Za zajednicu v3

ZA ZAJEDNICU 

Priručnik za 

koordinatore volontera 

interventnih timova

IMPRESSUM 

Naslov: 

ZA ZAJEDNICU 

Priručnik za koordinatore volontera interventnih timova 

Izdavač: 

ACT Grupa 

Dr. Ivana Novaka 38, Čakovec 

Izdanje: prvo izdanje, prosinac 2018. 

Za izdavača: Stjepan Mikec 

Autori/ce: 

Antonio Gužvinec, Margareta Mihalic, Barbara Prprović, Kristijan Valkaj, 

Vlatka Vincetić 

Lektorice: Sunčica Novak, Tina Novak 

Urednica: Margareta Mihalic 

Citiranje: 

Gužvinec, A., Mihalic, M., Prprović, B., Valkaj, K., Vincetić, V. (2018), Za zajednicu - 

Priručnik za koordinatore volontera interventnih timova, Čakovec: ACT Grupa 

Ova publikacija izrađena je uz financijsku podršku Europske unije iz Europskog 

socijalnog fonda i Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske. Sadržaj ove 

publikacije isključiva je odgovornost ACT Grupe. 

Projekt: Za zajednicu - Volonterski interventni timovi 

Broj ugovora: UP.04.2.1.01.0076 

Voditeljica projekta: Margareta Mihalic

Europska unija 

“Zajedno do fondova EU” 

Vlada Republike Hrvatske 

Ured za udruge 

Projekt Za zajednicu - Volonterski interventni timovi sufinancirali su Europska unija 

iz Europskog socijalnog fonda i Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske. 

Za više informacija o EU fondovima posjetite mrežne stranice Ministarstva 

regionalnoga razvoja i fondova Europske unije: 

www.strukturnifondovi.hr.

Sadržaj 

PREDGOVOR 

ZAŠTO VOLONTIRATI U INTERVENTNOM 

TIMU CRVENOG KRIŽA? 

(autorica Barbara Prprović) 

Povijest Crvenog križa 

Crveni križ u Republici Hrvatskoj 

Operativne snage Crvenog križa 

Hrvatski Crveni križ u Međimurju 

I. 

ZA KOORIDNATORE VOLONTERA: O KRIZAMA, VOLONTERIMA 

I INTERVENTNIM TIMOVIMA 

(autorica Margareta Mihalic) 

II. 

I.I. Krizne situacije 

I.II. Upravljanje krizom 

I.III. Tko (ne)može volontirati u interventnom timu? 

I.IV. Prava i obaveze volontera 

I.V. Uloga koordinatora volontiranja - onaj na čijim je plećima uspjeh 

I.VI. Dugoročni vs. kratkoročni volonteri 

I.VII. Motiviranje volontera 

I.VIII. Potvrda o kompetencijama stečenima volontiranjem 

VOLONTERSKI PROGRAM ZA ZAJEDNICU - VOLONTERSKI 

INTERVENTNI TIMOVI 

(autorica Margareta Mihalic)

III. 

MENADŽMENT VOLONTERA ZA KOORDINATORE 

INTERVENTNIH TIMOVA 

(autorica Margareta Mihalic) 

Priprema temelja za razvoj volonterskog programa 

I. Planiranje volonterskog programa 

I. Izrada opisa posla volontera 

III. Pronalaženje volontera 

IV. Odabir volontera 

V. Uključivanje volontera i edukacija 

VI. Supervizija i praćenje volontera 

VII. Evaluacija volonterskog programa i rada volontera 

VIII. Nagrađivanje volontera 

Stvari o kojima se manje priča 

IV. 4. OSPOSOBLJAVANJE VOLONTERA ZA INTERVENTNI TIM 

IV.I. Pružanje prve pomoći (autor Antonio Gužvinec) 

IV.II. Koordinacija i komunikacija na terenu 

(autorica Barbara Prprović) 

IV.II. Pružanje psihosocijalne podrške u kriznoj situaciji 

(autorica Vlatka Vincetić) 

IV.IV. Organizacija smještaja u kriznim situacijama - postavljanje 

šatora (autor Antonio Gužvinec) 

IV.V. Opskrba vodom u katastrofama (autor Kristijan Valkaj) 

IV.VI. Služba traženja (autorica Barbara Prprović) 

IV.VII. Spašavanje života na vodi (autor Antonio Gužvinec) 

POPIS KORIŠTENE LITERATURE I IZVORA 

ZAHVALE

PREDGOVOR 

U Europi svake godine volontira gotovo 

100 milijuna odraslih osoba. Korist od 

volontiranja za zajednicu jest u jačanju 

osjećaja povjerenja, solidarnosti i uzajamnosti 

među građanima te u stvaranju 

mogućnosti za aktivno sudjelovanje. 

Sa stajališta volontera, volonterski 

rad osigurava važne prilike za različite 

oblike učenja koje volonterima mogu 

povećati konkurentnost na tržištu 

rada. Volontiranje omogućava razvoj 

vještina timskog rada i komunikacije, 

inicijative i sposobnosti donošenja 

odluka, stjecanje novih znanja i vještina, 

uspostavljanje novih kontakata i širenje 

društvene mreže te jačanje osjećaja 

pripadnosti zajednici. 

Prema izvješću Ministarstva za demografiju, 

obitelj, mlade i socijalnu politiku 

za 2017. godinu u Hrvatskoj je volontiralo 

nešto više od 47 tisuća osoba koje 

su ostvarile nešto više od 2,6 milijuna 

volonterskih sati, što pokazuje da volonteri 

u Hrvatskoj predstavljaju malo više 

od 1% stanovništva. Volonterstvo, iako

jedan od najčešćih oblika građanskog 

aktivizma, nije uopće zastupljeno u 

školskom kurikulumu niti mu se posvećuje 

sustavna pozornost. Programi 

koji u školama postoje rezultat su 

individualnih napora učitelja i profesora 

koji prepoznaju značaj volonterstva i 

njegovu korist za zajednicu i učenike te 

i sami taj posao odrađuju volonterski. 

Ideja za projekt Za zajednicu nastala 

je 2016. godine nakon sudjelovanja 

volontera interventnog tima Gradskog 

društva Crvenog križa Čakovec u pomaganju 

migrantima tijekom migrantske 

krize u Opatovcu, tranzitnom 

centru Slavonski Brod i na području 

Međimurske županije. Da bi mogli odgovoriti 

na pozive na uključivanje, GDCK 

Čakovec tražio je suradnju Srednje 

škole Čakovec i njezinih učenika koji se 

obrazuju za medicinska zanimanja da 

se kao volonteri uključe u interventni 

tim. Iako su društva Crvenog križa u to

vrijeme odigrala vrlo značajnu ulogu 

i bila pohvaljena za organiziranost i 

brzinu reakcije, sami volonteri rekli su 

kako nisu bili pripremljeni na ono što ih 

je čekalo. Nekima je nedostajalo formalnog 

treninga, nekima upute što i kako 

raditi, nekima podrška nakon završetka 

volonterskog posla. Gledajući lokalne 

potrebe za intervencijama u slučaju 

kriza, nije na odmet spomenuti kako 

je Međimurje područje koje je sa svih 

strana omeđeno rijekama i poplave nisu 

neobična pojava. 

U slučaju prirodnih katastrofa i kriznih 

situacija veliku ulogu u pomoći pogođenom 

stanovništvu, uz nadležne institucije, 

imaju volonteri. Radi povećanja 

učinkovitosti, ali i zaštite volontera od 

mogućih opasnosti za njihovo zdravlje i 

život, nužna je priprema za intervenciju. 

Cilj projekta Za zajednicu - Volonterski 

interventni timovi bio je uspostava funkcionalnih 

volonterskih kriznih timova 

razvojem kvalitetnog i održivog volonterskog 

programa i programa školskog 

volontiranja te promicanje vrijednosti 

volonterstva i značaja volonterskog 

rada za lokalnu zajednicu u izvanrednim 

situacijama. 

Projekt Za zajednicu - Volonterski interventni 

timovi zajednički su osmislili i 

proveli ACT Grupa, koja se bavi razvojem 

volonterstva i vodi Volonterski 

ured Međimurja, Gradsko društvo 

Crvenog križa Čakovec unutar kojeg 

djeluju volonterski interventni timovi 

i Srednja škola Čakovec koja, između 

ostalog, mlade obrazuje za medicinska 

zanimanja. 

Projektom je okupljeno i osposobljeno 

20 mladih za rad u volonterskom 

interventnom timu, osigurana im je 

puna oprema te su tijekom godine 

dana bili intenzivno uključeni u volonterske 

aktivnosti tima. Sustavan rad 

s grupom mladih osposobio ih je za 

krizne intervencije u kojima se od njih 

očekuje da djeluju kao tim, slijede upute 

koordinatora, nose se sa stresnim, a 

nerijetko i opasnim situacijama te da 

budu učinkoviti u pomoći onima koji su 

krizom pogođeni. 

U ovom priručniku korišteni su izrazi 

napisani u muškom rodu, a odnose se 

kao neutralni na sve osobe, neovisno o 

njihovu spolu i rodu. 

Priručnik je namijenjen koordinatorima 

volontera koji rade s interventnim timovima 

unutar društava Crvenog križa kao 

svojevrsni vodič za okupljanje, osposobljavanje 

i rad s volonterima interventnog 

tima. U njemu su obuhvaćene 

osnovne informacije o menadžmentu 

volontera i opća znanja koje bi svaki 

član interventnog tima, pa time i koordinatori 

volontera, morao usvojiti. Uz 

to, predstavljen je model okupljanja i

ada s mladima kao i naučene lekcije 

koje su koordinatori volontera i ostali 

članovi projektnog tima sakupili kroz 18 

mjeseci provedbe projekta Za zajednicu. 

Svjesni smo činjenice kako ne postoji 

recept koji će jednoznačno odgovarati 

u svim zajednicama i situacijama, ali sa 

željom da i drugim društvima i srednjim 

školama omogućimo korištenje našeg 

modela i učenje iz onog što se nama 

pokazalo kao dobra praksa, predstavljamo 

vam Za zajednicu - Priručnik za 

koordinatore volontera interventnih 

timova. 

Margareta Mihalic, voditeljica projekta

O projektu 

Naziv projekta: Za zajednicu - Volonterski interventni timovi 

Nositelj projekta: ACT Grupa 

Partneri na projektu: 

• Gradsko društvo Crvenog križa Čakovec 

• Srednja škola Čakovec 

Trajanje projekta: 1.kolovoza 2017. - 31. siječnja 2019. 

Mjesto provedbe: Međimurska županija 

Ukupna vrijednost projekta: 928.292,92 kn 

Za više informacija o projektu obratite se ACT Grupi: 

adresa: Dr. Ivana Novaka 38, Čakovec 

tel: 040/390-047 

e-mail: info@act-grupa.hr 

web stranica: act-grupa.hr

ZAŠTO 

VOLONTIRATI 

U INTERVENTNOM 

TIMU CRVENOG 

KRIŽA?

ZAŠTO VOLONTIRATI U INTERVENTNOM 

TIMU CRVENOG KRIŽA? 

Volonterstvo predstavlja slobodni izbor 

brige i pomoći za drugoga, za zajednicu, 

za boljeg sebe. Humana djela koja 

činimo kako bismo napravili promjenu 

za sebe ili za druge od posebnog su 

značaja u situacijama kada su ugroženi 

zdravlje, sloboda ili način života većeg 

broja ljudi. 

U rujnu 2015. godine 654 224 migranata 

ušlo je u područje Republike 

Hrvatske. Hrvatski Crveni križ, njegovi 

iskusni volonteri, članovi interventnih 

timova i zaposlenici poslani su na 

pogođena područja kako bi, u suradnji 

s ostalim domaćim i međunarodnim 

organizacijama, pomogli u koordinaciji 

humanitarnog zbrinjavanja izbjeglica. 

Ovaj je događaj u Hrvatskoj, ali i u cijeloj 

Europi, nazvan izbjegličkom krizom 

te se, prema svojoj definiciji, smatra 

kriznom situacijom. 

Svoje vještine i sposobnosti reagiranja 

u izvanrednim situacijama Hrvatski 

Crveni križ pokazao je 2014. godine 

tijekom poplava koje su zadesile područje 

istočne Slavonije. Isto tako, veliki 

značaj Hrvatskog Crvenog križa vidljiv 

je tijekom Domovinskog rata kada je 

prikupljeno više od milijun doza krvi, 

pogođenom stanovništvu distribuirano 

više od 300 milijuna kilograma hrane 

te je za više od 250 000 prognanih 

osoba osigurana psihosocijalna 

podrška. Osim toga, važan doprinos 

imao je Nacionalni ured Službe traženja 

Hrvatskog Crvenog križa koji je spojio 

više od 23 000 razdvojenih članova 

obitelji i omogućio njihovo komuniciranje 

te pomagao zarobljenicima prilikom 

teških trenutaka razmjene zarobljenika i 

oporavka od traume. 

Kako bi se mogli obrazovati i pripremati 

za uključivanje u aktivnosti pripreme, 

odgovora i oporavka koje Hrvatski 

Crveni križ provodi prije, tijekom i nakon 

kriznih situacija, najprije moramo 

razumjeti njegovu povijest i temeljna 

načela djelovanja. Naime, prva edukacija 

koju svaki volonter Crvenog križa 

prolazi jest osnovni stupanj edukacije 

Crvenog križa koji sadrži teme povijesti 

Međunarodnog pokreta Crvenog križa 

i temeljna načela na kojima Pokret 

počiva. 

Povijest Crvenog križa 

Međunarodni pokret Crvenog križa i 

Crvenog polumjeseca nastao je upravo 

u kriznoj situaciji, u ratom pogođenom 

Solferinu (sjeverna Italija) gdje su se 

sukobile vojske Napoleona III. i Franje 

Josipa I. Tijekom 24. lipnja 1859. godine 

Jean-Henry Dunant, svjedok bitke, 

uvidio je kako su ranjenici na bojnom 

polju ostali bez liječničke pomoći, vode 

i hrane te je, u suradnji s mještanima, 

organizirao pomoć ranjenim vojnicima 

austrijskih, talijanskih i francuskih 

snaga. 

12 ZAŠTO VOLONTIRATI U INTERVENTNOM TIMU CRVENOG KRIŽA?

Jean-Henry Dunant, 

utemeljitelj Crvenog križa 

(08.05.1828.-30.10.1910.) 

Važan događaj u povijesti Crvenog 

križa bila je Međunarodna konferencija 

u Ženevi (1863.), koja je okupila predstavnike 

16 država i 4 organizacije. Na 

Konferenciji je usvojeno 10 rezolucija 

koje predstavljaju temelj djelovanja 

Međunarodnog Crvenog križa (danas 

poznatog kao Međunarodni pokret 

Crvenog križa i Crvenog polumjeseca). 

Rezolucijama se također prihvatio znak 

crvenog križa na bijeloj podlozi kao znak 

raspoznavanja društava za pružanje 

pomoći ranjenim vojnicima. 

Pružajući pomoć, Dunant se vodio 

mišlju kako su svi ljudi braća te nije 

birao koje će vojnike spasiti, a koje ne. 

Pomoć se pružala svima, bez obzira na 

to kojoj su strani u sukobu pripadali. 

Strahoviti prizori patnje i bola 40 000 

ranjenih vojnika ukazali su na potrebu 

za pružanjem prve pomoći. Patnja kojoj 

je svjedočio na bojnom polju potaknula 

je Dunanta na pisanje knjige Sjećanje 

na Solferino u kojoj je istaknuo potrebu 

osnivanja društava za pomoć. U vrijeme 

mira, društva bi radila na obrazovanju 

dobrovoljaca za pomoć vojnim sanitetskim 

službama u ratu. Na temelju njegove 

knjige, zajedno s još četvoricom 

istomišljenika, osnovao je Međunarodni 

odbor za pomoć ranjenicima (1863.) koji 

je kasnije preimenovan u Međunarodni 

odbor Crvenog križa (1876.). 

U znak počasti 

Jeanu-Henryju Dunantu, 

kojeg smatramo 

utemeljiteljem 

Međunarodnog pokreta 

Crvenog križa i Crvenog 

polumjeseca, 08. svibnja 

obilježavamo Svjetski dan 


polumjeseca. 

Pokret se od njegovog osnivanja pa do 

danas temeljio na ideji da humanitarno 

i medicinsko osoblje na bojištu predstavlja 

neutralnu stranu koja, u svakoj 

situaciji, pomoć pruža prema načelu 

hitnosti, svima, bez obzira na rasu, 

vjeru, nacionalnost ili spol. S obzirom 

da je medicinskom osoblju potrebno 

osigurati sigurnost i adekvatno radno 

ZAŠTO VOLONTIRATI U INTERVENTNOM TIMU CRVENOG KRIŽA? 

13

Važni datumi i događaji u povijesti Crvenog križa: 

Ženevske konvencije revidirane su i dopunjavane (od 1864. do 1949. 

godine) tako da danas govorimo o četiri Ženevske konvencije iz 

1949. godine: 

I. – za poboljšanje položaja ranjenika i bolesnika u oružanim 

snagama u ratu 

II. – za poboljšanje položaja ranjenika, bolesnika i brodolomaca 

oružanih snaga na moru 

III. – o postupanju s ratnim zarobljenicima 

IV. – o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata 

1965. godine usvojeno je sedam temeljnih načela Pokreta, u 

njihovom današnjem obliku, a 1986. godine ugrađeni su u Statut 

Međunarodnog pokreta Crvenog križa i Crvenog polumjeseca (koji je 

tim Statutom i dobio svoje današnje ime) 

1977. godine usvojeni su Dopunski protokoli Ženevskim konvencijama 

iz 1949. godine: 

I. – o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba 

II. – o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukob 

okruženje, pokazala se potreba za 

jasnim isticanjem osoblja na terenu 

kako ne bi postali mete vojnih sukoba. 

U tu je svrhu 1864. usvojena I. Ženevska 

konvencija i prihvaćen je simbol crvenog 

križa na bijeloj podlozi kao znak 

raspoznavanja i zaštite sanitetskih 

službi oružanih snaga i dobrovoljnih 

društava koja pomažu tim sanitetskim 

službama u zbrinjavanju ranjenika i 

bolesnika u vrijeme rata. Ovaj je simbol 

postao prepoznatljiv znak neutralne 

zaštite u sukobima, ali i humanitarnog 

djelovanja organizacije u razdobljima 

mira. Diljem svijeta znak crvenog križa 

prepoznaje se na zgradama, vozilima 

i radnoj odjeći kao simbol najveće 

svjetske humanitarne organizacije, a 

upotrebljava se kao: 

•• 

simbol zaštite u oružanim sukobima 

s obzirom da se osobe, medicinske 

ustanove ili njihova prijevozna 

sredstva ne smiju napadati jer su 

pod zaštitom Ženevske konvencije i 

njihovih Dopunskih protokola; 


•• 

simbol pripadnosti koji služi 

raspoznavanju i povezivanju osoba, 

ustanova ili prijevoznih sredstava 

s Crvenim križom u mirnodopskim 

vremenima, ali i tijekom izvanrednih 

situacija. 

Osim znaka crvenog križa, priznati simboli 

Međunarodnog pokreta Crvenog 

križa i Crvenog polumjeseca jesu crveni 

polumjesec ili crveni kristal na bijeloj 

podlozi. Svi simboli zaštićeni su od 

zlouporabe 

Koordinator volontera 

mora voditi brigu o tome 

da je znak Crvenog križa 

vidljiv tijekom volonterskih 

akcija i intervencija. 

upravo zbog njihova značenja i simbolike 

nade u kriznim situacijama. Danas Međunarodni pokret djeluje 

u trima sastavnicama koje svoj rad 

temelje na promicanju temeljnih 

načela Pokreta, pripremi i odgovoru na 

katastrofe te zaštiti zdravlja i skrbi o 

zajednici. Pokret se smatra najstarijom 

svjetskom humanitarnom organizacijom, 

a broji više od 115 milijuna članova 

u skoro svim zemljama svijeta. 

Crveni križ najstariji je simbol 

Pokreta. 

Crveni kristal predstavlja 

neutralni emblem za one 

zemlje koje se protive 

simbolima križa ili 

polumjeseca zbog njihova 

religijskog značaja. 

Crveni polumjesec je simbol 

koji u većini muslimanskih 

zemalja zamjenjuje simbol 

Crvenog križa 

Volonterima 

je potrebno usaditi 

vrijednosti poštivanja 

znaka i simbola 

Crvenog križa te na 

taj način spriječiti 

njihovu zlouporabu ili 

omalovažavanje. 

Slika: Simboli Međunarodnog pokreta 

Crvenog križa i Crvenog polumjeseca 


15

Međunarodni odbor 


Međunarodna federacija 

društava Crvenog križa 

i Crvenog polumjeseca 

Nacionalna društva 

Crvenog križa i 

Crvenog polumjeseca 

Slika: Sastavnice Međunarodnog pokreta Crvenog križa 

Misli vodilje Pokreta Inter arma Caritas 

(Milosrđe u ratu) i Per humanitatem ad 

pacem (Putem humanosti k miru) zajedno 

izražavaju njegove ideale i ciljeve: 

zaštita života, sprječavanje i olakšavanje 

patnji i bolesti, zaštita i unapređenje 

zdravlja i socijalne zaštite, dobrovoljni 

rad i razvijanje osjećaja humanosti, 

solidarnosti i tolerancije prema svima 

kojima je pomoć potrebna. 

Savjet iz prakse: 

Prije svake aktivnosti u 

kojoj su volonteri obilježeni 

simbolima Crvenog križa 

potrebno ih je podsjetiti da 

se prilikom nošenja obilježja 

ne smiju nedolično ponašati 

(npr. piti alkoholna pića) jer 

njihovo ponašanje u službenoj 

odjeći zapravo predstavlja 

ponašanje cijele organizacije 

Crvenog križa. Naime, osobe 

koje promatraju volontere 

ne vide volonterku kao 

Petru Petrić, već vide samo 

volonterku Crvenog križa. U 

tom trenutku promatrači o 

cijeloj organizaciji prosuđuju 

kroz Petrino ponašanje. 


Crveni križ u Republici 

Hrvatskoj 

Hrvatski Crveni križ nacionalno je 

društvo Crvenog križa koje samostalno 

djeluje na teritoriju Republike Hrvatske, 

sa svrhom promicanja i ostvarivanja 

humanitarnih ciljeva i programa od 

opće koristi. Sastoji se od 111 općinskih 

i gradskih te 20 županijskih društava 

Crvenog križa. Osnovna su područja 

djelovanja Hrvatskog Crvenog križa 

promicanje temeljnih načela Pokreta 

Crvenog križa i humanitarnih vrijednosti 

putem zdravstvenih i socijalnih 

programa te promicanje humanitarnih 

ciljeva i provedba akcija od opće koristi 

za život građana. 

Prva pomoć tradicionalna je djelatnost 

Crvenog križa čiji je cilj kontinuiranom 

edukacijom osposobiti što veći broj 

građana za pružanje prve pomoći u 

svim situacijama ozljeda i naglo nastupajućih 

bolesti. Samo pravodobno i 

na pravilan način pružena prva pomoć 

smanjuje trajanje liječenja, sprečava ili 

ublažava invaliditet, a nerijetko spašava 

i život. 

Dobrovoljno darivanje krvi u Republici 

Hrvatskoj utemeljio je upravo Hrvatski 

Crveni križ koji je 25. listopada 

1953. godine organizirao prvu akciju 

dobrovoljnog darivanja krvi u Sisku. 

Svaka akcija davanja krvi provodi se 

i organizira prema načelima anonimnosti, 

dobrovoljnosti, besplatnosti i 

solidarnosti. 

Aktivnosti educiranja građanstva o 

postupcima pružanja prve pomoći, 

organiziranja akcija dobrovoljnih 

davanja krvi i preventivne aktivnosti 

Važni datumi i događaji: 

08.05. 

Svjetski dan Crvenog križa i 

Crvenog polumjeseca 

08.-15.08. 

Tjedan Crvenog križa 

14.06. 

Svjetski dan darivatelja krvi 

10.09. 

Svjetski dan prve pomoći 

14.-21.09. 

Tjedan borbe protiv 

tuberkuloze 

25.10. 

Dan dobrovoljnih darivatelja 

krvi (u Hrvatskoj) 

08.-15.12. 

Tjedan solidarnosti 

usmjerene na borbu protiv različitih 

bolesti predstavljaju program zaštite i 

unapređivanja zdravlja opće populacije 

koji svako društvo Crvenog križa u 

Hrvatskoj redovito provodi. Osim zdravstvenih 

programa, važni su i socijalni 

programi kojima djelatnici i volonteri 

opskrbljuju socijalno deprivirane članove 

društva namirnicama i ostalim 

potrepštinama, ali ih isto tako uključuju 

u aktivnosti usmjerene na integraciju u 

šire društvo. 


