PJEVANA BAŠTINA KNJIGA 5

na harmoniju prati pjevanje u jezerskoj crkvi. Jezeranski su napjeviobjelodanjeni na 2 CD-a koji su sastavni dio ovog multimedija.Liturgijsko pjevanje u JezerimaOno što nazivamo «liturgijsko pjevanje» podrazumijeva pjevanjestalnih i promjenjivih dijelova liturgije. Gledano službeno, u strogomsmislu u liturgiju spadaju Misa (Euharistija), Časoslov i slavljesakramenata. Premda ne uživaju ništa manje pažnje i svečanosti,pobožnosti kao što su litanije, Blagoslov s Presvetim, sprovod ipjesme koje se pjevaju na Misi (na ulazu, prikazanju, pričesti, itd.) ili uprocesijama, ne spadaju u liturgijsko nego u paraliturgijsko pjevanje jerse radi o paraliturgijskim činima. Taj kriterij razlikovanja oslanja se napravilo da u bogoslužje Crkve spada isključivo ono što je navedeno uslužbenim liturgijskim knjigama Misalu, Časoslovu i ritualima. Međutim,u svijesti i vjerskom životu puka i pjevača, taj kriterij razlikovanjane postoji. U crkvama hrvatske glagoljaške tradicije paraliturgijskepobožnosti odvijale su se kao dio liturgije, skladno i uklopljeno u liturgijubez ikakva vanjskog razlikovanja. Predvodio ih je svećenik u crkvi zaoltarom odjeven u liturgijsko ruho kao i za liturgijske čine, te se možegovoriti više o razvijanju propisanog obreda u višu i razvijeniju formu ilio vrlo razvijenoj inkulturaciji propisanog obreda u kulturu naroda. No,ipak, za razliku od drugih krajeva Hrvatske, gdje nije bilo glagoljaštva,pa i Europe, gdje je latinski bio bogoslužni jezik, u našim glagoljaškimkrajevima (Istra, Hrvatsko primorje i Dalmacija) upravo su liturgija iliturgijsko pjevanje najrazvijeniji, gotovo posve usvojeni od puka,tako da će se rijetko gdje u svijetu naći da je sam narod sudjelovaou propisanim liturgijskim obredima, pjevao sam liturgijski tekst i biozapravo nositeljem i čimbenikom liturgije kao ovdje. To je razumljivo sobzirom da je jezik bio narodni a ne nerazumljivi i strani latinski, kaodrugdje a i zato jer su napjevi bili gotovo posve domaći, gotovo se nerazlikujući od svjetovnog tradicijskog glazbenog izričaja dotičnoga kraja.Dakle, liturgijski tekstovi rimskoga obreda usvojeni su kao dio vlastitekulture najprije jer su bili na narodnom jeziku a onda i zato jer su seizvodili u vlastitom glazbenom izričaju, prema sposobnostima i ukusupjevača tj. puka, a ne prema nekom izvana nametnutom i samim timestranom glazbenom izričaju koji ili premašuje sposobnost pjevača ili ne44