Rud.-geol.-naft. zb., Vol. 22, 2010.Rud.-geol.-naft. zb., Vol. 22, 2010.64 2 I. I. Dobrilović, V. V. Gulam, P. P. Hrženjak: Hrženjak: Primjena indeksnih metoda… ...do različitih proračuna, u kojima se ne bi koristilaznačajka kao što je jednoosna tlačna čvrstoća (Cargill &Shakoor, 1990). Prema tome, jednoosna tlačna čvrstoćapredstavlja jednu od najznačajnijih mehaničkih značajkikoja se koristi u mehanici stijena.S obzirom na karakteristike metoda, indeksnaispitivanja u mehanici stijena predstavljaju ispitivanjakojima se utvrđuju pokazatelji određenog svojstva, a nesamo svojstvo materijala. Metode mogu biti više ilimanje jednostavne, relativno brze i jeftine u provedbi, aneke od njih su i nerazorne zbog čega im je primjenavrlo ekonomična (Cargill & Shakoor, 1990).Jednostavnije metode ne zahtijevaju posebnu pripremuili obradu uzoraka dok one složenije to mogu. Primjenajednostavnijih metoda ispitivanja je zbog toga znatnoraširenija, čime su stečena i veća saznanja oprimjenjivosti istih u procjenama mehaničkih značajkimaterijala. Međutim, provedbom ispitivanja narazličitim materijalima i u različitim uvjetima, stečenasu isto tako ponešto različita iskustva, na temelju kojihsu dane određene smjernice. S ciljem utvrđivanjaprimjenjivosti jednostavnijih metoda indeksnihispitivanja, to jest metode određivanja tvrdoćeSchmidtovim čekićem i određivanja indeksa čvrstoćepostupkom opterećenja u točki, u procjenamamehaničkih značajki intaktnog stijenskog materijala,provedena su laboratorijska ispitivanja na trikarakteristična, vrlo različita vapnenca po fizikalnomehaničkimznačajkama, koji pripadaju krovinskimnaslagama ležišta „Korenići“.Indeksne metode ispitivanjaUvodno o metodama ispitivanjaIndeksnim metodama ispitivanja, koje se uspješnijemogu koristiti u određivanju mehaničkih značajkiintaktnog stijenskog materijala, najčešće se smatraju:određivanje tvrdoće (odskočne) Schmidtovim čekićem(Schmidt Rebound Hardness, SRH), određivanjeindeksa čvrstoće postupkom opterećenja u točki (PointLoad Test, PLT) i određivanje BP indeksa čvrstoće(Block Punch strength Index) te ostale, koje ili nemajuveću primjenu ili su još u fazi razvoja, kao što je naprimjer CST (Core Strangle Test). U literaturi se ovemetode najčešće još zovu i indirektnim metodamaispitivanja (Kahraman, 2001). Uz njih, kao jedna odindirektnih metoda ispitivanja koja se koristi zaodređivanje jednoosne tlačne čvrstoće i modulaelastičnosti, često se podrazumijeva i metoda zaodređivanje brzina prolaza ultrazvučnih elastičnihvalova. Međutim, metoda za određivanje brzina prolazaultrazvučnih elastičnih valova je postupak direktnogispitivanja, odnosno mjerenja brzina prolaza valova,zbog čega je onda ispravnije metodu tako i promatrati.S ciljem otklanjanja glavnih nedostatakakonvencionalnih metoda ispitivanja, a naročito PLT-a,za indirektno određivanje vrijednosti jednoosne tlačnečvrstoće razvijen je CST test (Yilmaz, 2009).Ispitivanjem se određuje CS (Core Strangle) indeks najezgri promjera 25 mm ili više. Princip ispitivanja jesličan PLT-u uz osnovnu razliku što se ispitivanje neprovodi u jednoj točki već se prstenom obuhvati jezgra ipreko prstena nanosi sila. Na taj se način obuhvaća većapovršina uzorka, što predstavlja veliku prednost ukolikose ispitivanja provode na heterogenim stijenama(Yilmaz, 2009). Međutim, kako uređaj za ovoispitivanje ima prilično složenu konstrukciju, što uzmogućnost ispitivanja samo valjkastih uzoraka tenepostojanja samog uređaja na tržištu, ne očekuje se daova metoda relativno brzo dođe u veću primjenu.Postupak određivanja BP indeksa čvrstoće temelji sena sili koja je potrebna da bi se klinom širine 19,5 mmpoprečno istisnuo dio materijala iz uzorka u oblikudiska, minimalnog promjera 42 mm. Cilj razvoja i ovogpostupka bila je metoda ispitivanja kojom bi se dobilibolji rezultati procjene čvrstoće materijala na manjimuzorcima, na kojima nisu moguće primjene metodeklasičnih ispitivanja (Ulusay et al., 