Za zajednicu

ZA ZAJEDNICU 

Priručnik za 

koordinatore volontera 

interventnih timova

IMPRESSUM 

Naslov: 

ZA ZAJEDNICU 

Priručnik za koordinatore volontera interventnih timova 

Izdavač: 

ACT Grupa 

Dr. Ivana Novaka 38, Čakovec 

Izdanje: prvo izdanje, prosinac 2018. 

Za izdavača: Stjepan Mikec 

Autori/ce: 

Antonio Gužvinec, Margareta Mihalic, Barbara Prprović, Kristijan Valkaj, 

Vlatka Vincetić 

Lektorice: Sunčica Novak, Tina Novak 

Urednica: Margareta Mihalic 

ISBN: 

Citiranje: 

Gužvinec, A., Mihalic, M., Prprović, B., Valkaj, K., Vincetić, V. (2018), Za zajednicu - 

Priručnik za koordinatore volontera interventnih timova, Čakovec: ACT Grupa 

Ova publikacija izrađena je uz financijsku podršku Europske unije iz Europskog 

socijalnog fonda i Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske. Sadržaj ove 

publikacije isključiva je odgovornost ACT Grupe i autora. 

Projekt: Za zajednicu - Volonterski interventni timovi 

Broj ugovora: UP.04.2.1.01.0076 

Voditeljica projekta: Margareta Mihalic

Sadržaj 

PREDGOVOR 

ZAŠTO VOLONTIRATI U INTERVENTNOM 

TIMU CRVENOG KRIŽA? 

(autorica Barbara Prprović) 

Povijest Crvenog križa 

Crveni križ u Republici Hrvatskoj 

Operativne snage Crvenog križa 

Hrvatski Crveni križ u Međimurju 

I. 

ZA KOORIDNATORE VOLONTERA: O KRIZAMA, VOLONTERIMA 

I INTERVENTNIM TIMOVIMA 

(autorica Margareta Mihalic) 

II. 

I.I. Krizne situacije 

I.II. Upravljanje krizom 

I.III. Tko (ne)može volontirati u interventnom timu? 

I.IV. Prava i obaveze volontera 

I.V. Uloga koordinatora volontiranja - onaj na čijim je plećima uspjeh 

I.VI. Dugoročni vs. kratkoročni volonteri 

I.VII. Motiviranje volontera 

I.VIII. Potvrda o kompetencijama stečenima volontiranjem 

VOLONTERSKI PROGRAM ZA ZAJEDNICU - VOLONTERSKI 

INTERVENTNI TIMOVI 

(autorica Margareta Mihalic)

III. 

MENADŽMENT VOLONTERA ZA KOORDINATORE 

INTERVENTNIH TIMOVA 

(autorica Margareta Mihalic) 

III.I. Priprema temelja za razvoj volonterskog programa 

III.II. Planiranje volonterskog programa 

III.III. Izrada opisa posla volontera 

III.IV. Pronalaženje volontera 

III.V. Odabir volontera 

III.VI. Uključivanje volontera i edukacija 

III.VII. Supervizija i praćenje volontera 

III.VIII. Evaluacija volonterskog programa i rada volontera 

III.IX. Nagrađivanje volontera 

III.X. Stvari o kojima se manje priča 

IV. 4. OSPOSOBLJAVANJE VOLONTERA ZA INTERVENTNI TIM 

IV.I. Pružanje prve pomoći (autor Antonio Gužvinec) 

IV.II. Koordinacija i komunikacija na terenu 

(autorica Barbara Prprović) 

IV.II. Pružanje psihosocijalne podrške u kriznoj situaciji 

(autorica Vlatka Vincetić) 

IV.IV. Organizacija smještaja u kriznim situacijama - postavljanje 

šatora (autor Antonio Gužvinec) 

IV.V. Opskrba vodom u katastrofama (autor Kristijan Valkaj) 

IV.VI. Služba traženja (autorica Barbara Prprović) 

IV.VII. Spašavanje iz vode (autor/ica....) 

POPIS KORIŠTENE LITERATURE I IZVORA 

ZAHVALE

PREDGOVOR 

U Europi svake godine volontira gotovo 

100 milijuna odraslih osoba. Korist od 

volontiranja za zajednicu jest u jačanju 

osjećaja povjerenja, solidarnosti i uzajamnosti 

među građanima te u stvaranju 

mogućnosti za aktivno sudjelovanje. 

Sa stajališta volontera, volonterski 

rad osigurava važne prilike za različite 

oblike učenja koje volonterima mogu 

povećati konkurentnost na tržištu rada. 

Volontiranje omogućava razvoj vještina 

timskog rada i komunikacije, inicijative 

i sposobnosti donošenja odluka, stjecanje 

novih znanja i vještina, uspostavljanje 

novih kontakata i širenje društvene 

mreže te jačanje osjećaja pripadnosti 

zajednici. 

Prema izvješću Ministarstva za demografiju, 

obitelj, mlade i socijalnu politiku 

za 2017. godinu u Hrvatskoj je volontiralo 

nešto više od 47 tisuća osoba koje 

su ostvarile nešto više od 2,6 milijuna 

volonterskih sati, što pokazuje da volonteri 

u Hrvatskoj predstavljaju malo više 

od 1% stanovništva. Volonterstvo, iako 

jedan od najčešćih oblika građanskog 

aktivizma, nije uopće zastupljeno u 

školskom kurikulumu niti mu se posvećuje 

sustavna pozornost. Programi 

koji u školama postoje rezultat su 

individualnih napora učitelja i profesora 

koji prepoznaju značaj volonterstva i 

njegovu korist za zajednicu i učenike te 

i sami taj posao odrađuju volonterski. 

Ideja za projekt Za zajednicu nastala je 

2016. godine nakon sudjelovanja volontera 

interventnog tima Gradskog društva 

Crvenog križa Čakovec u pomaganju 

migrantima tijekom migrantske krize u 

Opatovcu, tranzitnom centru Slavonski 

Brod i na području Međimurske županije. 

Da bi mogli odgovoriti na pozive 

na uključivanje, GDCK Čakovec tražio 

je suradnju Srednje škole Čakovec 

i njezinih učenika koji se obrazuju 

za medicinska zanimanja da se kao 

volonteri uključe u interventni tim. Iako 

su društva Crvenog križa u to vrijeme 

odigrala vrlo značajnu ulogu i bila 

pohvaljena za organiziranost i brzinu 

reakcije, sami volonteri rekli su kako 

nisu bili pripremljeni na ono što ih je 

čekalo. Nekima je nedostajalo formalnog 

treninga, nekima upute što i kako 

raditi, nekima podrška nakon završetka 

volonterskog posla. Gledajući lokalne 

potrebe za intervencijama u slučaju 

kriza, nije na odmet spomenuti kako 

je Međimurje područje koje je sa svih 

strana omeđeno rijekama i poplave nisu 

neobična pojava. 

U slučaju prirodnih katastrofa i kriznih 

situacija veliku ulogu u pomoći pogođenom 

stanovništvu, uz nadležne institucije, 

imaju volonteri. Radi povećanja 

učinkovitosti, ali i zaštite volontera od 

mogućih opasnosti za njihovo zdravlje i 

život, nužna je priprema za intervenciju. 

Cilj projekta Za zajednicu - Volonterski 

interventni timovi bio je uspostava funkcionalnih 

volonterskih kriznih timova 

razvojem kvalitetnog i održivog volonterskog 

programa i programa školskog 

volontiranja te promicanje vrijednosti 

volonterstva i značaja volonterskog 

rada za lokalnu zajednicu u izvanrednim 

situacijama.

Projekt Za zajednicu - Volonterski interventni 

timovi zajednički su osmislili i 

proveli ACT Grupa, koja se bavi razvojem 

volonterstva i vodi Volonterski 

ured Međimurja, Gradsko društvo 

Crvenog križa Čakovec unutar kojeg 

djeluju volonterski interventni timovi 

i Srednja škola Čakovec koja, između 

ostalog, mlade obrazuje za medicinska 

zanimanja. 

Projektom je okupljeno i osposobljeno 

20 mladih za rad u volonterskom 

interventnom timu, osigurana im je 

puna oprema te su tijekom godine 

dana bili intenzivno uključeni u volonterske 

aktivnosti tima. Sustavan rad 

s grupom mladih osposobio ih je za 

krizne intervencije u kojima se od njih 

očekuje da djeluju kao tim, slijede upute 

koordinatora, nose se sa stresnim, a 

nerijetko i opasnim situacijama te da 

budu učinkoviti u pomoći onima koji su 

krizom pogođeni. 

U ovom priručniku korišteni su izrazi 

napisani u muškom rodu, a odnose se 

kao neutralni na sve osobe, neovisno o 

njihovu spolu i rodu. 

Priručnik je namijenjen koordinatorima 

volontera koji rade s interventnim timovima 

unutar društava Crvenog križa kao 

svojevrsni vodič za okupljanje, osposobljavanje 

i rad s volonterima interventnog 

tima. U njemu su obuhvaćene 

osnovne informacije o menadžmentu 

volontera i opća znanja koje bi svaki 

član interventnog tima, pa time i koordinatori 

volontera, morao usvojiti. Uz 

to, predstavljen je model okupljanja i 

rada s mladima kao i naučene lekcije 

koje su koordinatori volontera i ostali 

članovi projektnog tima sakupili kroz 18 

mjeseci provedbe projekta Za zajednicu. 

Svjesni smo činjenice kako ne postoji 

recept koji će jednoznačno odgovarati 

u svim zajednicama i situacijama, ali sa 

željom da i drugim društvima i srednjim 

školama omogućimo korištenje našeg 

modela i učenje iz onog što se nama 

pokazalo kao dobra praksa, predstavljamo 

vam Za zajednicu - Priručnik za 

koordinatore volontera interventnih 

timova. 

Margareta Mihalic, voditeljica projekta

Europska unija 

“Zajedno do fondova EU” 

Vlada Republike Hrvatske 

Ured za udruge 

Projekt Za zajednicu - Volonterski interventni timovi sufinancirali su Europska unija 

iz Europskog socijalnog fonda i Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske. 

Naziv projekta: 

Za zajednicu - Volonterski interventni timovi 

Nositelj projekta: 

ACT Grupa 

Partneri na projektu: 

Gradsko društvo Crvenog križa Čakovec 

Srednja škola Čakovec 

Trajanje projekta: 1.kolovoza 2017. - 31. siječnja 2019. 

Mjesto provedbe: Međimurska županija 

Ukupna vrijednost projekta: 928.292,92 kn 

Za više informacija o projektu obratite se ACT Grupi: 

adresa: Dr. Ivana Novaka 38, Čakovec 

tel: 040/390-047 

e-mail: info@act-grupa.hr 

web stranica: act-grupa.hr 

Za više informacija o EU fondovima posjetite mrežne stranice Ministarstva 

regionalnoga razvoja i fondova Europske unije: 

www.strukturnifondovi.hr.

ZAŠTO 

VOLONTIRATI 

U INTERVENTNOM 

TIMU CRVENOG 

KRIŽA?

ZAŠTO VOLONTIRATI U INTERVENTNOM 

TIMU CRVENOG KRIŽA? 

Volonterstvo predstavlja slobodni izbor 

brige i pomoći za drugoga, za zajednicu, 

za boljeg sebe. Humana djela koja 

činimo kako bismo napravili promjenu 

za sebe ili za druge od posebnog su 

značaja u situacijama kada su ugroženi 

zdravlje, sloboda ili način života većeg 

broja ljudi. 

U rujnu 2015. godine 654 224 migranata 

ušlo je u područje Republike 

Hrvatske. Hrvatski Crveni križ, njegovi 

iskusni volonteri, članovi interventnih 

timova i zaposlenici poslani su na 

pogođena područja kako bi, u suradnji 

s ostalim domaćim i međunarodnim 

organizacijama, pomogli u koordinaciji 

humanitarnog zbrinjavanja izbjeglica. 

Ovaj je događaj u Hrvatskoj, ali i u cijeloj 

Europi, nazvan izbjegličkom krizom 

te se, prema svojoj definiciji, smatra 

kriznom situacijom. 

Svoje vještine i sposobnosti reagiranja 

u izvanrednim situacijama Hrvatski 

Crveni križ pokazao je 2014. godine 

tijekom poplava koje su zadesile područje 

istočne Slavonije. Isto tako, veliki 

značaj Hrvatskog Crvenog križa vidljiv 

je tijekom Domovinskog rata kada je 

prikupljeno više od milijun doza krvi, 

pogođenom stanovništvu distribuirano 

više od 300 milijuna kilograma hrane 

te je za više od 250 000 prognanih 

osoba osigurana psihosocijalna 

podrška. Osim toga, važan doprinos 

imao je Nacionalni ured Službe traženja 

Hrvatskog Crvenog križa koji je spojio 

više od 23 000 razdvojenih članova 

obitelji i omogućio njihovo komuniciranje 

te pomagao zarobljenicima prilikom 

teških trenutaka razmjene zarobljenika i 

oporavka od traume. 

Kako bi se mogli obrazovati i pripremati 

za uključivanje u aktivnosti pripreme, 

odgovora i oporavka koje Hrvatski 

Crveni križ provodi prije, tijekom i nakon 

kriznih situacija, najprije moramo 

razumjeti njegovu povijest i temeljna 

načela djelovanja. Naime, prva edukacija 

koju svaki volonter Crvenog križa 

prolazi jest osnovni stupanj edukacije 

Crvenog križa koji sadrži teme povijesti 

Međunarodnog pokreta Crvenog križa 

i temeljna načela na kojima Pokret 

počiva. 

