1 UZNESENJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE-VELIKA GOSPA Uvod ...

UZNESENJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE-VELIKA GOSPAUvodOve 2010. liturgijske godine C, svetkovina: UZNESENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE-VELIKA GOSPA, spada u svetu nedjelju (15. kolovoza). U Slavoniji puno je Crkavaposvećeno Velikoj Gospi (Gojspi). Svetišta: Aljmaš i Ilača. U drugim mjestima slavi se kirvajili god, tzv. GOSPOJINO. God je crkveno mjesno slavlje. Na God se dolazi u goste bezpoziva. Okuplja se obitelj, rodbina i prijatelji. Svi idemo na svetu misu u Crkvu, gdje nasGospa Marija čeka. Nakon mise odlazimo u svoje kuće, na bogatu gozbu. Uz gozbu: jelo, piloi kolače, u Slavoniji, uvijek su prisutni i tamburaši; kolo, igra i pjesma. Postoji izreka: „Došo'God da se vidi rod.“ Ovo je po svoj prilici najstarija Marijina svetkovina, počeci joj sežu u V.stoljeće, 15. kolovoza, pod nazivom: „Dan Marije Bogorodice.“ Slavio se očito pod znakom„uznesenja,“ jer se pjevao Psalam132, 8: „Ustani, Gospodine, poñi k svom počivalištu!“ Ovajredak ima kristološko i mariološko značenje (fra B.D.). Psalam poziva Krista Gospodina daizañe u susret svom „počivalištu“ – tijelu Marijinom, o njezinu preminuću. Blagdan senazivao: „Roñendan Marijin,“ „Usnuće Marijino,“ „Preminuće Marijimno ili UznesenjeMarijino.“ Kroz duga stoljeća Crkva se hranila vjerom da je Blažena Djevica Marija, već sva– dušom i tijelom – zahvaćena snagom Kristova Uskrsa. Po smrti, ona je ubrzo doživjelasvoje uskrsnuće tijela koje svi drugi Kristovi spašenici očekuju za Dan suda i konačneproslave. Godine 1950., na svetkovinu Svih Svetih, papa Pijo XII. proglasio je, najsvečanijimnačinom, dogmu Uznesenja riječima: „Vlašću Gospodina našega Isusa Krista te blaženihApostola Petra i Pavla i svojom vlastitom: proglašavamo, objavljujemo i odreñujemo da jebožanski objavljena dogma: da je bezgrešna i uvijek Djevica Marija Bogorodica – nakonzavršena tijeka zemaljskoga života – dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu“ (LG 59).NajavaMarijin primjer jasna je poruka o Božjoj nakani i postupku s nama, našim tijelom i životom.Svetkovina Marijina Uznesenja poziva moju vjeru da vjerujem u Marijino Uznesenje na nebo.Daje i čvrstu nadu da ću i ja biti prihvaćena, prihvaćen, od Boga u nebu i da će mi On tamodarovati vječni život. To se protivi fizikalnim zakonima, ali zato moja je vjera veća: Bog jedovoljno moćan i može mi darovati vječni život. Vjerujem i nadam se, jer me Bog ljubi.Tumačenje čitanjaPrvo čitanje (Otk 11, 19a; 12, 1-6a. 10ab)Knjiga OTKRIVENJE – posljednja je od 27 knjiga Novoga zavjeta. Riječ „apokalipsa“ i„apokaliptika“ dolazi od grčkoga glagola apokalyptein, što znači „otkriti,“ „objaviti.“Apokalipse su uvijek veoma slikovite i zagonetne. U Ivanovoj apokalipsi od 5. poglavlja, riječje o viñenju zapečaćene knjige koju može otvoriti samo Jaganjac-Krist. Knjiga je ondjezapečaćena sa 7 pečata. Apokaliptička književnost 'izdanak' je Mudrosne književnosti SZ.Temelji se na tajnim objavama i otkrivenjima (apokalipsa = otkrivenje). Oba ta načinarazmišljanja polaze od istog uvjerenja: da Bog tajnovito upravlja svim zbivanjima –čovjekovim duhom, tijekom prirode, razvojem povijesti – i da čovjek može steći uvid u toBožje upravljanje. Ta spoznaja potrebna je u teškim, opasnim i ljudski nerješivim situacijama(katastrofe, bolesti, ratovi). Apokalipsa je, dakle, utješna literatura; želi biti pomoć u teškim ibezizlaznim trenucima, u ljudskom životu. Apokaliptika želi – pomoću slika često veomamaštovitih – prikazati i protumačiti smisao i tijek cjelokupne povijesti svijeta, te njezin krajkao sudnji Božji obračun. Apokalipse u sadašnjim nevoljama i tjeskobama upućuju na bolju1

