Programski jezik C - Pmf

184 POGLAVLJE 11. POKAZIVAČIŠtoviše, imamo da je *(px+i)==x[i] i dvije forme možemo koristiti ravnopravno.U skladu s time, ako imamo pokazivač px, onda možemo koristitinotaciju px[i] umjesto *(px+i).Pokazivači i polja su stoga gotovo ekvivalentni. Svaka funkcija f() kojakao argument uzima jednodimenzionalno polje nekog tipa može se deklariratikaoili kaotip_rez f(tip x[])tip_rez f(tip *x)Ipak postoje i bitne razlike. Polje x nije l-vrijednost, tj. naredbe tipax= ...;nisu dozvoljene. Isto tako, ime polja je konstantan pokazivač pa nije dozvoljenopisati x++, x-- i slično. Ali, u izrazu x+1 bit će iskorištena pokazivačkaaritmetika. To možemo iskoristiti u sljedećoj situaciji: uzmimo daimamo funkciju f(float *) koja očekuje polje tipa float i da kao stvarniargument funkciji želimo predati dio polja x od šestog do zadnjeg elemeta.Tada funkciju f() možemo pozvati silif(&x[5]);f(x+5);Da bismo naglasili razliku izmedu polja i pokazivača pogledajmo sljedećedvije deklaracije:char poruka[]="Dolazim odmah.";char *pporuka="Dolazim odmah.";U prvoj se deklarira i inicijalizira polje od 15 znakova koje je moguće dohvatitii mijenjati putem indeksa u uglatim zagradama. U drugoj deklaraciji deklarirase pokazivač na char i inicijalizira adresom znakovnog niza "Dolazimodmah.". Sve članove niza možemo dohvatiti putem pokazivača, ali modificiranjeniza putem pokazivača je nedefinirana operacija. Naime, prevodilacima slobodu konstantan niz znakova smjestiti bilo gdje u memoriji pa stogane može garantirati da će se vrijednosti niza moći mijenjati. S druge stranepokazivač pporuka može pokazivati i na svaku drugu char varijablu.