Povijest Crvenog križa 

Međunarodni pokret Crvenog križa i 

Crvenog polumjeseca nastao je upravo 

u kriznoj situaciji, u ratom pogođenom 

Solferinu (sjeverna Italija) gdje su se 

sukobile vojske Napoleona III. i Franje 

Josipa I. Tijekom 24. lipnja 1859. godine 

Jean-Henry Dunant, svjedok bitke, 

uvidio je kako su ranjenici na bojnom 

polju ostali bez liječničke pomoći, vode 

i hrane te je, u suradnji s mještanima, 

organizirao pomoć ranjenim vojnicima 

austrijskih, talijanskih i francuskih 

snaga. 

10 ZAŠTO VOLONTIRATI U INTERVENTNOM TIMU CRVENOG KRIŽA?

Jean-Henry Dunant, 

utemeljitelj Crvenog križa 

(08.05.1828.-30.10.1910.) 

Važan događaj u povijesti Crvenog 

križa bila je Međunarodna konferencija 

u Ženevi (1863.), koja je okupila predstavnike 

16 država i 4 organizacije. Na 

Konferenciji je usvojeno 10 rezolucija 

koje predstavljaju temelj djelovanja 

Međunarodnog Crvenog križa (danas 

poznatog kao Međunarodni pokret 

Crvenog križa i Crvenog polumjeseca). 

Rezolucijama se također prihvatio znak 

crvenog križa na bijeloj podlozi kao znak 

raspoznavanja društava za pružanje 

pomoći ranjenim vojnicima. 

Pružajući pomoć, Dunant se vodio 

mišlju kako su svi ljudi braća te nije 

birao koje će vojnike spasiti, a koje ne. 

Pomoć se pružala svima, bez obzira na 

to kojoj su strani u sukobu pripadali. 

Strahoviti prizori patnje i bola 40 000 

ranjenih vojnika ukazali su na potrebu 

za pružanjem prve pomoći. Patnja kojoj 

je svjedočio na bojnom polju potaknula 

je Dunanta na pisanje knjige Sjećanje 

na Solferino u kojoj je istaknuo potrebu 

osnivanja društava za pomoć. U vrijeme 

mira, društva bi radila na obrazovanju 

dobrovoljaca za pomoć vojnim sanitetskim 

službama u ratu. Na temelju njegove 

knjige, zajedno s još četvoricom 

istomišljenika, osnovao je Međunarodni 

odbor za pomoć ranjenicima (1863.) koji 

je kasnije preimenovan u Međunarodni 

odbor Crvenog križa (1876.). 

U znak počasti 

Jeanu-Henryju Dunantu, 

kojeg smatramo 

utemeljiteljem 

Međunarodnog pokreta 

Crvenog križa i Crvenog 

polumjeseca, 08. svibnja 

obilježavamo Svjetski dan 

Crvenog križa i Crvenog 

polumjeseca. 

Pokret se od njegovog osnivanja pa do 

danas temeljio na ideji da humanitarno 

i medicinsko osoblje na bojištu predstavlja 

neutralnu stranu koja, u svakoj 

situaciji, pomoć pruža prema načelu 

hitnosti, svima, bez obzira na rasu, 

vjeru, nacionalnost ili spol. S obzirom 

da je medicinskom osoblju potrebno 

osigurati sigurnost i adekvatno radno 

ZAŠTO VOLONTIRATI U INTERVENTNOM TIMU CRVENOG KRIŽA? 

11

Važni datumi i događaji u povijesti Crvenog križa: 

Ženevske konvencije revidirane su i dopunjavane (od 1864. do 1949. 

godine) tako da danas govorimo o četiri Ženevske konvencije iz 

1949. godine: 

I. – za poboljšanje položaja ranjenika i bolesnika u oružanim 

snagama u ratu 

II. – za poboljšanje položaja ranjenika, bolesnika i brodolomaca 

oružanih snaga na moru 

III. – o postupanju s ratnim zarobljenicima 

IV. – o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata 

1965. godine usvojeno je sedam temeljnih načela Pokreta, u 

njihovom današnjem obliku, a 1986. godine ugrađeni su u Statut 

Međunarodnog pokreta Crvenog križa i Crvenog polumjeseca (koji je 

tim Statutom i dobio svoje današnje ime) 

1977. godine usvojeni su Dopunski protokoli Ženevskim konvencijama 

iz 1949. godine: 

I. – o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba 

II. – o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukob 

okruženje, pokazala se potreba za 

jasnim isticanjem osoblja na terenu 

kako ne bi postali mete vojnih sukoba. 

U tu je svrhu 1864. usvojena I. Ženevska 

konvencija i prihvaćen je simbol crvenog 

križa na bijeloj podlozi kao znak 

raspoznavanja i zaštite sanitetskih 

službi oružanih snaga i dobrovoljnih 

društava koja pomažu tim sanitetskim 

službama u zbrinjavanju ranjenika i 

bolesnika u vrijeme rata. Ovaj je simbol 

postao prepoznatljiv znak neutralne 

zaštite u sukobima, ali i humanitarnog 

djelovanja organizacije u razdobljima 

mira. Diljem svijeta znak crvenog križa 

prepoznaje se na zgradama, vozilima 

i radnoj odjeći kao simbol najveće 

svjetske humanitarne organizacije, a 

upotrebljava se kao: 

•• 

simbol zaštite u oružanim sukobima 

s obzirom da se osobe, medicinske 

ustanove ili njihova prijevozna 

sredstva ne smiju napadati jer su 

pod zaštitom Ženevske konvencije i 

njihovih Dopunskih protokola; 


•• 

simbol pripadnosti koji služi 

raspoznavanju i povezivanju osoba, 

ustanova ili prijevoznih sredstava 

s Crvenim križom u mirnodopskim 

vremenima, ali i tijekom izvanrednih 

situacija. 

Osim znaka crvenog križa, priznati simboli 

Međunarodnog pokreta Crvenog 

križa i Crvenog polumjeseca jesu crveni 

polumjesec ili crveni kristal na bijeloj 

podlozi. Svi simboli zaštićeni su od 

zlouporabe 

Koordinator volontera 

mora voditi brigu o tome 

da je znak Crvenog križa 

vidljiv tijekom volonterskih 

akcija i intervencija. 

upravo zbog njihova značenja i simbolike 

nade u kriznim situacijama. Danas Međunarodni pokret djeluje 

u trima sastavnicama koje svoj rad 

temelje na promicanju temeljnih 

načela Pokreta, pripremi i odgovoru na 

katastrofe te zaštiti zdravlja i skrbi o 

zajednici. Pokret se smatra najstarijom 

svjetskom humanitarnom organizacijom, 

a broji više od 115 milijuna članova 

u skoro svim zemljama svijeta. 

Crveni križ najstariji je simbol 

Pokreta. 

Crveni kristal predstavlja 

neutralni emblem za one 

zemlje koje se protive 

simbolima križa ili 

polumjeseca zbog njihova 

religijskog značaja. 

Crveni polumjesec je simbol 

koji u većini muslimanskih 

zemalja zamjenjuje simbol 

Crvenog križa 

Volonterima 

je potrebno usaditi 

vrijednosti poštivanja 

znaka i simbola 

Crvenog križa te na 

taj način spriječiti 

njihovu zlouporabu ili 

omalovažavanje. 

Slika: Simboli Međunarodnog pokreta 

Crvenog križa i Crvenog polumjeseca 


13

Međunarodni odbor 


Međunarodna federacija 

društava Crvenog križa 

i Crvenog polumjeseca 

Nacionalna društva 

Crvenog križa i 

Crvenog polumjeseca 

Slika: Sastavnice Međunarodnog pokreta Crvenog križa 

Misli vodilje Pokreta Inter arma Caritas 

(Milosrđe u ratu) i Per humanitatem ad 

pacem (Putem humanosti k miru) zajedno 

izražavaju njegove ideale i ciljeve: 

zaštita života, sprječavanje i olakšavanje 

patnji i bolesti, zaštita i unapređenje 

zdravlja i socijalne zaštite, dobrovoljni 

rad i razvijanje osjećaja humanosti, 

solidarnosti i tolerancije prema svima 

kojima je pomoć potrebna. 

Savjet iz prakse: 

Prije svake aktivnosti u 

kojoj su volonteri obilježeni 

simbolima Crvenog križa 

potrebno ih je podsjetiti da 

se prilikom nošenja obilježja 

ne smiju nedolično ponašati 

(npr. piti alkoholna pića) jer 

njihovo ponašanje u službenoj 

odjeći zapravo predstavlja 

ponašanje cijele organizacije 

Crvenog križa. Naime, osobe 

koje promatraju volontere 

ne vide volonterku kao 

Petru Petrić, već vide samo 

volonterku Crvenog križa. U 

tom trenutku promatrači o 

cijeloj organizaciji prosuđuju 

kroz Petrino ponašanje. 


Crveni križ u Republici 

Hrvatskoj 

Hrvatski Crveni križ nacionalno je 

društvo Crvenog križa koje samostalno 

djeluje na teritoriju Republike Hrvatske, 

sa svrhom promicanja i ostvarivanja 

humanitarnih ciljeva i programa od 

opće koristi. Sastoji se od 111 općinskih 

i gradskih te 20 županijskih društava 

Crvenog križa. Osnovna su područja 

djelovanja Hrvatskog Crvenog križa 

promicanje temeljnih načela Pokreta 

Crvenog križa i humanitarnih vrijednosti 

putem zdravstvenih i socijalnih 

programa te promicanje humanitarnih 

ciljeva i provedba akcija od opće koristi 

za život građana. 

Prva pomoć tradicionalna je djelatnost 

Crvenog križa čiji je cilj kontinuiranom 

edukacijom osposobiti što veći broj 

građana za pružanje prve pomoći u 

svim situacijama ozljeda i naglo nastupajućih 

bolesti. Samo pravodobno i 

na pravilan način pružena prva pomoć 

smanjuje trajanje liječenja, sprečava ili 

ublažava invaliditet, a nerijetko spašava 

i život. 

Dobrovoljno darivanje krvi u Republici 

Hrvatskoj utemeljio je upravo Hrvatski 

Crveni križ koji je 25. listopada 

1953. godine organizirao prvu akciju 

dobrovoljnog darivanja krvi u Sisku. 

Svaka akcija davanja krvi provodi se 

i organizira prema načelima anonimnosti, 

dobrovoljnosti, besplatnosti i 

solidarnosti. 

Aktivnosti educiranja građanstva o 

postupcima pružanja prve pomoći, organiziranja 

akcija dobrovoljnih davanja 

krvi i preventivne aktivnosti usmjerene 

Važni datumi i događaji: 

08.05. 

Svjetski dan Crvenog križa i 

Crvenog polumjeseca 

08.-15.08. 

Tjedan Crvenog križa 

14.06. 

Svjetski dan darivatelja krvi 

10.09. 

Svjetski dan prve pomoći 

14.-21.09. 

Tjedan borbe protiv 

tuberkuloze 

25.10. 

Dan dobrovoljnih darivatelja 

krvi (u Hrvatskoj) 

08.-15.12. 

Tjedan solidarnosti 

na borbu protiv različitih bolesti predstavljaju 

program zaštite i unapređivanja 

zdravlja opće populacije koji svako 

društvo Crvenog križa u Hrvatskoj 

redovito provodi. Osim zdravstvenih 

programa, važni su i socijalni programi 

kojima djelatnici i volonteri opskrbljuju 

socijalno deprivirane članove društva 

namirnicama i ostalim potrepštinama, 

ali ih isto tako uključuju u aktivnosti 

usmjerene na integraciju u šire društvo. 


15

Neka društva Crvenog križa u Hrvatskoj 

provode i programe spašavanja života 

na vodi i ekološke zaštite te izvršavaju 

sljedeće zadatke: osposobljavanje spasilaca, 

instruktora i voditelja spasilačkih 

postaja, obnovu znanja i praktičnih 

vještina spasilaca, postupak procjene 

rizika na kupalištima, aktivnosti vezane 

za povećanje razine sigurnosti turista, 

aktivnosti vezane uz zaštitu podmorja 

i priobalja te djelovanje u izvanrednim 

situacijama. 

Djelovanje u izvanrednim situacijama 

u Hrvatskom Crvenom križu i njegovim 

društvima nije vezano samo uz spašavanje 

života na vodi. Priprema i odgovor 

na krize, kao što smo vidjeli u povijesti 

Crvenog križa, temeljna su zadaća svih 

društava s obzirom na prvobitnu svrhu 

Crvenog križa – ublažavanje ljudske 

patnje u kriznim situacijama. Temeljne 

djelatnosti razlikuju se s obzirom na 

fazu djelovanja u izvanrednim situacijama. 

U Hrvatskoj društva Crvenog 

križa osposobljavaju operativne snage 

te ih opremaju za djelovanje u kriznim 

situacijama. Osim toga, educira se 

i stanovništvo kako bi građani svih 

dobnih skupina bili pripremljeni na krizu 

i njezine posljedice. Na taj način povećava 

se otpornost zajednice na krizne 

događaje te ove aktivnosti spadaju u 

fazu pripreme na krizne situacije. 

Zadaća Crvenog križa u kriznim situacijama 

jest ublažavanje patnji smanjenjem 

štetnih posljedica za osobe pogođene 

krizom te osiguravanje podrške 

ostalim operativnim snagama. Nakon 

procjene situacije na terenu i potreba 

koje proizlaze iz nje, volonteri Crvenog 

križa, ovisno o situaciji, provode mjere 

zaštite, pomoći i saniranja posljedica: 

1. podrška pri evakuaciji stanovništva 

pogođenog kriznom situacijom 

2. organizacija smještajnih kapaciteta 

na sigurnim lokacijama te 

organizacija prehrane i ostale 

humanitarne pomoći za pogođeno 

stanovništvo i pripadnike 

operativnih snaga 

3. podrška zdravstvenim institucijama 

u provođenju aktivnosti zaštite 

života i zdravlja 

4. pružanje psihosocijalne podrške 

stanovništvu pogođenom 

kriznom situacijom i pripadnicima 

operativnih snaga, briga o ranjivim 

skupinama 

5. aktivnosti Službe traženja, odnosno 

povezivanje razdvojenih članova 

obitelji 

6. podrška u poboljšanju sanitarnih 

uvjeta i promocija higijene 

7. organizacija izvanrednih akcija 

darivanja krvi 

8. podrška operativnim snagama 

Civilne zaštite u spašavanju iz vode 

9. sudjelovanje u informiranju lokalnog 

stanovništva o kriznoj situaciji i 

poduzetim aktivnostima. 