17

Neka društva Crvenog križa u Hrvatskoj 

provode i programe spašavanja života 

na vodi i ekološke zaštite te izvršavaju 

sljedeće zadatke: osposobljavanje spasilaca, 

instruktora i voditelja spasilačkih 

postaja, obnovu znanja i praktičnih 

vještina spasilaca, postupak procjene 

rizika na kupalištima, aktivnosti vezane 

za povećanje razine sigurnosti turista, 

aktivnosti vezane uz zaštitu podmorja 

i priobalja te djelovanje u izvanrednim 

situacijama. 

Djelovanje u izvanrednim situacijama 

u Hrvatskom Crvenom križu i njegovim 

društvima nije vezano samo uz spašavanje 

života na vodi. Priprema i odgovor 

na krize, kao što smo vidjeli u povijesti 

Crvenog križa, temeljna su zadaća svih 

društava s obzirom na prvobitnu svrhu 

Crvenog križa – ublažavanje ljudske 

patnje u kriznim situacijama. Temeljne 

djelatnosti razlikuju se s obzirom na 

fazu djelovanja u izvanrednim situacijama. 

U Hrvatskoj društva Crvenog 

križa osposobljavaju operativne snage 

te ih opremaju za djelovanje u kriznim 

situacijama. Osim toga, educira se 

i stanovništvo kako bi građani svih 

dobnih skupina bili pripremljeni na krizu 

i njezine posljedice. Na taj način povećava 

se otpornost zajednice na krizne 

događaje te ove aktivnosti spadaju u 

fazu pripreme na krizne situacije. 

Zadaća Crvenog križa u kriznim situacijama 

jest ublažavanje patnji smanjenjem 

štetnih posljedica za osobe pogođene 

krizom te osiguravanje podrške 

ostalim operativnim snagama. Nakon 

procjene situacije na terenu i potreba 

koje proizlaze iz nje, volonteri Crvenog 

križa, ovisno o situaciji, provode mjere 

zaštite, pomoći i saniranja posljedica: 

1. podrška pri evakuaciji stanovništva 

pogođenog kriznom situacijom 

2. organizacija smještajnih kapaciteta 

na sigurnim lokacijama te 

organizacija prehrane i ostale 

humanitarne pomoći za pogođeno 

stanovništvo i pripadnike 

operativnih snaga 

3. podrška zdravstvenim institucijama 

u provođenju aktivnosti zaštite 

života i zdravlja 

4. pružanje psihosocijalne podrške 

stanovništvu pogođenom 

kriznom situacijom i pripadnicima 

operativnih snaga, briga o ranjivim 

skupinama 

5. aktivnosti Službe traženja, odnosno 

povezivanje razdvojenih članova 

obitelji 

6. podrška u poboljšanju sanitarnih 

uvjeta i promocija higijene 

7. organizacija izvanrednih akcija 

darivanja krvi 

8. podrška operativnim snagama 

Civilne zaštite u spašavanju iz vode 

9. sudjelovanje u informiranju lokalnog 

stanovništva o kriznoj situaciji i 

poduzetim aktivnostima. 

Ono što karakterizira fazu odgovora na 

krizne situacije odnosi se na atmosferu 

neizvjesnosti, stresa i snažnih osjećaja 

straha, gubitka i patnje. Upravo u takvim 

situacijama pravovremena i kvalitetna 

pomoć znači brži oporavak, kako pogođenog 

stanovništva, tako i samih volontera 

koji u kriznim situacijama postaju 

oslonac i izloženi su mnogim rizičnim 

situacijama. Znak Crvenog križa igra 


veliku ulogu u oporavku tijekom i nakon 

krizne situacije. On predstavlja ne samo 

neutralnu zaštitu, već i nadu i vjerovanje 

u pomoć i podršku te naposljetku nadu 

u bolje sutra. Upravo iz tog razloga znak 

se koristi u mirnodopskom i ratnom razdoblju 

kako bi ostao sveprisutan i kako 

bi se njegova poruka neprestano širila. 

U svom radu na terenu i u redovnim 

aktivnostima volonteri, članovi i zaposlenici 

Crvenog križa, osim simbola 

Crvenog križa, dijele i ista temeljna 

načela Pokreta: 

•• 

HUMANOST 


Crvenog polumjeseca, nastao u želji 

da bez diskriminacije pruža pomoć 

svim ranjenicima na bojnom polju, 

nastoji u svim prilikama spriječiti 

i ublažiti ljudsku patnju. Svrha je 

Pokreta zaštita života i zdravlja 

te osiguranje poštivanja ljudske 

osobe. On promiče uzajamno 

razumijevanje, prijateljstvo, 

suradnju i trajan mir među svim 

narodima. 

•• 

NEPRISTRANOST 

Pokret ne pravi razliku s obzirom na 

nacionalnu, rasnu, vjersku, klasnu 

ili političku pripadnost pojedinca, 

već nastoji ublažiti njegove 

muke, isključivo vodeći računa 

o njegovim potrebama, dajući 

prednost najhitnijim slučajevima 

unesrećenih. 

•• 

NEUTRALNOST 

Kako bi očuvao povjerenje svih, 

Pokret se ne opredjeljuje u 

neprijateljstvima i ne upušta se u 

rasprave političke, rasne, vjerske ili 

ideološke prirode. 

•• 

NEOVISNOST 

Pokret je neovisan. Nacionalna 

društva, iako su pomoćna tijela 

humanitarnih službi svojih vlada 

i podvrgnuta zakonima svojih 

zemalja, moraju očuvati svoju 

autonomiju kako bi u svako doba 

mogla djelovati u skladu s načelima 

Pokreta. 

•• 

DOBROVOLJNOST 

Pokret je dobrovoljan i ne pokreće 

ga želja za dobitkom. 

•• 

JEDINSTVO 

U svakoj zemlji može postojati 

samo jedno društvo Crvenog 

križa ili Crvenog polumjeseca. 

Ono mora biti dostupno svima i 

provoditi humanitarnu djelatnost na 

cjelokupnom teritoriju. 

•• 

UNIVERZALNOST 


Crvenog polumjeseca, u kojem sva 

društva imaju jednaki položaj i dijele 

jednaka prava i dužnosti uzajamnog 

pomaganja, svjetski je pokret. 

Tijekom faze oporavka nakon krize djelatnici 

i volonteri Crvenog križa nastoje 

što je brže moguće osigurati obavljanje 

redovnih aktivnosti građana pogođenih 

kriznom situacijom. Osim toga, saniraju 

se štetne posljedice, kako fizičke (zagađanje, 

vlaga, nedostatak namirnica i 

ostalih potrepština na terenu), tako i 

one psihološke, pružanjem psihosocijalne 

podrške stradalom stanovništvu. 


19

Operativne snage 


Operativne snage Hrvatskog Crvenog 

križa čine krizni stožeri, interventni 

timovi i timovi podrške. 

Timovi podrške sastoje se od volontera i 

zaposlenika Crvenih križeva koji su završili 

osnovni stupanj edukacije Crvenog 

križa i osnovni tečaj prve pomoći. 

Interventni timovi sastoje se od članova 

koji su, osim osnovnih stupnjeva edukacije, 

stekli znanja iz psihosocijalne 

podrške, službe traženja, organizacije 

prikupljanja i podjele humanitarne 

pomoći, organizacije privremenog smještaja, 

upravljanja osnovnom tehničkom 

opremom te osnovnih znanja logistike. 

Ukoliko član interventnog tima prođe 

naprednu obuku iz nekog od ovih 

područja, može postati članom specijalističkog 

interventnog tima. 

Svi timovi opremljeni su službenom 

odjećom i opremom sukladno njihovim 

zadaćama, a svoje znanje i vještine 

usavršavaju na treninzima, sastancima, 

edukacijama i pokaznim vježbama 

koje društva Crvenog križa, ali i ostali 

sudionici sustava zaštite i spašavanja, 

organiziraju diljem Hrvatske. 

Hrvatski Crveni križ u 

Međimurju 

Prva organizacija Crvenog križa u 

Međimurju osnovana je 1945. godine 

u gradu Čakovcu nakon konstituirajuće 

sjednice održane 9. kolovoza. Rad organizacije 

se od 1945. do 1991. godine 

odnosi na zdravstveno osvješćivanje 

građana, osposobljavanje zdravstvenih 

i sanitetskih djelatnika, rad s mladima 

te rad na planu socijalne skrbi. U razdoblju 

Domovinskog rata Crveni križ 

Čakovec imao je veliku ulogu u skrbi 

o zarobljenicima, ranjenicima, prognanima 

i izbjeglicama bez obzira jesu li 

bili civili ili vojnici. Organizirao je sakupljanje 

i podjelu humanitarne pomoći 

te dobrovoljno davanje krvi i masovnu 

edukaciju građanstva o pružanju prve 

pomoći. Tijekom ratnih godina organizacija 

je ostvarila suradnju s brojnim 

humanitarnim udrugama, pa tako i s 

bavarskim Crvenim križem u Augsburgu 

i Schwabmünchenu, što je omogućilo 

slanje pomoći u ratom zahvaćena područja 

cijele Hrvatske. 

Hrvatski Crveni križ - Gradsko društvo 

Crvenog križa Čakovec (GDCK Čakovec) 

i dalje djeluje u službi građana čitavog 

Međimurja putem socijalnih, zdravstvenih 

i humanitarnih djelatnosti. Njihovi 

interventni timovi, sastavljeni od mladih 

članova, polaznika medicinskog smjera 

Srednje škole Čakovec, poznati su po 

stručnosti i profesionalnosti te ih se 

redovito poziva na važna događanja 

diljem Hrvatske. Tijekom migrantske 

krize pet manjih interventnih timova iz 

Čakovca poslano je u Slavonski Brod 

gdje su danonoćno pružali pomoć 

i podršku migrantima, ali i drugim 


Prema istraživanjima 

Strategije Ujedinjenih naroda za 

smanjenje rizika od katastrofa (UNISDR), 

jedna kuna uložena u smanjenje rizika od 

katastrofa, što znači i u edukaciju volontera, donosi 

uštedu od sedam kuna prilikom smanjenja štete u 

kriznoj situaciji. Ipak, socijalna vrijednost volontiranja 

veća je čak i od ekonomske. Volonteri ulažu svoje vrijeme, 

vještine, znanja, talente i volju, očekujući zauzvrat jako malo. 

Važno je prepoznati njihov doprinos te ih poticati, isticati 

vrijednost njihovog doprinosa i odati priznanje za njihov rad. 

Pojedinačni volonteri, kao i organizirane skupine volontera, 

mogu ponuditi obilje vještina i resursa koji se mogu 

koristiti prije, za vrijeme i nakon krizne situacije. 

IZVOR: United Nations Volunteers (2009) Laws ans 

Policies Affecting Volunteerism Since 2001 

volonterima. Osim kriznih situacija, 

rado se odazivaju i na kulturne manifestacije 

pa već tradicionalno osiguravaju 

prvu pomoć na kulturnoj manifestaciji 

Porcijunkulovo u Čakovcu te na glazbenom 

festivalu Sea Star Festival u 

Umagu. Članovi interventnih timova 

GDCK-a Čakovec svojim aktivnostima 

svakodnevno promiču volonterstvo 

uključivanjem u brojna događanja koja 

za cilj imaju osvještavanje građanstva o 

zdravstvenim i socijalnim problemima. 

Model rada s mladim članovima interventnog 

tima koji imaju medicinsko 

znanje u Međimurskoj se županiji 

pokazao iznimno dobar te se projektom 

Za zajednicu - Volonterski interventni 

timovi nastojao učvrstiti, ali i poboljšati. 

S obzirom da su prije implementacije 

projekta timovi prolazili samo osnovne 

stupnjeve edukacije, ovim smo projektom 

uključili i učenike koji ne pohađaju 

medicinski smjer škole te na taj način 

proširili mogućnosti za uključivanje u 

interventni tim čiji su članovi u konačnici 

usvojili znanja i vještine iz svih 

područja edukacije interventnih timova. 

Na taj način član interventnog tima više 

ne mora biti medicinske struke kako bi 

uspješno pružao prvu pomoć. 


21

BILJEŠKE 



23

I. 

ZA KOORIDNATORE VOLONTERA: 

O KRIZAMA, VOLONTERIMA I 

INTERVENTNIM TIMOVIMA 

Volontiranje je dobrovoljna, altruistična 

aktivnost u kojoj pojedinac ili grupa, 

volonter/i, rade za korist drugog ili 

zajednice, ali bez mogućnosti da za svoj 

rad ostvare financijske ili materijalne 

koristi. Snaga je volontiranja u nesebičnom 

davanju gdje oni koji su u potrebi 

dobivaju pomoć zajednice. Poznato je 

da volontranje omogućuje razvoj vještina 

i znanja, usmjereno je promicanju 

dobrote i poboljšanju kvalitete života. 

Volontiranje je postojalo oduvijek; 

otkada je zajednice, pojedinci ili grupe 

u nevolji i potrebi okretali bi se onima 

koji su im bili najbliži. Pomoć je stizala 

od obitelji, ponekad od susjeda, a u velikom 

broju slučajeva i od članova zajednice 

koje prije nisu upoznali. Potreba 

pomaganja u nevolji jače je izražena 

u kolektivističkim društvima, no iako 

se moderna društva odmiču prema 

individualizmu, potreba pomaganja nije 

nestala. 

U Hrvatskoj volontiranje je uređeno 

Zakonom o volonterstvu 1 . Formalno 

volontiranje, kakvim se bavi Zakon, 

definira postojanje tri strane: 

•• 

•• 

•• 

VOLONTER - osoba koja dobrovoljno 

ulaže slobodno vrijeme, svoje 

znanje ili vještine za dobrobit druge 

osobe ili za zajedničku dobrobit, bez 

da za svoj rad bude materijalno ili 

financijski nagrađena 

ORGANIZATOR VOLONTIRANJA 

- neprofitna organizacija 2 koja 

organizira volonterski rad i 

osigurava prava volonteru 

KORISNIK VOLONTIRANJA - fizička 

ili pravna osoba koja prima usluge 

volontera 

Volontiranje u kojem ne postoji organizator 

volontiranja kao pravna osoba, 

već se radi o pojedincu ili neformalnoj 

skupini građana koja je prepoznala 

problem te ga kao volonteri rješavaju 

(ili se radi nekoj drugoj vrsti pomoći, 

povremenoj ili svakodnevnoj, kao što 

je pomoć članovima obitelji, ali ne i 

obavljanje kućanskih poslova ili drugih 

zadataka koje članovi obitelji imaju, 

ili pomoć susjedima) naziva se neformalnim 

volontiranjem. Iako se Zakon 

o volonterstvu ne bavi neformalnim 

volontiranjem, ono nije protuzakonito 

ni manje vrijedno, štoviše, vrlo je često 

i korisno za zajednicu. Zbog svog 

1 Zakon o volonterstvu (NN 58/07, 22/13) 

2 Djelovati kao organizatori volontranja, 

prema Zakonu o volonterstvu (NN 58/07. 

22/13) imaju pravo: udruge, zaklade i 

fundacije, ustanove i sve druge pravne osobe 

iz čijeg osnivačkog akta proizlazi da nisu 

osnovane s ciljem stjecanja dobiti (neprofitne 

pravne osobe). 

ZA KOORIDNATORE VOLONTERA: O KRIZAMA, VOLONTERIMA I INTERVENTNIM TIMOVIMA 

25

neformalnog karaktera i nepostojanja 

organizatora volontiranja, u slučajevima 

neformalnog volontiranja nema organizacije 

koja će osigurati ostvarivanje 

volonterskih prava, brojati volonterske 

sate i ispisivati volonterske knjižice. 

Iako volonteri za svoj rad nisu plaćeni, 

koristi od volontiranja koje pojedinac 

može imati vrlo su široke i obuhvaćaju 

osobni razvitak, zadovoljstvo, umrežavanje, 

putovanja, prilike za učenje i 

napredovanje. Koristi od volontiranja 

za zajednicu su u razvoju društva kao 

demokratskog, aktivnog građanstva, 

povezane zajednice koja brine za one u 

potrebi. 

I.I. Krizne situacije 

Da bismo od volontera napravili člana 

volonterskog interventnog tima, započet 

ćemo s definicijama kriznih situacija. 

Što prije volonter shvati da će njegova 

služba uključivati volontiranje u situacijama 

koje su potencijalno opasne, koje 

potencijalno ugrožavaju njegov život i 

zdravlje, zahtijevaju određeno znanje, 

vještine predanost i odgovornost, time 

će kandidati za interventni tim odraditi 

kvalitetniju autoselekciju. 

Kriza je svaki neočekivani ili iznenadni 

događaj, odnosno opasna situacija koja 

negativno utječe na pojedinca ili veće 

skupine ljudi: njihov život i zdravlje, 

društvenu stabilnost, gospodarske 

djelatnosti, politiku. 

Nesreće, hitne i izvanredne situacije, 

krize i katastrofe slični su, ali ne i isti 

događaji. 

Pojednostavljeno, kada se dogodi nešto 

loše, to možemo zvati krizom, kriznom 

situacijom, opasnošću ili nesrećom. 

Poželjno je osnovno poznavanje razlika 

između izvanrednih situacija, velikih 

nesreća i katastrofa, jer za sobom nosi 

procedure koja služba i s kojim vlastima 

ulazi prva u rješavanje situacija, tko se 

ima pravo pojaviti i pomagati. Detaljnije 

opise moguće je pronaći u zakonu 

koji regulira, organizira i ovlašćuje 

sudionike, operativne snage i građane 

pri zaštiti i spašavanju ljudi, životinja, 

materijalnih i kulturnih dobara i okoliša 

u velikim nesrećama i katastrofama i 

otklanjanja posljedica terorizma i ratnih 

razaranja, odnosno u Zakonu o sustavu 

civilne zaštite (NN 82/15). Koordinatori 

volontera interventnih timova trebali 

bi detaljnije poznavati Zakon, ulogu i 

ovlasti timova koje vode. 

Za potrebe ovog priručnika, dat ćemo 

skraćenu verziju prikaza kriznih 

situacija. 

OBILJEŽJA 

Većini kriznih događaja velikih razmjera 

zajedničko je da uzrokuju posljedice s 

kojima se pogođena zajednica ne može 

sama nositi. 

Krizni događaju dijele se u tri potkategorije, 

stupnjevane prema složenosti 

situacije i opsegu stradanja koji su prouzročile: 

od jednostavnijih i s manjim 

opsegom stradanja prema složenijima 

i s većim opsegom stradavanja: 

izvanredne situacije, velike nesreće i 

katastrofe. 

IZVANREDNA SITUACIJA događaj 

je manjeg stupnja složenosti koji 

zahtijeva brzo djelovanje kako bi se 

26 ZA KOORIDNATORE VOLONTERA: O KRIZAMA, VOLONTERIMA I INTERVENTNIM TIMOVIMA

posljedice svele na najmanju moguću 

razinu. Službe koje su, ovisno o situaciji, 

nadležne, mogu same riješiti situaciju 

bez potrebe za pomoći izvan zajednice, 

a uključuju i pomagače iz zajednice. 

Primjeri su izvanrednih situacija manje 

poplave i manji požari, veće prometne 

nesreće i slično. 

VELIKA NESREĆA iznenadni je događaj 

koji su prouzrokovale prirodne sile ili 

tehničko-tehnološki čimbenici s negativnim 

posljedicama na zdravlje i život 

građana te materijalnom štetom, a čije 

se posljedice ne mogu samostalno 

ukloniti djelovanjem žurnih službi koje 

djeluju na području na kojem se nesreća 

dogodila. Velike nesreće uključuju 

događaje koji uključuju smrt, razaranje 

i materijalnu štetu. Primjeri su velikih 

nesreća poplave, potresi, požari, velike 

prometne nesreće, rasipanje štetnih 

tvari, eksplozije. 

KATASTROFA je događaj velikih proporcija 

koji ozbiljno narušava uobičajeno 

funkcioniranje zajednice ili društva, 

s masovnim ljudskim, materijalnim, 

ekonomskim ili prirodnim gubitcima i 

posljedicama koje nadilaze sposobnosti 

pogođene zajednice ili društva da se 

s njima nose pomoću vlastitih resursa 

te stoga često uključuje i međunarodnu 

pomoć 3 . Osim smrtnosti i posljedica na 

zdravlje, stanovnici pogođenog područja 

mogu biti dodatno pogođeni događajima 

poput evakuacije, napuštanjem 

imovine, odvajanjem od članova obitelji, 

osiromašeni zbog gubitka imovine ili 

financijskih sredstava, onemogućeni 

u nastavku obrazovanja ili obavljaju 

svog posla. U najgorim slučajevima 

katastrofa stanovništvo nije sigurno 

hoće li se zajednica moći oporaviti te 

hoće li život u njoj biti nastavljen. 

Katastrofa po svojim karakteristikama 

može biti: 

•• 

•• 

prirodna: uzrokovana klimatskim 

promjenama i ekstremnim 

temperaturama, uključuje poplave, 

oluje, suše, odrone zemlje, požare, 

epidemije, opasnosti od posljedica 

djelovanja pojava koje su rezultat 

ljudskih aktivnosti kao što su kisele 

kiše, kontaminacija atmosfere 

i površinskih voda štetnim 

supstancama i opasnim tvarima, 

oštećivanje ozonskog omotača i 

globalno zatopljenje 

tehničko-tehnološka: eksplozije, 

urušavanja zgrada, velike nesreće 

koje uključuju opasne tvari, 

industrijske nesreće, posljedice 

terirstičkog napada i rata. 

I.II. Upravljanje krizom 

Upravljanje krizom ili krizni menadžment 

disciplina je koja se bavi: 

•• 

•• 

ocjenom krize koja uključuje 

istraživanje i procjenu potencijalnih 

problema i slabih točaka 

preventivnim pripremama za krize 

koje uključuju kreiranje planova za 

slučaj krize, kreiranje kriznih timova 

i njihovo kontinuirano usavršavanje 

•• 

•• 

djelovanjem u slučajevima krize 

pružanjem potpore i ponovna 

izgradnja društva nakon krize 

3 Quarantelli, 2006 


27

Operativne snage u sustavu 

civilne zaštite čine: 

•• 

stožeri civilne zaštite 

•• 

operativne snage 

vatrogastva 

•• 

operativne snage HCK-a 

•• 

operativne snage Hrvatske 

gorske službe spašavanja 

•• 

postrojbe i povjerenici 

civilne zaštite 

•• 

koordinatori na lokaciji 

•• 

pravne osobe u sustavu 

civilne zaštite 

•• 

tijela državne uprave, 

jedinice lokalne 

samouprave 

Upravljanje rizikom koje se sastoji u 

procjeni potencijalnih prijetnji i pronalaženju 

najboljih rješenja za zaobilaženje 

tih prijetnji, upravljanje krizom bavi se 

prijetnjama prije, za vrijeme i nakon 

njihove pojave. 

Da bi odgovor na krizne situacije bio 

žuran i kvalitetan, ustrojen je sustav 

civilne zaštite, odnosno sustav organiziranja 

sudionika, operativnih snaga 

i građana za ostvarivanje zaštite i 

spašavanja ljudi, životinja, materijalnih 

i kulturnih dobara i okoliša u velikim 

nesrećama i katastrofama i otklanjanja 

posljedica terorizma i ratnih razaranja. 

Priprema za krizne situacije obuhvaća 

preventivne aktivnosti kojima je cilj 

smanjiti mogućnost kriznih situacija 

ili eliminirati rizik da do njih uopće 

dođe. Aktivnosti ove faze usmjerene 

su stoga na istraživanja, procjene, 

izradu strategija i akcijskih planova i 

konkretne korake smanjenja rizika od 

katastrofa i ostalih destruktivnih događaja. 

Međutim, važno je i osvještavanje, 

odnosno obrazovanje stanovništva 

o opasnostima i prikladnim mjerama 

zaštite kako bi oni sami bili spremni pravovremeno 

reagirati u danom trenutku. 

Odgovor na krizne situacije odnosi se 

na sve aktivnosti ublažavanja i saniranja 

štetnih posljedica neke krizne situacije, 

dok aktivnosti i programi kojima 

se nastoji ubrzati normalizacija života 

pogođenog stanovništva predstavljaju 

fazu oporavka od krizne situacije. Cilj 

posljednje faze jest stvaranje uvjeta 

stanovništvu da može ponovno obavljati 

svoje redovne aktivnosti. 

Operativne snage Hrvatskog Crvenog 

križa predstavljaju jednu od operativnih 

snaga sustava civilne zaštite u velikim 

nesrećama i katastrofama. Djelovanje 

snaga HCK u kriznim situacijama definirano 

je u Pravilniku o ustroju, pripremi 

i djelovanju Hrvatskog Crvenog križa u 

kriznim situacijama. Koordinator volontera, 

odnosno članova interventnog 

tima u Crvenom križu, osoba je koja 

mora dobro poznavati sustav civilne 

zaštite i njegova pravila kako bi uvijek 

imala pravovremene i točne informacije 

te na temelju njih mogla dati zaduženja 

članovima tima. 


