Umetnici na uslovnoj slobodi
Umetnici ovde predstavljeni, Vladimir Mojsilović, Jelena Gorički i Zampa di Leone, u svakom pogledu su prošli sve društvene simptome krize, rata i političkih gibanja baš na način srastanja sa njima. No, kaže se ono što te ne ubije to te ojača pa u ovom slučaju umetnici ne postaju gradivni elemenat patologije sistema već kao unutrašnji izgnanici deluju nezavisno, gerilski i, svakako, vaninstitucionalno, s obzirom da je tzv. mainstream zauzeo i ono malo preostalih institucija kulture koje su na taj način postale nepropusne za mlade umetnike. A ovi umetnici se prkosno vraćaju tradicionalnom formatu slikarstva i, u umetnosti nešto manje uobičajenom, formatu kontekstualnog crteža kako bi održavali napetost među aktivnim činiocima sistema umetnosti. Održavanjem te napetosti održava se i energija umetnosti bez obzira u kojoj formi se realizovala. Bez te napetosti energija bi nestajala, pa bi se, što je ponegde i vidljivo kada se energija izgubi, umetnost utopila u popularnu kulturu, advertajzing i komercijalizam. Tako proizilazi da je slikarstvo konstanta umetničkog sistema, bar do tačke gde će uvek i iznova regulisati odnose sa nekom drugom tradicijom i praksom, u ovom slučaju sa digitalno-elektronskom slikom. A crtež/tekst-tekst/ crtež, kao snap-shot kontekstualizacija umetničke scene koja se distribuira u oba sveta, i fizičkom i virtuelnom, predstavlja sociopolitički diskurs koji čini protivtežu apolitičnoj, nemoj i etički i estetički obesmišljenoj umetničkoj praksi. Ili jednostavno kontrapunkt kukavičluku. Slavko Timotijević
Umetnici ovde predstavljeni, Vladimir Mojsilović, Jelena Gorički i Zampa di Leone, u svakom pogledu su prošli sve društvene simptome krize, rata i političkih gibanja baš na način
srastanja sa njima. No, kaže se ono što te ne ubije to te ojača pa u ovom slučaju umetnici ne postaju gradivni elemenat patologije sistema već kao unutrašnji izgnanici deluju nezavisno, gerilski i,
svakako, vaninstitucionalno, s obzirom da je tzv. mainstream zauzeo i ono malo preostalih institucija kulture koje su na taj način postale nepropusne za mlade umetnike. A ovi umetnici se prkosno
vraćaju tradicionalnom formatu slikarstva i, u umetnosti nešto manje uobičajenom, formatu kontekstualnog crteža kako bi održavali napetost među aktivnim činiocima sistema umetnosti.
Održavanjem te napetosti održava se i energija umetnosti bez obzira u kojoj formi se realizovala.
Bez te napetosti energija bi nestajala, pa bi se, što je ponegde i vidljivo kada se energija izgubi, umetnost utopila u popularnu kulturu, advertajzing i komercijalizam. Tako proizilazi da je slikarstvo
konstanta umetničkog sistema, bar do tačke gde će uvek i iznova regulisati odnose sa nekom drugom tradicijom i praksom, u ovom slučaju sa digitalno-elektronskom slikom. A crtež/tekst-tekst/
crtež, kao snap-shot kontekstualizacija umetničke scene koja se distribuira u oba sveta, i fizičkom i virtuelnom, predstavlja sociopolitički diskurs koji čini protivtežu apolitičnoj, nemoj i etički i estetički
obesmišljenoj umetničkoj praksi. Ili jednostavno kontrapunkt kukavičluku.
Slavko Timotijević
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
„Piece of savane”, 158x135 cm, akrilik, april 2013,<br />
Moje lično parče Savane ukradeno sa HD ka<strong>na</strong>la. Na njemu odmaram<br />
oči kada mi je to potrebno. Mir pikselizovanog krajolika u HD rezoluciji<br />
donosi mi osećaj realniji nego da sam zbilja tamo.<br />
1080 x 1296 pixels,<br />
72 pixels/cm,<br />
digitalnipredložak,<br />
april2013,<br />
13