravila zaokruživanja različita, Websterova,Huntington-Hillova i Deanova metoda slične su i stogaimaju slična svojstva (a sve tri vrste sredina – aritmetička,geometrijska i harmonijska – postaju sve bliže što suuključeni brojevi veći, dakle za stranke s velikim kvotamau pravilu sve tri metode daju iste rezultate). To među inimznači da i te dvije metode s »čudnim« načinima zaokruživanja,iako su imune na paradokse, katkad ne poštuju pravilokvote. Naravno, ima i drugih metoda, ali mislim da steshvatili ideju …Sve u svemu, ljudi (štoviše: čak i matematičari!) pokušavalisu naći idealnu metodu, mučili se, isprobavali i takoto. I onda, 1982., saznadosmo odgovor na gotovo dvjestoljetnemuke ...Malo preciznije, Balinski i Young dokazali su da ako barem4 države (ili stranke) treba rasporediti na zastupničkamjesta kojih ima barem za 3 više nego država (odnosnostranaka), svaka metoda koja izbjegava paradoks porastabroja stanovnika može kršiti pravilo kvote, a svaka koja poštujepravilo kvote može pokazati paradoks porasta brojastanovnika.Kako su došli do te spoznaje (koju su naravno i egzaktno,matematički, dokazali)? Prvo su krenuli od zahtjevaproporcionalnosti i zaključka da je paradoks porasta brojastanovnika (jedini moguć od paradoksâ ako ne mijenjamoukupni broj zastupničkih mjesta) nešto što svakako želimoizbjeći. Onda su dokazali da sve metode traženja djelitelja,neovisno o pravilu zaokruživanja, izbjegavaju taj paradoks,te da su to ujedno jedine metode koje jamče da se on nemože pojaviti. Tako su posao ograničili na metode traženjadjelitelja. Zatim su uzeli u obzir da je poželjno da metodane pokazuje sustavnu pristranost ni malima ni velikima, paje tako preostala samo Websterova metoda. A ona pak nepoštuje pravilo kvote …EpilogMožda ste razočarani pesimističnim završetkom ovogačlanka – ta bilo bi lijepo da postoji idealna metoda proporcionalneraspodjele zastupničkih mjesta i da postoji nadada će se jednom naći. Nažalost, ništa od toga. Najbolje dase stoga pomirimo s time da je »viša sila« da koju god metoduodabrali, uvijek može postojati neka stranka (ili država)koja će ju u konkretnom slučaju doživjeti kao nepravednu…Mislite li da je tu kraj vezi matematike i politike, varatese. Matematika je povezana i s pitanjima pravedne raspodjele(primjerice, kako podijeliti teritorij države na izbornejedinice tako da nijedna stranka ne smatra tu raspodjelunepravednom temeljem poznavanja biračkih sklonosti)te pitanjima metode odabira izbornog pobjednika (primjerice,gradonačelnika). Dok su matematičari do danas dokazalida prvi od ta dva problema (pravedna podjela izbornihjedinica) ima rješenje, iako metoda (osim za slučajdvostranačkog sustava) još nije nađena, drugi problem imaslično pesimistično rješenje kao i naš opisani problem raspodjelezastupničkih mjesta: ekonomist Kenneth JosephArrow, kasniji nobelovac, 1951. je dokazao: jedini demokratskisustav odabira izbornog pobjednika koji zadovoljavatri jednostavna uvjeta 7 jest – diktatura! No to je priča zaneku drugu prigodu … •Teorem Balinskog i YoungaMichel Balinski i Peyton Young dvojica su matematičarakoja su konačno riješila sve dileme oko »idealnog« sustavaproporcionalne raspodjele zastupničkih mjesta. Odgovorje najjednostavniji moguć:Ne postoji idealan proporcionalni sustav raspodjele zastupničkihmjesta!7Uvjeti su da (a) ako je svim biračima A draži od B, onda je i ukonačnom rangiranju A ispred B; (b) odnos između A i B u konačnomrangiranju ovisi samo o tome kako birači misle o njimadvama, a ne i o tome što misle o drugim kandidatima; te (c) metodane može proizvesti ciklus u kojem bi istodobno u konačnomrangiranju A bio ispred B, B ispred C i C ispred A.Hrvatska revija 2/201337

Tema broja: Pristupanje Republike Hrvatske Europskoj unijiAnita Skelin HorvatKako govorimokada govorimoo Europskoj uniji?Jezik tekstova o Europskoj unijiKako se bliži datum punopravnog članstva Hrvatske uEuropskoj uniji javne rasprave o Europskoj uniji i odnosuHrvatske s njom ne jenjavaju, nego, posve suprotno, sve jeviše medijskih napisa te različitih tekstova o tome kao i o raznimpitanjima i problemima povezanima s članstvom Hrvatske.U ovome tekstu nastojimo analizirati o čemu se zapravogovori kada se govori o Europskoj uniji, tj. koje suosnovne teme ili pitanja koja zanimaju hrvatsku javnost ina koji se način o tim temama govori u javnim diskursima.Naime, većina dnevnih novina, tjednika i mjesečnika, kaoi internetskih portala bavi se tim pitanjima te čitatelj većpovršnim pogledom može zamijetiti količinu i raznolikosttekstova o pristupanju i članstvu Hrvatske u Europskoj uniji.No, svakako je zanimljivo vidjeti što je to zajedničko svimtim najrazličitijim tekstovima. Stoga se u ovom radu pokušavajudati odgovori na dva osnovna pitanja: Koje su temenajčešće u tekstovima o Europskoj uniji? Koji su uobičajeninačini na koje se piše (govori) o tim temama, tj. mogu li sepronaći neki karakteristični jezični »obrasci« koje bi se moglopromatrati kao tipične »euovske« jezične elemente?Kako bi se pronašlo odgovore na ta dva temeljna pitanja,ali i na druga koja iz njih proizlaze sakupljeni su desecitekstova iz dnevnih novina, tjednika i internetskih portala,uključujući službene stranice Vlade i pojedinih ministarstava.U analizu su uključeni i poneki komentari čitatelja i korisnikaforuma (www.forum.hr) kako bi se dobila šira slikao temi kojom se ovdje bavimo. Radi što objektivnije analizesakupljenih tekstova i da bismo dali odgovore na postavljenapitanja, služili smo se široko shvaćenom metodom kritičkogačitanja (analize) tekstova i jezičnom analizom.Povijesno-politički kontekst diskusijao Europskoj uniji u hrvatskimmedijimaSrećko Puntarić, Felix. Ova karikatura dobro ilustrira »dugotrajne«pregovore između Hrvatske i Europske unije, kao i ambivalentnestavove o Uniji u javnosti. Zahvaljujemo autoru na mogućnostireproduciranja ilustracije.Pitanje ulaska i punopravnog članstva Hrvatske u Europskojuniji nikako nije novo niti je interes za nj »friškoga«datuma; naime, već od 1990-ih godina mnogo se ičesto piše o tome, naravno s različitim intenzitetom i na raznolikenačine imajući na umu poprilično, moglo bi se reći,burnu povijest odnosa između Hrvatske i Europske unije.Kada se uzme u obzir da je Hrvatska još 1992. uspostavilaodnose s Europskom unijom, 2001. potpisala Sporazum ostabilizaciji i pridruživanju i Privremeni sporazum, 21. veljače2003. podnijela zahtjev za članstvom, da su pristupnipregovori započeli u listopadu 2005. i završili u lipnju 2011.(što čini poprilično dugo razdoblje pregovaranja), te nekedruge poteškoće posve je razumljivo da se u medijima tijekomcijelog tog razdoblja često raspravljalo o Europskojuniji, analiziralo prednosti i nedostatke članstva u toj organizacijikao i odnos Hrvatske s Unijom. Posebice je razdobljeod potpisivanja Ugovora o pristupanju potkraj 2011.38 Hrvatska revija 2/2013

Tema broja: Pristupanje Republike Hrvatske Europskoj unijido danas obilježeno prilično žučnim javnim raspravama,ali i velikim brojem najrazličitijih aktivnosti Vlade, pojedinihudruga i medija kojima se nastojalo oblikovati stavove imišljenje javnosti ponajprije pred referendum.Teme i pitanja o kojima se najčešćeraspravljaVeć na prvi pogled može se uočiti jasna »polarizacija«tekstova na one u kojima se iznosi pozitivan stav premačlanstvu Hrvatske u Europskoj uniji i one u kojima sezastupa negativan stav prema Europskoj uniji; jednostavnobi se svi tekstovi mogli ponajprije podijeliti na tekstove proi kontra EU. Imajući na umu takvu osnovnu razliku međudvjema skupinama tekstova posve je jasno da su ciljevi ilinamjere autora jednih i drugih potpuno suprotni. S drugestrane, zanimljivo je da se i danas, nakon što je prošloviše od godine dana od referenduma (održanoga u siječnju2012. i na kojem je poduprt ulazak u Europsku uniju),i dalje redovito objavljuju dokumenti i tekstovi kojima seinformira i »podučava« javnost o najrazličitijim pitanjimai temama o povezanosti s Europskom unijom, npr. Ministarstvovanjskih i europskih poslova na svojim stranicamapod rubrikom Hrvatska i EU redovito objavljuje izvješća,planove i sl., te iznosi rezultate najnovijih istraživanjajavnog mnijenja, različite publikacije u kojima odgovara napitanja i dvojbe građana; na stranicama Večernjega lista seu EUčionici također piše o najrazličitijim temama u vezi sEuropskom unijom sa svrhom da se »pomogne u oblikovanjuosobnih stavova u pogledu Europske unije i vrednotakoje sa sobom (…) nosi«; na HRT-u je pokrenut kvizEUnigma (financiran sredstvima Europske unije, kao i EUčionica),u kojem se natjecatelje ispituje poznavanje povijesti,znanosti, umjetnosti, gospodarstva, kulture, etnografije,geografije i mnogih drugih elemenata Europe i Hrvata uEuropi. No, ujedno se i dalje objavljuju i tekstovi u kojimaprotivnici ulaska Hrvatske u Europsku uniju iznose svojebojazni i sumnje u to koliko je ta odluka dobra i kakve će toposljedice imati za građane Hrvatske.Teme koje se obrađuju u pro EU i kontra EU tekstovimaviše-manje su iste i/li slične. Pregledom tema zapravodobivamo uvid u to što najviše zanima javnost te što se ističekao prednosti ili pak nedostatke koje članstvo u Europskojuniji donosi Hrvatskoj. Teme o kojima se često govorisu sljedeće: ima li Hrvatska alternativu pristupanju Europskojuniji i što bi bila ta alternativa, pravosudna reforma,problemi korupcije, pitanja gospodarstva, proračun Europskeunije i financijske obveze članica prema Europskojuniji, koristi od ulaska u Uniju za građane, pitanje granica(Schengen), slobodno kretanje građana i roba, prava građanaEuropske unije, stvaranje europskoga identiteta i odnosprema nacionalnome, pitanja kulture, zaštita okoliša,pitanja obrazovanja i cjeloživotnoga učenja, poljoprivreda iruralni razvoj, dostupnost informacija, obavijesti o pojedinimsklopljenim ugovorima i procesu ratificiranja pristupnogaugovora od pojedinih država članica.Za dio tema o kojima se često piše moglo bi se reći da su»nametnute« od onih koji se protive Europskoj uniji pa senjima u pro EU tekstovima ponajprije i bave kako bi se daloodgovore na pojedina pitanja ili pak navelo protuargumentekojima bi se pobilo tvrdnje tzv. euroskeptika i protivnikaulasku u Uniju, poput npr. isticanja da će Hrvatskaako uđe u Europsku uniju »biti ponovno u istoj državi saSrbijom, Slovenijom, Bugarskom, a jednoga dana moždai s Turskom« te da bi regionalna suradnja lako mogla »dovestido stvaranja nove Jugoslavije«, zatim pitanja o preuzimanjueura, porastu cijena, krizi u eurozoni, nekonkurentnostihrvatskih gospodarstvenika na europskom tržištu,porastu nezaposlenosti, nestanku tradicionalnih proizvoda– polemike oko sira i vrhnja na tržnicama, zabrani kolinja,pečenja domaće rakije i sl.Ovdje kao posebno zanimljivu ističemo vrlo širokokoncipiranu temu koja obuhvaća nekoliko izrazito važnihelementa za svaku zajednicu, suverenitet, identitet i jezik,vezanu ponajprije uz tvrdnje da će ulaskom u Europskuuniju Hrvatska izgubiti svoju samostalnost, nacionalniidentitet te da hrvatski jezik neće imati status službenogajezika. Zanimljiv je argument kojim se nastoji takav strahod europskoga identiteta ukloniti jer se njime istodobnoističe upravo to koliko su pitanja nacionalnoga identitetai jezika važna te povezana: »Bojazan da bi europski identitetmogao ugroziti nacionalni nerealan je jer mu nedostajuduboko ukorijenjena sjećanja, tradicije, jezik koji u ljudimastvaraju osjećaj pripadnosti kako to čini nacionalni identitet.EU, uostalom, to i prepoznaje pa se u skladu sa svojimmotom ‘jedinstvo u različitosti’, (…) obavezao na očuvanjei poštivanje nacionalnih identiteta svojih članica« (EUčionica).Upravo zbog važnosti jezika za identitet zajednicekoja se njime služi nije čudno što je pitanje statusa hrvatskogajezika nakon ulaska u Europsku uniju prilično važnoza mnoge sudionike rasprave. Posve je uobičajena pojavada s novim političkim i društvenim događajima te promjenamau nekoj zajednici »izranjaju« nova jezična pitanja iu ovom kontekstu to je upravo pitanje statusa i upotrebehrvatskoga jezika u Europskoj uniji. U pro EU tekstovimaističe se da će hrvatski biti 24. službeni jezik Unije, što značida će se svi dokumenti raznih institucija Europske unijemorati prevoditi na hrvatski te da će se građani Hrvatskemoći na hrvatskome jeziku obraćati institucijama Unije,njime će se moći koristiti u Vijeću Europske unije i Parlamentu,no neće biti radni jezik u nekim institucijama ukojima su kao radni jezici predviđeni engleski, francuski injemački. No, upravo tu razliku između radnoga i službenogajezika protivnici ulaska u Europsku uniju ističu kaotemeljni argument da će hrvatski jezik biti »ugrožen« u Europskojuniji. S obzirom na specifičnu jezičnu situaciju naovim prostorima kao i odnose među pojedinim jezicima tesimboličnu vrijednost koju nose jezik i neki drugi elementikulture, u medijima se razvila prilično žučna raspravao eventualnom proglašavanju jednoga zajedničkoga službenogajezika za cijelu regiju, što je utjecalo i na ideju dabi hrvatski mogao doći u neravnopravan položaj lokalnoganarječja nakon ulaska u Europsku uniju, što će dovestido toga da će biti potrebno sastavljanje druge Deklaracijeo nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika, no sada uodnosu prema engleskome, tj. kako bi se hrvatski zaštitilood engleskoga (A. Bagdasarov – Treba li Hrvatskoj drugaDeklaracija o položaju hrvatskoga jezika?, www.hkv.hr).Hrvatska revija 2/201339

Tema broja: Pristupanje Republike Hrvatske Europskoj unijiNaslovnica Telegrama u kojem je objavljena Deklaracija o nazivu ipoložaju hrvatskoga književnog jezika 1967.Uz polemike o statusu hrvatskoga jezika vežu se i raspraveo utjecaju engleskoga na hrvatski u kojima se čestohrvatski (korištenjem vojne metaforike) prikazuje kao»žrtva« »agresije« engleskoga kada se tvrdi npr. da »Jezičnunajezdu ili agresiju engleskoga ne možemo posvemaza ustaviti, ali mu možemo i moramo postaviti međe« (A.Bagdasarov – Treba li Hrvatskoj druga Deklaracija o položajuhrvatskoga jezika?, www.hkv.hr) ili pak da je »vrlo vjerovatno(sic!) da bi godinama mogla nastupiti i ugroženostjezika brojčano malih naroda, pa tako i hrvatskog jezikasve do njegove same opstojnosti. (…) U cjelokupnoj našojpovijesti hrvatski jezik nikada nije bio ugroženiji, ni odturcizama, ni od talijanizama, ni od germanizama, kao štoje sada ugrožen od englizama (sic!)« (M. Prpa – Ulazak uEU – argumenti za i protiv, Hrvatski web portal).Neka jezična obilježjaTekstovi o Europskoj uniji i odnosu Hrvatske i Europskeunije pisani su na vrlo raznolike načine, od stručnih iargumentiranih prikazivanja razloga za pristupanje Uniji irazloga protiv pristupanja, do izrazito emocionalno »nabijenih«tekstova. Analizom sakupljenih tekstova uočene suneke sličnosti i razlike između pro EU i kontra EU tekstova.Osnovna je razlika naravno u tome gdje su objavljivanijedni, a gdje drugi tekstovi, što je također indikativno. Većinase pro EU tekstova uglavnom objavljuje na stranicamaMinistarstva, u dnevnim novinama i tjednicima, dok se sdruge strane većina kontra EU tekstova ponajprije objavljujena različitim internetskim portalima, rjeđe u pojedinimnovinama. Svakako je važno istaknuti da već i sama činjenicada je neki tekst objavljen u određenim novinama iličasopisu te internetskom portalu oblikuje očekivanja čitateljakoji zapravo znaju kakve osnovne ideje (u našem kontekstustavove prema Europskoj uniji) zastupaju. To se možepovezati s Ecovim razlikovanjem triju tipova intencije,čitateljeve, autorove i intencije samoga djela, koje čine važandio interpretativnog principa. Eco ujedno razlikuje semantičkui kritičku interpretaciju, gdje je kod prve čitateljtaj koji daje značenje tekstu, a kod druge je riječ o procesuproizvodnje novih interpretacija na temelju nekih strukturalnihobilježja teksta. Upravo u ovom dijelu iznosimo nekastrukturalna obilježja tekstova kako bismo mogli vidjetipostoji li razlika i u čemu je zapravo razlika, ako je ima, izmeđupro EU i kontra EU tekstova.Jedan je dio tekstova pozitivno usmjerenih prema Europskojuniji ponajprije edukativnoga karaktera, npr. tekstoviobjavljivani na stranicama Ministarstva i EUčionica,što je u skladu s očekivanjima s obzirom na sam naslov.Osim na takav način, vrlo je velik broj pro EU tekstovakoncipiran kao odgovori i protuargumenti na najčešćeiskazivane negativne stavove i ideje tzv. euroskeptika, npr.dokument Ministarstva Najčešći negativni stavovi o Europskojuniji i odgovori na njih (s podnaslovom Mitovi); na tajje način organiziran i znatan dio tekstova koji zastupajunegativne ideje o Uniji. Kao posebno zanimljiv tekst izdvajamočlanak Zašto smo protiv ulaska u EU? (M. Bošnjak)koji je dijelom programa stranke Jedino Hrvatska u kojemautor postavljanjem direktnih pitanja kao što su: »Želite liiz Jugo-slavije u Euro-slaviju? Želite li da Hrvatska izgubisvoju samostalnost? Želite li da o nama opet odlučuju drugi?Želite li da Hrvatska postane zemlja nekontroliranognaseljavanja stranaca? Želite li da hrvatski poljoprivrednicibudu osuđeni na propast i odumiranje? Želite li da hrvatskijezik bude marginaliziran i u Uniji i u Hrvatskoj? Vjerujeteli bajkama o milijardama?« zapravo pokušava potaknutiprimatelje na emocionalnu reakciju. Iako su marketinškistručnjaci isticali kako je općenito u kampanji za Europskuuniju vođenoj prije referenduma nedostajalo obraćanjaemocijama birača, jer je bila usmjerena ponajprije naprenošenje intelektualnih podataka i činjenica gotovo zanemarujućiobraćanje pojedincu kao takvom, uglavnomne navodeći što bi bile koristi Europske unije za pojedinca,u navedenom tekstu vidimo posve suprotno; naime, riječje upravo o direktnom obraćanju pojedincu, i to izrazitoemocionalno »nabijenome« tekstu. Iako su kampanje protivulaska bile vrlo slabo zastupljene u javnosti, ipak se kaoosnovna razlika u odnosu na pro EU kampanje može istaknutito što su one ponajprije bile usmjerene na emocije birača,što dobro ilustrira i navedeni primjer.U objema skupinama tekstova kao vrlo učestali jezičnielementi zabilježene su usporedbe i hiperbole (tj. pretjerivanja),npr. »O kakvoj se budućnosti europske jezične raznolikostimožemo nadati ili govoriti ako globalni engleski jezikkao moljac izjeda sve na svojem putu?« (A. Bagdasarov– Treba li Hrvatskoj druga Deklaracija o položaju hrvatskogajezika, www.hkv.hr); isticanje i naglašavanje spremnosti Hrvatskeda učini ono što se od nje traži brže i kvalitetnije oddrugih zemalja kandidatkinja – »nijedna država kandidatkinjanije učinila u tako kratkom roku« (Najčešći negativnistavovi – Ministarstvo); »Kada je Njemačka okupirala Su-40Hrvatska revija 2/2013

Tema broja: Pristupanje Republike Hrvatske Europskoj unijiJezični priručnicidete i Austriju, posljedica su također bile ukidanje granica,ukidanje njihove valute i fiskalna unija, odnosno planskaekonomija. Nema razlike između ‘Anschlussa’ i pripojenjaHrvatske EU«; »U nedjelju je referendum kojim odlučujemopredati ili zadržati Domovinu. Zaokružit ću protiv ulaskau Sodomu i Gomoru našeg doba!« (EU: Argumenti za iprotiv, www.index.hr). Zabilježili smo i nekoliko primjerafigure suprotne hiperboli, tj. litote (figure ublažavanja), kadanpr. problemi postaju izazovi.Posebna je vrsta usporedbe ona koja se zasniva na opreci,što dobro ilustriraju primjer iz EUčionice: »Troškovi pristupanjasu većinom koncentrirani u kratkom roku i snoseih točno određene skupine društva dok su koristi dugoročnei raspršene na sve« i primjer iz Zašto smo protiv ulaskau EU: »Ako uđemo u Uniju, proizvodit ćemo još manje,uvoziti još više, cijene će postati europske, a plaće i mirovineostat će hrvatske«. Suprotstavljanjem oprečnih pojavazapravo se pokušava utjecati na čitatelja da sam donese zaključako tome što je bolje, a to se bolje sugerira upravo takvimprenošenjem ideja. Također je vrlo učestala upotrebanabrajanja sa svrhom isticanja i naglašavanja argumenataili pak pobijanja suprotnoga stava ili ideje.U objema je skupinama tekstova vrlo učestala upotrebametafora. Neke metafore koje se javljaju u proeuropskimtekstovima su npr. »u slučaju pristupanja EU jezičac vagenaginje prema plusevima. Glavni uteg je korist od pristupanjajedinstvenom tržištu«, u kojoj se odluka pristupiti Europskojuniji ili ne uspoređuje s vaganjem u kojem bi se kaoutege trebalo koristiti prednosti i nedostatke samoga pristupa,a kako je riječ o tekstu koji promovira pozitivan stavprema učlanjenju posve je očekivano kao »glavni uteg« kojiće prevagnuti u korist ulaska upotrijebljeno isticanje prednostiulaska u Europsku uniju. I u kontra EU tekstovima takođerje učestala upotreba metafora, npr. »Nastavljam, šahovskomterminologijom: naša Vlada igra šah s EU, a imaznanje početnika, koji zna samo kako se vuku figure, dokprotivnik zna desetak poteza unaprijed i unaprijed zna gdjeće nas navući na tanki led i matirati, odnosno postići sveono što su naumili«, ili »Ko guske u maglu. Nekako imamutisak da se povijest ponavlja. Taman se oslobodismo jednogzla a već srljamo u drugo. Točno ko guske u maglu«(www.forum.hr); »Tko se još želi ukrcati na brod koji tone?«(EU: Argumenti za i protiv, www.index.hr). Upravoje u kontra EU tekstovima zastupljena usporedba ulaska uEuropsku uniju s različitim »unijama« čijim je dijelom bilaHrvatska kroz povijest, ponajprije Jugoslavijom. Dakle,učestala je upotreba usporedbi, hiperbola, metafora i drugihfigura u objema skupinama tekstova, što se svakako možepovezati s time što je riječ zapravo o političkom diskursukoji je i inače obilježen upotrebom različitih figura.U objema skupinama tekstova često se kao argumentupotrebljava navođenje pozitivnih ili pak negativnih primjeraonih članica Europske unije koje su postigle uspjeh na nekompodručju, kao i navođenje pozitivnih ili negativnih podatakaiz onih zemalja koje nisu članice, te iskustva pojedinihdržava članica, kao i iskustva pojedinih tvrtki ili osoba kojesu imale koristi od fondova, projekata te institucija Europskeunije (potonje naravno samo u pro EU tekstovima).Navođenje kvantitativnih podataka također je važnimdijelom argumentacije, ponajprije u obliku brojeva i postotaka,npr. različiti podaci o broju građana, glasača koji suizašli na izbore, proračunima Europske unije i pojedinihčlanica, fondovima, iznosima poticaja, sredstava isplaćenimaza projekte, zatim o nekim istraživanjima Eurobarometra,Eurostata i sl. Ono što se pokazalo značajnom razlikomizmeđu pro i kontra tekstova među ostalim je i u tome štose navođenjem kvantitativnih podataka znatno češće služeautori koji navode prednosti članstva nego oni koji zastupajusuprotne stavove.Zaključak – o čemu doista govorimokada govorimo o Europskoj uniji i nakoji način to činimo?Iz ovako kratke analize nasumično odabranih tekstovane možemo zaključivati o jeziku diskursa o Europskojuniji, no vjerujemo da se ipak može dobiti određena slikao raznolikosti i bogatstvu tema kojima se mediji i javnostbave u kontekstu odnosa Hrvatske i Europske unije, kao io nekim osnovnim jezičnim obilježjima, što bi moglo ponajprijeposlužiti kao poticaj na konkretnije i znatno šire i»ozbiljnije« istraživanje. No, ipak se nadamo da se i iz ovakveanalize može vidjeti ne samo bogatstvo tema kojima sejavnost i mediji bave posljednjih godina nego i da postojeodređena jezična obilježja tzv. EU diskursa poput vrlo bogatei specifične metaforike, što bismo uvjetno mogli promatratikao »euovske« jezične obrasce jer se javljaju upravou EU diskursu. I ovako kratka analiza pokazala je dasu teme vrlo raznolike te da »pokrivaju« široko područjeljudskoga interesa, od gospodarstva (pitanja poljoprivrede,proizvodnje, zaposlenja) i politike (uključujući vrlo važnumonetarnu politiku) do kulture, društva, jezika, pitanja nacionalnogaidentiteta i sl. To zapravo pokazuje da se na nekinačin očekuje da će ulazak Hrvatske u Europsku unijudoista utjecati na sva područja života i zajednice i pojedinca.Nadamo se da je i ovako kratka analiza samo nekolikoprimjera upotrebe nekih jezičnih figura pokazala kako jezapravo način na koji se govori o Europskoj uniji u medijimavrlo »živ« i maštovit jer je bogat najrazličitijim metaforama,usporedbama te drugim jezičnim elementima. •Hrvatska revija 2/201341

Tema broja: Pristupanje Republike Hrvatske Europskoj unijiMaja BratanićNazivlje i identitethrvatskoga jezikau Europskoj unijiSnaženje statusa i opstojnostihrvatskoga jezika u Europskoj unijiterminološkim i terminografskimradomDugogodišnji proces pristupanja Hrvatske Europskojuniji ostavlja mnogo prostora za skepsu i dileme vezaneuz očuvanje i transformaciju hrvatske suverenosti u novimokolnostima. Tako se i nagađanjima o sudbini hrvatskogajezika u europskome jezičnom konglomeratu i opasnostimakojima će u njemu biti izložen posvetilo znatnoviše prostora nego konstruktivnim raspravama o uspostavljanjunužnih mehanizama za njegovu zaštitu. Ne zaboravimoda je poput brojnih jezika s nevelikim brojem govornikai realno malim utjecajem hrvatski jezik i izvan Unije uopasnosti. I veliki su europski jezici danas u neravnopravnomepoložaju prema engleskome, pa je problem »ugroženosti«europskih jezika univerzalna i kompleksna tema.No pitanju o položaju hrvatskoga jezika u Europskojuniji može se pristupiti i iz nešto drukčije perspektiveod one koju obično podrazumijevamo unaprijed se takoamnestirajući od propusta i nečinjenja. Treba uzeti u obziri činjenicu da će stupanjem na europsku pozornicu hrvatskijezik postati vidljiviji nego ikad prije, da će postati poznatijii znatno većem broju europskih državljana, ne samoprevoditeljima u institucijama EU-a čija je dužnost daovladaju što većim brojem jezika država članica, pa će imtako i hrvatski postajati sve zanimljivijim. Bez obzira na tošto se u svojoj ideji demokratski jezični režim europskihinstitucija u zahtjevnoj praksi provodi u određenoj mjerisamo deklarativno, hrvatski će jezik kao službeni jezik Europskeunije dobiti i svoje znatno istaknutije mjesto na europskomezemljovidu.Ta činjenica ne obvezuje samo Europsku uniju, ona uvećoj mjeri nego što smo voljni priznati obvezuje i nas. Ahrvatska je jezična politika u godinama od osamostaljenja iuspostavljanja državnosti do danas zakazala na mnogo načina.Zadržat ćemo se samo na jednom od brojnih propusta,ali i skrenuti pozornost na jednu zakašnjelu, ali konkretnuakciju u području koje je dugim desetljećima ostaloposve izvan pozornosti hrvatskoga jezikoslovlja – u područjunormiranja hrvatskoga strukovnoga nazivlja.Mjesto nazivlja u jezikuNazivlje ili strukovna terminologija bitan je dio leksičkogafonda svakoga jezika, često upravo onaj po kojemse taj jezik eksplicitno prepoznaje i bitan je uvjet njegovestandardnosti. Hrvatsku, međutim, uključivanje u proceseeuropske integracije, što podrazumijeva i impozantanzadatak prevođenja pravne stečevine EU-a, suprotno odmnogih odnedavnih članica koje su tu okolnost iskoristilekao poticaj za organiziranu terminološku djelatnost, nijepotaknulo na snažnije homogeniziranje i uspostavljanjehrvatske terminološke norme.Za razliku i od Šulekova vremena, koje je obilježila mobilizacijacjelokupne intelektualne javnosti oko nazivoslovnih(tj. terminoloških) pitanja, posljednja desetljeća kojabi se po nužnosti sustavne skrbi o toj leksičkoj domenina mnogo načina mogla usporediti s tim davnim razdobljemhrvatske povijesti, nastavila je obilježivati nezainteresiranost.Ni gigantski posao prevođenja pravne stečevineE U-a, ni sama činjenica hrvatske mukotrpno stečene državneneovisnosti nisu utjecali na promjene u percepcijivažnosti organiziranoga terminološkoga rada i etabliranjaodgovarajuće akademske discipline.A ta potreba nikad nije bila aktualnija nego danas. Nazivljeje ključ precizne i nedvosmislene komunikacije. Topodjednako vrijedi za razmjenu informacija i znanja na razinidomaćih stručnih, znanstvenih i administrativnih potrebakao i za europski ili svjetski višejezični okoliš jer jejednoznačno nazivlje u oba slučaja podjednako važno komunikacijskosredstvo koje se u kontekstu globalizacijskihprocesa i elektroničkih medija bez granica samo po sebipodrazumijeva kao nužnost i kao jamstvo očuvanja bitnihkomunikacijskih funkcija.Jasno uspostavljeni, nedvosmisleni i dostupni sustavistručnoga nazivlja preduvjet su svake unutarjezične i međujezičneznanstvene i druge stručne razmjene. PristupanjeEuropskoj uniji donijelo je i specifične terminološke42 Hrvatska revija 2/2013

Tema broja: Pristupanje Republike Hrvatske Europskoj unijizahtjeve. Da bi mogli ravnopravno sudjelovati u institucionalnomeživotu EU-a, svi službeni jezici moraju stvoritisvojevrstan poseban jezik i odgovarajuće nazivlje za područjezajedničkih djelatnosti EU-a. Jer od 1. srpnja ove godineSlužbeni će list Europske unije svakoga radnog danaizlaziti i na hrvatskome jeziku.Utjecaj nazivlja na identitethrvatskoga u EU-uBogoslav ŠulekDa se i sustavnim terminološkim radom hrvatski jezikeksplicite upisuje na jezičnu kartu Europe, pokazuju i sljedećadva primjera. Zahvaljujući izradbi i objavljivanju hrvatskogaizdanja Europskoga prosvjetnoga pojmovnika,zajedničkoga priručnika Vijeća Europe i Europske komisije,hrvatski se pod svojim imenom prvi put našao u službenimdokumentima Vijeća Europe još davne 1996. godine.A činjenica da upravo zahvaljujući terminološkome raduhrvatski jezik već desetak godina ravnopravno sa službenimjezicima stoji na portalu Europske unije, točnije namrežnim stranicama višejezičnoga pojmovnika Europskeunije Eurovoca, koji danomice pretražuju milijuni korisnika,za promociju hrvatskoga jezika ima nedvojbene zasluge.1Danas se pojava tzv. gubitka domena, tj. nestajanja nazivljacijelih strukovnih područja u znanstvenome diskurzupojedinih jezika – najviše zbog prevlasti engleskoga uvisokim obrazovnim sustavima te zbog imperativa objavljivanjaznanstvenih radova opet pretežno na engleskome– javlja kao akutan problem mnogih europskih jezika. Sve1Prvi je pojmovnik objavilo Ministarstvo kulture RH, a drugi Hrvatskainformacijsko-dokumentacijska referalna agencija (HI-DRA) u više izdanja. Urednica je obaju hrvatskih izdanja MajaBratanić.rasprave o tome problemu nužno završavaju zaključkomda ako je i u jednom aspektu jezične standardizacije planiranjejedini djelotvoran način da se dođe do cilja, ondaje to zasigurno tako kada je riječ o nazivlju profesionalnihdisciplina.Terminološko planiranje mora biti integralnim dijelomširega jezičnoga planiranja (u okviru planiranja korpusa).Planiranje korpusa odnosi se na svojevrsno kodificiranjejezika i razvijanje jezičnih sredstava kako bi on mogao odgovoritisvim komunikacijskim potrebama. Standardizacijanazivlja tako je i temeljna zadaća očuvanja komunikacijskefunkcije hrvatskoga i svakoga drugog jezika. Ako seprocesi jezičnoga i terminološkoga planiranja ne odvijajukomplementarno, mala je vjerojatnost da će se jezik razvitiu djelotvorno sredstvo profesionalne komunikacije, osobitou sve zahtjevnijem okružju novih znanja, informacijsketehnologije, višejezičnosti, ali i sve snažnije dominacije engleskoga.Razvoj i održavanje strukovnoga nazivlja imaju utome smislu konkretnu političku i gospodarsku dimenziju,a moglo bi se govoriti i o onoj demokratskoj, jer je i za artikulacijuraznih aspekata ljudskih prava važna odgovarajućaterminološka podloga.Nije li, primjerice, i posve aktualna rasprava o stvarnomeznačenju i sadržaju pojma »brak« i o njegovoj definicijiu osnovi i terminološko pitanje?Normiranje nazivljaNormiranje nazivlja podrazumijeva dva procesa – standardizacijuterminoloških načela i metoda te normiranjesamoga nazivlja. U tome je smislu edukacija izrazito važna– od razvijanja terminologije kao akademske discipline usveučilišnome kontekstu do praktičnih primijenjenih radionicakoje mogu djelovati u sklopu znanstvenih institucija,izdavačke djelatnosti, državne uprave ili čak u privrednomesektoru. Bitno je u tome procesu heterogenu terminološkudjelatnost na određenoj razini objediniti, što u idealnomslučaju rezultira uređenim terminološkim bazamapodataka i središnjom terminološkom bankom. Takva jeterminološka banka, dakle zbirka raznovrsnih terminološkihbaza, najčešće i logično sredstvo provedbe nacionalne,odnosno državne, terminološke politike.StrunaTreba naposljetku zabilježiti i pozitivne pomake tijekomposljednjih nekoliko godina. Vijeće za normu hrvatskogastandardnog jezika pri Ministarstvu znanosti,obrazovanj a i športa RH potaknulo je u ožujku 2007. godineprojekt izgradnje hrvatskoga strukovnog nazivlja kaoprioritetnu djelatnost u funkciji održavanja hrvatskogastandarda. Nacionalna zaklada za znanost, visoko školstvoi tehnologijski razvoj Republike Hrvatske 2 poduprlaje tu inicijativu potkraj 2007. godine te raspisala prvi krugnatječaja kojim je Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje2Sada Hrvatska zaklada za znanost.Hrvatska revija 2/201343

Tema broja: Pristupanje Republike Hrvatske Europskoj unijiTražilica StruneJednostavno pretraživanjeizabrala za nacionalnoga koordinatora. Cilj je početnogakoordinacijskoga projekta, tijekom 2008. godine, bio uspostavitisustav terminoloških djelatnosti u svim strukama uHrvatskoj u ravnopravnoj suradnji jezikoslovaca i stručnjakapojedinih disciplina. Rezultati tako zamišljenoga programaostvaruju se otada izgradnjom nacionalne terminološkebaze u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zajavnost je Struna otvorena u veljači 2012. godine i otadaje za pretraživanje dostupna na internetu na adresi http://struna.ihjj.hr/.Struna, nazvana po akronimu za strukovno nazivlje,tako postaje prva nacionalna terminološka baza u kojoj seokuplja, stvara, terminografski obrađuje, usklađuje i tumačinazivlje različitih struka na hrvatskome jeziku.U Strunu je dosad uključeno dvadeset različitih struka,a javnosti su trenutačno dostupna nazivlja njih četrnaest:antropologija, brodostrojarstvo, fizika, geomatematika,građevinarstvo, kartografija i geoinformatika, kemija,korozija i zaštita materijala, polimerstvo, pomorstvo, pravoEU-a, stomatologija, strojni elementi te zrakoplovstvo.Popis nazivlja u StruniPred završetkom je obradba nazivlja iz područja anatomijei fiziologije, arheologije, hidraulike i pneumatike tematematike, a u tijeku terminološka obradba nazivlja fitomedicinei muzikologije. Do kraja 2013. godine u Strunuće se vjerojatno uključiti još neka nazivlja jer su već mnogiugledni predstavnici pojedinih struka s iskustvom u terminološkomeradu voljni svoje nazivlje ugraditi u Strunui bez poticaja Hrvatske zaklade za znanost, koji posljednjedvije godine nisu tako redoviti kao u početku.Sadržaj StruneDo danas je u bazi Strune obrađeno oko 30 000 naziva(termina) spomenutih struka. S njihovim istoznačnicama(sinonimima) koji pripadaju drugim, normativno manjepreporučljivim kategorijama, terminografski fond Strunečini 41 500 naziva.Terminografski zapis u Struni sadržava velik broj mogućihkategorija, no obvezna su polja samo naziv – točnijepreporučeni naziv – popratna jezična odrednica, definicija iistovrijednica (ekvivalent) na engleskome jeziku. Mnogi sunazivi, dakako, popraćeni prijevodima na većem broju jezika,što je čini korisnom i pri prevođenju na druge stranejezike ili s njih.Bogatstvu Strune osobito pridonosi kategorija istoznačnicaili sinonima. Premda je primarni cilj svakoganormativnoga terminološkog priručnika preporučiti preciznui jednoznačnu upotrebu naziva – a terminološki jerad tradicionalno i po svojoj naravi primarno preskriptivnenaravi – sređivanje nazivlja podrazumijeva i utvrđivanjenormativnoga statusa supostojećih naziva za isti pojam. UStruni se istoznačni nazivi mogu kategorizirati kao dopušteni,zastarjeli, žargonizmi ili nepreporučeni. Za slučajevekad se predmetna i jezikoslovna struka ne mogu složiti otome kojem će se nazivu dati prednost, stručnjaci Institutasvoj prijedlog unose u kategoriju predloženi naziv.Tijekom rada na prvih desetak nazivlja bitno se usavršavaopristup terminografskoj obradbi nazivlja. Pojedinasu nazivlja nametala svoje specifičnosti, pa je i to rezul-44Hrvatska revija 2/2013

Tema broja: Pristupanje Republike Hrvatske Europskoj unijiNapredno pretraživanjetiralo širenjem broja i vrste terminografskih kategorija. Utome se procesu Struna u potpunosti odmaknula od leksikografskogamodela prezentacije terminološke građe iuskladila sa svim svjetski relevantnim terminološkim i terminografskimstandardima, najvećim dijelom formaliziranimai razrađenima u normama i drugim dokumentimaMeđunarodne organizacije za standardizaciju (ISO).Zahvaljujući tomu, Struna je već umrežena s nekolikovelikih europskih terminoloških baza, što jamči da se nazivljeobrađeno u Struni automatski pretražuje i preko drugiheuropskih terminoloških portala.Metodološka podloga StruneBudući da do najnovijega doba nije bilo ni pokušaja artikuliranjaosmišljene terminološke politike, zadatci kojepred Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje stavlja programizgradnje hrvatskoga strukovnog nazivlja istodobnoIspis naziva u Strunisu i jedini djelatni oblik terminološkoga planiranja u Hrvatskoj.Terminološkomu radu nužno prethodi terminološkaizobrazba, a ona mora imati uporište u definiranome teorijskommodelu.U terminološkim teorijama postoje prijepori oko definicijatemeljnih danosti, ponajprije pojma, naziva i njihovameđusobnoga odnosa. Razilaženja ovise i o kontekstuu kojem se taj odnos definira – od pojma kao psihološkečinjenice, lingvističkoga pogleda koji na tragu strukturalističkelingvistike pojam najčešće izjednačuje sa značenjemnaziva, epistemološkoga gledanja koje pojmove promatrakao jedinice znanja, pa do ontološkoga modeliranja u kojemsu pojmovi svojevrsne apstrakcije vrsta, atributa i svojstava.U novije se vrijeme, naposljetku, sve snažnije osjećautjecaj sociolingvističkih i posebno kognitivnih teorija. Tisu pristupi k tome danas često isprepleteni, osobito u informacijskimznanostima.Praktičan terminološki opis verificiran u dobroj terminografskojpraksi i upotrebljiv u širem rasponu različitihstruka i dalje se u najvećoj mjeri oslanja na tradicionalnepostavke utemeljene još prije sedamdesetak godina radombečkoga inženjera Eugena Wüstera, koji je postavio međunarodnoprihvaćena načela normiranja nazivlja.Nazivlje se definira kao strukturirani skup pojmova ipridruženih naziva određenoga predmetnog područja i timese temeljno određuje pojmovni terminografski pristup.Njegov nauk o terminologiji počiva na objektivističkomemodelu i temelj je tzv. Bečke terminološke škole. Osnovnije cilj Bečke škole normiranje nazivlja, što je ujedno iglavni motiv terminološkoga rada. Wüster je kao inženjerpristupao normiranju naziva kao standardizaciji svakogadrugog proizvoda. Norma mora biti dogovorena, a vrijedijedino ako je prihvaćena.U okrilju Bečke škole formulirana su i semiotička načelazamišljena da budu primjenjiva na sve jezike. Ona seusredotočuju na sustavnu prirodu nazivlja s njihovim inherentnimpojmovnim mrežama, uključujući danas eksplicitnijei kognitivnu dimenziju, načine prikazivanja znanjaitd.Temeljna načela oblikovanja nazivlja podrazumijevaju:1. transparentnost (tj. laku razumljivost i bez posebnatumačenja)2. sustavnost (usidrenost u pojmovni sustav)3. prikladnost (prednost općeprihvaćenim neutralnimnazivima)4. sažetost (jezičnu ekonomiju, tj. prednost kraćim nazivima)5. izvodivost (tj. tvorbenu plodnost)6. jezičnu točnost (tj. usklađenost s jezičnim sustavom)7. davanje prednosti izvornomu jeziku jezične zajednice(osim u strukama ili jezicima u kojima postojedruge tradicije, npr. uporabe latinskih ili grčkihoblika). 33Ova su načela u skladu s odgovarajućim terminološkim normama,osobito ISO 704 (Terminološki rad – Načela i metode), ugrađenau Hrvatski terminološki priručnik autorica Lane Hudeček i MiliceMihaljević (IHJJ, 2009) izrađenoga tijekom projekta koordinacijeza potrebe programa Struna.Hrvatska revija 2/201345