Ono što karakterizira fazu odgovora na 

krizne situacije odnosi se na atmosferu 

neizvjesnosti, stresa i snažnih osjećaja 

straha, gubitka i patnje. Upravo u takvim 

situacijama pravovremena i kvalitetna 

pomoć znači brži oporavak, kako pogođenog 

stanovništva, tako i samih volontera 

koji u kriznim situacijama postaju 

oslonac i izloženi su mnogim rizičnim 

situacijama. Znak Crvenog križa igra 


veliku ulogu u oporavku tijekom i nakon 

krizne situacije. On predstavlja ne samo 

neutralnu zaštitu, već i nadu i vjerovanje 

u pomoć i podršku te naposljetku nadu 

u bolje sutra. Upravo iz tog razloga znak 

se koristi u mirnodopskom i ratnom razdoblju 

kako bi ostao sveprisutan i kako 

bi se njegova poruka neprestano širila. 

U svom radu na terenu i u redovnim 

aktivnostima volonteri, članovi i zaposlenici 

Crvenog križa, osim simbola 

Crvenog križa, dijele i ista temeljna 

načela Pokreta: 

•• 

HUMANOST 


Crvenog polumjeseca, nastao u želji 

da bez diskriminacije pruža pomoć 

svim ranjenicima na bojnom polju, 

nastoji u svim prilikama spriječiti 

i ublažiti ljudsku patnju. Svrha je 

Pokreta zaštita života i zdravlja 

te osiguranje poštivanja ljudske 

osobe. On promiče uzajamno 

razumijevanje, prijateljstvo, 

suradnju i trajan mir među svim 

narodima. 

•• 

NEPRISTRANOST 

Pokret ne pravi razliku s obzirom na 

nacionalnu, rasnu, vjersku, klasnu 

ili političku pripadnost pojedinca, 

već nastoji ublažiti njegove 

muke, isključivo vodeći računa 

o njegovim potrebama, dajući 

prednost najhitnijim slučajevima 

unesrećenih. 

•• 

NEUTRALNOST 

Kako bi očuvao povjerenje svih, 

Pokret se ne opredjeljuje u 

neprijateljstvima i ne upušta se u 

rasprave političke, rasne, vjerske ili 

ideološke prirode. 

•• 

NEOVISNOST 

Pokret je neovisan. Nacionalna 

društva, iako su pomoćna tijela 

humanitarnih službi svojih vlada 

i podvrgnuta zakonima svojih 

zemalja, moraju očuvati svoju 

autonomiju kako bi u svako doba 

mogla djelovati u skladu s načelima 

Pokreta. 

•• 

DOBROVOLJNOST 

Pokret je dobrovoljan i ne pokreće 

ga želja za dobitkom. 

•• 

JEDINSTVO 

U svakoj zemlji može postojati 

samo jedno društvo Crvenog 

križa ili Crvenog polumjeseca. 

Ono mora biti dostupno svima i 

provoditi humanitarnu djelatnost na 

cjelokupnom teritoriju. 

•• 

UNIVERZALNOST 


Crvenog polumjeseca, u kojem sva 

društva imaju jednaki položaj i dijele 

jednaka prava i dužnosti uzajamnog 

pomaganja, svjetski je pokret. 

Tijekom faze oporavka nakon krize djelatnici 

i volonteri Crvenog križa nastoje 

što je brže moguće osigurati obavljanje 

redovnih aktivnosti građana pogođenih 

kriznom situacijom. Osim toga, saniraju 

se štetne posljedice, kako fizičke (zagađanje, 

vlaga, nedostatak namirnica i 

ostalih potrepština na terenu), tako i 

one psihološke, pružanjem psihosocijalne 

podrške stradalom stanovništvu. 


17

Operativne snage 


Operativne snage Hrvatskog Crvenog 

križa čine krizni stožeri, interventni 

timovi i timovi podrške. 

Timovi podrške sastoje se od volontera i 

zaposlenika Crvenih križeva koji su završili 

osnovni stupanj edukacije Crvenog 

križa i osnovni tečaj prve pomoći. 

Interventni timovi sastoje se od članova 

koji su, osim osnovnih stupnjeva edukacije, 

stekli znanja iz psihosocijalne 

podrške, službe traženja, organizacije 

prikupljanja i podjele humanitarne 

pomoći, organizacije privremenog smještaja, 

upravljanja osnovnom tehničkom 

opremom te osnovnih znanja logistike. 

Ukoliko član interventnog tima prođe 

naprednu obuku iz nekog od ovih 

područja, može postati članom specijalističkog 

interventnog tima. 

Svi timovi opremljeni su službenom 

odjećom i opremom sukladno njihovim 

zadaćama, a svoje znanje i vještine 

usavršavaju na treninzima, sastancima, 

edukacijama i pokaznim vježbama 

koje društva Crvenog križa, ali i ostali 

sudionici sustava zaštite i spašavanja, 

organiziraju diljem Hrvatske. 

Hrvatski Crveni križ u 

Međimurju 

Prva organizacija Crvenog križa u 

Međimurju osnovana je 1945. godine 

u gradu Čakovcu nakon konstituirajuće 

sjednice održane 9. kolovoza. Rad organizacije 

se od 1945. do 1991. godine 

odnosi na zdravstveno osvješćivanje 

građana, osposobljavanje zdravstvenih 

i sanitetskih djelatnika, rad s mladima 

te rad na planu socijalne skrbi. U razdoblju 

Domovinskog rata Crveni križ 

Čakovec imao je veliku ulogu u skrbi 

o zarobljenicima, ranjenicima, prognanima 

i izbjeglicama bez obzira jesu li 

bili civili ili vojnici. Organizirao je sakupljanje 

i podjelu humanitarne pomoći 

te dobrovoljno davanje krvi i masovnu 

edukaciju građanstva o pružanju prve 

pomoći. Tijekom ratnih godina organizacija 

je ostvarila suradnju s brojnim 

humanitarnim udrugama, pa tako i s 

bavarskim Crvenim križem u Augsburgu 

i Schwabmünchenu, što je omogućilo 

slanje pomoći u ratom zahvaćena područja 

cijele Hrvatske. 

Hrvatski Crveni križ - Gradsko društvo 

Crvenog križa Čakovec (GDCK Čakovec) 

i dalje djeluje u službi građana čitavog 

Međimurja putem socijalnih, zdravstvenih 

i humanitarnih djelatnosti. Njihovi 

interventni timovi, sastavljeni od mladih 

članova, polaznika medicinskog smjera 

Srednje škole Čakovec, poznati su po 

stručnosti i profesionalnosti te ih se 

redovito poziva na važna događanja 

diljem Hrvatske. Tijekom migrantske 

krize pet manjih interventnih timova iz 

Čakovca poslano je u Slavonski Brod 

gdje su danonoćno pružali pomoć 

i podršku migrantima, ali i drugim 


Prema istraživanjima 

Strategije Ujedinjenih naroda za 

smanjenje rizika od katastrofa (UNISDR), 

jedna kuna uložena u smanjenje rizika od 

katastrofa, što znači i u edukaciju volontera, donosi 

uštedu od sedam kuna prilikom smanjenja štete u 

kriznoj situaciji. Ipak, socijalna vrijednost volontiranja 

veća je čak i od ekonomske. Volonteri ulažu svoje vrijeme, 

vještine, znanja, talente i volju, očekujući zauzvrat jako malo. 

Važno je prepoznati njihov doprinos te ih poticati, isticati 

vrijednost njihovog doprinosa i odati priznanje za njihov rad. 

Pojedinačni volonteri, kao i organizirane skupine volontera, 

mogu ponuditi obilje vještina i resursa koji se mogu 

koristiti prije, za vrijeme i nakon krizne situacije. 

IZVOR: United Nations Volunteers (2009) Laws ans 

Policies Affecting Volunteerism Since 2001 

volonterima. Osim kriznih situacija, 

rado se odazivaju i na kulturne manifestacije 

pa već tradicionalno osiguravaju 

prvu pomoć na kulturnoj manifestaciji 

Porcijunkulovo u Čakovcu te na glazbenom 

festivalu Sea Star Festival u 

Umagu. Članovi interventnih timova 

GDCK-a Čakovec svojim aktivnostima 

svakodnevno promiču volonterstvo 

uključivanjem u brojna događanja koja 

za cilj imaju osvještavanje građanstva o 

zdravstvenim i socijalnim problemima. 

Model rada s mladim članovima interventnog 

tima koji imaju medicinsko 

znanje u Međimurskoj se županiji 

pokazao iznimno dobar te se projektom 

Za zajednicu - Volonterski interventni 

timovi nastojao učvrstiti, ali i poboljšati. 

S obzirom da su prije implementacije 

projekta timovi prolazili samo osnovne 

stupnjeve edukacije, ovim smo projektom 

uključili i učenike koji ne pohađaju 

medicinski smjer škole te na taj način 

proširili mogućnosti za uključivanje u 

interventni tim čiji su članovi u konačnici 

usvojili znanja i vještine iz svih 

područja edukacije interventnih timova. 

Na taj način član interventnog tima više 

ne mora biti medicinske struke kako bi 

uspješno pružao prvu pomoć. 


19

I. 

ZA KOORIDNATORE VOLONTERA: 

O KRIZAMA, VOLONTERIMA I 

INTERVENTNIM TIMOVIMA 

Volontiranje je dobrovoljna, altruistična 

aktivnost u kojoj pojedinac ili grupa, 

volonter/i, rade za korist drugog ili 

zajednice, ali bez mogućnosti da za svoj 

rad ostvare financijske ili materijalne 

koristi. Snaga je volontiranja u nesebičnom 

davanju gdje oni koji su u potrebi 

dobivaju pomoć zajednice. Poznato je 

da volontranje omogućuje razvoj vještina 

i znanja, usmjereno je promicanju 

dobrote i poboljšanju kvalitete života. 

Volontiranje je postojalo oduvijek; 

otkada je zajednice, pojedinci ili grupe 

u nevolji i potrebi okretali bi se onima 

koji su im bili najbliži. Pomoć je stizala 

od obitelji, ponekad od susjeda, a u velikom 

broju slučajeva i od članova zajednice 

koje prije nisu upoznali. Potreba 

pomaganja u nevolji jače je izražena 

u kolektivističkim društvima, no iako 

se moderna društva odmiču prema 

individualizmu, potreba pomaganja nije 

nestala. 

U Hrvatskoj volontiranje je uređeno 

Zakonom o volonterstvu 1 . Formalno 

volontiranje, kakvim se bavi Zakon, 

definira postojanje tri strane: 

•• 

•• 

•• 

VOLONTER - osoba koja dobrovoljno 

ulaže slobodno vrijeme, svoje 

znanje ili vještine za dobrobit druge 

osobe ili za zajedničku dobrobit, bez 

da za svoj rad bude materijalno ili 

financijski nagrađena 

ORGANIZATOR VOLONTIRANJA 

- neprofitna organizacija 2 koja 

organizira volonterski rad i 

osigurava prava volonteru 

KORISNIK VOLONTIRANJA - fizička 

ili pravna osoba koja prima usluge 

volontera 

Volontiranje u kojem ne postoji organizator 

volontiranja kao pravna osoba, 

već se radi o pojedincu ili neformalnoj 

skupini građana koja je prepoznala 

problem te ga kao volonteri rješavaju 

(ili se radi nekoj drugoj vrsti pomoći, 

povremenoj ili svakodnevnoj, kao što 

je pomoć članovima obitelji, ali ne i 

obavljanje kućanskih poslova ili drugih 

zadataka koje članovi obitelji imaju, 

ili pomoć susjedima) naziva se neformalnim 

volontiranjem. Iako se Zakon 

o volonterstvu ne bavi neformalnim 

volontiranjem, ono nije protuzakonito 

ni manje vrijedno, štoviše, vrlo je često 

i korisno za zajednicu. Zbog svog 

1 Zakon o volonterstvu (NN 58/07, 22/13) 

2 Djelovati kao organizatori volontranja, 

prema Zakonu o volonterstvu (NN 58/07. 

22/13) imaju pravo: udruge, zaklade i 

fundacije, ustanove i sve druge pravne osobe 

iz čijeg osnivačkog akta proizlazi da nisu 

osnovane s ciljem stjecanja dobiti (neprofitne 

pravne osobe). 

ZA KOORIDNATORE VOLONTERA: O KRIZAMA, VOLONTERIMA I INTERVENTNIM TIMOVIMA 

21

neformalnog karaktera i nepostojanja 

organizatora volontiranja, u slučajevima 

neformalnog volontiranja nema organizacije 

koja će osigurati ostvarivanje 

volonterskih prava, brojati volonterske 

sate i ispisivati volonterske knjižice. 

Iako volonteri za svoj rad nisu plaćeni, 

koristi od volontiranja koje pojedinac 

može imati vrlo su široke i obuhvaćaju 

osobni razvitak, zadovoljstvo, umrežavanje, 

putovanja, prilike za učenje i 

napredovanje. Koristi od volontiranja 

za zajednicu su u razvoju društva kao 

demokratskog, aktivnog građanstva, 

povezane zajednice koja brine za one u 

potrebi. 

I.I. Krizne situacije 

Da bismo od volontera napravili člana 

volonterskog interventnog tima, započet 

ćemo s definicijama kriznih situacija. 

