Opisane su kontratransferne reakcije konkordantne identifikacijeterapeutse oseća da je sa pacijentom. Reakcije na traumu su sinonimnesa pacijentovim, kroz identifikaciju sa pacijentovim nesvesnim self iobjektnim iskustvom. Osećamo se kao žrtva. Na pr. - osećanje pasivnezavisnosti pacijenta se proživljava kao osećanje nekompetentnostii terapijske nemoći. Tipično kontratransferno osećanje ‘hoda pojajima’ može da bude doživljaj fragilnosti i nesvesne potrebe pacijentaza kontrolom i strah od gubitka kontrole, projektovano osećanjebespomoćnosti. Moramo da budemo spremni da prihvatimo ulogu žrtve,da bismo osetili ono što pacijent o kroz traumu oseća.Drugačiji je tip komplementarne identifikacije<strong>–</strong>identifikacije satransfernim objektima. Terapeut oseća emociju koju pacijent smesta utransferni objekat. Putem projektivne identifikacije i kontraidentifikacijese indukuju u nas razne uloge. Nekako se nosimo sa ulogom spasioca.Ali sa ulogom zlostavljača već teže ide. Ipak, u jednom trenutkusmo primorani da prihvatimo da svaki put kad ostavljamo pacijenta,se identifikujemo sa agresorom. Ono što je deo normalnih dnevnihaktivnosti za nas, za pacijenta znači zlostavljanje, zloupotrebu, agresiju.Potrebne su jake unutrašnje granice da se održi diferencijacija i identitet,da se ne zameša i nas acting out - kad na pr. forsiramo integracijutraume, a zapravo napadamo odbrambene strukture, kad konfrontiramoporicanje i izbegavanje - a pacijenti dožive napad s naše strane. Ma kakoda je teško prepoznati sebe u toj ulozi i otkriti takva kontratransfernaosećanja, u njima se krije velika mogućnost da otkrijemo neka specifičnaiskustva koja je pacijent imao kad je bio u rukama zlostavljača. Na pr. uterapiji se obraćamo osećanjima bespomoćnosti i užasa pri izloženostisadizmu i bezosećajnosti agresora. Međutim, tek kad uhvatimo prezrivostu svom kontratransferu koji ide iz identifikacije sa agresorom, možemoda shvatimo taj značajan aspekt pacijentovog iskustva koji on nijebio u stanju da izrazi i koje, ako se pravilno iskoristi, vodi do otkrivanjapotisnutog i skrivenog osećanja stida kod pacijenta.Uloga terapeuta može da bude i edukativna, kognitivna i afektivna.Edukativna-da pomognemo nekom da razume šta mu se desilo, šta jenormalno i prirodno, a šta je neuobičajeno i van normalnog životnogiskustva. Kognitivno da se redefinišu neki pogrešni ili nezreli stavovi kaosto su ‘da se loše stvari ne dešavaju dobrim <strong>ljudima</strong>’. Najzad, afektivnaintegracija onog što je bilo previše, afekata kojih je bilo suviše te sunepodnošljivi zbog toga i ne podležu self regulaciji, ili afekata koji su102TRGOVINA LJUDIMA • TRAUMA I PSIHOTERAPIJA • ZBORNIK RADOVA
neprihvatljivi zbog same njihove vrste. Skrenula bih pažnju na važnostreintegracije agresivnosti, ljutnje i besa, koja često predstavlja problemi za nas terapeute, kad prenaglašavamo pozitivni transfer u odbrani odagresivnih impulsa. Često terapeuti razviju bes prema zlostavljačima,društvenom zanemarivanju i nereagovanju, državi i uslovima života žrtve.Možda je baš taj bes onaj koji pacijent nije u stanju da oseti i reintegrišekao esencijalnu komponentu oporavka.Individualizovan je način nošenja s traumom, u transferu srećemopersonalizovanu verziju originalne traume, kako se obrađuje strano telo.Rezilijencija ili deplecija (gipkost-oporavak ili istrošenost) reflektujurazličite tokove pos<strong>trauma</strong>tskog razvoja koje podvlače vulnerabilnost<strong>trauma</strong>tizovane