Nevena Petra Piližota - Pogledi

„Pogledi“
„Umjetnost nije nešto suvišno. U njoj
čovjek izrasta u svoju stvarnu dimenziju.“
(A. Camus)
„Oko vidi ono što je svijetu samome
uskraćeno u njegovoj skrivenos –
treptaj i patnje svijeta, užitak i bol
ljudskoga jela.“ (Paić 2011:430)
Misao Karola Wojtyłe kako „ljudskoj
osobi pripada sloboda“ (Wojtyła
2017:200), bila je od važnos prilikom
pripremanja izložbe u Galeriji sv. Krševana.
U današnjem društvu termin „sloboda“
temeljito je arkuliran, stoga su portretne
analize svojevrsni produžetak
te štorije. Akromatski crteži definivni
su u potrazi za slojevima informacija,
pohranjenim u svakoj prikazanoj individui.
U globaliziranom društvu „ovisnom“
o informacijama, izloženi portre
također su percipirani kao informacija.
Prije svega, radilo bi se o recikliranju
postojećih re/prezentacija osoba iz
najrazličijih sfera (javnog) života. Upravo
u vremenu medijske prekapaciranos
i spoznajnih fragmenranos,
kolažirani crteži olovkom porinuće su
(ne)poznato. Kao što ulogiranost ne
jamči informiranost, tako ni raspolaganje
stasčkim podacima o subjek-
ma portreranja nužno ne vodi (u)
poznavanju ish.
Projekt „Dnevnik“, započet 2013. godine,
podloga je iz koje je niknuo ciklus portreta
pod nazivom „Pogledi“. Kolažirani
fragmenma novinskog materijala,
dnevnički crteži poslužili su kao svojevrsni
spacebook – likovni komentar na
doba hibridnos, doba koje za sobom
povlači ažuriranje života. Tzv. slikocrteži
nose nazive prema datumu nastanka
svakog; eventualni, dodatni podaci u zagradama
tek su u funkciji „pojašnjenja“
konkretnog crteža.
Svaki novi crtež nastavak je i proširenje
dnevničkog zapisa koji posreduje
između subjekta i objekta, promatrača
i promatranih.
„U portretu lica prikazani lik me gleda;
model me gleda u oči poistovjećujući
moj pogled sa svojim. On mi uzvraća
pogledom u šini.“ (Purgar 2006:95)
Gledano na taj način, većina portreta
u Galeriji sv. Krševana tvore zid šutnje.
Novinski materijal dobiva mimikrijsku
ulogu u toj igri uvjeravanja. Layeri
geskuliranja bivaju urezani u papirnatu
plohu pamćenja: ona tabula rasa
ipak nije ravna.
„Stvarno lice čovjeka takoreći ni ne
vidimo; a kad nekoga zapitamo tko
je on, dobivamo odgovor ‘inženjer’,
‘seljak’ itd. – dakle naziv uloge koju
odgovarajući čovjek igra u ovom ili
onom teatru osjećaja.“
(Barbarić 2003:60)
„Osoba kao „netko“ obdaren duhovnim
dinamizmom ostvaruje se preko isnskoga
dobra, a ne ostvaruje se preko
ne-isnskog dobra. Linija razdvajanja,
podjele i suprotnos između dobra i
zla kao moralne vrijednos i anvrijednos,
svodi se na isnu.“
(Wojtyła 2017:200)
„Igrom svjetla i tame…umjetnost uspijeva
prikaza i samu unutarnjost, dubinsku
osjećajnu subjekvnost l judskoga
lika… u pogledu oka, u kojem Hegel
nalazi središnju ‘točku subjekvnos’
i ‘koncentrirani izraz’ duše kao duše.“
(Barbarić 2003:90). Svaki portret slojevit
je u svojoj emovnoj vrijednos;
proces razvijanja projekta „Dnevnik“
ujedno je tesranje (samo)spoznajnih
mogućnos i uvažavanje specifičnos
tuđih progresivnih i regresivnih iskustava
sa životom, no izložba „Pogledi“ upotpunjena
je i jednom stranicom projekta
„Regesta“, započetog krajem 2007. godine.
KATALOG PILIŽOTA copy convert.indd 2 9.10.2018. 11:47:44