I.III. Tko (ne) 

može volontirati u 

interventnom timu? 

Situacije u kojima djeluje interventni 

tim potencijalno su opasne za zdravlje 

i život volontera. Zakon o volonterstvu 

(NN 58/07, 22/13) u više članaka 

definira tko i pod kojim uvjetima može 

volontirati u takvim situacijama te što je 

od prava volontera propisano. 

Članak 12. Zakona o volonterstvu (NN 

22/13) zabranjuje maloljetnim volonterima 

da volontiraju na poslovima koji 

nisu primjereni njihovoj dobi i vještinama, 

fizičkom, psihičkom i moralnom 

stupnju razvoja kao ni na poslovima koji 

potencijalno ugrožavaju njihov život i 

zdravlje. Zakon o volonterstvu također 

propisuje da maloljetni volonteri ne 

mogu volontirati ako to utječe na njihov 

uspjeh u ispunjavanju školskih obaveza. 

Volonteri interventnih timova prilikom 

volontiranja s osobama iz ranjivih skupina 

(djecom, starijima i nemoćnima, 

osobama s invaliditetom, bolesnima, 

osobama koje su potpuno ili djelomice 

lišene poslovne sposobnosti) kao i 

osobama pogođenima kriznom situacijom 

(što bi se u ovom kontekstu moglo 

tumačiti kao ranjive osobe) moraju 

zadovoljiti određene uvjete koje također 

propisuje Zakon o volonterstvu te 

volontiranje nije dopušteno: 

•• 

osobama kojima traje sigurnosna 

mjera obveznog psihijatrijskog 

liječenja, obveznog liječenja od 

ovisnosti, obveznog psihosocijalnog 

tretmana, zabrane obavljanja 

određene dužnosti ili djelatnosti 

koja je u vezi s djelatnosti 

volontiranja, zabrane približavanja ili 

udaljenja iz zajedničkog kućanstva, 


29

•• 

•• 

•• 

osobama kojima traje sigurnosna 

mjera zabrane obavljanja zvanja, 

djelatnosti ili dužnosti koja je u vezi 

s djelatnosti volontiranja izrečena 

sukladno tada važećim odredbama 

Kaznenog zakona, 

osobama koje su pravomoćno 

osuđene ili se protiv njih vodi 

kazneni postupak za neko od 

kaznenih djela protiv života i tijela, 

protiv osobne slobode, kaznenih 

djela protiv spolne slobode, 

kaznenih djela spolnog zlostavljanja 

i iskorištavanja djeteta, kaznenih 

djela protiv braka, obitelji i djece, 

osobama koje su pravomoćno 

osuđene ili se protiv njih vodi 

kazneni postupak za neko od 

kaznenih djela protiv spolne slobode 

i spolnog ćudoređa, propisanih tada 

•• 

važećim odredbama Kaznenog 

zakona, 

osobama prema kojima je izrečena 

prekršajno pravna sankcija 

propisana Zakonom o zaštiti od 

nasilja u obitelji. 

Obaveza je organizatora volontiranja 

od volontera zatražiti dopuštenje za pribavljanje 

izvoda te od nadležnih službi 

zatražiti izvod iz kaznene evidencije da 

volonter nije osuđen ili se protiv njega 

ne vodi neki od iznad opisanih kaznenih 

postupaka. Organizator volontiranja 

sam pribavlja izvode iz kaznene evidencije 

prilikom čega navodi da je to 

za potrebe volontiranja te se poziva na 

Zakon o volonterstvu. 


Uvjerenje liječnika da volonteru nije 

izrečena neka od iznad nabrojanih 

mjera liječenja volonter pribavlja sam 

kod svog liječnika opće prakse. 

U slučajevima da se utvrdi da volonter 

ne zadovoljava kriterije za volontiranje 

s ranjivim skupinama, organizator 

volontiranja ima opciju da tog volontera 

uključi u volontiranje, ali uz obavezni 

stručni nadzor i uz uvjet da volonter ne 

ostaje sam i u kontaktu s ranjivom skupinom 

korisnika volonterskog rada bez 

nadzora tijekom čitavog vremena volontiranja 

ili da ga rasporedi na pozicije u 

kojima ne radi s ranjivim skupinama. 

Organizator volontiranja ima pravo 

na odabir volontera za interventni tim 

te ima pravo odbiti volontera ako ne 

udovoljava uvjetima koje volontersko 

mjesto zahtijeva. 

Pri odbijanju volontera organizator 

bi se trebao voditi pravilnikom o radu 

s volonterima ako takav dokument 

postoji u organizaciji ili Zakonom o 

volonterstvu, posebice Temeljnim načelima 

volontiranja. 

Temeljna načela volontiranja propisuju 

da je zabranjena diskriminacija volontera 

i korisnika volontiranja na temelju 

dobi, rase, boje kože, jezika, vjere, spola, 

spolne orijentacije, roda i rodnog izražavanja, 

političkog ili drugog uvjerenja, 

nacionalnog ili socijalnog podrijetla, 

imovinskog stanja, naobrazbe, društvenog 

položaja, bračnog stanja, 

obiteljskih obveza, članstva u političkoj 

stranci, udruzi ili sindikatu, zdravstvenog 

stanja, invaliditeta i drugih osobnih 

obilježja. Zabranjeno je iskorištavanje 

volontera, čime volonter može volontirati 

do 8 sati dnevno, odnosno do 40 

sati tjedno. U slučajevima kada volonter 

volontira puno radno vrijeme, odnosno 

40 sati tjedno, to može trajati najviše 3 

mjeseca nakon čega volonter ne može 

kod istog organizatora volontirati u 

naredna 3 mjeseca. 

Zakon o volonterstvu posebnu pozornost 

posvećuje volontiranju maloljetnih 

volontera koji, da bi mogli volontirati, 

moraju imati pisanu suglasnost roditelja 

ili zakonskih skrbnika. Načelo 

zaštite maloljetnih volontera također 

opisuje kako maloljetni volonteri mogu 

potpisati volonterski ugovor, ali ne 

mogu biti uključeni u dugotrajno, fizički 

naporno volontiranje ili volontiranje 

izvan Republike Hrvatske bez suglasnosti 

roditelja ili zakonskog zastupnika 

te bez pratnje bilo roditelja, zakonskog 

zastupnika ili organizatora volontiranja. 

Također, za maloljetne volontere volontiranje 

ne smije biti organizirano između 

23 sata i 6 sati. 

Volonteri mlađi od 15 godina mogu 

biti uključeni u programe odgoja za 

volontiranje koje organiziraju odgojno-obrazovne 

ustanove. Kada napune 

15 godina mogu slobodno birati mjesta 

za volontiranje (uz suglasnost roditelja 

i poštivanje ograničenja koje propisuje 

Zakon), dok s napunjenih 18 godina 

mogu slobodno volontirati u skladu sa 

svojim interesima. 

Načelo inkluzivnog volontiranja govori 

o obavezi organizatora volontiranja da, 

u slučajevima kada kao volontere uključuje 

pripadnike socijalno isključenih 

skupina, posveti pozornost osiguranju 

jednakih uvjeta volontiranja, adekvatne 

pomoći i stručnog nadzora. Kod osoba 

koje su djelomično ili potpuno lišene 


31

poslovne sposobnosti, organizator je 

dužan od skrbnika ili zakonskog zastupnika 

dobiti pisanu suglasnost. 

Načelo besplatnosti volontiranja 

regulira nadoknadu troškova nastalih 

volontiranjem koje je volonteru moguće 

isplatiti. Isplata troškova volontiranja 

ne smatra se plaćanjem volonteru za 

uloženo vrijeme, znanje i vještine, već 

nadoknadom troškova nastalih volontiranjem 

i ne kosi se s načelom besplatnosti 

volonterskog rada. Preporuka 

je organizatorima volontiranja da za 

aktivnosti za koje zahtijeva od volontera 

da koriste određenu opremu, predviđa 

hranu ili osvježenja za volontera, 

ugovaranje osiguranja ili slično, sam 

organizira nabavku i plaćanje onoga što 

je potrebno. U nekim slučajevima to nije 

primjenjivo ni moguće, a tada Zakon 

o volonterstvu predviđa mogućnost 

organizatorima da isplate troškove 

volonterima. Postoje dva uvjeta isplate 

troškova na koje je potrebno pripaziti: 

•• 

•• 

•• 

•• 

troškovi su povezani s volonterskim 

aktivnostima koje organizira 

organizacija koja troškove isplaćuje 

za volontere koji su sudjelovali u 

aktivnosti 

troškovi su isplaćeni na temelju 

stvarnih računa ili putnih karata 

koje volonter predaje organizatoru 

Troškovi koji prema Zakonu 

o volonterstvu mogu biti 

isplaćeni volonteru i ne smatraju 

se novčanom nagradom ni 

imovinskom koristi jesu: 

nabava radne odjeće, opreme i 

predmeta potrebnih za volontiranje 

•• 

•• 

troškovi putovanja, smještaja i 

prehrane 

prehrana, zbrinjavanje i obuka 

životinje u vlasništvu volontera 

koja sudjeluje u aktivnostima ili 

uslugama volontiranja 

•• 

•• 

•• 

•• 

•• 

medicinske usluge i cjepiva 

edukacije povezane s volonterskim 

poslom 

premije osiguranja za slučaj smrti, 

tjelesnih ozljeda ili profesionalne 

bolesti 

džeparac za putovanja povezanih s 

volontiranjem 

troškovi pribavljanja dokumenata 

ili plaćanja pristojbi koji omogućuju 

volontiranje 

Novčane nagrade koje se isplaćuju 

dobitnicima Državne nagrade za volontiranje 

te naknade i troškovi volonterima 

povezani s programima Europske unije, 

kao što su Europske snage solidarnosti, 

također su dozvoljene i ne smatraju se 

naknadom za volontiranje. 

Pretposljednje načelo, Načelo dobrovoljnosti 

i solidarnosti volontiranja, 

vraća nas na početak ovog priručnika i 

priču o volontiranju koje je dobrovoljno 

ulaganje slobodnog vremena, znanja, 

vještina i truda. Onaj tren kada je volontiranje 

uvjet za činjenje neke druge 

radnje, to prestaje biti volontiranje. Čak 

i u situacijama kada učenici ili studenti 

imaju kolegije o civilnom društvu, 

građanskom odgoju ili volontiranju te 

je jedan od uvjeta za uspješan prolazak 

predmeta volontiranje, ono tim uvjetovanjem 

to prestaje biti. 


Kao posljednje, u volonterski interventni 

tim moguće je da će se uključiti stranci, 

osobe koje nisu državljani Republike 

Hrvatske. U tom slučaju ostvaruju sva 

prava koja imaju hrvatski volonteri uz 

obavezno zaključivanje pisanog ugovora 

o volontiranju. Može biti i obrnuto: 

kada volonteri iz Hrvatske volontiranju 

u drugim zemljama, imaju sva prava i 

obaveze koje volonterima jamče hrvatski 

Zakon o volonterstvu i preuzete 

međunarodno - pravne obveze, a organizator 

volontiranja dužan ih je ugovoriti. 

I.IV. Prava i obaveze 

volontera 

Volontiranje kako je postavljeno 

Zakonom o volonterstvu i tri strane koje 

ono obuhvaća (organizatora volontiranja, 

volontera i korisnika volonterskog 

rada), ulogu organizatora definira, 

između ostaloga, kao onoga koji organizira 

volonterske aktivnosti, omogućava 

ostvarivanje prava volontera i štiti korisnika 

volonterskog rada od mogućih 

loših posljedica djelovanja volontera. 

Govorimo li o pravima i obavezama 

volontera, osim Zakona o volonterstvu, 

bitan dokument koji treba konzultirati 

je i Pravilnik o volonterima Hrvatskog 

Crvenog križa. Pravilnik u velikoj mjeri 

prati Zakon o volonterstvu, no pripisuje i 

uređuje i neka pravila koja su specifična 

za društva Crvenog križa. Svako društvo 

slobodno je donijeti svoj pravilnik o 

radu s volonterima, uz preporuku da se 

vode pravilnikom koji je donijela krovna 

organizacija u Hrvatskoj, odnosno 

Hrvatski Crveni križ. 

U fazi kada se volontera uvodi u 

volonterski rad u vašoj organizaciji, set 

informacija koje mu treba predstaviti 

(bilo da se radi o sastanku, prezentaciji 

ili čitavoj edukaciji kao pripremi za 

volonterski rad) o njegovim je pravima 

i obavezama. Tako ćete se najlakše 

osigurati da ste na istoj valnoj duljini 

oko onoga što volonter očekuje, što 

može dobiti i na što ima pravo. Također, 

kako bi bilo da imamo samo prava, ali 

ne i obaveze? Volonteri svojih obaveza 

moraju biti svjesni. Događa se da se 

volonteri prema obavezama koje na 

sebe preuzmu ponašaju nonšalantno, 

jer taj rad nije plaćen pa nije ni bitan. 

Uvjeriti volontera u suprotno, pokazati 

mu da njegov rad puno znači, da je bitan 

i da je dio vrlo ozbiljne stvari koje kao 

organizacija radite, vaš je posao kao 

organizatora volontiranja. Upoznavanje 

s pravima i obavezama dio je tog 

procesa. 

VOLONTERI IMAJU PRAVA: 

•• 

na pisanu potvrdu o volontiranju 

•• 

na sklapanje ugovora o volontiranju 

u pisanom obliku, ako to zatraže 

•• 

•• 

•• 

•• 

na upoznavanje s Kodeksom 

i etičkim normama bitnima za 

pojedini oblik volontiranja 

na prikladnu edukaciju s ciljem 

poboljšanja kvalitete obavljenih 

aktivnosti i pruženih usluga, a 

osobito ako to zahtijeva narav 

volonterskih aktivnosti i usluga koje 

se pružaju 

na stručnu pomoć i podršku tijekom 

volontiranja 

na upoznavanje s uvjetima 

volontiranja, aktivnostima koje će 


33

•• 

•• 

•• 

obavljati, uslugama koje će pružati 

i pravima koja im pripadaju na 

temelju zakona i drugih propisa 

kao i općih akata organizatora 

volontiranja, a u slučaju sklapanja 

usmenog ugovora o tome daju 

izjavu u pisanom obliku 

na naknadu ugovorenih troškova 

nastalih u vezi s volontiranjem 

na primjerene i sigurne uvjete rada 

u skladu s naravi volonterskih 

aktivnosti koje obavljaju 

na zaštitnu opremu u skladu s 

naravi volonterskih aktivnosti koje 

obavljaju i usluga koje se pružaju 

•• 

•• 

•• 

•• 

•• 

upoznati se s opasnostima 

vezanima uz specifični oblik 

volontiranja koji se obavlja 

na dnevni odmor u ugovorenom 

trajanju 

na zaštitu privatnosti i osobnih 

podataka 

sudjelovati u odlučivanju o 

pitanjima u vezi s volontiranjem 

sukladno mogućnostima 

organizatora volontiranja i obliku 

volontiranja 

kod volontiranja u inozemstvu ili 

primanja volontera iz inozemstva, 

na naknadu ugovorenih troškova od 


•• 

•• 

•• 

•• 

strane organizatora i transparentan 

postupak dobivanja vize 

na detaljni opis poslova i aktivnosti 

volontiranja 

na stjecanje novih znanja, vještina i 

kompetencija tijekom volontiranja 

na priznavanje vještina, 

kompetencija i iskustva stečenog 

volontiranjem 

na potvrdu o kompetencijama 

stečenu volontiranjem u 

slučajevima dugotrajnog 

volontiranja, ukoliko se takva zatraži 

Posebna prava 

Opravdana odsutnost s volontiranja 

ne može biti razlog za gubitak bilo 

kojeg prava volontera. Posebna prava 

volontera, koja nisu određena Zakonom 

o volonterstvu, mogu se odrediti ugovorom 

o volontiranju. 

VOLONTERI IMAJU OBAVEZE: 

•• 

volontirati u skladu sa stručnim 

propisima i etičkim pravilima te po 

primljenim uputama organizatora 

volontiranja 

•• 

•• 

•• 

•• 

•• 

•• 

čuvati poslovnu ili profesionalnu 

tajnu i povjerljive i osobne podatke 

o organizatoru ili korisniku 

volontiranja 

odbiti volontiranje koje je suprotno 

propisima 

poštivati integritet, misiju, ciljeve i 

vrijednosti organizatora volontiranja 

surađivati s drugim volonterima 

i zaposlenicima organizatora 

volontiranja kako bi se osigurao 

kvalitetan prijenos znanja i iskustva 

po završetku volontiranja 

prilikom početka, tijeka i prekida 

volontiranja paziti da se svojim 

postupcima ne prouzroči 

šteta organizatoru ili korisniku 

volontiranja 

izvršavati upute organizatora 

volontiranja, osim uputa u vezi s 

volontiranjem koje su: 

•• 

opasne za život i zdravlje 

volontera ili drugih osoba 

•• 

moralno neprihvatljive 

• • u suprotnosti s ugovorom o 

volontiranju. 


35

Posebne obveze 

Ako izvršavanje upute može uzrokovati 

štetu volonteru, korisnicima volontiranja 

ili trećim osobama, volonteri 

su dužni na to upozoriti organizatora 

volontiranja. 

Volonter je obvezan volontirati u skladu 

sa stručnim propisima i etičkim pravilima 

te po primljenim uputama organizatora 

volontiranja, ali i odbiti volontiranje 

koje je suprotno propisima ili opasno po 

život. Volonter ne odgovara za prouzrokovanu 

štetu ako je prethodno upozorio 

organizatora volontiranja na moguću 

opasnost. 

I.V. Uloga koordinatora 

volontiranja - onaj na 

čijim je plećima uspjeh 

Koordinatori volontera ključne su osobe 

u ciklusu vođenja volonterskog tima 

koji pomaže da organizacija djeluje 

učinkovito. Oni su točka kontakta 

između organizacije i volontera. Kako 

su volonterski interventni timovi 

zahtjevniji od većeg dijela drugih 

volonterskih pozicija i programa, tako je 

i posao koordinatora volontera u ovim 

programima zahtjevniji i odgovorniji. 

Naime, uloga koordinatora u bilo kojem 

volonterskom programu jest da osigura 

da se poslovi obavljaju kvalitetno, na 

vrijeme i za onaj novac koji je dodijeljen 

volonterskom programu. Iako je volontiranje 

dobrovoljni rad koji nije plaćen, to 

nikako ne znači da volonterski programi 

ne koštaju. Toga su svakako svjesni 

koordinatori volontiranja. 

Koordinator je tu da isplanira volonterski 

program koji će organizacija provoditi, 

raspiše zahtjeve i troškove, uključi 

volontere i provede taj isti volonterski 

program. Želite li program koji će funkcionirati, 

(dobar) koordinator je uvjet 

bez kojeg se ne može. 

Što koordinator svakako mora znati: 

•• 

poznavati ciklus menadžmenta: 

kvalitetnije edukacije menadžmenta 

volontera provode se kao 

četverodnevne radionice koje nude 

osnove rada s volonterima 

•• 

•• 

•• 

•• 

•• 

•• 

poznavati pravnu regulativnu u kojoj 

djeluju interventni timovi 

poznavati potrebe zajednice u kojoj 

organizira volonterske aktivnosti: 

krizne situacije nisu toliko česta 

pojava (barem ne u Hrvatskoj) 

da bi bile dovoljne za edukaciju 

i održavanje razine motivacije i 

uključenosti članova interventnog 

tima 

imati iskustva u volontiranju i 

volontiranju u kriznim situacijama 

znati se nositi sa stresnim 

situacijama 

shvaćati da je koordinacija 

volontera zahtjevan posao sam po 

sebi i nije nužno da se optereti i 

drugim aktivnostima 

shvaćati štetu burn-out sindroma: 

držati volonterske aktivnosti i rad 

volontera u planiranim okvirima 

kako bi se sindrom pregorijevanja 

sveo na što manju mjeru. 

Koordinator volontera susrest će se 

s različitima oblicima volontiranja te 

različitim motivima s kojima će volonteri 

doći u organizaciju. Volonterski 


programi vrlo su različiti, mogu uključivati 

volontere koji će se priključiti 

akciji samo jednom, dok će neki dolaziti 

povremeno, bez nekog određenog 

vremenskog reda birati aktivnosti koje 

ih zanimaju ili uložiti vrijeme koje im se 

nenadano oslobodilo, a neki će volontirati 

redovito, svaki tjedan, svaki vikend, 

mjesec, godinama. Kako volontirati 

(barem u teoriji) može svatko, velika 

je i raznolikost ljudi koji će htjeti dati 

svoj doprinos: razlikovat će se prema 

dobi, vještinama, predanosti, motivima 

uključivanja, znanjima i slično, čime 

koordiniranje volonterskog programa 

postaje veći logistički izazov. 

Uloga je koordinatora volontera da: 

•• 

bude poveznica između 

organizacije, zajednice, volontera i 

potencijalnih volontera 

•• 

•• 

•• 

•• 

•• 

•• 

vodi dokumentaciju vezanu uz 

volonterski program 

poznaje volontere uključene u 

volonterski program: njihove motive, 

prednosti i slabosti, znanje i potrebe 

za usavršavanjem, predanost timu... 

vodi računa o potrebama za 

edukacijama članova tima 

po potrebi pronalazi nove kandidate 

i odabire ih 

nove volontere savjetuje o 

volonterskim pozicijama u 

organizaciji i uključuje ih na pozicije 

koje u isto vrijeme odgovaraju 

interesima volontera i potrebama 

organizacije 

olakšava ulazak novih volontera u 

postojeće timove 

•• 

•• 

•• 

pruža podršku volonterima i 

djelatnicima organizacije 

osigurava da se volonterski program 

provodi u skladu sa Zakonom o 

volonterstvu, internim pravilnicima 

organizacije, njezinom misijom i 

vrijednostima 

inspirira i motivira volontere da 

dugoročno ostaju volontirati za 

organizaciju 

Posao koordinatora volontera opsežan 

je i pokriva sve korake menadžmenta 

volontera, no to ne znači da ostali 

zaposlenici organizacije nisu uključeni 

u volonterski program. Sudjelovanjem 

i drugih djelatnika u osmišljavanju 

i provedbi volonterskog programa 

osigurava se pokrivanje većeg opsega 

potreba koje organizacija ima, ali i 

prihvaćanje volontera koji se pridružuju 

organizaciji. Vrlo značajna komponenta 

za uspjeh programa svakako je osjećaj 

dobrodošlice i prihvaćenosti volontera 

u organizaciji. Taj je dio nemoguće 

ostvariti bez suradnje ostalih zaposlenika 

organizacije. 

Koordinatori su također odgovorni da 

osobe koje u organizaciju besplatno 

ulažu svoje vrijeme, znanja i vještine 

imaju sve potrebne alate i informacije 

kako bi svojim radom ostvarili najveću 

moguću korist. Zadržavanje volontera 

u organizaciji ovisit će i o tome hoće li 

volonteri osjećati da pridonose, pomažu 

i imaju utjecaj na pozitivne promjene 

koje žele vidjeti. Volonteri se žele osjećati 

korisnima i biti cijenjeni za vrijeme 

koje su uložili, a posao je koordinatora 

da se to ostvari. 


37

Jedna od vježbi koja se provodi na radionicama 

menadžmenta volontera jest 

mapiranje znanja, vještina i osobina 

koje bi učinkovit koordinator volontera 

trebao imati. Uglavnom te vježbe koordinatora 

volontiranja prikazuju kao osobu 

koja je svemoguća. Takva mapiranja 

rade osobe koje već jesu ili se spremaju 

biti koordinatori volontera i od kojih su 

neki itekako svjesni izazova svog posla. 

Uloga koordinatora obuhvaća i usvajanje 

vještina rada s velikim brojem ljudi. 

Koordinator je volontera lider, osoba 

od koje volonteri dobivaju upute, traže 

dogovore, oslanjaju se u teškim situacijama 

te od njega očekuju da je: 

•• 

komunikativan 

•• 

upućen 

•• 

organiziran 

•• 

fleksibilan 

•• 

moralan 

•• 

s integritetom 

•• 

poštuje i uključuje volontere 

•• 

asertivan 

•• 

strpljiv 

•• 

pozitivnog stava 

•• 

poštuje rokove i dogovore 

•• 

sposoban prepoznati priliku 

•• 

kreativan 

Barbara, koordinatorica volontera: 

Koordinator volontera prije svega 

mora imati dobre komunikacijske i 

organizacijske vještine. U komunikaciji 

s volonterima mora biti pristupačan, ali 

isto tako imati dobre vještine vođenja 

kako bi volonterske aktivnosti bile provedene 

na vrijeme i na kvalitetan način. 

