Vuka{in Ba}ovi} BALADI^NI ELEMENTI U SRPSKOJ NARODNOJ ...

Vuka{in Ba}ovi}
BALADI^NI ELEMENTI U SRPSKOJ NARODNOJ POEZIJI
Prilikom svakog promi{qawa o srpskoj narodnoj poeziji ozbiqnom
tuma~u ili prou~vaocu name}e se problematika preplitawa lirskog i
epskog. Pjesme za koje je Vuk rekao da su na me|i zasnovane su upravo na toj
simbiozi. Elementi koji ove pjesme ~ine ponajqep{im, unutar cjeline
srpskih narodnih pjesama, jesu oni koji govore o tragi~nosti i udesu
pojedinca i naroda tj. baladi~ni elementi.
Kqu~ne rije~i: pjesma,balada, tuga, bol, lirika, epika, osje}awa, srpski,
majka, Kosovo, qubav, smrt;
Srpska narodna lirika je poznata u svjetskoj literaturi po brojnosti i
raznolokosti motiva koji se pro`imaju mno{tvom qudskih osje}awa od
najjednostavnijih do najslo`enijih. Cijeli u~eni krug Evrope, koji je pomagao
rad na genijalnom projektu Vuka Stefanovi}a Karaxi}a, visoko je cijenio
srpsku liriku i svrstavao je u najve}a umjetni~ka dostignu}a qudskog
umjetni~kog izraza.
Te visoke ocjene prvenstveno se odnose na na{e balade koje su pravo
bogatstvo srpske kulture i civilizacije uop{te. One su to, ne samo po
brojnosti i raznolikosti motiva, nego i po jezi~ko-umjetni~koj strukturi.
Znamo da ih je Vuk svrstao na me|i, tj. na sredini, izme|u mu{kih /epskih/ i
`enskih /lirskih/ pjesama.
Na{e narodne balade koje je unio Vuk u svoje poznate kwige pjesama,
~ine najtananiju suptilnost pjesni~kih ponirawa u najintimnije strane
qudske du{e, prevashodno `enske, a nerijetko i mu{ke. Raspleti su im
tragi~ni, bilo da se radi o istorijskom motivu i da je rije~ o epskom junaku,
bilo da se radi o nekoj neumitnoj sili koja je odre|ena Bo`ijom voqom, bilo
da se radi o porodi~noj nesre}i. U osnovi svake balade nalazi se duboko
pjesnikovo ponirawe u du{evni `ivot li~nosti za koju se ve`u odre|eni
doga|aji, a time i sami predmet pjesme. Pjesnik-liri~ar u baladi je
rezigniran prosto kao da je unaprijed predodre|en za dramsku situaciju i kao
da ga nikakve sile ne mogu obuzdati da izmijeni tok radwe, ili da ubla`i
odre|ena osje}awa. Junaci u baladama ~esto i sami zasnivaju konfliktne
situacije, koje su razli~ite. Primjeri wihovi govore o neuspjelim `enidbama
i udajama za koje se nezna za{to su takve, odnosno za{to je u osnovi neki usud,
koji radwu raspli}e, na `alost, posve tragi~no.
Iako ima u na{oj narodnoj poeziji dosta poetskih ostvarewa pro`etih
tu`nim osje}awima, nemaju sve visoku poetsko-umjetni~ku strukturu, niti
isti poetsko-baladi~ni ton, melodiju, psiholo{ko ponirawe u samim
sukobima same li~nosti, ili sukobima me|u junacima i sl.
Ve}ina je na{ih i stranih nau~nika i tuma~a srpskog usmenog
pjesni{tva od Vukovih dana do danas, raspravqala i pisala o ovoj tematici i
s pravom zastupala sinhronizovanu umjetni~ku qepotu i ~udesnu mo} samih
stvaralaca. Pomenimo samo koliko su visoko cijenili na{u poeziju Gete,
Gezeman, Herder, Kopitar, Mickijevi~ i dr.

96 Vuka{in Ba}ovi}
Svaki je od nau~nika, bilo da je teorijski raspravqao, bilo da je
pravio antologijske izbore /{ire ili pak stro`ije/, s pravom polazio od
Vukovih nau~nih opredjeqewa. I na{e ovo skromno raspravqawe,
prvenstveno je na tom putu, sa naglaskom da smo u osnovi rasprave uzeli i
pjesmu Smrt majke Jugovi}a, kao epsko-lirsku pjesmu sa svim baladi~nim
elementima. Mo`da nije prestrogo ocijeniti da je ovo najboqi primjer u
ne{em usmenom pjesni{tvu koji tragediju srpskog naroda unosi u jedan
pjesni~ki okvir, u poetski si`e ponosne majke, koja je istovremeno i
reprezentativni uzor svakoj Srpkiwi koja gubi svoju decu na Kosovu od
Kosova do na{ih dana.