Što prije volonter shvati da će njegova 

služba uključivati volontiranje u situacijama 

koje su potencijalno opasne, koje 

potencijalno ugrožavaju njegov život i 

zdravlje, zahtijevaju određeno znanje, 

vještine predanost i odgovornost, time 

će kandidati za interventni tim odraditi 

kvalitetniju autoselekciju. 

Kriza je svaki neočekivani ili iznenadni 

događaj, odnosno opasna situacija koja 

negativno utječe na pojedinca ili veće 

skupine ljudi: njihov život i zdravlje, 

društvenu stabilnost, gospodarske 

djelatnosti, politiku. 

Nesreće, hitne i izvanredne situacije, 

krize i katastrofe slični su, ali ne i isti 

događaji. 

Pojednostavljeno, kada se dogodi nešto 

loše, to možemo zvati krizom, kriznom 

situacijom, opasnošću ili nesrećom. 

Poželjno je osnovno poznavanje razlika 

između izvanrednih situacija, velikih 

nesreća i katastrofa, jer za sobom nosi 

procedure koja služba i s kojim vlastima 

ulazi prva u rješavanje situacija, tko se 

ima pravo pojaviti i pomagati. Detaljnije 

opise moguće je pronaći u zakonu 

koji regulira, organizira i ovlašćuje 

sudionike, operativne snage i građane 

pri zaštiti i spašavanju ljudi, životinja, 

materijalnih i kulturnih dobara i okoliša 

u velikim nesrećama i katastrofama i 

otklanjanja posljedica terorizma i ratnih 

razaranja, odnosno u Zakonu o sustavu 

civilne zaštite (NN 82/15). Koordinatori 

volontera interventnih timova trebali 

bi detaljnije poznavati Zakon, ulogu i 

ovlasti timova koje vode. 

Za potrebe ovog priručnika, dat ćemo 

skraćenu verziju prikaza kriznih 

situacija. 

OBILJEŽJA 

Većini kriznih događaja velikih razmjera 

zajedničko je da uzrokuju posljedice s 

kojima se pogođena zajednica ne može 

sama nositi. 

Krizni događaju dijele se u tri potkategorije, 

stupnjevane prema složenosti 

situacije i opsegu stradanja koji su prouzročile: 

od jednostavnijih i s manjim 

opsegom stradanja prema složenijima 

i s većim opsegom stradavanja: 

izvanredne situacije, velike nesreće i 

katastrofe. 

IZVANREDNA SITUACIJA događaj 

je manjeg stupnja složenosti koji 

zahtijeva brzo djelovanje kako bi se 

22 ZA KOORIDNATORE VOLONTERA: O KRIZAMA, VOLONTERIMA I INTERVENTNIM TIMOVIMA

posljedice svele na najmanju moguću 

razinu. Službe koje su, ovisno o situaciji, 

nadležne, mogu same riješiti situaciju 

bez potrebe za pomoći izvan zajednice, 

a uključuju i pomagače iz zajednice. 

Primjeri su izvanrednih situacija manje 

poplave i manji požari, veće prometne 

nesreće i slično. 

VELIKA NESREĆA iznenadni je događaj 

koji su prouzrokovale prirodne sile ili 

tehničko-tehnološki čimbenici s negativnim 

posljedicama na zdravlje i život 

građana te materijalnom štetom, a čije 

se posljedice ne mogu samostalno 

ukloniti djelovanjem žurnih službi koje 

djeluju na području na kojem se nesreća 

dogodila. Velike nesreće uključuju 

događaje koji uključuju smrt, razaranje 

i materijalnu štetu. Primjeri su velikih 

nesreća poplave, potresi, požari, velike 

prometne nesreće, rasipanje štetnih 

tvari, eksplozije. 

KATASTROFA je događaj velikih proporcija 

koji ozbiljno narušava uobičajeno 

funkcioniranje zajednice ili društva, 

s masovnim ljudskim, materijalnim, 

ekonomskim ili prirodnim gubitcima i 

posljedicama koje nadilaze sposobnosti 

pogođene zajednice ili društva da se 

s njima nose pomoću vlastitih resursa 

te stoga često uključuje i međunarodnu 

pomoć 3 . Osim smrtnosti i posljedica na 

zdravlje, stanovnici pogođenog područja 

mogu biti dodatno pogođeni događajima 

poput evakuacije, napuštanjem 

imovine, odvajanjem od članova obitelji, 

osiromašeni zbog gubitka imovine ili 

financijskih sredstava, onemogućeni 

u nastavku obrazovanja ili obavljaju 

svog posla. U najgorim slučajevima 

katastrofa stanovništvo nije sigurno 

hoće li se zajednica moći oporaviti te 

hoće li život u njoj biti nastavljen. 

Katastrofa po svojim karakteristikama 

može biti: 

•• 

•• 

prirodna: uzrokovana klimatskim 

promjenama i ekstremnim 

temperaturama, uključuje poplave, 

oluje, suše, odrone zemlje, požare, 

epidemije, opasnosti od posljedica 

djelovanja pojava koje su rezultat 

ljudskih aktivnosti kao što su kisele 

kiše, kontaminacija atmosfere 

i površinskih voda štetnim 

supstancama i opasnim tvarima, 

oštećivanje ozonskog omotača i 

globalno zatopljenje 

tehničko-tehnološka: eksplozije, 

urušavanja zgrada, velike nesreće 

koje uključuju opasne tvari, 

industrijske nesreće, posljedice 

terirstičkog napada i rata. 

I.II. Upravljanje krizom 

Upravljanje krizom ili krizni menadžment 

disciplina je koja se bavi: 

•• 

•• 

ocjenom krize koja uključuje 

istraživanje i procjenu potencijalnih 

problema i slabih točaka 

preventivnim pripremama za krize 

koje uključuju kreiranje planova za 

slučaj krize, kreiranje kriznih timova 

i njihovo kontinuirano usavršavanje 

•• 

•• 

djelovanjem u slučajevima krize 

pružanjem potpore i ponovna 

izgradnja društva nakon krize 

3 Quarantelli, 2006 


23

Operativne snage u sustavu 

civilne zaštite čine: 

•• 

stožeri civilne zaštite 

•• 

operativne snage 

vatrogastva 

•• 

operativne snage HCK-a 

•• 

operativne snage Hrvatske 

gorske službe spašavanja 

•• 

postrojbe i povjerenici 

civilne zaštite 

•• 

koordinatori na lokaciji 

•• 

pravne osobe u sustavu 

civilne zaštite 

•• 

tijela državne uprave, 

jedinice lokalne 

samouprave 

Upravljanje rizikom koje se sastoji u 

procjeni potencijalnih prijetnji i pronalaženju 

najboljih rješenja za zaobilaženje 

tih prijetnji, upravljanje krizom bavi se 

prijetnjama prije, za vrijeme i nakon 

njihove pojave. 

Da bi odgovor na krizne situacije bio 

žuran i kvalitetan, ustrojen je sustav 

civilne zaštite, odnosno sustav organiziranja 

sudionika, operativnih snaga 

i građana za ostvarivanje zaštite i 

spašavanja ljudi, životinja, materijalnih 

i kulturnih dobara i okoliša u velikim 

nesrećama i katastrofama i otklanjanja 

posljedica terorizma i ratnih razaranja. 

Priprema za krizne situacije obuhvaća 

preventivne aktivnosti kojima je cilj 

smanjiti mogućnost kriznih situacija 

ili eliminirati rizik da do njih uopće 

dođe. Aktivnosti ove faze usmjerene 

su stoga na istraživanja, procjene, 

izradu strategija i akcijskih planova i 

konkretne korake smanjenja rizika od 

katastrofa i ostalih destruktivnih događaja. 

Međutim, važno je i osvještavanje, 

odnosno obrazovanje stanovništva 

o opasnostima i prikladnim mjerama 

zaštite kako bi oni sami bili spremni pravovremeno 

reagirati u danom trenutku. 

Odgovor na krizne situacije odnosi se 

na sve aktivnosti ublažavanja i saniranja 

štetnih posljedica neke krizne situacije, 

dok aktivnosti i programi kojima 

se nastoji ubrzati normalizacija života 

pogođenog stanovništva predstavljaju 

fazu oporavka od krizne situacije. Cilj 

posljednje faze jest stvaranje uvjeta 

stanovništvu da može ponovno obavljati 

svoje redovne aktivnosti. 

Operativne snage Hrvatskog Crvenog 

križa predstavljaju jednu od operativnih 

snaga sustava civilne zaštite u velikim 

nesrećama i katastrofama. Djelovanje 

snaga HCK u kriznim situacijama definirano 

je u Pravilniku o ustroju, pripremi 

i djelovanju Hrvatskog Crvenog križa u 

kriznim situacijama. Koordinator volontera, 

odnosno članova interventnog 

tima u Crvenom križu, osoba je koja 

mora dobro poznavati sustav civilne 

zaštite i njegova pravila kako bi uvijek 

imala pravovremene i točne informacije 

te na temelju njih mogla dati zaduženja 

članovima tima. 


I.III. Tko (ne) 

može volontirati u 

interventnom timu? 

Situacije u kojima djeluje interventni 

tim potencijalno su opasne za zdravlje 

i život volontera. Zakon o volonterstvu 

(NN 58/07, 22/13) u više članaka 

definira tko i pod kojim uvjetima može 

volontirati u takvim situacijama te što je 

od prava volontera propisano. 

Članak 12. Zakona o volonterstvu (NN 

22/13) zabranjuje maloljetnim volonterima 

da volontiraju na poslovima koji 

nisu primjereni njihovoj dobi i vještinama, 

fizičkom, psihičkom i moralnom 

stupnju razvoja kao ni na poslovima koji 

potencijalno ugrožavaju njihov život i 

zdravlje. Zakon o volonterstvu također 

propisuje da maloljetni volonteri ne 

mogu volontirati ako to utječe na njihov 

uspjeh u ispunjavanju školskih obaveza. 

Volonteri interventnih timova prilikom 

volontiranja s osobama iz ranjivih skupina 

(djecom, starijima i nemoćnima, 

osobama s invaliditetom, bolesnima, 

osobama koje su potpuno ili djelomice 

lišene poslovne sposobnosti) kao i 

osobama pogođenima kriznom situacijom 

(što bi se u ovom kontekstu moglo 

tumačiti kao ranjive osobe) moraju 

zadovoljiti određene uvjete koje također 

propisuje Zakon o volonterstvu te 

volontiranje nije dopušteno: 

•• 

osobama kojima traje sigurnosna 

mjera obveznog psihijatrijskog 

liječenja, obveznog liječenja od 

ovisnosti, obveznog psihosocijalnog 

tretmana, zabrane obavljanja 

određene dužnosti ili djelatnosti 

•• 

•• 

•• 

•• 

koja je u vezi s djelatnosti 

volontiranja, zabrane približavanja ili 

udaljenja iz zajedničkog kućanstva, 

osobama kojima traje sigurnosna 

mjera zabrane obavljanja zvanja, 

djelatnosti ili dužnosti koja je u vezi 

s djelatnosti volontiranja izrečena 

sukladno tada važećim odredbama 

Kaznenog zakona, 

osobama koje su pravomoćno 

osuđene ili se protiv njih vodi 

kazneni postupak za neko od 

kaznenih djela protiv života i tijela, 

protiv osobne slobode, kaznenih 

djela protiv spolne slobode, 

kaznenih djela spolnog zlostavljanja 

i iskorištavanja djeteta, kaznenih 

djela protiv braka, obitelji i djece, 

osobama koje su pravomoćno 

osuđene ili se protiv njih vodi 

kazneni postupak za neko od 

kaznenih djela protiv spolne slobode 

i spolnog ćudoređa, propisanih tada 

važećim odredbama Kaznenog 

zakona, 

osobama prema kojima je izrečena 

prekršajno pravna sankcija 

propisana Zakonom o zaštiti od 

nasilja u obitelji. 

Obaveza je organizatora volontiranja 

od volontera zatražiti dopuštenje za pribavljanje 

izvoda te od nadležnih službi 

zatražiti izvod iz kaznene evidencije da 

volonter nije osuđen ili se protiv njega 

ne vodi neki od iznad opisanih kaznenih 

postupaka. Organizator volontiranja 

sam pribavlja izvode iz kaznene evidencije 

prilikom čega navodi da je to 

za potrebe volontiranja te se poziva na 

Zakon o volonterstvu. 


25

Uvjerenje liječnika da volonteru nije 

izrečena neka od iznad nabrojanih 

mjera liječenja volonter pribavlja sam 

kod svog liječnika opće prakse. 

U slučajevima da se utvrdi da volonter 

ne zadovoljava kriterije za volontiranje 

s ranjivim skupinama, organizator 

volontiranja ima opciju da tog volontera 

uključi u volontiranje, ali uz obavezni 

stručni nadzor i uz uvjet da volonter ne 

ostaje sam i u kontaktu s ranjivom skupinom 

korisnika volonterskog rada bez 

nadzora tijekom čitavog vremena volontiranja 

ili da ga rasporedi na pozicije u 

kojima ne radi s ranjivim skupinama. 

Organizator volontiranja ima pravo 

na odabir volontera za interventni tim 

te ima pravo odbiti volontera ako ne 

udovoljava uvjetima koje volontersko 

mjesto zahtijeva. 

Pri odbijanju volontera organizator 

bi se trebao voditi pravilnikom o radu 

s volonterima ako takav dokument 

postoji u organizaciji ili Zakonom o 

volonterstvu, posebice Temeljnim načelima 

volontiranja. 

Temeljna načela volontiranja propisuju 

da je zabranjena diskriminacija volontera 

i korisnika volontiranja na temelju 

dobi, rase, boje kože, jezika, vjere, spola, 

spolne orijentacije, roda i rodnog izražavanja, 

političkog ili drugog uvjerenja, 

nacionalnog ili socijalnog podrijetla, 

imovinskog stanja, naobrazbe, društvenog 

položaja, bračnog stanja, 

obiteljskih obveza, članstva u političkoj 

stranci, udruzi ili sindikatu, zdravstvenog 

stanja, invaliditeta i drugih osobnih 

obilježja. Zabranjeno je iskorištavanje 

volontera, čime volonter može volontirati 

do 8 sati dnevno, odnosno do 40 

sati tjedno. U slučajevima kada volonter 

volontira puno radno vrijeme, odnosno 

40 sati tjedno, to može trajati najviše 3 

mjeseca nakon čega volonter ne može 

kod istog organizatora volontirati u 

naredna 3 mjeseca. 