Najvažnije je da prilikom vođenja grupe 

koordinator ima jasne ciljeve, ali da u 

obzir uzima i mišljenje i želje volontera. 

Kako pronaći dobrog 

koordinatora volontera? 

Najlakše je da koordinatora 

pronađete u redovima vlastitih 

dugoročnih volontera; 

nekoga tko je već uključen 

u poslove za koje bi trebao 

koordinirati ostale volontere. 

Kako volonteri interventnih 

timova moraju proći određenu 

edukaciju, koordinator može 

biti netko tko je također 

prošao edukacije i usvojio 

potrebna znanja. Prepoznajete 

li u volonteru i kvalitete koje su 

nabrojene da bi ih koordinator 

trebao imati, pred sobom 

imate dobrog kandidata za 

poziciju koordinatora. Sad 

još samo trebate pitati je li 

volonter spreman i voljan na 

sebe preuzeti novu ulogu i 

obaveze. 


Dobar je koordinator onaj čije se odluke 

temelje na dogovoru svih članova 

interventnog tima s voditeljem, ukoliko 

je odluka u skladu s ciljem i mogućnostima 

organizatora volontiranja. 

Volonterski je posao nekome pomoći: 

osobi, zajednici ili u ostvarivanju cilja. 

Moguće je da se volonteri i koordinatori 

počinju osjećati kao super junaci koji su 

došli spasiti situaciju. Uglavnom je to i 

istina - interventni timovi spašavaju u 

kriznim situacijama. Ono što predstavlja 

opasnost upravo je taj osjećaj svemoći 

koji se javlja, nalet adrenalina, čime oni 

koji pomažu u kriznim situacijama vrlo 

lako precijene svoje mogućnosti i granice. 

Žele raditi dulje, preuzeti još jednu 

smjenu, pomoći više, riješiti problem 

prije nego završi dan. Većina kriznih 

situacija i pomoć koju pružaju volonterski 

interventni timovi ne rješava se u 

jednom danu te se timovi uključuju kao 

pomoć u rješavanju situacije na duži 

period, nekoliko dana, tjedan ili mjesec. 

Za sprječavanje sindroma pregorijevanja 

(burn out) bitno je držati se 

pripremljenih planova, rasporeda i 

ostalih uputa za volontiranje. Volonteri 

po Zakonu o volonterstvu dnevno smiju 

volontrati najviše osam sati unutar 

kojih imaju pravo na veću pauzu od pola 

sata. Krizne situacije zahtjevat će brzo 

i učinkovito djelovanje, uprezanje svih 

snaga koje postoje, a volonteri će htjeti 

iskoristiti svoje sudjelovanje u intervenciji 

i pomoći najviše što mogu. Kada se 

volontira više od jednog dana, volontera 

nakon njegove smjene treba poslati na 

odmor da obnovi snagu, pomoći mu da 

se oslobodi stresa koji je nakupio tijekom 

dana kako bi idući dan ili smjenu 

odradio pun snage i koncentracije. 


39

Ono što u ovom slučaju vrijedi za 

volontere interventnih timova, vrijedi i 

za koordinatore. Koordinatori također 

trebaju svoj angažman držati unutar 

dogovorenog rasporeda i više nego 

volonteri. Ponajviše se radi o tome da 

je koordinator volontera lider u kojeg se 

volonteri ugledaju i da će raditi jednako 

kao što radi i on. Koordinator se također 

mora oduprijeti potrebi da glumi super 

junaka – ponašanje koje želi od drugih, 

najprije mora sam pokazati. 

I.VI. Dugoročni vs. 

kratkoročni volonteri i 

volonteri specijalisti vs. 

spontani voloneri 

Uključuje li organizacija volontere u 

interventne timove ili se bavi pružanjem 

usluga zajednici ili korisnicima koje 

zahtijevaju visoku razinu stručnosti i 

ulaganje u volontere u obliku edukacija, 

usavršavanja, vlastite opreme i slično, 

svakako ima za cilj da se volonteri što 

duže zadrže u organizaciji, odnosno da 

budu dugoročni volonteri. Takvi volonteri 

zbog ulaganja predstavljaju trošak 

za organizaciju koji se isplati jedino ako 

organizacija na volontera može računati 

dugoročno. Održivi programi s održivim 

volonterima jesu ono čemu se teži. 

S druge strane kratkoročni su volonteri 

i potrebni i poželjni. Nužni su za pomlađivanje 

tima i organizacije te značajni 

za širenje vizije organizacije. Dio volonterskog 

programa organizacije nije loše 

odvojiti i organizirati upravo s ciljem 

uključivanja novih, kratkoročnih volontera 

koji će se (u nekim slučajevima) 

tek upoznavati s volontiranjem, dok će 

se neki upoznavati s organizacijom. 

Ovisno o njihovom prvom iskustvu na 


njih ćete moći računati u budućnosti: 

•• 

•• 

neki od kratkoročnih volontera 

postat će dugoročni 

neki od volontera neće nastaviti 

volontirati (zbog različitih razloga 

koji nisu povezani s organizacijom), 

ali mogu proširiti pozitivan glas o 

organizaciji 

- neki od volontera osobe su na pozicijama 

koje mogu koristiti organizatoru: 

profesori i učitelji koji rade s djecom i 

mladima i mogu ih poticati na volontiranje 

i preporučiti mjesta na kojima su 

sami volontirali; neki će pozvati svoje 

kolege s posla i uključiti se u korporativno 

volontiranje, neki će postati ili već 

jesu ljudi od moći i resursa koji mogu 

podržati rad organizacije na različite 

načine 

- kratkoročni volonteri su izrazito 

vrijedan resurs u situacijama kada je 

potrebno uključiti velik broj ljudi: bilo da 

se radi o prirodnim katastrofama, velikim 

nesrećama ili izbjegličkim krizama, 

u situacijama kada je potrebno vrlo brzo 

reagirati i pomoći velikom broju ljudi, 

postoje brojni poslovi koji se trebaju 

odraditi, a za koje nije potrebna prijašnja 

priprema, već velik broj ruku koje 

su se spremne uključiti: iskrcati vodu ili 

donacije s kamiona, sortirati prikupljenu 

odjeću ili složiti lunch-pakete. 

DUGOROČNI VOLONTERI 

vs. 

KRATKOROČNI VOLONTERI 

Veća ulaganja (edukacije, oprema, 

isplata troškova) 

Veća korist i veća razina samostalnosti 

u obavljanju zadataka (direktna 

poveznica s većim ulaganjima) 

Manje opterećenje za koordinatora u 

regrutaciji volontera 

Potrebna organizacija redoviti 

aktivnosti koje održavaju motivaciju 

volontera na visokoj razini 

Najkorisniji na specifičnim poslovima 

za koje su obučeni 

Potrebna visoka razina stručnosti 

za koordiniranje timova i rad s 

volonterima te liderske vještine 

Manja ulaganja (koriste se znanja i 

vještine s kojima je volonter došao, 

bazična oprema koja nije nabavljena 

specifično za volontera) 

Manja korist u smislu povrata na 

uloženo te manja samostalnost u 

obavljanju zadataka 

Stalna regrutacija novih volontera 

Posao oko motiviranja volontera 

intenzivan na početku, prilikom 

regrutacije 

Najkorisniji na jednostavnijim 

poslovima za koje treba veliki broj ljudi 

Potrebna visoka razina fleksibilnosti i 

improvizacije koordinatora volontera 


41

Pravilnik o volonterima Hrvatskog crvenog 

križe definira i volontere specijaliste 

te spontane volontere: 

•• 

•• 

Volonter specijalist je osoba koja 

je iskazala interes za volontiranje 

u određenom području djelovanja 

Crvenog križa, prošla edukaciju i 

stekla specifična znanja i vještine. 

Spontani volonter je osoba koja se 

jednokratno uključuje u aktivnosti 

u slučaju potrebe za volonterskim 

radom prilikom djelovanja u 

kriznim situacijama ili organizaciji 

akcija širih razmjera, a koje su 

kratkog trajanja. Spontani volonter 

nisu obavezni prolaziti posebnu 

edukaciju. 

Razlika između dugoročnih i 

kratkoročnih volontera i specijalista, 

odnosno spontanih volontera je u 

edukacijama koje su pohodili. Spontani 

volonteri također mogu biti i dugoročni 

volonteri koji se nisu specijalizirani za 

određenu poziciji i nisu prošli edukacije. 

I.VII. Motiviranje 

volontera 

Razlozi zašto netko volontira različiti 

su kao i sami volonteri. Dok su neki vrlo 

svjesni što ih pokreće i zašto su ovdje, 

neki nikad o tome ne razmišljaju. Ili 

razmišljaju, ali ne žele o tome pričati. 

Razumijevanje motivatora kod volontera 

omogućuje da volonteru pružite ono što 

on treba ne bi li ga zadržali što dulje. 

Zadovoljan volonter je vjeran volonter. 

ZAŠTO DJECA I MLADI VOLONTIRAJU? 4 

da ispune vrijeme 

da se zabave 

da nekome pomognu 

da upoznaju nove ljude 

da bi bili dio grupe 

jer prijatelji volontiraju 

da bi se osjećali korisnima 

da povećaju šanse na tržištu rada 

zbog besplatnih putovanja 

jer ih usrećuje 

da usavrše vještine i znanja 

da bi koristili vještine koje imaju, a ne 

koriste ih drugdje 

da izbjegnu usamljenost 

zbog adrenalina i pustolovine 

da bi se lakše nosili s osobnim problemima 

ili tragedijom 

da izraze svoja uvjerenja 

radi novih iskustava 

jer ih je netko zamolio 

4 

4 Priručnik Generacija za V, str 28, prilagođeno 


U dosadašnjem iskustvu rada s volonterima, 

koji su većinom bili mlade osobe, 

moguće je izdvojiti tri glavna motivatora 

zbog kojih mladi volontiraju: 

•• 

DA POMOGNU 

Želja da se pomogne univerzalna 

je kod volontera i najčešći 

razlog zašto se netko odlučuje 

volontirati. S tim je povezan osjećaj 

zadovoljstva volontera koje ovisi i o 

povratnoj informaciji onoga kome 

su pomogli. Tako volonteri spominju 

zahvalnost, osmijeh osobe kojoj su 

pomogli, osjećaj korisnosti, pohvalu 

i zahvalu koju su dobili i slično. 

Još je jedna stvar univerzalna: 

bez obzira na to što kao volonteri 

radili, rezultat je njihova rada da 

će nekome ili nečemu pomoći. To 

može biti osoba koja je u nevolji, 

neprofitna organizacija koja za 

svoj rad treba pomoć volontera ili 

zajednička korist kada se pomaže 

zajednici. 

•• 

Bez obzira na to je li volonter želju 

za pomaganjem naveo kao svoj 

motivator ili ne, ona se negdje na 

njegovu popisu nalazi. Dozvolite 

volonteru da nakon volontiranja 

prihvati svoju nagradu (pruženu 

zahvalnost) ili se potrudite da mu vi 

zahvalite ako volontira za dobrobit 

vaše organizacije. 

DA POVEĆAJU ŠANSE NA TRŽIŠTU 

RADA 

Volontiranjem se mogu steći 

nova iskustva, znanja i vještine, 

upoznati novi ljude koji nisu 

bili dio dotadašnjeg socijalnog 

kruga, razviti neke vještine poput 

komunikacije, predstavljanja, 

timskog rada. Volontiranje može 

biti prvi oblik “radnog iskustva” koji 

mlada osoba ima. Može, također, 

otvoriti nove vidike, razviti nove 

interese i hobije koji vode novom, 

drugačijem ili boljem zaposlenju. 


43

Ovaj motivator posebno je važan 

mladim osobama koje još nisu 

završile svoje školovanje i nisu 

imale priliku steći radno iskustvo. 

Staviti volontiranje u životopis 

svakako je bolje nego imati prazan 

životopis. Kako smo u Hrvatskoj 

još uvijek pod dojmom ratnih, 

poslijeratnih, tranzicijskih i kriznih 

godina kada je nezaposlenost bila 

visoka, a nezaposlenost mladih 

uobičajena pojava, naći prednost 

koju će poslodavac prepoznati vrlo 

je vrijedno. Kad je to motivator 

volonteru, možete mu davati 

zahtjevnije i izazovnije zadatke 

jer mu je cilj učiti, a nagraditi ga 

preporukom ili umrežavanjem, 

odnosno da mu omogućite da 

uspostavi kontakt i predstavi 

se osobama koje bi mu mogle 

biti zanimljive u profesionalnom 

smislu kao potencijalni poslodavci, 

•• 

suradnici ili partneri. Kod 

volontera s tom motivacijom, 

zanimljiva bi mogla biti i Potvrda 

o kompetencijama stečenima 

volontiranjem o kojoj ćemo detaljno 

pričati u poglavlju 1.9. Potvrda 

o kompetencijama stečenima 

volontiranjem. 

DA BI SE ZABAVILI 

Volontiranju kao ispunjavanju 

slobodnog vremena konkurira 

pregršt drugih mogućnosti koje se 

mogu raditi: druženje, ispijanje kave, 

čitanje, gledanje filmova, šetanje, 

igranje video-igrica, spavanje. Nije 

lako konkurirati aktivnostima koje 

su zabavne, ugodne, jednostavne. 

Elemente zabave ionako svi 

tražimo gotovo u svemu, a neki 

volonteri itekako su svjesni da 

od svog volonterskog iskustva 

žele i zabavu. Nikako nije moguće 

očekivati da će svako volontiranje 


•• 

biti luda zabava, a ni sve pozicije 

to ne mogu osigurati. Na primjer, 

volonteri u palijativnoj skrbi koji 

posjećuju i druže se s pacijentima 

u završnoj fazi njihova života i 

pružaju podršku njihovoj obitelji, 

ne rade to iz zabave. Njihov je 

motivator onaj prvi. Velika većina 

ostalih volonterskih pozicija 

ostavlja prostor i za zabavu. 

Ostavite mogućnost volonterima 

da se druže, pričaju i šale i da nađu 

svoju zabavu ako to već niste sami 

organizirali. Zabavljen je volonter 

sretan volonter i onaj koji ostaje. 

JER SU IH ZAMOLILI 

Krenuli smo navoditi tri najčešća 

razloga zašto ljudi volontiraju. Ovaj 

je bonus, jer se zapravo ne radi o 

motivatoru. Ljudi se odazovu kad 

ih trebate ako ih osobno zamolite. 

To, u nekoj mjeri, podrazumijeva 

da tu osobu već ranije poznajete, 

no osobni je kontakt najbolja 

pozivnica. Od svih mogućnosti 

okupljanja volontera, ova metoda 

traži najviše vremena i energije, ali i 

daje najbolje rezultate. 

Profil volontera uključenih u projekt Za 

zajednicu kojim je volonterski interventni 

tim oformljen za Gradsko društvo 

Crvenog križa Čakove uključuje učenike 

3. i 4. razreda srednje škole, starosti od 

16 do 19 godina, medicinskih smjerova 

(medicinske sestre / tehničari i fizioterapeuti) 

te gimnazijske razrede. Među 

njima provedeno je mini istraživanje o 

tome zbog čega oni volontiraju i zašto 

su se priključili interventnom timu. U 

trenutcima kada su odgovarali na ta 

pitanja još uvijek nisu sudjelovali ni u 

jednoj pravoj intervenciji, već samo u 

osposobljavanju za članove interventnog 

tima i volonterskim aktivnostima u 

lokalnoj zajednici koje su ih pripremale 

za prave intervencije. 

Motivi njihova uključivanja i volontiranja 

u interventnom timu slični su onima 

navedenima u tabeli ranije, a mogli bi 

poslužiti ako kopirate model okupljanja 

i rada s volonterima razvijenim kroz 

projekt Za zajednicu. 

Ovo su neki od njihovih odgovora: 

Pitanje: Zbog čega si se prijavio/la 

za volontiranje u interventnom timu 

Crvenog križa? Što si očekivao/la da 

ćeš od ovog iskustva dobiti? 

Odgovori: 

•• 

Prijavila sam se zato što sam znala 

da ću imati priliku pomagti drugima 

i naučiti nešto više o prvoj pomoći i 

kriznim situacijama. 

•• 

•• 

•• 

Prijavila sam se najprije zbog 

toga što imam višak slobodnog 

vremena pa bi bilo bolje pametno 

ga iskoristiti. Očekivala sam da ću 

se upoznati s novim ljudima i steći 

nova iskustva. 

Kako bih bolje naučila pružati 

prvu pomoć, kako bih usavršila 

komunikaciju s ljudima. Očekujem 

razvoj samopouzdanja i brzine u 

hitnim i stresnim situacijama. 

Zbog toga što volim pomagati 

drugim ljudima, volim se družiti i 

želim naučiti adekvatno pružati 

prvu pomoć. Očekujem da ću dobiti 

potrebno znanje koje mi treba za 

volontiranje u Crvenom križu, a i u 

mom zanimanju medicinske sestre. 


45

•• 

•• 

•• 

•• 

Čovjeka veseli kada vidi osmijeh na 

licu osobe kojoj pomogne, nisam 

ništa specifično očekivao, nego 

samo da poboljšam svoj pristup 

osobi u nevolji i saznam kako mogu 

pomoći. 

U Crveni križ prijavila sam se zato 

što me veseli pomagati drugima. 

Sretna sam što ću svojim znanjem 

i vještinama nekome pomoći. 

Osmjeh na licu ljudi nakon dobrog 

djela velika je nagrada. Dobit ću 

potrebno znanje i iskustvo za 

kvalitetno pružanje pomoći. 

Prijavila sam se za volontiranje 

jer me ispunjuje kada pomognem 

nekome, kad znam da sam učinila 

dobro djelo i da mi je netko na tome 

zahvalan. Smatram da pomoći 

treba svakome i da nam se to dobro 

uvijek vrati u životu. Imam dovoljno 

slobodnog vremena koje volim 

dobro iskoristiti i mislim da sada to 

pametno koristim. Očekujem da ću 

naučiti puno novih stvari i upoznati 

nove ljude i da ćemo svi zajedno 

pridonijeti zajednici i osvijestiti ljude 

o važnosti pomaganja i podrške. 

Zbog avanture. 

Pitanje: Što te najviše veseli kod volontiranja 

u interventnom timu Crvenog 

križa? 

Odgovori: 

•• 

Što smo svi povezani i što sam 

upoznala nove, mlade i zanimljive 

ljude 

•• 

•• 

To sto mogu biti dio nečeg većeg i 

biti korisna društvu 

Veseli me to što zajedničkim 

snagama 

pomažemo ljudima 

•• 

Druženja s ekipom i djecom. 

•• 

Društvo, klopa, nova poznanstva, a 

usput i pomognemo nekom 

•• 

•• 

•• 

Osmijeh drugih ljudi 

Najviše me veseli pomisao na 

zahvalnost ljudi kojima ćemo 

pomoći kada im je to najpotrebnije, 

to što ću naučiti važne i nove stvari 

koje zatim mogu dalje dijeliti s 

drugima 

Interventne vježbe 

Za ispitivanje motivacije: 

Najočitije rješenje kad vas zanima 

nečija motivacija jest da ih pitate. Kako 

ćete ih pitati i kako prikupiti i obraditi 

dobivene informacije ovisi o povezanosti 

koordinatora s timom i članova tima 

međusobno. 

Prilikom uključivanja volontera uputno 

je ispitati njihove motive za uključivanje. 

No, sasvim je moguće da se volonterova 

motivacija kroz određeno vrijeme 

promijeni pa je pitanje “što te motivira 

da i dalje budeš s nama?” vrlo korisno 

oruđe koordinatoru volontera. 

Radi li se o nekim motivatorima koji bi 

mogli biti vrlo intimni, primjerice da je 

volonter preživio tragediju ili se nosi 

sa životnim teškoćama, koordinator 

bi mogao saznati u razgovoru jedan 

na jedan koji nije prije najavljen kao 

evaluacijski. Radi li se o novom timu 

volontera koji još nemaju puno iskustva, 

najučinkovitije je rješenje provesti upitnik 

s nekoliko pitanja kojima će iskazati 

motivaciju ili pričati s volonterima tijekom 

zajedničke volonterske akcije. 


I.VIII. Potvrda o 

kompetencijama 

stečenima volontiranjem 

Sa znanjem koje usvajamo u školama, o 

kojem god stupnju ili vrsti škole pričali, 

lako je: za završeno obrazovanje dobiva 

se diploma ili certifikat koji jasno govori 

što se trebalo usvojiti i reproducirati da 

bi ju se dobilo. I škole se završe, diplome 

pospreme, a uglavnom teorijsko znanje 

koje se u školama preferira nekima 

ostane dulje, nekima kraće. Diplome, 

na sreću, ostaju zauvijek - većinu ih je 

dovoljno samo jednom zaslužiti. 

Većina nas u školama provede tek 

manji dio života, 12 do 16 godina i iako 

je to razdoblje najintenzivnijeg učenja, 

stvar ne staje nakon mature ili proslave 

diplome. Cjeloživotno učenje i dalje 

nas opskrbljuje novim znanjima, neformalno 

i informalno, svjesno i nesvjesno, 

strukturirano ili manje strukturirano. 

Problem je kako nekome dokazati što 

vas je sve život naučio. 

Volontiranje je odlična prilika za nova 

iskustva. Nova znanja, nova poznanstva. 

Volontira li se organizirano i 

dugoročno, pratiti što je to sve novog 

viđeno i usvojeno može se kroz Potvrdu 

o kompetencijama stečenima volontiranjem. 

Radi se o dokumentu koji govori 

koja je sve znanja i vještine volonter u 

svojem radu sakupio ili unaprijedio. 

Tko može zaslužiti i kako izdati Potvrdu 

o kompetencijama? 

ŠTO? 

Potvrda o kompetencijama dokument je 

koji opisuje koja je znanja, vještine, pripadajuću 

odgovornost i samostalnost 

osoba stekla tijekom svog volonterskog 

angažmana. 

KOJE SE KOMPETENCIJE PRATE? 

Kompetencije su grupirane u osam 

kategorija koje mapiraju sve ili gotovo 

sve što volonter može naučiti ili unaprijediti. 

Postoji li nešto što se ne može 

staviti u tih osam kategorija, ili organizator 

volontiranja želi posebno pohvaliti 

volontera, uvijek preostaje kategorija 

Ostalo. Osim te, kompetencije su još i: 

•• 

Komunikacija na materinskom 

jeziku 

•• 

•• 

Komunikacija na stranim jezicima 

Matematička kompetencija 

i osnovne kompetencije u 

prirodoslovlju i tehnologiji 

•• 

•• 

•• 

•• 

•• 

TKO? 

Digitalna kompetencija 

Učiti kako učiti 

Socijalna i građanska kompetencija 

Inicijativnost i poduzetnost 

Kulturna svijest i izražavanje 

Potvrdu može izdati organizator volontiranja 

osobi koja je bila angažirana kao 

dugoročni volonter, odnosno volontirala 

redovito, barem jednom tjedno, kroz razdoblje 

od najmanje tri mjeseca i izrazila 

želju da joj se Potvrda izda. 


47

ČEMU? 

Potvrda služi kao podrška u prepoznavanju 

i predstavljanju kompetencija, za 

nastavak osobnog obrazovanja i podizanje 

konkurentnosti na tržištu rada, 

za povećanje motivacije volontera. 

Volonteri Potvrdu mogu koristiti s ciljem 

osobnog i profesionalnog razvoja, 

kao dodatak (suplement) diplomi, za 

nastavak obrazovanja, kao dodatak 

životopisu, za osobni portfolio, priložiti 

kao dokaz motivacije i pouzdanosti pri 

uključivanju u različite projekte, mobilnosti 

ili edukacije. 

KAKO? 

Preduvjet je izdavanju Potvrde postojanje 

opisa posla volontera. Opis posla je 

temelj, od kojeg se do Potvrde dolazi u 

4 koraka. 

1. korak izdavanja Potvrde 

Obaveze organizatora jesu da s dugoročnim 

volonterom potpiše ugovor o 

volontiranju i objasni mu o Potvrdi o 

kompetencijama: čemu služi, kako se 

izdaje, da na nju ima pravo te ga pita želi 

li da mu se ta potvrda izda po završetku 

njegova volonterskog angažmana. 

Volonter može reći da ga takvo nešto 

ne zanima. S druge strane, poželi li da 

mu se izda potvrda, posao u tri iduća 

koraka tek počinje. Poanta je da se 

volonter o Potvrdi informira odmah na 

početku: potvrda se, naime, ne može 

izdati retrogradno, a predugo čekanje 

prije nego se poduzmu ostali koraci 

smanjuje kvalitetu Potvrde. 