udućnost tješe i potiču na ustrajnost, jer Bog će već u svoje vrijeme nadvladati i uništiti sveneprijateljske sile. Pisac Otkrivenja naziva sebe Ivanom i bratom (Otk 1,9), svih kršćana kojižive u tjeskobi i nevolji i bori se za njihovu postojanost i vjeru. Kršćani trpe progone rimskihcareva. Vrijeme pisanja Otkrivenja spada u doba cara Dominicija, oko 95. god. nakon Krista.Pojedini tekstovi potječu iz Neronova vremena oko 70. godine. Otkrivenje želi pokazati, kakose mnoga obećanja Svetoga pisma još uvijek nisu ispunila, te kako mi idemo u susretdovršenju svega. U tome tumačenju postoji nekoliko temeljnih crta: 1. Crkva nastavljavrijeme Gospodnje muke. 2. Novi život kršćana već je zbilja, ali protiv njega se diže snažnaoporba. 3. Sve će konačno u svoje vrijeme dovršiti veliki i slavni Isus. Za današnje bogoslužje– VELIKE GOSPE, za 1. čitanje, odabran je odlomak iz knjige Otkrivenja, iz poglavlja 11 i12, „Sedam trublji“ i „Žena Zmaj.“ Pisac Otkrivenja ima viñenja o kojima govori: „Otvori sehram božji na nebu i pokaza se Kovčeg saveza njegova u hramu njegovu.“ Kovčeg savezasimbol je Božje vjernosti Savezu. To je Kovčeg Novoga Saveza (Izl 25); on je konačnoprebivalište Božje posred Božjega naroda. Bog je uspostavio svoje kraljevstvo na nebu: „Iznamenje veliko pokaza se na nebu: Žena zaodjenuta suncem, mjesec joj pod nogama, a naglavi vijenac od dvanaest zvijezda. Trudna, viče u poroñajnim bolima i mukama rañanja.“Žena raña u trudovima onoga koji će biti Mesija. Blažena Djevica Marija raña Isusa – SinaBožjega – Spasitelja – Mesiju. Dijete koje se u viñenju raña je dragocjeno, ali postoji velikineprijatelj; Zmaj, Đavao, koji je iskušava, te progoni nju i njezino potomstvo. Đavao je„ubojica ljudi od početka.“ Žena predstavlja sveti narod mesijanskih vremena (Iz 54; 60), tj,Crkvu u borbi. „Zmaj velik, ognjen, sa sedam glava i deset rogova;…a rep povlači trećinuzvijezda nebeskih…Zmaj stade pred Ženu koja imaše roditi, da joj čim rodi, proždere Dijete.“Žena Marija, je nova Eva, kćer Siona, porodi Sina Mesiju (usp. Iv 19,25+)…“koji će vladatisvim narodima palicom gvozdeno.“ To je Mesija, pobjednička osoba, glava – voña novogaIzraela (Sluga Jahvin u Iz 42,1+). Bog Otac spasio je dijete od ognjena Zmaja. „I dijetenjezino bi uzeto k Bogu i prijestolju njegovu.“ To podsjeća na uzašašće i trijumf Kristov kojiće uroditi padom Zmaja. Taj se uspjeh dodjeljuje ovom Djetetu već od roñenja. „Žena pobježeu pustinju, gdje joj Bog pripravi sklonište.“ Pustinja je u SZ, tradicionalno utočišteprogonjenih. I Crkva mora bježati daleko od svijeta i hraniti se božanskim životom (1Kor17,4+). Zbačen je Zmaj veliki – s neba na zemlju. „Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvoBoga našega i vlast Pomazanika njegova!“ Žena koja se nalazi u nebu je Marija, slika Crkve.Psalam (Ps 45, 10b-12b. 16)Psalam 45 je „Kraljevska svadbena pjesma.