Majka Jugovi}a je rodila devet sinova, udahnula im sva qudska i
vite{ka svojstva i uputila ih u quti boj za odbranu srpskog naroda i wegove
slobode. Prevelika qubav prema wima kulminirala je pucawem srca
najtu`nije, najpravednije i najponosnije majke. Wene slike ~e`we i
maj~inskog udesa gradacijski su pore|ane da ~italac pjesme sa tu`nim
zavr{etkom, istinski do`ivqava wenu smrt kao izraz bola za najbli`ima i
istovremeno izraz kolektivnog bola svih srpskih majki ~iji su sinovi
poginuli na Kosovu od tu|ina.
Poseban ton ovoj pjesmi dala je religiozna nota vezana za Bo`ju pomo}
/daje joj o~i sokolove i bijela krila labudova/. Bog joj daje snagu i nevi|enu
mo} da odleti na Kosovo i obi|e krvavo razboji{te I stra{no srpsko
sudili{te. Ona zna da je na Kosovu i da ne smije zaplakati, ne da joj osje}awe
ponosa i li~nog herojstva. Ona je majka Srpkiwa u ~ijim ~ulima se pro`imaju
i herojski bore osje}awa maj~inog srca sa osje}awima svete du`nosti prema
svom narodu. To osje}awe du`nosti se pokazalo da se moralo na kraju saviti
pod silnim prirodnim - materinskim osje}awem. Ona nije suze pustila ni
onda kada je gledala mrtve sinove, ve} je, kako pjesni~ka intuicija kazuje,
ostala tvrda srca , tj. herojsko-vite{ki hrabra, jer zna da je svjesno sinove
opremila na Kosovo da se bore protiv turskog zuluma. Weno, maj~insko, srce
popusta, postaje sve we`nije i malaksava upravo u trenutku kada nalazi ruku
Damjanovu, ruku najmla|eg sina, koju je poznala po burmi pozla}enoj. Nije
dovoqno re}i da joj se tada najvi{e ra`alilo, ve} je kulminirala maj~inska
qubav kada je uzela ruku svoga sina, stavila je u svoje krilo i s mrtvom rukom
razgovarala:
Moja ruko zelena jabuko!
gdje si rasla, gdje l si ustrgnuta.
Splet hrabrosti imaj~inske tuge je upravo u rije~i krilo.
Majka sama ba{ na krilu, koje je u pjesmi nezamjewiva slika du{evnog
kraha vite{ke majke, daje odgovor, bez pla~a i vidqivih suza:
A rasla si na kriocu mome
utrgnuta na Kosovu ravnom.
Ovdje su kqu~ne rije~i krioce i Kosovo ravno. One su u pjesmi poenta
stra{nog udesa svih srpskih majki koje su othranile svoju djecu i uputil ih da
se bore za kolektivnu slobodu srpskog naroda. Ponosnoj majci puca srce od
`alosti i ostaje joj na vje~itoj stra`i za sva istorijska pregnu}a budu}im

Baladi~ni elementi u srpskoj narodnoj poeziji 97
pokoqewima. Srce joj je uzvi{eno nad mrakom, a du{a joj je ~ojstvena i
nadahnuta svetim osje}awem patriotizma. I danas poslije {est vijekova
kosovske nesre}e, i osje}awima, i rije~ju i djelima, nalazimo mnogo i mnogo
srpskih majki, kojima je uzor Majka Jugovi}a o ~ijim baladi~nim tonovima
raspravqamo. Ako ovome dodamo istinu da je pjesma Smrt majke Jugovi}a
zapisana od Srba u Hrvatskoj koji su prebjegli od Turaka sa kosovsko-ra{kih
predjela, a da ih danas vi{e tamo nema zbog nasiqa od strane krvavog
katoli~kog klera, onda je sasvim sigurno da }e lik ove junakiwe da zbori i
tvori dok traje du{a Srbinova. Zato }e se i wen pjesnik ubrajati u najve}e
pjesnike o qudskoj du{i, pokazav{i kako cijelom pjesmom lebdi snaga velike
pjesni~ke du{e. Zato i nije ~udo {to je veliki Gete u~io srpski jezik zbog ove
pjesni~ke qepote, kao i zbog qepote pjesama Hasanaginica i Kosovka
djevojka.
Vukova epsko-lirska pjesma @enidba Mili}a barjaktara ima sva
svojstva balade. Po nekim nau~nicima ovo je na{a najlirskija epska pjesma.