Svaki volonter koji želi da mu se izda 

Potvrda o kompetencijama sam je velikim 

dijelom odgovoran za svoj proces 

učenja. Nakon što je od organizatora 

volontiranja zatražio Potvrdu potrebno 

je postaviti ciljeve učenja. Iako teorija 

govori da se ciljevi trebaju postaviti 

odmah na početku volonterskog angažmana, 

a i u prethodnom koraku to je 

naglašeno uz napomenu da se Potvrda 

ne izdaje retrogradno, iskustvo je pokazalo 

da je bolje volontera malo pustiti 

da osjeti svoje volontersko mjesto. To 

je bolja opcija nego volontera koji nije 

ni svjestan koje su mogućnosti njegova 

posla, kako će to izgledati i u trenutcima 

kada je uzbuđenje zbog novog 

angažmana još visoko, ciljevi bi mogli 

biti postavljani nerealno. Ne nužno 

previsoko, već izvan mogućnosti koje 

volonterska pozicija pruža. 

Dakle, u drugom koraku pustiti volontera 

da malo ispita svoj posao i gdje ga 

on vodi te tada tražiti da sam kaže što 

od ovog iskustva sa sobom želi nositi 

dalje, što novo želi saznati, što staro želi 

usavršiti. 


Ciljevi učenja zabilježe se i sačuvaju ih 

i volonter i osoba koja volontera vodi 

kroz korake izdavanja Potvrde. Kroz 

iduće razdoblje učenja, volonter se 

svako toliko osvrće na ciljeve koje je 

sebi postavio i prati što je novoga naučio. 

To može učiniti refleksijom nakon 

svake aktivnosti i pisanjem dnevnika, 

izvještajima o naučenome koji će biti 

dio izvještaja o odrađenome poslu 

ili natuknica koje upisuje u tabele uz 


informacije o odrađenim volonterskim 

satima. 

Svrha je ovog koraka da volonter bude 

svjestan svojih ciljeva i procesa učenja. 

Učenje se može dogoditi i nesvjesno, 

ali tada je puno teže odraditi 4. korak 

do izdavanja Potvrde. Samo je učenje 

odgovornost volontera: organizator je 

tu da organizira volontersku aktivnost 

koja omogućuje učenje, ali na volonteru 

je da upije od onog što mu se nudi, 

koliko želi ili je sposoban. Odgovornost 

je koordinatora da pazi na proces i 

da koraci idu jedan za drugim, bez 

preskakanja. 


Na kraju volonterskog angažmana ili pri 

istjecanju ugovora, koordinator volontera 

(ili osoba koja volontera prati u 

njegovom učenju i koracima izdavanja 

Potvrde) s volonterom završava priču i 

izdaje mu Potvrdu. Volonter samoprocjenom 

prolazi kroz ciljeve učenja i sam 

navodi što je iz svog volonterskog iskustva 

naučio. To mogu biti nova znanja, 

nove vještine ili već postojeće znanje 

koje je unaprijedio ili čak usavršio. U 

redu je zabilježiti i male pomake, nove 

situacije s kojima se volonter susreo. 

Primjerice: volonter je imao prilike vidjeti 

kako se izvodi spašavanje osobe koja 

se utaplja ili kako se pruža prva pomoć 

osobi koja je promrzla. To ne znači da 

volonter aktivnost može samostalno 

izvoditi ili da je postao stručnjak, ali u 

sličnoj situaciji neće biti beskoristan i 

stajati po strani. 

Posao je koordinatora zabilježiti sve što 

volonter navodi da je naučio. To se može 

napraviti koristeći nekoliko metoda, 

koje ovise o broju volontera kojima se 

izdaje Potvrda, kompleksnosti volonterske 

pozicije i prethodnom iskustvu s 

Potvrdom koje volonteri imaju. 

Moguće metode: 

1. Intervju-koordinator i volonter vode 

razgovor jedan na jedan prilikom 

kojega koordinator ispituje što je 

sve volonter uspio naučiti 

2. Samostalno pisanje bilješki - 

volonter samostalno prolazi kroz 

ciljeve učenja i bilježi rezultate 

naučenog 

3. Grupni rad - grupi volontera 

zadaje se isti zadatak, a to je da 

samostalno napišu sastavak o 

naučenom, prateći ciljeve koje su si 

zadali na početku. Iako svaka osoba 

radi za sebe, grupna aktivnosti 

potiče na rad i svakog volontera 

da se dodatno potrudi oko svojih 

kompetencija 

Iako se bilježenje naučenog temelji na 

volonterovoj samoprocjeni usvojenih 

kompetencija, organizator volontiranja 

je taj koji potvrdu izdaje volonteru. 

Tekst koji opisuje naučeno i kako je do 

tog došlo bit će napisan u trećem licu 

jednine, kao da organizator priča priču 

o volonteru. 

Korisne informacije koje pomažu kod 

izdavanje Potvrde: 

•• 

rijetko koja volonterska pozicija 

omogućava razvoj svih osam 

kompetencija i nije poanta ni da se 

tome teži: realnije je koncentrirati se 

na 2 - 3 kompetencije i u njih uložiti 

više vremena i energije. U ovom 

slučaju kvantiteta ne znači više od 

kvalitete. 


49

•• 

•• 

•• 

•• 

•• 

povezano s preporukom da se 

volonteri koncentriraju na razvijanje 

2 - 3 kompetencije: ciljevi učenja 

mogu se postaviti uže i odgovarati 

na specifične interese, ali tijekom 

volontiranja može se dogoditi da je 

volonter naučio i neke važne lekcije 

koje nije očekivao i koje nisu bile 

planirane u postavljenim ciljevima. 

Takvo znanje također treba 

zabilježiti 

početak u izdavanju Potvrda za 

koordinatora može biti zbunjujuć i 

težak, kompetencije se mogu brkati 

i slično. Ako niste sigurni pod koju 

kompetenciju pripada ono što je 

volonter naučio, bolje je to staviti 

negdje, nego ne zabilježiti uopće 

zapamtite da će potvrdu čitati netko 

tko s volonterskim programom 

i radom volontera nije imao 

nikakve veze i da tekst Potvrde 

treba biti koncipiran tako da ga 

može razumjeti bilo tko. Nije loše 

poslati Potvrdu na čitanje nekome 

izvan organizacije kome možete 

vjerovati (članovi obitelji volontera 

mogu biti dobar izbor), da provjeri 

razumljivost Potvrde 

volonter je taj koji će 

samoprocijeniti naučeno i svoj 

napredak i njegovo viđenje vlastitog 

iskustva treba poštovati, ali zadatak 

je koordinatora da regulira proces 

samoprocjene i ograničava ono što 

nikako, realno, ne može biti istinito, 

bilo zato što uključuje situacije 

koje se tijekom volontiranja nisu 

dogodile ili je napredak preuveličan 

iako se Potvrda temelji na 

samoprocjeni volontera, oblik u 

kojem je tekst zapisan nije u prvom 

•• 

•• 

•• 

•• 

•• 

licu jednine, već kao priča koju 

koordinator/organizator volontiranja 

priča o volonteru 

zapamtite da je Potvrda dokument 

koji izdaje organizacija i ne 

predstavlja samo volontera nego i 

organizatora 

elektronska verzija Potvrde o 

kompetencijama stečenima 

volontiranjem može se naći 

na internetu na stranicama 

Ministarstva za demografiju, 

obitelj, mlade i socijalnu politiku ili 

regionalnih i lokalnih volonterskih 

centara. Koristan je i alat koji se 

nalazi na stranici kompetencije. 

volontiram.info koji će vam 

olakšati popunjavanje Potvrde i 

komunikaciju s volonterom koji 

bi trebao odobriti napisano prije 

ispisivanja i potpisivanja 

za pomoć u izdavanu Potvrde 

poslužiti može Vodič za 

organizatore volontiranja i 

volontere: Kako do potvrde 

o kompetencijama stečenim 

volontiranjem, također dostupan u 

elektronskom obliku na stanicama 

Ministarstva i volonterskih centara 

zatreba li vam više informacija 

o potvrdi, prepoznavanju 

kompetencija i rezultata 

neformalnog učenja koristiti možete 

i literaturu o Youthpassu. Youthpass 

je dokument sličan Potvrdi, duže 

je u upotrebi i prepoznat u cijeloj 

Europi, a razvijeni priručnici i upute 

su opsežni i testirani 

dokument potvrde unaprijed 

kreiran i sadrži obavezna polja koja 

čine informacije o organizatoru, 


volonteru, volonterskom mjestu i 

samim kompetencijama. Potvrdu 

možete oblikovati tako da bude 

vizualno privlačnija, staviti 

logotipove svoje organizacije i 

dodati još neka grafička rješenja. 

Tekst Potvrde s traženim 

informacijama nemojte skraćivati 

ni dirati, no u dijelu u kojem su 

navedene kompetencije, možete 

obrisati tekst o kompetencijama 

koje nisu bile razvijene kod 

volontera kojemu se Potvrda izdaje 


51

PRIMJER POPUNJENE POTVRDE O KOMPETENCIJAMA 

STEČENIMA VOLONTIRANJEM 

POTVRDA O KOMPETENCIJAMA 5 

STEČENIM VOLONTIRANJEM 6 

Ministarstvo socijalne politike i mladih daje okvirni prijedlog sadržaja Potvrde o 

kompetencijama stečenim volontiranjem (članak 34.a Zakona o volonterstvu) 

Volontiranje se promiče i prepoznaje kao aktivnost ili usluga od interesa Republike 

Hrvatske koja dovodi do poboljšanja kvalitete života, izgradnje socijalnog kapitala, 

osobnog razvoja, do aktivnog uključivanja osoba u društvena zbivanja te do razvoja 

humanijeg i ravnopravnijeg demokratskog društva. Volontiranjem se doprinosi društvenom 

razvoju, građanskom sudjelovanju, socijalnoj koheziji i socijalnom uključivanju. 

Volontiranjem se stječu iskustva i razvijaju kompetencije potrebne i korisne za aktivno 

sudjelovanje u društvu, osobni razvoj i osobnu dobrobit. Namjera je ove potvrde pružiti 

podršku volonterima u prepoznavanju njihovih kompetencija (što uključuje znanja 

i vještine te pripadajuću samostalnost i odgovornost) stečenih kroz volonterska 

iskustva, radi cjelovitog predstavljanja bilo kojoj trećoj strani na zahtjev volontera. 

Sukladno Zakonu o volonterstvu: 

Volontiranje je dobrovoljno ulaganje osobnog vremena, truda, znanja i vještina kojima 

se obavljaju usluge ili aktivnosti za dobrobit druge osobe ili za opću dobrobit, bez 

postojanja uvjeta isplate novčane nagrade ili potraživanja druge imovinske koristi. 

5 Zakon o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru (NN 22/13) 

6 Zakon o volonterstvu (NN 58/07, NN 22/13) 


I. OPĆI DIO 

PODACI O ORGANIZATORU VOLONTIRANJA 

Puni naziv 

organizatora 

volontiranja: 

Adresa: 

Hrvatski Crveni križ - Gradsko društvo Crvenog križa Čakovec 

Ul. kralja Tomislava 29, 40000, Čakovec 

OIB: 12345678910 Registarski broj: 012345 

Datum i godina upisa u 

matični registar: 

10.4.1980. Registriran pri: 

Telefon: 040/123-4567 E-mail: info@gdckck.hr 

Kratki opis 

organizatora 

volontiranja (ciljevi, 

aktivnosti…): 

Hrvatski Crveni križ – Gradsko društvo Crvenog križa Čakovec 

provodi djelatnosti koje proizlaze iz Ženevskih konvencija 

i Dopunskih protokola, Statuta Međunarodnog pokreta 

Crvenog križa i Crvenog polumjeseca prenijetih na nacionalno 

društvo Crvenog križa. GDCK Čakovec, samostalno i kao dio 

Hrvatskog Crvenog križa, obavlja javne ovlasti i djelatnosti 

popis se može naći na sljedećoj poveznici: 

http://www.crveni-kriz-cakovec.hr/ 

program-rada-gradskog-drustva-crvenog-kriza-cakovec/ 

PODACI O VOLONTERU/KI 

Ime i prezime volontera/ke: 

Ivana Horvat 

OIB: 12345678910 

Naziv/i projekta/programa na 

kojima je volontirao/la: 

Naziv volonterske pozicije: 

Za zajednicu – 

Volonterski interventni timovi Član/ica 

interventnog tima GDCK Čakovec 

Član/ica interventnog tima GDCK Čakovec 

Razdoblje volontiranja: 1. 1. 2018. - 31. 12. 2018. 

Lokacija provođenja volonterskih 

aktivnosti: 

Međimurska županija 

Broj ostvarenih volonterskih sati 183 


53

II. OPIS VOLONTERSKE POZICIJE (poslovi, zadaci i odgovornosti volontera/ke) 

• sudjelovanje u procesu edukacije za člana interventnog tima 

• sudjelovanje u radu interventnog tima u kriznim situacijama (pružanje prve 

pomoći, rad na terenu) 

• sudjelovanje u realizaciji akcija vezanih uz rad s mladeži 

• sudjelovanje u organiziranju i provođenju različitih sabirnih akcija 

• promidžbene aktivnosti 

III. NAZIV, VRSTA I TRAJANJE DODATNIH OSPOSOBLJAVANJA TIJEKOM 

VOLONTIRANJA 

Jednodnevne edukacije/radionice: 

• Osnovni postupci održavanja života (prva pomoć modul A i B, AWD) 

• Opskrba vodom i sanitacija 

• Koordinacija i komunikacija na terenu 

• Organizacija smještaja u kriznim situacijama 

• Psihosocijalna pomoć u kriznim situacijama 

• Spašavanje na vodi 

Poludnevne radionice/edukacije: 

• Zakon o volonterstvu: prava o obaveze volontera 

• Volontiranje u pokretima Crvenog križa 

• Volontiranje u kriznim situacijama 

• Uloga koordinatora volontiranja 

• Timski rad i komunikacija u timu 

• Potvrda o kompetencijama stečenima volontiranjem 


IV. KOMPETENCIJE STEČENE VOLONTIRANJEM 

Komunikacija na materinskom jeziku (ključne riječi za Komunikaciju na materinskom 

jeziku: primjereno izražavanje, misli, mišljenja i osjećaja; slušanje i govor; 

čitanje i pisanje; jasno izražavanje; razumijevanje tuđih ideja; izražavanje i tumačenje 

apstraktnih pojmova i sl.) 

Ivana je volontiranjem u interventnom timu Crvenog križa Čakovec sudjelovala na 

javnim akcijama i pokaznim vježbama na kojima je demonstrirala prvu pomoć i 

spašavanje. U dječjim vrtićima i školama djeci i mladima pokazivala je osnove 

prve pomoći. Volontirala je u Socijalnom dućanu Crvenog križa gdje je sortirala 

dobivenu robu, slagala pakete i sudjelovala u podjeli paketa potrebitima. Kao 

članica tima, ali i sudjelovanjem na svim ovim aktivnostima, volonterka je naučila 

kako komunicirati s kolegama iz tima s poštovanjem, jasno izraziti svoje mišljenje 

te kako ostati smiren i smireno dogovoriti s drugim članovima tima kako reagirati 

i što napraviti u situacijama intervencija koje su bile visoko stresne za nju 

kao članicu interventnog tima kao i za unesrećenog. Osvijestila je potrebu za 

izražavanjem empatije bez izražavanja sažaljenja pri radu s osobama koje 

su u teškom imovinskom stanju. Ivana je usvojila važnost aktivnog slušanja i 

provođenja uputa koje daje koordinator volontera. Volontiranje u interventnom 

timu podiglo joj je samopouzdanje u javnom nastupu i kvalitetu prenošenja 

znanja drugima. 

Komunikacija na stranim jezicima (ključne riječi za Komunikaciju na stranim jezicima: 

izražavanje na stranom jeziku u govoru i pismu; razumijevanje drugih koji 

govore/pišu na stranom jeziku; interkulturološka komunikacija i razumijevanje i sl.) 

Ova volonterska pozicija nije omogućavala volonterki da razvije kompetencije 

na stranom jeziku. Za potrebe priručnika ova je kompetencija ostavljena kao 

primjer, a pri izdavanju Potvrde taj dio bio bi obrisan. 


55

Matematička kompetencija i osnovne kompetencije u prirodoslovlju i tehnologiji 

(ključne riječi za Matematičku kompetenciju i osnovne kompetencije u prirodoslovlju 

i tehnologiji: rješavanje svakodnevnih problema vezanih za projekte logičkim 

razmišljanjem i izvođenjem logičkih zaključaka; upotreba grafikona, modela i formula 

itd. u prezentacijama; izrada nacrta projektnog proračuna; korištenje tehničke 

opreme; izvođenje zaključaka zasnovanih na dokazima; propitivanje znanstvenih 

pojmova i ideja i sl.) 

U situacijama koje su zahtijevale pripreme za intervencije, demonstracije i 

pokazne vježbe kod pripreme zaliha i materijala koje će nositi sa sobom svaki 

član tima, Ivana je usvojila logističke osnove priprema za intervencije. Pomažući u 

uredu na administrativnim poslovima usavršila je preciznost u radu s brojkama i 

naučila obraćati pažnju na detalje te je tako došla do stupnja u kojim rezultate 

njezina rada nije potrebno provjeravati u dubinu. Naučila je kako podizati šator 

za organizaciju smještaja u kriznim situacijama i to, kao članica tima, raditi 

učinkovito i u kratkom roku. 

Digitalna kompetencija (ključne riječi za Digitalnu kompetenciju: korištenje 

novih medija; upotreba programa za tehničku opremu; komuniciranje i razmjena 

informacija kroz online komunikaciju i mreže; razvijanje kritičkog razmišljanja o 

informacijskoj tehnologiji i sl.) 

- 

Učiti kako učiti (ključne riječi za Učiti kako učiti: promišljanje o vlastitom stilu 

učenja; definiranje i ostvarivanje ciljeva učenja; pronalaženje, vrednovanje i procesuiranje 

novih informacija i znanja; upravljanje vlastitim vremenom u procesu 

učenja; traženje i korištenje pomoći u učenju; sposobnost korištenja novog znanja 

u praksi i sl.) 

- 


Socijalna i građanska kompetencija (ključne riječi za Socijalnu i građansku 

kompetenciju: stvaranje novih društvenih kontakata i prijateljstava; suočavanje 

s novom situacijom vezanom za rad u organizaciji; po potrebi rješavanje sukoba; 

razumijevanje društvenog ponašanja i kodeksa iz drugačijeg okruženja; preuzimanje 

inicijative vezane za društvene i građanske teme; učinkovito i konstruktivno 

sudjelovanje u društvenom i poslovnom životu; sudjelovanje u građanskom životu; 

posvećenost aktivnom i građanskom sudjelovanju; poznavanje institucija i politika 

važnih za demokratsko društvo) 

Iskustvo volontiranja u interventnom timu te radu s osobama kojima je potrebno 

pružiti pomoć (medicinsku, materijalnu ili psihološku) naučilo je volonterku kako 

se odnositi prema osobama koji su u nevolji, ozlijeđeni, pogođeni siromaštvom 

ili proživljavaju drugi oblik stresne situacije. Ivana je usvojila metode pružanja 

psihosocijalne pomoći u kriznim situacijama te unaprijedila ophođenje 

prema osobama u nevolji te je naučila kako da im pristupa smireno, blago i 

profesionalno usprkos tome što situacija i njoj izaziva stres. Uključujući se u 

volonterske akcije u međimurskim romskim naseljima i kontaktom s romskom 

djecom naučila je postaviti se u tuđe cipele i situaciju sagledati šire pa i iz 

perspektive druge osobe čime je povećala svoju toleranciju, osjećah humanosti i 

potrebu da se pomogne drugome. Osvijestila je i problem straha od nepoznatog 

i drugačijeg te kako on utječe na toleranciju i spremnost da se pomogne, ali i da 

drugi primi pomoć. Volonterka je shvatila moć blagog pristupa i smirujućih riječi 

kod pristupa unesrećenoj osobi koju treba smiriti i pružiti joj osjećaj sigurnosti. 

Naučila je i kako se nositi s vlastitim stresom i izbjeći burn-out sindrom. 

Inicijativnost i poduzetnost (ključne riječi za Inicijativnost i poduzetnost: pretvaranje 

ideja u praksu; kreativnost i inovativnost; preuzimanje rizika radi postizanja 

kvalitete; sposobnost planiranja i upravljanja projektima; osviještenost o etičkim 

vrijednostima i dobrom upravljanju; umrežavanje i stvaranje kontakata i sl.) 

Ivana je volontiranjem u akcijama interventnog tima naučila kako se organiziraju 

javne akcije, pripremaju pokazne vježbe službe civilne zaštite, demonstracije 

prve pomoći i predavanja. Osvijestila je da ima odgovornost kao članica svoje 

zajednice te je naučila kako prepoznati potrebe u zajednici i odgovoriti na njih: 

u svojoj školi i među svojim prijateljima organizirala je sabirnu akciju tijekom 

koje se prikupljala hrana za pse iz lokalnog azila za nezbrinute životinje. Naučila 

je kako biti timski igrač i koja je njezina vrijednost u timu, kako poštivati ostale 

članove tima i profesionalno se odnositi prema svima koji čine njezin interventni 

tim. 


57

Kulturna svijest i izražavanje (ključne riječi za Kulturnu svijest i izražavanje: izražavanje 

ideja i osjećaja na kreativan način; korištenje umjetnosti, glazbe, književnosti 

ili medija; promišljanje o vlastitom kulturološkom porijeklu i o kulturološkim razlikama; 

spremnost uključivanja u nove oblike kulturnih iskustava i sl.) 

- 

Ostalo (Tijekom aktivnosti volonter/ka može steći nekoliko vještina vrijednih da ih 

se spomene uz gore navedene ključne kompetencije. Ovdje imate mogućnost da ih 

opišete) 

Ivana je tijekom volontiranja u interventnom timu Crvenog križa pokazala visoku 

predanost ciljevima društva i radu tima, uključivala se u sve akcije koje je mogla 

i odlično je usklađivala svoje školske i volonterske obaveze. Pokazala se kao 

pouzdana volonterka, koja je savjesno odradila sve obaveze koje je preuzela te 

se uključivala i u više aktivnosti nego što se je od nje očekivalo. Svoje posao 

odrađivala je prema dobivenim uputama koordinatora te je svojim primjerom 

motivirala i druge članove tima na veći angažman. 

Datum i mjesto 

17.9.2018., Čakovec 

VOLONTER/KA 

(Ime i prezime) 

Ivana Horvat 

MP. 


(Ime i prezime) 

Barbara Prprović, 

koordinatorica volontera 

(potpis) 

(potpis odgovorne osobe) 



59

BILJEŠKE 



61

II. 

VOLONTERSKI PROGRAM ZA 

ZAJEDNICU - VOLONTERSKI 

INTERVENTNI TIMOVI 

Okupljanje i osposobljavanje volontera 

interventnog tima događa se u razdobljima 

koje ne zahtijevaju odgovor na 

krizne situacije. Volonteri koji su spremni 

sudjelovati u intervencijama jesu 

volonteri koji su osposobljeni, testirani, 

pripremljeni na stres i razumiju ulogu 

koordinatora njihova tima, svjesni su 

opasnosti i kako djelovati da pomognu i 

da ne nanesu štetu sebi, timu i unesrećenima. 

Osnove obuke interventnog tima i 

tema koje moraju proći kako bi aktivno 

mogli sudjelovati u intervencijama pokrivene 

su u poglavlju 4. ovog priručnika: 

Osposobljavanje volontera za interventni 

tim. Preostalo vrijeme, između regrutacije 

i samih intervencija, zapravo se 

svodi na osposobljavanje, uvježbavanje 

znanja i vještina koje su prezentirane 

na edukacijama i održavanje motivacije. 

Nije neobično da su očekivanja volontera 

kad se pridruže interventnom timu da 

odgovaraju na krizne situacije, pomažu 

unesrećenima, da sudjeluju u akcijama 

koje su izazovne, a oni igraju važnu ulogu 

u spašavanju situacije. I to je u redu. 

Volonterima će jedan od motivatora za 

sudjelovanje biti da dožive neku pustolovinu 

ili uzbuđenje. Problem nastaje 

u tome što krizne situacije u našim 

krajevima (na sreću) i nisu tako česta 

pojava. Dogodi se da u godini dana ima 

jedna ili ni jedna uistinu krizna situacija, 

a intervencije se svedu na pružanje prve 

pomoći na lokalnim festivalima ili sudjelovanje 

u pokaznim vježbama. Imate li 

volontere koji traže uzbuđenje, manjak 

pravih intervencija može biti problem. 