“ Pjevana je na svadbama izraelskih kraljeva. No,židovska ga i kršćanska predaja kasnije, tumači kao pjesmu svadbe Kralja – Mesije s Izraelom– i slikom Crkve. Crkva pjesmu Psalma proširuje i primjenjuje ga na Blaženu Djevicu Marijukao kraljicu. „Zdesna ti je kraljica u zlatnoj odjeći, mnoštvom okružena.“ I majka Marija jeuznesena na nebo – u nebesku slavu. Ona je slika Crkve. Njezino dijete Krist je i otajstvenoTijelo Crkve kojega smo mi udovi. Po tome smo SVI i njezina djeca – djeca Blažene DjeviceMarije. „S veseljem je vode i s klicanjem, u kraljeve dvore ulazi.“ Anñeli Mariju uznose nanebo Ocu, a kod Oca, onda i Sinu Isusu Kristu, koji sjedi zdesna Ocu. Bog je u Marijinuuznesenju pokazao ono što sprema svakom čovjeku i cijelom čovječanstvu – „uskrsnuće tijelai život vječni.“ „Zaželi li kralj ljepotu tvoju, smjerno se pokloni njemu.“ To Marija čini!Drugo čitanje (1Kor 15,20 -27a)Za svog drugog misijskog putovanja Pavao je u Korintu naviještao evanñelje oko godinu i pol(Dj 18,1-18), od jeseni 50. do sredine 52. godine. Korint je bio veliki grad i luka, u kojem suživjeli ljudi različitih kultura i religija. Grad je bio i poznat po svom nemoralu. Pavao je znaoda je u takvoj sredini bilo vrlo teško širiti novu vjeru o Kristu, umrlom i uskrslom. To je vjerakoja traži moralan život, djevičanstvo i brak. Zatim, bratsku ljubav i meñusobno pomaganje –2

zapravo dijeljenje. Pavao je bio obaviješten o lošem stanju i podjelama u korintskoj zajednici.Na sve to, na pitanja i na pritužbe, odgovara Pavao u 1Kor. Prva Poslanica Korinćanimapisana je u Efezu, otprilike o Uskrsu god. 57. Pisana je pučkim grčkim jezikom (tzv. koine) ispada meñu najstarije pisane dokumente Novoga zavjeta. Ovonedjeljni odlomak na VelikuGospu, za 2. čitanje, odabran je iz Prve poslanice Korinćanima, iz poglavlja 15, „Uskrsnućemrtvih.“ Pavao se svim silama suprotstavljao grčkom filozofskom duhu koji je negativnoutjecao na novo-kršćane. Oni su Kristovo uskrsnuće tumačili na svoj način. Negiranjeuskrsnuća od mrtvih je negiranje samoga Krista: „Ako nema uskrsnuća mrtvih, onda ni Kristnije uskrsnuo“ (15,3). Vjera u vlastito uskrsnuće je dokaz i mjera prihvaćanja Krista i njegovauskrsnuća. Pavlu je stalo do nutarnje povezanosti, veze izmeñu Isusova uskrsnuća i uskrsnućamrtvih. U Poslanici objašnjava i navodi četiri spasenjska dogañaja: umro, pokopan, uskrsnuo,ukazao se. Krist je umro za naše grijehe po Pismima. Sukladnost s Pismima znači: Isusova jesmrt u Božjem naumu, jer je volja Božja sadržana u Pismima. Uskrsnuće jest Božje djelo.Pavao piše: „Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih…po čovjeku smrt, po Čovjeku iuskrsnuće od mrtvih!“ Apostol ovim riječima otklanja njihove sumnje, govori da Krist nijeizuzetak u uskrsnuću, nego „prvina usnulih.“ Kao što je smrt nastupila po čovjeku Adamu injegovu grijehu, tako će po Čovjeku Isusu i njegovoj pravednosti nastupiti život u uskrsnuću.Ali, postoji spasenjski red na koji Pavao podsjeća: uskrsnut će svatko u svom redu „prvinaKrist, a zatim svi koji su Kristovi… a kao posljednji neprijatelj bit će pobijeñena smrt.