2001). Međutim,istraživanja su pokazala da je pri određivanju BPindeksa čvrstoće jako bitna korekcija vrijednosti premaveličini uzoraka, odnosno da uzorci deblji od 15 mm nebi trebali biti ispitivani jer je kod takvih uzoraka uočenpovećan broj neregularnih lomova. Nadalje,utvrđivanjem raspodjele naprezanja pri ovom ispitivanjuzaključeno je da određivanje BP indeksa čvrstoće nijepogodno za direktno određivanje posmične čvrstoće,iako se na početku metoda upravo s tim ciljem razvila,zbog čega je i ovo ispitivanje potrebno promatrati kaoindeksnu metodu ispitivanja (Sulukcu & Ulusay, 2001).Ispitivanjem je utvrđena nešto bolja korelacija sjednoosnom tlačnom čvrstoćom te vlačnom čvrstoćomdobivenom brazilskim testom u odnosu na korelacijedobivene PLT postupkom ispitivanja. (Ulusay et al.,2001). Međutim, kako je za provedbu ispitivanja BPindeksa čvrstoće ipak potrebna određena priprema iobrada uzoraka te također nepostojanja uređaja natržištu, metoda još uvijek nema širu primjenu.Na temelju svega izloženog može se zaključiti daodređivanje tvrdoće Schmidtovim čekićem teodređivanje indeksa čvrstoće postupkom opterećenja utočki, kao indeksne metode ispitivanja, zbog svojejednostavnosti u provedbi još uvijek imaju najširuprimjenu, zbog čega je u nastavku dan detaljniji pregledobjavljenih rezultata istraživanja primjenom ovihmetoda ispitivanja.Postupak određivanja tvrdoće Schmidtovim čekićemSchmidtov čekić je u originalnoj izvedbi konstruiran1948. godine kao uređaj za nerazornu metoduispitivanja čvrstoće betona na mjestu njegove ugradnje(Schmidt, 1951). Od tada se primjena Schmidtovogčekića naglo proširila i na druga područja, odnosnoispitivanja drugih materijala kao što je na primjer ugljenili općenito stijenski materijal. Već 1966. godine Deere i
Rud.-geol.-naft.Rud.-geol.-naft.zb.,zb.,Vol.Vol.22,22,2010.2010.I.I.Dobrilović,Dobrilović,V.V.Gulam,Gulam,P.P.Hrženjak:Hrženjak:PrimjenaPrimjenaindeksnihindeksnihmetodametoda...… 65 3Miller daju korelacije između vrijednosti tvrdoćedobivene Schmidtovim čekićem i tlačne čvrstoćematerijala za različite stijene, pri čemu su utvrdili da tipstijene ima značajni utjecaj na razvoj empirijskihrelacija, odnosno da se dobivaju bolje korelacije ukolikose vrijednosti odskočne tvrdoće pomnože s gustoćommaterijala (Deere & Miller, 1966). Schmidtov čekićsastoji se od utega koji uslijed oprugom akumuliraneenergije udara u čelični klip koji je u kontaktu spovršinom ispitivanog materijala (ISRM, 1978b).Vrijednost odskoka utega nakon udara u odnosu nanjegov ishodišni položaj prije udara predstavlja zapravomjeru odskočne tvrdoće ispitivanog materijala. Uprimjeni postoje modeli Schmidtvog čekića s različitimenergijama udara. Najčešće se koristi L-tip čekića senergijom udara od 0,735 Nm i N-tip s energijom udaraod 2,207 Nm. Prema prvotnim preporukama ISRM-a,ispitivanja se mogu provoditi na valjkastim uzorcima nemanjeg promjera od približno 54 mm ili na blokovima sne manjim duljinama stranica od 60 mm. Prijeispitivanja Schmidtov čekić potrebno je umjeriti načeličnom nakovnju za kalibraciju, koji je izrađen odstrane proizvođača Schmidtovog čekića. Korekcijskifaktor se dobiva na temelju omjera specificiranevrijednosti odskoka i dobivene prosječne vrijednosti od10 ispitivanja na čeličnom nakovnju za kalibraciju.Prilikom ispitivanja potrebno je uraditi najmanje 20ispitivanja po svakom uzorku materijala, pri čemu jepotrebno da se kod svakog ispitivanja mjesto udarapomakne najmanje za vrijednost promjera čeličnogklipa. Za vrijednost odskočne tvrdoće materijala uzimase prosječna vrijednost od dobivenih 10 većihvrijednosti, koja se zatim množi s korekcijskimfaktorom.Objavljivanjem rezultata istraživanja mnogih autoradošlo se do značajnih saznanja o primjenjivostiSchmidtovog čekića u određivanju mehaničkih značajkimaterijala. Vrijednost odskoka odražava zapravokombinaciju djelovanja međusobno povezanih svojstavamaterijala kao što je modul