Zakon o volonterstvu posebnu pozornost 

posvećuje volontiranju maloljetnih 

volontera koji, da bi mogli volontirati, 

moraju imati pisanu suglasnost roditelja 

ili zakonskih skrbnika. Načelo 

zaštite maloljetnih volontera također 

opisuje kako maloljetni volonteri mogu 

potpisati volonterski ugovor, ali ne 

mogu biti uključeni u dugotrajno, fizički 

naporno volontiranje ili volontiranje 

izvan Republike Hrvatske bez suglasnosti 

roditelja ili zakonskog zastupnika 

te bez pratnje bilo roditelja, zakonskog 

zastupnika ili organizatora volontiranja. 

Također, za maloljetne volontere volontiranje 

ne smije biti organizirano između 

23 sata i 6 sati. 

Volonteri mlađi od 15 godina mogu 

biti uključeni u programe odgoja za 

volontiranje koje organiziraju odgojno-obrazovne 

ustanove. Kada napune 

15 godina mogu slobodno birati mjesta 

za volontiranje (uz suglasnost roditelja 

i poštivanje ograničenja koje propisuje 

Zakon), dok s napunjenih 18 godina 

mogu slobodno volontirati u skladu sa 

svojim interesima. 

Načelo inkluzivnog volontiranja govori 

o obavezi organizatora volontiranja da, 

u slučajevima kada kao volontere uključuje 

pripadnike socijalno isključenih 

skupina, posveti pozornost osiguranju 

jednakih uvjeta volontiranja, adekvatne 

pomoći i stručnog nadzora. Kod osoba 

koje su djelomično ili potpuno lišene 


poslovne sposobnosti, organizator je 

dužan od skrbnika ili zakonskog zastupnika 

dobiti pisanu suglasnost. 

Načelo besplatnosti volontiranja 

regulira nadoknadu troškova nastalih 

volontiranjem koje je volonteru moguće 

isplatiti. Isplata troškova volontiranja 

ne smatra se plaćanjem volonteru za 

uloženo vrijeme, znanje i vještine, već 

nadoknadom troškova nastalih volontiranjem 

i ne kosi se s načelom besplatnosti 

volonterskog rada. Preporuka 

je organizatorima volontiranja da za 

aktivnosti za koje zahtijeva od volontera 

da koriste određenu opremu, predviđa 

hranu ili osvježenja za volontera, 

ugovaranje osiguranja ili slično, sam 

organizira nabavku i plaćanje onoga što 

je potrebno. U nekim slučajevima to nije 

primjenjivo ni moguće, a tada Zakon 

o volonterstvu predviđa mogućnost 

organizatorima da isplate troškove 

volonterima. Postoje dva uvjeta isplate 

troškova na koje je potrebno pripaziti: 

•• 

•• 

•• 

•• 

troškovi su povezani s volonterskim 

aktivnostima koje organizira 

organizacija koja troškove isplaćuje 

za volontere koji su sudjelovali u 

aktivnosti 

troškovi su isplaćeni na temelju 

stvarnih računa ili putnih karata 

koje volonter predaje organizatoru 

Troškovi koji prema Zakonu 

o volonterstvu mogu biti 

isplaćeni volonteru i ne smatraju 

se novčanom nagradom ni 

imovinskom koristi jesu: 

nabava radne odjeće, opreme i 

predmeta potrebnih za volontiranje 

•• 

•• 

troškovi putovanja, smještaja i 

prehrane 

prehrana, zbrinjavanje i obuka 

životinje u vlasništvu volontera 

koja sudjeluje u aktivnostima ili 

uslugama volontiranja 

•• 

•• 

•• 

•• 

•• 

medicinske usluge i cjepiva 

edukacije povezane s volonterskim 

poslom 

premije osiguranja za slučaj smrti, 

tjelesnih ozljeda ili profesionalne 

bolesti 

džeparac za putovanja povezanih s 

volontiranjem 

troškovi pribavljanja dokumenata 

ili plaćanja pristojbi koji omogućuju 

volontiranje 

Novčane nagrade koje se isplaćuju 

dobitnicima Državne nagrade za volontiranje 

te naknade i troškovi volonterima 

povezani s programima Europske unije, 

kao što su Europske snage solidarnosti, 

također su dozvoljene i ne smatraju se 

naknadom za volontiranje. 

Pretposljednje načelo, Načelo dobrovoljnosti 

i solidarnosti volontiranja, 

vraća nas na početak ovog priručnika i 

priču o volontiranju koje je dobrovoljno 

ulaganje slobodnog vremena, znanja, 

vještina i truda. Onaj tren kada je volontiranje 

uvjet za činjenje neke druge 

radnje, to prestaje biti volontiranje. Čak 

i u situacijama kada učenici ili studenti 

imaju kolegije o civilnom društvu, 

građanskom odgoju ili volontiranju te 

je jedan od uvjeta za uspješan prolazak 

predmeta volontiranje, ono tim uvjetovanjem 

to prestaje biti. 


27

Kao posljednje, u volonterski interventni 

tim moguće je da će se uključiti stranci, 

osobe koje nisu državljani Republike 

Hrvatske. U tom slučaju ostvaruju sva 

prava koja imaju hrvatski volonteri uz 

obavezno zaključivanje pisanog ugovora 

o volontiranju. Može biti i obrnuto: 

kada volonteri iz Hrvatske volontiranju 

u drugim zemljama, imaju sva prava i 

obaveze koje volonterima jamče hrvatski 

Zakon o volonterstvu i preuzete 

međunarodno - pravne obveze, a organizator 

volontiranja dužan ih je ugovoriti. 

I.IV. Prava i obaveze 

volontera 

Volontiranje kako je postavljeno 

Zakonom o volonterstvu i tri strane koje 

ono obuhvaća (organizatora volontiranja, 

volontera i korisnika volonterskog 

rada), ulogu organizatora definira, 

između ostaloga, kao onoga koji organizira 

volonterske aktivnosti, omogućava 

ostvarivanje prava volontera i štiti korisnika 

volonterskog rada od mogućih 

loših posljedica djelovanja volontera. 

Govorimo li o pravima i obavezama 

volontera, osim Zakona o volonterstvu, 

bitan dokument koji treba konzultirati 

je i Pravilnik o volonterima Hrvatskog 

Crvenog križa. Pravilnik u velikoj mjeri 

prati Zakon o volonterstvu, no pripisuje i 

uređuje i neka pravila koja su specifična 

za društva Crvenog križa. Svako društvo 

slobodno je donijeti svoj pravilnik o 

radu s volonterima, uz preporuku da se 

vode pravilnikom koji je donijela krovna 

organizacija u Hrvatskoj, odnosno 

Hrvatski Crveni križ. 

U fazi kada se volontera uvodi u 

volonterski rad u vašoj organizaciji, set 

informacija koje mu treba predstaviti 

(bilo da se radi o sastanku, prezentaciji 

ili čitavoj edukaciji kao pripremi za 

volonterski rad) o njegovim je pravima 

i obavezama. Tako ćete se najlakše 

osigurati da ste na istoj valnoj duljini 

oko onoga što volonter očekuje, što 

može dobiti i na što ima pravo. Također, 

kako bi bilo da imamo samo prava, ali 

ne i obaveze? Volonteri svojih obaveza 

moraju biti svjesni. Događa se da se 

volonteri prema obavezama koje na 

sebe preuzmu ponašaju nonšalantno, 

jer taj rad nije plaćen pa nije ni bitan. 

Uvjeriti volontera u suprotno, pokazati 

mu da njegov rad puno znači, da je bitan 

i da je dio vrlo ozbiljne stvari koje kao 

organizacija radite, vaš je posao kao 

organizatora volontiranja. Upoznavanje 

s pravima i obavezama dio je tog 

procesa. 

VOLONTERI IMAJU PRAVA: 

•• 

na pisanu potvrdu o volontiranju 

•• 

na sklapanje ugovora o volontiranju 

u pisanom obliku, ako to zatraže 

•• 

•• 

•• 

•• 

na upoznavanje s Kodeksom 

i etičkim normama bitnima za 

pojedini oblik volontiranja 

na prikladnu edukaciju s ciljem 

poboljšanja kvalitete obavljenih 

aktivnosti i pruženih usluga, a 

osobito ako to zahtijeva narav 

volonterskih aktivnosti i usluga koje 

se pružaju 

na stručnu pomoć i podršku tijekom 

volontiranja 

na upoznavanje s uvjetima 

volontiranja, aktivnostima koje će 


•• 

•• 

•• 

•• 

•• 

•• 

•• 

•• 

•• 

•• 

•• 

obavljati, uslugama koje će pružati 

i pravima koja im pripadaju na 

temelju zakona i drugih propisa 

kao i općih akata organizatora 

volontiranja, a u slučaju sklapanja 

usmenog ugovora o tome daju 

izjavu u pisanom obliku 

na naknadu ugovorenih troškova 

nastalih u vezi s volontiranjem 

na primjerene i sigurne uvjete rada 

u skladu s naravi volonterskih 

aktivnosti koje obavljaju 

na zaštitnu opremu u skladu s 

naravi volonterskih aktivnosti koje 

obavljaju i usluga koje se pružaju 

upoznati se s opasnostima 

vezanima uz specifični oblik 

volontiranja koji se obavlja 

na dnevni odmor u ugovorenom 

trajanju 

na zaštitu privatnosti i osobnih 

podataka 

sudjelovati u odlučivanju o 

pitanjima u vezi s volontiranjem 

sukladno mogućnostima 

organizatora volontiranja i obliku 

volontiranja 

kod volontiranja u inozemstvu ili 

primanja volontera iz inozemstva, 

na naknadu ugovorenih troškova od 

strane organizatora i transparentan 

postupak dobivanja vize 

na detaljni opis poslova i aktivnosti 

volontiranja 

na stjecanje novih znanja, vještina i 

kompetencija tijekom volontiranja 

na priznavanje vještina, 

kompetencija i iskustva stečenog 

volontiranjem 

•• 

na potvrdu o kompetencijama 

stečenu volontiranjem u 

slučajevima dugotrajnog 

volontiranja, ukoliko se takva zatraži 

Posebna prava 

Opravdana odsutnost s volontiranja 

ne može biti razlog za gubitak bilo 

kojeg prava volontera. Posebna prava 

volontera, koja nisu određena Zakonom 

o volonterstvu, mogu se odrediti ugovorom 

o volontiranju. 

VOLONTERI IMAJU OBAVEZE: 

•• 

volontirati u skladu sa stručnim 

propisima i etičkim pravilima te po 

primljenim uputama organizatora 

volontiranja 

•• 

•• 

•• 

•• 

•• 

•• 

čuvati poslovnu ili profesionalnu 

tajnu i povjerljive i osobne podatke 

o organizatoru ili korisniku 

volontiranja 

odbiti volontiranje koje je suprotno 

propisima 

poštivati integritet, misiju, ciljeve i 

vrijednosti organizatora volontiranja 

surađivati s drugim volonterima 

i zaposlenicima organizatora 

volontiranja kako bi se osigurao 

kvalitetan prijenos znanja i iskustva 

po završetku volontiranja 

prilikom početka, tijeka i prekida 

volontiranja paziti da se svojim 

postupcima ne prouzroči 

šteta organizatoru ili korisniku 

volontiranja 

izvršavati upute organizatora 

volontiranja, osim uputa u vezi s 

volontiranjem koje su: 


29

•• 

opasne za život i zdravlje 

volontera ili drugih osoba 

•• 

moralno neprihvatljive 

•• 

u suprotnosti s ugovorom o 

volontiranju. 

Posebne obveze 

Ako izvršavanje upute može uzrokovati 

štetu volonteru, korisnicima volontiranja 

ili trećim osobama, volonteri 

su dužni na to upozoriti organizatora 

volontiranja. 

Volonter je obvezan volontirati u skladu 

sa stručnim propisima i etičkim pravilima 

te po primljenim uputama organizatora 

volontiranja, ali i odbiti volontiranje 

koje je suprotno propisima ili opasno po 

život. Volonter ne odgovara za prouzrokovanu 

štetu ako je prethodno upozorio 

organizatora volontiranja na moguću 

opasnost. 

I.V. Uloga koordinatora 

volontiranja - onaj na 

čijim je plećima uspjeh 

Koordinatori volontera ključne su osobe 

u ciklusu vođenja volonterskog tima 

koji pomaže da organizacija djeluje 

učinkovito. Oni su točka kontakta 

između organizacije i volontera. Kako 

su volonterski interventni timovi 

zahtjevniji od većeg dijela drugih 

volonterskih pozicija i programa, tako je 

i posao koordinatora volontera u ovim 

programima zahtjevniji i odgovorniji. 

Naime, uloga koordinatora u bilo kojem 

volonterskom programu jest da osigura 

da se poslovi obavljaju kvalitetno, na 

vrijeme i za onaj novac koji je dodijeljen 

volonterskom programu. Iako je volontiranje 

dobrovoljni rad koji nije plaćen, to 

nikako ne znači da volonterski programi 

ne koštaju. Toga su svakako svjesni 

koordinatori volontiranja. 

Koordinator je tu da isplanira volonterski 

program koji će organizacija provoditi, 

raspiše zahtjeve i troškove, uključi 

volontere i provede taj isti volonterski 

program. Želite li program koji će funkcionirati, 

(dobar) koordinator je uvjet 

bez kojeg se ne može. 