Iako je u osnovi motiv prastarog shvatawa o stradawu zbog neobi~ne qepote,
pjesma ima i svoju realnu istorijsku osnovu. Istorijske su, prije svega,
li~nosti u pjesmi: Vuk Mandu{i}, Mili} Vujadinovi}, Bajo Pivqann, Stojan
Jankovi}. Opisom djevoja~ke qepote i tu`balicom Mili}eve majke za sinom
ova pjesma zaslu`uje posebnu pa`wu u na{oj cijeloj usmenoj i pisanoj
kwi`evnoj ba{tini. Ako uporedimo neke pjesni~ke slike sa drugim usmenopisanim
kwi`evnim djelom, vidje}emo da }emo ovakve i sli~ne opise mo}i
na}i kod Wego{a u Gorskom vijencu i u Bibliji - Pjesma nad pjesmama. Da
poku{amo objasniti: Naime, natprirodnu qepotu posjeduju i Mili} barjaktar
i lijepa nevjesta Qeposava. Oni su prepuni dara, poleta i `ivota. Pjesnik
balade je u Qeposavi vidio nenadma{nu qepotu zbog koje umire i zbog koje ju
je pratila zla kob. Nave{}emodio pjesnikovog opisa wene qepote:
Tanka struka, a visoka stasa,
Kosa joj je kita ibri{ima.
O~i su joj dva draga kamena
Obrvice s mora pijavice
Sred obraza rumena ru~ica
Zubi su joj dva niza bisera
Usta su joj kutija {e}era...
Ovakav sjaj djevoja~ke qepote jedino mo`emo sresti kod Wego{a, koji
za svoju dilber Fatimu ka`e:
O~i su joj dvije zvijezde
lice joj je jutro rumeno
usne su joj ru~om u`dene.
Solomun u svojoj Pjesmi nad pjesmama daje pune slike djevoja~ke qepote
sli~ne ovima.
Mitska qepota mlade Qeposave u na{oj baladi izaziva u ~itaocu
istinsko ~u|ewe i divqewe, a malo kasnije duboki rez u du{i svakog ~ovjeka
jer dolaze kobni trenuci. Naime, Mili} prosi djevojku Qeposavu u Vidu

98 Vuka{in Ba}ovi}
Mari~i}a, krasna prijateqa, ali su roda urokqiva, {to }e biti fatalno i
za jedno i za drugo. U duboko sjetnom tonu, u praznini ~itao~eve du{e sretamo
`alosno tugovawe Mili}a barjaktara za svojom nevjestom - qepoticom, koja je
preminula u planini - na putu ka wegovom domu. Wegovo jadikovawe je
istovremeno i jedinstvena mu{ka tu`balica, ispuwena jadom i porazom. Wu
Mili} izgovara i kao molbu i kao molitvu da u grobu bude {to lak{e wegovoj
najdra`oj i nesre}noj nevjesti. Evo te tu`balice:
^arna goro, ne budi joj stra{na,
Crna zemqo, ne budi joj te{ka
Vita jelo, pusti {irom grane
Na~ini mi zaru~nici lada,
Kukavico, rano je ne budi
Neka s mirom u zemqi po~iva.
Kada raspravqamo o baladai~nim komponentama, zar nije umjesno se
pitati: Ima li u na{oj cjlokupnoj epici tu`nijih i lirski zapa`enijih i
qep{e iznijansiranih mjesta? Da bi, na `alost, tragedija bila upe~atqivija,
ona se nagovje{tava u najsve~anijem trenutku veseqa u ku}i Vida Mari~i}a.
Da li }e snaga wihove nere}ne qubavi spojiti wihove du{e u novom
`ivotu /jer svaki po~etak ima svoj kraj, a svaki kraj se ostavqa na slobodu
~itaocu da sam procijeni/. Svi oni koji vjeruju u Boga, pravdu i qubav
vjerova}e u to, jer je qubav najve}i dar {to nam ga Bog poklawa. Pokloniti je
drugome nesebi~no, to je savr{enstvo.Svjestan svoje nesre}e i i tuge zbog,
sada ve}, besmislenog trajawa u `ivotu, Mili} predosje}a svoju skoru smrt i
doziva staru majku ovim rije~ima:
No starice, moja slatka majko!
Brzo tr~i dvoru bijelome
Pa mi steri mekanu postequ,
Ni duga~ku ni vrlo {iroku,
Jer ti dugo bolovati ne}u.
Poslije iznenadne smrt nevjeste i mlado`ewe, ponovo se javqa pjesma,
ali potpuno druga~ija: /Naopako kolo povedo{e /@alosnu pjesmu zapjeva{e./
Djevojku su sahranili otkuda se sunce ne ra|a, mlado`ewu, kuda jarko
smiruje se sunce.