Tema broja: Pristupanje Republike Hrvatske Europskoj unijiBudući da je Wüster osnovao Međunarodnu organizacijuza standardizaciju i dvadeset godina bio na čelu njezinaTerminološkoga odbora, njegova je Opća teorija terminologijeutkana u ISO norme i do danas je, tek neznatnomodernizirana, ostala vrlo utjecajnom kroz djelovanje austrijskihstandardizacijskih tijela.Autonomija terminologijekao discipline i odnos premaleksikografijiPoložaj terminologije kao discipline proteklih je petnaestakgodina, prije svega pod utjecajem kognitivnolingvističkihteorija, predmetom brojnih rasprava, a sve se onena ovaj ili onaj način određuju prema izvornomu djelu EugenaWüstera. Izvori prijepora proizlaze iz same naravi raznolikostinazivlja jer izvorni obrazac razvijen prema zahtjevimatehničkoga nazivlja često postaje tijesan i upućujena nužnost propitivanja i proširivanja raspoloživoga instrumentarija.S druge se strane često zanemaruje ili nedovoljno razumijenačelna razlika između leksikografskoga i terminografskogapristupa leksiku. Premda se iz lingvističke perspektivelako može braniti argument da je u oba slučajazapravo riječ o leksičkim jedinicama s obzirom na to da supojmovi apstraktne i nadjezične danosti, čuvanje načelnedihotomije opravdano je ne samo u epistemološkome smislunego i u kontekstu usklađivanja nazivlja u jednojezičnomei u višejezičnome kontekstu.Terminološki je pristup onomaziološki, dakle pojmoviimaju prednost pred nazivima i postoje nezavisno odnjih. U dihotomiji onomaziološko i semaziološko – to jestu opreci pojam : naziv – temeljna je razlika između terminološkogai leksikografskoga pristupa.Terminografski pristup podrazumijeva da je naziv jednoznačani jasno razgraničen od naziva drugih pojmova.Neko se područje može cjelovito sagledati isključivo ustrukturiranome pojmovnom sustavu. U tome se sustavuuzimaju u obzir samo tri tipa odnosa – logički, ontološki iodnosi kauzalnosti, to jest rodni, dijelni, slijedni i uzročni.Položaj svakoga naziva određen je opsegom i sadržajempa u tome smislu u tradicionalnome terminografskomeopisu postoje samo tri tipa definicija: sadržajna, opsegovnai dijelna. Zadatak je definicije da precizno smjestipojam unutar pojmovnoga sustava, a tomu najbolje služisadržajna definicija izražena formulom: nadređeni (rodni)pojam + specifična razlika. Budući da takve definicije nemogu opisati sve pojmove, u terminološkome se opisu dopuštai objašnjenje.Naziv se pojmu dodjeljuje jednoznačno i trajno. Budućida svakomu pojmu odgovara samo jedan naziv, sinonimijai polisemija nisu dopuštene.U praktičnome se radu razlika dvaju prosedea prije svegamanifestira u činjenici da leksikografija, polazeći od riječi,značenja višeznačne riječi tumači u istoj rječničkoj natuknici,a homografe ili istopisnice najčešće obrađuje kaoodvojene natuknice. Leksikografija tradicionalno opisujeleksik općega jezika, pa je u tom smislu, ali ovisno i o jezikoslovnojtradiciji, češće opisna nego propisna.Terminografija s druge strane, obrađujući leksik posebnihpodručja, polazi od pojma, pri čemu pojam može bitipredstavljen ne samo riječju nego i različitim simbolima.Svaki se pojam kao logička cjelina obrađuje u posebnoj natuknici.Višeznačni se nazivi opisuju stoga u onoliko natuknicakoliko riječ ima značenja kako bi se poštovao odnos»jedan pojam : jedan naziv«.Drugim riječima, ono što je u leksikografiji polisemijaili višeznačnost, u terminografiji postaje homonimijom.Premda u praksi postoje brojni hibridni tipovi terminološkihi terminografskih pomagala, tu je distinkciju potrebnoi poželjno čuvati u logici i strukturi terminološke baze, gdjeje jednoznačnost osobito važna zbog mogućih međujezičnihnepodudaranja. Za slučajeve koje je teško razgraničitipotrebno je u opisu primijeniti dodatne mehanizme.Budućnost StrunePremda je povijesno gledano razmjerno bogata hrvatskaterminološka i terminografska tradicija iznjedrilamnoge kompetentne stručnjake, njihov je rad u načelubio i ostao izoliran, individualan i obilježen pretežno leksikografskimpristupima. Stoga je za terminografski radna Struni bilo potrebno obrazovati novu generaciju terminologakoja će i kroz svoj istraživački rad u ovome područjuširiti granice tradicionalnih shvaćanja i konvencionalnihmetoda. Da bi se za takav razvoj otvorio potrebanprostor, među ostalim i u učvršćivanju akademskoga statusaterminologije, potrebno je prije svega osigurati kontinuitetterminološkoga i terminografskoga rada trajnomdruštvenom potporom i osmišljenom nacionalnom i međuinstitucionalnomstrategijom. Samo na taj način Strunau skoroj budućnosti može prerasti u sveobuhvatniju terminološkuinfrastrukturu i takodugoročno zadovoljiti stvarnei potencijalne potrebe korisnika.Takva je potpora kratkoročno gledano osobito važna zapoticaj stvaranja i sređivanja nazivlja u područjima u kojimaona još nisu izgrađena, primjerice u računarstvu i informacijskimznanostima, novim tehnologijama i uopće unovim propulzivnim disciplinama.Važno je osim toga osigurati i neprekinuto održavanjeterminološke baze jer se i već izgrađena nazivlja razvijaju imijenjaju.Nužno je nadalje osigurati suradnju s izdavačima i drugimhrvatskim institucijama koje se bave leksikografskim iterminografskim radom kako bi se u Struni razmjerno brzoi produktivno okupila sva postojeća terminološka vrela....Drugim riječima, potrebno je razumjeti da se identitethrvatskoga jezika temeljno štiti i gradi i njegovim nazivljem.•46Hrvatska revija 2/2013

Tema broja: Pristupanje Republike Hrvatske Europskoj unijiMaja RunjeKrug za trgGrađanska inicijativa u borbi za novo ime zagrebačkoga trgaTramvajska postajaGospođa Božica Špišić (84) često putuje tramvajem odsvoje kuće u zagrebačkoj Šubićevoj ulici do prijateljice uSavskoj. Svaki put kada na kraju Frankopanske ulice razglasu tramvaju najavi Trg maršala Tita, kaže da se osjećavrlo uznemirenom. U ranom djetinjstvu doživjela je smrtroditelja, a u 17. godini suočila se s nestankom braće Ivice(19) i Zvonka (20), koji su se kao domobranski vojniciu svibnju 1945. našli u zarobljeničkim kolonama koje suubijali Titovi partizani. Na istoj tramvajskoj postaji teškoje i Miljenku Ančiću. I on opisuje povrijeđenost koju doživikada se mora suočiti s činjenicom da lijepi zagrebačkitrg nosi Titovo ime. Šezdesetih godina služio je četverogodišnjukaznu u Staroj Gradiški jer je kao maturant u školiu Splitu dijelio letke protiv Jugoslavije i komunizma. Iskusioje udarce, duge izolacije u hladnim prostorijama i iscrpljujućirad. Pripada velikoj skupini političkih zatvorenika.U Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu pohranjenesu presude i kažnjenički dosjei gotovo četrdeset tisuća disidenata.Ukupan je broj, naravno, znatno veći jer je režimprogonio neistomišljenike na području cijele Jugoslavije, amnoga uhićenja i zatvaranja i nisu dokumentirana.Jugoslavenski je režim, kao i svi komunistički režimi usrednjoj i istočnoj Europi, kršio gotovo sva ljudska prava,pa totalitaristička simbolika nije uvredljiva samo za žrtvenego i za ostale građane. Ocjenjuju je zaprekom razvitkudemokratskog ambijenta i povjerenja među ljudima. Takveje simbolike danas, istina, malo jer je dolaskom demokracijevelikim dijelom uklonjena, no ipak je još ima. U Zagrebupostoji primjerice i ulica Vladimira Ranogajca, nazvanapo priučenom poslijeratnom sudcu koji je u namještenimprocesima izricao smrtne presude kao na tekućoj vrpci,a koji je ulicu dobio zato što je u kasnijim godinama bioistaknuti sportski radnik. Skupina ljudi osnovala je stoga ustudenome 2008. građansku inicijativu koja želi Hrvatskubez svake totalitarističke simbolike. Cilj im je zauzimanjeza imena i nazive koji simboliziraju vrijednosti. Inicijativisu dali ime Krug za trg jer su na osobit način željeli postićiupravo promjenu imena Trga maršala Tita u Zagrebu. Natrgu je Hrvatsko narodno kazalište pa su predložili ime Kazališnitrg.Rad u građanskoj inicijativiDio prosvjedne scenografije: Josip Broz Tito kršio je sva ljudskapravaKrug za trg neformalna je građanska udruga. Okupilaje odmah velik broj članova. Inicijativu vodi koordinacijskiodbor, u kojem danas rade Ante Beljo, Goran Blažeković,mr. sc. Zdravka Bušić, Anđa Lovrić, Cika Mikolčić,Jasna Pavelić-Jureško, Đurđa Puškaš, Maja Runje, IvančicaSekula, Radovan Slade Šilović, Eduard Spahić, Maja Šovagović,Smiljana Šunde, mr. sc. Zorka Zane i dr. sc. ŽeljkaZnidarčić.Neformalni oblik udruge nastao je uvjerenjem osnivača(osnivačica!) da će racionalnošću argumentacije brzo postićida se ime trga promijeni. Očekivanje je, pokazalo se,bilo nerealno. Svjetonazorske privrženosti građana hrvatskogadruštva vrlo su složene. Stojeći na trgovima i ulicamagrada sa svojim transparentom Trg maršala Tita je civilizacijskasramota, članovi su u izravnom dodiru s prolaznicimabrzo uočili veliku učvršćenost stajališta, a također injihov visoki emocionalni naboj. Traumatična iskustvaprenosila su se, očito, obiteljskom socijalizacijom. Jedni suporuku transparenta podupirali cijelim srcem, a drugi subili revoltirani te su tvrdili da su Bleiburg i politički progoniizmišljotina, da se u Jugoslaviji živjelo dobro i sigurno.Hrvatska revija 2/201347

Tema broja: Pristupanje Republike Hrvatske Europskoj unijiProsvjednici ispredHNK-a u Zagrebu,svibanj 2012.Članovi su na ulici upoznali mnoge žrtve kojima je trebalapotpora i ohrabrenje. Mnogi stari ljudi – izravne žrtvesu većim dijelom danas stari ljudi – još uvijek intenzivnotrpe, a neki patnju tek sada živo osjećaju. U ranijimživotnim razdobljima nisu postojali uvjeti za adekvatno žalovanjeili je tuga bila potiskivana mnogostrukim životnimaktivnostima srednje dobi. Članovi Kruga za trg stoga nastojepomagati. Posjećuju stare ljude, pa su se stvorila i pravaprijateljstva. Naravno, prijateljstva su se stvorila i međusamim članovima – radom i suradnjom.Ujedinjena europska povijestRazličite linije sjećanja i divergentni iskustveni horizontipresijecaju i druge zemlje, ne samo Hrvatsku. Sjećanjana tridesete godine u Španjolskoj za mnoge su Španjolcevrlo oprečna. Poljaci i Česi sigurno se s bolom sjećajunjemačke okupacije i nasilja tijekom Drugoga svjetskograta, a istočnopruski i sudetski Nijemci brutalnoga poslijeratnogetničkog čišćenja s istih prostora. Za Zapad je 8.svibnja 1945. dan pobjede demokracije nad nacizmom, aza srednju i istočnu Europu dan pada u novu diktaturu.Različita vrednovanja političkih povijesnih događajagotovo su pravilo. Ipak, osobito duboke razlike razvilesu se u zemljama u kojima je jedna kultura sjećanja silomdominirala drugom kriminalizirajući jednu interpretacijua veličajući svoju. Istraživanja o mogućnostima stabilnogmira među ljudima stoga ističu potrebu suočavanja svakeskupine s poviješću »kakva je bila«. Bivša litavska ministricavanjskih poslova Sandra Kalniete na kongresu Europskepovijesne mreže Eustory 2006. u Pragu prva je artikuliralapotrebu ujedinjene europske povijesti kao uvjeta ujedinjeneEurope. Jedna povjesnica suvremene povijesti, a u koju bimoglo povjerovati mnogo ljudi, sve se češće spominje. Pritome je, naravno, jasno da – bude li ikada napisana – ne ćemoći uključiti sve patnje koje su si dijelovi naroda ili narodimeđusobno zadavali, no mogla bi umanjiti značenje mitovai ideologija, obazirući se na osjećaje svih skupina ljudiu društvu.Aktivnosti Kruga za trgZa postupak promjene imena trgova i ulica u Zagrebunadležna je Gradska skupština grada Zagreba. Prijedlogeprihvaća ili odbacuje njezin Odbor za imenovanje naselja,ulica i trgova. Odbor artikulira stajalište skupštinske većine,a nju u Zagrebu, poznato je, već dugo čine stranke ljevice– koje odbijaju razgovor o odgovornostima za komunističkezločine. Krug za trg je pisane zahtjeve upućivaoOdboru u svakom dopuštenom vremenskom intervalu.Nažalost, za odluke Odbora doznavao je iz medija jer predstavničkatijela ne moraju, ne žele li, građanima obrazlagatisvoje odluke. Predsjednik Odbora obično bi izjavljivaoda se zahtjev Građanske inicijative Krug za trg jednoglasnoodbija zato što Tito ima velike zasluge u narodnooslobodilačkojborbi jer je objedinio antifašističke snage te je Hrvatskusvrstao na pobjedničku stranu (Hina, 8. prosinca 2011).Krug za trg pribjegao je stoga organizaciji javnih prosvjedana samom Trgu. Tijekom pet godina djelovanjaodržano je niz manjih javnih manifestacija te šest velikihprosvjeda, na kojima je svaki put sudjelovalo po nekolikotisuća prosvjednika. Na javnom prosvjedu u veljači 2008.prosvjednici su velikim crnim platnom simbolički prekriliMeštrovićev Zdenac života i prostor pred ulazom u Hrvatskonarodno kazalište u znak sjećanja na ljude koje jeTito poslao u smrt. U lipnju 2009. istaknuli su velike fotografiježrtava, redovito vrlo mladih žena i muškaraca, te suprikazali njihove pojedinačne biografije. U svibnju 2012.48Hrvatska revija 2/2013

Tema broja: Pristupanje Republike Hrvatske Europskoj unijiCvijeće za ubijenestudente, predzgradom Sveučilišta uZagrebuprosvjed su organizirali u suradnji s Hrvatskim helsinškimodborom, pa je kao jedan od govornika nastupio članupravnog odbora HHO-a prof. dr. Ivo Banac, povjesničar.On je u svom nastupu tom prigodom rekao: Međunarodnikolaps komunizma i pritisci iz samog društva prisilili su diktaturuna povlačenje, ali zdanje diktature nikada nije razorenokamen po kamen...U prosincu 2012. Krug za trg obratio se Sveučilištu uZagrebu te Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, kojise nalaze upravo na Trgu maršala Tita, s molbom da sasvoje strane pokrenu postupak za promjenu imena trga.Tužnom lakoćom bilo je naime moguće utvrdili imena nekolikostotina studenata koje su komunističke vlasti ubileu poslijeratnom razdoblju – i to u vremenu kada je naSveučilištu u Zagrebu, tada jedinom sveučilištu na hrvatskimprostorima, studiralo tek nekoliko tisuća studenata.Tijekom akademske godine 1943./1944. bila su, primjerice,upisana 4493 studenta. Također, mnogi studenti zatvaranisu i u kasnijim godinama jugoslavenske diktature, osobito1971., nakon sloma Hrvatskoga proljeća. Tom je prilikomružama te podatcima o pojedinim ubijenim studentimaokićena ograda uzduž zgrade Sveučilišta.PerspektiveKrug za trg oslanja se na zakone i međunarodne konvencijeo ljudskim pravima, a također na Rezoluciju VijećaEurope o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkihrežima od 25. siječnja 2006. te na RezolucijuEuropskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmuod 2. travnja 2009. Na osobit način važna je DeklaracijaHrvatskoga sabora od 30. lipnja 2006. o osudi zločinapočinjenih tijekom totalitarnoga poretka u Hrvatskoj. HrvatskaDeklaracijom obznanjuje da će poticati jasnu druš-tvenu osudu počinjenih zločina te da će se brinuti da žrtve injihove obitelji dožive suosjećanje, razumijevanje i priznanjeza patnje. Također se obvezuje da će se brinuti o izobrazbimladih o teškom i tragičnom komunističkom razdoblju.Krug za trg osobitu je pomoć našao u potpori brojnihistaknutih pojedinaca. Zahtjev Gradskoj skupštini u listopadu2011. potpisalo je petsto uglednih građana – sveučilišnihprofesora, znanstvenika, gospodarstvenika, umjetnikate crkvenih dostojanstvenika. Također, brojni partneripostoje i u Europi. Od listopada 2011. djeluje Platforma europskogasjećanja i savjesti, tijelo Europske unije, kojoj jesvrha prevenirati oživljavanje svakoga totalitarnog režimate podupirati aktivnosti institucija koje se zauzimaju za suočavanjes posljedicama totalitarizama, na osobit način sposljedicama komunizma.U siječnju ove godine Krug za trg se pismom obratioi predsjedniku Savezne Republike Njemačke gospodinuJoachimu Gaucku, s molbom za potporu i savjet. PredsjednikGauck je sam u DDR-u bio borac za demokraciju, a poslije,u trenutcima ujedinjenja, povjerenik za postupanje sdokumentima tajne službe Stasi. U prosincu prošle godinebio je u Hrvatskoj te je na Pravnom fakultetu u Zagrebu –na Trgu maršala Tita! – govorio na temu politike i morala.Tom je prilikom naglasio veliku važnost nedvosmislenogsuočavanja s komunističkom diktaturom. U odgovoruKrugu za trg on piše: Pitanja suočavanja i pitanja kulturesjećanja zaokupljaju ne samo mlade demokracije poput Hrvatskenego čak i mnoge zemlje koje su diktatorske režimenadvladale prije duljeg vremena... Kada je riječ o teškim razdobljima,suočavanje s vlastitom prošlošću za svaku je zemljutežak izazov... (iz pisma od 11. ožujka 2013).Krug za trg nastavit će sa svojim aktivnostima. Ime Kazališnitrg, kada bude postignuto, bit će velik korak za hrvatskusuvremenost i demokraciju. •Hrvatska revija 2/201349

Neobjavljena hrvatska književnostJosip UžarevićRiječ, zemlja, smrtO dijalektnoj lirici Vlaste MarkasovićŠokačka staroštokavštinaIzuzmemo li Stjepana Ivšića, Stjepana Pavičića, StjepanaSekereša i još ponekoga jezikoslovca iz prve polovice 20.stoljeća – slavonski staroštokavski govori šokačkoga tipanisu, sve do novijega vremena, izazivali veću pozornost jezičnihi književnih stručnjaka. Štoviše, sa sumnjom se gledalona mogućnost da štokavština (pod kojom se redovitomislilo na novoštokavštinu) nosi u sebi dubok rasjed, kojije – među ostalim – bio zastrt gotovo dvostoljetnom težnjomHrvata da stvore kompleksan (polifunkcionalan),suvremen, integrativan i sveobuhvatan književni jezik (jezičnistandard). Tek je prijelaz iz 20. u 21. stoljeće, koji je i unas bitno određen globalizacijskim cunamijem, potaknuo– kako se čini – i suprotne tendencije, tj. svijest o vrijednostimalokalnoga, zavičajnoga, regionalnoga.U naznačenome okviru valja promatrati i aktualna nastojanjaSlavonije i Slavonaca da aktiviraju vlastite jezičnoknjiževnei druge kulturne potencijale. Pritom nije riječsamo o tome da se sačuvaju folklorne vrijednosti (tradicionalniobičaji, kola, igre, obrti, nošnje, kulinarski specijalitetii prehrambeni običaji) nego i o tome da se regionalneosobitosti jezika i mentaliteta aktiviraju u današnjoj individualiziranojstvaralačkoj produkciji.Dijalekt i personalnostDijalektno lirsko pjesništvo Vlaste Markasović valjasmatrati nečim najdragocjenijim čime slavonska književnostraspolaže u danome trenutku. Odmah da istaknem:ovdje nije riječ o nasljedovanju pučkomu pjesništvu, tj. o težnjiza folklorizacijom ili oponašanjem narodnoga pjesništva.Valja se složiti s pjesnikinjom kada tvrdi da se u svojojlirici »odmiče od pučkoga pjesništva« kako bi pokazala dase dijalektom, zapravo lokalnim govorom, može izreći »intimnatema«. Dodajmo: ne samo intimna nego i bilo kojatema. Ovdje se na najbolji način potvrđuje misao da svakijezik, pa i najlokalniji, može izraziti bilo koju problematiku– bila ona lirski intimna ili filozofski univerzalna.Mjesni govori ovih pjesama pripadaju u prvome reduĐurđancima i Vrbici – šokačkim selima smještenima nauskome potezu između Vinkovaca na istoku i Đakova nazapadu. Riječ je ponajprije o bakinu govoru koji je imao ielemente mikanovačkoga i koji je buduća pjesnikinja upijalaod ranih 1960-ih godina. Ipak još jednom istaknimoda su rečeni govori – vrbički, đurđanovački i mikanovački– dobili ovdje izrazit individualno-autorski značaj. Drugimriječima, ovdje su mjesni govori u funkciji izgradnje unikatnogaumjetničkoga svijeta, a nije bio cilj da se dosljednočuvaju obilježja govora kao takvih, što je npr. karakterističnoza dijalektologijske popise i opise različitih lokalnih govora.To znači da pred sobom imamo poeziju koja, doduše,ima polazište u mjesnim šokačkim govorima, ali se u konačnicipokazuje kao neponovljiv, autentičan, punokrvanpjesnički (pjesnikinjin!) idiom.Status riječiNajzastupljenija, a u nekome smislu i najvažnija temaovih pjesama jest fenomen riječi. Pjesma Pèrjanā rȋč pokazujeda se riječi rasprostiru na svekoliku stvarnost, preuzimajućipritom kvalitete samih stvari – lagano lebdećunarav perja, bjelinu rubine, one su poput tkanice protkanesrebrnim nitima, imaju zrcalnu blistavost kožuška i nacifranosthaljine, načičkane su kao čarape, lagane poput magle,rose i inja.Pèrjanā rȋčNísi stídna rȋčiod pȇrjadok lètīšiznad njȋvāzapĩvāš, otpĩvāšBĩlā si rùbinasr̀manā tkȁnicaÙplićū te pletènicesvítlē ti kožūšcȉàljina si nacȉfrānāčàrapa načĩčkānāOd pȇrja si rȋčiod màglē i ròsēȊnje te dočĩkākad spádēšU drugoj se pjesmi riječi prispodobljuju različitim vrstamakolača – od màsnicē s makom i orasima, uvrtȃnē scimetom i rogačem do nafilovanih korpica, ušećerenihlondónērā i ȍblatnī te namazanih pekmezárā i krȍfnī. Uskladu je s tim kraj pjesme koji rezimira: »rȋči slȁtkē / rȋči50Hrvatska revija 2/2013

Neobjavljena hrvatska književnostšokȁčkē« (Riči). A riječ koju zatječemo u kolu podcikĩvā,posprdĩvā se, letĩ i oblĩćē bidu. Pritom lirsko Ja moli riječ zasuradnju i suigru (U kȍlu):Ùvati me rȋčidȃj da se dò tebēùvatīm u kȍlood mȉsečinēNavedeni primjeri ujedno pokazuju u čem je odmakovoga pjesništva od folklornih, usmenoknjiževnih žanrova.S jedne se strane uspostavlja personalan odnos prematradicionalnim slavonskim toposima (kolači, kolo), a sdruge – izostaju za pučku poeziju karakteristični formalni istilski postupci kao što su dekontekstualizacija i stereotipizacija,osmerački ili deseterački stihovi, dvostišja ili četverostišjakao uobičajene strofe i dr.Na izrazitu personaliziranost poetike još više upućujesljedeća dilema: obznaniti riječ (učiniti ju javnom) ili jupak držati skrivenu, u tajnosti? Takva se dvojba iščitava izpjesme Sȁkritā rȋč. Ona se ipak na kraju razrješuje tvrdnjomda će pjesnička riječ kad-tad, milom ili silom biti otkrivenai pokazana cijelomu svijetu.Sȁkritā rȋčJedáredȕsrid šȕmēòstavila samrȋčpònjavōm pòkrilada ne svítlīRȋč mõrā bȉtògrijānazašušũrītasȁkritau rȃšću nȃjgȕšćēmtam da se mȍlīu tišìniAl njȅko će ju ùkrastDžàba svȅAjdũk će ju ùkrasti svìmāpokãstNa isti će način dóšlje nȍći jednoga dana obznaniti nijemipjesnikinjin plač te ùkrast i kãst njezino ime. Dramatizamriječi osobito dolazi do izražaja u pjesmama u kojimalirsko Ja gubĩ kroz mrȃk rȋči (Gubĩm kroz mrȃk) ilikad odlazi u šumu utùšit pȉsmu (Kad nĩ od kȑvi). Pa ipak:upravo riječju treba negirati nebitak, odnosno nigdìnu, ništai puste riči (Nèka bȉt):Nèka nè bitUnĩć u nigdìnu nèkaNèka si kãstnȉštaNèka bȉtod pȗstī rīčȋ(Možda nije naodmet pripomenuti da nèka u citiranimstihovima ne znači »neka«, nego »ne, nemoj«!)Čak i u slučajevima kada riječi očituju svoju naizgledsamosvrhovitu razigranost, njihova glasovno-jezična igraredovito je u ovoj poeziji povezana s dubokim tragizmom.Pjesma Ȏš il neš, zamišljena kao razgovor između rasrđeneunučice i dobrodušne bake, sva je složena od premetanjai kombinacija mahom jednosložnih riječi, pa ostavljadojam dječjih brzalica ili zagonetki. Parovi ȏš - nȇš, vȏ - nȏ,vȁko - nȁko vode prema zaključku da u životu ne možešdobiti ni što hoćeš ni što nećeš:Nȇš, nȇš i ak ȏšNȇš, nȇšne dádū tišta ȏšNe dádū tini šta nȇšNe dádu tiNȉštI nẽmā teȏš il nȇšNèka, nèka se jíditmȉlō jȁnje mòjeNa sličan način Vȋ i nȋ / Tȁm i nȁm / Vȕd i nȕd u pjesmiSȗv drȕm vode u Nȉkud, tj. u izgubljenost, beznađe,smrt.Zemlja i smrtDruga važna protega, osobito vidljiva u danoj pjesničkojknjizi Vlaste Markasović, jest povezanost zemlje i smrti.Dakako, tema smrti korespondira i s drugim stanjimaegzistencijalne ugroženosti – samoćom, beznadnošću, izgubljenošću,strahom od ništavila, o čem ovom prigodomneću posebno govoriti.Za odnos lirskoga Ja prema zemlji paradigmatskom sepokazuje sljedeća pjesma.U zȅmlju unĩćU zȅmlju ću unĩćiz zemljẽ izãćzemljȁnē ȍči vȉditmȑkē brázde jȉstZȅmlju ću slīdȉtzemljànit se zèmljōmpripovīdȁt zȅmljuZȅmlju ću čȕtzemljȉ se vrātȉtzemljȁ bȉtZemlja je arhetipska slika, iskonsko stanje Slavonije islavonske duše, pa su sva stanja i sve radnje lirskoga subjekta,kao što pokazuje pjesma, definirani odnosom prema zemlji:unĩć, izãć, vȉdit, jȉst, slīdȉt, zemljànit se, pripovīdȁt,Hrvatska revija 2/201351

Neobjavljena hrvatska književnostčȕt, vrātȉt, bȉt. Iako stihovi »u zȅmlju ću unĩć«, »zemljȁnēȍči vȉdit«, »mȑkē brázde jȉst« i »u zȅmlju se vrātȉt« upućujuna smrt odnosno umiranje, ta je povezanost (između Ja, zemljei smrti) ovdje mišljena ne samo kao sudbinska (neizbježiva)nego i kao poželjna. U pjesmi Ravnìci kraj pjesnikinjinaživota mišljen je kao konačno opjevavanje ravnice,nakon čega slijedi »konačno prekrivanje crnicom«.No u drugim pjesmama zemlja i smrt mogu biti povezanena dramatičniji, tragičniji način. Tako u pjesmi Dìdovskītȃl lirsko Ja kaže: »zèmlja me tũšī /… / i svȅ se dádē na zlȍ«,a u pjesmi U m r῀t , um r῀t debela se brazda uspoređuje s crnomkrmačom i sa đermom koja pada do dna – bez dna!Sličnu, iako igriviju situaciju nalazimo u pjesmi Šȁmca--lȁmca koja kao da ljudski život prispodobljuje pijančevukrivudavu putu po horizontali, no to krivudanje na krajusvršava malom vertikalom usmjerenom »pod zemlju«:Šȁmca-lȁmcaOd zemlje͂do drùmaod drùmado šȁmcaod šȁmcado zemljẽpȍd zemljẽPoseban strah u ovoj lirici ulijeva šȁmac (kanal, prokop),o čem svjedoče i gore citirani stihovi. A u pjesmi Kèroviza nj se veli: »Šȁmac gládan / čȅkā da upādȇm / u mrȃk«,dok u Drùmovima, šàmcevima stoji: »Drùmovima ȉć / oddrùmōva ìskat / … / Nȉkad ne prĩć / priko šȁmca / Nȉkadne nãć ćùprijē / Òstat ćȕmāv«. Taj strah od tame, nijemosti,sputanosti, bezizlaznosti – jedna je egzistencijalnih invarijantifilozofski nadahnutoga pjesništva Vlaste Markasović.MetaforikaPosebnu istraživačku pozornost zaslužuje neobično kvalitetnametaforika. Ne upuštajući se detaljno u tu problematiku,ovdje ću se ograničiti na par dojmljivih primjera i upozoritina neke odlike metaforičke izgradnje u ovoj poeziji.Zanimljivo je da su mnoge pjesme izgrađene kao kompleksi(mreže) metafora. Pritom se neke pjesme razvijajutako da jedna metafora rađa drugu, druga treću itd. Drugipak tip metaforike nastaje kao mozaično-centrifugalnoslaganje metafora oko neke središnje ili početne (»zadane«)teme ili metafore. Kao primjer ovoga drugoga postupkamože poslužiti pjesma Njȉove rȋči, gdje se na temu rȋčinajprije nadovezuje metafora »rȋči od stàkla« (koje »udȁrēu smĩj« i »lètē nad štàgalj bȏla«), a zatim se rȋči pretvarajuu »jákē kòbile / dèbelā gòvedā«, da bi kraj pjesme ukrasilaprekrasna, efektna metafora:Njȉove rȋčigȁzē pošìrokōj tišìniIzvrsnu kombinaciju metaforičkoga »linearnoga« razvijanjai metaforičkoga kolažiranja pronalazimo u pjesmiÌskat. Ondje toplina svakodnevnih stvari (šlȁjer, rōjtȃnka,svilénac, pȅrina, šȕška, tȍplī crȋp, petròlējka) prekriva elementeokolnoga pejzaža odnosno svijeta, pri čemu se dvijesfere – domaće (kućansko) i prirodno (svjetsko) – stapajuu metaforičko jedinstvo najviše estetske, emocionalne idomoljubne (zavičajne) kvalitete. Nikako ne treba smetnutis uma da glagol ìskat »tražiti, moliti« izražava programpjesnikinje odnosno njezine poezije: traganje za mogućimharmoničnim susretištem riječi, duše i svijeta. No kraj pjesmedovodi u sumnju ostvarivost takva programa.ÌskatÌskat šlȁjere vȅćē od nȅbai rōjtȃnke svìlenēpriko svȋtaÌskat svilénac snȋgapriko šȕmēpriko zemljẽda se ȕvīk svītlȋ i bīlȋda se tišìna raspĩvāoko zagȑlītī kȗćāÌskat pȅrinu kućárāšȕšku ȍkolo svȁkē zīmȇtȍplī crȋp ȕ srcuda se petròlējka ne utnēda se sve òkrečī u bíloBaš ìskat i mòlital sùstatVidimo dakle kako se u metaforičko-prostornoj izgradnjikrajolika najprije pojavljuje semantički par šlȁjeri –nȅbo, zatim rōjtȃnke svìlenē – svȋt, a potom slijedi svilénacsnȋga priko šȕme i zemljẽ, da bi na kraju prve polovice pjesmetišìna zagȑlila kȕće. U drugoj polovici pjesme prostorse suzuje na kuću (pȅrinu kućárā i šȕšku okolo svȁke zīmȇ)te na sitne detalje doma – tȍplī crȋp u sȑcu i petròlējku. Ženskilirski subjekt ovdje se iskazuje u punini svoje ženstvenostii emocionalnosti.Ne manje dojmljivu metaforiku susrećemo npr. uÙborku zȁborāva, gdje zaboravljeni ùborak, sa zrncemmaka na dnu, podsjeća pjesnikinju na mȁkīm ùtucānovríme koje ju doziva kroz vȉtār smȑznītī njȋvā.ZaključakPjesmama Vlaste Markasović hrvatska dijalektna književnost,ali i hrvatska književnost u cjelini, dobiva vrijedanprilog na šokačkoj staroštokavštini. Izumirući govorposlužio je kao osnova za vrhunsku poeziju, a sama poezijapokazala se kao imanentna tomu govoru. Valja se nadatida će ovim stvaralačkim smjerom nastaviti ne samo VlastaMarkasović nego i drugi, mlađi, pjesnici kojima u ušimai dušama još zvuči govor njihovih djedova i baka. Pritomnaglasak ne mora ostati na prošlosti, nego se može (treba)prebaciti i na sadašnjost i na budućnost. •52Hrvatska revija 2/2013

Neobjavljena hrvatska književnostVlasta MarkasovićRIČI, DRÙMOVI, ŠÀMCEVIPèrjanā rȋčNísi stídna rȋčiod pȇrjadok lètīšiznad njȋvāzapĩvāš, otpĩvāšBĩlā si rùbinasr̀manā tkȁnicaÙplićū te pletènicesvítlē ti kožūšcȉàljina si nacȉfrānāčàrapa načĩčkānāOd pȇrja si rȋčiod màglē i ròsēȊnje te dočĩkākad spádēšSȁkritā rȋčJedáredȕsrid šȕmēòstavila samrȋčpònjavōm pòkrilada ne svítlīRȋč mõrā bȉtògrijānazašušũrītasȁkritau rȃšću nȃjgȕšćēmtam da se mȍlīu tišìniAl njȅko će ju ùkrastDžàba svȅAjdũk će ju ùkrasti svìmāpokãstKad nĩ od kȑviPústo je mȉslitda će se mȍćkad nĩ od kȑviLȃžnī dùkati ne svītlȇÒšla sam pod šȕmuUtúšit pȉsmuBlȁto mljȅcavōgnjȅcavōKad nĩ od kȑvidànašnjī dȃnJučẽr je bȋlono vȅlikō i jȃkōsvȉtlō sȗncePȍtljamNȉštMȍje ȉmeU nĩmōj bèšikistànujē mõj plȁčOtránila sam sesvítuidōjdȍšē dóšlje nȍćiùkrast i kãstmȍje ȉmeZabȃvljānjē sȉmenuPȁorsko sȉmeneìsklijānōne ròdīZabȃvljajū mu svȉNàvr tórnjalèti rȋči!Bȉži od sũvōg fiškála!Zaobíđi rȋči!Odlèti ȍtāledolèti mi nȁtrāgGùbīm kroz mrȃkNȁko jȁsnonȁko prȍstosvȉtlobílonàšlīngānoslȍžītogùbīmkroz mrȃkNuz cèrpićneùmazānnàslonīm òbrazNuz sȉćānjēšto lápīiz zȁrđalē kastrólēgùbīmkroz mrȃkrȋčiNèka bȉtNèka ćȕmatMudrolìjatnèka prísnu rȋčnèka dílitrazdílitNèka nè bitUnĩć u nigdìnu nèkaNèka si kãstnȉštaNèka bȉtod pȗstī rīčȋNèka bȉtnàmolovāna svȋtōmNèka bȉt ȉspodgȑstavē pomādȇHrvatska revija 2/201353

Neobjavljena hrvatska književnostDo dȕvāraDo dȕvārada nàslonīmsùstalē ȍčii tȋlogȕravō i žgȍljavōOd dȕvāra bĩlōgòću čȕtnjȅšta šta bi bílorȋč vodàricaNa dȕvārupriviđénjērȋčī zabȃrdānīÙborak zȁborāvaOtkále si se stvòrijomãlī ùbōrčezȁborāvaU cnōm dnȕčũvāš zȑno mȁkaS mȁkīm ùtucāno vrímekroz vȉtār smȑznītī njȋvāvĩčē mejoš sam’njȅkadZlãtnī prȃZabȃrdat će seȉme, rȋči, pȉsmemìsīr dūšȇstrȗk jēlȇZvízda ȉroškau ȍkuće ùtrnitI plȁč će sezabȃrdati svȅ štò samzabȃvljalavȉmā, nȉmāI vōljbȁ i vesēljȇSȃm vȉtārće nòsitdalèko, dalèkopriko pȏljāu nȁše lìvadekoji nẽmāzlãtnī prȃpolu͂panī dȕkātākad jedánputveć sve propādȇU srȉd šȕmēJoš ȕvīk rȋčusũkānāusĩpānāprid ȁndracimāTȁmo bìžatu srȉd šȕmēpod sȉnu pòrušītūVíkat tálogsr̀čikē mȑkēùflekānpȍpljucānìzrāknītTišìni se ìsplakatko māmȉU kȍluÙvatīm te rȋčina skalínā škljȉskīIspãdēš mipòbignēšpodcikĩvāšposprdĩvāš seFȕrtom lètīši oblĩćēšbíduÙvati me rȋčidȃj da se dò tebēùvatīm u kȍlood mȉsečinēNjȉove rȋčiNjȉove rȋčiod stàklaùdarē u smĩjlètē nad štàgalj bȏlavisòkokud ȍćešȋrōmNjȉma níje nèvoljapúšćat rȋčilȃndravērȋčina cíniTr̀čē po ȕtvājujákē kòbiledèbelā gòvedāNjȉove rȋčigȁzē pošìrokōj tišìniSũvī čòvikVȗ se rȋč nè čujēOd dȕvārase òdbījā dosũvōg čòvikaiz bĩlōg svȋtaNè čujē čòvik rȋčnè može čȕtLìvada preširòkalìvada, bòstan, njȉva, šȕmaČòvik iz àvlijēnè može čȕtrȋčRȋčirȋči smȍtānēko màsnices mȁkīm i orȁsīmrȋči ùvrtānē ko uvrtȃnas cȉmetōm i rogāčȏmrȋči nàfilovānēko kórpiceušećȅrīteko londōnȅrii bĩlē ȍblatnerȋči nàmazānēko pekmezáriko kròfnerȋči másneko pȍderāne gȁćerȋči slȁtkērȋči šokȁčkēSvíćaSvítlī svíćautȑnītādávno svíća zapãlītājoš dàvnījēutȑnītāȌbnōć svíćazasvítlilamràčinune rasvítlilaNa sàbājlesvíća utȑnītāsvĩtlīm mrȃkōm svȋta54Hrvatska revija 2/2013

Neobjavljena hrvatska književnostRastẽpānoNȁko rastẽpānood mȉsečinēnàpravītopa ìzgubītošlȁjbokōv grĩjdùkati lúpežiništàvilo prédūNẽmā svȉtlaNȁko rastẽpānopo blȁtuàvlijēugũšītoutnē sesvȉtloSnȋgOtklȅnīta nȏćlȅsa odjãzītaćȕk promũknītna tòčkōvākȍlomāz izlápijoodsánjō pràšinuPod tàrabōmglȍđē nȏćtrȕnē mȉsēcùplisnivio seȍblākȍšō, ȍšōu mrȃkPrȋkoprìbacīta pònjavatrȕljave šlíngecȑvavē noćiȉznad bílōgOglèdaloU oglèdalu se glȅđūoglẽđū kȍstiiskẽzīte zȗbekȉke ràščupānēu oglèdalu flȅkavōmod múvājèdni nuz drȕgētȋlo nuz tȋlostĩšćū seprid oglèdalōmi glȅđūȕvīk sȅbei svȍjeU ulārȕNjȅkad se spr̄dȁlai posprđīvȁlasȗnca vìsokāšta si prìstō ùnīću òkolu ùlāru rúdoU žvȁlamā ni zàpinit senè mōšȌko tvòje zatāvnȉloNjȅkad si glȅdōìrošēnjē nȅbai sȗnca kalàisānōga sȁdprȉd tobōmzèmljaU vr̀šikiU vr̀šiki ȍblāk sústōotpòčinili snȍviod drugòvānjāSvȅ je bīlȍnè mōš glȅdata glȅđēši nȇš sĩćU vr̀šiki sa svȉtlōmpȉjēš ȁldumāšea ȍzdōl te vĩčūdozívajēglȃs im sve tȁnjīòni sve mȁnjīa tĩ u vr̀šikitȉcaBez vode͂Kad se osũšī žȉlai kad presũšī đéramvodẽ kad nẽmāni lȃdasam vrućìnai pȍtljamsam zímaĐéram kad stojĩvȉšē za nȉšta nĩNi da glȅđēšni da se nãdāšSam’ da se spũštānȁko badàvakad se osũšī žȉlaNjȅkad lȉtoNjȅkadnàmolovāno sȗncēmòkrečīto nȅbōmnjȅkadko na slȉkipètrōvke zelènedȕd cr̀venkájsije pȕcajēnjȅkad lȉtorũšt se rȁzgranōdèran na krȕšku ȕspentrōlubènice òteklepȍ polak pȕcajēnjȅkadtòčak se vr̀tīùzmuvō se lástīn rȇptȉce pod štȁlōm se cr̄nȇvrúće mȃrvi pa se lãdīnjȅkadlȉtoNȇš otĩćNa pȏl drùma stȁtsam stàjatni lȋvoni dȅsnoni prȁvokakȏ š znȁttvòjī lénījāI nȇš nȉkud ȍtālenȇš nȉkad ȍtāleSam’ ćeš stòjati jȉst tarànu zemljẽDìdovskī tȃlKad mi ȍtmū od ȍblākāònō štoj mȍjedìdovskī tȃl nȅbajȁbučice zdrȍbīteutápajē òpānkepítol pȉvā za ȕžinuzèmlja me tũšīláste òdletēžèravu pocŕnē zȗbii svȅ se dádē na zlȍi žȏ mi ježȏal’ svȅ sedādȇ na zlȍHrvatska revija 2/201355