osobe. Rezilijencija-sposobnost da se koriste izvori uokolini, odnosi sa drugima i unutrašnji resursi, za razliku od deplecije<strong>–</strong>stanja mentalnog iscrpljenja. Mnogobrojna istraživanja su potvrdilada je attachment mogući medijator za razvoj rezilijencije, tako je da<strong>psihoterapija</strong> ta koja može da pruži priliku za obraćanje unutrašnjemsvetu i emotivnim izvorima. Radi se o terapiji osobe a ne traume, onemoraju zato dugo da traju, a ne samo zbog teškoća da se održi terapijskisavez.Izlaganje ovakvih pacijenata njihovim istorijama traume bezmogućnosti da se obezbedi sigurnost u njihovim životima i selfregulaciji vodi re<strong>trauma</strong>tizaciji i dekompenzaciji. Oni su osetljiviji nanaknadne viktimizacije i poznata je pojava sekundarne i institucionalne<strong>trauma</strong>tizacije.Stoga je prvi zadatak terapeuta vraćanje poverenja, tj holdinga. Samosiguran holding, kako u terapiji, tako takođe i okoline unutar može darazvije veći osećaj za self. U situaciji gubitka odnosa, poverenja u drugei sebe, invazije užasavajućih objekata, tajnovitosti, ćutanja, nemanjaglasa, narušene containing funkcije i simbolizacije, neizrecivog bol i jazau sebi- mogu da povrate rezilijenciju. Stabilnost igra ključnu ulogu uponovnoj izgradnji poverenja. Terapeut mora da bude u stanju da izdržinegativni transfer i acting out i da je tu kad se pacijent vrati. Neizbežno jebolno razočarenje kada simptomi ne nestanu i kad se analitičar pokaženedovoljnim i nekompetentnim-što vodi snažnim negativnim transfernimreakcijama. Winnicott je opisao slom idealizacije objekta mržnjom -zbog propusta, neuspeha objekta da izvede svoju funkciju, kad nagla,nepredvidiva intruzija uzrokuje mržnju koja lomi idealizovani objekat.TRAUMA - PSIHOANALITIČKA PERSPEKTIVA103
- Page 1:
TRGOVINA LJUDIMATrauma i psihoterap
- Page 4 and 5:
Trgovina ljudimaTrauma i psihoterap
- Page 8 and 9:
O zborniku i projektuZbornik radova
- Page 10 and 11:
Ovaj projekat predstavlja pionirski
- Page 12 and 13:
godina uočen trend porasta broja r
- Page 15 and 16:
Trgovinaljudima, trauma ipsihoterap
- Page 17 and 18:
Na konferenciji su govorili međuna
- Page 19 and 20:
i zloupotrebe ljudi veoma daleki is
- Page 21 and 22:
govori o izrazitom siromaštvu žrt
- Page 23 and 24:
O traumi i složenoj traumiTraumu d
- Page 25 and 26:
Na konferenciji je istaknuto da je
- Page 27 and 28:
osećanja o kojima svedoče žrtve
- Page 29 and 30:
onih koji se javljaju kada osoba bi
- Page 31 and 32:
»»Promene u načinu na koji osoba
- Page 33 and 34:
da prati u radu sa traumatizovanim
- Page 35:
Reference:››Ebert A., Dyck M. J
- Page 38 and 39:
„Nisam ni znao da sam rob dok nis
- Page 40 and 41:
Ono što se nije promenilo jeste na
- Page 42 and 43:
„Zašto bi trebalo da kažem isti
- Page 44 and 45:
uradim sa svojim životom? Sledeći
- Page 46 and 47:
zasnovani na obmani, eksploataciji
- Page 48 and 49:
službenicima - ali ne identifikuju
- Page 50 and 51:
analogno ekstremnim slučajevima zl
- Page 52 and 53:
dostojanstveno budu u ulozi bolesni
- Page 54 and 55: činovi fizičke i/ili psihičke ok
- Page 56 and 57: spoljna sila da utiče na njegovu v
- Page 58 and 59: ukazuje na to da u principu među e
- Page 60 and 61: nešto skrivila majci. U suprotnom,
- Page 62 and 63: na stres. Hipoteza Megi Šauer i To
- Page 64 and 65: kinju uputiti psihologu ili drugom
- Page 67 and 68: Složena trauma iteški oblici trgo
- Page 69 and 70: unodc/en/treaties/CTOC/index.html).