Balada se time ne zavr{ava. Slijedi u`asna kukwava majke za sinom.
Majka ostaje sama, bez snahe i bez sina, bez zamjenice i bez sunca svoga. Ostaje
da `ivi u tuzi i nesre}i do kraja `ivota kukaju}i kako kukavica.
Pjesnik kome je dato da ma{tom i talentom pretvori realnost u jezik
simbola, da istori~nost ne zamuti imaginacijom, zavr{ava pjesmu
tu`balicom Mili}eve majke za sinom i snahom. U svojim jadima majci se
pri~iwava da joj ide sin iz lova, da joj nosi lova svakojaka, da joj snaha ide i da
joj nosi hladne vode:
Ne bi sina, ni od sina glasa,
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Ne bi snahe, ni od snahe glasa,

Baladi~ni elementi u srpskoj narodnoj poeziji 99
Ve}e majka kuka od `alosti,
Kuka tu`na kako kukavica
A prevr}e kako lastavica
I kuka}e do su|ena dana.
Ove emocije izviru iz one neugasive qepote, na kraju se slivaju na
jednom mjestu. To savr{enstvo dugujemo samom pjesniku, koji je oslu{kivao
srpske tragedije sa svih strana i stvorio najqe{e baladi~ne stihove. Ako se
i mi danas unesemo malo boqe ~ini }e nam se kao da Isus Hristos pla~e iz
utroba srpskih majki i da ga stalno prati Jeremijin pla~.
Balada @enidba Mili}a barjaktara, zajedno sa Hasanaginicom,
Ropstvom Jankovi} Stojana, Smrti majke Jugovi}a i Kosovkom djevojkom -
spada u najqep{a poetska ostvarewa u cjelokupnoj srpskoj epici.
Baladi~ne elemente }emo sresti o ogromnoj ve}ini na{ih pjesama.
Malo je wih koje ne sadr`e baladi~ne tonove, ogromne izlive tuge, ili pak,
tragi~ni zavr{etak. Razlike postoje u samim motivima, strukturi likova i
kompoziciji pjesama. Imamo primjera gdje se jedna porodi~na nesre}a u
pjesnikovoj ma{ti tako sna`no probudila i kompoziciono razvila do
vrhunskih umjetni~kih dostignu}a. Najqep{i primjer za ovo je mlada
Hasanaginica.
U samom naslivu @alosna pjesnica plemenite Asanaginice naslu}uje
se zla kob koja }e zadesiti mladu, plemenitu majku koja ni kriva ni du`na zbog
ustaqene grubosti i surovosti samoga vaspitawa u odre|enom vremenu u
muslimanskoj porodici. Ispa{ta plemenita du{a koja na pravdi Boga strada
od svoga mu`a Asan-age. O ovoj izvanredno lijepoj baladi dosta je napisano i
raspravqano u posledwa dva vijeka. Znamo da je italijanski putopisac
Alberto Fortis pjesmu objavio u svom putopisu Put u Dalmaciju i da je ova
`alosna pjesanca bila od tada do danas bila predmet ~e{}ih rasprava,
posebno kada je u pitawu kompozicioni si`e pjesme. Baladi~ni tonovi su jaki
i emocionalno sna`ni, po~iwu ~u|ewem i rekli bismo zavr{avaju ~u|ewem.
Na jednoj strani su oholost i drskost Asan-age, a na drugoj we`no maj~insko
osje}awe i uzvi{ena plemenitost majke Asanaginice.
Wena pravednost je progovorila kroz topla maj~inska osje}awa.
Strada zato {to je pravedna. Wena qubav prema svojoj djeci je stoi~ka,
samo`rtvena. Ni mnogostruka isku{ewa nijesu joj pomutila qubav prema
ro|enoj djeci. Ona sve muke i poni`ewa Do`ivqava i pre`ivqava do jednog
trenutka. Bol i qubav prema djeci ja~i su od svega. Takva qubav je iskonska,
univerzalana i potresna. Pjesma je sva u qepoti i gradacijskom sjaju, snaga joj
je u mogu}em, u smrti od koje ne preza, jer je qubav ja~a, `rtvena,samoubila~ka.
Qubav prema djeci je pobijedila sve i nametnula mno{tvo novih saznawa i
istina o `ivotu. Istina, moramo re}i da je motiv `rtvene qubavi prvenstve
no biblijski motiv, ali je raznim putevima u{ao u na{u kwi`evnost, a time i
kolektivnu svijest samog naroda. Majku prosto lomi i rasta~e tuga za svojom
djecom na jednoj strani, a na drugoj je strah od velike sramote:
Da, moj brate, velike sramote
Gdi me {aqe od petoro dice!