Neobjavljena hrvatska književnostÌskatÌskat šlȁjere vȅćē od nȅbai rōjtȃnke svìlenēpriko svȋtaÌskat svilénac snȋgapriko šȕmēpriko zemljẽda se ȕvīk svītlȋ i bīlȋda se tišìna raspĩvāoko zagȑlītī kȗćāÌskat pȅrinu kućárāšȕšku ȍkolo svȁkē zīmȇtȍplī crȋp ȕ srcuda se petròlējka ne utnēda se sve òkrečī u bíloBaš ìskat i mòlital sùstatUnũtrīTȁmunũtrīdubòkonjȅšt jevȅlikonjȅštsámō, osãmīto i sȁkrītoTȁmunũtrīveć dȕgoA nȁpolje izglẽđēpògrbītozgȕrītoi šćućũrītoŠkàtuljaZàklopītō vrímeòtklopītō vrímepòtrošīmsȁkrīto od svȋtaPodĩlīm dùkatepolũpām ȍblākeȈznad kȁpēsȁn se uvrǹijoòtklopītsmȍtō se u klȕpkoGrȕmēn òstō u škàtuljiu šifunjéru šȕmēnedodĩrnītZȁpovīdiȀjd nek mȉsečinaȀjd nek svītlȋdrùmōm nȅk sesȉne vílā sìgrajēu rástiće nȅk se gnĩzdēNȅk kȍlo ìgrajēNȅk me pȉsmōm nȁpijūi izlĩčēUmt, umtNa krstòpūćunè čekāmStòjīmNe dočĩkām vȉtāriz stãrē kapēlȇpràšinu pũšćāmpo lénījāKr̀mača cnādèbelā brázdapȁdā i pȁdādo dnȁđérmabezdnȁO BȍžeSnīđȉ pa vȉdiUmtUmtUmtDrùmovi i šàmceviDrùmovimā ȉćod drùmōvā ìskatSȁv se usípatBȉt ȁntrāv i šȁntāvtrȕljāv i gȑstāval òpēt ȉćlȃndrat, ȉć, otìlazitlénije prȕžītē gȁzitprášne i gnjȅcavēdánjōm i nȍćōmi tȕd i vȕdod drùma do drùmaNȉkad ne prĩćpriko šȁmcaNȉkad nè nāć ćùprijēÒstat ćȕmāvSmĩj i vȉtārSvȉtnjāk oko gȑla stẽgnītni ráknit u blȁtoni pljȕnit na đȕbreKaljùžajū se kr̀mačeblȁto do kòlinautònili člíncini ráknitlȁbrtamā pùnīm blȁtaa smĩj se s vȉtrōm ùspēntrōȉznad gnjȅcavōglìpljivōgȉznad đȕbreta i kȃlaSnȋg se nacérijopa se spdāCebȃljkaSvȁko je sȃm stȁvio rȋčNa cebȃljkuȌči nenarãnīteȌšle gȍrpa ȍdmā dȍlI jã sam stȁvila rȋčiDa ī’ drȕgī cẽbādok glȅđēm po pútu zà njimādrȕgī ī’ cẽbāi nè može vȉditda su spȁleda ī’ vȉšēnẽmāȎš il nȇšȎš, bȁš bi tȉjoȎš, bȁš bi vȏVȏ il’ nȏNȏ il ‘vȏVȁko il nȁkoNȁko il’ vȁkoNȇš, nȇš i ak ȏšNȇš, nȇšne dádū tišta ȏšNe dádū tini šta nȇšNe dádu tiNȉštI nẽmā teȏš il nȇšNèka, nèka se jíditmȉlō jȁnje mòje56Hrvatska revija 2/2013

Neobjavljena hrvatska književnostMĩsīm i mĩsīm krȕMĩsīm krȕnȁćve ispũnjāmbrȁšnōm nȅbapodlĩvām znȍjēm sȗncaMĩsīm krȕrȕkū bĩlī i ulĩpītīdo lȃkātāMĩsīm s kvȃsōm cr̀nicēgnjètēm i tȉskāmi pȁtīm senad nȁćvamāda umĩsīm krȕza nȃsza sȅbeza svȅMĩsīm i mĩsīm krȕkȍ da ću ga ȉkad ìspećkȍ da ću se ȉkad njímenarānȉtÒvīm šòrōm jȁgodoMári Švȇl GàmiršekPȉsma mȕtavāpočimȃjla promũknītārȁpavā pȉsmadànas òšlapárat njȉvuDȉ je njȉva neoplĩvītapìrikōm nagdītamȁkīm òbraze namāljȁlačvórce mām̏lavrȁne dolètileU šàrāgljāU šàrāgljāȕvīk nȅk jecȉka i pȉsmaU šàrāgljā šàrenīmàkar sánjōsȁmo sánjōplãvū pȉsmuzlãtnū pȉsmužȉtōm zȁvītuu jàstuce mȅkanē pòložītuU šàrāgljāse kērȉtu víke vikóvāOj ràstiću šùšnjatīOj ràstiću,naùči me,oj šùšnjatī,naùči me,nȁko koda sam šȕma,da se s vȉtrōmpripovĩdām izkorȇnjāȉspod zemljẽda slȕšām i čȕjēmȍblāk zagrízēmi cĩknēmi ȉgrām, ȉgrām,sȉtno, sȉtno,lȗdo, lȗdo, lȕćkasto,nȁko ko tĩ,oj ràstiću šùšnjatīSlàvōnskā kȓvÌvanu KozárcuKȓv se uzobĩstīkȓv se uzrȃjtākȓv se ùstkāusnĩvā u stȃnustkĩvā u njȅkē òtārkeu njȅkē skūtȅ što senè vidē prid svȋtōmTȁm, u ormánuu kobilášutȋla naslĩdītōgkȓv se zavũkla kožȉto u ȁmbārI nȉkom se nè dāAl’ rȃjtā i lȃrmāgrànica i tkȁnicatàmbura i jatàgān tȕrskīcȃrskē šȉbei vòlovi u ulárui cȉganskē ȅgededȉple na ȕtvājufrȕle u čȏrdirúštevi na stánui gȕske pod dùdōmKȓv rȃjtā nòćōmko da je još čȉtavastãrā bèšikaÌju-jȕDȕv bísandȕv vrȉsakJȗ-jȗȉju-ȉju-jȕdùove umȍju àvlijuDȕv pȗstdȕv vȅsēlgȉzdāvklȉktāvȈju- ȉju-jȕdȕva tarabánadȍk mi je dȃnaTísno ȉmeTísno mi ȉmeu trīmȕ mi vȉtārnjȉve u màgliBlȁtān mi krȕgládno mi ȉmeìzgubīt drȕmPȉsnīkuVlàdimīru KȍvačićuFȁljen Ȉs’iz šȃša i drézgēpȉvajē ti lȉnjācii mȁnjići mr̀tvīmãlē ríkei sȕze se gùtajēi jȉtkā se prĩsnēmãsnē crǹicēkrȃdōmlȃdōm òrasa zȁdnjēgbez àvlijē i ćùprijēbez ȁjnforta i klùpicēŠtà ću ti pripovídatštà ću ti kãstmoj pȉsnīčeSvȅ si rȅkōsvȅvȉdijōsvȅ znȏZnȏ si da će svȅ umti da je nȁša jedĩnā drúgaSmȑtSmȑtSmȑtHrvatska revija 2/201357

Neobjavljena hrvatska književnostVȁnjaVȁnji RȁdaušuVȁnja je rȅkō nȏšto nȉko nĩVȁnja je znȏVȁnji je sȁmo bílo žȏi Slavírai Spȁčvēi mãsnē crǹicēi tȋla i rȕvai siròtinjē bez krȕvaVȁnju je pȅkložerȁvō sȗncesȗnce kalàisānōpod kȍjīm je rãsōi žȉgosō se zȁuvīkZȁuvīkMòlitvaU kècelji polũpāno stàkloak mõrāmnòsitod kapēlȇ do kapēlȇȕvik ću trāžȉti ȕzalūd mȉslit drȕmAk mõrāmblȁto dòbitčȉžme ću zapr̄ljȁtòpānke zamūsȁtod krstòpūćādo krstòpūćāak mõrāmAl zvīzdȅ ćemòlitvudȁtSȗv drȕmNa sũvōmdrùmuzȁtrpāla mepràšinaU òčimātrȗnjēu ùšimāpljȅvaVȋ i nȋTȁm i nȁmVȕd i nȕdNȉkudSȗvdrȕmDȅ miDȅ mida nè vidīmȍči blȁtnēNjȅkud da õdāmdo kràjēvāȁtārā prȅorānīDȅ miVȉdit ìzgubītu ckvuna bríguU zamsītōm vūlȕmi rȗke zàrobītēPlȁkat ne mòguDȅ mizèmljanē sȕzeU zȅmlju unĩćU zȅmlju ću unĩćiz zemljẽ izãćzemljȁnē ȍči vȉditmȑkē brázde jȉstZȅmlju ću slīdȉtzemljànit se zèmljōmpripovīdȁt zȅmljuZȅmlju ću čȕtzemljȉ se vrātȉtzemljȁ bȉtRavnìciDa bȕdēmpočimȃjla žȉturõžīm sȕncokrētupȕstīm glȃsravnìcijoš jedànpūtpa da se prȅkrijēmcrnȉcōmŠȁmca-lȁmcaOd zemlje͂do drùmaod drùmado šȁmcaod šȁmcado zemljẽpȍd zemljẽKȅroviPo pȏl drùmakȅrovi cnīiskẽzītipovījȁjē mene do dȃnado nȍći tȅrajē meŠȁmac gládančȅkā da upādȇmu mrȃkGrīzȗ melȃžnī pulíniNapomena autoriceOvaj su izričaj nadahnuli ikavski štokavskigovori slavonskoga dijalekta okoliceVinkovaca i Đakova, njihov trag u djelimaI. Kozarca, J. Ivakića, V. Kovačića i V. Radaušate u usmenoj književnosti. Baštinjenijezik nametnuo mi je izražajna ograničenja,koja sam shvatila kao izazov. Mogu li govorislavonskoga dijalekta biti jezičnom građomi izvan okvira pučkog pjesništva, prosuditće čitatelj. Kao pripadnica jedne od posljednjihgeneracija koje su sa slavonskodijalektalnimgovorima bile u izravnome dodiruprije njihova znatnog mijenjanja pod utjecajemstandardnoga jezika, željela sam upozoritina njihovo jezično bogatstvo i ljepotu.58Hrvatska revija 2/2013

Neobjavljena hrvatska književnostRječnikajdũk (mađ.), odmetnik, nasilnikȁjnfort (njem.), velika ulaznavrata, velika vežaȁldumāš (tur.-kupiti, mađ.),čašćenje nakon sklopljena iliobavljena poslaȁmbār (tur.), spremište za ljetinuȁndrak (grč.), korov, prenesenovragàvlija (tur.), dvorištebadàva (perz., tur.), uzaludbášča (perz.), vrtbèšika (tur.), kolijevkabĩle ȍblatne, vrsta kolačabòstan (perz.), nasad dinja ilubenicacebȃljka, ljuljačkacèrpić (tur.), nepečena opeka zagradnju kućačȏrda (mađ. slavizam), krdo,stadoćȕmāv (tur.), budalastćùprija (tur.), mostdèran, nestašan dječak ili mladićdóšljo, pridošlica, doseljenik;često pejorativno značenjedȕvār (perz.), ziddžàba (tur.), uzaludđéram (tur.), vrsta bunaraȅgede (mađ.), violinafiškãl (njem.), odvjetnik, reg.razg. onaj koji se rado pravda,dokazuje da je u pravufȕrtōm (njem), stalno, uvijekgnjȅsti (praslav.), gnječitigȑstāv, prljavgȕrāv, grbav, pogrbljenȉju-jȕ, usklik, uobičajenošokačko podvikivanje u kolui veselim prigodamaȉrošiti se (perz.), gizdati se, pravitise važanjȁbučica, rajčicajatàgān (tur.), velik, zakrivljennožjíditi se, ljutiti sekalàisānō (tur.), kao od kalaja, tj.kositrakãsti, kazati, rećikastróla (tal.), kuhinjska posudakècelja (mađ.), pregačakȇr (grč.), paskériti se, veseliti se predsviračima (često i uz novčanedarove)kȉka (praslav.), kosakobìlāš (prasl.), drvena škrinjakórpice, vrsta kolača, masnotijesto punjeno nadjevomkožúšak, ženski kožni i krzneniurešeni prslukkròfne (njem.), vrsta kolača oddizanoga tijestakrstòpūćē, raskrižjekùćār, izdvojena jednosobnakućicalȁbrte (lat.), usnelȃndrati (njem.), skitatilȃrmati (njem.), vikatilénija (lat.), poljski kolni putlȅsa (ljesa) (prasl.), dvorišna vrataod kolja, prućalondóneri, vrsta kolačalȕćkast, luckastmȁnjić, vrsta ribemàsnica, vrsta kolača od dizanogtijesta s nadjevommìsīr (tur.), vrsta tkanine zaizradu šokačkoga tradicijskogruhamuškàtl, vrsta ukrasnogakultiviranog cvijećanačĩčkān, poput ručno pletenečarape s uresom zvanimčičaknȁćve (praslav.), drveno korito zamiješenje kruhanàmolovati (njem.), obojitinàšlīngān (njem.), od rupičanog iovijanog tkanjaodjãzīto, otključano, otvorenoopàklija, pelerina od ovčje kožekoja s unutarnje strane imarunoȏš, hoćešòtarak, ubrus, ručnikpárati njȉvu, oratipekmezári, vrsta kolačapètrōvka, vrsta domaće jabukepočimȃjla, žena koja započinjepjevanjepȍderanē gȁće, vrsta kolača oddizanog tijesta prženog uvreloj mastipomáda (fr.), krema za njegu licapùlīn (mađ.), u Šokadiji naziv zahrvatskoga ovčararȃjtati (njem.), dovesti u nered;rasipati novacrázdīlnīk, nasljednik dijelaimanja nakon razdjeljivanjaobiteljskih zadrugarójtānka (mađ.), vrsta marame izšokačkoga narodnog ruharóžiti, rožnjáčiti, pjevati nanarodni, grleni načinrúdo, dio kolne zaprege(na) sabȃjle (ar.), zoromskalíne (lat.), stubeskúte, dio tradicijskog ruha odtkanoga platnaspŕdati se, rugati sesr̀mān (tur.), od srebrnih nitisvilénac, vrsta tkanine za izradušokačkoga narodnog ruhasústati, umoriti sešȁmac (njem.), jarakšȁmca-lȁmca, dječja igrapreskakanja jarkašȁntāv (mađ.), šepavšàraglje (njem.), ogradazaprežnih kolašifonjẽr (fr.), ormaršlȁjbok (njem.), novčanikšlàjer (njem.), veoškàtulja (srlat.), kutijatȃl, naslijeđeni dio zemljetàraba (tur.), plottaràbān, vrsta šokačkoga kola,prenes. veseljetaràna (tur.), mrvičasto tijestotòčak, kotačtrȕljāv, poderanùborak, vrsta drvene posudeùflekati (njem.), umrljati seulãr (tur.), povodac za konjausípati se, zadihati seùspēntrati se, uzverati seutúšiti, ugušitiȕtvāj (mađ.), pašnjakuvrtȃna, vrsta kolača od dizanogtijesta s nadjevomvr̀šika, vrh krošnjevũl, konaczabȃvljati (nekomu), zamjeratizabȃrdati, zaboravitižàlfija (tal.), biljka kaduljažèrav, konj sive bojeHrvatska revija 2/201359

Kronika: Evo Hrvatske (Croatie, la voici)Mislav JežićIvan Meštrovićkod RodinaZdenac života (1905) u predvorju dijela Rodinova muzeja u neogotičkoj kapeliciokviru festivala hrvatske kulture u Francuskoj Croatie,la voici održano je šezdesetak kulturnih događa-Uja u Francuskoj. Među najznatnijima su izložbe hrvatskeumjetnosti: izložba hrvatske srednjovjekovne umjetnostiu Muzeju Cluny i izložba izabranih Meštrovićevih djela uRodinovu muzeju u Parizu.Rodinov je muzej smješten u Palači Biron, Hôtel Biron,iz 18. stoljeća u ulici Varenne s neogotičkom kapelicom iz19. stoljeća. Auguste Rodin unajmio je tu palaču od 1904.do svoje smrti 1917., u njoj je živio i tu je izlagao svoja djela.Iz njena se vrta krasno vidi Dôme des Invalides, najljepšaklasicistička crkva iz doba Luja XIV., koju je Napoleonpretvorio u mauzolej, a najpoznatija je kao grobnica Napoleonovaod vremena Napoleona III.Meštrović je nakon studija u Beču boravio u Parizu između1908. i 1910. Već se je prije, s devetnaest godina, sreos Rodinom 1902. u Beču. U Parizu je održavao vezu s njime,a ona se nastavila i poslije. U katalogu izložbe prevedenaje njihova korespondencija između 1909. i 1914.Rodinov muzej obuhvaća Palaču Biron, neogotičku kapelicui vrt. U Palači se izlažu Rodinove skulpture, uglavnommanjega formata, studije za skulpture i radovi nekihučenika. U kapelici se postavljaju izložbe, tako je od lipnja2012. do ožujka 2013. bila postavljena izložba o Puti i60Hrvatska revija 2/2013

Kronika: Evo Hrvatske (Croatie, la voici)Ivan Krstitelj (1954) u Cour d’honneur, prvi zdesna, predprozorom prigradnje kapeliciJob (1946) u vrtu zdesna pred Dôme des Invalides vrlo jeizražajan i može buditi mnoge asocijacije od Luja XIV., prekoNapoleona i Ilirskih provincija, do Rodina i do naših dana u očimahrvatskih, francuskih i drugih posjetiteljamramoru u Rodinovoj skulpturi. U vrtu stoje neke od najmonumentalnijihi najvažnijih Rodinovih brončanih skulptura:Mislilac, Građani Calaisa, Vrata pakla, Eva, Ugolino injegova djeca, spomenik Victoru Hugou i druga.U taj su prostor od 18. rujna 2012. do Sveta tri kralja2013. ušla i izabrana Meštrovićeva djela, oglašena na plakatuu kapelici ravnopravno izložbi o Puti i mramoru u Rodinakao Ivan Meštrović kod Rodina. Hrvatska izražajnost.U kapelici su bili izloženi sadreni odljev Zdenca života, kojise sjajno nosio s Rodinovim skulpturama na izložbi, međukojima je možda najslavnija Poljubac, te mala Meštrovićevastudija za Psihu i stilizirani portret kipara Rodina pri radu.Kada se izađe iz kapelice, ulazi se u Cour d’honneur»Počasno dvorište« pred Palačom. Tu je bilo postavljenojoš devet Meštrovićevih skulptura. Gledajući u pročelje,zdesna od kapelice prema Palači Ivan Krstitelj, Job i Ženau grču. Na suprotnoj strani, slijeva, Antejeva desnica, Laokoontmojih dana i Timor Dei činili su jednu skupinu, aprema Palači je bila izložena i Vestalka. Pred pročeljem Palačezdesna bila je Perzefona, a slijeva Daleki akordi.Uz izložbu objavljen je i vrlo ukusan i obavijestan katalogIvan Meštrović chez Rodin. L’expression croate u izdanjuMusée Rodin na francuskome i engleskome. Proslov supotpisale glavne povjerenice za festival Hrvatske u Francu-Hrvatska revija 2/201361

Kronika: Evo Hrvatske (Croatie, la voici)Žena u grču (1929) pred stošcima čempresa i pred Dôme des Invalidesreprezentativno odabrani i doista dostojno postavljeni naizložbi i predstavljeni plakatom i katalogom.U dijelu Muzeja vezanom uz neogotičku kapelicu Zdenacživota (Beč, 1905) dominirao je predvorjem prostornoi svojom ljepotom i višeznačnom simbolikom sa senzibilitetomi refleksivnošću secesije i moderne, mala brončanastudija Psihe (Zagreb, 1926–1927) najavila je kasnije brončaneskuplture, a Auguste Rodin pri radu (Rim, 1914) simboličkije definirao temu izložbe: Meštrovića kod Rodina.Kada se izišlo iz toga predvorja u vrt, odnosno u Počasnodvorište, izlošci su se mogli obići u smislu kazaljke nasatu pa se od izložaka vremenski najbližih Zdencu života(1905) s istočne strane, a to su Timor Dei (1904), Laokoontmojih dana (1905) i Antejeva desnica (1908), koji čine jednuskupinu, išlo redom, uz samo jednu iznimku, prema svemlađima: prema Palači je bila Vestalka (1917), pred pročeljemPalače Daleki akordi (1918) pa Perzefona (1946), a sazapadne strane Žena u grču (1929), Job (1946) i, na krajupred povratak u predvorje kapelice, Ivan Krstitelj (1954).No sagledavajući dio izložbe u Počasnome dvorištu kaocjelinu, mogla se ona vidjeti i na drugi način. Izlazeći izpredvorja kapelice, otvara se, naime, pogled na pročelje PalačeBiron, pred kojim su stajali zdesna Perzefona (1946), aslijeva Daleki akordi (1918), obje nastale u Rimu u razmaskojIsabelle Delage i Seadeta Midžić. Kratak Uvod potpisalisu Andro Krstulović Opara, ravnatelj Meštrovićevih muzeja,viši kustos, i Catherine Chevilot, ravnateljica MuzejaRodin, viša kustosica, s francuske strane.Glavni tekst u katalogu Ja sam kipar jer ne mogu bitidrugo (navod iz Meštrovićeva pisma Kršnjavomu) napisalaje Ljiljana Čerina, viša kustosica. Korespondenciju izmeđuMeštrovića i Rodina priredila je Véronique Mattiussi sasuradnicima iz Francuske i Hrvatske. U katalogu je objavljenoi Nešto uspomena na Rodina Ivana Meštrovića s uvodomLjiljane Čerine. Kronologiju i Izabranu bibliografijupriredile su Ljiljana Čerina i Barbara Vujanović. Katalogsadrži ilustracije Meštrovićevih djela i fotografije iz Meštrovićevaživota, od kojih se neke rijetko mogu naći.Postavu izložbe doista se može odati priznanje. Još je1969. održana retrospektiva Meštrovića u Muzeju Rodin.U okviru festivala Hrvatske izabrano je dvanaest djela dapredstavljaju Meštrovićev opus u dijalogu s Rodinovim.Sva su djela kipovi u bronci iz muzeja u Splitu i Zagrebu,samo je Zdenac života sadreni odljev iz Gliptoteke, koji jedobro korespondirao s Rodinovim bijelim mramornimskulpturama na izložbi. Ostali brončani kipovi odgovaralisu Rodinovim brončanim kipovima u vrtu Muzeja. Bezobzira na malobrojnost, Meštrovićevi su kipovi bili vrlo62Hrvatska revija 2/2013

Kronika: Evo Hrvatske (Croatie, la voici)Perzefona (1946) pred ulazom Palače BironPerzefona: pogled od Palače prema ulazu u Počasno dvorište. Zdesna u kutu vidise skupina Meštrovićevih skulptura: Laokoont naših dana (1905), Antejeva desnica(1908) i Timor Dei (1904)Hrvatska revija 2/201363

Kronika: Evo Hrvatske (Croatie, la voici)Meštrovićev Auguste Rodin pri radu (1914) u predvorju kapeliceDaleki akordi (1918) pred ulazom Palače Bironku od 28 godina od kraja Prvoga do kraja Drugoga svjetskogarata, i uokvirivali ulaz u Palaču.Do njih su s desne, zapadne, strane vodili Ivan Krstitelj(Syracuse, NY, 1954), Job (također Rim, 1946) i Žena u grču(Zagreb, 1929): hrvatski posjetitelj mogao je pomisliti napovijesne događaje koji su prethodili tim skulpturama kojeizražuju patnju: na ubojstvo Sjepana Radića 1928. i završetakDrugoga svjetskoga rata 1945., nakon kojega je Meštrovićostao u egzilu do smrti 1963., posjetivši Hrvatsku samojednom 1959. godine. Ivana je Krstitelja izradio dvije godinenakon što je Alojzije Stepinac proglašen kardinalom,a u godini kada je sam primio američko državljanstvo odPredsjednika Eisenhowera. Francuskoga posjetitelja moglaje potaknuti na povijesne primisli i pozadina tih skulpturana zapadu: pozlaćeni Dôme des Invalides posvećen onemoćalimi osakaćenim veteranima ratova Luja XIV., zatimNapoleonovim vojskovođama i, napokon, Napoleonu samomu;dakle, posvećen vremenu kada su i neki Hrvati služiliu francuskoj vojsci i donijeli modu rubaca oko vrata uFrancusku, ili kada su se Zrinski i Frankopan uzalud obraćalifrancuskomu kralju za pomoć i savez, te drugomu vremenukada je mnogo Hrvata služilo u francuskim postrojbama,i to iz dijela Hrvatske koji je bio neposredno podfrancuskom upravom, Ilirskih provincija, a to je bila cijelaDalmacija i Istra pa sve do južne obale Save kod Zagreba.Osim povijesnih asocijacija, nametale su se, naravno, iopće misaone asocijacije: njih je poticao i vrlo sugestivansmještaj Joba i Žene u grču u trokutu sa sjajnim RodinovimMisliocem koji je potonuo u misli nad vratima Pakla. NizMeštrovićevih skulptura na zapadu Cour d’honneur završavaoje simbolično Perzefonom iz iste godine iz koje je iJob, i njenim vapajem iz podzemlja k nebesima, koji djelujei lijepo i potresno u isti mah.Ako auktori izložbe nisu mislili na te asocijacije, nevjerojatnoje kako su se složili prostorni i simbolički odnosina njoj!S lijeve stane, istočne, Počasnoga dvorišta prvo se nalazilaskupina skulptura koje se, kako je spomenuto, vremenskipovezuju sa Zdencem života i odražuju srodnu senzibilnosti refleksivnost na prijelazu stoljeća: Laokoont našihdana (Beč, 1905), Antejeva desnica (Pariz, 1908) i TimorDei (Beč, 1904). To su skulpture koje pripadaju bečkoj secesiji,ali imaju srodnosti i s preokupacijama Rodina, osobitos obzirom na njegovu obuzetost Danteom, a i po oblikovanjupokazuju zašto je Meštroviću Rodin, kojega je većbio i sreo 1902. u Beču, mogao biti ne samo uzor u izvrsno-64Hrvatska revija 2/2013

Kronika: Evo Hrvatske (Croatie, la voici)Žena u grču i Job smješteni su u trokut s Rodinovim Misliocem(nad vratima Pakla): vrlo dojmljiv postavsti nego i doživljajno vrlo blizak, kao i francuski simbolizamopćenito bečkoj secesiji i hrvatskoj moderni. Moglo bise tematski pomišljati i na odnos izražajne simboličke skulpturegoleme noge koja gazi ljude i djecu, koji se očajničkipokušavaju uspeti po njoj, Timor Dei, i točno pola stoljećamlađega Ivana Krstitelja nasuprot njoj kao na odnosizmeđu poganstva i kršćanske nade, svijeta smrti i svijetaobnovljenoga života, što je oboje zaokupljalo Meštrovića.Te tri skulpture u postavu izložbe temom su nekako odgovaraleslikama patnje na dijagonalno suprotnoj stranipristup noga Počasnoga dvorišta.Potom su slijedile s te, istočne, strane još dvije skulpture:smirena i zadubljena Vestalka (1917), nastala u Francuskoj,u Cannesu, i Daleki akordi (1918) bliski po vremenu,nastali u Rimu, i ispunjeni stiliziranom glazbom i skladomjoš neiznevjerenih nada iz onoga vremena. No, ako se gledajusub specie aeternitatis, a ne u povijesnome vremenu,Vestalka i Daleki akordi u kontekstu su ove izložbe bili protutežaslikama patnje sa zapadne strane pristupnoga Počasnogadvorišta, osobito nasuprotnima Ženi u grču i Prozerpini,i dijagonalno odgovarali nadi koju je otvarao IvanKrstitelj na suprotnome kraju Dvorišta, na početku puta odkapelice do Palače, ili na završetku povratka do kapelice.Jesu li auktori izložbe na to mislili ili nijesu, teško je reći,ali uspjelo im je posjetioce navesti na takve misli o sadržajimaMeštrovićeve umjetnosti.Treba odati još jednom iskreno priznanje auktorimaizložbe, pretpostavljam višoj kustosici Ljiljani Čerini i njenimhrvatskim i francuskim suradnicima i pokroviteljima,na vrlo promišljenu i nadahnutu postavu izložbe koja jeuspjela otkriti smisao umjetnosti koju je izlagala! IzložbaMeštrovićevih odabranih dvanaest skulptura u Parizu – jeli broj slučajan? – dostojno je postavljena i dostojno je pokazalavrsnoću velikoga hrvatskoga kipara, čak i kada sesuočila s vrsnoćom njegova možda najvećega živućega učitelja.Pokazala je i veze i utjecaj, ali i razliku i posebnost.Pokazala je susret i dijalog do kojega je došlo za njihovaživota, ali uspostavila i vječan dijalog između umjetnostiRodina i Meštrovića. I uz to u izuzetnome i znakovitomeprostoru vrta Rodinova muzeja uspostavila još mnogopovijesnih i natpovijesnih veza koje obogaćuju posjetiteljaasocijacijama i uvidima u Meštrovićevu umjetnost, njenodnos s Rodinovom, ali i u životni smisao umjetnosti, a takvemisli i doživljaje može potaknuti samo velika umjetnost.•Hrvatska revija 2/201365

Kronika: Evo Hrvatske (Croatie, la voici)Ivana Šijaković i Petra BiskupPartnerstvo FestivalaFestival hrvatske kulture u Francuskoji Festival svjetske glazbe u ParizuGodina 2012. u znaku predstavljanjahrvatske kulture u FrancuskojKlapa Ćakulone u Cabaret SauvageHrvatskoj je 2012. pripala mogućnost i čast predstavljanjatradicije i suvremenosti svoje kulture na francuskomtlu. Manifestacijom Kulturna sezona Francuska jošod 1985. godine ugošćuje i predstavlja kulturno bogatstvoodabrane strane zemlje. U sklopu iste manifestacijeHrvatskoj je 2012. posvećen festival naziva Croatie, la voici,koji se od rujna 2012. do početka 2013. održavao na45 francuskih lokacija. U više od 60 organiziranih događanjafrancuskoj su javnosti pritom predstavljena umjetničkaostvarenja iz hrvatske baštine, književnosti, glazbe, filma,kazališta, plesa, dizajna, sve do gastronomije, gospodarstva,sporta i turizma. Festival je službeno otvoren 9. listopada,kada su u muzeju Cluny predsjednici Ivo Josipovići François Hollande otvorili izložbu remek-djela hrvatskesrednjovjekovne umjetnosti. O atraktivnosti festivalskeponude svjedoče i izložbe hrvatskih fotografija prema odabiruPetera Knappa, poznatih skulptura Ivana Meštrovića,kao i ona hrvatskoga Apoksiomena u pariškome Louvreu.Istih je dana u Parizu otvoren trinaesti Villes des musiquesdu monde – Festival svjetske glazbe, kojemu je svrhau mjesec jesenskih dana predstaviti glazbu iz cijeloga svijeta.Osobitu pozornost taj festival pridaje isprepletenostitradicionalne i suvremene glazbe pa je uz partnerstvo s festivalomCroatie, la voici takva idejna koncepcija dovela dojoš jednoga hrvatskoga gostovanja u Parizu. Riječ je, naime,o glazbenim koncertima hrvatskih pjevača Zlatana StipišićaGibonnija i Darka Rundeka te o prilici da se pariškojpublici predstave dvije hrvatske klape: ženska klapa Ćakulonei muška Grdelin. Na pragu ulaska Hrvatske u Europskuuniju hrvatska je kultura tako imala čast na francuskojsceni predstaviti jedinstveni fenomen klapskoga pjevanja,koji bi ubrzo trebao biti uvršten na UNESCO-ov popissvjetske nematerijalne kulturne baštine.Ženska klapa ĆakuloneŽenska klapa Ćakulone već 11 godina aktivno i kontinuiranoradi na projektima očuvanja hrvatske nematerijalnekulturne baštine. Motivirana pronalaskom gotovo zaboravljenihnapjeva, dosad je sudjelovala u nizu projekataposvećenih klapskoj pjesmi. Nakon objavljenih albuma Zaprećonaiskra (2006) i Divici Mariji (2010), započela je radna trećem nosaču zvuka koji će sadržavati narodne uspavankeiz raznih dijelova Hrvatske. Posebno je zadovoljstvoKlapi uvijek značilo međunarodno širenje klapske pjesme.Sudjelovala je i osvojila zlatne plakete na festivalima u Bratislavii Rimu, a povezanost s francuskom kulturnom javnostizapočela je ove godine na festivalu Printemps Balkaniqueu Normandiji. Održala je tako koncerte u gradovimaCaen, Colombelles i Falaise te francuskoj publici ponudilaizvedbu repertoara narodnih napjeva, skladbi i klapskihobrada. Klapa se rado odazvala i na čin otvaranja festivalaVilles des musiques du monde, gdje je s ponosom predstavilahrvatsku tradicionalnu klapsku glazbu svojom glazbenomraznolikošću i bogatstvom. Učinila je to zajednosa zagrebačkom muškom klapom Grdelin, koja je u jedanaestgodina postojanja zauzela ugledno mjesto na hrvatskojklapskoj sceni. Na njezinu repertoaru mogu se pronaćiizvorni dalmatinski napjevi, skladbe i obrade popularnihpjesama. Pri odabiru programa klapa Grdelin osobito senadahnjuje bogatom glazbenom baštinom Splita i okolice.Vještinu muziciranja redovito pokazuje na različitimdomaćim festivalima i klapskim smotrama, a zbog svoje66Hrvatska revija 2/2013

Kronika: Evo Hrvatske (Croatie, la voici)kvalitete često gostuje u inozemstvu. Klapsko je pjevanje usvojim početcima bilo isključivo muška tradicija. Može sestoga reći da starija povijest, a time i bogatiji te raznovrsnijirepertoar čine muško klapsko pjevanje reprezentativnijimi popularnijim oblikom takva glazbenoga komuniciranja.Posebnost nastupa na Festivalu svjetske glazbe očituje seupravo u danoj mogućnosti da se inozemnoj publici predstavei ženska i muška tradicija klapske pjesme.Naziv festivala Villes des musiques du monde povezujepojmove glazbe i grada. U tom je naslovu mjesto pronašlai klapska pjesma koja svoje začetke nalazi u urbanim sredinama.Pokazala se kao bitan i prepoznatljiv segment gradskihglazbi svijeta, a to je dokazalo i iznenađujuće poznavanječlanova baskijskoga ansambla Anaiki hrvatske klapskeuspješnice Vilo moja. Pariški nastup ostavio je na članiceklape jak dojam te nam je drago što dojmove možemo podijelitiupravo s čitateljima Hrvatske revije.Festival svjetske glazbeKlapa Grdelin u ParizuProgram otvorenja Festivala svjetske glazbe započeo jepjesmom uz Seinu, u sjeveroistočnom dijelu Pariza, na doku– ili, kako »klapaši« vole reći, »na mulu«.Iako nam je more bilo kilometrima daleko, dopustilismo da nas brodovi i (u tadašnjem slučaju riječna) vodapodsjete na more, koje je klapskoj pjesmi tematski vrlosvojstveno. Nastup smo stoga otvorile narodnim klapskimpjesmama Ribar plete mrižu svoju (obr. Ljubo Stipišić) iMore moje (obr. Dinko Fio). Odabir takva početka koncertaima i dimenziju svojevrsnoga in memoriam dvojici velikanaklapske pjesme, koji su nas napustili 2011. godine.Uvijek ćemo pamtiti njihov doprinos klapskoj pjesmi i hrvatskojtradicijskoj glazbi uopće. Njihove umjetničke radovena svojem repertoaru ima i klapa Grdelin, koja je ovomprigodom izvela Fiove obrade U poju se mala i Ponistra jedrivo te Žilju moj i Vrati se mili ćale Ljube Stipišića.S druge strane Seine naslućivala se jeka Zvončara izMuna. Nakon pjesama na doku koje su obznanile aktualnifestival, svi smo se zajedno ukrcali na novu, brodskupozornicu. Uz klape, na brodu je nastupio i muški baskijskiansambl Anaiki. Zanimljiva koncepcija nastupa bila jeupravo izmjena raznolikih izvornih, hrvatskih i baskijskihpjesama. Naši glasovi odzvanjali su obalama rijeke te pozivalipubliku na upoznavanje nove, za nju egzotične i nesvakidašnjeglazbe. Ploveći romantičnim ozračjem Seine,prirodno su se nametnule pjesme koje pjevaju o ljubavi –najčešćem motivu klapske pjesme. Opjevali smo različiteljubavne sudbine, od iščekivanja – Bila golubice (obr. PetarCvitanović), O jablane moj visoki (obr. Marko Rogošić) dosretne ljubavi – Grlica je zapivala (obr. Dinko Fio). Bilo jetu i onih s tužnijim završetkom, poput Kanela cvite (obr.Dinko Fio) i Ma ‘ko san sirota (obr. Joško Ćaleta). Eteričnojatmosferi bile su prikladne i narodne uspavanke, pa se publikaimala priliku upoznati s tradicijskim zvukovima intimnogaobiteljskoga kruga. Tom prigodom odlučile smose za dvije efektne uspavanke u obradi Joška Ćalete, konavoskuNani, nani Miho mali i istarsku Što to gori škriplje.Cjelinu narodnih napjeva zaokružile smo klapskim klasikomZaspalo je siroče (obr. Joško Ćaleta). Ta pjesma, kojase često pjevala kao uspavanka, u svojoj biti reflektira povremenutugu utkanu u onodobni dalmatinski život. Okupljenisu čuli i mušku izvedbu narodnih napjeva, pa su takoGrdelini zapjevali Jedva čekam tamne noći (obr. SilvijeBombardelli) sa zanimljivim harmonijskim rješenjima, Tijabi te zaboravit (obr. Nikola Buble), Ano, Ano (obr. AnteBarbača), Dobra večer uzorita (obr. Jakov Gotovac) i Izreslaruža rumena (obr. Rajmir Kraljević). Važno je naglasitikako smo nastup s namjerom otvorili narodnim napjevima,odnosno tradicijskim pjesmama koje prikazuju hrvatskukulturnu i glazbenu posebnost. Takve pjesme nepoznatogautora zapisali su hrvatski etnomuzikolozi u različitimkrajevima Dalmacije te oni prvi svjedoče bogatstvo hrvatsketradicijske glazbe. Nakon što smo francusku publikuupoznali s temeljem klapskoga pjevanja, logičan je slijedbio prikazati i transformacije koje klapsko pjevanje doživljavaposljednjih godina. Klape tako postaju moderne klape,pa danas (osim tradicijske glazbe) istražuju i popularnuglazbu te na taj način u pravilu vješto okušavaju svoje mogućnosti.Primjer takva repertoara odlučili smo pokazatina trećoj pariškoj pozornici u 19. arondismanu, klubu CabaretSauvage.Večer zabavnoga karaktera s pop prizvukom otvorilesmo klapskim obradama pjesama hrvatske popularnoglazbenescene: Zar je voljeti grijeh (obr. Agneza Radonić), Prijesvitanja (obr. Joško Ćaleta), Pofrajat ću život (obr. AgnezaRadonić), Ča si nebo na me bisno (obr. Agneza Radonić),Prije sna (obr. Joško Ćaleta) i Neusnule noći (obr. Miho Bulić).Klapa Grdelin izvela je obrade hitova Konobo moja,Lipote gladan, jubavi žedan, Vilo moja (obr. Ivica Frleta),Pismo moja (obr. Mojmir Čačija) te obradu pjesme Ludomore iz 1982. godine, koja kao dio projekta Split na klapskinačin označava i prvi ozbiljniji izlet klapa u područjepopularne glazbe. Ostvarenje obostranog utjecaja glazbenetradicije i urbanosti nastavljeno je nastupima eminentnihhrvatskih glazbenika, sastava Darko Rundek&Cargo trio teZlatana Stipišića Gibonnija. Osobno zadovoljstvo pjevanjasvakako je jače i posebnije kada glazbeni nastup poprimidimenziju uspješne promocije hrvatske klapske pjesme uinozemstvu. Hrvatska glazba tada zaista postaje dio jedneglobalne glazbe, čuvajući i dalje svoju narodnu posebnost.Vjerujemo kako će uloga klapa u tom zadatku imati nastavaki u drugim zemljama te mu se iskreno radujemo. •Hrvatska revija 2/201367

ObljetniceTatjana ČunkoKako je klavir »pojeo«književnika i skladatelja,a iznjedrio profesorai koncertantaRazgovor s professorom emeritusom Vladimirom Krpanom upovodu njegova 75. rođendana, koji je proslavio recitalom uHrvatskome glazbenom zavodu, 11. siječnja 2013.Professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu i jedan od najuglednijihhrvatskih pijanista, Vladimir Krpan, proslavioje 11. siječnja ove godine 75. rođendan recitalom uHrvatskome glazbenom zavodu. Klavir je diplomirao naMuzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu prof. SvetislavaStančića (1960), a magistrirao na Accademia di S. Cecilia uRimu, u razredu prof. Carla Zecchija. Usavršavao se u Rimu(klavir i komornu glazbu kod prof. Guida Agostija, klavirkod prof. Renza Silvestrija, muzikologiju kod prof. LuigijaRonge), Sieni (klavir kod prof. Guida Agostija) te uArezzu, Sieni, Bergamu i Luganu (klavir kod prof. ArturaBenedettija Michelangelija). Koncertirao je u svim europskimzemljama, SAD-u, Rusiji, na Bliskom istoku, u Indiji,Sjevernoj i Južnoj Koreji te na Tajlandu. Utemeljio je klavirskiodjel Visoke muzičke škole u Skoplju (1967), a u Zagrebuje na Muzičkoj akademiji od 1971. do 2008. bio profesorklavira i pročelnik (1997–99. i 2001–03). U 37 godinapedagoškog rada u njegovu je razredu diplomski i poslijediplomskistudij glasovira završilo 76 studenata, najvišeu usporedbi s ostalim kolegama s odjela u cijeloj njegovojpovijesti. Među njima su Predrag Mužijević, Daniela Ćetković,Meri Kavkalevska, Todor Svetiev, Duška Stanojkovska,Anton Potočnik, Suzana Ahmed-Artzt, Katarina Krpan,Srđan Čaldarović, Martina Filjak, Maksim Mrvica,Lana Genc, Petra Gilming, Bruno Vlahek, Attila Mesarić ...Od 1985. član je Glasovirskog trija Orlando (uz violinistaTonka Ninića i violončelista Andreja Petrača), a skćeri Katarinom Krpan svira u klavirskom duetu. Snimioje 20-ak LP ploča i 15 CD-a za razne hrvatske i inozemnediskografske tvrtke te nekoliko tisuća minuta solističke ikomorne glazbe za radijske i televizijske postaje. Autor jetelevizijske sedmosatne serije »Hrvatska glasovirska glazba«i mnogobrojnih stručnih radova, koje objavljuje u hrvatskimi inozemnim stručnim glasilima.Vladimir Krpan na pozornici Hrvatskoga glazbenog zavoda68Hrvatska revija 2/2013