“ Kristje pobijedio smrt, pokazujući nad njom, neumoljivom silom koja svakoga sustiže, svoju moć ipobjedu. I naša smrt je mjesto očitovanja Božje pobjede i proslave u našem životu. On, Krist,treba kraljevati dok ne podloži sve neprijatelje pod svoje noge. Pošto „sve bude podloženonjegovim nogama,“ Isus će se pojaviti pred Ocem i položiti račun o izvršenom poslanju.Evanñelje (Lk 1,39-56)Čitanje svetoga Evanñelja po LukiU one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uñe u Zaharijinu kuću i pozdraviElizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se ElizabetaDuha Svetoga i povika iz svega glasa: „Blagoslovljena ti meñu (svim) ženama i blagoslovljenplod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da majka Gospodina mojega doñe k meni? Gledaj samo!Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blaženati što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!“ Tada Marija reče: „Veličaduša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnostslužbenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela učiniSvesilni, sveto je Ime njegovo! Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što senjega boje. Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja, auzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. Prihvati Izraela, slugusvoga, kako obeća ocima našim: spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvunjegovu dovijeka.“ Marija osta' s Elizabetom tri mjeseca, a onda se vrati kući.Danas, 15. kolovoza u svetu nedjelju, 2010. liturgijske godine C, slavimo veliku svetkovinu unašem narodu: VELIKU GOSPU – GOSPOJINO: UZNESENJE BLAŽENE DJEVICEMARIJE! Marija je žena koju Bog izabra da ostvari spasenje svoga naroda. Ona je Bogupovjerovala. Njezino pravo blaženstvo temelji se na njezinoj vjeri u riječ Gospodnju. Glavnapouka, današnjeg Lukina evanñelja, nama vjernicima je VJERA – vjera u riječ Gospodnju.Mudro smišljen plan je u prvom redu Božja karakteristika. I čovjek može planirati i planira.Čovjekova sposobnost planiranja i nije ništa drugo, nego rezultat njegove sličnosti s Bogom.Čovjek je suradnik Božjega plana, a dobar suradnik u poslu osigurava i njegov uspješanishod. Opasno je kada se čovjek osili i kada se počne ponašati da sve može sam i da mu Bogviše nije potreban. Tada sumnja i bježi od Božjeg plana. Ali, Bog poznaje svoja stvorenja i3

njihove slabosti. Odlučio je kao čovjek doći meñu ljude, na ljudski način zaživjeti svoj vlastitiplan, kako bi ljudima postao potpuno jasan i blizak. Za to je Bog trebao ljudskog suradnika.Takvog suradnika Bog je našao u poniznoj i do tada potpuno nepoznatoj nazaretskoj djeviciMariji. S njom Božji plan obnove čovjeka stupa u konačnu fazu ostvarenja. Sve se temelji naovoj njezinoj karakteristici: istinski, odani i potpuno zauzeti suradnik Božjega plana. BezMarije i njezina načina življenja, čovjek bi bio i ostao vječni suparnik, a ne suradnik Božji.No, Marija je uvidjela i prihvatila da se to dvoje, Božje i ljudsko djelo, mogu spojiti u jednobez ikakve konkurencije. I upravo ovaj spoj božanskog i ljudskog nastojanja, rañaBogočovjeka, ali i novog čovjeka odreñena za neraspadljivost. Bog nikada ne okreče leñačovjeku, već mu izlazi ususret. Bog unaprijed, kao prvo stvorenje, proslavlja majku svogaSina, uzima Mariju dušom i tijelom, u svoje potpuno zajedništvo. U Mariji, upravo zbognjezine potpune i bezrezervne suradnje s onim što je zamislio, Bog proslavlja čovjeka, izvodiga na pravi put i očituje mu njegovu slavnu završnicu. Zašto danas baš ovo Evanñelje? PohodMarijin Elizabeti i Marijin: „Magnifikat – Veliča“ – na svetkovinu Marijina Uznesenja iliVelike Gospe. Pohod Marijin Elizabeti slika je