Jedan je od zadataka koordinatora volontera 

interventnih timova osiguravanje 

aktivnosti na kojima će volonteri vježbati 

svoje vještine i znanja koje kao članovima 

interventnog tima moraju posjedovati, 

pripremati se za intervencije, osjetiti 

da su dio tima u kojem poznaju ostale 

članove, znaju koje su im sposobnosti i 

imaju povjerenja u njih te održavaju svoju 

motivaciju. Motivirani volonteri ostaju u 

timu i na njih se može računati kad zbilja 

zatreba. 

Volonterski program za interventni tim 

sadrži godišnji prijedlog volonterskih 

akcija u koje se članovi tima uključuju. 

Neke akcije trebaju manji broj volontera, 

neke kompletan tim. Odvijaju se u različitim 

razdobljima, kroz tjedan i vikendom 

kako bi postojale opcije za usklađivanje 

s drugim poslovnim, školskim ili osobnim 

obavezama. 

U nastavku donosimo volonterski program 

koji sadrži sve volonterske aktivnosti 

provedene s interventnim timom 

u jednoj godini koji mogu poslužiti kao 

vodič ili inspiracija pri kreiranju sličnog 

tima. Aktivnosti obuhvaćaju predstavlajnje 

interventnog tima i motiviranje za 

uključivanje, selekciju zainteresiranih, 

edukaciju, uključivanje u volontiranje i 

promotivne aktivnosti. Interventni tim 

Za zajednicu okupljao je 20 volontera 

starosti od 17 do 19 godina i aktivnosti 

iz volonterskog programa služile su 

uglavnom kao suplement obuci volontera 

i pripremi za intervencije u kriznim 

situacijama, za održavanje motivacije 

volontera i izgradnje identiteta volontera 

kao članova interventnog tima. 


63

64 VOLONTERSKI PROGRAM ZA ZAJEDNICU - VOLONTERSKI INTERVENTNI TIMOVI

PRIMJER: Plan volonterskog programa Za zajednicu – Volonterski interventni timovi 

SVRHA: Uspostava funkcionalnog i opremljenog volonterskog interventnog tima 

CILJ AKTIVNOSTI 

PLANIRANI 

REZULTATI 

VRIJEME 

PROVEDBE 

Jačanje 

kompetencija 

koordinatora 

volontera 

interventnog 

tima 

Organizirati studijski posjet 

u Njemačku (Crveni križ 

Augsburg) 

Organizirati obuku 

koordinatora volontera 

interventnih timova 

3 dana studijskog posjeta, 

9 članova radnog tima 

Trodnevna edukacija za 

koordinatore volonterskih 

interventnih timova za 15 

sudionika 

3 dana 

3 dana 

Uspostaviti 

interventi tim 

Održati predavanje o 

volonterstvu i predstaviti 

volontiranje u IT-u učenicima 

srednje škole 

Informirati najmanje 100 

učenika 

2 školska 

sata po 

predavanju 

ODGOVORNE 

OSOBE 

Voditelj/ica 

tima 

Voditelj/ica 

tima 

Voditelj/ica 

tima, 

koordinatori/ic 

a volontera, 

postojeći 

volonteri IT-a 

REALIZACIJA 

(DA / NE) 

VOLONTERSKI PROGRAM ZA ZAJEDNICU - VOLONTERSKI INTERVENTNI TIMOVI 

65


Uspostaviti 

interventi tim 

Organizirati volonterske 

aktivnosti za sve 

zainteresirane učenike: 

- pakiranje i podjela 

božićnih poklona za djecu 

korisnike Socijalnog 

dućana 

- izrada božićnih ukrasa s 

djecom iz romskog naselja 

- sudjelovanje na božićnom 

sajmu Srednje škole 

Čakovec 

- klizanje s djecom 

korisnicima Socijalnog 

dućana 

- pomoć u učenju djeci iz 

romskog naselja 

Odabrati zainteresirane za 

volonterski IT 

Uključiti postojeće članove 

IT kao podršku u obuci i 

volontiranju novog IT 

PLANIRANI 

REZULTATI 

Omogućiti uključivanje 

svim zainteresiranim (min. 

40 učenika) 

Odabrati i uključiti 20 

učenika, potpisati 

volonterske ugovore 

Uključiti 5 postojećih/ 

iskusnih volontera 

VRIJEME 

PROVEDBE 

ODGOVORNE 

OSOBE 

2 - 4 sata po 

akciji 

Koordinator/ica 

volontera 

2 tjedna Razredno 

vijeće i 

ravnateljica, 

koordinator/ica 

volontera 

Čitavo 

vrijeme 

provedbe 


volontera 

REALIZACIJA 

(DA / NE) 


Osposobiti 

odabrane 

učenike za 

interventni 

tim 

(edukacije) 

Osnovni postupci održavanja 

života 

Uključiti 20 članova IT u 

edukaciju. 

Teme: pružanje postupaka 

prve pomoći, primjena 

automatskog vanjskog 

defibrilatora (AWD) te 

realističan prikaz i 

uvježbavanje na lutkama 

Opskrba vodom i sanitacije Uključiti 20 članova IT u 

edukciju. Teme: jednostavni 

načini pročišćivanja vode, 

Berkedeld TWA i 

poboljšanje sanitarnih 

uvjeta 

Komunikacija i koordinacija 

na terenu 

Uključiti 20 IT tima u 

edukciju. Teme: proces 

procjene situacija, uloga 

volontera u koordinaciji 

aktivnosti na terenu, 

značajne interne i eksterne 

komunikacije u izvanrednim 

uvjetima, radiokomunikacija 

VHF uređajima te odnosi s 

javnošću 

Jednodnevna 

radionica 

Poludnevna 

radionica 

Jednodnevna 

radionica 


volontera, 

vanjski 

edukator/ica 


volontera, 

vanjski 

edukator/ica 


volontera, 

vanjski 

edukator/ica 


67


PLANIRANI 

REZULTATI 

Osposobiti 

odabrane 

učenike za 

interventni 

tim 

(edukacije) 

Podizanje naselja i 

organizacija smještaja 


edukaciju. Teme: vrste 

smještaja u izvanrednim 

situacijama, upravljanje 

smještajem, ključni 

pokazatelji za natkriveni 

prostor i osobnu higijenu, 

smještaj u kolektivnim 

centrima, prihvat ljudi i 

organizacija, šatorski 

smještaj, vrste terena, 

standardni smještaj, vježba 

izgradnje smještaja 

Služba traženja Uključiti 20 članova IT u 

edukaciju. 

Teme: povijest, važnost, 

uloga i protokoli službe 

traženja te praktične vježbe 

i prikazi situacija 

Psihosocijalna pomoć u 

kriznim situacijama 


edukaciju. 

Teme: krizni događaji i 

njihov utjecaj, 

psihosocijalna podrška, 

podržavajuća komunikacija 

te briga o sebi 

VRIJEME 

PROVEDBE 

Jednodnevna 

radionica 

Jednodnevna 

radionica 

Jednodnevna 

radionica 

ODGOVORNE 

OSOBE 


volontera, 

vanjski 

edukator/ica 


volontera, 

vanjski 

edukator/ica 


volontera, 

vanjski 

edukator/ica 

REALIZACIJA 

(DA / NE) 


Osposobiti 

odabrane 

učenike za 

interventni 

tim 

(edukacije) 

Osposobiti 

članove IT-a 

za 

volontiranje 

Spašavanje života na vodi Uključiti 20 članova IT u 

edukaciju. 

Teme: upravljanje čamcem 

za spašavanje na slatkim 

vodama, spašavanje iz 

vode, mjere sigurnosti i 

sigurna plovidba, pružanje 

prve pomoći kod utapanja 

Volontiranje u pokretima 


Uključiti 20 članova IT-a u 

edukativni blok. 

Teme: Povijest Crvenog 

križa, Međunarodni pokret 


polumjeseca, Temeljna 

načela Pokreta te njegovi 

simboli, Pravilnik o 

volontiranju 

Zakon o volonterstvu Uključiti 20 članova IT-a u 


Teme: Volonterstvo, Prava i 

obveze volontera i 

organizatora volontiranja, 

Evidencije volonterskih sati 

Jednodnevna 

radionica 

Poludnevna 

radionica 

Poludnevna 

radionica 


volontera, 

vanjski 

edukator/ica 


volontera 


volontera 


69


PLANIRANI 

REZULTATI 

Timski rad i komunikacija u 

timu 



Teme: Aktivno slušanje i 

primanje poruka, 

Komunikacija među 

članovima, Prenošenje 

informacija, Vježbe timskog 

rada 

Osposobiti 

članove IT-a 

za 

volontiranje 

Potvrda o kompetencijama 




Teme: Svrha, upotreba i 

koraci izdavanja Potvrde o 

kompetencijama; 

Postavljanje osobnih ciljeva 

učenja 

Uloga koordinatora volontera Uključiti 20 članova IT-a u 


Teme: Odnos koordinatora i 

volontera, Razina 

odgovornosti koordinatora, 

Podrška koju volonter od 

koordinatora može dobiti 

VRIJEME 

PROVEDBE 

Poludnevna 

radionica 

Poludnevna 

radionica 

Poludnevna 

radionica 

ODGOVORNE 

OSOBE 


volontera 


volontera 


volontera 

REALIZACIJA 

(DA / NE) 


Osposobiti 

članove IT-a 

za 

volontiranje 

Opremiti 

volonterski 

tim 

Uključiti u rad 

interventnog 

tima preko 

volonterskih 

aktivnosti 

Volontiranje u kriznim 

situacijama 


edukativni blok. Teme: 

Krizne situacije, Postupanje, 

donošenje i provedba 

odluka, Odgovornosti i 

ovlasti IT-a, Zaštita članova 

IT-a 

Nabava opreme za članove IT Nabaviti 20 kompleta 

opreme koji uključuju 

15-dijelni set: softshell 

jakna, radne hlače, softshell 

prsluk, polo majica kratkih 

rukava, polo majica dugih 

rukava, trenirka donji dio, 

kapa šilt, vunena zimska 

kapa, zimska jakna, gornji 

dio trenirke, remen za hlače, 

kišna pelerina, torbica prve 

pomoći, veliki ruksak, vojne 

čizme/gležnjače 

Procjena potrebe u zajednici Uključiti 20 članova 

interventnog tima u grupni 

rad, promišljanje o 

mogućim rješenjima o 

potrebama zajednice 

Poludnevna 

radionica 

2 mjeseca 

1 dan, 

2 sata 


volontera 

Referent nabave 


volontera 


71


PLANIRANI 

REZULTATI 

Pomoć u Socijalnom dućanu Organizirati jednom 

mjesečno volontersku 

akciju sortiranja donacija i 

slaganje paketa u 

Socijalnom dućanu, pomoć 

u skladištu, uključiti 5 

volontera 

Pomoć u učenju djeci romske 

nacionalnosti 

Pomoći u učenju i pisanju 

domaćih zadaća, uključiti 5 

volontera 


interventnog 

tima preko 

volonterskih 

aktivnosti 

Administrativni poslovi u 

uredu GDCK-a Čakovec 

Organizirati jednom tjedno 

pomoć u administraciji u 

uredu GDCK-a Čakovec, 

uključiti 2 volontera 

Pružanje prve pomoći na 

sportskim događanjima i 

javnim manifestacijama: 

- Svjetski dan sindroma Down 

- Polumaraton Zrinskih 

- BIMEP 

- Trash party 

- Sportski dan u Šenkovcu 

- Porcijunkulovo 

- Trail utrka 

- Utrka CRO100 

Osigurati pružanje prve 

pomoći na sportskim 

događanjima i javnim 

manifestacijama, uključiti 

broj volontera sukladno 

standardima/zahtjevima 

organizatora 

VRIJEME 

PROVEDBE 

2 sata 

dnevno u 

razdobljima 

kad 

pristignu 

donacije 

2 - 4 sata, 

jednom 

mjesečno 

1 - 2 sata, 

jednom 

tjedno 

Od 2 do 8 

sati po 

događanju 

ODGOVORNE 

OSOBE 


volontera 


volontera 


volontera 


volontera 

REALIZACIJA 

(DA / NE) 



interventnog 

tima preko 

volonterskih 

aktivnosti 

Edukacija djece i mladih o 

postupcima pružanja prve 

pomoći 

Prikazati i educirati djecu i 

mlade o postupaku 

pružanja prve pomoći, 


Postavljanje i rastavljanje 

šatora GDCK-a Čakovec 

Postaviti šator za potrebe 

provedbe raznih događanja 

te rastaviti po završetku 

istog, uključiti 8 volontera 

Rad u azilu za napuštene 

životinje 

Pomoći urediti prostor za 

pse u azilu, očistiti okoliš 

azila, istovariti materijale, 

uključiti 3-5 volontera 

Međugeneracijsko druženje Družiti se s korisnicima 

doma za starije i nemoćne 

uz razgovor i igranje 

društvenih igara, uključiti 

3-5 volontera 

3 - 5 

predavanja / 

demonstracija 

Prema 

potrebi 

1 dan 

2 sata 


volontera 


volontera 


volontera 


volontera 


73


PLANIRANI 

REZULTATI 

Osposobiti 

članove 

interventnog 

tima u praksi 

Organizirati pokazne vježbe Intervenirati u kriznoj 

situaciji na temelju 

pripremljenog scenarija 

(pripremiti opremu, čamac i 

šatore, podići šatore, 

zbrinuti ozlijeđene), uključiti 

20 članova interventnog 

tima 

Javne akcije 

interventnog 

tima 

1. Obilježiti Svjetski dan 

zdravlja 

2. Obilježiti Svjetski dan prve 

pomoći 

3. Obilježiti Međunarodni dan 

sestrinstva 

Prikazivati postupke prve 

pomoći, promovirati rad 

Crvenog križa, nuditi 

mogućnost mjerenja tlaka i 

šećera u krvi, 


4. Obilježiti Tjedan Crvenog 

križa 

Informiranje 

zajednice o 

djelovanju 

interventnog 

tima 

Predstavljanje rada IT i 

modela Za zajednicu 

Održati 5 predavanja, 

uključiti 10-20 članova IT, 

predstaviti priručnik za 

koordinatore IT i video 

VRIJEME 

PROVEDBE 

1 dan, od 2 

do 8 sati po 

pokaznoj 

vježbi za 

pripremu i 

isto tako za 

izvođenje 

1 dan, od 2 

do 5 sati po 

akciji 

Cijele 

godine, 1 - 2 

sata po 

predstavljanju 

ODGOVORNE 

OSOBE 


volontera 


volontera 


volontera 

REALIZACIJA 

(DA / NE) 


BILJEŠKE 


75

BILJEŠKE 


III. 

MENADŽMENT VOLONTERA ZA 

KOORDINATORE INTERVENTNIH 

TIMOVA 

Upravljanje volonterskim programom 

i volonterima, odnosno menadžment 

volontera, proces je osmišljavanja, 

planiranja i provedbe volonterskog programa 

unutar organizacija koje, prema 

Zakonu o volonterstvu, imaju pravo biti 

organizatori volontiranja. 

Menadžment volontera sastoji se od 

8+1 koraka 

Priprema temelja 

za razvoj 

volonterskog 

programa 

Planiranje 

volonterskog 

programa 

Izrada opisa 

posla volontera 

Nagrađivanje 

volontera 

Pronalaženje 

volontera 

Evaluacija 

volonterskog 

programa i rada 

volontera 

Odabir 

volontera 

Supervizija 

i praćenje 

volontera 

Uključivanje 

volontera i 

edukacija 

78 MENADŽMENT VOLONTERA ZA KOORDINATORE INTERVENTNIH TIMOVA

Priprema temelja za 

razvoj volonterskog 

programa 

Kako bi organizacije i koordinatori 

pripremili temelje za svoje volonterske 

programe, iščitavanje ovog priručnika ili 

sudjelovanje na radionici menadžmenta 

volontera kod provjerenog trenera ili 

organizacije, sasvim je solidan početak. 

Ne zaboravite na Zakon o volonterstvu 

koji vam može odgovoriti na mnoga 

pitanja i dati smjernice; bez obzira što 

se u ovom priručniku često referiramo 

na Zakon, uvijek ga je dobro samostalno 

iščitati, a nije preteško ni dugačko štivo. 

Menadžment volontera zahtjevan je 

proces i tražit će određenu predanost, 

ne samo koordinatora već i organizacije 

koja će u ime kvalitete volonterskih programa 

morati prihvatiti nove procese i 

administrativne zahtjeve. 

Ako je vaša organizacija početnik u 

organizaciji i provedbi volonterskog 

programa, nije loša ideja da uvođenje 

bude izvršna odluka te proces u kojem 

će sudjelovati što veći broj zaposlenika 

organizacije. U nekim organizacijama 

to, naravno, neće biti primjenjivo, no 

ideja je da zaposlenici izraze svoje 

viđenje potreba za volonterima, budu 

uključeni u proces planiranja programa 

i prihvaćanja volontera ne bi li u 

konačnici razumjeli važnost programa 

i doprinos koji volonteri mogu ostvariti. 

Također, time će neki zaposlenici osjećati 

manji otpor prema volonterima, jer 

njihova uloga nije da zamijene dosadašnje 

zaposlenike, ni da nekoga koštaju 

njegova posla. Prilikom planiranja programa 

pokušajte mapirati sve koristi za 

vašu organizaciju koje volonteri mogu 

donijeti pa koristi za korisnike volonterskog 

rada i koristi za zajednicu. Pomoći 

će vam imati u vidu u što ćete uložiti 

popriličnu energiju i određene resurse i 

kakve će korist od toga proizaći. 

Kod postavljanja temelja za volonterski 

program bit će potrebno da izradite 

Pravilnik o radu s volonterima: dokument 

s kojim će biti upoznati svi zaposlenici 

organizacije koji govori kako 

organizacija želi raditi s volonterima i 

kako će prema njima postupati. 

I. Planiranje 

volonterskog programa 

Temelj za upravljanje volonterima je 

postavljen volonterski program. Da 

bi mogli kreirati volonterski program, 

potrebno je da kao organizacija odgovorite 

na neka pitanja koja će vam pomoći 

pri planiranju: 

1. Koji cilj želite postići svojim 

volonterskim programom? 

2. Što očekujete od svojih volontera? 

3. Koje sve aktivnosti morate odraditi 

da biste ostvarili svoj cilj? 

4. Tko će koordinirati program i 

volontere, mentorirati, educirati ako 

je potrebno? 

5. Koji su resursi potrebni da biste 

proveli program? 

6. Je li potrebno obaviti neke 

predradnje? 

MENADŽMENT VOLONTERA ZA KOORDINATORE INTERVENTNIH TIMOVA 

79

Ključni su dio volonterskog programa 

ciljevi i svrha programa koji se određuju 

na upravljačkoj razini organizacije i to 

još u fazi priprema temelja za volonterski 

program. 

Plan volonterskog programa, ili kraće 

volonterski program, dokument je koji 

govori tko, što, u kojem roku, s kojim 

resursima radi na aktivnostima organizacije 

u koje su uključeni volonteri. U 

njega upisujete sve aktivnosti koje su 

vam potrebne kako biste uspostavili i 

proveli svoj program. Započinjete li tek 

sa svojim volonterskim programom i 

trebate li suglasnost svog upravnog 

odbora za uvođenje volonterskih aktivnosti, 

to će vam također biti dio aktivnosti 

programa. Želite li kopirati model 

projekta Za zajednicu i treba li vam 

suradnja s lokalnom srednjom medicinskom 

školom, sastanak s ravnateljem 

nešto je što upisujete u svoj program. 

Koraci menadžmenta volontera također 

će biti prevedeni u aktivnosti u vašem 

volonterskom programu. 

Primjer tabele za planiranje 

volonterskog programa. 

NAZIV: Volonterski program Gradskog društva Crvenog križa Čakovec 

CILJ PROGRAMA: 

Aktivnosti 

Planirani 

rezultati 

Rok za 

provedbu 

Odgovorne 

osobe 

Potrebni 

resursi 

U tabelu možete dodati još segmenata 

poput: 

•• 

Status aktivnosti (ostvareno/ nije 

ostvareno) 

•• 

•• 

potrebne suradnje 

napomene, naučene lekcije i sl. 

Na 

početku uvođenja vlastitog volonterskog 

programa u organizaciju prilikom 

planiranja možete koristiti dijelove 

volonterskog programa koji je prikazan 

u poglavlju 2. Volonterski program 

Za zajednicu- Volonterski interventni 

timovi. 


Nekoliko korisnih savjeta za pisanje 

volonterskog programa (VP): 

•• 

•• 

VP se obično planira na razdoblje 

od godinu dana, bilo da se radi o 

kalendarskoj godini ili školskoj 

ako niste sigurni treba li neka 

aktivnost ući u VP ili ne, zapitajte se 

pridnosi li ta aktivnost ostvarenju 

cilja programa koji ste si zadali. Ako 

ne, vjerojatno vam ni ne treba. 

II. Izrada opisa posla 

volontera 

Nakon što izradite volonterski program, 

postat će jasno za koje poslove treba 

uključiti volontere. Da biste znali koga 

tražiti, s kakvim znanjima i s koliko 

slobodnog vremena za volontiranje, 

potrebno je raspisati opis posla. Opis 

posla služi i volonterima da bi se upoznali 

sa zahtjevima koje stavljate pred 

njih prije nego što će pristati volontirati 

za vašu organizaciju. Dijelovi opisa 

posla postat će informacije koje ćete 

koristiti pri raspisivanju oglasa za 

volontere, upisivati u ugovor o volontiranju, 

koristiti prilikom monitoring rada 

volontera i evaluacije volonterskog 

programa. 

volontere. Osim toga, svaki dokument 

koji odradite ranije, kanije će vam u 

nekom trenutku trebati i olakšati posao 

jer ćete informacije koje ste već napisali 

i odradili moći koristiti (da ne kažem 

kopirati) u neki drugi dokument i time si 

skratiti vrijeme rada. 

Opis posla volontera izrađujete za 

idealnu situaciju koja odgovara vašim 

potrebama: definirate broj sati koji 

uistinu trebate, znanja i vještine koje 

očekujete da će volonter posjedovati 

već pri uključivanju u volontiranje, sve 

aktivnosti koje volonter treba odraditi. 

Ponekad će se dogoditi da ćete se 

odmaknuti od svih informacija koje ste 

stavili na papir i shvatiti da trebate više 

ljudi, da nije realno da ćete naći nekoga 

tko će se moći toliko uključiti u volontiranja 

ili da trebate volontersko mjesto 

podijeliti na nekoliko specijaliziranijih. 

Autor fotografije: L. Habuš 

U trenucima kada vas pogodi opseg 

administrativnih zahtjeva koji pred vas 

stavlja menadžment volontera, zapamtite 

da su sustav razvijali koordinatori 

poput vas kako bi si olakšali, ne otežali 

posao. Koraci i podaci koji se traže da ih 

producirate i prikupite usklađeni su sa 

Zakonom o volonterstvu i obavezama 

koje po Zakonu morate odraditi ako 

u rad svoje organizacije uključujete 


81

Koji vam to podaci trebaju za opis posla volontera? 

OPIS POSLA VOLONTERA 

1. 

Naziv volonterskog mjesta 

(Naziv volonterskog mjesta treba sadržavati skraćeni opis onoga što će volonter raditi. 

Naziv Volonter nije dovoljno dobro rješenje. Dovoljno je dobar naziv onaj s kojim se volonter 

može identificirati i što pruža dovoljno informacija da ne treba posebno nešto objašnjavati. 

Volonter u interventnom timu Crvenog križa pristojan je naziv). 

2. 

Aktivnosti koje će volonter obavljati 

(Sadrži popis svih aktivnosti koje će biti zadatak volontera. Što iscrpnije navedete što od 

volontera očekujete, realniju sliku dajete potencijalnom kandidatu da procijeni svoje mogućnosti 

i volju da volontira na toj poziciji. Također, može vam dati realniju sliku o edukacijama 

ili mentoriranju koji bi trebalo volonteru osigurati.) 

3. 

Očekivani rezultati 

(Slično kao i s aktivnostima, samo što ovdje navodite konkretne pokazatelje uspješnosti, 

odnosno: kako će volonter znati da je posao obavio. Ovisno o volonterskoj poziciji, navedite 

da očekujete da sudjeluje na određenom broju pokaznih vježbi, javnih akcija i edukativnih 

aktivnosti, da tjedno, odnosno mjesečno određeni broj sati volontira na akcijama dobrovoljnog 

darivanja krivi ili posjetima korisnicima nekog oblika pomoći, da se odaziva na intervencije 

u kriznim situacijama. Moguće je i da stavite određeni broj volonterskih sati koje očekujete 

da volonter ostvari u određenom razdoblju, vremenu trajanja volonterskog ugovora ili slično, 

a za to vrijeme nudite više mogućnosti i volonterskih aktivnosti vaše organizacije u koje se 

volonter može uključiti.) 


4. 