100 Vuka{in Ba}ovi}
Materinska tuga je intonirana u vi{e mahova, a kulminirala je u
pozdravqawu sa malim u be{ici sinom. Baladi~ne slike u sjajnom
pjesnikovom uzletu: zakliwawe brata sestrinskom qubavqu daje ne udaje,
molbene rije~i imotskom kadiji da ponese dug pokriva~, darivawe djece i
napokon smrt. Weno dostojanstveno dr`awe i podno{ewe patwe zavr{ava se
kona~nim krahom nevino stradalog srca ovim stihovima:
Bijelim licem u zemqu udrila,
Usput se je s du{om rastavila
Od `alosti gledaju} sirota.
Istan~an baladi~ni sloj pjesni~ki imamo u pjesmi Bog nikom du`an
ne ostaje /Vuk, II/. Mlada Pavlovica je kriva za reme}ewe i ru{ewe osnovnih
eti~kih normi izme|u brata i sestre jelice. Sestra Jelica, ni kriva ni
du`na, ispa{tala je grijehove mlade Pavlovice koja je kriva za smrt djeteta u
kolijevci, kowa i sokola. A Bog, kako ka`e i naslo pjesme, razrje{ava sve
iznose}i amu grijeha na svjetlost pravde, ne ostaje nikom du`an. Pavlovicu
mori opakom bole{}u da boluje devet godina, da bi joj poslije toliko vremena
trava kroz kosti pronikla, a u travi su zmije koje zloj Pavlovici o~i piju. I
ovdje, kao i u mnogim pjesmama, narodni pjeva~ se stavqa na stranu nevino
stradale Jelice, da bi zalepr{ao stihovima:
\e je od we kapqa krvi pala,
Ondje raste smiqe i bosiqe;
\e je ona sama sobom pala,
Ondje se je crkva sagradila.
Wena plemenitost koja je u osnovi motiva ove balade, stoji nasuprot
eti~kih normi zloglasne Pavlovice. Pavlovica je bila vi{im silama
prinu|ena da moli gospodara da je ve`e kowma za repove, jer je crkva nije
htjela primiti. Realizacijom toga pjesni~kog si`ea saznaje se dramati~na
zbiqa o pogibiji mu{kog ~eda u kolijevci, kowa i sokola. Na sre}u ~itaoca
ova pjesma nema tragi~an zavr{etak, ali u wenoj strukturi sjetni - baladi~ni
elementi imaju dominantnu ulogu. Zar ima ja~e slike strave i u`asa od one
Zaklala ti ~edo u kolijevci!?
O poznatoj pjesmi Starca Ra{ka Zidawe Skadra mnogo je pisano.
Upu}ivane su gre{ne osobine i stvaraocu i pjesmi zbog, kako su neki
navodili, varvarskog ~ina. Nas je upravo taj nesre}ni motiv, satkan na
narodnom vjerovawu o odr`avwu temeqa grada, naveo da skrenemo pa`wu na
lirske zamahe, koji su puni ~emera i jada. Opet je rije~ o nesre}noj majci,
nevino stradaloj mladoj Gojkovici, za koga su ostavqeni prozori na dojkama.
Znamo da je ovo motiv o uzi|ivawu qudske `rtve. Tako|e znamo da vu~e
korijen iz davnih vremena, a da je pro`et duhom poznatog starozavjetnog
motiva. Mlada Gojkovica je postala `rtva nevjernih jetrva i djevera i
naj~estitija majka ~ije je mlijeko othranilo osirotjelog sina Jova. Ponovimo
i ovdje te baladi~ne slike:
Ostavi mi prozor na dojkama,
Isturi mi moje b'jele dojke,

Baladi~ni elementi u srpskoj narodnoj poeziji 101
Kada do|e moj nejaki Jovo
Kada do|e da podoji dojke...
Najpotresniji momenat u pjesmi je zahtjev mlade nevjeste da joj se
ostavi prozor na o~ima kroz kojega }e pratiti svoga nejakog Jova:
Bogom brate, Rade neimare!
Ostavi mi prozor na o~ima,
Da ja gledam ka bijelu dvoru,
Kad }e mene Jova donositi
I ka dvoru opet odnositi.