trajnog pohoda Marijina svakom čovjeku,cijelom čovječanstvu, svakoj ljudskoj obitelji, a nadasve svakoj ženi-trudnici. Ona je majkaživota, naša domaćica i zagovornica. Elizabeta hvali Marijinu Vjeru: „Čim Elizabeta začuMarijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. (Elizabeta će roditi Ivana Krstitelja, preteču naIsusovu putu) . I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: „Blagoslovljenati meñu (svim) ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!...Blažena ti što povjerova da će seispuniti što ti je rečeno od Gospodina!“ Elizabeta shvaća da Marija 'nosi' posebno čedo, nosiGospodina. Zato povika: „Ta otkud meni da majka Gospodina mojega doñe k meni?“ Marijaje presretna u Elizabetinu dvoru, jer ju Elizabeta radosno prihvaća i razumije. U tomraspoloženju ona recitira svoju slavnu Pjesmu: „Magnifikat-Veliča.“ „Veliča duša mojaGospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenicesvoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela učini Svesilni, svetoje Ime njegovo! Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. Iskazasnagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne.Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazna. Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obećaocima našim: spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.“Vjerom se Marija uključila u veliko djelo Božjega spasenja i postala suradnica Bogu. To uči inas, kako vjerom i mi trebamo, na zemlji, biti suradnici Bogu i jedni drugima da se ostvariBožje kraljevstvo. Marija je od iskona odreñena za Božju suradnju. Sva je ljepota Marijina odBoga. Od Boga je njezino Bezgrešno začeće, od njega je njezina povlastica što je Djevica-Majka. Od Boga je što je na nebo uznesena, dušom i tijelom. I mi, kada pjevamo Marijin„VELIČA,“ već sada Bogu hvalimo za sva njegova dobra: spasenje, otkupljenje, za svojbudući Uskrs, za život vječni koji nam Bog sprema. Marija pjeva: Duh moj klikće u Bogu,mome Spasitelju…Jer, velika mi djela učini Svesilni…“ Bog je Mariju oslobodio grijeha, odpočetka njezina začeća u 'krilu' njezine majke Ane, kada je nju izabrao odvijeka za Majkusvoga Sina. Zatim kad ju je pozvao, u njenoj mladosti, da bude posve njegova, u njegovojslužbi, kao Zaručnicu iz Pjesme nad pjesmama. Pa onda, preko Navještenja u Nazaretu i krozRañanje Sina Isusa, u betlehemskoj noći. Bog prati Mariju kroz svih 30 godina Isusovaskrovita života u Nazaretu. Zatim po iskustvima u godinama naučavanja njezina Sina, Krista.I na kraju, u strahovitom trpljenju njegova križa i zori Uskrsnuća. Majka Marija sve izdržavazbog svoje velike VJERE u BOGA i Božjeg milosrña. Doista: „Velika joj djela učini Svesilni,Sveto je Ime njegovo!“ Marija proslavlja Boga, svjesna da će je zbog njegove milosti slavitisva pokoljenja, jer: „milosrñe je njegovo, od koljena do koljena, nad onima koji ga se boje“(Lk 1,50). Nad onima koji ga slijede i koji ga ljube. I mi zajedno s Marijom hvalimo Boga zasve što je učinio za nju, poniznu svoju službenicu. Slavimo ga! I oživimo svoju nadu i ufanje,kako za njezino UZNESENJE, tako i za naš VJEČNI život u Bogu, našem Spasitelju. Amen!4