Što koordinator svakako mora znati: 

•• 

poznavati ciklus menadžmenta: 

kvalitetnije edukacije menadžmenta 

volontera provode se kao 

četverodnevne radionice koje nude 

osnove rada s volonterima 

•• 

•• 

•• 

•• 

•• 

•• 

poznavati pravnu regulativnu u kojoj 

djeluju interventni timovi 

poznavati potrebe zajednice u kojoj 

organizira volonterske aktivnosti: 

krizne situacije nisu toliko česta 

pojava (barem ne u Hrvatskoj) 

da bi bile dovoljne za edukaciju 

i održavanje razine motivacije i 

uključenosti članova interventnog 

tima 

imati iskustva u volontiranju i 

volontiranju u kriznim situacijama 

znati se nositi sa stresnim 

situacijama 

shvaćati da je koordinacija 

volontera zahtjevan posao sam po 

sebi i nije nužno da se optereti i 

drugim aktivnostima 

shvaćati štetu burn-out sindroma: 

držati volonterske aktivnosti i rad 


volontera u planiranim okvirima 

kako bi se sindrom pregorijevanja 

sveo na što manju mjeru. 

Koordinator volontera susrest će se 

s različitima oblicima volontiranja te 

različitim motivima s kojima će volonteri 

doći u organizaciju. Volonterski 

programi vrlo su različiti, mogu uključivati 

volontere koji će se priključiti 

akciji samo jednom, dok će neki dolaziti 

povremeno, bez nekog određenog 

vremenskog reda birati aktivnosti koje 

ih zanimaju ili uložiti vrijeme koje im se 

nenadano oslobodilo, a neki će volontirati 

redovito, svaki tjedan, svaki vikend, 

mjesec, godinama. Kako volontirati 

(barem u teoriji) može svatko, velika 

je i raznolikost ljudi koji će htjeti dati 

svoj doprinos: razlikovat će se prema 

dobi, vještinama, predanosti, motivima 

uključivanja, znanjima i slično, čime 

koordiniranje volonterskog programa 

postaje veći logistički izazov. 

Uloga je koordinatora volontera da: 

•• 

bude poveznica između 

organizacije, zajednice, volontera i 

potencijalnih volontera 

•• 

•• 

•• 

•• 

•• 

vodi dokumentaciju vezanu uz 

volonterski program 

poznaje volontere uključene u 

volonterski program: njihove motive, 

prednosti i slabosti, znanje i potrebe 

za usavršavanjem, predanost timu... 

vodi računa o potrebama za 

edukacijama članova tima 

po potrebi pronalazi nove kandidate 

i odabire ih 

nove volontere savjetuje o 

volonterskim pozicijama u 

organizaciji i uključuje ih na pozicije 

•• 

•• 

•• 

•• 

koje u isto vrijeme odgovaraju 

interesima volontera i potrebama 

organizacije 

olakšava ulazak novih volontera u 

postojeće timove 

pruža podršku volonterima i 

djelatnicima organizacije 

osigurava da se volonterski program 

provodi u skladu sa Zakonom o 

volonterstvu, internim pravilnicima 

organizacije, njezinom misijom i 

vrijednostima 

inspirira i motivira volontere da 

dugoročno ostaju volontirati za 

organizaciju 

Posao koordinatora volontera opsežan 

je i pokriva sve korake menadžmenta 

volontera, no to ne znači da ostali 

zaposlenici organizacije nisu uključeni 

u volonterski program. Sudjelovanjem 

i drugih djelatnika u osmišljavanju 

i provedbi volonterskog programa 

osigurava se pokrivanje većeg opsega 

potreba koje organizacija ima, ali i 

prihvaćanje volontera koji se pridružuju 

organizaciji. Vrlo značajna komponenta 

za uspjeh programa svakako je osjećaj 

dobrodošlice i prihvaćenosti volontera 

u organizaciji. Taj je dio nemoguće 

ostvariti bez suradnje ostalih zaposlenika 

organizacije. 

Koordinatori su također odgovorni da 

osobe koje u organizaciju besplatno 

ulažu svoje vrijeme, znanja i vještine 

imaju sve potrebne alate i informacije 

kako bi svojim radom ostvarili najveću 

moguću korist. Zadržavanje volontera 

u organizaciji ovisit će i o tome hoće li 

volonteri osjećati da pridonose, pomažu 

i imaju utjecaj na pozitivne promjene 


31

koje žele vidjeti. Volonteri se žele osjećati 

korisnima i biti cijenjeni za vrijeme 

koje su uložili, a posao je koordinatora 

da se to ostvari. 

Jedna od vježbi koja se provodi na radionicama 

menadžmenta volontera jest 

mapiranje znanja, vještina i osobina 

koje bi učinkovit koordinator volontera 

trebao imati. Uglavnom te vježbe koordinatora 

volontiranja prikazuju kao osobu 

koja je svemoguća. Takva mapiranja 

rade osobe koje već jesu ili se spremaju 

biti koordinatori volontera i od kojih su 

neki itekako svjesni izazova svog posla. 

Uloga koordinatora obuhvaća i usvajanje 

vještina rada s velikim brojem ljudi. 

Koordinator je volontera lider, osoba 

od koje volonteri dobivaju upute, traže 

dogovore, oslanjaju se u teškim situacijama 

te od njega očekuju da je: 

•• 

komunikativan 

•• 

upućen 

•• 

organiziran 

•• 

fleksibilan 

•• 

moralan 

•• 

s integritetom 

•• 

poštuje i uključuje volontere 

•• 

asertivan 

•• 

strpljiv 

•• 

pozitivnog stava 

•• 

poštuje rokove i dogovore 

•• 

sposoban prepoznati priliku 

•• 

kreativan 

Barbara, koordinatorica volontera: 

Koordinator volontera prije svega 

mora imati dobre komunikacijske i 

organizacijske vještine. U komunikaciji 

s volonterima mora biti pristupačan, ali 

isto tako imati dobre vještine vođenja 

kako bi volonterske aktivnosti bile provedene 

na vrijeme i na kvalitetan način. 

Najvažnije je da prilikom vođenja grupe 

koordinator ima jasne ciljeve, ali da u 

obzir uzima i mišljenje i želje volontera. 

Kako pronaći dobrog 

koordinatora volontera? 

Najlakše je da koordinatora 

pronađete u redovima vlastitih 

dugoročnih volontera; 

nekoga tko je već uključen 

u poslove za koje bi trebao 

koordinirati ostale volontere. 

Kako volonteri interventnih 

timova moraju proći određenu 

edukaciju, koordinator može 

biti netko tko je također 

prošao edukacije i usvojio 

potrebna znanja. Prepoznajete 

li u volonteru i kvalitete koje su 

nabrojene da bi ih koordinator 

trebao imati, pred sobom 

imate dobrog kandidata za 

poziciju koordinatora. Sad 

još samo trebate pitati je li 

volonter spreman i voljan na 

sebe preuzeti novu ulogu i 

obaveze. 


Dobar je koordinator onaj čije se odluke 

temelje na dogovoru svih članova 

interventnog tima s voditeljem, ukoliko 

je odluka u skladu s ciljem i mogućnostima 

organizatora volontiranja. 

Volonterski je posao nekome pomoći: 

osobi, zajednici ili u ostvarivanju cilja. 

Moguće je da se volonteri i koordinatori 

počinju osjećati kao super junaci koji su 

došli spasiti situaciju. Uglavnom je to i 

istina - interventni timovi spašavaju u 

kriznim situacijama. Ono što predstavlja 

opasnost upravo je taj osjećaj svemoći 

koji se javlja, nalet adrenalina, čime oni 

koji pomažu u kriznim situacijama vrlo 

lako precijene svoje mogućnosti i granice. 

Žele raditi dulje, preuzeti još jednu 

smjenu, pomoći više, riješiti problem 

prije nego završi dan. Većina kriznih 

situacija i pomoć koju pružaju volonterski 

interventni timovi ne rješava se u 

jednom danu te se timovi uključuju kao 

pomoć u rješavanju situacije na duži 

period, nekoliko dana, tjedan ili mjesec. 

Za sprječavanje sindroma pregorijevanja 

(burn out) bitno je držati se 

pripremljenih planova, rasporeda i 

ostalih uputa za volontiranje. Volonteri 

po Zakonu o volonterstvu dnevno smiju 

volontrati najviše osam sati unutar 

kojih imaju pravo na veću pauzu od pola 

sata. Krizne situacije zahtjevat će brzo 

i učinkovito djelovanje, uprezanje svih 

snaga koje postoje, a volonteri će htjeti 

iskoristiti svoje sudjelovanje u intervenciji 

i pomoći najviše što mogu. Kada se 

volontira više od jednog dana, volontera 

nakon njegove smjene treba poslati na 

odmor da obnovi snagu, pomoći mu da 

se oslobodi stresa koji je nakupio tijekom 

dana kako bi idući dan ili smjenu 

odradio pun snage i koncentracije. 

Ono što u ovom slučaju vrijedi za 

volontere interventnih timova, vrijedi i 

za koordinatore. Koordinatori također 

trebaju svoj angažman držati unutar 

dogovorenog rasporeda i više nego 

volonteri. Ponajviše se radi o tome da 

je koordinator volontera lider u kojeg se 

volonteri ugledaju i da će raditi jednako 

kao što radi i on. Koordinator se također 

mora oduprijeti potrebi da glumi super 

junaka – ponašanje koje želi od drugih, 

najprije mora sam pokazati. 

I.VI. Dugoročni vs. 

kratkoročni volonteri i 

volonteri specijalisti vs. 

spontani voloneri 

Uključuje li organizacija volontere u 

interventne timove ili se bavi pružanjem 

usluga zajednici ili korisnicima koje 

zahtijevaju visoku razinu stručnosti i 

ulaganje u volontere u obliku edukacija, 

usavršavanja, vlastite opreme i slično, 

svakako ima za cilj da se volonteri što 

duže zadrže u organizaciji, odnosno da 

budu dugoročni volonteri. Takvi volonteri 

zbog ulaganja predstavljaju trošak 

za organizaciju koji se isplati jedino ako 

organizacija na volontera može računati 

dugoročno. Održivi programi s održivim 

volonterima jesu ono čemu se teži. 

S druge strane kratkoročni su volonteri 

i potrebni i poželjni. Nužni su za pomlađivanje 

tima i organizacije te značajni 

za širenje vizije organizacije. Dio volonterskog 

programa organizacije nije loše 

odvojiti i organizirati upravo s ciljem 

uključivanja novih, kratkoročnih volontera 

koji će se (u nekim slučajevima) 


33

tek upoznavati s volontiranjem, dok će 

se neki upoznavati s organizacijom. 

Ovisno o njihovom prvom iskustvu na 

njih ćete moći računati u budućnosti: 

•• 

•• 

neki od kratkoročnih volontera 

postat će dugoročni 

neki od volontera neće nastaviti 

volontirati (zbog različitih razloga 

koji nisu povezani s organizacijom), 

ali mogu proširiti pozitivan glas o 

organizaciji 

- neki od volontera osobe su na 

pozicijama koje mogu koristiti organizatoru: 

profesori i učitelji koji rade 

s djecom i mladima i mogu ih poticati 

na volontiranje i preporučiti mjesta 

na kojima su sami volontirali; neki će 

pozvati svoje kolege s posla i uključiti 

se u korporativno volontiranje, neki će 

postati ili već jesu ljudi od moći i resursa 

koji mogu podržati rad organizacije na 

različite načine 

- kratkoročni volonteri su izrazito 

vrijedan resurs u situacijama kada je 

potrebno uključiti velik broj ljudi: bilo da 

se radi o prirodnim katastrofama, velikim 

nesrećama ili izbjegličkim krizama, 

u situacijama kada je potrebno vrlo brzo 

reagirati i pomoći velikom broju ljudi, 

postoje brojni poslovi koji se trebaju 

odraditi, a za koje nije potrebna prijašnja 

priprema, već velik broj ruku koje 

su se spremne uključiti: iskrcati vodu ili 

donacije s kamiona, sortirati prikupljenu 

odjeću ili složiti lunch-pakete. 

DUGOROČNI VOLONTERI 

vs. 

KRATKOROČNI VOLONTERI 

Veća ulaganja (edukacije, oprema, 

isplata troškova) 

Veća korist i veća razina samostalnosti 

u obavljanju zadataka (direktna 

poveznica s većim ulaganjima) 

Manje opterećenje za koordinatora u 

regrutaciji volontera 

Potrebna organizacija redoviti 

aktivnosti koje održavaju motivaciju 

volontera na visokoj razini 

Najkorisniji na specifičnim poslovima 

za koje su obučeni 

Potrebna visoka razina stručnosti 

za koordiniranje timova i rad s 

volonterima te liderske vještine 

Manja ulaganja (koriste se znanja i 

vještine s kojima je volonter došao, 

bazična oprema koja nije nabavljena 

specifično za volontera) 

Manja korist u smislu povrata na 

uloženo te manja samostalnost u 

obavljanju zadataka 

Stalna regrutacija novih volontera 

Posao oko motiviranja volontera 

intenzivan na početku, prilikom 

regrutacije 

Najkorisniji na jednostavnijim 

poslovima za koje treba veliki broj ljudi 

Potrebna visoka razina fleksibilnosti i 

improvizacije koordinatora volontera 


Pravilnik o volonterima Hrvatskog crvenog 

križe definira i volontere specijaliste 

te spontane volontere: 

•• 

•• 

Volonter specijalist je osoba koja 

je iskazala interes za volontiranje 

u određenom području djelovanja 

Crvenog križa, prošla edukaciju i 

stekla specifična znanja i vještine. 

Spontani volonter je osoba koja se 

jednokratno uključuje u aktivnosti 

u slučaju potrebe za volonterskim 

radom prilikom djelovanja u 

kriznim situacijama ili organizaciji 

akcija širih razmjera, a koje su 

kratkog trajanja. Spontani volonter 

nisu obavezni prolaziti posebnu 

edukaciju. 