- Page 71 and 72: Najteži oblici trgovine ljudimaKat
- Page 73 and 74: Međutim, postoje neki indikatori v
- Page 75 and 76: je priroda traumatskog događaja č
- Page 77 and 78: neophodnih da bi se uspešno prebro
- Page 79 and 80: zlostavljanjem, motivisano potrebom
- Page 81 and 82: tretman traumatizovanih osoba je ko
- Page 83 and 84: afekata pospešuje prilagođavanje
- Page 85 and 86: je od velike važnosti. Ključno je
- Page 87 and 88: ››Ford, J. (2005). Treatment im
- Page 89: SLOŽENA TRAUMA I TEŠKI OBLICI TRG
- Page 92 and 93: UvodTrauma i njene posledice, polit
- Page 94 and 95: Razvoj teorije traume u psihoanaliz
- Page 96 and 97: internalizovanim drugima koji, ina
- Page 98 and 99: Doduše, Ferenczi je još 1932. u s
- Page 100 and 101: gubitak samopoštovanja išao je za
- Page 102 and 103: Kompulziju repeticije su neki autor
- Page 106 and 107: Naši pacijenti su doživeli slom n
- Page 108 and 109: References››Auerhahn, N.C. and
- Page 111 and 112: Studija slučaja -Psihoterapija sa
- Page 113 and 114: Socijalne kontakte nema van porodic
- Page 115 and 116: niti su oni primetili da se nešto
- Page 117 and 118: zadovoljstva. Smatram da je Nina im
- Page 119 and 120: Međutim, veliki izazov u radu je b
- Page 121: što mi je pomoglo da realistično
- Page 124 and 125: Napomene o terminologijiU ovom čla
- Page 126 and 127: od retraumatizacije od strane insti
- Page 128 and 129: Sledeće karakteristike opisuju, sa
- Page 130 and 131: »»fizičke povrede»»akutne i hr
- Page 132 and 133: drugih oblika nasilja, u okviru Ins
- Page 134 and 135: posebno na planu bezbednosti, sarad
- Page 136 and 137: Organizacija ASTRA je pravovremeno
- Page 138 and 139: Pitanje motivacije je prepoznato i
- Page 140 and 141: obzirom na vrstu traume), starosna
- Page 142 and 143: ealizuje u grupi koja postaje mesto
- Page 144 and 145: Važno je pomenuti i primenu psihod
- Page 146 and 147: »»Zbog pomenutih poteškoća da s
- Page 148 and 149: »»U radu sa onima koji su preživ
- Page 150 and 151: fantazije i vizuelizacije, korišć
- Page 152 and 153: »»prisutnost neetičnosti predsta
- Page 154 and 155:
Otpori u fazi stabilizacijeKlijentk
- Page 156 and 157:
društva i, najzad, trgovaca ljudim
- Page 158 and 159:
kompenzacije („da će zlostavlja
- Page 160 and 161:
esursa je u većim gradovima, pa se
- Page 162 and 163:
Reference››Anti-human trafficki
- Page 165 and 166:
Nasilje i traumaUticaj porodičnogn
- Page 167 and 168:
Svi smo mi nečija decaLjudsko mlad
- Page 169 and 170:
nagog deteta u prisustvu odrasle os
- Page 171 and 172:
pokreta, a naročito feminizma i po
- Page 173 and 174:
agresivnog ponašanja u školi. Fiz
- Page 175 and 176:
Ponovljeni ciklusi nasiljaU situaci
- Page 177 and 178:
Ima li nade?Uloga psihoterapeuta u
- Page 179 and 180:
žrtvama nasilja mogu se primenjiva
- Page 181:
Literatura:››Preventing child m
- Page 184 and 185:
Irena Korićanac, dipl. psiholog, m
- Page 186 and 187:
Dr Meri K. BrkDr Brk radi na katedr
- Page 188 and 189:
Dr Danijela Budiša, dokotor psihol
- Page 190 and 191:
Mr Jelena Radosavljev Kirćanski, p
- Page 192:
CIP - Каталогизација