ObljetniceUtemeljitelj je hrvatske i jugoslavenske EPTE (EuropeanPiano Teacher’s Association), Eptina međunarodnogapijanističkog natjecanja za mlade u Osijeku te Međunarodnognatjecanja Svetislav Stančić u Zagrebu za pijaniste do30 godina. Član je žirija međunarodnih pijanističkih natjecanja,a redovito održava majstorske tečajeve u Hrvatskoj iinozemstvu.Niz je godina poticao stvaralaštvo hrvatskih autora zaklavir pa je njegovom inicijativom nastao velik broj ponajboljihhrvatskih skladbi za klavir. Dobitnik je mnogihnagrada, među kojima se ističu one za životno djelo Hrvatskogadruštva glazbenih i plesnih pedagoga (2005) i»Vladimir Nazor« (2005) te Zlatno zvono Hrvatskog društvaglazbenih umjetnika (2008), Porin Hrvatske diskografskeudruge za poseban doprinos hrvatskoj glazbenoj kulturi(2001) i Nagrada grada Zagreba (1995).Odlikovan je odličjem reda Danice hrvatske s likomMarka Marulića za zasluge u kulturi (1995), a za visokaumjetnička dostignuća u kulturnoj suradnji među narodimatalijanski mu je predsjednik Carlo Azzeglio Ciampiuručio nagradu Prometej (2001).Poštovani profesore, neposredan povod našemu razgovorujest vaš 75. rođendan, koji ste proslavili 11. siječnjaove godine recitalom u Hrvatskome glazbenomzavodu, na kojem ste svirali Schumannov ciklus Carnavalte prvu i drugu knjigu Brahmsovih Varijacijana Paganinijevu temu. Koji su bili motivi da pripremitetaj recital? To je pothvat za svako životno doba,pripremanje tako velikog programa.Ja vježbam praktički stalno i tomu se jako čude mojikolege na Akademiji. Uvijek u njihovim očima vidim pitanja:»Što će ti to? Zašto se patiš?«. Djelomice ta aktivnostoko Trija, koja nas stalno sili da uvijek nastojimo napravitineki novi repertoar pa uvijek moram biti u formi, a i Beethovenovesonate me održavaju, rekao bih, »vježbački budnim«.Kad mi je ponuđena prilika da napravim taj koncert– to je bila inicijativa ArtAgenta – prihvatio sam ju mislećida je Hrvatski glazbeni zavod naša kultna dvorana, institucijagdje sam zapravo počeo na neki način svoj profesionalniput pa je možda i u redu da ga ondje i završim.Makar ja ne bih rekla da bi to trebao biti kraj.Točka sa zarezom, recimo. S obzirom na to da su to relativnovisoke godine, danas relativno visoke, a kad sambio mlad užasno visoke – one koji su imali više od šezdeset-šezdesetpet zvali smo starcima. Danas mi se više to nečini … Stvar je u tome da sam se htio jednim koncertom,hommageom, zahvaliti svojim pedagozima na onome štosu mi imali prilike pružiti. To su po meni dva najznačajnijaprofesora u mom životu – Svetislav Stančić i Arturo BenedettiMichelangeli. Činilo mi se zgodno spojiti dvije kompozicije,od kojih sam jednu radio isključivo sa Stančićem– Schumannov Carnaval, a drugu malo sa Stančićem a malos Michelangelijem; jednu koju sam vrlo rijetko svirao, ato je Carnaval i drugu koju sam jako često svirao po cijelomsvijetu i snimio, a to su Brahmsove Varijacije na Paganinijevutemu. Činilo mi se da je to kombinacija koja možezadovoljiti znatiželju današnje publike, ali opet najviše mojihpoznanika, prijatelja i dobronamjernika.Tim ste koncertom, dakle, privremeno zaokružilisvoju životnu priču vezanu uz klavir. Jednom ste miveć pričali kako je došlo do toga da studirate kod legendarnogprofesora Stančića, ali ne znam tko Vas jeprvi »zaljubio« u klavir?Odrastao sam u skladnoj obitelji s različitim odnosomprema glazbi – moja je majka svirala klavir i studiralapjevanje i ona je bila ta koja me je motivirala da sviram,a otac, koji je bio inženjer strojarstva i predavao na Strojarskomfakultetu, nije imao ništa protiv klavira sve dok se radiloo edukaciji. Prvo sam tri godine učio klavir s majkom,a onda u muzičkoj školi s profesoricom Stražnicki te s IromSchwarz. A profesor Stančić, koji je bio na svim produkcijamai koncertima, već je dobro poznavao sve potencijalnekandidate. Nakon prijamnog ispita pristupio mi je i rekaomi da bi me primio u svoju klasu. Ja sam htio profesoru Mačeku,kojega sam poznavao s koncerata, a za Stančića samsamo čuo, nisam ga poznavao. Ipak, prihvatio sam Stančićevuponudu, iako nevoljko, na užas svih kojima sam to priznao;uopće, krenuo sam studirati klavir (imao sam tada 16godina) nekako neodlučno: dijelom jer otac nije bio timeoduševljen, dijelom jer me je puno toga drugoga istovremenozanimalo – puno sam čitao, volio sam pisati, stalnosam pisao poeziju zajedno s Detonijem [koji je također bioStančićev student, op. a.], pisali smo i scenarije, maštali, nadopunjavalise, svašta ... Mislio sam studirati komparativnuknjiževnost na Filozofskom fakultetu – slušao sam predavanjaprof. Ive Hergešića, a zanimala me i kompozicija. Alimalo-pomalo to je sve »pojeo« klavir. Kompozitorske ambicijenekako sam zadovoljio skladajući kadence za koncerteza koje skladatelji nisu sami napisali kadence (za Mozarta,Domenica Puccinija, bio je to djed Giacoma Puccinija,Dittersdorfa), svima su se sviđale, pa i Stančiću, a najponosnijisam na svoju klavirsku verziju hrvatske himne, kojusam za vrijeme Domovinskog rata dao i tiskati.O Stančićevoj i Michelangelijevojškoli i odnosu koncertantnogiskustva i pedagogijeŠto ste naučili od svojih učitelja, što je ono što je Vamaostalo od Stančićeve škole, kao koncertantu i kao pedagogu?Zajednička je značajka obojice pedagoga beskrajnaodanost i ljubav prema glazbi. Ja bih rekao da sam odStančića naučio respektirati glazbenu strukturu, glazbenufakturu, respektirati značaj autora, skladatelja kao nepovrediveosobnosti, kojoj po Stančićevu mišljenju ne trebadodavati preko onoga što se iz notnog teksta dade iščitati.To znači bez ikakvih »kerefeka«, bez nadograđivanja, bezpravljenja važnim, pametnijim od pametnoga i ne biti povodljivza možda nekim stilom izvođenja koji je danas umodi, biti interesantan pod svaku cijenu. Ja to zapravo naHrvatska revija 2/201369

Obljetnicerepertoara nego onog s orkestrom – vi ste zapravo zarobljenifascinacijom klavirskog zvuka, ljepote asocijacija, ljepotealikvota, ljepote pedaliziranja, ljepote fraziranja, ljepotepovezivanja u jednu cjelinu. Sve to što jako olakšava praćenjemuzičke teksture. Kod Stančića je možda taj njegovizrazito jaki naboj istraživanja vertikale, dubine, odnosabasa i diskanta, harmonije i melodije, kontrapunkta – njegaje to jako provociralo i zanimalo – i možda je upravo tubio taj moment koji sam ja našao kod Michelangelija kaokorak naprijed. Respektirati strukturu, respektirati taj fundament,vertikalu, ali dati oblikovni, horizontalni touchékojim vi zapravo uvlačite slušatelja u sfere lakšeg poimanjaglazbene strukture.Među njima je jedna dosta bitna razlika: Stančić je zapravoprestao koncertirati kad se počeo baviti pedagogijom,a Michelangeli je bio aktivni koncertant dokste Vi s njime radili.I on je ostao do kraja života aktivni koncertant, može sekazati da je gotovo pa umro na podiju.S Arturom Benedettijem MichelangelijemPa mislim da ima veliku ulogu, da je intenzivno pijanističkoiskustvo jako važno za klavirskog pedagoga, jošje bolje ako ga ima i u poznim godinama, a to znači dastudenti ili učenici – to se može govoriti za mlade ljudesvih dobi koje zanima napredovanje u svladavanju nekoginstrumenta – mogu i vidjeti što im profesor zapravo radi.Moram reći da je u zadnjoj fazi Stančićeva rada sa mnommožda bilo nekoliko trenutaka kada sam poželio vidjetinjegove ruke. To mi se dogodilo nekoliko puta u Rapsodijina Paganinijevu temu, događalo mi se gotovo permanentnou Beethovenovu Petom koncertu, u Codi zadnjeg stavka,kada nisam uspio riješiti neke stvari, a profesor Stančićme je uporno uvjeravao da će to samo od sebe sjesti, nekaod toga ne pravim kompleks, što nije bilo sasvim istinito,trebalo je nešto znati. Ja sam to poslije sam saznao, čak neni zahvaljujući Michelangeliju, nego prije no što sam došaodo njega. Ali sam morao otići iz Zagreba da bih neke stvarispoznao. Recimo, pitanje prve knjige Brahmsovih Varijacijana Paganinijevu temu, koje nisam radio sa Stančićem,mislim da bih imao potrebu da mi Stančić nešto prosvira.To sam isto morao sam riješiti, tu već pomalo uz pomoćBenedettija Michelangelija, koji je sam postavio vrlo visokekriterije upravo tom kompozicijom, u biti i Carnavalomi s drugim stvarima, ali osobito tim Varijacijama. Njega suone i lansirale negdje 1938. ili 1939. u svjetsku pijanističkuelitu. Znači, odgovor bi bio da je važno da pedagog budeaktivan koncertant ili da je barem bio aktivan koncertantte da zna iz posrednog, ako ne i neposrednog iskustva štoznači određeni problem i, što je jako važno, kako ga riješiti.Mnoge je probleme Stančić znao rješavati, ali su oni završavalis literaturom koju je on svirao do 1927., poslije togaje već bilo malo teže, kad je bila riječ o Debussyju i Ravelu.On je na razini teorije sve to znao, ali, kako nije više svirao,mislim da su tehničke pretpostavke za određeni estetski relevantannivo trebali pijanisti pronalaziti sami. Netko je usnekinačin doživljavam i kao stanovitu kritiku i autorskogdjelovanja – to je jedan od razloga zašto sam na kraju optiraoza klavir kao izražajno sredstvo i za pijanizam, a ne zaskladateljstvo, jer mi se učinilo u vrijeme kada sam sazrijevaoda potreba da se bude originalan pod svaku cijenu zapravolimitira vašu iskrenu namjeru i potrebu za muziciranjemi kondicionira vas da budete en vogue, da budete boljiod drugih, zanimljiviji od drugih pod svaku cijenu zapravostežući remen inspiracije i autohtonoga vlastitoga glazbenognagnuća. To je nešto što je Stančić zapravo propagiraoi što sam ja prihvatio, to je nešto što je, recimo, ja bih rekao,strogi odnos prema notnom tekstu.A Michelangeli?Michelangeli je zapravo nastavak toga. On je često govorio,kad bi mu ljudi oduševljeno dolazili čestitati nakonkoncerata: »Zašto toliko vike oko toga. Sve što sam ja napraviozapisano je između nota«. Ono što je mene kodMichelangelija posebno fasciniralo, kao korak naprijed,njegova je beskrajna potreba za ljepotom tona. To je neštotipično talijanski, mislim da ga ne vrijeđam ako kažem belkantistički.I kod njega je struktura bila važna, ali ne tolikodominantna, a da se ne bi ta talijanska ili, ako hoćete, latinskamelodičnost, odnosno »linijnost« probijala u prvi plan.I zapravo, kad slušate Michelangelija, pogotovo solistički –mislim da se daleko više o njemu sazna iz recitalskog dijelaKoliko je važno za pedagoga imati veliko koncertantnoiskustvo, odnosno u kakvom su odnosu koncertantnoiskustvo i pedagogija?70Hrvatska revija 2/2013

Obljetnicepio, netko je manje uspio, neki su poslije toga išli na usavršavanjeu inozemstvo. Ja sam to vezao za Italiju, neki zaFrancusku, neki vezuju još danas za Rusiju, da bi zapravodoznali ono što je tajna obrtničkog umijeća približavanjainstrumentu, vladanja njime da bi kroz to jedan estetski relevantanrezultat mogao doći do izražaja.Iz Zagreba u Italijuu potragu za znanjemKako ste uopće dospjeli do Michelangelija? Naime,Vaš je obrazovni put u Hrvatskoj bio standardan –upisali ste muzičku školu, položili prijamni na Akademiji,međutim, tada nije bilo baš uobičajeno i jednostavnootići iz Hrvatske, putovati Europom, kakoVam je uspjelo otići u Italiju na daljnje usavršavanje?Ja sam diplomirao 1960. Odmah nakon diplome otišaosam u Sienu, u Accademiju Chigianu, to je jedan ljetnidvomjesečni kurs, to je bila najbolje organizirana akademijaljetnoga tipa, kamo su dolazili stvarno najveći umjetnicitog vremena. Grof Chigi Saracini bio je financijer te akademijei on je osobno poznavao velik broj umjetnika, takoda su dolazili Casals, Segovia, Lorenzi, Agosti, Celibidache,Mainardi ...Kako ste saznali za to? Kako se dolazilo do informacijaprije interneta?Saznao sam zahvaljujući Milku Kelemenu. Jedna grupastudenata, odnosno svježe diplomiranih akademskih muzičaraiz Zagreba uputila se tim njegovim putovima. Tadasam prvi put zapravo prešao granicu tadašnje Jugoslavije inije bilo jednostavno preživjeti u Italiji, bilo bi čak i nemogućeda nismo, netko s više uspjeha netko s manje, položiliprijamne ispite na temelju kojih su se dijelile stipendije.Znači, niste dobili hrvatske stipendije.Vladimir Krpan sa skladateljem Milkom KelemenomSami smo platili put i nekakav provijant za prva dva--tri dana. Znali smo se smijati kolegama iz drugih zemaljakoji bi dolazili tjedan dana prije, isprobavali klavire, našlinajbolje moguće sobe, najbolje restorane, a mi bismo ravnos kolodvora, s koferima došli u salu za audijencije AkademijeChigiane, točno onaj dan kada su nam rekli da dođemo,da ne bismo slučajno potrošili i jednu liru više. Toje moj slučaj: ostavio sam kofer, ušao u salu, odsvirao svojprogram i čekao rezultat ispita. Isto tako i neki drugi mojikolege. Kad su nam objavili da smo primljeni, da imamostipendiju, a morali smo svakako biti na vrhu te liste, jer sustipendije tražili i drugi, kojima i nije trebala, ali to je bilopitanje taštine i prestiža. Bili smo na neki način gledani sasimpatijama jer smo bili prvi »istočnjaci« koji su došli tamo,ali nije to bio presudan razlog, morali ste zbilja dobrosvirati da biste dobili tu stipendiju. Ona nije bila velika, alivas je mogla uz skromne životne navike zadovoljiti za punadva mjeseca. Ja sam to ponovio i godinu dana poslije te jošjedne godine kad je Michelangeli došao tamo. U međuvremenusam naletio na Michelangelija na jednom natjecanjuza koje sam u Sieni doznao da postoji, koje je imalo stanovitutežinu, to je natjecanje Viotti u Vercelliju, kamo samse pojavio već 1961. godine. Nisam dobio nikakvu nagradu,ali sam ušao u drugu etapu, što je bio stanovit uspjeh iu toj sam etapi kao predsjednika komisije sreo BenedettijaMichelangelija, koji se kao posrednikom, misleći da neznam dovoljno talijanski, koristio jednim vrlo uglednimpedagogom iz Poljske, Janom Hoffmanom, koji je takođerbio član komisije i onda me je on upoznao s Michelangelijem,koji mi je rekao da mu se jako sviđaju moj pristup muziciranjui moje tehničke dispozicije te da bi bio voljan dame uzme u svoju privatnu akademiju, koja je u to vrijemebila u Bolzanu. U međuvremenu sam morao riješiti problemvojske, pa sam onda molio za odgodu svog dolaska,za što je pokazao puno razumijevanja. Nakon povratka izvojske tražio sam službenu stipendiju talijanske vlade i dobiosam ju, međutim, ona me obvezivala da upišem studiju tzv. državnoj instituciji, a ne u privatnoj, tako da samse onda okrenuo Santa Ceciliji. Sjećam se nekoliko našihumjetnika koji su ondje bili prije mene, znam da mi je StjepanRadić rekao: »Pazi, nemoj to podcijeniti, nije ti jednostavnopoložiti tamo prijamni ispit, može ti se dogoditi dabude jako velika konkurencija pa da te ne prime, a onda jeproblem što s tom stipendijom«. Međutim je sve prošlo jakodobro na tom prijamnom ispitu i ondje sam se upisaokod Carla Zecchija, kojeg sam inače znao s koncerata u Zagrebu,ne osobno, ali dolazio je s Mainardijem, Janigrom, apoznavao je profesora Stančića, znao je i Mačeka i Šuleka iprimio me je vrlo srdačno i rad s njim na Akademiji SantaCecilia trajao je tri godine. U međuvremenu mi se javioMichelangeli, odgovorivši na jedno moje pismo, i ponov-Hrvatska revija 2/201371

ObljetnicePrigodom dodjele odličja Prometej,kojim je Krpana odlikovaopredsjednik Republike ItalijeCarlo Azzeglio Ciampi za visokaumjetnička dostignuća u kulturnojsuradnji među narodimano me pozvao da dođem, ne više u Bolzano nego u Torino,no i to se zatvorilo – bila je to škola koju je financirao Fiat– jer je Michelangeli bio ‘inzistentna’, da ne kažem konfliktnaosoba i brzo je dolazio u sukob s organizatorima kojisu htjeli raditi cirkus od škole, napraviti reklamu za općinuili za automobile, a on to nije volio i krenuo bi »s pinklecom«dalje, tako da me on na kraju dočekao u Arezzu – toje bila nova »štacija«. Objasnio sam mu svoju situaciju, damoram završiti studij u instituciji državnog značaja, na štose on malo ironično nasmijao, ali ja sam valjda jedini kojemuje on dopustio da tako cirkulira. Putovao sam prvoiz Rima u Arezzo, pa u Veronu, pa u Bergamo te sam imaopriliku odjednom vidjeti razlike u poimanju glazbe izmeđuMichelangelija i Zecchija, komorne glazbe koju sam imaona Santa Ceciliji s Mainardijem te na Konzervatoriju SantaCecilia (instituciji nižega ranga od Akademije), gdje samradio s Renzom Silvestrijem dok nije bila počela akademskagodina, što je u Rimu bilo od veljače do svibnja, kadanisam imao nastavu, pa sam onda išao na Konzervatorij daiskoristim vrijeme što bolje. Upisao sam i studij na Rimskomsveučilištu, jer me zanimala i muzikologija, pa samondje kod Luigija Ronge išao dosta redovito na predavanjai na seminare koje su držali neki vrlo ugledni umjetnicikao Menuhin ili neki muzikolozi kao gostujući profesori,poput Dalhausa. To je trajalo tri godine, a u međuvremenusam počeo ići po natjecanjima koja su imala jako dobarrejting, a i ja sam se na njima jako dobro plasirao, pa su mipočele stizati neke ponude za koncerte, prvo ad personam,a poslije preko jednog menadžera, pa drugoga, koji je biovrlo sposoban – i sam je bio čembalist u ansamblu L’estroarmonico – tako da sam počeo zarađivati i nije mi više bioproblem ostati u Italiji. Nakon 1968. godine sam zahvaljujućitim zaradama nastavio kontakt isključivo s Michelangelijem,bez obzira na to što sam uzeo mjesto u Skoplju,koje mi je u međuvremenu bilo ponuđeno, a poslije toga uZagrebu, taj je kontakt od tih godina trajao sve do Michelangelijevesmrti. Odnos se pretvorio već i u prijateljstvo,nismo više radili, dolazio sam vidjeti kako mu je zdravlje,kako se osjeća, bilo mi je važno održati taj ljudski kontakt,tim prije što su ga svi ostali đaci napustili. Neću ulaziti urazloge za to, vjerojatno zbog njegove preosjetljivosti i prezahtjevnosti,slično kao što je i Stančić bio zahtjevan, pa jeto počelo njegove bivše studente limitirati, hendikepirati,frustrirati. Uglavnom, bio je sam sa svojom sekretaricom ija sam imao potrebu da ga posjećujem i da izbliza slijedimnjegov posljednji period života, za koji znam da nije bio laganjer je njegov način rada, komuniciranja s menadžerimabio do te mjere dramatičan da je imao sve manje i manjepotpisanih ugovora ... Meni je žao što tih posljednjih godinanije bilo menadžera koji bi poticali njegovu aktivnostna snimanju, tako da je relativno malen broj snimki ostaoiza njega u odnosu na neke druge umjetnike koji su se timebavili sustavno.Talijani Vas danas smatraju nasljednikom Michelangelijevapijanizma i pedagogije, njegove škole?Možda to zvuči malo pretenciozno, ali istina je da mnogikolege u Italiji znaju za taj moj kontakt, a i Michelangelije pričao o meni u par navrata, pa se proširila priča, ali suznali da sam ja svaki put kad je riječ bila o nekom intervjuuili u biografskim podacima za svoje koncerte isticaosvoju zahvalnost njemu, pa se to pročulo, makar sam, istovremeno,zadržao kontakte i s nekim pijanistima koji nisubili baš jako skloni Michelangeliju, koji su pripadali u krugZecchijevih učenika, kao što je, recimo, moj veliki prijateljFranco Scala, koji me je pozvao da držim seminare u Bardonecchiji,gdje sam držao seminare dok se nisam osjetioveć malo umornim za ta putovanja, jer to je vrlo daleko,na talijansko-francuskoj granici. To je jedno društvo kojeje zapravo isključivalo Michelangelija iz svojih razmišljanja.Ja sam praktično do zadnjeg dana uspio održati nekakavbalans između tih raznih klanova, jer tu je još bio i klanAgostijevih đaka, gdje je glavna protagonistica bila glasovitapijanistica Maria Tipo, njegova bivša učenica. Nastojaosam održati nekakav mir i taj mi je mir donio na neki načinmanje problema, jer sam imao osjećaj da nisam ni jed-72Hrvatska revija 2/2013

Obljetnicenome od svojih profesora ostao dužan. Isto tako sam jakočesto spominjao i značaj profesora Zecchija, jer kod njegasam i službeno magistrirao, ali mi je ono što sam doživio sBenedettijem Michelangelijem na neki način bila životnaškola, na kojoj sam mu beskrajno zahvalan.Osim u Bardonecchiji, godinama sam u Italiji održavaoseminare i u Udinama, Napulju, Sorrentu … Kada samimao seminare u Napulju, stanovao sam u jednom malomribarskom mjestu, Positanu, gdje sam osnovao glazbenodruštvo Posimuse, koje organizira koncertni život, a prikojem je bila i muzička škola, prvo nekoliko učenika klavira,pa sve više … Mogli su učiti različite instrumente – violinu,gitaru, flautu … Drago mi je da još i danas djeluje, nato sam jako ponosan jer sam htio vratiti nešto Italiji, kojami je nešto kao druga domovina.Zadnji koncert koji sam imao u Italiji bio je na poziv InstitutaArturo Benedetti Michelangeli. Rekli su mi samo dapripremim oko sat vremena programa, a kad sam došao cijelije događaj počeo Michelangelijevim piratskim koncertnimsnimkama i fotografijama, zatim sam trebao sviratija, pa ponovno niz fenomenalnih, filmskih i televizijskihsnimki Michelangelija s raznim orkestrima. Našao sam seu »sendviču«, nije bilo ugodno, moram priznati, ali sampreživio. I dobio plaketu iz ruku gradonačelnice za zaslugeza »razvijanje i pronošenje tajni pijanističke umjetnosti ArturaBenedettija Michelangelija«.O natjecanjima i nagradama,životnim propustima i skandalimaKada ste zapravo počeli koncertantnu karijeru?Mnogi svoje životne obljetnice vežu zapravo uz početaksvoje djelatnosti. Vi ste sada proslavili rođendan,a ne znam jeste li ikada proslavili obljetnicu početkaprofesionalne koncertantne karijere? Njegujete li sjećanjena to?Nisam ja toliko tašt. Početak moje karijere poklopio se sbivšim jugoslavenskim natjecanjem 1959., kada sam dobioprvu nagradu i onda je ta takozvana jugoslavenska profesorskaelita dala nekakvu vrstu placeta za moju koncertantnukarijeru. U to se vrijeme ništa nije događalo, a da ne biprofesor Ravnik iz Ljubljane ili profesor Stančić ili profesorHajek iz Beograda preporučili Jugokoncertu, Koncertnojdirekciji, filharmonijama svoje studente. Nakon toganatjecanja krenula je neka vrsta koncertne turneje, tako dasam ja, zapravo, tada lansiran i možda je upravo to natjecanjebilo nekakav »okidač« kojim je moja karijera krenula.U inozemstvu su tu pomogla natjecanja, prije svega Vercelli,nakon toga Taormina na Siciliji, mislim da je osobitobio značajan moj nastup u Terniju na natjecanju Casagrande,nakon čega sam dobio ponudu za jako puno koncerata.U muzičkim je krugovima velikog odjeka imalo moje sudjelovanjena natjecanju Busoni u Bolzanu, kada sam prošaodvije etape i trebao ući u treću, međutim, te su godineodlučili biti stroži nego ikad, možda i zbog poplave nagradas talijanskog tržišta natjecanja koja je smanjivala značenjesamih nagrada pa su te godine – a bila je 100. obljetnicarođenja Busonija – odlučili da u finale idu samo dvojica.Istina, to su dva velika imena: prvi je bio Garrick Ohlsson,a drugi Richard Goode – i tom je prigodom u službenimnovinama Bolzana njihov glavni muzički kritičar AndreaMascagni, nećak glasovitog opernog skladatelja Pietra, u tovrijeme jedan od najznačajnijih talijanskih glazbenih kritičara,napisao jedan golemi tekst u moju korist. Napao jecijeli žiri, napao je organizatora i naveo je upravo moj neulazaku finale kao primjer konvencionalnog i idolopoklonskog,idolatrijskog preferiranja američke mehaničnostiprema jednom dobrom europskom ukusu, za koji je kaoprimjer stavio moje sviranje Brahmsa. Zapravo mi je timenapravio golemu uslugu, jer su nakon toga svi znali za mene.Dobio sam Zlatnu medalju, kao najbolje plasirani izate dvojice.I dalje su natjecanja odskočna daska mnogima. Savjetujeteli Vi svojim studentima da idu na natjecanja,potičete li ih?Potičem, ali ne prerano. Moram biti siguran da na tomnatjecanju imaju što ponuditi. I mislim da je ovo što se sadaradi jako dobro, natjecanje Papandopulo, koje prethodiHumlu, koje prethodi Stančiću i koje će, možda, prethoditiJanigru, jer je jako važno da steknete rutinu natjecanja. Sjećamse na vlastitom primjeru: kad sam bio u Vercelliju, to jebilo prvi put, prošao sam prvu etapu, nisam ušao u drugu.Bio sam maksimalno nesretan. Drugi put, kada sam otišaona natjecanje na Michelangelijev nagovor da ne odustajem,da koji put žiriju treba vremena da prepozna neke umjetnike,bio sam nesretan jer sam dobio treću nagradu. Sve seto treba naučiti, a poslije toga to postaje smiješno – sva tarazočaranja, sva ta velika očekivanja, ljutnje čak – nisam sehtio ići slikati s nagrađenima. Poslije sam napravio punovećih gluposti u životu. Kada je trebalo stvarno napravitikonačan iskorak. Sjećam se dviju situacija koje su podcrtaletu vrstu moje nezrelosti. Prva je bila kada mi je BogoLeskovic, vrlo ugledni dirigent i skladatelj, koji je bio oduševljenmojom izvedbom Beethovenova Petoga koncerta,što sam ga imao čast svirati u Ljubljani, poslao telegram izNizozemske da snimimo dva koncerta, jedan Litoffsa i jedanArenskog, bio sam bezobrazan pa sam se zahvalio naponudi rekavši da ću to prihvatiti kada oni budu zainteresiranida za njih snimim Rahmanjinovljevu Rapsodiju. Nisambio informiran da je to bio početak vala traženja djelakoja su zaboravljena, zasluženo ili nezasluženo, stavljena uladice kojekakvih instituta, i trebalo je to revalorizirati. Onmi je zapravo nudio da radim za vrlo uglednu firmu, to jetrebao snimati Philipps. Drugi sam put napravio glupost sCelibidacheom. Michelangeli je s Celibidacheom planiraoturneju s Minhenskim radijem u Njemačkoj za jednoga velikogmenadžera, ali nije mogao svirati dan za danom jer jeimao zdravstvenih problema. Rekao je da se je već sve dogovoriosa Celibidacheom te da je on pristao na njegovugaranciju, ali da moram uvježbati Rahmanjinovljev Drugikoncert. Ja sam imao uvježbanu Rapsodiju na Paganinijevutemu, ali Celibidacheu nije odgovarala zbog minutaže, kojaje bila prekratka. Odgovorio sam Michelangeliju da ne želimto učiti jer da je to filmska muzika. Što je najsmješnije,deset godina poslije naučio sam taj koncert.Hrvatska revija 2/201373

ObljetniceZnači jedan mali skandal nije nekoristan za početakkarijere. Sjetimo se Ive Pogorelića i Marthe Argerichna Chopinovu natjecanju.Apsolutno, to vas pogurne.O repertoaru, publici, kriticii kolegamaS Borisom PapandopulomDeset godina prekasno.To su neke stvari koje u životu napravite jer si počnetenešto valjda umišljati ili mislite da imate pravo na svoje mišljenje.Moram reći da sam stvarno mrzio taj koncert. Tržišteje nešto drugo. Zato više nikad ne govorim takve stvari.Mrzim ovo što radi Mrvica, ali sam ga podupro. Ako možena taj način doći do svog zadovoljstva, do fame, a došao jedo toga i on to radi profesionalno odlično, chacun a son goût.Ali, da, nagovarao sam svoje studente na natjecanja –Katarinu, Čaldarovića, ali nisu bili baš jako uvjereni da totreba i nisu to baš jako rado radili. Meni je to žao. Čaldarovićje išao na jedno do dva natjecanja, Katarina isto tako, ostavilisu lijepe dojmove, ali to im je bilo dosta. Morate bitiuporni, jer ako na jednom natjecanju ne prođete, na drugomese polako počinje stvarati mišljenje o vama, na trećem--četvrtom vi se probijete. Ali natjecanja nisu za svakoga. Zato treba imati novca, treba imati živaca i morate imati nekukomparativnu prednost, ako ništa drugo, morate imati srećuda na natjecanju koje ima značaj, kakvo je zadnje na kojemje pobijedila Martina Filjak, u Clevelandu, osvojite prvunagradu. Martina je osvajala puno prvih nagrada i da jeto bilo prije pedeset godina, samo bi joj jedna bila dovoljnada otvori sjajnu karijeru. Danas to više nije tako. Ili, recimo,Bruno Vlahek je po meni imao izvanredan nastup na Busoniju.Napravio je jednu pogrešku, to smo analizirali kad sevratio, ja sam to natjecanje pratio preko interneta, tako dane govorim napamet samo zato što je on bio moj student.On je, recimo, svirao jednu modernu skladbu Elliotta Cartera,vrlo zahtjevnu, i svirao je napamet, ali nije skinuo notes pulta. Napravio je fatalnu pogrešku, jer se po nečemumorate razlikovati, to je bitno na natjecanju, ako se ne razlikujete,uđete u kolotečinu jednakih, sličnih sudbina. Svisu svirali dobro, nitko nije podbacio u tom finalu, a bilo ihje, mislim, šestero, ali je trebalo napraviti iskorak u nečemu.Svi su buljili u note, a njemu je njegovo znanje kompozicije,jer on je i kompozitor, omogućilo da uđe u tu strukturui svira napamet, ali nije dao žiriju do znanja da svira napamet.To je trebala biti njegova prednost. Shvatila je to samojedna članica žirija, bivša pobjednica natjecanja, koja jeu jednom intervjuu izjavila da je po njoj Vlahek trebao bitipobjednik natjecanja. To je lijepo čuti, to se može čak i ubio grafiji spomenuti, ali od toga se ne živi.U svojoj ste karijeri često i rado svirali djela hrvatskihskladatelja, pogotovo svojih suvremenika. Imam osjećajda njihova djela nisu na Vašim koncertima bilareda radi. S nekima od skladatelja imali ste i lijep suradničko-kreativnii interpretativno-autorski odnos,tu prije svega mislim na Igora Kuljerića. Kako ste razvilitaj odnos prema suvremenom stvaralaštvu, kadaste rekli da Stančić nije radio repertoar nakon Debussyja?Radio je samo milozvučnije partiture Bartóka ili Ravela,ali to su bili izdvojeni slučajevi, on nije istraživao glazbuStravinskog ili Schönberga. A što se tiče hrvatskih autora,to mi je svojedobno prigovorio i Michelangeli, da sejako puno bavim tim stvarima, jer je čuo da ja kod njegavježbam neke čudne zvukove, a da ima tako puno lijepeliterature. Međutim, ja sam mislio da je to moja civilizacijskaobveza – kad sam krenuo u tu karijeru, krenuo samkao glazbeni intelektualac i činilo mi se da je nemoguće stakvim stavom biti gluh na ono što se događa u našoj svakodnevici.Imao sam osjećaj da moram poduprijeti kolegejer smo svi u istom svijetu, jer smo svi u istim problemimaplasmana, detekcije, percepcije, pogotovo suvremene glazbei mislio sam da je moja građanska dužnost da se timepozabavim, tim prije što je u to vrijeme jako malo ljudi topropagiralo i živjelo s tom glazbom. S iznimkom Freda Došeka,nitko se tom glazbom nije ozbiljno bavio, makar smoimali izvrsne pijaniste, ali svi su oni odgojeni kod Stančića.Ja još dan-danas čuvam jedne note, to su Tajčevićevi Preludiji,gdje je na poleđini nota svojom rukom Stančić napisaokoje od naših autora valja svirati.I koliko ih je bilo?Šest imena: Bjelinski, Papandopulo, Tajčević, začudoKelemen (iz vremena Teme s varijacijama), Kunc i Šulek.On je mislio da bi na taj način bilo dovoljno predstaviti hrvatskuglazbu ili je mislio da je to jedino kvalitetno predstavljanjehrvatske glazbe. Moram kazati da su se dugo vremenaStančićevi đaci toga držali. Tek su se poslije događaliproboji s Rankom Filjkom, koji je onda povukao i Muraijai manje-više je to bilo sve.Meni je prvi od hrvatskih skladatelja bio Šulek – kakoje Pavle Dešpalj nekako »zadužen« za Šulekova orkestralnadjela, ja se osjećam »zadužen« za njegova klavirska. OsimŠuleka svirao sam i djela mlađih skladatelja – Detonija, Foretića,Gagića, Kempfa, Paraća, posebno Kuljerića – i ne samohrvatskih. Dosta toga što sam svirao snimio sam i naanalognu ploču Antologija jugoslavenske glazbe (Jugoton,1985). Na njoj je samo jedna kratka Papandopulova stu-74Hrvatska revija 2/2013

Obljetnicedija, pa mi je on poslije prigovorio da »nisam mogao naćijoš kraću njegovu kompoziciju, a Šuleka stalno sviram i nakoncertima«. Rekao sam mu: »Ali maestro, Šulekova sonataje idealna, traje samo 11 minuta, mogu je svuda staviti, aVaša je tri puta duža!«. Dobro je to zapamtio jer je njegovaudovica poslije među notama našla jedne za klavir koje trajutočno 11 minuta! Siguran sam da je to napisao za mene,ali mi nije stigao dati jer je već pobolijevao, a i ja sam tadamnogo putovao.A što je sa željeznim repertoarom? Kada bi menenetko pitao, ja bih uz Vas prvo povezala Beethovena,prije svega zbog toga što ste izveli i snimili svihpet njegovih koncerata, ali i zbog još uvijek aktualnogprojekta izvođenja i snimanja svih njegovih sonata.Ali ne samo Beethovena.Naravno.Naime, čini mi se da publika jako dobro reagira na tzv.monografske programe, tako da sam se odlučio izvesti svih27 Chopinovih etida – op. 10 i op. 25 plus još tri [Trois nouvellesetudes, op. a.]. I to najviše zato što su mi mnogi znalcigovorili da je to nemoguće odsvirati. Htio sam dokazati daje moguće. Publika je taj repertoar uglavnom jako dobroprihvatila, osim što me je jednom, nakon koncerta u Parmi,gdje je publika uglavnom bila starija, moj jako dobarprijatelj i pomalo mecena, Luigi Magnani, vrhunski talijanskiintelektualac, također veliki Zecchijev i Proustov prijatelj,koji je tada imao osamdeset godina upitao: »Želiš li meti ubiti? Znaš li kako je u mojim godinama sjediti sat i polbez pauze?«.Kad ste već spomenuli reakcije publike, proputovaliste cijeli svijet, svirali u najprestižnijim koncertnimdvoranama i pred najrazličitijom publikom. Je li Vamneki od tih koncerata ostao u posebnoj uspomeni?Što se publike tiče, romanski narodi najotvorenijeizražavaju osjećaje. Moji bi kolege rekli da je to toplapublika. Posebno sam doživio Amerikance kao vrlosofisticiranu publiku, naviknutu na vrlo kvalitetne umjetnikei programe, pa me se dojmilo kako su dobro prihvaćalii s velikom pažnjom slušali hrvatsku glazbu koju samsvirao u Symphony Spaceu u New Yorku.Jeste li bili miljenik kritike ili ne?Kada se ovako gleda, mislim da sam bio miljenik, pogotovovani. Pa i ovdje također, ali su postojali neki ljudi kojiod samog početka nisu bili na mojoj valnoj dužini, da takokažem, no srećom su bili u manjini, ali moram reći, malobrojnignjavatori, negatori.Na osobnoj ste razini izvrsno surađivali s drugimumjetnicima. Biste li kojega izdvojili?Uživao sam raditi s Lovrom Matačićem, DušanomSkovranom, Angelom Šurevom, Lianom Isakadze, IgoromBezrodnim, posebno s Igorom Ozimom, a klavir četveroručnos Borisom Petrušanskim. Trio Orlando je u ono vrijemekada smo krenuli bio rijetkost. Ne smijem zaboravitisvoju kćer Katarinu [koja je diplomirala i magistrirala klaviru razredu svojega oca i danas je docentica klavira naMuzičkoj akademiji u Zagrebu, op. a.]. Makar mislim dane dijelimo isti tip funkcionalne estetike. Ipak, meni suradnjas nekim toliko mlađim od mene osvještava generacijskepromjene i osvježava me.O pedagoškom radu, inovacijama,mentalitetu i planovimaKraj te bogate i živahne koncertne djelatnosti odvijalase i pedagoška. One su u Vašem životu neodvojive igotovo cijelo vrijeme paralelno traju. Počeli ste raditina Muzičkoj akademiji u Zagrebu 1971., ali već steprije radili u Skoplju ...Od 1967. Prvo sam radio samo ondje, a onda sam 1971.prešao u Zagreb, na poziv profesora Mačeka, a nastavio putovatiu Skoplje. To je trajalo dosta dugo, jer sam zapravozavršio jednu generaciju, njih petero, koji su studirali četverogodišnjistudij, to znači ako su upisali 1967–68., ondasu završili 1971–72. Jedan dio njih došao je za mnom uZagreb – Meri Stoilkova i Todor Svetiev, ali je većina ostalai diplomirala ondje. A ja sam ostao ondje, na njihov prijedlog,još dvije godine poslijediplomskog studija, tako dasam putovao sve do 1975–76. najmanje jedanput mjesečnoavionom. Dolazili su i neki studenti iz Beograda i Ljubljane,jedna je studentica došla iz Grčke na poslijediplomskistudij ... To je bilo vrijeme velikog entuzijazma i jako se radosjećam tih početaka.Moram kazati da je za mene bio šok kad sam došao uZagreb te 1971.Zašto?Shvatio sam zašto me je zapravo profesor Maček zvao.Radilo se o tome da je došlo do zamora materijala, umro jeprofesor Stančić. To će sad ružno zvučati, ali imam osjećajda je nesvjesno svim starijim kolegama pao kamen sa srca,jer je Stančić bio gonič stada. On ih je tjerao na rad, on ih jetjerao na koncerte, na produkcije. To je sve njima bilo teško,oni su vodili svoje karijere, imali su svoje familije, svojezanimacije. Imali su stalno osjećaj, tu govorim od DarkaLukića pa do Jurice Muraija i Stipe Radića, da ih zapravoon tjera i da ih muči i imao sam osjećaj da su oni preživjelidočekali Stančićevu smrt kao svojevrsni relaks te počeli višeturistički putovati, igrati karte. Kad sam slušao te ispite,nisam vjerovao, pa mi smo u Skoplju imali viši nivo. Ondjesu na Akademiju dolazili samo oni koji su zbilja izgaraliza to. Inače su Makedonci tehnički jako spretni, jako subrzo učili ... Neću nikad zaboraviti kad su mi u Zagrebu rekli:‘Oni kaj s tobom dolaze iz Skopja, ne mogu oni tak automatskidoć na Akademiju samo zato jel si ti sad tu. Onimoraju polozit ispit, pa budemo vidli jel budu oni baš ostalina istoj godini ili bumo ih vratili natrag’. I onda su ti studentidošli, a moji su kolege ostali bez teksta. I zato je meniMaček rekao: »Ja na žalost nisam Stančić, ja njih ne mogunateravati okolo, ja sam primus inter pares, ja im mogu tui tamo u šali reći nešto i ja očekujem da Vi krenete jedanHrvatska revija 2/201375