I ovdje je Gojkovica, sli~no mladoj Hasanaginici, bespomo}na, upravo
zato {to se nalazi u ropskom polo`aju. Ona je neza{ti}ena, neiskusna i
nevina, predodre|ena je patrijarhalnim `ivotnim normama da bude
izvr{ilac uloge koja joj je unaprijed namijewena.Ona je uzidana u onaj temeq
na kome }e mo}i da se odr`i grad. Ako bismo za~as pravili pore|ewe ove
pjesme sa Hasanaginicom, odmah }emo se suo~iti sa suprotnostima eti~kih
na~ela mladog Gojka, koji vjeru nije htio da pogazi, a u drugoj pjesmi oholost i
krajwa bezdu{nost Hasanage. U Fortisovoj pjesmi je krivac iskqu~ivi
Hasanaga, a u ovoj su svi krivi, osim mlade Gojkovice. Zato je i postala `rtva
- kao Bo`ije jagwe.
Imamo primjera gdje je isti motiv opjevan u bugar{ticama i u
desetera~kim pjesmama, naravno, li~nosti i postupci nemaju iste uloge, ali
osnovni motiv je prepoznatqiv. Kao primjer su zanimqive bugar{tice Mati
Sekulova umire na sinovqevu grobu u Kosovu i desetera~ka pjesma Sekula se
u zmiju pretvorio. U bugar{tici je majka puna tuge i umire, a u desetera~koj
pjesmi, smrt nije uop{te bitan momenat ve} borba protiv neprijateqa. Dakle,
isti motiv djeluje u dva pravca, u prvom stati~no, u drugom veoma dinami~no.
Uzbu|ewe i tuga su prisutni i u jednoj i u drugoj pjesmi.
Briqantan primjer baladi~nih elemenata imamo i u pjesmi Jetrvice
adamsko koleno. Istina, tu se opet pro`imaju motivi `rtvovawa i odre|ene
druge religijske sprege vezane za blizinu crkve, odnosno manastira. Slijepa
pjesnikiwa Joka Jezdimirovi} je upravo tim religioznim stranama dala
poseban zna~aj i podarila Koviqki naj~estitije osobine. Wena du{evna
~istota je progovorila ogromnom qubavnom mo}i i `rtveno{}u. Upravo
du{evna ~istota je rodila qubav i mo} ogromnog stradawa, a time i
razumijevawa najbolnije tragike. Znamo da su mnogi nau~nici i tuma~i ove
pjesme ukazivali na Koviqku kao paradigmu velikodu{ja i `rtve. Da je to
tako kazuju sva ona potresna zbivawa koja Koviqka realizuje primiv{i ih na
amanetu od svoje jetrve /Amanet ti sirotice moje/Sirotice i moje i
tvoje/.
U Vukovoj drugoj kwizi ppjesama imamo narodnu pjesmu Smrt vojvode
Prijezde koja je sa baladi~nim tonovima od samog naslova do posqedweg stiha.
I ovdje je prisutno vi{e motiva, istorijskih i biblijskih. Wihova
pro`imawa su dali pjesmi poseban estetski nivo, a baladi~na mjesta su
propra}ena snagom vi{e konfliktnih situacija. Tu je mutna Morava mjesto
stra{nog narodnog udesa. Strada ogromna turska vojska, ali strada i stala}ki

102 Vuka{in Ba}ovi}
vojvoda Prijezda sa svojom gospo|om Jelicom. Pjesnikov optimizam je
progovorio na samom kraju pjesme jer nije turski car Memed osvojio dobra
nijednoga. ^ak {ta vi{e kune sami grad rije~ima:
Grad-Stala}u da te bog ubije!
Doveo am tri 'iqade vojske,
a ne vodim, nego pet stotina.
I ovdje se javqaju svjesne `rtve velikodu{ja. Gospo|a Jelica ne}e da
ide Tur~inu u zagrqaj, ve} sa svojim vojvodom Prijezdom ska~e u Moravu. Ona
to ~ini jer ne}e na sramotu da qubi neprijateqa. Jelica u najte`em trenutku
rastanka sa svojim gradom i ovim svijetom progovara pred li~nom presudom:
Volim s tobom ~asno poginuti
neg qubiti na sramotu Turke;
ne}u svoju vjeru izgubiti
i ~asnoga krsta pogaziti.
Svakako je najuzbudqiviji sam ~in samo`rtvovawa Jelice i Prijezde /Pa
odo{e na bedeme Stala}a/:
O Prijezda, dragi gospodaru,
Morava nas voda od'ranila,
Nek Morava voda i sa'rani
Osim ovih tu`nih momenata sre}emo u pjesmi vi{e takvih scena:
vojvoda Prijezda odsijeca `dralu kowu glavu samo zato da ga turski car ne
ja{e, prebija sabqu navaliju da je turski car ne pa{e, dakle sve ono {to je car
Memed tra`io.