Pitanja za razgovor• O kome govori pisac Otkrivenja kad u svom 'viñenju,' opisuje Ženu zaodjenutusuncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od 12 zvijezda? 1. čitanje.• Tko je veliki, ognjeni, Zmaj? Zašto mu smeta dijete koje će Žena roditi?• Tko je kraljica iz Psalma 45: „Kraljica u zlatnoj odjeći koja sjedi zdesna“?• Zašto Pavao, uporno, poučava Korinćane o Kristovu uskrsnuću od mrtvih?• Što znače Pavlove riječi; uskrsnut će „svatko u svom redu: prvina Krist, a zatim svikoji su Kristovi…a kao posljednji neprijatelj bit će pobijeñena smrt“?• Zašto Marija trudna pohiti u Gorje, k Elizabeti?• Kako Elizabeta prima Mariju i što se njoj dogaña?• Zašto Marija puna radosti recitira svoju novu Božju Pjesmu: „Magnifikat-Veliča“?• Što je bit Marijine, „Veliča,“ a što Pjesma govori i znači nama vjernicima?Molitva vjernika• Gospodine, Crkvu, Zaručnicu Kristovu, pozvao si da bude slika tvoga kraljevstva:Okrijepi je vedrinom svoga Duha da svojim evanñeoskim djelovanjem bude svimaozračje tvoje blizine, molimo te!• Gospodine, osnaži sve krštenike snagom Marijina predanja da budu ustrajni graditeljinovoga neba i nove zemlje, molimo te!• Gospodine, probudi u našim obiteljima radost obiteljske molitve kako bi mogli, unjima, prepoznavati i živjeti vrednote koje ne prolaze, molimo te!• Danas se mnoštvo vjernika utječe dobroti nebeske Majke: obdari ih milošću koja im jepo tvojoj volji potrebna i nadahni ih za istinski život evanñelja, molimo te!• Gospodine, spominjemo se, braće i sestara koji u vjeri usnuše: primi ih u svojenebesko kraljevstvo, molimo te!ZaključakKao što je Kristovo UZAŠAŠĆE na nebo Božja potvrda ljudskog dostojanstva, tako je iMarijino UZNESENJE tijelom i dušom u nebesku slavu znak da je svaki čovjek pozvan dadušom i tijelom bude u vječnosti s Bogom. Drugi vatikanski sabor donio je u dogmatskojkonstituciji o Crkvi „Lumen gentium,“ poglavlje o Mariji u otajstvu Krista i Crkve. Glavnemisli iz tog poglavlja preuzete su u novi sadržaj Uznesenja: „Jer, danas si na nebo uznioDjevicu Bogorodicu, početak i sliku konačnog savršenstva tvoje Crkve i putokaz nade i utjehetvom putničkom narodu. Ti nisi dao da trune u grobu ona koja je iz svoga krila rodilautjelovljenog Sina tvoga, začetnika svakog života.“ A Marija nije sama uzašla na nebo poputnjezinog Sina. Uznesena je Marija na nebo; raduje se vojska anñela. Ona je „uznesena,“ jer jepovjerovala i jer je u svom životu živjela i pjevala trajni „Veliča.“ „Velika mi djela učiniSvesilni.“ Marijin hvalospjev stoji na početku velikih spasenjskih djela. Blago onoj kojapovjerova! Marija je žena koju Bog izabra da ostvari spasenje svoga naroda. Njezino pravoblaženstvo, temelji se na njezinoj vjeri u riječ Gospodnju. Ona, poput drugih starozavjetnih'siromaha' uviña i prihvaća svoju krhkost, pa spasenje i život ne očekuje od vlastitogzalaganja, nego od Boga. Ona nije poput 'bogatih' koji smatraju da su sami sebi dovoljni.Marija je prihvatila svoju ljudskost i izabranje te i nama, po Duhu svoga Sina, poručuje dauvidimo svoju krhkost, vjerujući da Gospodin može i nas pozvati, a mi izgovoriti riječi poputMarije: „Neka mi bude po riječi tvojoj.“ A prihvatiti Božju Riječ, znači živjeti po njoj iveličati ga: „Veliča duša moja Gospodina.“ Marija na nebo uznesena je početak i slikakonačnog savršenstva Crkve te putokaz nade i utjehe putničkom narodu Božjem. Hodočastećikroz povijest, Crkva evangelizira svijet i slavi spasenje dostupno u Kristu. Marija jepredvodnica Crkvi, jer je ona već stigla na cilj životnog puta. Idimo za njom! AMEN!5