Razlika između dugoročnih i 

kratkoročnih volontera i specijalista, 

odnosno spontanih volontera je u 

edukacijama koje su pohodili. Spontani 

volonteri također mogu biti i dugoročni 

volonteri koji se nisu specijalizirani za 

određenu poziciji i nisu prošli edukacije. 

I.VII. Motiviranje 

volontera 

Razlozi zašto netko volontira različiti 

su kao i sami volonteri. Dok su neki vrlo 

svjesni što ih pokreće i zašto su ovdje, 

neki nikad o tome ne razmišljaju. Ili 

razmišljaju, ali ne žele o tome pričati. 

Razumijevanje motivatora kod volontera 

omogućuje da volonteru pružite ono što 

on treba ne bi li ga zadržali što dulje. 

Zadovoljan volonter je vjeran volonter. 

ZAŠTO DJECA I MLADI VOLONTIRAJU? 4 

da ispune vrijeme 

da se zabave 

da nekome pomognu 

da upoznaju nove ljude 

da bi bili dio grupe 

jer prijatelji volontiraju 

da bi se osjećali korisnima 

da povećaju šanse na tržištu rada 

zbog besplatnih putovanja 

jer ih usrećuje 

da usavrše vještine i znanja 

da bi koristili vještine koje imaju, a ne 

koriste ih drugdje 

da izbjegnu usamljenost 

zbog adrenalina i pustolovine 

da bi se lakše nosili s osobnim problemima 

ili tragedijom 

da izraze svoja uvjerenja 

radi novih iskustava 

jer ih je netko zamolio 

4 

4 Priručnik Generacija za V, str 28, prilagođe 


35

U dosadašnjem iskustvu rada s volonterima, 

koji su većinom bili mlade osobe, 

moguće je izdvojiti tri glavna motivatora 

zbog kojih mladi volontiraju: 

•• 

•• 

DA POMOGNU 

Želja da se pomogne univerzalna 

je kod volontera i najčešći 

razlog zašto se netko odlučuje 

volontirati. S tim je povezan osjećaj 

zadovoljstva volontera koje ovisi i o 

povratnoj informaciji onoga kome 

su pomogli. Tako volonteri spominju 

zahvalnost, osmijeh osobe kojoj su 

pomogli, osjećaj korisnosti, pohvalu 

i zahvalu koju su dobili i slično. 

Još je jedna stvar univerzalna: 

bez obzira na to što kao volonteri 

radili, rezultat je njihova rada da 

će nekome ili nečemu pomoći. To 

može biti osoba koja je u nevolji, 

neprofitna organizacija koja za 

svoj rad treba pomoć volontera ili 

zajednička korist kada se pomaže 

zajednici. 

Bez obzira na to je li volonter želju 

za pomaganjem naveo kao svoj 

motivator ili ne, ona se negdje na 

njegovu popisu nalazi. Dozvolite 

volonteru da nakon volontiranja 

prihvati svoju nagradu (pruženu 

zahvalnost) ili se potrudite da mu vi 

zahvalite ako volontira za dobrobit 

vaše organizacije. 

DA POVEĆAJU ŠANSE NA TRŽIŠTU 

RADA 

Volontiranjem se mogu steći 

nova iskustva, znanja i vještine, 

upoznati novi ljude koji nisu 

bili dio dotadašnjeg socijalnog 

kruga, razviti neke vještine poput 

komunikacije, predstavljanja, 

•• 

timskog rada. Volontiranje može 

biti prvi oblik “radnog iskustva” koji 

mlada osoba ima. Može, također, 

otvoriti nove vidike, razviti nove 

interese i hobije koji vode novom, 

drugačijem ili boljem zaposlenju. 

Ovaj motivator posebno je važan 

mladim osobama koje još nisu 

završile svoje školovanje i nisu 

imale priliku steći radno iskustvo. 

Staviti volontiranje u životopis 

svakako je bolje nego imati prazan 

životopis. Kako smo u Hrvatskoj 

još uvijek pod dojmom ratnih, 

poslijeratnih, tranzicijskih i kriznih 

godina kada je nezaposlenost bila 

visoka, a nezaposlenost mladih 

uobičajena pojava, naći prednost 

koju će poslodavac prepoznati vrlo 

je vrijedno. Kad je to motivator 

volonteru, možete mu davati 

zahtjevnije i izazovnije zadatke 

jer mu je cilj učiti, a nagraditi ga 

preporukom ili umrežavanjem, 

odnosno da mu omogućite da 

uspostavi kontakt i predstavi 

se osobama koje bi mu mogle 

biti zanimljive u profesionalnom 

smislu kao potencijalni poslodavci, 

suradnici ili partneri. Kod 

volontera s tom motivacijom, 

zanimljiva bi mogla biti i Potvrda 

o kompetencijama stečenima 

volontiranjem o kojoj ćemo detaljno 

pričati u poglavlju 1.9. Potvrda 

o kompetencijama stečenima 

volontiranjem. 

DA BI SE ZABAVILI 

Volontiranju kao ispunjavanju 

slobodnog vremena konkurira 

pregršt drugih mogućnosti koje se 

mogu raditi: druženje, ispijanje kave, 

čitanje, gledanje filmova, šetanje, 


•• 

igranje video-igrica, spavanje. Nije 

lako konkurirati aktivnostima koje 

su zabavne, ugodne, jednostavne. 

Elemente zabave ionako svi 

tražimo gotovo u svemu, a neki 

volonteri itekako su svjesni da 

od svog volonterskog iskustva 

žele i zabavu. Nikako nije moguće 

očekivati da će svako volontiranje 

biti luda zabava, a ni sve pozicije 

to ne mogu osigurati. Na primjer, 

volonteri u palijativnoj skrbi koji 

posjećuju i druže se s pacijentima 

u završnoj fazi njihova života i 

pružaju podršku njihovoj obitelji, 

ne rade to iz zabave. Njihov je 

motivator onaj prvi. Velika većina 

ostalih volonterskih pozicija 

ostavlja prostor i za zabavu. 

Ostavite mogućnost volonterima 

da se druže, pričaju i šale i da nađu 

svoju zabavu ako to već niste sami 

organizirali. Zabavljen je volonter 

sretan volonter i onaj koji ostaje. 

JER SU IH ZAMOLILI 

Krenuli smo navoditi tri najčešća 

razloga zašto ljudi volontiraju. Ovaj 

je bonus, jer se zapravo ne radi o 

motivatoru. Ljudi se odazovu kad 

ih trebate ako ih osobno zamolite. 

To, u nekoj mjeri, podrazumijeva 

da tu osobu već ranije poznajete, 

no osobni je kontakt najbolja 

pozivnica. Od svih mogućnosti 

okupljanja volontera, ova metoda 

traži najviše vremena i energije, ali i 

daje najbolje rezultate. 

Profil volontera uključenih u projekt Za 

zajednicu kojim je volonterski interventni 

tim oformljen za Gradsko društvo 

Crvenog križa Čakove uključuje učenike 

3. i 4. razreda srednje škole, starosti od 

16 do 19 godina, medicinskih smjerova 

(medicinske sestre / tehničari i fizioterapeuti) 

te gimnazijske razrede. Među 

njima provedeno je mini istraživanje o 

tome zbog čega oni volontiraju i zašto 

su se priključili interventnom timu. U 

trenutcima kada su odgovarali na ta 

pitanja još uvijek nisu sudjelovali ni u 

jednoj pravoj intervenciji, već samo u 

osposobljavanju za članove interventnog 

tima i volonterskim aktivnostima u 

lokalnoj zajednici koje su ih pripremale 

za prave intervencije. 

Motivi njihova uključivanja i volontiranja 

u interventnom timu slični su onima 

navedenima u tabeli ranije, a mogli bi 

poslužiti ako kopirate model okupljanja 

i rada s volonterima razvijenim kroz 

projekt Za zajednicu. 

Ovo su neki od njihovih odgovora: 

Pitanje: Zbog čega si se prijavio/la 

za volontiranje u interventnom timu 

Crvenog križa? Što si očekivao/la da 

ćeš od ovog iskustva dobiti? 

Odgovori: 

•• 

Prijavila sam se zato što sam znala 

da ću imati priliku pomagti drugima 

i naučiti nešto više o prvoj pomoći i 

kriznim situacijama. 

•• 

•• 

Prijavila sam se najprije zbog 

toga što imam višak slobodnog 

vremena pa bi bilo bolje pametno 

ga iskoristiti. Očekivala sam da ću 

se upoznati s novim ljudima i steći 

nova iskustva. 

Kako bih bolje naučila pružati 

prvu pomoć, kako bih usavršila 

komunikaciju s ljudima. Očekujem 


37

•• 

•• 

•• 

•• 

•• 

razvoj samopouzdanja i brzine u 

hitnim i stresnim situacijama. 

Zbog toga što volim pomagati 

drugim ljudima, volim se družiti i 

želim naučiti adekvatno pružati 

prvu pomoć. Očekujem da ću dobiti 

potrebno znanje koje mi treba za 

volontiranje u Crvenom križu, a i u 

mom zanimanju medicinske sestre. 

Čovjeka veseli kada vidi osmijeh na 

licu osobe kojoj pomogne, nisam 

ništa specifično očekivao, nego 

samo da poboljšam svoj pristup 

osobi u nevolji i saznam kako mogu 

pomoći. 

U Crveni križ prijavila sam se zato 

što me veseli pomagati drugima. 

Sretna sam što ću svojim znanjem 

i vještinama nekome pomoći. 

Osmjeh na licu ljudi nakon dobrog 

djela velika je nagrada. Dobit ću 

potrebno znanje i iskustvo za 

kvalitetno pružanje pomoći. 

Prijavila sam se za volontiranje 

jer me ispunjuje kada pomognem 

nekome, kad znam da sam učinila 

dobro djelo i da mi je netko na tome 

zahvalan. Smatram da pomoći 

treba svakome i da nam se to dobro 

uvijek vrati u životu. Imam dovoljno 

slobodnog vremena koje volim 

dobro iskoristiti i mislim da sada to 

pametno koristim. Očekujem da ću 

naučiti puno novih stvari i upoznati 

nove ljude i da ćemo svi zajedno 

pridonijeti zajednici i osvijestiti ljude 

o važnosti pomaganja i podrške. 

Zbog avanture. 

Pitanje: 

Što te najviše veseli kod volontiranja 

u interventnom timu Crvenog 

križa? 

Odgovori: 

•• 

Što smo svi povezani i što sam 

upoznala nove, mlade i zanimljive 

ljude 

•• 

•• 

To sto mogu biti dio nečeg većeg i 

biti korisna društvu 

Veseli me to što zajedničkim 

snagama pomažemo ljudima 

•• 

•• 

Druženja s ekipom i djecom. 

Društvo, klopa, nova poznanstva, a 

usput i pomognemo nekom 

•• 

•• 

•• 

Osmijeh drugih ljudi 

Najviše me veseli pomisao na 

zahvalnost ljudi kojima ćemo 

pomoći kada im je to najpotrebnije, 

to što ću naučiti važne i nove stvari 

koje zatim mogu dalje dijeliti s 

drugima 

Interventne vježbe 

Za ispitivanje motivacije: 

Najočitije rješenje kad vas zanima 

nečija motivacija jest da ih pitate. Kako 

ćete ih pitati i kako prikupiti i obraditi 

dobivene informacije ovisi o povezanosti 

koordinatora s timom i članova tima 

međusobno. 

Prilikom uključivanja volontera uputno 

je ispitati njihove motive za uključivanje. 

No, sasvim je moguće da se volonterova 

motivacija kroz određeno vrijeme 

promijeni pa je pitanje “što te motivira 

da i dalje budeš s nama?” vrlo korisno 

oruđe koordinatoru volontera. 


Radi li se o nekim motivatorima koji bi 

mogli biti vrlo intimni, primjerice da je 

volonter preživio tragediju ili se nosi 

sa životnim teškoćama, koordinator 

bi mogao saznati u razgovoru jedan 

na jedan koji nije prije najavljen kao 

evaluacijski. Radi li se o novom timu 

volontera koji još nemaju puno iskustva, 

najučinkovitije je rješenje provesti upitnik 

s nekoliko pitanja kojima će iskazati 

motivaciju ili pričati s volonterima tijekom 

zajedničke volonterske akcije. 

I.VIII. Potvrda o 

kompetencijama 

stečenima volontiranjem 

Sa znanjem koje usvajamo u školama, o 

kojem god stupnju ili vrsti škole pričali, 

lako je: za završeno obrazovanje dobiva 

se diploma ili certifikat koji jasno govori 

što se trebalo usvojiti i reproducirati da 

bi ju se dobilo. I škole se završe, diplome 

pospreme, a uglavnom teorijsko znanje 

koje se u školama preferira nekima 

ostane dulje, nekima kraće. Diplome, 

na sreću, ostaju zauvijek - većinu ih je 

dovoljno samo jednom zaslužiti. 

Većina nas u školama provede tek 

manji dio života, 12 do 16 godina i iako 

je to razdoblje najintenzivnijeg učenja, 

stvar ne staje nakon mature ili proslave 

diplome. Cjeloživotno učenje i dalje 

nas opskrbljuje novim znanjima, neformalno 

i informalno, svjesno i nesvjesno, 

strukturirano ili manje strukturirano. 

Problem je kako nekome dokazati što 

vas je sve život naučio. 

Volontiranje je odlična prilika za 

nova iskustva. Nova znanja, nova 

poznanstva. Volontira li se organizirano 

i dugoročno, pratiti što je to sve novog 

viđeno i usvojeno može se kroz Potvrdu 

o kompetencijama stečenima volontiranjem. 

Radi se o dokumentu koji govori 

koja je sve znanja i vještine volonter u 

svojem radu sakupio ili unaprijedio. 