Umjetni~ku kompleksnost pjesme Kosovka djevojka ~ini poseban sklad
baladi~nih mjesta koja su prava sinteza epskih zamaha slijepe pjesnikiwe iz
Grgurevaca. Naravno, ovu kompleksnost upotpuwuju simfonije boja zlatnih
kondira, bistrine vode, rumenila vina, bijelih ruku i rukava i sl.
Kada je djevojka stupila na Kosovsko strati{te, do`ivqava stravi~nu
sliku, sliku u`asa gdje ponajgu{}a kopqa govore o dubokoj rani Kosova, o
mjestu gdje je poginu Milo{ sa pobratimima i sl. , weno uzbu|ewe zbog
tragedije svog naroda stalno raste i prelazi u jendo slo`no uzbu|ewe. Tu su
slike sa Orlovi}em kojega umiva i pri~e{}uje hqebom i jo{ mnogo drugih,
sve do one najte`e kojom se kazuje da se od wene tuge su{e i gorski borovi.
Tako posqedwi stihovi dati u djevoja~kom kukawu iz grla bijela:
Jao, jadna, ude ti sam sre}e!
da se, jadna, za zelen bor uvatim,
I on bi se zelen osu{io!
je jedinstvena simbolika kojom je stvorena unutra{wa struktura pjesme. Zato
{to slika zelenog bora koji se su{i je u su{tini op{teg simbola kosovske
tragedije. Dakle, takva slika bora ne odnosi se na predmet sa kojim se poredi
sudbina tragi~ne djevojke, ve} na sintezu svih pojedina~nih simbola koji su
rasuti u pjesmi.

Baladi~ni elementi u srpskoj narodnoj poeziji 103
U pjesmi Smrt bega Qubovi}a imamo jedno zanimqivo iskaqivawe
bijesa koji pjesni~kom vje{tinom i gradacijskim sjajem prerasta u ne`eqenu
smrt. Naime, rije~ je opet o nekoj specifi~noj zatvorenosti `enske slobode
koja ve}i niz godina trpi, a u datom trenutku, tj. u trenutku kad je bolesni
mu` pita da li }e ga `aliti kad umre, ona odgovara:
Kada umre{, bego gospodare!
Na grob }u ti kolo ufatiti,
Su mojijeh devet |evojaka,
Svije }u ih obu} u crveno,
Sebe mladu u svilu bujeilu!
Mlada begovica je izlila ove rije~i zato {to je beg tro{io weno
blago, kupovao kowe i oru`je, i posebno {to je qubio mlade Vlahiwice.
Odgovor mlade `ene je tim vi{e ubojitiji {to je direktno izazvao smrt bega
Qubovi}a.
Baladi~ne momente sre}emo i u bugar{tici Marko Kraqevi} i brat
mu Andrija{. To je izrazit primjer qudske zava|e oko materijalnog dobra, o
~ijim konfliktnim situacijama mo`emo vi{e raspravqati. Za nas je bitno da
uka`emo kako sami odnos starijeg brata, Marka, dovodi do ne`eqenih
posqedica, kako li~nih, tako i u {irem smislu qudskih, {to je
karakteristi~ni i za ovu pjesmu. Marko, kao stariji brat, je suveren i ne `eli
da {titi mla|ega. Znamo da pjesma kazuje kako su bra}a lijepo drugovala i
lijepo dijelila plijen, sve dok nijesu zarobili tri juna~ke dobre kowe, pa se
oko dva kowica mnogo lipo razdile. O ovoj popularnoj srpskoj bugar{tici sa
baladi~nim tonovima narasla je s pravom dosta obimna literatura, pored
ostalog i zbog elemenata na koje ukazujemo. Tipi~an primjer balade koja
govori o porodi~nim nevoqama, dubokim okovima kojih ne mo`e da se rije{i,
je Smrt Omera i Merime. Ustaqeni porodi~ni kodeksi stvorili su
zamr{ene ~vorove i neizbje`nu nesre}u. Vole se dvoje mladih, ali majka
presu|uje. Ho}e sina da o`eni drugom djevojkom, koja je i od roda boqega i
prepuna srebra i zlata. Uzalud su mlado`ewina upozorewa /Nije blago ni
srebro ni zlato, ve} je blago {to je srcu drago/. Pjesma je sva u poetskom
sjaju, iskonska qubav kulminirala je u umirawu dvoje mladih. Kulminacija
tuge i bola izra`ena je stihovima:
Spustite ga pred moje dvorove
da ja jadna mrtvoga celivam.
