Programski jezik C - Pmf

64 POGLAVLJE 3. KONSTANTE I VARIJABLE3.8 EnumeracijeEnumeracije predstavljaju alternativu uvodenju simboličkih konstanti putempreprocesorske direktive #define. Pomoću enumeracije deklariramosimbolička imena koja primaju cjelobrojne vrijednosti i čija je osnovna svrhapovećanje čitljivosti programa. Na primjer, nakon deklaracijeenum {FALSE, TRUE};imena FALSE i TRUE možemo koristiti u programu kao cjelobrojne konstante.FALSE ima vrijednost 0, a TRUE 1. To ekvivalentno preprocesorskim naredbama#define FALSE 0#define TRUE 1Princip je da se svakom imenu deklariranom u enumeraciji pridruži jedancjeli broj: prvom se pridruži nula, drugom 1 itd. Tako smo doobili FALSE=0,TRUE=1.Enumeraciji možemo dati ime i tada možemo deklarirati varijable tipaenumeracije. To su varijable koje primaju samo konačno mnogo vrijednostinavedenih u enumeraciji. Prethodnu enumeraciju smo mogli deklarirati kaoenum boolean {FALSE, TRUE};Varijable x i y tipa boolean definiraju se naredbomenum boolean x,y;Možemo ih koristiti na sljedeći način:x=FALSE;........if(x==TRUE) y=FALSE;itd. Varijable tipa enum pridonose razumljivosti programa. Koristimo ih zaone varijable koje primaju konačno mnogo vrijednosti i za koje je poželjnouvesti simbolička imena.Općenito se enumeracija deklarira naredbomenum ime {clan_1, clan_2,....,clan_n};gdje je ime ime koje dajemo enumeraciji, a clan 1, clan 2,....,clan npredstavljaju identifikatore koji se mogu pridružiti varijabli tipa enum ime.Identifikatori moraju biti medusobno različiti i različiti od drugih identifikatorau dosegu enumeracije. Identifikatorima se automatski pridružujucjelobrojne vrijednosti