ObljetniceS Vladom Gotovcem Krpan je prijateljevao dugi niz godinaposao i da nabijete tempo«. Doslovno mi je to rekao. I takoje nekako i bilo. Ja sam uveo neke inovacije koje sam, natemelju nekih iskustava iz Italije, proveo u Skoplju, recimokolokvije. Shvatio sam da nitko živ na Akademiji u to vrijemene radi više od ispitnog programa. To je bilo nezamislivoza vrijeme Stančića, jer se točno znalo da postoji planrada, znači morate kroz studij upoznati toliko i toliko djelasvih stilskih razdoblja, a program za ispit se vježba u drugomsemestru. Ne, ovdje se počelo vježbati od samog početka... I onda sam ja uveo instituciju kolokvija, da se napola godine prisile ljudi da i prvi semestar rade i da radepotpuno drugi program, upravo ono što je Stančić bio radiosvojevoljno, ali čak je to zapravo bilo i zapisano u Pravilniku,ali su se jednostavno ljudi oglušili, nije se Pravilnikviše zapravo spominjao. I sad sam ja inzistirao i uveo ustvari u tim kolokvijima sve one ispuštene uvjete koje inačene stignu napraviti unutar godišnjih ispita: recimo ne svirajubarok ili ne sviraju XX. stoljeće ili hrvatskog autora, paonda to moraju svirati na kolokviju, tako da ih se zapravoprisili da rade i da dopunjuju svoje vlastito znanje više odonoga što traži godišnji ispit.Bilo mi je drago kad sam vidio da su to počeli i drugiodjeli raditi, jer je zapravo uvijek prvi semestar bila spavaonicai počelo se raditi negdje od drugog, trećeg mjeseca, štoje bilo nedopustivo. Onda sam uveo kolokvije za tehničkuspremu. Tu me je podupro profesor Murai, pa u vrijemekad je dolazila (to je bilo malo kasnije) gospođa Lorković,njoj se mora zahvaliti jer je ona u stvari čak i neke primjeredavala ... Ali bez potpore profesora Muraija, Ranka Filjka iZvjezdane Bašić to ne bi prošlo. Jer ipak većina nije bila zato da to moraju dolaziti slušati, da tko to plaća ... Sad kadgledam ove mlade pijaniste, to sad izgleda kao da je samood sebe počelo, međutim 70-ih godina, kad je sve to počelo,najbolji su studenti bili moji Makedonci, a nakon toga jedošla ta generacija koja danas praktički vedri i oblači, ali danije bilo tih pritisaka ... To su sve ljudi koji su prošli taj kolokvijskisistem sa skalama, s etidama, s dosta velikim opterećenjima... Ovo što se sada događa, da imate cijeli nizljudi, recimo Martina Filjak, Bruno Vlahek, Lana Genc, SrđanČaldarović, Maksim Mrvica i Katarina, koji sve mogu.Katarina je, recimo, svršila svu najtežu literaturu na svijetu... Oni više tehničkih problema nisu imali, a kad sam jadošao to je bio glavni kamen spoticanja. To je bilo vrijemekad je dolazio Timakin i užasavao se, pa mu je Kranjčevićrekao: »Dajte vi recite profesorima, tu nitko ne svira skale,svi uživaju u fraziranju«, a Timakin je rekao: »Pa zar ste visvi ludi, na skalama sve počiva!«.A i danas, na zadnjoj sjednici – ja na sjednice više neidem, ni Pavica [prof. emeritus Gvozdić, op. a.], ni gospođaKos – htjeli su izbaciti kolokvije, da kolokviji samo opterećuju.Svako malo dođe neki filozof koji bi to sve poskidaosamo zato da ne mora ići na kolokvije i na ispite i da mustudenti sviraju samo ispitni program.»Ima nešto u našem mentalitetu«, to je meni Stančiću nazočnosti Darka Lukića, sjećam se kao danas, govorio,»da postoji opasnost od te lijenosti«. Gostovao je nekiumjetnik iz Beograda i onda su ga malo posprdno ogovarali,a Stančić je rekao: »Dajte prestanite ogovarati, kad jasklopim oči vi bute svi gledali u leđa Beogradu«.To će sad nama biti problem s ulaskom u Europsku uniju,kada će dolaziti na natječaje za radna mjesta ljudi izvana.Je li ostalo još nešto što biste htjeli ostvariti, a niste dosada stigli ili uspjeli?Htio bih dovršiti projekt snimanja Beethovenovih sonata.Ali to sad ovisi o puno faktora. Jako sam zadovoljanrecentnom snimkom Hammerklavier sonate, op. 106.Koliko ih je još ostalo? Znam da ste ih dosta već snimili.Snimljeno je već dvadesetak, dakle još dvanaest. Ove ćugodine vjerojatno tri sonate svirati na Festivalu sv. Marka,a to bi onda već bilo manje od deset. Sad još snimam op.109 i 111, upravo ovih dana. Želio bih objaviti i neke drugesnimke, jer osim tih Beethovenovih koncerata postoje ibriljantne snimke Rapsodije na Paganinijevu temu SergejaRahmanjinova, što sam cijeli život svirao, pa Šulekov koncertsa Šulekom za dirigentskim pultom, kada je orkestarbio u super formi. A želio bih uz Skrjabinov Koncert pridružitii živu snimku izvedbe koncerta Čajkovskog s Dubrovčanimai Pavlom Dešpaljem, u Atriju Kneževa dvora,kao dokument jednog vremena.Vrijeme čini svoje, za nečim je čovjeku više, a za nečimmanje žao. Ono što je bitno jest ne nositi neke ružne tragove,vezati se za one lijepe, hvala Bogu ima ih dovoljno, takoda je to mogućnost da čovjek preživi sa što manje trauma.Kad ste već spomenuli lijepe tragove, odnosno ono štočovjeka hrani i usrećuje, je li u tome više tragova ostavilapedagogija ili koncertiranje?Bilo bi diplomatski kazati da je to podjednako. Međutim,ja ću vam iskreno kazati, kada moram odgovoriti na topitanje, ja se uvijek okrećem k srcu i ako je srce to, odnosnouzbuđenje koje vas prožme u trenutku uspjeha, bilo vašegabilo vaših studenata, i ako je ono stvarno iskreno, ondazapravo preteže oduševljenje kad vidite da su vaš bivši studentili vaša kći napravili nešto što vrijedi svake pažnje. Tomi je draže. •76Hrvatska revija 2/2013

ObljetniceBratislav LučinMEDITERANSKA PLOVIDBAHRVATSKE KNJIGEO splitskoj kulturnoj manifestaciji »Knjiga Mediterana«uoči četvrt stoljeća postojanjaFluctuat nec mergitur – »Ljulja se na valovima, ali se nepotapa«: taj latinski moto, koji je pod prikazom lađeizvorno upisan u grbu grada Pariza, gotovo da bi mogaoposlužiti i kao geslo međunarodne kulturne manifestacije»Knjiga Mediterana«. Unatoč povremenim neprilikama,oskudici pa i koncepcijskim dvojbama, priredba je to kojatraje bez prekida već pune dvadeset i četiri godine, okupljajućipotkraj rujna u Splitu mnogobrojne znanstvenike iknjiževnike, nakladnike i kulturne ustanove. Mimo dnevnihocjena o ovoj ili onoj uspješnijoj ili manje uspješnoj godini,zamašnost i vrijednost »Knjige Mediterana« valjanose može ocijeniti tek pogledom u ono što je ostvarila tijekomgotovo četvrt stoljeća svojega postojanja.Isplovljavanje u buruZamisao o priredbi koja bi bila posvećena knjizi i mediteranskomkulturnom prostoru rodila se 1989. godineu Književnom krugu Split. Počelo se odmah, iste godine,međunarodnim programom u kojem su tada službeno sudjelovale,kao države partneri, Jugoslavija i Italija. Izvornazamisao predviđala je da se iz godine u godinu uključujunove mediteranske članice, pa da »Knjiga Mediterana«u stalnom rastu postupno obuhvati što više zemalja kojesvojim obalama sa sjevera, istoka i juga obrubljuju »srednjemore«, kolijevku raznih civilizacija, prostor tisućljetnihkulturnih dodira i razmjena. Jezgru programa trebaoje – uz raznovrsnu kulturnu ponudu kao što su predavanja,izložbe, projekcije filmova – činiti međunarodni prodajnisajam knjiga mediteranskih nakladnika. Tako se, doista,1990. godine programu pridružila i Francuska; međutim,zbog ratne opasnosti, tj. vojnog napada na Hrvatsku, inozemniudio sljedećih se godina sveo na manje-više simboličnurazinu. U programima 1991., 1992. i 1993. ipak su,uz samostalnu Hrvatsku, upisana imena Italije i Malte. Godine1994. manifestacija se pokušava obnoviti u izvornozamišljenoj rastućoj putanji, pa svoje knjige i programe uSplit donose Italija, Francuska i Španjolska.Ipak, koliko god da je početna koncepcija (stvorena udoba kada je na čelu Književnoga kruga bio Živko Jeličić)sama u sebi bila itekako privlačna, njezin se gotovo vizionarskizamah ubrzo susreo s praktičnim problemima, kojisu jasno izbili na vidjelo nakon što je ratna opasnost uminula.Organizatori manifestacije – Književni krug Split iZavod za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Splitu (kojimase prvih godina pridružilo i Narodno sveučilište »ĐuroSalaj«, poslije »Marko Marulić«) – svojim malobrojnimprofesionalnim postavom i bitno nekomercijalnimustrojem sve su teže uspijevali pratiti zahtjevne međudržavne,protokolarne, logističke i komercijalne aspekte takozamišljene priredbe. Tomu treba pridodati i činjenicuda je Književni krug, kao nositelj organizacije, već otprijeostvarivao mnogobrojne i složene izdavačke, znanstvenei književne programe, a po svojem je ustroju udruga građana,koja svoje djelovanje uvelike temelji na volonterskojsuradnji. 1 Nakon kratka i tegobna širenja zemljopisnog iprogramskog obuhvata (koji je bio ometen i ratnim nevoljama),»Knjiga Mediterana« nužno se morala suočiti s vlastitomkoncepcijskom predimenzioniranošću. Ipak, u spomenutimokolnostima već bi se i samo redovito održavanjepriredbe u razdoblju 1991–1994. moglo smatrati nemalimuspjehom, gotovo čudom.Hvatanje kursaU nastojanju da sačuva uspostavljen kontinuitet, Književnikrug Split odlučio je odustati od onih aspekata prvotnekoncepcije koji su se pokazali teško izvodljivima, pa iutopijskima. Umjesto sajma knjiga (koji se ionako pokazaoviše izložbenim nego poslovno-komercijalnim), primjerenijimse činilo pojačati domaći znanstveni i nakladničkiprogram, a umjesto međunarodne suradnje na državnoji institucionalnoj razini, pošlo se za tim da se u programeuključi što više pojedinaca iz inozemstva, osobito uglednihstručnjaka s humanističkih i društvenih područja koji sebave hrvatskim temama. Naziv »Knjiga Mediterana«, zbogsvoje zahtjevne, u javnosti nerijetko i doslovno percipiraneširine, tada se još više počeo pokazivati kao nezahvalan teret,pa je od 1995. manifestacija dobila podnaslov »Tjedanknjige mediteranske tematike« (koji je nosila sve do 2007).1Podatci o povijesti i programskim težištima Književnoga krugaSplit mogu se pronaći u časopisu Mogućnosti, br. 7–9 (1997), aobavijesti o radu udruge dostupne su na njezinu mrežnom sjedištu(http://knjizevni-krug.hr/index.asp).Hrvatska revija 2/201377

ObljetniceUčenjem na vlastitim dobrim i lošim iskustvima izprethodnih godina, »Knjiga Mediterana« počela se čvršćeoblikovati i stvarati možda manje atraktivan, ali nikakomanje vrijedan, a k tomu i trajno ostvarljiv profil. Okosnicunovoga programa čine izdanja tiskana u BiblioteciKnjiga Mediterana, koja je utemeljena istodobno sa samommanifestacijom, te znanstveni skupovi, koji su se počeli redovitoodržavati od 1993. Tomu valja pridodati predavanja,izložbe, povremene filmske projekcije, predstavljanjaknjiga – bilo pojedinačnih značajnih naslova, bilo nakladničkihprograma pojedinih izdavača. Temeljni kriteriji zauvrštenje u kalendar »Knjige Mediterana« uvijek su isti:vrijednost ostvarenja i, koliko je god moguće, tematska poveznicasa Sredozemljem, odnosno s njegovim jadranskimzaljevom.U godinama koje su za nama pojavilo se toliko važnihnaslova, održano toliko skupova i izložaba, nastupilo je tolikouglednih govornika, da ih je ovdje nemoguće makar inabrojiti. Dobro je poznat Ciceronov poučak: »Pamćenjeslabi ako ga ne vježbaš«, no rjeđe se pomišlja kako bi onmogao vrijediti i za kolektivno pamćenje. Stoga neće bitisuvišan mali podsjetnik na barem neka od ključnih ostvarenjasplitske manifestacije – makar i uz svijest da će mnogaod njih nezasluženo ostati nespomenuta.Dragocjeni teretNe želeći se zadovoljiti samo prigodnim programima ukojima živa riječ, usmena komunikacija (kadšto i s estradnimnatruhama) doduše privlači publiku, ali ne ostavljaduljega traga, Književni je krug uspostavio načelo da ključnisadržaji »Knjige Mediterana« moraju redovito dobiti isvoj trajni, knjižni oblik. Tako je već prve godine (1989) izišaoi prvi naslov u Biblioteci Knjiga Mediterana – divot-izdanjeJudite Marka Marulića, s uvodnim esejom Ive Frangešai pogovorom Josipa Bratulića te s likovnim prilozimasedamnaestero hrvatskih slikara i grafičara. Pod znalačkimvodstvom glavnog urednika, nestora hrvatske književnehistoriografije Ive Frangeša, edicija je sljedećih godina nastavilaobjavljivati kapitalna djela s područja književnosti,povijesti, arheologije, glazbene i likovne umjetnosti. Međuranim izdanjima biblioteke istaknuti je reprezentativnu,trojezičnu, bogato ilustriranu povijesnu monografijuMithada Kozličića Hrvatsko brodovlje (1993., u sunakladništvus AGM-om iz Zagreba), u kojoj je prvi put prikazanatisućljetna povijest naših plovila, od dolaska Hrvata naJadran pa do današnjice.U nizu od sedamdeset dosad objavljenih svezaka najistaknutijemjesto nedvojbeno zaslužuju faksimilna izdanjasrednjovjekovnih kodeksa: Trogirski evanđelistar, HistoriaSalonitana Tome Arhiđakona i Splitski evangelijar.Trogirski evanđelistar (1997) zasigurno je najljepši kodeksstare hrvatske književne djelatnosti i jedan od najljepšihbeneventanskih rukopisa na svijetu. Pisan je u razdob ljuod kraja XI. do početka XIII. stoljeća, a ukrašen je sa 122 velikainicijala i s pet većih minijatura. Izdanje u nizu »KnjigeMediterana« sadrži faksimil kodeksa i, u popratnom svesku,studiju Mihe Demovića, prijepis teksta i notnog zapisa.Izdanju je dodan i CD s glazbom zabilježenom u kodeksu,koju interpretiraju Želimir Puškarić i Marijan Jurišić.Povijest salonitanskih i splitskih prvosvećenika (2003)splitskog arhiđakona Tome najveće je historiografsko postignućesvega srednjovjekovlja na hrvatskome prostoru. Uknjizi je objavljeno novo izdanje izvornika i novi prijevodna hrvatski jezik, što ih je načinila Olga Perić. Prijevod jepopraćen povijesnim bilješkama Mirjane Matijević Sokol,a svezak upotpunjuje opsežna studija Radoslava Katičića»Toma Arhiđakon i njegovo djelo«. U posebnom sveskuotisnuto je faksimilno izdanje rukopisa – Tomina autografa,koji se čuva u riznici splitske prvostolnice.Evangeliarium Spalatense (2004) faksimilno je izdanjepergamentnoga kodeksa iz 7. ili 8. st., koji se čuva u riznicisplitske prvostolnice; zajednički su ga objavili Književnikrug Split i Nadbiskupija splitsko-makarska, u povodu1700. obljetnice mučeništva sv. Dujma. Prema pobožnojpredaji, kodeks je napisao sam svetac, svojom rukom,»apostolskim slovima«. Posrijedi je, svakako, najstarijai najsvetija knjiga hrvatske knjižne baštine. Uz tekstoveevanđelja u njoj su zapisana i obećanja biskupa koji od 10.do 13. stoljeća na taj način svojem metropolitu potvrđujuposluh i vjernost; na ovu su se rukopisnu knjigu, nedvojbeno,zaklinjali hrvatski kraljevi. U pripremi je popratni svezaks transkripcijom teksta i zbornikom studija o kodeksu.U zapažena faksimilna izdanja ubrajaju se i LekcionarBernardina Splićanina, prva hrvatska latinična inkunabulakoja je pouzdano datirana (1495), te Der Palast Dioletiansin Spalato / Dioklecijanova palača u Splitu GeorgaNiemanna (1910), knjiga koja i danas zadivljuje precizno-78Hrvatska revija 2/2013

Obljetnicešću mnogobrojnih crteža i ljepotom arhitektonskih rekonstrukcijaglasovite carske palače.Posebnu pozornost edicija posvećuje antičkim i kršćanskimkorijenima Sredozemlja, tj. naslijeđu što je bitnooblikovalo europsku, pa tako i hrvatsku kulturnu povijest.U tom tematskom krugu objavljena je bogato ilustrirana,dvojezična monografija Nenada Cambija Imago animi. Antičkiportret u Hrvatskoj (2000), Vodič po Heladi grčkogaputopisca Pauzanije (prev. Uroš Pasini, 2008) kao i dva sveskas izborom iz golemoga Prirodoslovlja rimskog enciklopedistaPlinija Starijega: Zemljopis antičkog svijeta (prev.Uroš Pasini, 2009) i Povijest antičke umjetnosti (prev. UrošPasini i Ante Podrug, 2012). Ovamo pripadaju i zborniciradova Grčki utjecaj na istočnoj obali Jadrana (2002), Dioklecijan,tetrarhija i Dioklecijanova palača, o 1700. obljetnicipostojanja (2009) te Biblija – knjiga Mediterana parexcellence (2010).Temeljni dokumenti za pravnu i komunalnu povijestdvojezična su izdanja Statut grada Splita (prir. i prev.Antun Cvitanić, 1998) te Zlatna knjiga grada Splita (prir.i prev. Marin Berket, Vedran Gligo, Vladimir Rismondo iLjerka Šimunković; I. sv.: 1996., II. sv.: 2006). Svojevrstanniz unutar nizova čini monumentalna četverosveščana sintezaTomislava Marasovića Dalmatia praeromanica: ranosrednjovjekovnograditeljstvo u Dalmaciji (2008–2013., usunakladništvu s Arhitektonskim fakultetom u Zagrebu iMuzejom hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu).Načelo da se izlaganja sa skupova održanih na »KnjiziMediterana« objave tiskom, i to po mogućnosti već idućegodine, urodilo je dojmljivim nizom od tridesetak zbornikaradova, u kojima su svoje priloge objavili mnogobrojnidomaći i inozemni znanstvenici. Neki od svezaka posvećenisu znamenitim imenima iz novije ili starije književnei kulturne prošlosti (Ante Tresić Pavičić, Julije Bajamonti,Tonči Petrasov Marović, Toma Arhiđakon, Marko Antunde Dominis, Ivan Duknović); drugi pak kao da se nadovezujuna naslov Mate Zorića Književni dodiri hrvatsko-talijanski(također objavljen u nizu »Knjiga Mediterana«), patematiziraju prekojadransku kulturnu komunikaciju: Petrarcai petrarkizam u hrvatskoj književnosti (2006), Umjetničkidodiri dviju jadranskih obala u 17. i 18. st. – skup uspomen na Krunu Prijatelja (2007). Širokim pak kulturološkimi interdisciplinarnim pristupom odlikuje se zbornikKulturna animalistika (1998).Zaseban tematski niz publikacija ostvaruje se u suradnjis Odsjekom za komparativnu književnost Filozofskogfakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Posrijedi je serija svezakasa splitskih simpozija koji su se održavali najprije u sklopuznanstvenoga projekta »Komparativna povijest hrvatskeknjiževnosti«, a zatim »Europski kontekst hrvatske književnosti«(ovaj drugi projekt Hrvatsko je povjerenstvo zaUNESCO pri Ministarstvu kulture uključilo u službenoobilježavanje Međunarodne godine približavanja kultura2010). Dosad objavljenih petnaest komparatističkih zbornikatematiziraju ili pojedine auktorske opuse (Marin Držić,Vladimir Nazor, Ranko Marinković), ili pojedina razdoblja(npr. Romantizam – ilirizam – preporod, Hrvatskaknjiževnost od 1914. do 1930. godine, Hrvatska književnostpedesetih godina prošlog stoljeća), ili pojedine književnopovijesneodnosno teorijske aspekte (npr. Hrvatska književnostprema europskima – emisija i recepcija 1940–1970,Smjerovi i metodologije komparativnog proučavanja hrvatskeknjiževnosti, itd.).U bogatoj nisci ukoričenih priloga sa znanstvenih skupovaveć su pripremljeni ili se pripremaju novi naslovi: Sepulkralnaskulptura zapadnog Ilirika i susjednih oblasti udoba Rimskog Carstva, Splitska hagiografska baština: povijest,legenda, tekst, Splitski statut iz 1312, pravo i povijest(o 700. obljetnici) te, u komparatističkom djelokrugu,(Ne)pročitani Krleža: od teksta do popularne predodžbe.O vrijednosti izdanja Biblioteke Knjiga Mediterana svjedočeugledna priznanja. Tako su Nagradom »Josip JurajStrossmayer« Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti iZagrebačkog velesajma za najbolje znanstveno djelo 2004.nagrađeni Olga Perić, Mirjana Matijević Sokol i RadoslavKatičić za knjigu Historia Salonitana Tome Arhiđakona, a2006. Nenad Cambi za monografiju Kiparstvo rimske Dalmacije.Povelju »Josip Juraj Strossmayer« za najuspješnijiizdavački pothvat u 1994., 1998., 2005. i 2006. godini dobilesu knjige Hrvatsko brodovlje Mithada Kozličića, Trogirskievanđelistar, Evangeliarium Spalatense i izdanje NiemannoveDioklecijanove palače. Helgi Zglav-Martinacdodijeljena je 2006. Godišnja nagrada »Josip Brunšmid«Hrvatskog arheološkog društva za monografiju Ulomak doulomka (prilog proučavanju keramike 13–18. stoljeća iz Dioklecijanovepalače u Splitu).Hrvatska revija 2/201379

ObljetnicePrizori s putovanjaErazmo, slijedeći Plutarha, veli: »Najugodnija je plovidbauz kopno, a šetnja uz more«. Primijenimo li taj dictum smalo slobode na programe »Knjige Mediterana«, reći ćemoda se oko i duh sudionika i publike odmaraju na dva načina:razgledanjem popratnih izložaba te povremenim (nažalostprerijetkim) obilascima i izletima, uvijek uz stručnovodstvo. Tu se organizatori suočavaju s tvrdom zbiljomnovčanih ograničenja, pa je i jednog i drugog ambulatornogsadržaja manje nego što bi godilo rujanskim pohoditeljimamediteranskih svečanosti.Izvrsna nadopuna tematici manifestacije bile su izložbeinkunabula, starih i rijetkih knjiga u knjižnici Klasične gimnazijeu Splitu, ex librisa u knjižnici Arheološkog muzejau Splitu, knjižnih iluminacija fra Bone Razmilovića, starihsredozemnih zemljovida, kao i grafička i fotografska prezentacijamalteških vitezova, hrvatskih obalnih utvrda, arheološkihnalazišta itd. Dio izložbenih postava nastaje kaopopratnica znanstvenim skupovima (npr. uz simpozije oDe Dominisu, o Petrarci, o Bibliji, o Statutu grada Splita iz1312). Dobrodošlo osvježenje ponudila su predstavljanja likovnebaštine (npr. slikarstvo Palme Mlađega, umjetnostrane renesanse u Dalmaciji), ali i opusa suvremenih slikara(Mladen Veža, Josip Škerlj). Mnoge od izložaba popraćenesu vrijednim katalozima, koji nisu samo prigodna pomagala,nego publikacije s trajnom stručnom i informativnomvrijednošću. A da se blagi i još dugi dani rane jeseni ne biuvijek provodili u radu između četiri zida, domaćini svojimgostima povremeno prirede šetnju po Dioklecijanovoj palači,izlet do antičke Salone ili posjet kliškoj tvrđavi.Putnici, suputnici, posadaTeško bi bilo nabrojiti sve događaje na dosadašnjim»Knjigama Mediterana«, a još teže izbrojiti koliko je onihkoji su sudjelovali u njezinim programima. Posljednjih godinabroj sudionika doseže stotinu, pa i stotinu četrdeset, aosim iz svih krajeva Hrvatske, oni dolaze iz brojnih zemaljaSredozemlja, Europe, svijeta: iz Albanije, Austrije, Bosnei Hercegovine, Francuske, Grčke, Italije, Izraela, Kosova,Mađarske, Makedonije, Malte, Njemačke, Poljske, Rusije,Slovačke, Slovenije, Srbije, Sjedinjenih Američkih Država,Španjolske, Ukrajine, Velike Britanije. Uz to što u Split pristižus raznih točaka doma i svijeta, suputnici manifestacijevrlo su raznovrsnih obrazovnih profila i stručnih interesa.Tako i mora biti, kad se zna da teme skupova, izložaba, knjigai predavanja pripadaju brojnim granama humanističkihi društvenih znanosti (književnost, jezikoslovlje, povijest,arheologija, povijest umjetnosti, teologija, pomorsko pravo,povijest knjige i nakladništva…), ali i drugim područjima,mahom vezanima uz more (brodarstvo, brodogradnja,ribarstvo, hortikultura, kulturni turizam…).Organizatori osobito nastoje da se na »Knjizi Mediterana«predstave nakladnici i druge institucije s područja hrvatskogJadrana, pa se već ustalilo da svoju večer imaju Maticahrvatska iz Dubrovnika, Knjižnica »Juraj Šižgorić« izŠibenika, Gradski muzej Korčule, a povremeno se pojavljujui Muzej grada Trogira, Sveučilište u Zadru, nakladnicis otoka Hvara, iz Rijeke, itd. Svoje nove publikacije u Splitučesto predstavljaju Matica hrvatska iz Zagreba, Leksikografskizavod »Miroslav Krleža«, HAZU. Ne treba, naravno,zaboraviti izdanja splitskih institucija kao što su Arheološkimuzej, Etnografski muzej, Marjan knjiga, Muzej grada Splita,Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Naklada Bošković,Povijesni arhiv Split… Povremeni su gosti i inozemninakladnici (iz Bologne, Ljubljane, Milana, Osla, Praga, Rima,Trsta, Udina).Uz vrijedna kulturna i znanstvena ostvarenja, na »KnjiziMediterana« predstavljaju se i nova književna djela suvremenihauktora (Veljko Barbieri, Joško Božanić, ZvonimirBuljević, Hrvoje Čulić, Jakša Fiamengo, Davor Mojaš,Zvonimir Mrkonjić, Luko Paljetak, Toma Podrug, SlavicaStojan, Igor Zidić, Bože V. Žigo…), pa takve večeri katkadpoprime obilježje književnoga domjenka, na kojem samipisci čitaju ulomke iz vlastitih djela, ili njihove odabranestranice krasnoslove dramski umjetnici, kadšto uz prigodnuglazbenu pratnju.Svake godine osobita se počast iskazuje jednom gostu:onom koji bude pozvan da govori na otvorenju »KnjigeMediterana«. Njegovo svečano slovo, uvijek na temu knjigei Sredozemlja, daje početnu intonaciju cijeloj priredbijer se za takvu čast biraju istaknuti uglednici i potvrđeniznalci. Nije stoga začudno što se upravo na otvorenju manifestacijeu dvorani splitskoga Zavoda HAZU okupi ponajvišepublike. Ti se proslovi naknadno objavljuju u časopisuMogućnosti, a nakana je Književnoga kruga da ih udogledno vrijeme objedini i tiska kao knjigu. Zacijelo neće80Hrvatska revija 2/2013

Obljetnicebiti naodmet da auktore uvodnih eseja navedemo poimence,u kronološkom slijedu (uz napomenu da u prvoj godinimanifestacije, 1989., nije bilo uvodnog eseja): VlatkoPavletić, Slobodan Prosperov Novak, Nedjeljko Mihanović,Ivo Frangeš, Vlado Gotovac, Tonko Maroević, Ivo Babić,Dražen Katunarić, Luko Paljetak, Joško Božanić, PavaoPavličić, Ivo Brešan, Anatolij Kudrjavcev, Joško Belamarić,Jakša Fiamengo, Nenad Cambi, Radoslav Katičić, PredragMatvejević, Vlaho Bogišić, Tomislav Raukar, Josip Bratulić,Mirjana Matijević Sokol.Prigodimice održavaju se i druga predavanja, s temamau rasponu od polilingvizma hrvatske književnosti ili starehrvatske leksikografije, preko portreta pojedinaca kao štosu Vinko Paletin i Juraj Carić, do osvrta na mjesto islamskekulture u mediteranskoj sintezi. I ona su (po ustaljenunačelu Književnoga kruga: scripta manent) objelodanjenau više skladnih sveščića, naslovljenih Knjiga Mediterana –predavanja.Sav taj pogon, koji s manjim ili većim intenzitetom radicijele godine, a zahukta se svakog rujna, pokreće se u jezgrikoju čini Književni krug Split; trajni mu je pratilac i suradnikZavod za umjetnički i znanstveni rad HAZU u Splitu,u čijoj se prostranoj dvorani na prvom katu palače Milesiodvija gotovo sav program »Knjige Mediterana«. Ta dvasuorganizatora cijele manifestacije u ostvarenju pojedinihdijelova programa – osobito onih simpozijskih – nerijetkoudružuju svoje snage s drugim institucijama. Na prvommjestu istaknuti je Odsjek za komparatistiku Filozofskogafakulteta Sveučilišta u Zagrebu, s kojim suradnja traje većpoldrug desetljeća; započela je na poticaj Mirka Tomasovića,tada redovitog profesora Odsjeka i jednog od članovaZnanstvenog odbora manifestacije; on je dugo godinabio i voditeljem komparatističkih simpozija, da bi tu obvezus umirovljenjem prepustio svojim suradnicima, CvijetiPavlović i Pavlu Pavličiću.Ima i drugih zdušnih pomagača: u ulozi suorganizatorapojedinih skupova i izložaba pojavljuju se mnoge od većspomenutih splitskih ustanova; među dosad nespomenutimasvakako treba istaknuti Filozofski fakultet u Splitu, i tos dobrim razlogom: taj fakultet, sa svojim dekanom MarkomTrogrlićem na čelu, postao je dragocjen suradnik uponajvažnijim programima »Knjige Mediterana«, a to su,nedvojbeno, međunarodni znanstveni skupovi.Najuži upravljački postav manifestacije čine članovi kolegijaKnjiževnoga kruga Split, a Znanstveni odbor radi usastavu: Josip Bratulić, Nenad Cambi (predsjednik Književnogakruga) i Davorin Rudolf (voditelj Zavoda HAZUu Splitu). Napokon, za provođenje u djelo svega onoga štose na tom komandnom mostu zacrta, zadužena je uigranaposada – zaposlenici splitske kulturne udruge.Dakako, nemoguće bi bilo tako opsežne programeostvariti bez novčane potpore Ministarstva kulture RepublikeHrvatske te Ministarstva znanosti, obrazovanjai sporta Republike Hrvatske, a za redovitu potporu trebazahvaliti i Gradu Splitu te Županiji splitsko-dalmatinskoj.Napokon, za pojedine programe pribavljaju se potporesponzora ili suorganizatora; a ne treba zaboraviti ni to daupravna tijela manifestacije kao i mnogobrojni suradnici isudionici svoj posao obavljaju potpuno besplatno.Sekstant i sjevernicaKao u svakoj navigaciji, tako i u ovoj metaforički ocrtanojplovidbi »Knjige Mediterana«, preduvjeti su uspješnaputovanja točno određivanje položaja i pravodobnoucrtavanje daljega kursa. Uz redovito snimanje financijskogastanja i dogovore sa suradnicima i suorganizatorima,već je stvorena okosnica budućega programa – popistema znanstvenih skupova do 2020. godine. Za 2013. pripremase simpozij o Ivi Tartaglii, zaslužnom splitskom gradonačelniku,uz to ljubitelju umjetnosti, bibliofilu i kolekcionaru;iste godine obilježit će se četvrt stoljeća »KnjigeMediterana«; 2014. skupovi će biti posvećeni 800. obljetniciBuvininih vratnica i 300. obljetnici smrti Jerolima Kavanjina;2015. tema će biti sudbina čakavskog idioma; 2016.govorit će se o djelu Cvita Fiskovića dvadeset godina nakonnjegove smrti; 2017. obilježit će se sedamnaest stoljećaod rođenja svetog Jeronima; 2018. tema će biti utvrdaKlis, u povodu 370. obljetnice konačnoga njezina oslobođenjaod Osmanlija, a obilježit će se i stogodišnjica rođenjaJure Franičevića Pločara; 2019. znanstveni skup bit će posvećen2200. obljetnici prvoga povijesnog spomena Salone;2020. govorit će se, na stoljetnicu njihova rođenja, o dvamauglednim piscima, koji su k tomu odigrali važnu ulogu upovijesti Književnoga kruga – Živku Jeličiću i Ivi Frangešu.Dakako, godine pred nama donijet će i druge događajei nove programe, koje u ovom trenutku nije moguće predvidjeti.Uz stalnu brigu za prikupljanje novčanih potpora teuz uvijek nove organizacijske izazove, potrebno je uložitidodatan trud u raznolikost sadržaja i u pridobivanje novihposjetitelja mediteranskih dana. Organizatorima zacijeloneće pomanjkati naporna posla i brojnih briga, pa im trebapoželjeti da sačuvaju dosadašnju promišljenost i ustrajnost.Ipak, iako je svaka plovidba uvijek i put u nepoznato,smije im se Slamnigovim stihom kazati: »Parone, dobarodabraste pravac«. •Hrvatska revija 2/201381

PovjesnicaDino MilinovićU potrazi za političkimidentitetomHrvatska i Europa u XVII. stoljećuOd nacionalnog mita, preko pitanja identiteta i civilizacijskepripadnosti, do pragmatične politike i odnosavelikih sila, tema izgradnje europskog poretka zanimapoglavito povjesničare, ali i sve one koji promišljaju utjecajpovijesnog naslijeđa na suvremenu politiku. U svjetlu skorašnjegulaska Hrvatske u Europsku uniju, možda je dobartrenutak da se prisjetimo jedne od poznatih epizoda iz hrvatskeprošlosti i jednog od ključnih razdoblja za oblikovanjepolitičke budućnosti Europe.Veliki znalac Jacques Le Goff sažeo je europsku povijestkao »dijalektički odnos između težnji k ujedinjenju iočuvanja različitosti… koji je čas pogodovao podjeli političkihcjelina na nacionalne jedinice, čas stvaranju velikihzajednica koje nazivamo carstvima«. 1 Urotu hrvatskihi ugarskih velikaša protiv vrhovne vlasti careva iz dinastijeHabsburga u drugoj polovici XVII. stoljeća, koju će hrvatskahistoriografija upamtiti pod imenom »Zrinsko-frankopanska«,želim sagledati u svjetlu takva dijalektičkog procesa.Isto tako želim pokazati u kojoj su mjeri urotnici bilitaoci političkih zbivanja i žrtve diplomatskih igara izmeđuvelikih europskih sila u trenutku kada se oblikuju političkekoncepcije koje će dovesti do uspostave međunarodnogapravnog poretka. U gustoj mreži isprepletenih interesačitalac će prepoznati i neke od razloga za politička lutanjakoja su obilježila novovjeku hrvatsku političku povijest,jednako kao i razloge za mukotrpno stečenu neovisnost.Razdoblje koje nas zanima obuhvaća, okvirno, vrijemenakon Vestfalskog mira 1648. godine (kojim završava Tridesetogodišnjirat u Europi, po brojnosti žrtava usporedivjedino s Prvim svjetskim ratom) i Pirenejskog mira 1659.godine (koji potvrđuje nadmoć Francuske u Europi), pasve do mirovnog ugovora u Utrechtu 1713. godine, kojimzavršava Rat za španjolsku baštinu. U tom vremenskomrasponu nastaju temelji međunarodnoga pravnog sustavau Europi. To je i razdoblje velikih vladarskih ličnosti, međukojima se ističe Luj XIV. (vladao 1661–1715), koji je postaopojam apsolutističkog monarha i u vrijeme kojega jefrancuska kultura dala pečat cijeloj Europi. U hrvatskimje zemljama isto razdoblje obilježeno važnim događajima1La vieille Europe et la nôtre, Paris, 1994.u borbi za oslobođenje krajeva koje su u prethodnom stoljećuzaposjeli Turci: 1648. godine u Dalmaciji je ponovoosvojen Klis, a 1699. godine mirom u Srijemskim Karlovcimapovraćeni su Slavonija, Lika i Krbava; u posljednjemmletačko-turskom ratu (Kačić veli »ratu malom«), koji jezavršio 1718. godine, dovršeno je povlačenje Turaka iz dalmatinskogzaleđa.Europa u XVII. stoljećuOno što je specifično i značajno za interpretaciju političkihdogađaja u Europi u drugoj polovici XVII. stoljećajest novi raspored snaga na političkoj karti. Njega obilježavapodjela kršćanske Europe na katolički i reformiranidio (posljedica Tridesetogodišnjeg rata), postupni raspadhabsburške paneuropske tvorevine iz prethodnog stoljećate sve veća uloga nacionalnih država, bilo da je riječ o centraliziranimmonarhijama tipa Francuske ili parlamentarnimmonarhijama kao što su Engleska i Holandija. Od univerzalnogaSvetoga Rimskog Carstva, Europa se pretvara uskup nacija, u ritmu s »disanjem povijesti«, o kojem govoriLe Goff. S porazom ideje o velikom carstvu koje bi obuhvatilocijelu Europu (Habsburgovac Karlo V. vjerojatnoje posljednji vladar koji je mogao polagati pravo na takavimperij), tijekom XVII. stoljeća sazrijeva politička misao opotrebi ravnoteže snaga među državama u Europi. Ona seobično vezuje uz djelovanje francuskoga kardinala Richelieuate uz nastojanje Francuske da oslabi moć Habsburgovacai spriječi povezivanje njihovih posjeda u Španjolskoj iAustriji. Premda Richelieu umire prije potpisivanja mirovnihsporazuma u Münsteru i Osnabrücku (tzv. Vestfalskimir) 1648. godine, konačni je ishod pobjeda njegove vanjskepolitike. Uz francusku pomoć, njemačke kneževine –dijelovi fantomskoga Svetoga Rimskog Carstva – sačuvalesu relativnu samostalnost i nisu već u XVII. stoljeću prerasleu modernu, centraliziranu monarhiju kakvu su namjeravalistvoriti austrijski vladari koji od 1438. godine nosetitulu njemačkoga cara i predsjedaju carskim saborom.Treba naglasiti i da je Vestfalski mir, premda je Papa glavniposrednik pri njegovu sklapanju, potvrdio kraj jedinstve-82Hrvatska revija 2/2013

PovjesnicaZemljovid Europe 1639.ne kršćanske Europe, jer pojedine njemačke države, odnosnokneževi, sada sami odlučuju o službenoj vjeri (cuius regio,eius religio). Uostalom, i francuski (»vrlo kršćanski«)kralj i austrijski (»katolički«) car daju prednost svojim trenutačnimpolitičkim ciljevima, a manje nastojanjima SveteStolice da sačuva mir među kršćanskim vladarima. KoncepcijaRealpolitik i interesi država-nacija od XVII. stoljećaobilježavaju novi europski poredak. Voltaire kao da sažalijevanemoć Pape, koji je još prije nekoliko stotina godinamogao pozvati čitavo kršćanstvo na oslobađanje SveteZemlje, a u vrijeme Kandijskog rata njegovi pozivi ne uspijevajumobilizirati Europu na obranu Krete, koja slovi kaoposljednja kršćanska tvrđava u Istočnom Mediteranu.Pirenejski mir iz 1659. godine između Francuske i Španjolskete, naposljetku, mir kojim je godinu dana poslije,na inicijativu Francuske, prekinut tzv. »Sjeverni rat« izmeđuŠvedske, Danske, Poljske i Brandenburga, zaokružujenovi koncept nacionalne politike koji je uspjela nametnutiFrancuska. Taj program Richelieu je u svojoj »Političkojoporuci« sažeo u nekoliko rečenica: »Uništiti hugenote,slomiti taštinu velikaša, povesti i uspješno voditi velikirat protiv moćnih neprijatelja, s ciljem povoljnog mira kojiće osigurati spokoj za budućnost«. Prepoznajemo političkuostavštinu na kojoj će odrasti i mladi korzikanski kaplarBonaparte. U razdoblju između 1648. i 1660. godinestvoren je, dakle, novi europski poredak, pri čemu je »relativnoneodređeni, objedinjujući koncept kršćanstva zamijenjenkonceptom države i teritorija, koji sadrži novudefiniciju europskog prostora. Taj je trajno određen ugovorimaiz 1658–59. godine i razvitkom redovitih diplomatskihodnosa koji se zasnivaju na postojanju specijaliziraneprofesije diplomata, redovitim međudržavnim odnosima istalnim pregovorima«. 2 Tek s mirom u Teschenu (1779), apoglavito nakon Francuske revolucije i napoleonskih ratova,europske sile prestaju se pozivati na Instrumenta PacisWestphalicae i poredak koji je Vestfalski mir garantirao, alipojam concert des nations (dogovor nacija) ostao je i nadaljeglavni stup politike velikih europskih sila i jedan odključnih trenutaka u stvaranju moderne Europe.Situacija u HrvatskojReliquiae reliquiarum nekoć slavnoga hrvatskoga kraljevstvatoliko su maleni na karti Europe da su jedva prepoznatljivisuvremenicima. Kraljevina Hrvatska ne brojiviše od milijun stanovnika, dok u isto vrijeme Francuskaima oko dvadeset milijuna. Dio zemlje koji nazivamo Trojednomkraljevinom sastavni je dio krune sv. Stjepana,dakle Ugarskoga Kraljevstva; nakon 1527. godine krunuugarskoga kralja nose vladari iz obitelji Habsburgovaca,što znači da su vladari iz austrijske loze te obitelji ujednoi zakoniti vladari hrvatskih zemalja. Suvremenici se prema2F. Hildesheimer, »Westphalie-Pyrénées: une nouvelle Europe«, u:Notre histoire, 163, str. 42.Hrvatska revija 2/201383