U osnovi balade je poznatu sukob koji se zasniva izme|u sina i majke u
samo poimawu `ivota, nametawe djeci shvatawa i obaveze koje presudi
roditeq na osnovu drugih vi|ewa. I u ovom slu~aju stradaju nevini, jer je
majka gre{na. Wenu krivicu je pjesnik ubla`io poznatim stihovima:
Tu se tuku do dve stare majke
i prokliwu i staro i mlado
ko rastavi i milo i drago.

104 Vuka{in Ba}ovi}
Motiv predodre|ewa patrijarhalnih normi prisutan je i u pjesmama
Qubav malog Radojice i Jelena udovica. Jela udovica je u pokornosti,
pot~iwena je shvatawima majke. Iako je u zagrqaju sa djecom, patrijarhalne
norme su ja~e, spremaju je u slatku smrt. I ona poput Hasanaginice ne mo`e
da odoli maj~inskim osje}awima i velikom bolu za djecom koje mora da ostavi,
ide u zagrqaj smrti.
Epska pjesma Ropstvo Jankovi} Stojana propra}ena je sjetnim
tonovima od po~etka do kraja. U samom naslovu pjesme vidimo da je rije~ o
ropstvu ~uvenog junaka Stojana Jankovi}a kome i poezija i istorija daju
zna~ajna mjesta. U osnovi motiva nalazi se we`no maj~ino srce, koje kukaju}i
priziva svoga Stojana sina, svoju jabuku od zlata. Izlivi bola su jo{
intenzivniji kada ka`e: snaje Jele zaboraviti ne}u. Svojoj ~estitoj snahi
daje najqep{e osobine - neno{eno zlato. Vapaj bola je jo{ ja~i kad se pita ko
}e sresti ostarjelu majku i upitati: Jesi li se umorila, majko? Takva
plemenitost majke morala je okon~ati trnoviti `ivot u spletu u`asnih,
dramati~nih zbivawa. I zavr{ila je, kako pjesnik ka`e: mrtva majka na
zemqicu pade.
U epskoj pjesmi Smrt Jova Despotovi}a /Vuk II/ sre}emo tipi~an
primjer hri{}anske balade. I pored toga {to ga je quba /tu|ega roda/
klevetala, on ne}e da se ogrije{i, ve} joj hri{}anski opra{ta, ostavqa joj sve
blago, kako pjenik ka`e: Nek se rani dok je sre}a na|e.
Sli~ne hri{}anske baladi~nosti nalazimo u pjesmama Smrt Zmaj-
Ogwenog Vuka, Sibiwanin Janko na Kosovu, Smrt Grgurevi} Vuka i dr.
Ovim na{im osvrtom prikazan je jedan dio baladi~nih elemenata u
srpskom narodnom pjesni{tvu. Me|utim, nije te{ko ustanoviti da je dug
spisak srpskih narodnih pjesama sa ovom temetikom. Primjera radi, pjesme
Bolani Doj~in, @enidba kraqa Vuka{ina, Predrag i Nenad, Hajka
Atalagi}a i Jovan Be}ar, Damqan i wegova quba, Dioba Jak{i}a i posebno
@enidba Maksima Crnojevi}a zaslu`ivale bi posebnu pa`wu. Sve su one
pro`ete dubokim lirskim - baladi~nim tonovima, te bi u jednoj
sveobuhvatnijoj analizi zaslu`ivale da se o wima posebno raspravqa.
Pomenimo i baladi~ni motiv nevoqene drage, vezan za tragi~nu pri~u
o sestrama koje stradaju zbog maj~ine odluke da ih zamijeni, tj. proscu da
stariju umjesto mla|e. Za na{u priliku uzeli smo u baladama razli~ita mjesta
koja izviru iz qudskih patwi i stradawa. Intenzitet je raznolik {to zavisi
od uzroka tragi~nog zapleta, pjesnikove interpretacije datog motiva.
Sli~nih baladi~nih mijesta sre}emo mnogo u na{oj poeziji koja je biqe`ena
i sakupqana i poslije Vuka.

Baladi~ni elementi u srpskoj narodnoj poeziji 105
Summary
The Serbian folk ballad is, concerning its contemplative range and language expression, on
the highest level of poetics.
It contains both concrete and universal and all that is in the middle of a cultural and
civilisation entity. It is national by its spirit, characters, topics and by its cause, but concerning its
aesthetic values, it is generally human.
The examples were taken with representative images of various life tribulations, family,
personal and collective misfortunes. Their are the best guardians of the collective folk memory, by
reflected the conflicts between good and evil. Ballad elements served our oral authors to guide the
righteous man to the right way. Poets and singer of tales- the interpreters are constantly involved in
folk feelings and thoughts. That is why their messages are on the highest level of knowledge, folk
destiny and existence secret.

106 Vuka{in Ba}ovi}