elastičnosti, čvrstoća,tvrdoća, gustoća i cementacija zrna. Ispitivanja supokazala da osim navedenih svojstava zaglađenostpovršina ima značajnu ulogu na povećanje vrijednostiodskoka. Vrijednost odskoka kao i ponovljivostrezultata povećava se s intenzitetom zaglađenostipovršina na kojima se provode ispitivanja Schmidtovimčekićem (Katz et al., 2000). Korelacije izmeđujednoosne tlačne čvrstoće i Schmidtove tvrdoće najboljese utvrđuju eksponencijalnim funkcijama jer sejednoosna tlačna čvrstoća eksponencijalno povećava sproduktom gustoće materijala i odskočne tvrdoće(Kahraman, 2001). Međutim, izvedene jednadžbe odstrane različitih autora jako ovise o tipu materijala iuvjetima ispitivanja. Osim propisanog postupkaispitivanja prema ISRM-u postoje i drugi postupci, kaošto je na primjer postupak Hucka ili Poolea i Farmera,koji se razlikuju u broju ponavljanja ispitivanja u istojtočki (Kahraman et al., 2002). Postupak Hucka temeljise na uzimanju najveće vrijednosti odskoka od desetponovljenih ispitivanja u istoj točki dok postupakPoolea i Farmera na uzimanju najveće vrijednosti od petponovljenih ispitivanja u istoj točki. Uspoređujućidobivene vrijednosti laboratorijskih ispitivanja tvrdoćeSchmidtovim čekićem na jezgrama s vrijednostimaispitivanja na terenu došlo se do zaključka da sudobivene vrijednosti odskoka kod laboratorijskihispitivanja, u slučaju postupaka Hucka te Poolea iFarmera, manje od terenskih vrijednosti za razliku odpostupka ISRM-a kod kojega je situacija suprotna(Kahraman et al., 2002). S obzirom na različitevrijednosti kuta pod kojim se ispitivanja mogu provoditiu odnosu na horizontalu, što je najčešće vezano uzuvjete ispitivanja na terenu i uzrok dobivanja različitihvrijednosti odskoka, razvijena je metoda zanormalizaciju vrijednosti koja se može primijeniti kodsvih tipa čekića i ispitivanja u svim smjerovima (Basu& Aydin, 2004).Detaljnijim istraživanjem više čimbenika koji imajuutjecaja na tvrdoću dobivenu Schmidtovim čekićemutvrđeno je da bi se u pravilu trebali koristiti veći uzorciod NX promjera, da je potrebno utvrditi mogući uzrokrasipanja vrijednosti prilikom ispitivanja a ne samokoristiti 10 najvećih vrijednosti kako to preporučajunorme, te da vrijednosti koje su dobivene ponavljanjemispitivanja u istoj točki nije dobro koristiti za procjenujednoosne tlačne čvrstoće i modula elastičnosti, zbogtoga što su te vrijednosti više vezane uz stupanjtrošnosti materijala a ne mehaničke značajke pa je uskladu s tim treba i koristiti (Aydin & Basu, 2005). Timistraživanjima utvrđeno je i to da veličina zrna imaznačajnu ulogu na raspršenje dobivenih vrijednosti,zbog čega N-tip čekića daje nešto bolje rezultate,upravo zbog primjene veće energije udarca čime sezapravo zahvati veći volumen materijala prilikomispitivanja. Uspoređujući dobivene korelacije različitihautora može se zaključiti da one jako ovise o tipumaterijala, odnosno o mikrostrukturnim značajkama kaoi o uvjetima ispitivanja, zbog čega je potrebnokorelacije koristiti s oprezom u procjenama mehaničkihznačajki različitih materijala (Fener et al., 2005).Provedena usporedna ispitivanja s L i N-tipom čekića narazličitim materijalima pokazala su da je N-tipSchmidtovog čekića efikasniji i precizniji u procjenijednoosne tlačne čvrstoće materijala u rasponu od 20 do290 MPa (Buyuksagis & Goktan, 2007). Uz to utvrđenoje da metode s ponavljanjem ispitivanja u istoj točkidaju nešto veće vrijednosti koeficijenata korelacije odonih koje se temelje na pojedinačnom ispitivanju urazličitim točkama. Istraživanja na utvrđivanjuoptimalne veličine uzoraka kod laboratorijskihispitivanja, primjenom različitih metoda ispitivanja narazličitim vrstama stijena, pokazala su da bi uzorci uobliku kocke trebali imati najmanju veličinu stranica od110 mm da bi se dobile jednake vrijednostilaboratorijskih i terenskih ispitivanja (Demirdag et al.,2009).Na temelju rezultata svih istraživanja, predložena jerevizija ISRM preporuke za određivanje odskočne