PovjesnicaVestfalski mir u Münsteru,Gerard Terborch, 1648.Hrvatskoj odnose kao prema dijelu Njemačke, a oni boljeobaviješteni govore o pars Hungarica, dijelu ugarskogakraljevstva. Izdvaja se, naravno, Dalmacija (Dalmatia,Dalmazia), koja je sinonim za mletačke posjede na istočnojjadranskoj obali, premda se isti naziv koristi za dio obale– Primorje – koja je dio Hrvatskoga Kraljevstva, odnosnoHabsburškog Carstva. Najznačajnije su velikaške obiteljiu Hrvatskoj Zrinski i Frankopani; članovi tih obiteljiobnašaju najodgovornije dužnosti u kraljevstvu: čast banaili, rjeđe, zapovjednika generalata u Karlovcu (samo jedanHrvat, Vuk Frankopan), kapetana i slično. U vrijeme kadaLuj XIV. započinje samostalno vladati u Francuskoj (1661),hrvatske su zemlje, dakle, podijeljene između triju sila: HrvatskoKraljevstvo za kralja ima Leopolda I. iz austrijske lozeHabsburgovaca, Dalmacija i dio Istre su od XV. stoljećau vlasti Mletačke Republike, a ostali dio zemlje (ponajprijetzv. »turska Hrvatska« između Une i Vrbasa) tijekom istogstoljeća dospio je pod vlast Osmanlija.Godine 1661. braća Nikola i Petar Zrinski već su poznatiu kršćanskom svijetu koji pozorno prati zbivanja naovoj stalno aktivnoj bojišnici. Kandijski rat između MletačkeRepublike i Osmanlijskog Carstva (1640–1671) privukaoje pozornost suvremenika na ratna zbivanja na Kretii u Dalmaciji, a opisi rata popraćeni su brojnim kartografskimprikazima, od kojih su mnogi (kao i Lučićeva Povijesthrvatskog i dalmatinskog kraljevstva, tiskana 1667) objavljeniu Amsterdamu i dostupni u većim gradovima Europe.U Parizu 1664. godine nastaju litografije u čast NikoleZrinskog s njegovim likom i opisima pobjeda protiv Turaka;o Zrinskome se govori kao o ugarskom magnatu i vojskovođinjemačkog cara (hongrois de nation, genéral desarmées de l’empereur), ratniku koji je ujedno i »pustolovpera«. Rijetko tko ulazi u genealogiju obitelji Šubić Zrinskii rijetko tko spominje dvojnu kulturu, hrvatsku i mađarsku,koja krasi njezine članove. Da je takav odnos prisutanne samo kod mađarskih povjesničara, svjedoči i francuskahistoriografija koja urotu Zrinskih i Frankopana prepoznajekao epizodu pobune ugarskih »nezadovoljnika«. VelikiVoltaire u povijesnom djelu o stoljeću Luja XIV. govorio ugarskom kraljevstvu. Pa ipak, upravo je ta urota jednaod epizoda koje mogu osvijetliti svu slojevitost i tragičnosthrvatske povijesti i koje dobro ilustriraju sudbinu malihnaroda, uhvaćenih u sukob interesa velikih sila.Hrvatsko-francuske vezeu XVII. stoljećuIza romantične predodžbe o hrabrim urotnicima protivapsolutističke vladavine Habsburgovaca i centralizacije(germanizacije), potkrijepljene dirljivim, antologijskimuzničkim pismima glavnih protagonista, kakva je povijesnazbilja? Koja je motivacija vodećih urotnika? Jesu li imalipolitički program ili su po uzoru na prethodna vremenadrevnost svojega podrijetla i bogatstvo svojih posjeda smatralidovoljnim razlogom da zahtijevaju i političku vlast?Nakon Bogišićevih istraživanja u XIX. stoljeću, nova otkrićau francuskim i bečkim arhivima, poglavito ona LucaOreškovića, na svjetlo dana iznose opsežnu diplomatskukorespondenciju između dvora u Parizu i francuskih poslanikau Beču, Veneciji, Istanbulu i drugdje te pružaju potpunijiuvid u politički kontekst unutar kojega se priprema iodvija urota hrvatskih i ugarskih velikaša. 3 Čini se da je diplomatskadjelatnost u tom razdoblju postala ravnopravnosredstvo ostvarenja vanjskopolitičkih ciljeva europskih sila,u jednakoj mjeri s drugim, brutalnijim manifestacijamapolitičkih ambicija.3»Luj XIV. i Hrvati, neostvareni savez«, prijevod M. Bekić-Milinović,Dom i svijet, Zagreb, 2000.84Hrvatska revija 2/2013

PovjesnicaVeze između Hrvatske i Francuske u vrijeme Luja XIV.zasnivaju se isprva, kako je pokazao Orešković, na stalnojpotrebi europskih vojski za plaćenicima. Tako je u sastavufrancuske vojske još u vrijeme Luja XIII. služio većibroj plaćenika iz Hrvatske. Luj XIV. nastavio se koristitihrvatskim vojnicima, 1668. godine čak je stvoren konjaničkiodred poznat pod imenom Royal Cravattes. Njegovopodrijetlo vezano je uz hrvatske plaćenike u francuskojDetalj donje slike (uokvireno crtkanom linijom) prikazuje hrvatskupostrojbu u bitki kod Rocroia 1643.službi, premda se ubrzo taj naziv uvriježio za vrstu lakogakonjaništva koje nije neizbježivo sastavljeno od vojnikaiz samo jedne zemlje. Neki od tih vojnika su nam poznati,tako Michel Trebousis, koji je 21. ožujka 1687. zavedenu arhivima Ministarstva rata kao »Cravatte, star 63 godine,rođen u Carlstatu (Karlovcu) u Hrvatskoj, koji je služiokao kaplar u regimenti Hamilton, Greder i Fustenbergi koji zbog ozljeda i lošeg zdravlja napušta vojsku nakonšto je služio (francuskoga) kralja tijekom 16 godina«. Jošse napominje i da je dotični katolik. 4 Kako je Francuska uto doba održavala posebne odnose s Mlecima, prisutnostvelikog broja hrvatskih vojnika u mletačkoj službi zasigurnoje dovela do toga da su neki od njih, uz dozvolu ili beznje, prelazili u službu Francuske. Francuski poslanik u Beču,vitez de Gremonville, s kojim će Petar Zrinski najčešćebiti u kontaktu, zapovijedao je francuskim ekspedicijskimsnagama na Kreti, gdje je imao mogućnost brojnih susretas hrvatskim vojnicima, odnosno »Skjavonima«, u sastavumletačke vojske. Neki kapetan Draganić ima potporu francuskogposlanika u Veneciji kako bi postao zapovjednikommletačkoga konjaništva u istom ratu. Iščitavajući događajeonoga vremena, rekli bismo da francuska diplomacija strp-4Podaci dostupni u arhivu Povijesnog odjela kopnene vojske Francuskeu Parizu. Orešković donosi i neke druge primjere, iz kojih jasnoproizlazi sudjelovanje hrvatskih plaćenika u francuskoj vojsci.Bitka kod Rocroia 1643.Hrvatska revija 2/201385

PovjesnicaNikola Zrinski, Elias Widemann, bakrorez, 1652., Beč, BibliotekaZrinskih, Nacionalna i sveučilišna knjižnica, ZagrebPetar Zrinski, Elias Widemann, bakrorez, 1652., MagyarTörténelmi Képcsarnok, Budimpeštaljivo priprema teren za moguće akcije u ovom dijelu Europei, osim obavještajne, gradi mrežu štićenika na koje ćemoći računati kada se pokaže potreba. Osim toga, obavijestikoje su mletački (i hrvatski) povjesničari i kartografiprikupili od početka Kandijskog rata u Dalmaciji poslužitće Francuzima za planiranje vojnih operacija u jadranskomezaljevu 1702–03. godine, kada njihova mornarica napadaSenj i Karlobag, a u Kvarnerskom kanalu se sukobljavas uskocima u službi austrijskog cara.Naravno, najveći broj vojno sposobnih muškaraca izHrvatske služi u vojsci austrijskog cara, zakonitog vladaraHrvatske. Nikola i Petar Zrinski istaknuli su se tijekom Tridesetogodišnjegrata u borbama u Češkoj na carskoj strani.U brojnim bitkama toga rata hrvatske čete došle su naglas, što zbog hrabrosti, što zbog ratu svojstvenih okrutnosti.U jednom belgijskom selu blizu francuske granicestanovnici su na crkvu obnovljenu nakon paleža 1634. godinedali uklesati natpis »godina Hrvata«; dvije godine poslijeisti je slučaj zabilježen u francuskoj pokrajini Loreni(Lorraine), jednoj od najčešćih pozornica rata. Nije vjerojatnoda su uvijek bili posrijedi baš hrvatski odredi, kako jedavno primijetio E. Favre: »Mislim da smijemo reći da jeovaj mali narod odveć često bio optuživan za grijehe drugih,pa su svi koji su palili i govorili nepoznatim jezikom,a bili dio austrijske vojske, često i nepravedno bili proglašavaniHrvatima«. 5 S druge strane, poznavajući svakodnevicuživota na vojnoj granici, ne treba se iznenaditi ako suneke od tih strahota doista počinili hrvatski vojnici, poglavito»Vlasi«, čiji način vojevanja na strani Mlečana u XVII.stoljeću opisuje Franjo Difnik, kroničar Kandijskog rata uDalmaciji. Uostalom, takva reputacija zasigurno ih je činilapoželjnim plaćenicima, stoga su kao gens de guerre traženii za francusku službu. U važnoj bitki kod Rocroia 1643. godinena francuskoj strani sudjeluje i jedna pukovnija Hrvata,koja je zabilježena na grafici izrađenoj povodom velikepobjede nad Španjolcima.Treba istaknuti da su i austrijski car i Mletačka Republikanastojali onemogućiti novačenje svojih podanika zaslužbu u francuskoj vojsci, što zbog toga da spriječe jačanjeneprijateljeva vojnog potencijala, što zbog zabrinutosti dabi mogli ostati bez najboljih četa. Arhivski dokumenti namotkrivaju da su francuski diplomati u Mlecima pomno pratilistanje u mletačkoj vojsci, primjećujući kako je ona neredovitoi slabo opskrbljena te predlagali Državnom tajnikuza rat novačenje plaćenika u Dalmaciji ili pograničnimturskim krajevima. Vojnici u mletačkoj službi često se bunezbog neredovitih isplata, tako, na primjer, nakon osvajanjaKlisa 1648. godine, kada prijete da će prijeći u službuaustrijskog cara. 6 Neki od tih pregovora oko novačenjapoznati su nam iz korespondencije francuskih poslanika uVeneciji s Parizom; oni su posebno intenzivni u trenucimakada Francuska vodi ratove na više bojišnica i kada trećinunjezinih vojnih snaga čine strani plaćenici.Možemo, dakle, zaključiti da Hrvati tijekom XVII. stoljećaprodaju svoju fizičku snagu i spretnost u baratanjuoružjem na tržištu Europe. Njihova je specijalnost konjaničkaslužba; Petar Zrinski u posveti Sirene kaže da ništartako ne veseli junaka kako luba, kon i oružje, a Fran KrstoFrankopan pjeva bisno jaše Horvaćanin junak priko pola viteškogakona. Formiranje konjaničkog odreda Royal Cravattesdodatna je potvrda takve reputacije.5L’Autriche et ses institutions militaires, Paris, 1866., str. 59.6F. Difnik, Povijest Kandijskog rata, str. 192.86Hrvatska revija 2/2013

PovjesnicaHrvatska perspektivaPri tajnim dogovorima i pregovorima koji obilježavajutijek urote posve sigurno dolazi do izražaja osjetljiv strateškipoložaj hrvatskih i mađarskih zemalja, koje su posljednjiobrambeni zid kršćanstva i čiji bi pad značio prodor Turakau Srednju Europu. Nikola i Petar Zrinski pri smišljanjuprevrata, za koji opravdanje nalaze u nedovoljnoj brizi caraLeopolda za hrvatske i mađarske zemlje, isprva se spretnokoriste tom činjenicom, a poglavito bojazni susjednih državaod osmanlijske prijetnje. U maniri Bizanta, mletačkadiplomacija nastoji zadržati tursku vojnu silu što dalje odsvojih granica, stoga materijalno i vojno potpomaže Zrinske,među ostalim dajući Nikoli novce da podigne tvrđavuNovi Zrin na Dravi u Međimurju, koja će biti kamen spoticanjau odnosima austrijskog cara i sultana sve do predajetvrđave u turske ruke 1664. godine. Zbog toga će bečkidvor ulagati oštre prosvjede Serenissimi, ispravno prosuđujućida Republika na taj način želi odvratiti Turke od napadana Dalmaciju i Furlaniju. Mleci su, osim toga, mjestosusreta Katarine Zrinske i francuskog poslanika de Pomponneate prvih dogovora o pomoći francuskoga kraljaurotnicima u Hrvatskoj, a početkom XVIII. stoljeća obavještajnicentar i glavni izvor informacija tijekom francuskepomorske akcije u Jadranu u vrijeme rata za španjolskonaslijeđe.Vojničke veze sigurno su pridonijele da se stvori dojamkako bi francuski kralj mogao pomoći nezadovoljnicimau Ugarskoj i Hrvatskoj da svrgnu s vlasti LeopoldaHabsburškog. Utjecaj Francuske u Europi, poglavito nakonVestfalskog i Pirenejskog mira, objašnjava zašto su seurotnici okrenuli Luju XIV. Istina je da je i prije bilo Hrvatakoji su se istaknuli djelujući u Francuskoj, poglavito usveučilišnim krugovima (tako Herman Dalmatin ili Jurajiz Slavonije, koji su poznati predavači na pariškoj Sorbonniu XIII. i XIV. stoljeću), ali u XVII. stoljeću te su veze vjerojatnobile slabo poznate. Ne možemo, međutim, ustanovitida je ikada prije ili poslije politički utjecaj Francuske u Hrvatskojbio doživljen kao moguća potpora nastojanjima dase izbori suverenost i uspostavi nova politička unija. PetarZrinski i urotnici nude krunu ugarskoga kraljevstva francuskomekralju, a kada on to odbija, jednom od francuskihprinčeva kraljevske krvi. Francuska diplomacija vraća lopticu:zašto se Petar Zrinski ne bi sam proglasio za kralja,budući da je potomak tako slavne obitelji?!No, nakon završetka rata za španjolsko naslijeđe, mirovnimugovorom u Utrechtu 1713. godine, Austrija, Engleskai Holandija su, pozivajući se iznova na Vestfalskimir, uspjele slomiti pretjerane ambicije Francuske, koja nikadaviše, osim u kratkom razdoblju Napoleonove dominacije,neće biti u prilici krojiti europsku političku scenukao što je to bio slučaj u vrijeme Luja XIV. Ni Francuskanakon rata za španjolsko naslijeđe više u Hrvatskoj nećevidjeti strateškog partnera na istoku i neće prepoznavatiHrvatsku drukčije doli kao dio habsburških zemalja, štoje, naravno, utjecalo i na percepciju Hrvatske u europskomjavnom mnijenju i historiografiji. Slika Hrvata kao divljeg iokrutnog ratnika u službi austrijskog cara potisnut će u sjećanjumogućega francuskog saveznika.Francuska perspektivaRiječ je, dakle, o razdoblju tijekom kojega možemo govoritio alternativi političkoj ovisnosti o Beču. U tom kontekstuLuj XIV. se ukazuje na nebu Europe kao nova zvijezda– doista Kralj Sunce – čija moć nudi mogućnostnovog izbora. Voltaire u odlomku posvećenom upletanjuLuja XIV. u poslove ugarskoga kraljevstva kaže: »Politikafrancuskih kraljeva, još od Franje I., uvijek je težila savezus turskim carevima, ne samo zbog koristi od trgovačkihveza nego i zato da se spriječi austrijsku krunu da steknepreveliku moć«. 7 Voltaire, dakle, pripisuje Franji I. strategijusklapanja saveza koja je francuskome kralju u konačnicitrebala omogućiti da postane »obnovitelj« jedinstvenogakršćanskog svijeta. Ideja »obnove« kršćanskog carstva,s Karlom Velikim kao dalekim uzorom, misao je koja zaokupljarenesansnu Europu, poglavito u godinama nakonLutherove reforme i sve većeg pritiska Osmanlija na jugoistočnimgranicama. Sveto Rimsko Carstvo (tada još samolabavi savez njemačkih kneževina), osnovni je zalog takveobnove i francuski kralj zna da za ostvarenje svojega naumamora zadobiti titulu cara, što mu ne uspijeva (1519).Suočen s nadmoćnom silom Karla V., on ne preže ni od savezas Turcima. Slučajnost ili ne, upravo je Ivan Frankopantaj kojega francuski kralj, nakon bitke kod Pavije (1525),šalje s porukom za Sulejmana Veličanstvenog (to je samogodinu dana prije katastrofalnog poraza ugarskoga kraljakod Mohača i dvije godine prije pljačke Rima od stranenjemačkih četa Karla V.). Je li se već tada rodila ideja o savezus Turcima koji stoljeće i pol poslije zagovara Fran KrstoFrankopan: »Komaj čekam da naše kape s čalmami pomešamo,a tako mi Boga, da krilaki budu frkati po zraku«? 8Savez francuskog i turskog vladara nije nikada zaživiou stvarnosti, ali je turska prijetnja sve od vremena FranjeI. sredstvo ucjene u rukama francuske politike i mač nadglavom bečkog dvora. Treba reći da je u vladarskoj kozmogonijisuvremenih francuskih mistika prisutna mesijanskanota, pri čemu se francuski kralj pojavljuje kao šampionkršćanstva koji će dovesti do restauracije jedinstva i mirnogpreobraćenja nevjernika, nakon čega slijedi i konačnoispunjenje Božjeg nauma, odnosno Kristov ponovni dolazak.U svjetlu takvog shvaćanja nije neobično što se predengleskim poslanicima 1518. godine francuski kralj pojavljujeodjeven u dugu bijelu haljinu, raspletene kose, kaoslika živog Krista. 9 Ipak, politika Francuske, kao i ostalihvelikih sila, bila je češće pragmatična nego dosljedna: podsjetimoda je tijekom Tridesetogodišnjeg rata Francuskapotpomagala protestantske kneževine u Njemačkoj protivkatoličkog cara, premda se sama u nekoliko navrata surovoobračunala sa svojim brojnim hugenotima (neslavna »Bartolomejskanoć« i ukidanje Nanteskog proglasa o slobodivjeroispovijesti u vrijeme Luja XIV.).Za razliku od vremena Franje I., u politici Luja XIV.,osim planetarnih simbola, nema mesijanskih aluzija ni7Le siècle de Louis XIV, str. 112.8Fran Krsto Frankopan, »Djela«, u: J. Vončina (ur.), Stari pisci hrvatski,knjiga 42, HAZU, Zagreb, 1995.9D. Crouzet, »Chrétienté et Europe«, u: L’ordre européen du XVI eau XX e siècle, Paris, 1998., str. 20.Hrvatska revija 2/201387

Povjesnicapretenzija. Neprijeporno je da Luj ozbiljno doživljava svojuulogu »vrlo kršćanskoga kralja«. Tako je 1664. godine uputiopomoć caru Leopoldu u trenutku kada su Turci zaprijetiliBeču (bitka kod Sankt-Gottharda), kao i Veneciji, kojaštiti svoje posjede na Kreti, pa izgleda da je u pravu Voltairekada nam otkriva da je interes Francuske da »Turci uznemirujuMađarsku, ali ne i da ju osvoje«. Gledajući iz togakuta, čini se opravdanim što Luj XIV. svoju pomoć urotnicimauvjetuje time da ne smiju tražiti potporu od Turaka,na što njegov poslanik u Beču, vitez de Gremonville opetovanoupozorava urotnike.Diplomatske igreJe li francuska strana ikada doista ozbiljno računala naustanak protiv austrijskog cara? Ili je cijela priča bila sračunatakao mala diverzija sa svrhom odvlačenja pozornosti?Kronologija urote govori o tome da se najintenzivnijipregovori francuske strane i urotnika u Hrvatskoj i Mađarskojvode pred rat Francuske u Flandriji protiv Španjolske(1667), a povod tomu može biti pokušaj da se austrijski carprijetnjom ustanka u vlastitom dvorištu prisili da u tomesukobu ostane neutralan. Za razliku od francuske strane,urotnici se vrlo ozbiljno pripremaju: Petar Zrinski je francuskomposlaniku de Gremonvilleu predočio detaljan planoružane pobune, uključujući obavijesti o lukama na hrvatskojobali u kojima se mogu iskrcati francuska pojačanja,te put kojim bi ona mogla brzo stići do posjeda Zrinskih usjevernoj Hrvatskoj. 10 Nezadovoljnici u Mađarskoj i Hrvatskojtrebali su, dakle, poslužiti za jednake ciljeve kao i pregovoris Turcima, a da se pritom francuski kralj ne izlažeoptužbama zbog suradnje s nevjernicima. Upravo suprotno,Luj je mogao tvrditi da potpomaže branitelje kršćanstvakoji su se njemu obratili s molbom za pomoć, nezadovoljnipotporom svojega zakonitog suverena, kao štonavodi u jednom pismu Petru Zrinskom iz 1664. godine:»Nitko ne cijeni više od mene zasluge i vrijednost dva takohrabra gospodina koji se svakodnevno ističu svojom vjeromi odvažnošću u obrani kršćanstva pamćenja vrijednimpothvatima… U svakoj ću prilici s velikim zadovoljstvomobojici pokazati znake svoje naklonosti«. 11Ali, već iduće godine francuskom kralju više nije u interesuotvoreno se suprotstavljati caru Leopoldu, čiju je neutralnostosigurao tajnim dogovorom o podjeli španjolskihposjeda. Njegov poslanik u Beču sada savjetuje urotnikeneka čekaju povoljniju priliku. Postavlja se pitanje krajnjegcilja francuske diplomacije: jesu li intenzivniji kontaktis urotnicima trebali bečkom dvoru dati do znanja da jeLuj u svakom trenutku u mogućnosti ucjenjivati Leopoldaustankom njegovih vlastitih podanika? Jesu li francuski diplomatisami pothranjivali te glasine i puštali ih da kružebečkim dvorom? Ili su, pak, u pitanju neke druge ratne varkepri kojima Petar Zrinski i urotnici u Hrvatskoj mogu bi-10Na sličan je način, preko Dalmacije, početkom XIV. stoljeća PavaoŠubić na ugarsko prijestolje već doveo jednu francusku dinastiju –Anžuvince.11Vidi Bogišić, Acta coniurationem Petri a Zrinio et Francisci deFrankopan, dodatak CCLXXVIII (prijevod s francuskog: autor).ti od pomoći francuskim planovima? Vitez de Gremonvillekoristi se svojim utjecajem kod hrvatskoga bana i poznanstvoms hrvatskim časnikom kako bi spriječio novačenječetiri tisuće hrvatskih vojnika koji su trebali biti upućenikao pojačanje španjolskim trupama u Flandriji. Ne samoda ta pojačanja nisu stigla do Flandrije, nego je PetarZrinski predložio da će isti broj vojnika okupiti za potrebefrancuskoga kralja. Dana 27. lipnja 1667. Zrinski predlažefrancuskom kralju uvjete pod kojima će stupiti u njegovuslužbu: kada francuski kralj pokrene vojne operacijeprotiv austrijskog cara, on je spreman sudjelovati i to kaovođa posebnog odreda svojih vojnika, a pod vrhovnim zapovjedništvompoznatog vojskovođe Turennea ili kakvogprinca kraljevske krvi. Ta ozbiljna ponuda hrvatskoga banazacijelo je uvjetovana »povoljnim okolnostima« na kojesu urotnici nestrpljivo čekali već nekoliko godina, ali i odlukomfrancuskoga kralja o osnivanju Royal Cravattes 20.svibnja 1667. godine, što daje naslutiti kraljevu sklonost.U svjetlu takve strategije treba analizirati i ponašanjeaustrijskog dvora, kojemu veze hrvatskih velikaša s Francuskomjoš od vremena Nikole Zrinskog nisu ostale nepoznate.Da Leopoldovi ministri nisu pogrešno procijenilifrancuske namjere dokazuje i sam Luj XIV., koji usvojim uputama prijestolonasljedniku (Memoires à servirau dauphin…) priznaje da je pomagao urotnicima u Mađarskojkako bi pripremio diverziju s leđa, s ciljem da austrijskogcara prisili da povuče dio svojih snaga s rajnskogbojišta, gdje se Francuska bori s carstvom za Alsace i izlazakna obale Rajne. Da takva strategija nije bila bez rezultatavidljivo je i iz sljedećeg podatka: godine 1657. austrijskije car u dvjema vojnim krajinama (hrvatskoj i primorskoj),dakle na više od stotinu kilometara granice, držao ukupno1787 vojnika, što pokazuje u kojoj je mjeri granica premaTurcima bila slabo branjena, odnosno da je obrana i daljebila najvećim dijelom zadaća hrvatskih velikaša. 12 Zaslamanje urote hrvatskih i ugarskih velikaša Leopold je,pak, morao angažirati četrdeset tisuća vojnika, poglavito uGornjoj Mađarskoj. Iz toga proizlazi u kojoj je mjeri strategijasklapanja saveza, ali i diplomatskih igara u protivnikovudvorištu bila važna za francusku vanjsku politiku, aujedno »opravdava« austrijskog cara za neslavni mir u Vasváru1664. godine, kada su Osmanlije, unatoč porazu kodSankt- Gottharda, mogli zadržati sva prethodno osvojenapodručja u Hrvatskoj i Mađarskoj.ZaključakSve do tragičnoga kraja Petra Zrinskog i Frana KrsteFrankopana u Bečkom Novom Mjestu 1671. godine, francuskadiplomacija u Beču i Veneciji nastojat će držati svoještićenike u Hrvatskoj u stanju stalnog iščekivanja kakobi, kada prilike to budu zahtijevale, ponovo mogli zaigratina »urotničku kartu«. Hladan i ciničan diplomat, francuskiposlanik javlja u Pariz kako su se urotnici »spremnidati svakome tko bi im bio voljan pomoći u njihovim naumimai da će ih francuski kralj moći iskoristiti kada nje-12Vončina, n. dj., str. 30.88Hrvatska revija 2/2013

PovjesnicaPogubljenje Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana u Bečkom Novom Mjestu 30. travnja 1671.mu to bude odgovaralo«. U kojoj mjeri su ciljevi urotnikabili ostvarivi, odnosno u kojoj je mjeri Francuska doistamogla pomoći u ostvarenju njihovih planova? Sjaj KraljaSunca bio je odraz snage francuske države, koja nakon krizaizazvanih vjerskim neredima u XVI. stoljeću ponovoima velike ambicije u Europi. No, koncept apsolutističkemonarhije, koja je upravo u osobi Luja XIV. doživjela svojvrhunac, već i prije kraja njegove vladavine bio je dovedenu pitanje. U Engleskoj, gdje je latentni sukob između kraljai parlamenta završio protjerivanjem s vlasti dinastije Stuart(1688), a još prije u Holandiji, stvoren je koncept moderneparlamentarne demokracije, koja je konačni oblik zadobilau američkom Ustavu i francuskoj Deklaraciji o pravimačovjeka. Ishodi ratova koje je Luj XIV. vodio tijekom svojepolustoljetne vladavine ne pokazuju samo nemogućnostfrancuske hegemonije u Europi nego i pobjedu engleskogi holandskoga političkog modela. Prvi koji će to priznatifrancuski su filozofi iz doba prosvjetiteljstva, ponajprijeVoltaire.Što bi se dogodilo da je kojim slučajem pobijedila strategijafrancuskog dvora, a ne austrijskih Habsburgovaca?Vjerojatno bi »zapadni Balkan« danas obuhvaćao i slovenskei austrijske zemlje i završavao na Soči, a Dunav cijelimsvojim tokom bio balkanska rijeka. Je li dogovor PetraZrinskog s Portom propao jer hrvatski ban naposljetkuipak nije bio voljan napraviti taj posljednji, očajnički korakili Turci nisu znali prepoznati povijesnu priliku da uzpomoć urotnika možda zauzmu i sam Beč? Trinaest godinanakon pogubljenja urotnika u Bečkom Novom Mjestu,nije također jasno je li Ivan Antun Zrinski, jedini sin PetraZrinskog, doista bio upleten u urotu da Turcima otkrijeskrovište cara Leopolda, koji bježi iz opsjednutog Beča(1683), a sve to kako bi osvetio oca?! Pod tom je optužbom,naime, iste godine bačen u tamnicu, u kojoj će ostati svedo smrti, dvadeset godina poslije. Paradoksalno je da istegodine kada pogrešno odigrana politička karta Zrinskihodređuje sudbinu i posljednjega muškog potomka obitelji,pod Bečom umire Juraj Križanić, zagovornik još jedne hrvatskegeopolitike koja nije dočekala »povoljne okolnosti«.Kada je mirom u Versaillesu stvorena Jugoslavija, bilaje to posljedica kako Wilsonove teorije o »samoodređenju«naroda tako i francuske strategije održanja ravnoteže u Europistvaranjem brane njemačkom utjecaju u jugoistočnomdijelu kontinenta. Događaji iz 1991. godine potvrdili sutvrdoglavu postojanost naslijeđenih geopolitičkih pogledakoji su francusku vanjsku politiku i ugled često dovodiliu neugodnu situaciju. Sve je to dodatni razlog da u događajimakoji su obilježili kraj 20. stoljeća na ovom područjuprepoznamo dokinuće političkog ustroja koji je nastaojoš u XVII. stoljeću. Na pragu ulaska Hrvatske u Europskuuniju, vrijedno je prisjetiti se kako je dugo i mukotrpnonastajala europska politička zajednica i imati na umu dvaosnovna principa koji su obilježili njezinu povijest: formiranjenacionalnih država kao okvira za razvitak demokratskogadruštvenog uređenja i potrebu za ostvarenjem davnogsna o ujedinjenju ovoga tako iznimnoga kontinenta. •Hrvatska revija 2/201389

Hrvati u svijetu nekad i danasLovorka ČoralićScuola degliSchiavoniHrvatska bratovština u srcu MletakaFotografije iz zbirkeLaure Dominis iRuže Planinacprošlosti su Mleci slovili za grad koji privlači putnikeU i useljenike iz cijelog svijeta. Jačanjem državne, političkei gospodarske moći Privedre Republike, u doba kadaje obuhvaćala najveći dio istočnojadranske obale i grčkogaotočja, Mleci su postali stjecištem raznorodnih nacionalnihskupina. Stalno naseljavanje žitelja zavičajem s mletačkihstečevina diljem Jadrana i Grčke, kao i dolazak gospodarskisnažnih trgovaca i poduzetnika, vještih obrtnika iglasovitih majstora iz zemalja europskoga Zapada, ali i sašireg područja islamskoga svijeta, središnja mletačka vlastpodupirala je nizom povlastica i državnih mjera. Pristigliiz raznih zemalja, nacionalnim, vjerskim i civilizacijskimobilježjima različiti, stranci su se vrlo brzo snalazili i prilagođavaliotvorenoj mletačkoj sredini, koja im je pružalanebrojene mogućnosti za rješavanje osnovnih životnihproblema. Svoja su domovinska obilježja zadržavali naraštajima,čemu je poglavito pridonosila i mletačka državnavlast, svjesna činjenice da djelatne nacionalne skupine značegospodarski i kulturni dobitak svake sredine koja ih prihvatiprijateljski i s razumijevanjem.Mleci – grad koji se nazivaoBabilonijomZadržavanje nacionalnih posebnosti i običaja stranihzajednica u Mlecima najizrazitije se iskazivalo njihovimsmještajem u određene dijelove grada, osnutkom vlastitihbratovština i okupljanjem u istim crkvama, kao i udruženimnastupom na mletačkom poslovnom tržištu. Uz mnogobrojneeuropske (albanska, armenska, grčka, njemačka,židovska) i izvaneuropske (arapska, perzijska, turska)nacionalne i vjerske skupine, tijekom prošlosti dojmljivonazočne u gospodarskom, društvenom, vjerskom i kulturnomživotu Mletaka, nezaobilazno mjesto pripada i hrvatskojuseljeničkoj skupini i njihovoj središnjoj ustanovi– bratovštini sv. Jurja i Tripuna (Scuola degli Schiavoni,Scuola dei SS. Giorgio e Trifone, Scuola Dalmata).Osnutak i prvi početci bratovštineGodine 1451., dana 19. svibnja, u mletačkome je Vijećudesetorice pročitana zamolba kojom se od najviše državnevlasti tražilo odobrenje rada bratimske udruge namijenjeneokupljanju i pružanju pomoći pripadnicima hrvatskeuseljeničke skupine. Predstavka Hrvata potanko pojašnjavanužnost osnutka udruge nacionalnog obilježja: nevoljnostanje brojnih sunarodnjaka, koji su u velikom broju popunjavaliposade ratnih brodova i kopnene vojske MletačkeRepublike, a sada su bez državne potpore okrutno prepuštenioskudici. Siromaštvo tih Hrvata toliko je – ističese u tekstu predstavke – da mnogi čitave dane provodeispred trijema Duždeve palače proseći milostinju. Ponekiod njih nalaze se u mletačkim tamnicama, bez posjetiteljai prijatelja, i bez mogućnosti da ih se nakon smrti dostojnopokopa. Zbog svega toga okupljeni hrvatski useljenicitraže pomoć mletačke vlade, kako bi utemeljenjem vlastitebratovštine mogli svojim sunarodnjacima pružiti osnovnupomoć i utjehu. Istoga dana Vijeće desetorice odobravaosnutak i djelovanje bratovštine Illiricorum, koja će sepoglavito baviti humanitarno-karitativnim radom u pružanjupomoći i okupljanju useljenika s istočnojadranskeobale. Mletačka vlast odobrava ime udruge posvećene svecima-zaštitnicimasv. Jurju i sv. Tripunu, kao i njezino sjedišteu samostanskoj crkvi ivanovaca S. Giovanni del Tempio(sv. Ivan od Hrama). Samo pet dana poslije (24. svibnja1451) okupilo se na prvoj, osnivačkoj skupštini udruge oko200 hrvatskih useljenika u prostorijama gostinjca S. Catarina,zgrade smještene neposredno uz samostan ivanova-90Hrvatska revija 2/2013

Hrvati u svijetu nekad i danasVeduta Mletaka (oko 1500), rad Jacopa de Barbarija – označenje smještaj sjedišta bratovštineca S. Giovanni del Tempio u predjelu Castello. Dozvolu zaokup ljanje i održavanje prve izborne skupštine hrvatskimje useljenicima odobrio mletački predstojnik ivanovacaLorenzo Marcello, a tom je prigodom izabrana i prva upravabratovštine.Dana 30. svibnja 1451. godine hrvatska je bratovštinapotpisala ugovor s priorom Marcellom, odredbama kojegse određuju međusobna prava i obveze između bratovštinei crkve Reda ivanovaca. Hrvatski bratimi stječu pravouporabe dijela gostinjca S. Catarina u kojem mogu podićioltar posvećen svojim zaštitnicima sv. Jurju i sv. Tripunute ujedno dobivaju pravo na korištenje četiriju grobnica zaukop svojih članova. U kapeli se mogu slaviti mise zadušniceu spomen na pokojne bratime, kao i svečane mise udane njihovih svetaca-zaštitnika. U znak zahvalnosti, bratovštinaće prioru svake godine na blagdane sv. Jurja i sv.Tripuna darovati po jedan kruh, voštanicu tešku jednu librute četiri dukata.Indulgencije – važna priznanjabratovštiniZdanje bratovštineZnačajem nezaobilazna poglavlja iz prve etape opstojanjabratovštine odnose se na podjelu darovnica i indulgencijaod strane onodobnih crkvenih dostojanstvenika isvjetovnih uglednika. Prvo i zasigurno jedno od najznamenitijihpriznanja bratovština iseljenih Hrvata stekla jeindulgencijom kardinala Bessariona 1464. godine. Humanisti erudit, monah i katolički kardinal, Grk Bessarion jenakon pada Carigrada pod osmansku vlast pronašao svojudrugu domovinu na Apeninskom poluotoku te je svoje sjedištezasnovao u mletačkoj benediktinskoj opatiji S. GiorgioMaggiore. Slavan i priznat u zapadnom svijetu kao gorljivzagovornik kršćanskoga jedinstva i odlučnijega vojnogodupiranja osmanskim nadiranjima, Bessarion je mogaoiskrenije od većine svojih suvremenika shvatiti tragičnuneizbježivost raspleta na europskom jugoistoku te je upravou hrvatskim izbjeglicama i prognanicima, tada naseljenimdiljem talijanske čizme, prepoznao sličnost i jedinstvou nemiloj prognaničkoj sudbini. Dana 10. veljače 1464. godinekardinal se Bessarion, tada naslovni biskup Tuscula,carigradski patrijarh i pobočni legat apostolske stolice uMlecima i svim područjima pod vlašću Republike, obratiohrvatskoj bratovštini poveljom napisanom na otoku S.Giorgio Maggiore. Težeći »da se skjavonska družba svakogadana uzvisuje čineći dobra djela«, kardinal je bratovštinipodijelio indulgenciju koja se odnosi na dane njezinihzaštitnika sv. Jurja, sv. Tripuna, sv. Jeronima, kao i na blagdanePresvetoga Tijela Kristova i na prvu nedjelju nakonUzašašća Gospodinova. Svi vjernici »koji budu pobožnoposjetili crkvu u kojoj će se rečena družba sastajati«, stječuoprost od sto dana godišnje za svaki blagdan u kojem pohodecrkvu.Godine 1481., dana 8. rujna, bratovština je stekla druguznačajnu indulgenciju. Uputio ju je Bertuccio Contarini,legat pape Siksta IV. i tadašnji prior mletačkoga samo-Hrvatska revija 2/201391

Hrvati u svijetu nekad i danasReljefi na pročelju sjedišta bratovštinestana ivanovaca. Opći oprost (absolutio in vita i absolutio inarticulo mortis) upućen je kao priznanje članovima udrugekoji su pružili pomoć braniteljima ivanovačkog otoka Roda,tada zaposjedanog od osmanske vojske. Slanje pomoćiRodu provodio je upravo Bertuccio Contarini, čime seobjašnjava njegov izbor za izravnoga uručitelja toga papinskogpriznanja.Početkom XVI. stoljeća hrvatska udruga stekla je jošdva važna priznanja. Godine 1502. (22. VI.) papa AleksandarVI. – posredstvom svojeg legata Angela Leoninija– podjeljuje svim pohoditeljima sjedišta bratovštine oprostod četrdeset dana. Oprost primaju svi oni koji pribivajubogoslužju na blagdane sv. Jurja, sv. Tripuna, sv. Jeronimai sv. Ivana Krstitelja te svake druge nedjelje u mjesecu. Utekstu papinske povelje naglašava se solidno materijalnostanje zajednice, opremljenost njezina sjedišta mnogobrojnimliturgijskim predmetima i umjetninama te iskazujedobra želja za njezinim daljnjim napredovanjem, porastomčlanstva i ugleda. U istoj godini bratovština dobiva i dragocjendar uglednoga plemića Paola Valaressa, zapovjednikamletačkih utvrda na Peloponezu. Riječ je o vrijednojrelikviji sv. Jurja, koja se do tada nalazila u vlasništvu jeruzalemskogapatrijarha, a uručena je mletačkom zapovjednikukao osobni dar i priznanje. Relikvija je bila isprvapohranjena u mletačkoj crkvi S. Angelo Michaele, a dopuštenjeza prijenos relikvije u sjedište bratovštine dali su tadašnjimletački patrijarh Tommaso Donà i spomenuti papinskilegat Leonini. Dana 24. travnja, na blagdan sv. Jurja,relikvija je svečano prenesena u bratimsko sjedište, a tomsu prigodom darovatelj Paolo, njegov brat Niccolò te neća-ci Luca i Vittore primljeni među počasne članove hrvatskezajednice.Graditeljska pregnuća i novo ruhosjedišta bratovštineRazdoblje XVI. stoljeća, tijekom kojega bilježimo najjačipriljev hrvatskih useljenika u grad na lagunama, dobaje i velikih pregradnji i radova na uređenju bratimskogasjedišta. Nakon 1518. godine, kada je s crkvom ivanovacapostignut trajni sporazum o uporabi prostora hrvatskeudruge, bratimi su pristupili temeljitim preinakama svojegasjedišta. Godine 1551., nakon višegodišnjih postupnihgrađevinskih zahvata, sjedište hrvatske udruge poprimavanjski i nutarnji izgled nalik većini onodobnih malih mletačkihbratovština, a koji će se uglavnom zadržati do danas.Preuređenje negdašnjega templarskoga gostinjca povjerenoje 1551. godine protomajstoru arsenala Giovanniju DeZanu, učeniku i stilskom sljedbeniku glasovitoga mletačkogagraditelja Jacopa Sansovina. Pročelje zgrade građenoje istarskim kamenom (pietra istriana) i slijedi graditeljskai skulptorska načela mletačkoga cinquecenta. Pravokutnomformom i čvrsto naglašenom podjelom katova, zgradaizvana stvara dojam mnogo veće prostranosti od stvarnenutarnje površine. Prizemlje raščlanjuju ulazna vrata tenejednako građeni prozori (bifore na lijevoj, a pravokutniprozor na desnoj strani). U središtu fasade nalaze se dvijeskulpture. Gornja potječe iz XIV. stoljeća i prikazuje BlaženuDjevicu Mariju s Djetetom, sv. Ivana Krstitelja i sv.92Hrvatska revija 2/2013