Tko može zaslužiti i kako izdati Potvrdu 

o kompetencijama? 

ŠTO? 

Potvrda o kompetencijama dokument je 

koji opisuje koja je znanja, vještine, pripadajuću 

odgovornost i samostalnost 

osoba stekla tijekom svog volonterskog 

angažmana. 

KOJE SE KOMPETENCIJE PRATE? 

Kompetencije su grupirane u osam 

kategorija koje mapiraju sve ili gotovo 

sve što volonter može naučiti ili unaprijediti. 

Postoji li nešto što se ne može 

staviti u tih osam kategorija, ili organizator 

volontiranja želi posebno pohvaliti 

volontera, uvijek preostaje kategorija 

Ostalo. Osim te, kompetencije su još i: 

•• 

Komunikacija na materinskom 

jeziku 

•• 

•• 

Komunikacija na stranim jezicima 

Matematička kompetencija 

i osnovne kompetencije u 

prirodoslovlju i tehnologiji 

•• 

•• 

•• 

•• 

•• 

Digitalna kompetencija 

Učiti kako učiti 

Socijalna i građanska kompetencija 

Inicijativnost i poduzetnost 

Kulturna svijest i izražavanje 


39

TKO? 

Potvrdu može izdati organizator volontiranja 

osobi koja je bila angažirana kao 

dugoročni volonter, odnosno volontirala 

redovito, barem jednom tjedno, kroz razdoblje 

od najmanje tri mjeseca i izrazila 

želju da joj se Potvrda izda. 

ČEMU? 

Potvrda služi kao podrška u prepoznavanju 

i predstavljanju kompetencija, za 

nastavak osobnog obrazovanja i podizanje 

konkurentnosti na tržištu rada, 

za povećanje motivacije volontera. 

Volonteri Potvrdu mogu koristiti s ciljem 

osobnog i profesionalnog razvoja, 

kao dodatak (suplement) diplomi, za 

nastavak obrazovanja, kao dodatak 

životopisu, za osobni portfolio, priložiti 

kao dokaz motivacije i pouzdanosti pri 

uključivanju u različite projekte, mobilnosti 

ili edukacije. 

KAKO? 

Preduvjet je izdavanju Potvrde postojanje 

opisa posla volontera. Opis posla je 

temelj, od kojeg se do Potvrde dolazi u 

4 koraka. 

1. korak izdavanja Potvrde 

Obaveze organizatora jesu da s dugoročnim 

volonterom potpiše ugovor o 

volontiranju i objasni mu o Potvrdi o 

kompetencijama: čemu služi, kako se 

izdaje, da na nju ima pravo te ga pita želi 

li da mu se ta potvrda izda po završetku 

njegova volonterskog angažmana. 

Volonter može reći da ga takvo nešto 

ne zanima. S druge strane, poželi li da 

mu se izda potvrda, posao u tri iduća 

koraka tek počinje. Poanta je da se 

volonter o Potvrdi informira odmah na 

početku: potvrda se, naime, ne može 

izdati retrogradno, a predugo čekanje 

prije nego se poduzmu ostali koraci 

smanjuje kvalitetu Potvrde. 


Svaki volonter koji želi da mu se izda 

Potvrda o kompetencijama sam je velikim 

dijelom odgovoran za svoj proces 

učenja. Nakon što je od organizatora 

volontiranja zatražio Potvrdu potrebno 

je postaviti ciljeve učenja. Iako teorija 

govori da se ciljevi trebaju postaviti 

odmah na početku volonterskog angažmana, 

a i u prethodnom koraku to je 

naglašeno uz napomenu da se Potvrda 

ne izdaje retrogradno, iskustvo je pokazalo 

da je bolje volontera malo pustiti 

da osjeti svoje volontersko mjesto. To 

je bolja opcija nego volontera koji nije 

ni svjestan koje su mogućnosti njegova 

posla, kako će to izgledati i u trenutcima 

kada je uzbuđenje zbog novog 

angažmana još visoko, ciljevi bi mogli 

biti postavljani nerealno. Ne nužno 

previsoko, već izvan mogućnosti koje 

volonterska pozicija pruža. 

Dakle, u drugom koraku pustiti volontera 

da malo ispita svoj posao i gdje ga 

on vodi te tada tražiti da sam kaže što 

od ovog iskustva sa sobom želi nositi 

dalje, što novo želi saznati, što staro želi 

usavršiti. 


Ciljevi učenja zabilježe se i sačuvaju ih 

i volonter i osoba koja volontera vodi 

kroz korake izdavanja Potvrde. Kroz 

iduće razdoblje učenja, volonter se 

svako toliko osvrće na ciljeve koje je 

sebi postavio i prati što je novoga naučio. 

To može učiniti refleksijom nakon 


svake aktivnosti i pisanjem dnevnika, 

izvještajima o naučenome koji će biti 

dio izvještaja o odrađenome poslu 

ili natuknica koje upisuje u tabele uz 

informacije o odrađenim volonterskim 

satima. 

Svrha je ovog koraka da volonter bude 

svjestan svojih ciljeva i procesa učenja. 

Učenje se može dogoditi i nesvjesno, 

ali tada je puno teže odraditi 4. korak 

do izdavanja Potvrde. Samo je učenje 

odgovornost volontera: organizator je 

tu da organizira volontersku aktivnost 

koja omogućuje učenje, ali na volonteru 

je da upije od onog što mu se nudi, 

koliko želi ili je sposoban. Odgovornost 

je koordinatora da pazi na proces i 

da koraci idu jedan za drugim, bez 

preskakanja. 


Na kraju volonterskog angažmana ili pri 

istjecanju ugovora, koordinator volontera 

(ili osoba koja volontera prati u 

njegovom učenju i koracima izdavanja 

Potvrde) s volonterom završava priču i 

izdaje mu Potvrdu. Volonter samoprocjenom 

prolazi kroz ciljeve učenja i sam 

navodi što je iz svog volonterskog iskustva 

naučio. To mogu biti nova znanja, 

nove vještine ili već postojeće znanje 

koje je unaprijedio ili čak usavršio. U 

redu je zabilježiti i male pomake, nove 

situacije s kojima se volonter susreo. 

Primjerice: volonter je imao prilike vidjeti 

kako se izvodi spašavanje osobe koja 

se utaplja ili kako se pruža prva pomoć 

osobi koja je promrzla. To ne znači da 

volonter aktivnost može samostalno 

izvoditi ili da je postao stručnjak, ali u 

sličnoj situaciji neće biti beskoristan i 

stajati po strani. 

Posao je koordinatora zabilježiti sve što 

volonter navodi da je naučio. To se može 

napraviti koristeći nekoliko metoda, 

koje ovise o broju volontera kojima se 

izdaje Potvrda, kompleksnosti volonterske 

pozicije i prethodnom iskustvu s 

Potvrdom koje volonteri imaju. 

Moguće metode: 

1. Intervju-koordinator i volonter vode 

razgovor jedan na jedan prilikom 

kojega koordinator ispituje što je 

sve volonter uspio naučiti 

2. Samostalno pisanje bilješki - 

volonter samostalno prolazi kroz 

ciljeve učenja i bilježi rezultate 

naučenog 

3. Grupni rad - grupi volontera 

zadaje se isti zadatak, a to je da 

samostalno napišu sastavak o 

naučenom, prateći ciljeve koje su si 

zadali na početku. Iako svaka osoba 

radi za sebe, grupna aktivnosti 

potiče na rad i svakog volontera 

da se dodatno potrudi oko svojih 

kompetencija 

Iako se bilježenje naučenog temelji na 

volonterovoj samoprocjeni usvojenih 

kompetencija, organizator volontiranja 

je taj koji potvrdu izdaje volonteru. 

Tekst koji opisuje naučeno i kako je do 

tog došlo bit će napisan u trećem licu 

jednine, kao da organizator priča priču 

o volonteru. 


41

Korisne informacije koje pomažu kod 

izdavanje Potvrde: 

•• 

•• 

•• 

•• 

•• 

rijetko koja volonterska pozicija 

omogućava razvoj svih osam 

kompetencija i nije poanta ni da se 

tome teži: realnije je koncentrirati se 

na 2 - 3 kompetencije i u njih uložiti 

više vremena i energije. U ovom 

slučaju kvantiteta ne znači više od 

kvalitete. 

povezano s preporukom da se 

volonteri koncentriraju na razvijanje 

2 - 3 kompetencije: ciljevi učenja 

mogu se postaviti uže i odgovarati 

na specifične interese, ali tijekom 

volontiranja može se dogoditi da je 

volonter naučio i neke važne lekcije 

koje nije očekivao i koje nisu bile 

planirane u postavljenim ciljevima. 

Takvo znanje također treba 

zabilježiti 

početak u izdavanju Potvrda za 

koordinatora može biti zbunjujuć i 

težak, kompetencije se mogu brkati 

i slično. Ako niste sigurni pod koju 

kompetenciju pripada ono što je 

volonter naučio, bolje je to staviti 

negdje, nego ne zabilježiti uopće 

zapamtite da će potvrdu čitati netko 

tko s volonterskim programom 

i radom volontera nije imao 

nikakve veze i da tekst Potvrde 

treba biti koncipiran tako da ga 

može razumjeti bilo tko. Nije loše 

poslati Potvrdu na čitanje nekome 

izvan organizacije kome možete 

vjerovati (članovi obitelji volontera 

mogu biti dobar izbor), da provjeri 

razumljivost Potvrde 

volonter je taj koji će 

samoprocijeniti naučeno i svoj 

•• 

•• 

•• 

•• 

napredak i njegovo viđenje vlastitog 

iskustva treba poštovati, ali zadatak 

je koordinatora da regulira proces 

samoprocjene i ograničava ono što 

nikako, realno, ne može biti istinito, 

bilo zato što uključuje situacije 

koje se tijekom volontiranja nisu 

dogodile ili je napredak preuveličan 

iako se Potvrda temelji na 

samoprocjeni volontera, oblik u 

kojem je tekst zapisan nije u prvom 

licu jednine, već kao priča koju 

koordinator/organizator volontiranja 

priča o volonteru 

zapamtite da je Potvrda dokument 

koji izdaje organizacija i ne 

predstavlja samo volontera nego i 

organizatora 

elektronska verzija Potvrde o 

kompetencijama stečenima 

volontiranjem može se naći 

na internetu na stranicama 

Ministarstva za demografiju, 

obitelj, mlade i socijalnu politiku ili 

regionalnih i lokalnih volonterskih 

centara. Koristan je i alat koji se 

nalazi na stranici kompetencije. 

volontiram.info koji će vam 

olakšati popunjavanje Potvrde i 

komunikaciju s volonterom koji 

bi trebao odobriti napisano prije 

ispisivanja i potpisivanja 

za pomoć u izdavanu Potvrde 

poslužiti može Vodič za 

organizatore volontiranja i 

volontere: Kako do potvrde 

o kompetencijama stečenim 

volontiranjem, također dostupan u 

elektronskom obliku na stanicama 

Ministarstva i volonterskih centara 


•• 

•• 

zatreba li vam više informacija 

o potvrdi, prepoznavanju 

kompetencija i rezultata 

neformalnog učenja koristiti možete 

i literaturu o Youthpassu. Youthpass 

je dokument sličan Potvrdi, duže 

je u upotrebi i prepoznat u cijeloj 

Europi, a razvijeni priručnici i upute 

su opsežni i testirani 

dokument potvrde unaprijed 

kreiran i sadrži obavezna polja koja 

čine informacije o organizatoru, 

volonteru, volonterskom mjestu i 

samim kompetencijama. Potvrdu 

možete oblikovati tako da bude 

vizualno privlačnija, staviti 

logotipove svoje organizacije i 

dodati još neka grafička rješenja. 

Tekst Potvrde s traženim 

informacijama nemojte skraćivati 

ni dirati, no u dijelu u kojem su 

navedene kompetencije, možete 

obrisati tekst o kompetencijama 

koje nisu bile razvijene kod 

volontera kojemu se Potvrda izdaje 


43

PRIMJER POPUNJENE POTVRDE O KOMPETENCIJAMA 

STEČENIMA VOLONTIRANJEM 

POTVRDA O KOMPETENCIJAMA 5 

STEČENIM VOLONTIRANJEM 6 

Ministarstvo socijalne politike i mladih daje okvirni prijedlog sadržaja Potvrde o 

kompetencijama stečenim volontiranjem (članak 34.a Zakona o volonterstvu) 

Volontiranje se promiče i prepoznaje kao aktivnost ili usluga od interesa Republike 

Hrvatske koja dovodi do poboljšanja kvalitete života, izgradnje socijalnog kapitala, 

osobnog razvoja, do aktivnog uključivanja osoba u društvena zbivanja te do razvoja 

humanijeg i ravnopravnijeg demokratskog društva. Volontiranjem se doprinosi društvenom 

razvoju, građanskom sudjelovanju, socijalnoj koheziji i socijalnom uključivanju. 

Volontiranjem se stječu iskustva i razvijaju kompetencije potrebne i korisne za aktivno 

sudjelovanje u društvu, osobni razvoj i osobnu dobrobit. Namjera je ove potvrde pružiti 

podršku volonterima u prepoznavanju njihovih kompetencija (što uključuje znanja 

i vještine te pripadajuću samostalnost i odgovornost) stečenih kroz volonterska 

iskustva, radi cjelovitog predstavljanja bilo kojoj trećoj strani na zahtjev volontera. 

Sukladno Zakonu o volonterstvu: 

Volontiranje je dobrovoljno ulaganje osobnog vremena, truda, znanja i vještina kojima 

se obavljaju usluge ili aktivnosti za dobrobit druge osobe ili za opću dobrobit, bez 

postojanja uvjeta isplate novčane nagrade ili potraživanja druge imovinske koristi. 

5 Zakon o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru (NN 22/13) 

6 Zakon o volonterstvu (NN 58/07, NN 22/13)

Za zajednicu

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?