Vrijeme i dinamika volontiranja 

(Opisuje koliko vremena tjedno očekujete da volonter radi na obavljanju aktivnosti u okviru 

svoje pozicije. Ovdje navodite očekujete li da to bude radnim danom, ujutro, popodne, prema 

dogovoru ili slično; koliko je to posla na tjednoj ili mjesečnoj razini. Ovaj podatak daje informaciju 

volonteru što od njega očekujete te također predstavlja temelj za donošenje odluke o 

tome je li on pravi volonter za vas. Neke stvari nećete moći definirati, jer su krizne situacije i 

intervencije koje one zahtijevaju ponekad nepredvidive. U tim dijelovima stavljate napomenu 

“po potrebi”. Zapamtite samo da volonter po Zakonu o volonterstvu ne može volontirati više 

od 8 sati dnevno, a ako volontira 40 sati tjedno, to može potrajati najviše 3 mjeseca nakon 

čega uzima pauzu od najmanje 3 mjeseca). 

5. 

Izvještavanje 

(Očekujete li od svog volontera da podnosi izvještaje? Ako da, to je dobro najaviti i uplanirati 

u broj volonterskih sati. Postoji razlika između pisanih i usmenih izvještaja.) 

6. 

Potrebne kvalifikacije 

(Određena volonterska mjesta zahtijevaju određeni tip volontera koji će se uključiti s nekim 

postojećim znanjima i vještinama, koje ga vi kao organizacija ne možete naučiti ili mu 

osigurati. Neke specijalizirane pozicije unutar interventnih timova zahtijevaju diplomirane 

liječnike, medicinske sestre ili tehničare, trenirane penjače, plivače ili ronioce, osobe koje 

su fizički zdrave ili određene dobi (primjerice punoljetni i slično). Neka volonterska mjesta 

zahtijevaju strpljenje, toleranciju, visoku psihofizičku spremu. Neka će tražiti samo da osoba 

bude na raspolaganju i sposobna odraditi neke fizičke poslove poput istovara, pakiranja 

lunch-paketa ili razvrstavanja donacija odjeće. Sve što smatrate da volonter mora biti da bi 

mogao odraditi svoj posao, ovdje je prilika da navedete kako biste mogli i tražiti.) 


83

7. 

Omogućena edukacija i podrška 

(Postoje volonterska mjesta koja su vrlo specifična i vaše iskustvo rada na tom području 

može vam reći je li realno da u svojem okruženje nađete volontere koji će imati sva znanja 

koja će im trebati za volontiranje za poziciju za koju raspisujete opis posla ili ne. Radi li se 

o volonterima koji će raditi, primjerice s djecom s autizmom, razumno je pretpostaviti da će 

volonterima trebati dodatne edukacije koje ćete im osigurati ne bi li mogli kvalitetno obavljati 

svoj volonterski posao. Gradite li volonterski interventni tim, jedna od obaveza koju Hrvatski 

Crveni Križ propisuje jest da volonteri sudjeluju na određenim osposobljavanjima (koje ćemo 

pokriti u 4. poglavlju ovog priručnika). Osim organiziranih edukacija, za neke će pozicije 

volonterima trebati mentori. Mentor i koordinator volontera nisu nužno ista osoba pa kod 

raspisivanja ovog dijela opisa posla možda postanete svjesni da u program treba uvesti 

još osoba koje će biti podrška volonterima. Uvođenjem informacija u ovom dijelu, volonteru 

dajete do znanja da je sudjelovanje na edukacijama uvjet za volontiranje na poziciji.) 

8. 

Što će volonter dobiti za svoje vrijeme uloženo u rad organizacije? 

(Ovo je možda zadnje pitanje, ali je zato vrlo važno. Altruisti ili ne, svjesni ili nesvjesni, šutljivi 

ili spremni podijeliti s vama, svaki volonter osjeća ili čak zna da od svog volonterskog iskustva 

traži nešto zauzvrat. Poanta je u tome da pogodite da ono što volonteru nudite bude 

usklađeno s onim što volonter traži. Zadovoljan je volonter onaj koji ostaje. U poglavlju u 

kojem smo pričali o motivaciji volontera nalaze se neki od mogućih motivatora volontera. 

Dakle: što volonteru možete dati zauzvrat za njegovo vrijeme koje ulaže? To mogu biti 

dodatne edukacije i iskustvo koje će podebljati njegov životopis i pomoći mu kod zapošljavanja, 

mogućnosti za besplatna putovanja, druženja, upoznavanja novih osoba, osjećaj 

važnosti, upoznavanje s funkcioniranjem vaše organizacije, mogućnost dobivanja plaćenog 

angažmana (to navodite samo ako ste uistinu spremni isporučiti!)... Mogućnosti su zbilja 

velike! Na vama je da se potrudite ovaj dio mapirati što šire jer je odgovor na ovo pitanje, djelomično 

faktor privlačenja kvalitetnih kandidata. Osim toga, ono što ovdje ispišete olakšat 

će vam pisanje oglasa za volontere. U ovom dijelu možete navoditi da volonterima nudite 

volonterske knjižice i upisujete volonterske sate, ali zapamtite da upis volonterskih sati nije 

nagrada za volontere, pogotovo ne dugoročne: to je vaša (zakonska) dužnost). 


PRIMJER: Opis posla volontera za poziciju volonter interventnog tima 

1. Naziv volonterskog mjesta 

Član/ica interventnog tima GDCK-a Čakovec 

2. Aktivnosti koje će volonter obavljati 

•• 

sudjelovanje u sabirnim akcijama 

•• 

3. Očekivani rezultati 

•• 

•• 

•• 

sudjelovanje u edukacijama za članove interventnog tima 

sudjelovanje u radu interventnog tima u kriznim situacijama (pružanje prve 

pomoći, rad na terenu, podrška pogođenima kriznom situacijom) 

sudjelovanje u volonterskim akcijama i pokaznim vježbama, rad s mladeži 

sudjelovanje u promidžbenim aktivnostima i osvještavanje javnosti o radu IT- a 

volonter sudjelovao na 9 dana edukacija za članove interventnog tima 

stečeno znanje o Crvenom križu, pružanju prve pomoći i radu u kriznim 

situacijama, volontiranju u IT-u 

volonter je sudjelovao u javnim i sabirnim akcijama te pokaznim vježbama 

dobio uvid u njihovo organiziranje te ostvario najmanje 100 volonterskih sati 

volonter je sudjelovao na trima različitim promotivnim aktivnostima 

4. Vrijeme i dinamika volontiranja 

U razdoblju od godine dana od volontera se očekuje ostvarivanje najmanje 100 

volonterskih sati, odnosno najmanje 10 sati mjesečno. U jednom danu volonter 

može volontirati najviše 8 sati. 

5. Izvještavanje 

•• 

•• 

volonter za svaku volontersku akciju u kojoj sudjeluje potpisuje potpisnu listu 

koju za njega priprema koordinator u koju upisuje ostvarene volonterske sate 

volonter nije obavezan pisati izvještaje o odrađenom poslu; moguće 

odstupanje najavit će se unaprijed te će volonteru biti dane detaljne upute o 

sadržaju izvješća 

6. Potrebne kvalifikacije 

navršenih 16 godina 

fizička sprema 

•• 

•• 

tolerantnost 

afinitet za pomaganje osobama u nevolji, pogođenima siromaštvom i 

socijalnim isključenjem 

sposobnost rada u timu 


85

7. Omogućena edukacija i podrška 

•• 

•• 

obavezno sudjelovanje na 9 dana 

osposobljavanja za članove IT-a na 

teme: 

a) Pružanje prve pomoći 

b) Pružanje psihosocijalne 

pomoći 

c) Sanitacija i opskrba vodom 

d) Podizanje naselja 

e) Služba traženja 

f) Spašavanje na vodi 

g) Volontiranje u IT-u i Crvenom 

križu 

stručnu podršku volonteru 

pružaju koordinator/ica volontera, 

stariji / iskusniji članovi IT i 

djelatnici GDCK-a Čakovec u vidu 

mentoriranja, vođenja, delegiranja 

zadataka, davanja uputa 

Koji poslovi mogu biti 

volonterski? 

Zakon o volonterstvu ima 

ponešto za reći o tome koje 

poslove mogu i ne mogu raditi 

volonteri, odnosno koje poslove 

treba platiti, a koje netko može 

odraditi, a da ga se ne plati. 

Vrlo široko, u udrugama koje 

su tek počele sa svojim radom 

ili nemaju ambiciju širenja i 

profesionalizacije, svi poslovi 

mogu biti volonterski. No čim se 

počne sa zapošljavanjem, više 

nije moguće imati volontere da 

rade isti posao za koji je netko u 

organizaciji plaćen. 

8. Što će volonter dobiti za svoje vrijeme uloženo u rad organizacije? 

stjecanje novih znanja i vještina 

stjecanje poznanstva 

povećanje samopouzdanja 

priliku da konstruktivno pomogne osobama u nevolji 

•• 

dobivanje Potvrde o kompetencijama stečenima volontiranjem i mogućnost 

dobivanja preporuke 

•• 

oprema za člana IT-a 

Opis posla volontera predstavlja idealno rješenje za potrebu vaše organizacije za 

volonterima, no u praksi to obično nije idealno. Volonteri koji će se javiti, kao i oni 

koje ćete prihvatiti na volontersko mjesto možda neće imati sve uvjete od ovih 

idealnih koje ste raspisali. Neki volonteri ponudit će vam dio vještina koje vam trebaju, 

neki dio vremena od onoga što vam treba. Pregovaranje s volonterima često 

je neizvjesno: ponekad će cijelu stvar pokriti jedan volonter, ponekad više njih koji 

će se nadopunjavati. 

Prije nego opis posla pretvorite u oglas za volonterima dobro je provjeriti i: 

je li oglas realan: moguće da tražite superjunaka? 

je li volontersko mjesto privlačno? Biste li se vi prijavili za nešto slično? 

•• 

je li realno da u svojoj lokalnoj zajednici nađete volontere koje tražite? 

govori li volontersko mjesto zapravo o potrebi zapošljavanja nove osobe? 


III. Pronalaženje 

volontera 

Korak koji slijedi nakon što ste napisali 

opis posla volontera jest da te volontere 

i pronađete i dovedete u svoju organizaciju. 

Sada kada znate koga točno 

tražite i što mu nudite, stvar bi trebala 

biti značajno lakša. Okupljanje volontera 

također zahtijeva svoje planiranje. 

Način na koji se obraćate svojim potencijalnim 

volonterima također utječe na 

to hoće li vam se volonteri odazvati i 

hoće li oni biti upravo to što trebate. 

Koje su vam opcije metoda za pronalazak 

volontera? 

Pristup Čemu služi? Kada upotrijebiti? Kako komunicirati? 

Otvoreni 

Kada vam je 

potreban veliki 

broj volontera, 

bez specifičnih 

vještina 

Za jednokratne 

volonterske akcije, 

sabirne akcije, 

fizičke poslove 

poput istovara, sortiranja 

ili pripreme 

paketa 

Oglas objaviti na 

društvenim mrežama,na 

web stranici, 

u lokalnim medijima, 

distribuirati letke 

s pozivima, oglas 

plasirati preko 

volonterskih centara 

ili klubova 

Ciljani 

Kada su vam 

potrebni volonteri 

s točno određenim 

znanjima, 

vještinama ili 

raspoloživim 

vremenom 

Dugoročne volonterske 

pozicije 

Prezentacije za 

određenu skupinu 

(u školama, na 

fakultetima, klubovima, 

društvima 

ili udrugama), 

plasiranje poziva 

specijaliziranim 

grupama, organizacijama, 

poslodavcima 

Osobni 

Kada tražite 

provjerene osobe 

koje poznajete 

ili za koje može 

jamčiti netko 

kome vjerujete 

Rad na osjetljivim 

poslovima ili s 

ranjivim skupinama, 

članstvo u nadzornim 

ili upravljačkim 

odborima 

Izravna molba 

osobama kojima 

vjerujete 


87


Okupljanje volontera pomalo je i pitanje 

marketinških trikova. Hoćete li svoju 

organizaciju i mogućnosti za uključivanje 

koje nudite uspjeti prikazati 

dovoljno primamljivima, utječe na to 

hoćete li uspješno izboriti pobjedu nad 

svim alternativama za odmor ili zabavu 

koje ljudi koriste u slobodno vrijeme. 

Koristite li oglas kao glavnu metodu 

okupljanja volontera, ovo će vam 

pomoći: 

•• 

•• 

Imajte na umu kome se obraćate i 

tako koncipirajte tekst poruke: čak i 

ako vam je cilj doći do najozbiljnijih 

ljudi na svijetu, oglas koji im šaljete 

napišite u ležernijem tonu. Na krute, 

činjenične i sterilne oglase malo se 

njih odaziva. 

Vizualizirajte tko su vaši idealni 

volonteri i što bi njih moglo 

•• 

•• 

motivirati da vam se priključe. 

Odgovorite im na pitanje “Što ja 

time dobivam?” i prije nego se sami 

sjete to pitanje postaviti. 

Vaš je cilj da privučete pažnju na 

svoj oglas. Ako možete, uz oglas 

stavite kratki (ali zbilja kratki!) video, 

fotografiju (ali kvalitetnu), ilustraciju 

ili bilo kakvu multimediju koja će 

privući pažnju. Sam tekst neće tu 

biti od velike koristi ako mu malo ne 

pomognete. 

Nakon što privučete nečiju pažnju, 

imate jako malo vremena da 

odradite svoje prije nego tu pažnju 

izgubite. Zato neka vam naslov 

oglasa i prve dvije rečenice teksta 

sadrže nešto zanimljivo, dinamično, 

nešto zbog čega bi netko htio 

nastaviti čitati. 



•• 

Nemojte da vam oglasi budu 

predugački: jedna kartica teksta 

uistinu bi trebala biti dovoljna. 

Poanta je kako u taj prostor ugurati 

informacije: koga tražite, za koje 

poslove, na koje vrijeme i što će oni 

sami dobiti za uzvrat. Objasnite tko 

ste vi kao tražitelj volontera. Ako 

je širina informacije koje volonteri 

moraju imati prije uključivanja 

jako velika, pozovite ih na neko 

predstavljanje ili dane otvorenih 

vrata. 

•• 

•• 

•• 

Ne budite dosadni. 

Držite li predstavljanje grupi 

potencijalnih volontera uzmite u 

obzir i ovo: 

Imate ponešto više vremena 

detaljnije objasniti volontersku 

poziciju, ali na same karakteristike 

i zahtjeve koje stavljate pred 

•• 

•• 

•• 

•• 

volontere nemojte utrošiti više od 

5 minuta: niti će vas nakon tog 

vremena puno njih slušati niti mogu 

upiti toliko informacija. 

Uključite više osoba u predavanje: 

dobit ćete na dinamici. 

Imate li u vašoj organizaciji neke 

volontere i slični su onima koje 

pokušavate motivirati da vam se 

pridruže, neka oni ispričaju zašto 

volontiraju kod vas. Ljudi se vole 

poistovjetiti s nekim njima sličnim 

osobama. 

Koristite što više slika, pričajte 

priče, dogodovštine, nešto što može 

potaknuti emocije 

Svakako dobar dio vremena 

potrošite na to što vi volonterima 

nudite. Tu ponovno pomaže ako 

poznajete svoju ciljnu skupinu. 


89

•• 

•• 

Odmah nakon svoje prezentaciju 

dajte sudionicima obrasce 

pomoću kojih se mogu prijaviti na 

sudjelovanje ili vam ostaviti svoje 

kontakte. Nemojte ih upućivati na 

neke linkove, aplikacije, stranice: 

ako ih imate i ako su zainteresirani, 

imate ih tada, kasnije će se malo tko 

sjetiti da bi mogli pogledati o čemu 

ste to pričali. 

ne budite dosadni, unesite u svoju 

priču malo života 

Model korišten u projektu Za zajednicu 

- Volonterski interventni timovi suradnja 

je lokalnog volonterskog centra, 

Volonterskog ureda Međimurja, organizacije 

koja može okupljati volonterske 

interventne timove, Gradskog društva 

Crvenog križa Čakovec i srednje škole 

koja obrazuje učenike za medicinska 

zanimanja, odnosno Srednje škole 

Čakovec. Iz iskustva stečenog tijekom 

migrantske krize u Hrvatskoj (tijekom 

2015. i 2016.) i rada s volonterima 

uočeno je da poslovi interventnog 

tima odgovaraju osobama sa znanjima 

iz područja medicine i učenici 

medicinskih škola lakše se poistovjete 

s volonterskom pozicijom koja im se 

nudi. No kako to nije nužno ni isključivo, 

pozicije u interventnom timu ponuđene 

su i drugim razredima, gimnazijskim 

smjerovima, i njihov interes, iako je 

postojao, bio je značajno manji nego 

među medicinarima. Da bismo okupili 

volontere za interventni tim, u školi su 

bila organizirana predavanja o volontiranju 

u interventnom timu i pozivi 

na volonterske akcije. Sudjelovanjem 

u volonterskim akcijama nije nikoga 

obvezivalo na volontiranje u interventnom 

timu, već je cilj bio učenike 

uključiti u volontiranje i približiti im što 

interventni tim radi. Veliki dio volontera 

u “probnom” volontiranju izrazio je želju 

da volontera u interventnom timu. S 

obzirom na to da je bilo manje raspoloživih 

mjesta od zainteresiranih učenika, 

tražili smo od profesora škole (odnosno 

nastavnika i razrednika) da nam pomognu 

u selekciji. 

Ova metoda zahtijeva blisku suradnju 

škole i društva Crvenog križa ili druge 

organizacije koja organizira volonterske 

interventne timove. Da bi ta suradnja 

funkcionirala organizator IT-a mora jamčiti 

visoku kvalitetu volonterskog programa, 

pouzdanost i uistinu dostaviti 

ono što tvrdi da volonteri mogu dobiti 

od iskustva rada u interventnom timu. 

Ono što je bilo dogovoreno u ovom 

je slučaju da će učenici imati priliku 

dodatno utvrditi svoja znanja stečena 

u medicinskoj školi i razviti neka nova, 

uz empatiju, toleranciju, povećanje 

samopouzdanja. 

IV. Odabir volontera 

Kod uključivanja volontera u rad svoje 

organizacije svakako imate pravo birati 

koga ćete uistinu uključiti, a koga ne. 

Nije nužno da svi koji iskažu interes 

budu prikladni za poziciju koju nudite. 

Korisno je zapamtiti da vi imate pravo 

volonteru reći ne. Pazite samo da to ne 

ne bude uvjetovano nekim od čimbenika 

o kojima smo pričali u poglavlju 1.3. Tko 

(ne)može volontirati u interventnom timu? 

i Načelima volontiranja te kako volontere 

nije dozvoljeno diskriminirati na 

temelju njihove pripadnosti odrađenim 

skupinama ili manjinama, obilježjima ili 

slično (za više informacija konzultirajte 


Zakon o volonterstvu). No, odgovara 

li osoba svojim kvalitetama otvorenoj 

poziciji, postižete li dogovor oko uvjeta 

volontiranja i onoga što će volonter 

uložiti, a osim toga imate mogućnost 

provjeriti volontera ili za njega postoje 

preporuke, čestitam: našli ste idealnog 

volontera. 

U praksi odabir volontera zahtijeva malo 

više koraka, a ovo su neki od metoda 

i alata koji mogu pomoći. Koju ćete 

metodu koristiti ovisi i o zahtjevnosti 

volonterskog mjesta koji pokušavate 

popuniti, radi li se o radu s ranjivim 

skupinama, postoji li opasnost po život 

ili zdravlje i slično. Ponekad, za jednostavnije 

pozicije, dovoljno je da vam 

se volonter javi sa svojim kontaktnim 

podacima i potvrdom da je u definirano 

vrijeme slobodan i voljan doći. Za one 

zahtjevnije slučajeve tu su: 

1) Prijavni obrazac 

Tražite od volontera koji su zainteresirani 

za poziciju koju nudite da ispune 

prijavni obrazac u kojim ih tražite da 

vam dostave sve podatke o sebi koji 


91

su vam potrebni. U obrazac uključite 

pitanja o znanjima ili vještinama koje 

su voljni uložiti, osobnoj motivaciji za 

volontiranje ili za volontiranje na tom 

specifičnom mjestu, što žele od tog 

iskustva dobiti, vremenu koje imaju na 

raspolaganju, specifične informacije 

koje su vam kao organizatoru bitne te 

ih možete tražiti da prilože određene 

dokumente (primjerice životopis, preporuku 

ili slično). 

Na temelju prijavnog obrasca možete 

napraviti primarnu selekciju, ali i 

prikupiti kontakte zainteresiranih osoba 

kojima se, ako ih ne uključite sada, 

možete javiti i ponuditi im angažman 

idućom prilikom. Na ovaj način možete 

graditi svoju bazu volontera ili bazu 

potencijalnih volontera. To su ljudi koji 

su ionako već izrazili interes za rad u 

vašoj organizaciji te vam ostavili svoje 

podatke. 

Bez obzira angažirali osobe koje su vam 

se javile ili ne, svima obavezno pošaljite 

povratni mail (ili uputite poziv) sa 

zahvalom i informacijom o tome hoće 

li biti angažirani ili ne. Za one koje ne 

angažirate dajte im objašnjenje zašto. 

Nije loša ideja, ako postoji kao mogućnost, 

da im ponudite neke druge pozicije 

koje imate otvorene ili ih pitate možete 

li im se javiti kada ćete ponovno tražiti 

volontere za istu ili sličnu poziciju. Ovaj 

korak vrlo je bitan jer će odrediti vašu 

reputaciju među volonterima i onim 

potencijalnima: kako se odnosite prema 

svojim kandidatima, tako možete očekivati 

da ćete biti uspješni u privlačenju 

onih najkvalitetnijih. 

2) Probni zadatak 

Kandidatima možete osmisliti i poslati 

da odrade probni zadatak. Time možete 

testirati predanost, kvalitetu rada, poštivanje 

rokova, ozbiljnost namjere da 

volontiraju, način komunikacije i slično. 

3) Razgovor s kandidatima 

Ova metoda zahtijeva najviše angažmana 

od organizatora i volontera, a 

razgovor može varirati od strukturiranog 

s točno određenim pitanjima 

kao da se radi o kandidatu za plaćeni 

posao ili opuštenog razgovora kojim se 

nastoji upoznati volontera. Za razgovor 

se svakako potrebno pripremiti i po 

mogućnosti voditi bilješke. Ono što 

može uštedjeti vrijeme jest ako napravite 

grupni razgovor s više kandidata 

odjednom. U tom su slučaju bilješke 

itekako preporučljive. 

4) Selekcija kandidata po preporukama 

Preporuke mogu nahvaliti kandidata i 

dati vam sigurnost da ste dobili dobru 

osobu, a treba li vam dodatna potvrda 

možete kontaktirati osobu ili organizaciju 

koja je izdala preporuku i dodatno 

se raspitati. Jednako tako možete 

kontaktirati i druge organizatore 

volontiranja ako kandidat ima i drugog 

volonterskog iskustva. 

Model korišten za selekciju volontera u 

interventni tim Za zajednicu bile su prijavnice 

koje su učenici ispunjavali i iskazivali 

interes za uključivanje. Dio pitanja 

u prijavnici bio je vezan uz motivaciju. 

Da je to bila jedina metoda selekcije 

kandidata, informacije u prijavnicama 

koje smo dobili ne bi baš puno pomogle 

u selekciji. Tražili smo volontere 


starosti između 16 i 18 godina, motivirane 

i pouzdane. Dijelovi prijavnice u 

kojima su bili iskazi motivacije bili su 

ispunjeni relativno šturo s tim da su se 

odgovori ponavljali, gotovo klišeizirano. 

To i ne čudi s obzirom na populaciju koja 

ima malo ili ništa volonterskog iskustva, 

kojima je ovo prvi susret s interventnim 

timom i to što mladi u našem području 

nisu navikli izražavati što oni zbilja žele, 

već pogađaju što bi organizator htio 

čuti. Kako je između popunjavanja prijavnice 

s iskazom interesa i uključivanja 

u interventni tim prošlo nešto vremena 

u kojem su svi koji su se prijavili bili 

uključeni u “probne” volonterske aktivnosti, 

neki kandidati otpali su pri tom 

koraku: neki se nisu odazvali na akcije 

niti ponudili objašnjenje svog izostanka, 

neki su iskorištavali situaciju i na račun 

volontiranja neopravdano izostajali s 

nastave, a neki su sami povukli prijavnicu 

kada su postali svjesni obaveze 

koju bi na sebe preuzeli. Bez obzira na 

to što na kraju imate manje kandidata 

među kojima ćete birati, autoselekcija 

vam je prijatelj. Ostale kandidate, kojih 

je bilo i više nego dvostruko od broja 

raspoloživih mjesta, tražili smo da odaberu 

njihovi nastavnici i razrednici. To 

su osobe koje se s učenicima susreću 

i na dnevnoj bazi i mogu objektivno 

procijeniti potencijal. Škola je odredila 

dodatne parametre, primjerice određeni 

broj učenika koji mogu biti selektirani 

iz istog razreda. Tražili smo da se pri 

selekciji ne daje prednost najboljim 

učenicima, kao ni onima koji su često 

uključeni u druge aktivnosti, ali da 

tražimo volontere koji će biti pouzdani, 

motivirani i kojima volontiranje neće 

narušiti školski uspjeh. I dobili smo 

ih. Škola je odradila dobar posao. Ima 

i volontera koji su manje motivirani ili 

kojima škola predstavlja veće opterećenje, 

ali svi koji su dobili priliku biti dio 

interventnog tima, svoje su mjesto i 

opravdali. 