Hrvati u svijetu nekad i danasKatarinu. Autor je rada nepoznat, a skulptura je nasljeđegostinjca S. Catarina. Rad podno te skulpture prikazuje sv.Jurja u borbi s zmajem. Skulptura je načinjena 1552. godinei djelo je klesara Pietra da Salò. Unutrašnjost zgrade sačuvalaje prvotnu namjenu. Prizemlje, urešeno Carpacciovimslikama, služilo je u vjerske svrhe, a na katu se nalaziladvorana za okupljanje bratima i održavanje sjednica uprave.Od danas sačuvanih sjedišta mletačkih bratovština,zgradi hrvatske udruge najviše nalikuje zgrada negdašnjebratovštine obućara (Scuola dei calegheri) na Campo S.Tomà, podignuta 1478. godine.U prvih sto godina svojega postojanja hrvatska je bratovštinadefinitivno stekla status samostalne bratimskeudruge nalik ostalim nacionalnim bratovštinama u Mlecimas prvenstvenim zadatkom okupljanja, zbrinjavanja ipomoći pripadnicima hrvatske iseljeničke skupine. U idućimstoljećima, u doba kada opada priljev novoga hrvatskogaprekojadranskog useljeništva, udruga se postupnopretvara u ustanovu trajno iseljenih Hrvata i njihovih potomaka,gubeći temeljna obilježja i zadaće zacrtane svojimosnutkom. Izostaju značajni datumi i prijelomni događaji,zbivanja iz godine u godinu nalikuju jedna drugima te ojednoličnosti bratimskoga svakodnevlja najbolje svjedočegodišnje knjige prihoda i rashoda, kao i izvješća s godišnjihskupština bratovštine.Nakon silaska Serenissime spovijesne pozornicePočetna stranica Statuta (matrikule) bratovštineUstaljeni ritam povijesnoga razvoja bratovštine trajatće do skončanja Mletačke Republike 1797. godine, kadase, dekretom novouspostavljene francuske uprave 1806.godine, ukidaju brojne crkvene ustanove (samostani, bratovštine,ubožišta, gostinjci i druge ustanove pod crkvenimpatronatom), a njihova imovina prelazi u državno vlasništvo.U tom dramatičnom i prijelomnom trenutku, kada sebratovština zatekla pred neizbježivim ukidanjem, tadašnjipredstojnik Josip Žuanić obraća se 14. svibnja 1806. pismenompredstavkom čelnicima francuske uprave u Mlecima.U predstavci se iznosi povijesni razvoj bratovštine, razlozinjezina osnivanja i osnovna svrha djelovanja te posebnonaglašava njezina važnost za višestoljetno objedinjavanjeiseljenih Hrvata. Naglašavajući kako je udruga »posljednjibedem Skjavona«, Žuanić moli francuske vlasti za dozvoludjelovanja i pravo na zadržavanje imovine, kojoj je prijetilopodržavljenje. Okolnost da je bratovština sv. Jurja i Tripunaimala u prošlosti posebno i u odnosu na većinu drugihudruga vrlo svjetovno obilježje te da je hrvatsko useljeništvočinilo brojčanim udjelom i djelatnim angažmanom umletačkom javnom životu respektabilnu zajednicu, kao ikonkretni politički razlozi prema francuskim stečevinamau Hrvatskoj i Dalmaciji (ustroj Ilirskih provincija), utjecalisu na popustljivost francuske uprave. Nasuprot većini mletačkihbratovština, na mnogobrojne apele i zagovore kojihse francuska vlast u potpunosti oglušila, hrvatska je udruganaišla na povoljan odgovor i uspješno prebrodila najkritičnijerazdoblje svoje povijesti. Dana 11. veljače 1807.Ravnateljstvo državnih dobara u Mlecima službenim je dekretompriznalo dotadašnji kontinuitet i odobrilo nastavakrada hrvatske udruge s punim pravom korištenja cjelokupneimovine u gradu i na području mletačke terraferme.Nakon toga događaja djelovanje je bratovštine nastavljenote traje do danas.Pozornosti vrijedan udio u javnom životu Mletaka zajednicaje imala u doba prijelomnih političkih događanjana talijanskom prostoru, poglavito za revolucionarnih događanja1848/49. godine, kao i tijekom talijanskoga nacionalnogapreporoda i pokreta za ujedinjenje. Naziv Schiavoni,do XIX. stoljeća sastavni dio imena bratovštine (Scuoladegli Schiavoni), tada nestaje, a zamjenjuje ga današnji nazivScuola Dalmata dei SS. Giorgio e Trifone. Time je udruga,nastala upravo zbog objedinjavanja i institucionalnogpovezivanja Hrvata s istočnojadranske obale, izgubila svojeprvotno obilježje, prerastajući u zajednicu dalmatinskihHrvatska revija 2/201393

Hrvati u svijetu nekad i danasVittore Carpaccio: Sv. Juraj u borbi sa zmajemVittore Carpaccio: Sv. Jeronim dovodi lava u samostani istarskih useljenika talijanskoga nacionalnog i političkogopredjeljenja.Predstojnik, vikar, pisar, odbornici –dužnosnici bratovštineStatut (Mariegola) bratovštine sadrži osnovne podatkekoji se odnose na unutarnje ustrojstvo, strukturu i razdiobudužnosti u upravnim tijelima, kao i podatke o temeljnimzadaćama djelovanja udruge kao središnje ustanoveokupljanja iseljenih Hrvata. U odredbama (kapituli) Statutapobliže se ne objašnjava nacionalna struktura i podrijetločlanova, ali sadržaj brojnih kapitula nedvosmislenopokazuje kako je udruga ponajprije bila namijenjena useljenicimas mletačkih posjeda na istočnom Jadranu. Pristupu zajednicu imao je svaki prekojadranski useljenik,bez obzira na imovne mogućnosti, zanimanje, društvenistatus ili spol. Novčana nadoknada za pristupanje u bratovštinunije navedena, već se izrijekom napominje da svakibratim plaća prinos prema svojim željama i mogućnostima.Svaki član obvezuje se slijediti odredbe Statuta, štovatisvece-zaštitnike udruge te svojim zauzimanjem pridonositiopćem boljitku zajednice.Velik broj članaka Statuta sadrži podrobno objašnjenjeo razdiobi, službama, dužnostima i ovlastima pojedinihupravnih tijela i obnašatelja vodećih dužnosti u bratovštini.Na glavnoj godišnjoj skupštini bratovštine središnji je događajbio izbor vodećega dužnosnika – predstojnika udruge(gastald, guardian grande, governador). Obveze predstojnikasastojale su se u vodećoj ulozi prilikom nazočenjabogoslužju, u određivanju i razdiobi novčanih svota upućenihza zbrinjavanje ili pokop siromašnih članova te zaisplatu miraza (ili pristupnine u samostan) djevojkama izsiromašnijih obitelji. Predstojnik je bio obvezatan redovitonazočiti posljednjem ispraćaju pokojnog bratima te posjećivatisvakoga bolesnog člana zajednice i na trošak udrugeskrbiti se o njemu. Nadzirao je financijsko poslovanjebratovštine, posebice pazeći da se bez suglasnosti Velikogavijeća ne prekorače godišnje mogućnosti i troškovi ne premašezalihe bratimske riznice. Njegova je dužnost trajalajednu godinu. Nakon toga morale su proći najmanje dvijegodine da bi ista osoba ponovno mogla obnašati prethodnudužnost. Dužnost predstojnika posebno je dolazila doizražaja prigodom godišnje skupštine udruge, ali i na raznimgradskim javnim i crkvenim svetkovinama kojima sunazočile sve mletačke bratovštine. Predstojnik je tada zajednos ostalim vodećim dužnosnicima u svečanoj procesijigradskim ulicama i trgovima predvodio svoje članstvo,a njegova odjeća, korištena samo u najsvečanijim prigodama,davala je časti i naslovu guardiana grande posebnuvažnost i dostojanstvo.Vikar (vicario) je bio sljedeći po važnosti u upravnoj hijerarhijibratovštine. Zamjenjivao je predstojnika u danimanjegove odsutnosti. Služba vikara neposredna je stepenicapred postizanje najviše časti u bratovštini te se mnogi vikarinakon isteka mandata spominju u svojstvu predstojnika.Uz vikara, treći član u središnjem upravnom tijelu bratovštine(bancalia) bio je dužnosnik nazvan guardian delmatin. Važnu dužnost u hrvatskoj je bratovštini obnašao ipisar (scrivan), osoba koja je imala zadatak uredno bilježitisve prihode, rashode i odredbe bitne za djelovanje bratovštinetijekom svojega mandata. Kada je riječ o drugimslužbama, potrebno je spomenuti odbor desetorice dekana(X degani di tutto anno) koji su izvršavali odluke bratimskeskupštine. Uobičajene dužnosti dekana odnosile su sei na nadzor crkvenog sjedišta i bratimskoga oltara, održavanjeprostorija za okupljanje i sastajanje bratima, nabavusvečanih stjegova, procesijskih križeva i drugih liturgijskihpredmeta te na izravnu raspodjelu novčane pripomoći najugroženijimčlanovima zajednice. Slijedila je dužnost sindika(III sindaci), poznata u drugim bratovštinama podimenom nuncija ili glasnika, a sadržavala je obvezu obavještavanjačlanova o svim važnim događajima i odlukama94Hrvatska revija 2/2013

Hrvati u svijetu nekad i danasvezanim uz djelovanje udruge. Sindici su poglavito imalizadatak obavijestiti sve članove o smrti nekog bratima, posjećivatibolesne članove i skrbiti se o njima te na vrijemeodaslati pozive za središnju skupštinu i redovite sjednice.Središnje predstavničko tijelo bratovštine činilo je Velikovijeće (Consiglio generale, Capitolo grande). Na godišnjojskupštini članova Velikoga vijeća, posljednje nedjelje ulipnju, vijećnici su – kao predstavničko tijelo cjelokupnogčlanstva – između sebe birali predstojnika, vikara i guardianadel matin (bancalia) te dužnosnike drugih upravnihtijela udruge. Vijeće je katkad brojilo i do 200 članova(ovisno o pojedinim godinama), od čega je oko 35 osobaobnašalo razne upravne dužnosti. Popisi vijećnika, sadržaniu knjigama izvješća s godišnjih sjednica (Capitolar),ubrajaju se u nezaobilazne i bogatstvom građe prvorazredneizvore za proučavanje strukture članstva bratovštine tijekomniza stoljeća njezina postojanja.Carpacciova remek-djela – trajniprinos Hrvata mletačkoj likovnojbaštiniSlikarski ciklus mletačkoga majstora Vittorea Carpaccia(rođen između 1455. i 1465. – umro potkraj 1525. ilipočetkom 1526) u sjedištu hrvatske bratovštine bez ikakveje dvojbe najvrjedniji dio njezine umjetničke baštine. Carpacciovadjela, nastala isključivo po narudžbi i za potrebeiseljenih Hrvata, očuvana u neprekinutom kontinuitetu najedinstvenom mjestu kojem su i bila namijenjena, već višeod jednoga stoljeća privlače pozornost niza europskih isvjetskih povjesničara umjetnosti i kulture i nezaobilazansu dio itinerara za svakog poznavatelja i štovatelja mletačkeslikarske baštine. Carpaccio se drži posljednjim velikim izdankommletačke predrenesansne slikarske škole, a njegovimse djelima (posebice na velikim narativnim kompozicijama)religiozni predlošci (životi i legende o svecima), uzprimjetan utjecaj Orijenta, prenose u onodobno mletačkookružje. Svoja glasovita slikarska djela Carpaccio je ostvarioizradbom slikarskih ciklusa za mletačke bratovštine: sv.Uršule sa sjedištem u dominikanskoj bazilici SS. Giovannie Paolo, zajednicu albanskih iseljenika, bratovštinu sv. Stjepanate slikarskim opusom nastalim za hrvatsku udrugu.Prizore iz života svetaca-zaštitnika (sv. Jurja, sv. Tripuna,sv. Jeronima) hrvatske zajednice Carpaccio je izrađivao od1502. do 1507. godine. Činjenica da je uprava pozvala tadaveć proslavljenog i cijenjenoga mletačkog majstora da svojimradovima ukrasi sjedište, pokazuje tadašnju ekonomskusnagu zajednice koja je zasigurno raspolagala nemalimsredstvima potrebnim za plaćanje djela toga vrhunskogumjetnika. Isto tako, uprava je angažmanom vodećega slikarapokazala dalekovidnost i svijest da će djela najboljegod najboljih majstora kista osigurati bratovštini trajnomjesto u povijesti mletačke slikarske umjetnosti.Vittore Carpaccio: Čudo sv. Tripuna (detalj)Uprizoreni sveci-zaštitnicibratovštinePrizori iz života svetaca inspirirani su tekstovima »Zlatnalegenda« (Legenda aurea) genoveškog nadbiskupa Jacopada Voragine (XIII. st.; objavljeno u Mlecima 1475), »KatalogSvetaca« (Catalogus Sanctorum) Petra De Natalibusai životopisom sv. Jeronima (Hjeronimus, vita et transitus,Venezia, 1485). Gledajući današnji raspored Carpacciovihdjela u sjedištu bratovštine, opažamo, na lijevoj strani odulaza, tri prizora iz života kršćanskoga mučenika sv. Jurja.Na prvoj slici slijeva (Sv. Juraj u borbi sa zmajem), nastaloj1507. godine, svetac je, po uzorku na mjerodavni ikonografskipredložak, prikazan kao mlad kršćanski vitez nakonju koji dugim kopljem probada zmaja. U desnom kutuprikazana je princeza koja očekuje ishod bitke, a u pozadinise naziru obrisi orijentalnoga grada. Djelo se ubraja međuvodeća ostvarenja mletačkoga slikarstva s početka XVI.stoljeća. U sljedećem prizoru posvećenom sv. Jurju (Trijumfsv. Jurja, 1507. god.) predstavljen je svečev pobjedonosniulazak u grad s poraženim zmajem na tlu. Na lijevojse strani nalaze likovi kralja, kraljice, princeze i dvorske svite,a desno je mnoštvo okupljeno kako bi pozdravilo vitezovupobjedu. Svi su likovi odjeveni u bogatu orijentalnunošnju, preuzetu vjerojatno prema djelu Opusculum sanctorumperegrinationum ad sepulcrum Christi venerandum,autora Bernarda von Breydenbacha i sa slikovnim prikazimaErharda Reewicha iz Utrechta. Prizori iz života sv. Jurjazavršavaju scenom Sv. Juraj pokrštava stanovnike libijskogagrada Selena. Prizor je prepun orijentalnih motiva (svirači sgolemim bubnjevima i trubama, raznobojna odjeća i nakit,egzotične životinje i ptice) i upućuje na izrazito prisutnufascinaciju Zapada (osobito Mletaka) kulturom Orijenta.Kotorski svetac-zaštitnik uprizoren je scenom Čudo sv.Tripuna (1507). Prema legendi uprizorenoj na slici, svetacje pozvan od rimskoga cara Gordijana da bi njegovu kćeroslobodio od napasti demona. Slika prikazuje sveca kaoHrvatska revija 2/201395

Hrvati u svijetu nekad i danasVittore Carpaccio: Vizija sv. AugustinaBitka u Patraskom zaljevu, zavjetni dar bokeljske obiteljiIvanović (18. st.)maloga dječaka u trenutku kada pobjeđuje demona (prikazanogkao zmaja), koji opsjeda carevu kćer. Svetac se,zajedno s pobješnjelim demonom-zmajem, nalazi na trijemuograđenom s četiri stupa. S desne strane nalaze se opsjednutadjevojčica, car i njegova pratnja, a slijeva je brojnomnoštvo koje nazoči svečevoj borbi s nečastivim. Pozadinaslike odaje niz pojednosti karakterističnih za onodobnimletački krajobraz (kanali, mostovi, zvonici, kuće, lođe),uklopljen u ozračje koje podsjeća na tadašnje graditeljskepothvate mletačkih arhitekata Maura Coduccija, AntonijaRizza i obitelji Lombardo.Desna strana Carpacciova slikarskog opusa u sjedištuhrvatske udruge započinje (gledajući od oltara) slikomMolitva na Maslinskoj gori (1502. god.). Scenom dominirasurov brdski krajobraz, a likovi (apostoli u podnožju, Kristna vrhu stijene) uklopljeni su i hijerarhijski raspoređeni uprirodne uvjete gorske litice. Istovjetni nadnevak (1502)odnosi se i na sljedeći Carpacciov slikarski uradak – Kristpoziva sv. Mateja. Prizor se odigrava na uglu tipične mletačketrgovačke četvrti. Pozadinom dominira visok toranjkarakterističan za crkvene građevine mletačke terraferme(Treviso, Castelfranco Veneto). Ukupna atmosfera slike,arhitektura, odjeća i prizor mnoštva okupljenog uokoloKrista, odaju uobičajenu scenu mletačkoga svakodnevlja izdoba quattrocenta.Dalmatinski svetac-zaštitnik bratovštine, crkveni otac iprevoditelj Biblije sv. Jeronim uprizoren je na idućim dvjemaslikama. Na prvoj (Sv. Jeronim dovodi lava u samostan,1502. god.) svetac je prikazan kako mirno dovodi lava usamostansko dvorište, a istodobno njegova redovničkasubraća prestrašeno bježe. Prizor je smješten u dvorišniprostor nekoga onodobnoga mletačkog samostana, a nizpojedinosti (egzotične životinje i ptice, osobe u istočnjačkojodjeći) ponovno odaju utjecaje Orijenta. Prema mišljenjunekih povjesničara umjetnosti dvorišni prostor i diozgrade koji se vidi u pozadini vjerojatno pripadaju gostinjcuS. Catarina – tadašnjemu sjedištu bratovštine. Slika Pokopsv. Jeronima (1502) prikazuje svečev lik (položen na zemljui okružen subraćom koja se mole) u trenutku njegovapokopa. Ozračje u koje je smješten prizor također je (premagraditeljskim pojedinostima) prostor gostinjca i crkveivanovaca, pri čemu se također opažaju orijentalni motivi.Renesansni intelektualac na sliciZasigurno najintrigantnija slika Vittorea Carpaccia usjedištu hrvatske udruge prizor je nazvan Vizija sv. Augustina.Sve do najnovijeg vremena držalo se da slika prikazujesv. Jeronima. Istraživanjem američke povjesničarkeumjetnosti Helen I. Roberts, zasnovanom na iščitavanju legendii životopisa svetaca, utvrđeno je da slika predstavljasv. Augustina u trenutku kada mu se, u formi mističnesvjetlosti, ukazuje sv. Jeronim i objavljuje svoju smrt. Nadovezujućise na tumačenja H. Roberts, talijanski je povjesničarumjetnosti Guido Perocco u svojim mnogobrojnimstudijama upozorio na veliku vjerojatnost da je lik sv. Augustinazapravo »posuđeni« lik kardinala Bessariona. Natu mogućnost upozoravaju mnogobrojni atributi naslikaniuz lik sveca (misali, rukopisi, kodeksi, kipovi, antičke posude,astrolab, nautička pomagala, klepsidra, geometrijskipribor, klecalo s pozlaćenim ukrasima i niz sakralnih predmeta),kao i činjenica da je bratovština – u znak zahvalnostizbog podjeljivanja indulgencije 1464. godine – grčkommonahu željela iskazati posebno štovanje.Središnji dio donjega dijela sjedišta zajednice ispunjavaglavni bratimski oltar omeđen s dvama mramornim stupovima.Oltar ukrašava pala Gospa s Djetetom, rad koji jedugo bio pripisivan Vittoreovu sinu Benedettu Carpacciu.Danas se, poglavito zahvaljujući restauratorskim radovimana slici te Peroccovim istraživanjima, i to djelo pripisujeVittoreu Carpacciu. Drži se da se na mjestu te slike nekadanalazila pala s prikazom sv. Jeronima, sv. Tripuna i sv. Jurjau borbi protiv zmaja, rad Mateja Ponzonija (Pončuna),96Hrvatska revija 2/2013

Hrvati u svijetu nekad i danastalijanskog majstora koji je imao i zapaženo djelovanje uDalmaciji. Slika je poslije premještena u crkvu Madonnadell’Orto (S. Cristoforo), gdje se i danas nalazi.Zavjetne slike hrvatskih pomoracaPrizemlje u kojem se nalaze Carpacciova slikarska djelapovezuje s gornjim katom (albergo) stubište na kojem jesmješteno nekoliko slikarskih radova, pretežito zavjetnihdarova istaknutih bratima (vodećih dužnosnika i imućnijihčlanova) iz XVIII. stoljeća. Izdvaja se, primjerice, prikazpomorske bitke u Patraskom zaljevu, zavjetni dar uglednebokeljske obitelji Ivanović iz 1751. godine. Strop stubišnogodmorišta prekriva prizor Jakovljeve stube, zavjetnidar predstojnika Luke Žuanića iz 1747. godine (škola SebastianaRiccija). Na lijevoj strani stubišta zapažaju se slikeUlazak Krista u Jeruzalem s portretom donatora – predstojnikaLuke Ivanovića iz 1746. godine – te Sv. Juraj i sv. Tripuns portretom predstojnika Vicenza de Gallija iz 1700.godine. S desne strane stubišta izdvajaju se zavjetni darovipredstojnika Pavla Kamenarovića iz bokeljske Dobrote(Krist u slavi s Gospom, anđelima, svecima i portretom donatora,1734. god.) i bratima Ivana Barića (PropovijedanjeIvana Krstitelja s portretom donatora, XVIII. st.).Slikarska djela smještena u prostoriji okupljanja i održavanjabratimskih sjednica poglavito potječu iz XVII. stoljećai također su zavjetni darovi istaknutijih članova. Uzuobičajen portret donatora, na nekim se slikama u pozadininazire obris dalmatinskih gradova. U središtu prostorijenalazi se oltar sa svetohraništem od istarskoga kamena.Iznad je drvena oltarna pala (1604. god.) s prizoromSv. Juraj u borbi protiv zmaja te likovima sv. Tripuna i sv.Jeronima u dnu pale. Desno i lijevo od oltarne pale slikesu s likovima sv. Jeronima i sv. Tripuna (škola AntonijaVivarinija), vjerojatno pobočni dijelovi prvotnog oltaraiz 1451. godine. Ostala slikarska djela u albergu, također stežištem na motivima iz života svetaca-zaštitnika udruge,manje su umjetničke vrijednosti. Strop ukrašavaju dekoracijeZuanna de Bastiana (1604) i slikarska djela škole AndreeVicentina s prikazom sv. Jurja (u središtu), Gospe sDjetetom te četiri evanđelista i svetaca u ovalnim medaljonima.U gornjoj prostoriji pohranjen je dio arhivskoga gradivai knjiga iz prošlosti bratovštine te mnogobrojni predmetiumjetničkog obrta liturgijske namjene (crkvena ruha,zastave, grbovi, pečati, bratimske tunike i dr.).Umjesto zaključkaHrvatska bratovština sv. Jurja i Tripuna stoljećima je uMlecima slovila za vodeću (i jedinu) ustanovu useljenikas cjelokupnoga hrvatskog etničkog područja. Okupljajućiizbjeglice, prognanike, putnike, hodočasnike, privremenoili trajno nastanjene žitelje Mletaka, bratovština je bila mjestonjihove zaštite, međusobne pomoći i snalaženja u novojsredini, ali i okrilje u kojem se brižljivo čuvala i njegovaladomovinska svijest iseljenika. U sklopu djelovanjaostalih, brojčano također zapaženih i djelatnih nacionalnihzajednica i udruga u Mlecima (grčka, albanska, židovska,njemačka zajednica), hrvatska je udruga imala posebno zapaženomjesto. Njezin neprekinuti kontinuitet postojanja,iznimno umjetničko blago koje i danas krasi sjedište udrugei u pohode dovodi bezbroj posjetitelja, svjedočanstvo jeo neprijepornoj ulozi hrvatske sastavnice u kulturnoj povijestigrada svetoga Marka. •Gospa od Ružarija i donatori, zavjetni dar nepoznatih hrvatskihbratima (17. st.)LiteraturaLovorka Čoralić, »Scuola della nation di Schiavoni – hrvatskabratovština sv. Jurja i Tripuna u Mlecima«, Povijesni prilozi, god.18., Zagreb, 1999., str. 53–88.L. Čoralić, Hrvatski prinosi mletačkoj kulturi: odabrane teme, Zagreb,2003.Guido Perocco, Carpaccio nella Scuola di S. Giorgio degli Schiavoni,Venezia, 1964.G. Perocco, Guida alla Scuola Dalmata dei Santi Giorogio e Trifone(detta San Giorgio degli Schiavoni), Venezia, 1984.Helen I. Roberts, »S. Agostino nello studio di S. Girolamo. Il dipintodi Carpaccio e le sue fonti leggendarie«, Scuola Dalmata dei SS.Giorgio e Trifone, sv. 10., Venezia, 1977., str. 3–41.Tullio Vallery, La Scuola Dalmata dei santi Giorgio e Trifone, Venezia,2011.Hrvatska revija 2/201397

Recenzije, osvrti i prikazi skupovaMira MuhoberacMinimalistički znanstveni dubinski kist:Jezik i svemiru zrcalnu odrazuJosip Užarević: Književni minimalizam,Disput, Biblioteka Četvrti zid, 54. knjiga, Zagreb, 2012.Knjiga hrvatskoga znanstvenika Josipa Užarevića Književniminimalizam, objavljena u listopadu 2012. u izdavačkojkući Disput, strukturirana je pažljivo, precizno,minimalistički skrovito. Misaonom i tekstnom kompozicijomdominiraju tri temeljna poglavlja. Prvi dio, naslovljenTeorijski problemi književnoga minimalizma, takođerse sastoji od triju cjelina: 1. Mali i najmanji govorni oblici;2. Maksimum minimuma (Minimalistički jezičnoumjetničkitekst); 3. Dvorječje (Dvije riječi kao tekst). U drugomdijelu, Minimalizam na djelu, tri se cjeline zacrtavajuu dvama krugovima: 1. Poetika vica; 2. Grafiti: prostor,mjesto, minimalizam; 3. Poetika bećarca; 4. Fenomenologijapsovke; 5. Antinomije i paradoksi; 6. Paremiologijskebilješke. I u prvom je potpoglavlju drugoga dijela na djelutročlanost: 1. Građa za povijest vicologije. Hrvatski slučaj;2. Karikaturnost »filozofskoga vica«; 3. Protonarativ inarativ – poslovica i vic. U trećem dijelu, Minieseji, tri secjeline upisuju u trima krugovima: 1. Glas; 2. Gundinci;3. Iluzija; 4. Kuća; 5. Mali oglasnik; 6. Negacija; 7. Polemika;8. Sat; 9. Teoretičar.Skolemov, deveti, naravno, trostruko trojno mističan isimboličan, u knjizi naveden semantički paradoks, utemeljujese na brojenju u neprobrojivu skupu koje se ostvarujesredstvima modela. Tvrdi se da se to prebrojavanje ne možeostvariti unutar sustava, iz čega se zaključuje da se pravostanje stvari ne može realizirati sredstvima nijednoga odtakvih sustava. Budući da se taj zaključak čini proturječnims obzirom na našu intuiciju, prirodno ga je, drže neki,nazvati paradoksom.Ali, ako se složimo s tvrdnjom autora knjige Književniminimalizam da paradoksi nisu puka igra uma, i ako tonisu već i zato što nas prisiljavaju da se pitamo i o njihovusmislu i o njihovu suodnosu s mišljenjem i govorom, i akosu paradoksi pokazatelji specifičnoga, čovjekova položajau svijetu, ova Užarevićeva knjiga pokazuje autora – čovjekakao reflektirajuće biće koje svojim umovanjem na lucidnu,fenomenološkom križištu valova filozofske i rusističkestruke nastoji obuhvatiti cjelinu svijeta. Budući da je cjelinasvijeta čovjeku načelno dana kao nešto nepotpuno, i dasu, tvrdi autor, čovjeku barem nepoznati početak i kraj svijeta,i da svijet kao cjelina uključuje čovjeka koji o toj cjelininešto tvrdi, kao čitatelji ove jedinstvene knjige, tražeći kraji početak autorova svijeta, u Kazalu pojmova na početku,prije aforizma i aktualne beskonačnosti, nalazimo Abhaziju,a nakon žalbe i žanra – želju.98Hrvatska revija 2/2013

Recenzije, osvrti i prikazi skupovaU potrazi za podrijetlom svojega rodnoga mjesta autor,u minieseju Gundinci (tiskanu pri kraju knjige, na 218.stranici) igrivo i duhovito tumači naziv rodnoga slavonskogasela:Stoga se i nisam baš iznenadio kad sam na Gundunaletio među kavkaskim vrletima. Nekoć davno,prenosi abhaska legenda, živjelo je devedeset deveterobraće-junaka (u kavkaskoj tradiciji – narta) kojisu imali prelijepu sestru Gundu. U Abhaziji i danasima mnogo žena koje nose ime Gunda, a ima imjesta koja su svoje ime dobila po njoj; ali ja nisamuspio utvrditi kako je Gunda – koju su braća čuvalakao malo vode na dlanu – dospjela u Slavoniju ik tomu osnovala Gundince. Ipak, to da su Gundinčani,a s njima, dakako, i svi Hrvati, podrijetlom sKavkaza – ne podliježe nikakvoj sumnji. Podsjetiobih samo da je, prema biblijskome izvješću, Bog, unamjeri da iskorijeni ljudsku zločestoću, pustio dasveopći potop uništi gotovo sav ljudski rod. Spasiose, kao što znamo, samo Noa s najužom obitelji.Ostaci Noine lađe pronađeni su, prema svjedočenjunekih mojih armenskih znanaca, na obroncimaArarata. Prema tomu, svi su se narodi – nakon potopa– strčali s Kavkaza na različite strane svijeta.Slavonski početak nadaje se i kao fraktal autorova svijetakoji stvara makrostrukturu zasnovanu na drugomtemeljnom, zrcalnom mise abymeu, na dvočlanosti, odpovijesnih događaja (graničarsko razdoblje – raspad Austro-UgarskeMonarhije) do duševne i duhovne razigranostii psihološkoga paralelizma u kojem se suprotstavljajupriroda (izvanjski svijet) i ljudski doživljaj (unutarnji svijet)u uzorno napisanu tekstu o poetici bećarca (»U Gundincii blato i suša, / tamo mi je i srce i duša«), do slavonsko-šokačkesvakodnevice i dijaloške forme, mol-ljestvice idurskoga karaktera, kao u paradoksalnoj strukturi – vrtnjiunutar nje same u svatovima, pučkim veseljima, divanima,ophodnjama.Fraktalnost slavonskoga, seoskoga svijeta, na specifičannačin ucrtana i u pseudoparadoksu brijača (na 190. stranici):»Uprava jednoga sela izdala je naredbu da seoski brijač(pretpostavlja se da je on jedini brijač na selu) mora brijatisve muškarce iz sela koji se ne briju sami, i samo njih. Tkoće obrijati brijača?«, otvara autorova jezičnofilozofska pitanjaproblemima etnoidentiteta, antropologije i nestajanjaseoske svakodnevice, u vrtnji oko osi svemira rub zrcalapostavljajući na vicoliku strukturu svijeta u izvrsno razrađenui utemeljenu poglavlju o poetici vica, mikrostrukturekoja se tek u prvoj polovici 19. stoljeća popularizira kaokonstitutivna sastavnica gradskoga društvenoga života, nasljeđujućiunekoliko ulogu satiričnoga epigrama iz 18. stoljeća.Mapiranje punktova vica kao neobično plodna, govornogažanra pokazuje temeljne autorove metodološkepostavke i misaona polazišta koja minimalističkimznanstvenim dubinskim kistom grade nov i svjež, multidisciplinarani interdisciplinaran svijet suvremene hrvatskeznanosti koji ne poznaje zapreke, granice i ograničenjau izrazu, sadržaju i svjetonazoru. Žanrovsko situiranjevica autor određuje elementima male pripovjedne formeJosip Užarevićodnosno književnoga mikrooblika, neobičnom plodnošćusuvremenoga folklora, prije svega gradskoga, tzv. »inteligentskogafolklora«, humornom (komičnom) biti vicate dodirivanjem s drugim sitnim književnim oblicima, poputzagonetke, paradoksa, aforizma, poslovice, ali i pamćenjemžanra, u poveznici s ranijim bliskim mu formama,kakve su fablio ili basna. U potpoglavlju o strukturi vica, tj.odnosu između vica i karikature, autor naglašava trodijelnustrukturu vica, karakterističnu i za strukturu cijele knjige:prvi dio upućuje na okolnosti onoga što se događa, drugidio vica pripovjedni je ili logički nastavak početka vica,od opširna pripovijedanja do nulte naracije, a treći i najvažnijidio vica – poenta, treba biti neočekivana ali i prirodna,laka. Filozofski vic određuje kao karikaturno naličjefilozofije, tj. kao njezino samozrcaljenje, ali i kao relativiziranjefilozofskih tema i fenomena.U poglavlju Istina i laž autor analizira Freudova dva tumačenjaistine – semantičko i pragmatičko, interpretirajućivicovitu inačicu paradoksa Lažljivac. U jezgrenu središtuovoga dijela autor analizira način na koji vic postavljaproblem vječnoga postojanja odnosno Vječnoga Bića, štose oslanja na okosnicu semantičke ambivalentnosti glagolaest – jest(i): biti, postojati – uzimati hranu, jesti, pri čemuzakon poente povezuje s fenomenom katarze, odnosno katarzičnomeksplozijom smijeha: Naša je partija bila, jest ibude jest.Istražujući kompleks viceva o filozofiji vremena i povijesti,autor dodiruje rusku povijest prve polovice 20. stoljeća,najtragičniju dionicu sveukupne povijesti toga razdoblja,koja je odnijela desetke milijuna života, navodeći (na80. stranici) i ovaj tekst:KAKVA VREMENA – TAKVA I MELODIJA20-e godine: »Kako živite?«Početak 30-ih: »Kako ste? Živite?«1937: »Kako?! Vi živite?!«(Evrei šutjat 1999: 41)Hrvatska revija 2/201399

Recenzije, osvrti i prikazi skupovaDio Jezik, ime, negacija bavi se vicevima kao govornimstrukturama, s naglaskom na viceve bazirane na imenima,od Bobija i Rudija do Lenjina i Staljina, do česte ironizacijenegacije. Tretirajući identitet kao dinamičnu kategorijukoja se oblikuje u odnosu pojedinca prema životno-kulturnomu,socijalnom okolišu i u odnosu prema sebi, autor namnogobrojnim primjerima anonimna vica pokazuje kakoi spol i moral ulaze u filozofsku problematiku te dinamičnei žive forme. Autor ovo poglavlje, prije određivanjausporednica između vica i poslovice, protonarativa i narativa,okončava, naravno, odnosom između vica i mozga.Kao društvena pojava, duhovna zaokupljenost zajednice,objektivna i intersubjektivna činjenica, vic treba uzeti u obziri pronalazak centra za smijeh 1998. grupe znanstvenika-kirurgas Kalifornijskoga sveučilišta – na lijevoj stranimozga, u blizini područja zaduženih za govorne funkcije.U iznimno sadržajnom i zanimljivom poglavlju, onomGrafiti: prostor, mjesto, minimalizam, autor donosi minucioznuanalizu supkulturnoga svemira i svijeta koji od onoganavodno uredno institucionalna i nadmoćnoga dijeli zid.Među prve grafite, riječi ispisane po zidu, ubraja se »Božjiosobni grafit« ispisan na zidu babilonske palače kralja Baltazara(usp. bilješku/fusnotu pod brojem 42 na 112. stranici):»Iznenada se pojaviše prsti čovječje ruke koji stadošepisati, nasuprot velikom svijećnjaku, i kralj vidje dlan rukekoja pisaše«. A bilo je napisano: »Mene, Mene, Tekel, Parsin«;što znači: »Mene: izmjerio je Bog tvoje kraljevstvo iučinio mu kraj; Tekel: bio si vagnut na tezulji i nađen siprelagan; Parsin: razdijeljeno je tvoje kraljevstvo i predanoMedijcima i Perzijancima«. To Božje pisanje po zidu Baltazarovepalače Užarević uspoređuje s današnjim videozidovima,i s onim na pročelju zagrebačkoga Muzeja suvremeneumjetnosti. Od dječjega grafita na školskoj ogradi ilizidu »Bio sam ovdje. Petar«, nasljednika grafita američkogavojnika u Drugom svjetskom ratu, do grafita na Berlinskomzidu, pa onih na zahodskim, fakultetskim (posebnofilozofskim) i uličnim zidovima koji formiraju priču pobunei isticanja, svi su grafiti, izvrsno, kao i cijela knjiga,situ irani u Disputovu Biblioteku Četvrti zid, koja i samapostaje zidni prostor suvremenih slobodnih znanstvenikaumjetnika.Trebaju se, kako argumentirano zapisuje Josip Užarević,shvatiti iz onto-semiotičke pozicije, potrebe da se neosviještenaegzistencija uzdigne u simbolički (duhovni)prostor samodonošenja, slobode, stvaralačke igre i nepredviđenihmogućnosti, s jedne strane, a s druge kao fundamentalnatežnja za popunjavanjem praznine. Ako se postanaksvijeta razumijeva kao reakcija Duha na prazninu,tj. kao želju Duha da prazninu i bezličnost prostora ispunismislom i oblicima, tad i grafiti izviru iz istoga stvaralačkogapoticaja iz kojeg i biblijsko izvješće o stvaranju svijeta,težeći popuniti prazninu dehumaniziranih gradskih prostoraakcijom duha i duše.Tako smo došli do želje, do posljednje riječi u Kazalupojmova, koja se povezuje s prvim, najapstraktnijim autorovimpoglavljem, jedinstvenom teorijom književnogaminimalizma, koja polazi od malih i najmanjih govornihoblika, ultramalenih minimala, od oblika književnoga minimalizma,odnosa duše i duha u ideji svijeta i umjetničkogateksta, do prikazivanja umreženosti jezika/svijeta idijagrama rasta drveća Leonarda da Vincija, koji u zrcalnomobliku (varijacijom zlatnoga reza ingeniozno se nagovješćujeodraz zrcala u zrcalu, tj. dvostruka ili kvadratnazrcalnost kao temeljno autorovo znanstveno-metodološkonačelo), u izvedbi Ivana Užarevića, određuje i naslovnicuove knjige, do autorova zauzimanja za dvorječje i dvočlanostu određivanju temeljnih elemenata minimalnoga tekstašto osigurava strukturi samodostatnost i semantičkuaktivnost, pa do odzrcaljenja maksimuma minimuma uodređivanju minimalističkoga jezičnoga teksta, do dvorječja,dviju riječi kao teksta (minimalan tekst sastoji se oddviju riječi ili od dvaju dijelova, polazišna je to pretpostavkai ucrtana polemična argumentacija) i cjelovita jezika štopostiže totalitet, konačan, lotmanovski, model beskonačnogasvijeta.Na početku spomenuta trica, simbolična i pomislivomistična trojna struktura, pojavljuje se i u godini i mjesecuobjavljivanja: u Zagrebu, u listopadu 2012. godine: zbrojmjeseca i godine iznosi šest, dvije trice. Uvodnu riječ autorje napisao 20. kolovoza 2012. godine, zbroj je brojki u datumu(2 + 0 + 8 + 2 + 0 + 1 + 2) petnaest: pet trica. U kockisvemira trice se neprestano vrte i stvaraju nova simboličnai mistična značenja: autor nadnevak dovršenja knjigepotpisuje na šestoj stranici, s dvjema tricama. Istodobno,u Disputovoj Biblioteci Četvrti zid ovo je pedeset i četvrtaknjiga, u zbroju devet, tri trice. Ali, to nije sve: zbroj brojkikoje ocrtavaju godinu autorova rođenja iznosi osamnaest:šest trica.Ako se kucanje sata, tik-tak, uzima kao model zapleta,ako je tik skromna geneza, a tak malaksala apokalipsa, akoje tik ljudska riječ za fizički, tjelesni početak, a tak onaj blizanačko-zrcalniodjek što označuje kraj, smrt, i ako u svojoj iegzistenciji Drugoga, u zlatnom jezičnom i svemirskom rezu»zrcala u zrcalu«, poput onoga s naslovnice, trebamo početkei krajeve zato što bez njih ne možemo percipirati trajanje,i ako je u ovoj knjizi tik Abhazija, a tak želja, i bez zrcala i sodrazom duše i povijesti u njemu jasno je da smo knjigomJosipa Užarevića Književni minimalizam dobili pravu znanstvenui umjetničku poslasticu, željenu kocku svemira štosanja i biva budan s Chomskyjevom podlogom zelenih idejakoje bijesno spavaju na koricama i u unutarnjosti knjigeda bi se probudile svježe, apsurdne, humoristične i cjelovite– s autorom Josipom Užarevićem. Josipom Užarevićem, kojiigrivim i pouzdanim istraživanjem književnoga minimalizmaokosnicu dvorječja kao minimalne strukture jezičneumjetnine pretvara, spojem vlastita imena i prezimena, zanas ushićene čitatelje, u dvorječje znanstvenoga minimalizma,postajući biblijski i znanstveno uzaonim i užarenim nasljednikomsvetoga Josipa radnika – radilicom u središtu naslovnogadijagrama rasta drveća. U kojem se, na podlozi DaVincijeve genijalnosti, u središte arbor mundi stavlja zrcaloSvijeta što Jedno povezuje sa Svime – u odsliku svenazočnogastabla ljudske i znanstvene sreće. U umreženoj kugli Jezika/Svijeta/Svemira– Drugoga. •100Hrvatska revija 2/2013

Recenzije, osvrti i prikazi skupovaSanja Majer-BobetkoPromenada glazbenimZagrebomNada Bezić: Glazbena topografija Zagreba od 1799. do 2010. Prostorimuziciranja i spomen-obilježja, Hrvatsko muzikološko društvo, Zagreb, 2012,399 str., ISBN: 978-953-6090-47-1Počevši od 1992. godine Hrvatsko muzikološko društvobavi se, uz ostale djelatnosti, izdavanjem znanstvenei stručne literature u serijama: Muzikološke studije (dosadobjavljeno 16), Muzikološki zbornici (objavljeno 14),Indices collectiorum musicarum tabulariorumque in Croatia(Serija glazbenih kataloga, objavljeno 5), GazophylaciumMusicae Croaticae (Serija notnih izdanja, objavljeno3), Muzikološki udžbenici (objavljen 1), te poseban projektOpća povijest glazbe (7 knjiga prijevoda relevantnih glazbenohistoriografskihdjela, kojima se predstavlja povijestglazbe od srednjega vijeka do 20. stoljeća).Najnovije je izdanje toga očito trenutačno najrespektabilnijegahrvatskog izdavača muzikoloških radova širokogspektra knjiga Glazbena topografija Zagreba od 1799. do2010. Prostori muziciranja i spomen-obilježja (serija Muzikološkestudije, br. 16) ugledne muzikologinje srednje generacijeNade Bezić. U središtu su znanstvenog interesa voditeljiceknjižnice HGZ-a u Zagrebu Nade Bezić povijestHGZ-a i grada Zagreba u 19. i 20. stoljeću, što navedenaknjiga u potpunosti potvrđuje. Ona se, uz sveobuhvatan itemeljit uvid u literaturu, zasniva na intenzivnom terenskomistraživanju, što ga je autorica s evidentnim strastvenimistraživačkim »nervom« godinama provodila, a golemuprikupljenu građu predstavila je ovdje sustavno i preglednou osam velikih poglavlja s potpoglavljima, kojima prethodikratak Predgovor. Glavna su poglavlja: 1. Uvod, 2. Topografijaili mjestopis, 3. Povijest glazbenog Zagreba i glazbenatopografija, 4. Prostori muziciranja, 5. Spomen-obilježja,6. Zaključak, 7. Prilozi, 8. Popis literature. Knjigu zaključujusažetak na engleskom jeziku i kazalo imena.Uvod autorica započinje sljedećim ulomkom: »Zagrebnije Musikstadt, grad glazbe, u svakom slučaju ni izdalekau onoj mjeri u kojoj je to Beč, ‘prijestolnica glazbe’.Ali Zagreb jest glazbeni grad, bogat prostorima koji odišudavnim i sadašnjim zvucima. Polazeći od toga, osnovnaje pretpostavka ovog rada da je potrebno na jednom mjestupregledno predstaviti prostore glazbe u Zagrebu« (str.10). Nakon toga opisuje stanje istraživanja, sadržaj knjige iosnovne terminološke napomene, okvire istraživanja, ciljeve,metodologiju te izvore i literaturu.U poglavlju Topografija ili mjestopis raspravlja o značenjutermina i prvi put u hrvatskoj muzikologiji predlaže definicijuglazbene topografije kao mjesta javne izvedbe glazbe,za razliku od šireg značenja glazbenosti grada. Ukratko»glazbena topografija je sveukupnost lokacija pojavnostiglazbe«, što uključuje »mjesta na kojima se glazba sluša iliizvodi, mjesta na kojima se glazba podučava, mjesta kojaomogućavaju distribuciju glazbe, notnog ili zvučnog zapisate instrumenata, i mjesta koja čuvaju spomen na glazbenikekroz spomen-obilježja« (str. 27). Nadalje izlaže modeleHrvatska revija 2/2013101

Recenzije, osvrti i prikazi skupovapredstavljanja topografije grada, razradbu glazbene topografijena primjeru Zagreba (mjesta izvedbe, mjesta poduke,mjesta distribucije, spomen-obilježja, ostalo), poglavitoGornjega grada, i kriterije izbora pojedinih lokaliteta.Na pitanja što čini glazbenu povijest jednoga grada, štoje to kanon povijesti glazbenog Zagreba i koja je važnostglazbene topografije u toj povijesti, Nada Bezić odgovarau poglavlju Povijest glazbenog Zagreba i glazbena topografija,služeći se pritom u prvom redu enciklopedijskimčlancima kao osnovnim izvorima. Naime, premda postojebrojni članci o glazbenom Zagrebu, oni ne pružaju pregledsvekolike njegove povijesti jer su usredotočeni na pojedineaspekte. Stoga su enciklopedije i leksikoni u kojima sepredstavljaju »sažeti pregledi cjelokupne povijesti glazbenogZagreba« (str. 46) bili logičan autoričin izbor.U središnjim poglavljima ovog rada predstavljaju seprostori muziciranja i spomen-obilježja. Poglavlje Prostorimuziciranja može se držati osobnom iskaznicom svihlokaliteta na kojima su se tijekom dvaju proteklih stoljećau Zagrebu održavale javne glazbene izvedbe. O kazalištima(Amadéovu, Stankovićevu, HNK, HNK – »Tuškanac«,HNK – »Malo kazalište«, Zagrebačkom gradskom kazalištu»Komedija«), koncertnim i višenamjenskim dvoranamau kojima su se održavali koncerti, što uključuje dvoraneu ugostiteljskim objektima (svratišta/hotele, gostionice,pivovare/pivnice, kavane) i njihove vrtove, sjedištima glazbenihdruštava, crkvama, te lokacijama na otvorenom, donosese podaci o nazivu, povijesti zdanja, tehničkim podacima,vlasnicima, otvorenju, osnovnom opisu glazbovanja,spomen-obilježjima. Pritom nikako nije riječ o suhoparnomdokumentarističkom stilu. Premda sve vrvi brojnimpodacima, čitajući ovaj tekst doživljava se i proživljava vremenskai prostorna, suvremenim rječnikom rečeno, virtualnašetnja, prepuna događanjima i bogatim ugođajima.Takvom riječju ali i slikom (mnoštvo fotografija, koje jeu brojnim slučajevima snimila sama autorica, u pratnji jeriječi) kazuje se priča i u poglavlju Spomen-obilježja. Njimesu obuhvaćena kazivanja o: 1) spomenicima, spomen--pločama i njihovim lokacijama, 2) grobovima glazbenika,likovnim prikazima i citatima, ulozi glazbenih (pjevačkih)društava na groblju Mirogoj, istaknutim sprovodima, glazbovanjuna grobljima, 3) ulicama u spomen glazbenicimai glazbenim piscima, povijesnom pregledu imenovanjai recentnim imenovanjima, 4) o političkim utjecajima naspomen-obilježja, što je razvidno poglavito u izboru imenovanjai lociranju ulica, te u trima potpoglavljima imenovanima»slučaj Lisinski«, koja čine svojevrstan lajtmotiv tihsredišnjih dvaju poglavlja.Taj se lajtmotiv proteže i na Zaključak. U njemu NadaBezić sumira prethodna poglavlja te zaključuje: »Gotovo semože reći da se pri istraživanju glazbene topografije radi osvojevrsnoj borbi za udio glazbe u našoj općoj slici o Zagrebu,ali ne s nastojanjem da se od Zagreba po svaku cijenunačini ‘grad glazbe’, premda je on to povremeno bio, npr.u doba nekih Muzičkih biennala ili kada je Hrvatsko pjevačkodruštvo ‘Kolo’ imalo svoja slavlja diljem grada« (str.251). S druge strane, sama upozorava na još mnoge neistraženesegmente glazbene topografije Zagreba, ističući poduku,distribuciju te privatno muziciranje, a valjalo bi se pozabavitii još nekim koncertnim prostorima, koji ovdje nisuuzeti u obzir. Napokon, sama autorica ovoga rada razmišlja»o tome da mrežu glazbenih lokacija nadogradi mrežomosoba povezanih s glazbom (...) pa bi tako ovoj svojevrsnojglazbenoj karti grada i spomen-karti glazbenog Mirogojadodala rodoslovno stablo Zagreba« (str. 233).U Prilozima su u obliku tabelarnog prikaza ili popisapredstavljeni glazbenici, glazbeni pisci i glazbalari u Zagrebuprema adresaru iz 1908. godine, glazbena topografijaGornjega grada, pregled povijesti glazbenog Zagrebaprema odabranim leksikografskim člancima, usporednipregled opće i glazbene povijesti Zagreba, popis spomenikai spomen-ploča glazbenicima, glazbenim piscima i događajimapovezanima s glazbom prema stanju iz studenog2010., kronološki popis spomenika i spomen-ploča glazbenicimai glazbenim piscima prema stanju iz studenog2010., popis odabranih glazbenika, glazbenih pisaca i glazbalarapokopanih na zagrebačkim grobljima prema stanjuiz studenog 2010., popis odabranih glazbenika iz područjaizvan tzv. umjetničke glazbe pokopanih na zagrebačkimgrobljima prema stanju iz studenog 2010., popisi ulica uZagrebu i Sesvetama imenovanih prema glazbenicima iglazbenim piscima prema stanju iz studenog 2010., nazočnostglazbenika, glazbenih pisaca i glazbalara u Zagrebukroz spomen-obilježja (spomenici, spomen-ploče i ulice) iimenovanja javnih prostora u 2010. godini, autori likovnihprikaza glazbenika, glazbenih pisaca i glazbalara te organizatoraglazbenog života, popis kratica, popis grafičkih prikazai tablica u tekstu te popis ilustracija.Već iz Popisa literature, koji obuhvaća knjige i članke,leksikografsku literaturu, serijske publikacije, planove grada,internetske izvore i audiovizualnu građu, razvidna jeimpresivna širina autoričina uvida u obrađenu temu, odopćepovijesnog do usko specijalističkog.Knjiga Nade Bezić Glazbena topografija Zagreba od1799. do 2010. potpuni je novum u hrvatskoj muzikologijite kao takav otvara nova područja istraživanja unutar discipline.S druge strane, autorica je »zaveslala« tako širokimzamahom da njezina knjiga može biti zanimljiva širokomspektru znanstvene ali i šire čitalačke publike, dakle svimakoje zanima kako opća povijest grada Zagreba u navedenomrazdoblju tako i povijest glazbe, književnosti, arhitekture,likovnih umjetnosti i jednostavno životnog stila. Unjoj se ne predstavljaju samo relevantne lokacije već je topovijesna i suvremena, ali i kritička promenada kroz arhitekturu,vlasnike prostora, repertoare, gostovanja itd., daklešarolik panoptikum glazbenog života grada. Usto sedakako ističe povezanost glazbene topografije s pitanjimakulturnog i nacionalnog identiteta, a njezinu kritičku okunisu promaknule ni neke historiografske zablude i netočnipodaci, koje ovdje i ispravlja. Tako npr., komentirajućibrojnu literaturu, piše da grofica Sidonija Erdődy nije moglapjevati Još Hrvatska ni propala u Streljani, kako je prvinaveo Kuhač, jer je taj nastup bio 1833. ili 1835., a Streljanaje izgrađena 1838. Doduše, od 1808. godine postojalo je natom mjestu zdanje u obliku male drvene kućice s trijemom,ali je mala vjerojatnost da bi u njemu nastupila groficaErdődy (str. 78). Napokon, može se zaključiti da je u svojojnakani da na jednom mjestu pregledno predstavi prostoreglazbe u Zagrebu Nada Bezić u potpunosti uspjela, a gdjekadje taj cilj svojim interpretacijama i nadmašila. •102Hrvatska revija 2/2013

Recenzije, osvrti i prikazi skupovaDanijela Lugarić VukasRuski postmodernizamiz hrvatske perspektiveJasmina Vojvodić: Tri tipa ruskog postmodernizma, Zagreb: Disput, 2012.suvremeno je doba – kada se katedre književnosti zatvarajuna fakultetima diljem svijeta, a humanističkimUse znanstvenim disciplinama poriču vrijednost i relevantnostu odnosu na prirodne i tehničke znanosti – izrazitoteško i nezahvalno pisati književnost i o književnosti. Čakje i predavačima književnosti na studijima jezika i književnostivrlo često teško motivirati studente na čitanje književnihtekstova, pa satovi književnosti nerijetko izgledajukao multimedijalne prezentacije tijekom kojih se redciknjiževnoga teksta »podmeću« studentima između isječakapopularne ekranizacije ili kazališne predstave tog istogteksta. U pisanju o književnosti književni kritičari, teoretičarii povjesničari pribjegavaju najrazličitijim metodama:primjerice, C. Kelly ispisuje cjelovitu povijest ruske književnostiu prestižnom izdanju Oxford University Pressakroz bogati opus samo jednog atraktivnog pisca, AleksandraSergeeviča Puškina. Povijest ruske kulture 20. stoljećaS. Volkova iz 2008. počinje na način koji nalikuje romanurealizma: »8. studenog 1910. ljudi diljem Rusije posegnulisu za zadnjim izdanjem novina koje su pisale o smrti grofaLava Tolstoja tijekom jučerašnjega dana, u 6 sati i 5 minutaujutro na stanici Astapovo«. U toj je studiji Majakovskij»visok i zgodan«, Pasternak ima »tamno, beduinsko lice«,a Sergej Dovlatov – »vrlo visok, taman i zgodan te podsjećana Omara Sharifa«. Humanističke se znanosti nalazeu vrlo dinamičnom razdoblju, kada se propituju graniceznanosti o književnosti te iznalaze novi, produktivn(ij) ii vitaln(ij)i načini govora o književnosti. Znanstvenici sene libe izići iz »bjelokosnog tornja« te se smjelo upuštaju ueksperimentiranja s mogućnošću interpretacije i tumačenjanajrazličitijih strana i razina književnih tekstova, i to nesamo klasičnih tekstova provjerene kvalitete nego i novih,nedokazanih književnih uradaka, koji nerijetko pripadaju»sivoj« zoni književnosti, dakle popularnoj i/ili masovnojknjiževnosti.Hvatanje ukoštac s takvim izazovima jedna je od središnjihodlika studije Tri tipa ruskog postmodernizma JasmineVojvodić. Naime, izuzev znanstveni jezik, koji je »klasično«precizan i nedvosmislen, Vojvodić piše i o nestandardnimtekstovima, odnosno tekstovima čija će se vrijednosttek potvrditi (ili opovrgnuti) s vremenom, nestandardnommetodologijom (provjerenom metodom pomnoga čitanja,ali iz vizure različitih nestandardnih fenomena, poput praznika,hrane ili transfera), a i o nestandardnom razdobljuu književnosti i kulturi (osobito poimamo li postmodernizamkao stilsku formaciju više-manje utvrdivih poetološkihznačajki). Naime, kao što autorica i navodi, o najnovijojje stilskoj formaciji toliko nezahvalno pisati da senezanemariv dio istraživača najugodnije osjeća dok o postmodernizmune piše – ništa. Bez namjere da stvaralaštvopisaca o kojima piše (Sorokin, Pelevin, Ulickaja) staviu Prokrustovu postelju dosad utvrđenih okvira postmodernističkihpoetika, autorica detaljno i iz različitih vizuranudi ne samo načelni okvir za razumijevanje poetike spomenutihpisaca nego i ruske postmoderne, tj. suvremenekulture uopće.Tako djela Vladimira Sorokina predstavljaju onu stranuruskoga postmodernizma uz koju autorica vezuje pojmovepoput »remakea«, »apgrejda« (engl. upgrade), »dajdžesta«(engl. digest), ali se u njegovoj poetici de(kon)strukcijeHrvatska revija 2/2013103

Recenzije, osvrti i prikazi skupovaipak nazire određena težnja za citatnim dijalogom i/ ili citatnompolemikom, što je osobito dobro ilustrirano u izvrsnompoglavlju Stara poetika u novoj. Ondje se, naime,Sorokinov roman Roman iščitava ne samo iz vizure pojedinačnihruskih klasičnih tekstova nego i iz vizure dvaju dominantnihtradicionalnih simbola ruskosti, sjekire i zvona,o kojima je neobično inspirativno pisao J. Billington u kulturnojpovijesti Rusije The Icon and The Axe davne 1970.Proza Viktora Pelevina, koju hrvatskome čitatelju ne trebaposebno predstavljati, iščitana je iz triju vizura: heterotopije,odnosno brojnih mogućih svjetova koje »nastanjuju«junaci njegove proze; predmeta i mode u vjerojatno najpopularnijem– i, čini se, istraživački neiscrpnom – romanuGeneration »П« te iz vizure metamorfoza junaka-životinjau Svetoj knjizi vukodlaka. Neosentimentalna proza Lju.Ulicke – s obzirom na to da je odlikuju bitno drukčije karakteristikeod provokativnih l’enfant terriblea, Sorokina iPelevina – naizgled teško može funkcionirati kao ravnopravnitip ruskoga postmodernizma. Međutim, Vojvodićipak pokazuje, promatrajući njezinu prozu iz vizure temaobitelji, praznika i transfera, da je u estetskom smislu ipakriječ o spisateljici čija se poetika može iščitavati (i) u postmodernističkomključu. Tri tipa ruskoga postmodernizmazavršavaju iscrpnim, korisnim dijakronijskim pregledomprijevoda ruske književnosti na hrvatski jezik (od prijevodailiraca do prijevoda suvremenih ruskih pisaca iz perarecentnih prevoditelja).Osim što je metoda pomnoga čitanja, kojom Vojvodićpristupa odabranim tekstovima, izrazito plodonosna metodainterpretacije i tumačenja, pa se čak i dobrim poznavateljimaproznoga stvaralaštva Sorokina, Pelevina i Ulicketi pisci nakon pročitane studije otkrivaju u novom svjetlu,vrijednost je Tri tipa ruskoga postmodernizma i teorijskeprirode. Naime, u svakom od poglavlja istodobno se s pitanjemestetike postmodernizma provlače i brojna, gorućaetička pitanja suvremenosti. Naime, vizure iz kojih sepristupa interpretaciji književnih tekstova (hrana, obitelj,praznik, moda, predmet itd.) nalaze se duboko u kulturisvakodnevice, stoga studija nudi analizu (i) nekih od ključnihetičkih dvojba kraja 20. i početka 21. stoljeća u društvusuočenom s naglom ekonomskom i društvenom tranzicijomte ireverzibilnom promjenom sustava vrijednosti. Naime,svako od poglavlja na neki je način i zasebna raspravakulturološke prirode o etici konzumerističkoga društva,liberalnoj ekonomiji te vrijednostima poput obitelji, pravana slobodu izražavanja te pristupa kulturnim dobrimau promijenjenim društveno-ekonomskim odnosima. Čaki posljednja studija, Recepcija suvremene ruske književnostiu Hrvatskoj, govoreći o prevoditeljskim navikama u našemkulturnom krugu istodobno govori i o širom aspektu,dakle politici hrvatske izdavačke industrije prema ruskojknjiževnosti i kulturi uopće, ali i o stanju u domaćem prevodilaštvuuopće.Vrijedi spomenuti još jedan, u određenom smislu novatorskiaspekt Tri tipa ruskog postmodernizma. Naime,budući da se govor o postmodernizmu u hrvatskom znanstvenomkrugu uglavnom temelji na nizu postmodernihteoretičara zapadnjačke provenijencije, poput Barthesa,Foucaulta, Jamesona, Lyotarda, McHalea i drugih, knjigaJasmine Vojvodić posebice je zanimljiv i vrijedan doprinosJasmina Vojvodićhrvatskoj znanosti o književnosti jer među spomenute, etabliraneteoretičare i filozofe postmoderne smješta i ruske,poput Èpštejna, Černjak, Lejdermana, Lipoveckog, Nefagine,Skoropanove, Vajla i Genisa i drugih. Uz iznimkuprvoga nabrojenog filozofa, ostali su znanstvenici – osimuskomu krugu studenata književnosti i onima koji se književnošćuprofesionalno bave – u našoj znanstvenoj sredinigotovo posve nepoznati. Njihove teze o postmodernizmu,pak, govore da uz ruski postmodernizam, premda se o njemujavno govori relativno kasno, od 1991., možemo povezatijedan paradoks: naime, Lipoveckij tvrdi da se ruskipostmodernizam počeo razvijati kada i na Zapadu, odnosnojoš u 60-im godinama prošloga stoljeća, i to preko književnihkanala poznatih pod nazivima samizdat, tamizdat iunderground. Ako je tomu tako, ruska verzija postmodernizma,čiji je jedan od principa sadržan u ultraliberalnojkrilatici anything goes, započinje pod okriljem totalitarnekulture. Slično stajalište dijeli i Skoropanova, tvrdećida je postmodernizam u Rusiji postojao barem dva desetljećaprije njegove kanonizacije potkraj 80-ih i početkom90-ih godina prošloga stoljeća. Poznata ruska teoretičarkapostmodernizma stoga nudi kronološku podjelu ruskogapostmodernizma u tri vala, gdje prvi pada u razdobljestagnacije (rus. zastoj). Èpštejn je spomenutu tezu do krajaradikalizirao tvrdnjom da Rusija nije ni manje ni više negoprva kulturna sredina u kojoj se pojavio postmodernizam.Njegova teza proizlazi iz ideje da su postmodernizami komunizam dvije strane istog idejno-estetskog projekta,za što navodi čak devet parametara usporedbe, poput stvaranjahiperrealnosti, determinizma i redukcionizma, antimodernizma,posthistorizma i utopije i drugih, o čemudetaljno piše i Jasmina Vojvodić. Smještanje ruskog postmodernizmau širi kontekst, kao i pokušaji iznalaženja nacionalnihspecifičnosti postmodernizma u Rusiji, neobičnoje koristan i privlačan aspekt studije.Na kraju bismo istaknuli prije svega udžbeničku vrijednostknjige, koja bi zbog kulturološke građe i atraktivnihpisaca, intenzivno prisutnih i među domaćom čitateljskompublikom, mogla zainteresirati i širi krug čitatelja. •104Hrvatska revija 2/2013

Recenzije, osvrti i prikazi skupovaIvana ManceO monumentalnom mjeriluPrikaz znanstvenoga skupa Iso Kršnjavi – veliki utemeljitelj,Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 21–23. studenoga 2012.Strukturna funkcijaPremda sintagma »veliki utemeljitelj« na prvi mahzvuči neprimjereno znanstvenom diskursu, koji izbjegavasuperlativna određenja, posebice kada mu je svrhadonijeti kritički sud o povijesnim osobama, upravoona stoji u nazivu znanstvenog skupa o liku i djelu IseKršnjavog održanog od 21. do 23. studenog prošle godineu Zlatnoj dvorani zgrade u Opatičkoj 10, negdašnjegOdjela za bogoštovlje i nastavu, a današnjega Hrvatskoginstituta za povijest, koji je uz Institut za povijest umjetnostibio i jedan od organizatora skupa. Razlog takvunazivu nije poglavito individualna veličina lika i djela,nego referenca na povijesno doba ili, bolje reći, povijesnikontekst u kojem je Kršnjavi živio i djelovao, a kojise uobičava nazivati – dakako, ne bez inicijalne poruge– upravo Gründerzeitom, odnosno vremenom utemeljitelja.Isključivo postavljeno u taj kulturni i ideološkiokvir, čije je bitno određenje upravo monumentalnostmjerila, lik i djelo Ise Kršnjavog može se odrediti povijesnoadekvatnim aršinom. Izvan toga kanona, neka budeslobodno reći, građanske megalomanije, Kršnjavi jeoduvijek mogao tek provocirati pretjerano ostrašćenereakcije, kako je to primijetio još Ljubo Babić ustvrdivšida je »mržnja izvajala u našem blatu njegov lik u čudnei goleme dimenzije, u neku nakazu i neko strašilo«. Taimpresija veličinom na neki način traje još i danas pa jestoga odmah na početku važno istaknuti da spomenutasintag ma u nazivu skupa, barem u nakani, nije bila pukihiperbolički topos, nego uvodna naznaka historizacije.Jer Iso Kršnjavi doista jest bio utemeljitelj u smislu ukojem je vrijeme tražilo upravo takvu strukturnu funkciju:funkciju utemeljenja kulturnih institucija nacionalnogagrađanskog društva zasnovanog na liberalnimvrijednostima i tržišnom gospodarstvu, društva u kojemkultura dobiva institucionalnu autonomiju u modernomsmislu, ali i politički konstitutivnu, eksplicitnodržavotvornu, ideološki reprezentativnu ulogu. Diskrepancijekoje su proizlazile iz relativne autonomije u izgrađivanjunacionalne kulture i ograničavajućih povijesnihokolnosti nagodbenog režima, a koje su KhuenovuIso Kršnjavi, fotografija, Muzej grada Zagrebaministru i priskrbile kontroverznu slavu, u konačnici teksvjedoče o političkoj cijeni koju građanska sloboda umjetničkogdjelovanja još uvijek načelno podrazumijeva;kritičko prosuđivanje doprinosa Ise Kršnjavog nacionalnojkulturi Gründerzeita utoliko može ponuditi odgovorena još uvijek aktualna pitanja o odnosu političkehegemonije i kulturne autonomije u liberalnom demokratskomdruštvu.Opseg skupaNavedena svijest o složenoj, pa i konfliktnoj prirodiodnosa kulture i politike, egzemplarno utjelovljena uradnom i životnom vijeku Ise Kršnjavog, potaknula jeideju o znanstvenom skupu koji bi objedinio humanističkediscipline profesionalno mjerodavne dati historiografskiutemeljenu interpretaciju vlastitoga naslijeđa. Napoziv dvaju instituta koji su organizirali skup odazvaose doista impozantan broj znanstvenika i stručnjaka izHrvatska revija 2/2013105

Recenzije, osvrti i prikazi skupovaširokog spektra institucija, od kojih većina s njim stojiu izravnoj povijesnoj vezi: imenovanjem Kršnjavogizvanrednim profesorom povijesti umjetnosti i klasičneumjetničke arheologije 1877. godine započela je povijestdanašnjih Odsjeka za povijest umjetnosti te Odsjekaza arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu; unatočkasnijem razlazu na političkoj osnovi, prijateljstvo saStross mayerom priskrbilo mu je i imenovanje za prvogravnatelja i kustosa Galerije starih majstora 1883. godine;uz Mrazovićevo zauzimanje, poglavito je zauzimanjemIse Kršnjavog u okviru Društva umjetnosti 1880.osnovan Muzej za umjetnost i obrt, kao i njemu pridruženaObrtna škola, preteča današnje Škole primijenjenihumjetnosti; za vrijeme obnašanja dužnosti predstojnikaOdjela za bogoštovlje i nastavu, Kršnjavi će izravno potaknutiosnutak i izgradnju niza školskih institucija, punitifunduse današnjih muzeja i nacionalnih knjižnica, asvoj će mandat naposljetku iskoristiti i za uređenje zgradevlastitog ministarstva, u kojem je i održan aktualniskup. Trodnevno je zasjedanje tako okupilo povjesničarei povjesničare umjetnosti, ali i etnologe, arheologe, arhitekte,konzervatore, povjesničare književnosti te, nadasve,muzealce i kustose, izlagače radnim mjestom ili temominteresa vezane uz institucionalnu infrastrukturuu čijoj se povijesti neizostavno ponavlja ime Ise Kršnjavog.Pod pretpostavkom da smisao takve akumulacijenije disciplinarna parcelacija naslovnog fenomena, negointerdisciplinarna suradnja u artikulaciji znanstvenorelevantnih pitanja, ovaj je susret imao priliku lik i djeloIse Kršnjavog kritički protumačiti i vrednovati na načinkoji će minimalizirati hipertrofiranost pojedinačnih dimenzijau korist racionalnog sagledavanja cjeline.Unatoč, dakako, velikoj raznolikosti izlaganja čakšezdesetak sudionika, retrogradno je moguće izdvojitinekoliko tematskih cjelina koje više-manje iscrpljujupodručje djelovanja Ise Kršnjavog te izlučuju nekolikotemeljnih problema. Rad skupa započeo je nizomizlagača posvećenih političkim pozicijama Ise Kršnjavog.Premda, dakako, taj aspekt života i rada nije mogućeizolirati od njegova svjetonazora u cjelini, činjenicajest da je upravo ta linija životopisne pripovijesti duginiz godina značila najveći izazov kojem god povijesnommodalitetu domoljublja. Na političku je scenu Kršnjavi,naime, ušao u Strossmayerovu taboru; nakon intenzivneintelektualne razmjene koja traje za studentskih godinau Beču i Münchenu te, nadasve, za boravka u Italiji,kamo odlazi kao stipendist Jugoslavenske akademije,Kršnjavi će se u Zagrebu instalirati na profesorsku katedrukao izravni izvršni organ Strossmayerova kulturnogprograma. Oportunistička odluka da nakon dolaskaHéderváryja promijeni stranački dres, trajno će ga diskreditiratiu kolektivnom pamćenju, pa će i svi kasnijipolitički izbori Ise Kršnjavog biti tek dodatni argumentne samo političke nedosljednosti nego i izdaje nacionalnihinteresa. Kako je historiografija praktički do danasteško nalazila ideološki prihvatljiva objašnjenja političkogakrivudanja Ise Kršnjavog, slobodno se može rećida se u izlaganjima povjesničara na ovom skupu moždaprvi put s njegova osobnog puta od Strossmayerovanarodnjačkog jugoslavenstva, preko unionizma domonarhističke, antikoalicijske pozicije, napokon skinuladugogodišnja aura političke skandaloznosti. IzlaganjaLjubomira Antića, Branka Ostajmera, Arijane KolakBošnjak, Marka Vukićevića i Dinka Šokčevića pridonijelasu da se pristupanje Kršnjavog vladajućem političkomsastavu, u okviru kojega je obnašao dužnosti odjelnogapredstojnika i saborskoga zastupnika, ne promatrakao izoliran čin moralno upitnog pojedinca, nego kaomogući izbor unutar legitimnih političkih opcija u okvirukojih su se tada artikulirali hrvatski nacionalni interesi.Njegova politička stajališta nakon pristupanja strancifrankovačkih pravaša, koja su se poglavito manifestiralau pitanjima preustroja monarhije i aneksije Bosne, usvojim su izlaganjima obrazložili Ivan Bulić, Zlatko Matijević,Stjepan Matković i Jure Krišto. Uz predavanje oproslavenskoj komponenti svjetonazora Ise KršnjavogZdravke Zlodi, predavanje o intenzivnoj korespondencijiKršnjavog i Strossmayera što ga je održao Zoran Grijakte analize publicistike Ise Kršnjavog na njemačkomjeziku Vlaste Švoger, i mnoga su druga izlaganja, kojanisu bila izravno vezana uz političku djelatnost Ise Kršnjavog,pridonijela da se njegov politički identitet rasvijetliu širem povijesnom kontekstu.Politički manevriInstitucijski boomDruga velika tematska skupina izlaganja odnosi sena već spomenuti doprinos Isidora Kršnjavog konstituiranjukulturne i obrazovne institucionalne infrastrukture.Tijekom već spomenutog razdoblja njegova boravkau Italiji, točnije u navedenoj intenzivnoj pisanoj razmjenikoja se odvija na liniji Zagreb – Rim između Kršnjavog,Mrazovića, Strossmayera i Račkog, razvit će se programosnutka gotovo svih ključnih institucija. Ulogu IseKršnjavog u profiliranju Strossmayerove zbirke, njezinupreseljenju u Zagreb i predstavljanju publici, kao i njegovutjecaj na konačni izgled Akademijine zgrade u kojojje bila smještena, predstavila je današnja kustosica tegalerije Ljerka Dulibić. Poput svih ostalih novoosnovaniheuropskih muzeja, i galerija starih majstora služilaje među ostalim i za provedbu netom pokrenutog studijapovijesti umjetnosti, čija je metodologija zahtijevalaneposredan rad na uzornom materijalu. Kršnjavi kaoprofesor povijesti umjetnosti i ravnatelj zbirke slijedioje taj još tijekom bečkog školovanja prihvaćen pristup, a106Hrvatska revija 2/2013

Recenzije, osvrti i prikazi skupovaJosipa Alviž i Jasmina Nestić s Odsjeka za povijest umjetnostirekonstruirale su i silab njegovih kolegija. Istuje funkciju kultiviranja građanskoga ukusa, dakako, trebaoimati i Muzej za umjetnost i obrt, muzejsko čedoGründerzeita. Koncept zagrebačkog Obrtnog muzejaslijedio je standardni model u kojem se muzeju redovitopridružuje škola i specijalistički opremljena knjižnica,o čemu je opširnije izložila Anđelka Galić iz današnjegMUO-a, dodatno pojasnivši izvore i tijekove akvizicijaza njegov temeljni fundus. Proces specijalizacije muzejau 19. stoljeću na kojem je Kršnjavi, dakako, inzistirao,izlučit će, uz Muzej za umjetnost i obrt, i budući Arheološkimuzej, nastao emancipacijom arheološkog odjelaod matičnoga Narodnog muzeja. Ante Rendić Miočeviću svojem je izlaganju naglasio važnost otkupa Nugentovezbirke rimskih figuralnih kamenih spomenika uvrijeme kada je Kršnjavi upravljao resornim ministarstvom,i danas jednog od najznačajnijih dijelova našegarheološkog fundusa, a Magdalena Mihalinec pak sustavnoprikupljanje gipsanih replika antičkih spomenikanamijenjenih, za života Kršnjavog nikad zaživjeloj gipsoteci,čije dijelove, doduše, generacije studenata susrećuu aulama zagrebačkoga Filozofskog fakulteta. Uza sustavnopunjenje muzejskih zbirki, Kršnjavi je za svojegapredstojničkog mandata osigurao i nekoliko bibliotečnihotkupa – primjerice, knjižnice obitelji Zrinski i Gajevebiblioteke (izlaganje Dunje Modrić Blivajs) te stručnebiblioteke njemačkog povjesničara umjetnosti AntonaSpringera (izlaganje Irene Kraševac). U sklopu te cjelinevalja istaknuti i izlaganja koja su se bavila reformomškolstva i unapređenjem srednjoškolskog obrazovnogstandarda Ise Kršnjavog: općenit rezime Dunje ModrićBlivajs te, posebice, izlaganje Lidije Butković Mićin o sušačkojgimnaziji i Nautičkoj školi u Bakru. I naposljetku,Vesna Rapo izlagala je o temporalnoj, ali ključnoj institucijikulture 19. stoljeća – internacionalnoj gospodarskojizložbi, šarenoj slici građanskog prosperiteta čiji susredišnji motiv upravo umjetnička i obrtna produkcija;za hrvatsko predstavljanje u Beču (1873), Parizu (1878. i1889), Trstu (1882) i Budimpešti (1885) nije bilo pogodnijeosobe od Ise Kršnjavog, koji nije propustio prilikuda pokaže uspjehe svoje Obrtne škole.Pitanja stilaOsim povijesti institucionalne infrastrukture, naskupu su se posebno izdvojila i izlaganja koja su se naprimjeru doprinosa Ise Kršnjavog bavila pitanjima stilai općenito društvene funkcije umjetnosti u 19. stoljeću.Kultni položaj koji je 19. stoljeće davalo umjetničkomobrtu nije se zasnivao samo na činjenici da su obrtničkiproizvodi bili praktično sredstvo popularizacije umjetnosti,odnosno estetizacije građanske svakodnevice;tradicijski obrt postao je i epistemološki povlašteniIso Kršnjavi, Faust, ulje na platnu, Muzej za umjetnost i obrt,1877.predmet povijesne spoznaje. Nesumnjivo pod utjecajemfilologije i njezinih komparativnih metoda, predmetiseljačkog, odnosno »kućnog« obrta promatraju sekao dekoderi povijesnih putanja stilskih uzoraka, na temeljukojih se izvode zaključci o zajedničkim kulturnimsupstratima, ali i regionalnim specifičnostima. Opsesija»kućnom industrijom« i »narodnim stilom« IseKršnjavog odgojena je izravno na bečkoj školi povijestiumjetnosti i Eitelbergerovim predavanjima, a u izlaganjuLibuše Jirsak moglo se doznati da je Kršnjavi o tojtemi čak vodio i korespondenciju s Aloisom Rieglom,nesumnjivo najvećim teoretičarem stila, koji mu je preporučioliteraturu – Die Entstehung der VolkwirtschaftCarla Büchera. Premda je u eri industrijalizacije i kapitalističkeprivrede investicija u »kućnu industriju« kaostrategiju oporavka narodnoga stvaralačkoga genija bila,dakako, ekonomski potpuno nerealna, ta je na tapetiintenzivno prisutna tema imala bitnu ulogu u nacionalnojsenzibilizaciji građanstva. Ideja autohtone ruralnekulture kao uporišta nacionalnoga kulturnog identitetapotaknula je i istraživanje materijalne folklorne baštine,uspostavljajući polje etnološkog interesa. Tihana PetrovićLeš u izlaganju o pokušajima organizacije »kućnog«rukotvorstva Ise Kršnjavog te Sanja Lončar i Žarko Španičeku izlaganjima o »narodnom stilu« u graditeljstvu,upozorili su na to koliku je važnost za Kršnjavog i njegovugeneraciju imalo ne samo očuvanje tog dijela baštinenego i mogućnost njezine popularizacije u suvremenojvizualnoj kulturi čiji je historistički habitus dopuštaotakve reference. Pokušaj obrazovanja nacionalno prepoznatljivogstila u umjetnosti iz derivacija regionalnetradicijske baštine, uostalom, bit će aktualan još dugo u20. stoljeću, na što je u svojem izlaganju upozorio i PetarPrelog, postavivši indikativnu analogiju između Kršnjavogi Ljube Babića, koji je gotovo pola stoljeća poslijenjegovao srodne težnje. Nacionalna predoznačenostgrađanske kulture Gründerzeita, međutim, nije se očitovalasamo u interesu za lokalnu tradicijsku baštinu ne-Hrvatska revija 2/2013107

Recenzije, osvrti i prikazi skupovago za povijest općenito, što je, dakako, bitna definicijahistorizma kao stilske i epistemološke paradigme vremena.Eklektičko posezanje za stilskim predlošcima izprošlosti, nadasve u arhitekturi, zorno je predstavljaloutemeljenje političkog legaliteta građanstva u povijesnojsvijesti o sebi i vlastitim ishodištima; semperovska teza osvrsishodnosti građevinskog stila s obzirom na funkcijugrađevine omogućila je da se potrebe modernoga gradskogživota, ali i temeljne vrijednosti nacionalnoga građanskogdruštva utjelove u pseudopovijesnom obličju.Isidor Kršnjavi, dakako, bio je tipični predstavnik takvograzumijevanja arhitektonskog stila, a njegova suradnjas Hermanom Bolléom, kojeg je sam i doveo u Zagreb,omogućila mu je da se ta načela i provedu u djelo. Radiefikasne realizacije građevinskih projekata Kršnjavi jepokrenuo i graditeljski odjel na Obrtnoj školi, što je bilaglavna tema izlaganja Jasne Galjer, dok je Dragan Damjanoviću svojem izlaganju dao sažet prikaz njegovihstilskih preferencija, obrazloživši simboličke, ali i praktičneaspekte pojedinih rješenja. Činjenica da će već početkom20. stoljeća historistička načela u razumijevanjuarhitekture i gradogradnje biti potpuno strana modernističkomhabitusu, Kršnjavog će dovesti u niz konflikata,među ostalim i s Viktorom Kovačićem povodom uređenjaDolca i izgradnje crkve sv. Blaža; izlaganja Zlatka Jurića,Marka Špikića i Franka Čorića sretno su se nadovezalana prethodna, podsjećajući da je i u toj epizodi bilaposrijedi tek smjena paradigme koja je nadilazila osobnahtijenja moćnih pojedinaca. Tom tematskom sklopupridružuju se i izlaganja o samoj palači koja je udomaćilaskup, bivšoj zgradi Odjela za bogoštovlje i nastavu,čiji interijer odražava ne samo historistički ukus Ise Kršnjavog,koji ju je dao urediti, nego i konkretnu političkustvarnost društva u čije je ime napravljena: TamaraTvrtković pomno je analizirala antički ikonografski programzgrade, dok je Mislav Gregl upozorio na odstupanjau izboru tematike slika u Zlatnoj dvorani od izvornekoncepcije Ise Kršnjavog, na kojima se između redakaromantične povijesne naracije sasvim jasno čita dnevnopolitičkiintertekst.Očevi i sinoviPosljednja velika skupina izlaganja donijela je nizpojedinačnih zgoda iz povijesti odnosa Ise Kršnjavogs onodobnim umjetnicima. Ta izlaganja ponajprije ilustrirajugenezu modernizma koji svoju razlikovnu kvalitetudefinira u načelno antagonističkom odnosu premakulturi historizma, istodobno, međutim, nasljeđujućivećinu njegovih ideoloških premisa. Razumljivo je da ćeprvu modernističku secesiju u povijesti hrvatske umjetnostiiznijeti upravo generacija umjetnika koja je izišlaispod skuta Ise Kršnjavog, odnosno koju je sam odgajaonamičući stipendije za školovanje, osiguravajući atelijerei javne narudžbe. O suradnji Kršnjavog s Ivom Kerdićemgovorio je Ivan Mirnik, o njegovu odnosu premakiparu Rudolfu Valdecu Enes Quien, o Mirku RačkomKatarina Lukavečki i Marija Barović, o Ivanu MeštrovićuDalibor Prančević, o ostalim protagonistima grupeMedulić i umjetnicima projugoslavenskoga političkogopredjeljenja Sandi Bulimbašić, o Marku Rašici SanjaŽaja Vrbica, o polemikama Kršnjavog s mladim kritičaromKostom Strajnićem izložio je Ivan Viđen, dok jePetra Senjanović govorila o odnosu Kršnjavog premasimbolizmu općenito. Na taj se niz nadovezalo i izlaganjeKrešimira Galovića, u kojem je zastupao kontinuitetmodernizma između 1895. i 1915. godine upozoravajućina mekoću granica u smjeni historizma i secesije, kaoi izlaganje Tatjane Kabač i Sanje Zadro o dvama ključnimkritičkim tekstovima s početka stoljeća, u kojimaKršnjavi sebi suvremenu umjetnost promatra kao kontinuiranirazvoj prema modernom nacionalnom izrazu.Napomene li se za kraj da su četiri izlaganja bila posvećenai slikarstvu Ise Kršnjavog, po jedno njegovuknjiževnom radu i prevodilaštvu, zatim njegovu amaterskominteresu za fotografiju te naposljetku njegovimvezama s franjevcima, odnosno osobnom kultiviranjufranjevačke duhovnosti, jasno je da životna i radna biografijaIse Kršnjavog uvelike nadilazi opseg trodnevnogsimpozija.Obilna pak ostavština Ise Kršnjavog, osim u Hrvatskomdržavnom arhivu, čuva se i u Arhivu za likovneumjetnosti HAZU te zavičajnom muzeju u njegovimrodnim Našicama; djelatnice potonjih arhiva ukratko suprikazale građu koja se odnosi u prvom redu na njegovprivatni život, koji strašću nije zaostajao za javnim. Liknjegove druge supruge, književnice Štefe Iskre, koji je nakraju ukratko prikazala Dubravka Peić Čaldarović, sigurnobi mogao biti polazište za romansiranje biografijevelikog utemeljitelja iz jedne alternativne, ekscentričneperspektive.Premda opsegom velik i tempom rada intenzivan,skup »Iso Kršnjavi – veliki utemeljitelj« nije iscrpio temu;ne toliko u smislu njezine ekstenzivnosti, nego načelnihproblema koje otvara, a čije promišljanje možepridonijeti interdisciplinarnom znanju o procesima povijesnogakonstituiranja nacionalnoga građanskog društva.Imajući pak na umu dugu, vrijednosno oscilirajućupovijest recepcije njegova lika i djela, činjenica da će iovaj skup neizbježivo posvjedočiti o vlastitim granicamarazumijevanja nije najmanje važna za budući sud. •108Hrvatska revija 2/2013

Nagrada Matice hrvatske za znanostOTON KUČERAza 2011. i 2012.Enciklopedijski rječnik međunarodnoga pravamora akademika Davorina Rudolfa predstavljasintezu autorova dugogodišnjega znanstvenogi praktičnog rada na problemimapomorskoga međunarodnog prava i međunarodnihodnosa. Znanstveno-metodološkiutemeljeno i terminološki jasno određeno,Rudolfovo djelo na svima razumljiv način spajau cjelinu izvorne autorove spoznaje sa svimznačajnijim interdisciplinarnim (pravnim, političkim,zemljopisnim, povijesnim, vojnim,statističkim, jezikoslovnim) uvidima hrvatskei inozemne znanosti u pravo mora.Prvo izdanje Rudolfova Rječnika objavljenoje 1989. U međuvremenu svijet se politički idržavnopravno u mnogočemu izmijenio, štose, dakako, odrazilo i nizom važnih promjenai novina u suvremenome međunarodnompravu mora, koje se u izmijenjenim okolnostimatreba promatrati, prema riječima samogautora, kao »odraz snažnog prodiranja vlastiobalnih država u goleme morske i podmorskepostore, kakva nije bilo u povijesti svijeta.Obalne države [...] okrenule su se i nasrnulena morske i podmorske prostore otvorenogamora koje je oduvijek bilo slobodno za sveDavorin RudolfENCIKLOPEDIJSKI RJEČNIKMEĐUNARODNOGA PRAVA MORA(Novo, izmijenjeno i dopunjeno, višejezično izdanje)biblioteka: RJEČNICI / LEKSIKONIMatica hrvatska, Zagreb 2012.format: 17×25 cmopseg: 927 str.uvez: tvrdi s ovitkomISBN: 978-953-150-905-3cijena: 640,00 kndržave, obalne i neobalne. Izvan njihovih jurisdikcijskihzona i područja suverenih prava isuvereniteta, ostao je još okrnjeni dio otvorenogamora te dubokomorski prostor morskogadna i podzemlja Zone, općeg dob ra čovječanstva,kao paradigma budućega jedinstvasvijeta«.Uz višejezični abecedarij, Enciklopedijski rječnikmeđunarodnoga prava mora opremljen jei brojnim ilustracijama te kazalima koja omogućujujednostavno pretraživanje i snalaženjeu tekstu.

ISBN: 97713302490019 7 7 1 3 3 0 2 4 9 0 0 1 0 6 0 1 3