V. Uključivanje 

volontera i edukacija 

Najlakša uputa kako postupati prema 

novim volonterima jest da se prema 

njima ponašate kako prema novim 

kolegama koji su se tek zaposlili u vašoj 

organizaciji. Upoznajte ih s prostorom 

u kojem djelujete i u kojem će oni 

obavljati svoje zadatke, pokažite gdje 

se nalazi wc, objasnite u koje dijelove 

imaju pristup, a što je rezervirano samo 

za zaposlene, koja su pravila ponašanja 

(primjerice da očekujete da će oprati i 

pospremiti za sobom šalicu ako su si 

skuhali čaj). Vrlo je bitno upoznati ih i 

s kolegama koji su u organizaciji zaposleni: 

s onima s kojima će surađivati, ali 

i s onima koje će viđati manje, koji imaju 

određenu poziciju i moć odlučivanja. 

Time gradite zajedništvo i osjećaj pripadnosti 

organizaciji ili timu, ali i smanjujete 

osjećaj napetosti ili neugode od 

novog okruženja ili novih ljudi. 

Ako je primjenjivo, pripremite za volontere 

neke materijale koji govore o vašoj 

organizaciji, bilo letke, brošure, izvješća 

koja su namijenjena javnosti. Imate li 

na raspolaganju ponešto promotivnog 

materijala, tipa olovaka ili blokova 

za pisanje s logotipom organizacije, 

ovo je prikladno vrijeme da to uručite 

volonterima. No, s poklonima nemojte 

na početku pretjerati: postoji vrijeme 

za nagrađivanje volontera koje dolazi 


93

nakon uspješno odrađenog posla, a promotivni 

materijali mogu i tada poslužiti. 

Vrlo se rijetko događa da ćete dobiti 

volontere koji su u potpunosti opremljeni 

svim znanjima i vještinama koje 

će im trebati za obavljanje njihovog 

posla. Ako ništa drugo, uvođenje u 

posao, upoznavanje s organizacijom, 

prostorom i raspoloživom opremom 

može biti oblik edukacije. 

Tijekom migrantske krize 2015. i 2016. 

kada je migrantska trasa prolazila kroz 

Hrvatsku, a Hrvatski Crveni križ i društva 

bili vrlo aktivni akteri koji su odradili 

značajan posao, stvar je bila moguća 

upravo zbog velikog broj uključenih 

volontera. Povratna informacija s kojom 

su nam volonteri dolazili nakon svog 

iskustva u tranzitnom centru Slavonski 

Brod i različitim prihvatnim centrima, 

bila je da nisu bili spremni na ono što ih 

je čekalo. Veliki dio posla svodio se na 

improviziranje i nastojanje da naprave 

najbolje što znaju. Dio volontera osjećao 

je da su mogli bolje i pametnije 

iskoristiti svoju prisutnost i više pomoći 

onima kojima je trebalo. 

Rezultat te povratne informacije projekt 

je Za zajednicu - Volonterski interventni 

timovi, volonterski program i priručnik 

namijenjen koordinatorima volontera. 

Cilj je volontere osposobiti za intervencije 

tako da budu sigurni, produktivni 

organizatoru volontiranja i zadovoljni s 

onim što su oni učinili da pomognu u 

kriznoj situaciji. 

Da bi to bilo moguće, ključna je edukacija 

i priprema. 

Osnovne edukacije za članove interventnih 

timova Crvenog križa propisuje 

Hrvatski crveni križ i one obuhvaćaju 

teme: 

•• 

Osnovni postupci održavanja života 

•• 

Opskrba vodom i sanitacija 

•• 

•• 

Koordinacija i komunikacija na 

terenu 

Podizanje naselja i organizacija 

smještaja 

•• 

•• 

•• 

Psihosocijalna pomoć 

Služba traženja 

Spašavanje na vodi 

Svaka od ovih tema obrađivat će se 

zasebno u poglavlju 4. Iako se ne očekuje 

od koordinatora volontera da provodi 

ove edukacije (ali nije isključeno), 

od njega se očekuje da ima sve osnovne 

informacije o temama i da zna koliko i 

njegov volonterski tim. 

Druga razina edukacije je o volonterstvu 

i radu u volonterskom timu. Teme o 

kojima je potrebno educirati volontere 

jesu: 

•• 

•• 

Zakon o volonterstvu, s naglaskom 

na prava i obaveze volontera 

Povijest i volontiranje u pokretima 


•• 

•• 

•• 

•• 

Volontiranje u kriznim situacijama 

Uloga koordinatora volontera 

Timski rad i komunikacija u timu 

Potvrda o kompetencijama 



Uključujete li volontere na dugoročne 

volonterske pozicije, dužni ste s 

njima potpisati volonterske ugovore. 

Preporuka je da se ugovori ne potpisuju 

na razdoblje duže od godinu dana, 

makar se radilo o volonterima i pozicijama 

koje se ponavljaju duži niz godina. 

Prema Zakonu o volonterstvu, ugovor je 

obavezno potpisati u pet slučajeva: 

•• 

s dugoročnim volonterima 

•• 

•• 

ako volonter dolazi u situacije 

koje mogu ugroziti njegov život ili 

zdravlje 

ako su korisnici volonterskog rada 

ranjive skupine 

•• 

•• 

ako su volonteri strani državljani 

ako to volonter traži 

i organizatora jest da se ne forsira 

ako nije nužan, no konačna odluka o 

tom pitanju ostaje na organizatoru 

volontiranja. U svim slučajevima kada 

se između organizatora i volontera ne 

sklapa pisana verzija ugovora, svejedno 

se sklapa, takozvani, usmeni ugovor 

kojim obje strane dogovaraju uvjete 

volontiranja. 

Volonterski ugovor u svojoj je opsežnoj 

verziji dokument koji detaljno uređuje 

odnos volontera i organizatora i ima 

svoje prednosti i nedostatke. Svakako, 

ako je volonterska pozicija takva 

da obavezno zahtijeva potpisivanje 

ugovora u slučajevima koji su iznad 

navedeni, nema rasprave: ugovor se 

potpisuje. U slučajevima kada ugovor 

nije obavezan, on može biti potpisan, 

a koristi koje može donijeti jesu: povećava 

osjećaj ozbiljnosti volonterske 

pozicije, organizator i volonter pismeno 

definiraju uvjete volontiranja, moguću 

isplatu troškova volontiranja i ostale 

uvjete, a volonterima koji su tek počeli 

sa svojim volonterskim stažom daje 

osjećaj važnosti. Nedostatak ili slabija 

strana potpisivanja ugovora kad on 

nije obavezan jest da predstavlja 

određeno administrativno opterećenje 

za organizatora. Preporuka po pitanju 

potpisivanja ugovora između volontera 


95

Primjer volonterskog ugovora i 

Aneksa 1 s opisom volonterskog 

mjesta 

(predložak dobiven od Volonterskog centra Zagreb) 

NAZIV ORGANIZACIJE, 

sa sjedištem u (adresa sjedišta) (u daljnjem tekstu: organizator volontiranja), 

OIB: (osobni identifikacijski broj), zastupan od strane (ime, prezime i funkcija osobe 

ovlaštene za zastupanje), 

i 

Volonter/ka (ime i prezime volontera/ke), 

s prebivalištem u (adresa prebivališta), rođen(a) (dan, mjesec i godina rođenja), OIB: 

(osobni identifikacijski broj) (u daljnjem tekstu: volonter/ka), 

u svrhu reguliranja statusa volontera/ke te međusobnih prava i obveza volontera/ 

ke i organizatora volontiranja zaključuju 

UGOVOR O VOLONTIRANJU broj/godina 

Članak 1. 

Volonter/ka se ovim ugovorom obvezuje dobrovoljno ulagati osobno vrijeme, trud, 

znanje i vještine kako bi organizatoru volontiranja pružio/la volonterske usluge u 

razdoblju od (datum) do (datum), bez postojanja uvjeta isplate novčane nagrade ili 

potraživanja druge imovinske koristi za obavljeno volontiranje. 

Članak 2. 

Organizator volontiranja prihvaća volonterske usluge volonter/ke u navedenom 

razdoblju na volonterskom mjestu pod nazivom (upisati naziv volonterskog mjesta) 

namijenjenom (kratki opis svrhe volonterskog mjesta). 

Organizator volontiranja potvrđuje da poslovi koje će volonter/ka obavljati nemaju 

obilježja poslova za koje se osniva radni odnos sukladno Zakonu o radu, niti stručno 

osposobljavanje za rad u smislu članka 41. Zakona o radu. 


Članak 3. 

U pružanju volonterskih usluga iz članka 1. ovog ugovora volonter/ka se obvezuje i 

ovlašćuje obavljati sljedeće poslove: 

1. (nabrojati poslove koje će volonter/ka obavljati) 

2. 

Detaljan opis poslova, radnog vremena, ciljeva volonterske pozicije te ostali podaci 

vezani uz volontersku poziciju nalaze se u Aneksu 1. koji je sastavni dio ovog 

ugovora. 

Članak 4. 

Volonter/ka se obvezuje prisustvovati edukaciji vezanoj uz obavljanje preuzetih 

obveza koju će osigurati organizator volontiranja. 

Volonter/ka se obvezuje pružati volonterske usluge odgovorno i ozbiljno te sukladno 

opisu posla i u skladu s uputama koje primi od organizatora volontiranja. Pri pružanju 

volonterskih usluga volonter/ka se obvezuje pridržavati dobivenih uputa i 

od njih ne odstupati. Ukoliko volonter/ka odstupi od dobivenih uputa, odgovara za 

svaku štetu koja bi iz njegovih/njezinih postupaka proizašla. 

Volonter/ka je upoznat(a) i suglasan/na da sve povjerljive informacije koje se tiču 

organizatora volontiranja i volonterskog mjesta na kojemu radi mora čuvati i ne 

smije dijeliti s trećim osobama. 

Volonter/ka se obvezuje svoje odgovornosti i dužnosti poštivati te se prema ugovorenim 

poslovima odnositi na odgovoran i ozbiljan način, u skladu sa Zakonom o 

volonterstvu, Etičkom kodeksu volontera te ostalim propisima koji uređuju područje 

volontiranja. 

Članak 5. 

Volonterske usluge iz članka 3. ovog ugovora volonter/ka pruža na vlastitu 

odgovornost. 

Članak 6. 

Organizator volontiranja obvezuje se prije početka pružanja volonterskih usluga 

osigurati volonteru/ki upute za rad i edukaciju adekvatnu zahtjevima poslova na 

kojima će volontirati. Organizator volontiranja se obvezuje volontera/ku upoznati 

s njegovim/njezinim pravima i obvezama, kao i pravima i obvezama organizatora 

volontiranja, koji proizlaze iz Zakona o volonterstvu (Narodne novine 58/07). 

Organizator volontiranja obvezuje se tijekom ugovorenog trajanja volontiranja 

osigurati volonteru/ki podršku i stalni stručni nadzor od strane svojih djelatnika. 


97

Organizator volontiranja volonteru/ki će po završetku njegova/njezina volonterskog 

angažmana izdati potvrdu o volontiranju u će biti navedeni svi bitni podaci 

predviđeni člankom 34. Zakona o volonterstvu. 

Ukoliko to volonter/ka zatraži, u slučaju dugotrajnog volontiranja organizator 

volontiranja će izdati i potvrdu o kompetencijama stečenim volontiranjem, sukladno 

članku 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o volonterstvu (Narodne 

novine 22/2013). 

Organizator volontiranja redovno će evidentirati volonterske sate koje prikupi volonter/ka 

te podnijeti godišnji izvještaj o istima nadležnom ministarstvu, sukladno 

Zakonu o volonterstvu i Pravilniku o sadržaju izvješća o obavljenim uslugama ili 

aktivnostima organizatora volontiranja. 

Organizator volontiranja upoznat je sa svim ostalim obvezama koje za njega proizlaze 

iz Zakona o volonterstvu, Etičkog kodeksa volontera te ostalih propisa koji 

uređuju područje volontiranja te da će se pridržavati njima propisanih standarda 

prilikom rada s volonterom/kom. 

Članak 7. 

Ukoliko volonteru/ki pružanjem volonterskih usluga nastane kakav trošak, organizator 

volontiranja se obvezuje taj trošak volonteru/ki nadoknaditi. 

Volonter/ka se obvezuje organizatoru volontiranja ispostaviti račun za troškove 

nastale volontiranjem. 

Članak 8. 

Sukladno načelu zaštite korisnika volontiranja, potpisom ovog Ugovora volonter/ 

ka izjavljuje i jamči da ne postoje okolnosti prema kojima mu/joj ne bi bilo dopušteno 

pružanje volonterskih usluga opisanih u članku 3., što je potvrđeno sljedećim 

činjenicama: 

1. protiv volontera/ke nije izrečena ili traje sigurnosna mjera obveznog 

psihijatrijskog liječenja, obveznog liječenja od ovisnosti, obaveznog 

psihosocijalnog tretmana, zabrane obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti 

koja je u vezi s djelatnosti volontiranja, zabrane približavanja ili udaljenja iz 

zajedničkog kućanstva, 

2. protiv volontera/ke ne traje sigurnosna mjera zabrane obavljanja zvanja, 

djelatnosti ili dužnosti koja je u vezi s djelatnosti volontiranja izrečena sukladno 

tada važećim odredbama Kaznenog zakona, 

3. volonter/ka nije pravomoćno osuđen/a niti se protiv nje/njega vodi kazneni 

postupak za neko od kaznenih dijela protiv života i tijela, protiv osobne slobode, 

kaznenih dijela protiv spolne slobode, kaznenih djela spolnog zlostavljanja i 

iskorištavanja djeteta, kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece, 


4. volonter/ka nije pravomoćno osuđen/a niti se protiv nje/njega vodi kazneni 

postupak za neko od kaznenih djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa, 

propisanih tada važećim odredbama Kaznenog zakona, 

5. volonteru/ki nije izrečena prekršajnopravna sankcija propisana Zakonom o 

zaštiti od nasilja u obitelji. 

Volonter/ka je upoznat/a s činjenicom da organizator volontiranja može zatražiti 

posebno uvjerenje o nekažnjavanju od nadležnog ministarstva kao dokaz za ovu 

izjavu i daje za to svoju suglasnost. 

Članak 9. 

Ugovorne strane zadržavaju pravo na sporazumni raskid ugovora koji treba biti 

najavljen najmanje četrnaest (14) dana prije raskida ugovora i pri kojem će se dati 

jasna objašnjenja i razlozi za raskid ugovora. 

U slučaju da jedna od ugovornih strana ne ispunjava obveze preuzete ovim ugovorom, 

isti će također biti raskinut, a svi eventualni sporovi koji se pojave između 

ugovornih strana u okviru ovog ugovora bit će rješeni mirnim putem. 

Ukoliko ne dođe do dogovora spor će se riješiti primjenom relevantnih propisa. Sud 

u (mjesno nadležan sud oko kojeg su se sporazumjeli volonter/ka i organizator volontiranja) 

bit će nadležan za rješavanje svih pravnih sporova proizašlih iz ovog ugovora. 

Članak 10. 

Ovaj ugovor stupa na snagu s danom potpisivanja. Ugovor je napravljen u dva (2) 

istovjetna primjerka od kojih po jedan primjerak zadržava svaka ugovorna strana. 

U(mjesto),dana (datum sklapanja ugovora) 

VOLONTER/KA 

(Ime, prezime i funkcija osobe 

ovlaštene za zastupanje, potpis) 


(Ime i prezime, potpis) 


99

ANEKS 1 

1. Naslov volonterskog mjesta 

(Treba biti precizan, osoblju u organizaciji pomaže razumjeti ulogu namijenjenu 

volonterima/kama. Naslov pozicije razvija osjećaj identiteta.) 

2. Mjesto rada 

(Objašnjava gdje će volonter/ka raditi (kod kuće, u uredu, na „terenu“ itd.) Napisati 

točnu adresu.) 

3. Odgovornosti i dužnosti volontera/ke 

(Pojedinačno nabrojane i jasno definirane aktivnosti koje treba obaviti kako bi se 

postigli prethodno definirani svrha i ciljevi. Treba imati na umu da volonter posjeduje 

određeni autoritet u predlaganju drugih mogućih aktivnosti preko kojih se 

mogu postići dogovoreni rezultata, s tim da ih prethodno treba odobriti supervizor). 

4. Potrebne kvalifikacije volontera/ke 

(Jasan i sažet profil poželjnog volontera/ke koji uključuje tražene vještine, stavove, 

iskustva, znanja i osobne karakteristike.) 

5. Potrebna predanost (po tjednu) 

(Procijenjeni broj sati i fleksibilnost u vremenskom planiranju koji se traže od 

volontera/ke.) 

6. Korist koju će volonter/ka dobiva od volontiranja 

(Dobrobit koju bi volonter/ka uživao/la ili ostvario/la tijekom rada na volonterskom 

mjestu.) 

7. Evaluacija 

(Definira kako će se ostvareni rezultati mjeriti i ocijeniti.) 

8. Koordinator / Pratitelj volontera/ki 

(Ime i prezime, pozicija, kontakt. Pomoći će volonteru/ki razumjeti s kim bi u organizaciji 

surađivali te kome i kako izvještavali.) 

9. Datum izrade ili ažuriranja opisa radnog mjesta. 


Primjer skraćenog volonterskog ugovora koji pretpostavlja postojanje Općih uvjeta 

volontiranja kod organizatora s kojim volonter potpisuje ugovor (predložak dobiven 

od Volonterskog centra Zagreb). 

NAZIV ORGANIZACIJE, sa sjedištem u (adresa sjedišta) (u daljnjem tekstu: organizator 

volontiranja), OIB: (osobni identifikacijski broj), zastupan od strane (ime, prezime i 

funkcija osobe ovlaštene za zastupanje), 

Ugovor o volontiranju 

Ime i prezime: 

Adresa: 

OIB: 

(dalje: volonter/ka) 

Mjesto volontiranja: 

Trajanje volontiranja: 

Volonterske aktivnosti: 

Ugovorne strane utvrđuju da se prava i obveze volontera i organizatora volontiranja, 

odredbe o osobnoj sigurnosti volontera tijekom volontiranja, način 

osiguravanja ugovorenih prava, način prestanka ugovora o volontiranju kao i 

ostala prava i obveze volontera i organizatora volontiranju određuju u Općim 

uvjetima o volontiranju (navesti ime organizatora) koji čine sastavni dio ovog 

ugovora o volontiranju. 

U (mjesto i datum) 

Potpis organizatora volontiranja 

Potpis volontera/ke 


101

VI. Supervizija i praćenje 

volontera 

U ovoj fazi volonter obavlja svoje dužnosti, 

a vaša je dužnost da provjerite kako 

to radi, koliko kvalitetno i idu li stvari 

prema planu. Svrha je supervizije volontera 

ostvariti što bolje rezultate i postići 

zadane ciljeve volonterskog programa. 

Ono što supervizija uključuje je: 

1. Nadzor i praćenje rada volontera 

2. Mentoriranje – podučavanje, 

prijenos znanja, savjetovanja, rast i 

razvoj volontera 

3. Jačanje motivacije volontera 

4. Pružanje podrške volonteru na 

osobnoj razini 

1) Nadzor i praćenje rada volontera 

Dužnost je volontera, bez obzira 

koliko sposoban i samostalan bio, da 

volontira u skladu s uputama koje mu 

je dao organizator volontiranja. Ako 

upute krše zakon ili su u suprotnosti s 

volonterovim moralnim vrijednostima, 

na to mora upozoriti organizatora i 

ima pravo odbiti odraditi kako mu je 

rečeno. No, mimo takvih situacija, 

organizator volontiranja odgovaran je 

za sve što se dogodi. Kako volonter radi 

za organizatora, tako je izrazito bitno da 

slijedi upute dobivene od osobe koja u 

tom trenutku predstavlja organizatora 

volontiranja, a to je koordinator. Postoje 

li neki problemi u ovom načelu, volonter 

u svakom trenutku može raskinuti 

ugovor i povući se s posla koji mu je 

povjeren. Do tog trenutka, dužnost je 

organizatora provjeriti kako volonter 

radi, evaluirati rezultate rada, dati 

smjernice ili upute ako je to potrebno. 

Posebno je važno zapamtiti već spomenuto: 

organizator volontiranja taj je koji 

preuzima svu odgovornost za rezultate 

rada volontera, kako za dobro odrađen 

posao, tako i za pogreške. Ukazivati 

na pogreške jedino ima smisla ako je 

konstruktivno i s jasnim uputama kako 

izgleda ispravno ili kvalitetno odrađen 

posao. Kritike na račun rada koje ne 

vode poboljšanju samo će smanjiti 

motivaciju volontera koja može dovesti 

do raskidanja suradnje. Zato kritike 

upućujte s konstruktivnim prijedlozima 

za poboljšanje, a nakon što volonter 

posao dobro obavi ne zaboravite na 

pohvale i ukazivanje dobro odrađenog 

posla. 

Još jedna stavka praćenja rada volontera 

praćenje je i ostvarenih volonterskih 

sati. Prema zakonu o volonterstvu 

organizator volontiranja dužan je pratiti 

svu volontersku aktivnost u svojoj organizaciji 

tako što bilježi volonterske sate. 

Informacije koje morate prikupiti svode 

se na bilježenje informacije o volonteru, 

aktivnosti koju je obavljao, terminu, 

broju odrađenih sati i slično. 

Sustav praćenja sati možete prilagoditi 

svojoj organizaciji, zahtjevima i standardima 

koji su već u praksi. Sustav 

koji preporučujemo predviđa postojanje 

dviju vrsta tablica: jedne fizičke i jedne 

elektroničke. 

Fizičke tablice, isprintane na papiru, 

nosite sa sobom na volonterske aktivnosti 

ili neka su dostupne u uredu da se 

volonteri sami upišu. Za tablicu može 

biti odgovoran organizator te na njoj 

bilježiti aktivnosti grupe volontera ili ju 

možete dati volonteru da sam bilježi 

svoje sate te kad ju popuni, predaje 


ju organizatoru na obradu. Nema potrebe da fizičke tablice sadrže bilo što osim 

nužnih podataka potrebnih za praćenje aktivnosti i sati. 

Primjer fizičke tablice za praćenje volonterskih sati: 

Tabela praćenja volonterskih sati, (naziv organizacije), (redni broj / godina) 

IME I 

PREZIME 

AKTIVNOST 

DATUM 

ODRAĐENI 

SATI 

POTPIS 


103

Kreirate li personaliziranu tablicu za svakog volontera, u tabelu možete dodati i 

stupac s naučenim lekcijama ako je volonter zatražio da mu se izda Potvrda o kompetencijama 

stečenima volontiranjem. Tabela za tu namjenu može izgledati ovako: 

TABELA VOLONTERSKIH SATI, (naziv organizacije), (broj / godina.) 

Ime i prezime volontera/ke: 

Vlastoručni potpis volontera/ke: 

AKTIVNOST DATUM BROJ SATI 

NAUČENO (USVOJENE 

KOMPETENCIJE) 

Ciljevi učenja: 

1. ... 

2. … 

… 


Podaci koji su prikupljeni u fizičkim 

tabelama trebaju biti obrađeni i prikupljeni 

na jedno mjesto. Cilj je imati 

ažurirane podatke koji će omogućiti 

da u bilo kojem trenutku možete reći 

koliki je udio volonterskog rada u organizaciji, 

koliko je sati ostvario pojedini 

volonter, odnosno dostaviti izvješće 

o ostvarenom volonterskom radu 

nadležnom Ministarstvu. Upravljanje 

volonterskim programom u organizaciji 

može biti značajno administrativno 

opterećenje. Poanta je prilagoditi 

korake menadžmenta volontera 

specifičnostima svoje organizacije 

kako bi što manje vremena trošili na 

administraciju te se što više posvetili 

radu s volonterima. Tako i tabele koje 

su vam predložene možete na mnogo 

načina prilagoditi svojim potrebama, 

ali u svakom slučaju imajte u vidu da 

tabela pruža dovoljno informacija za 

ispunjavanje volonterske knjižice (ili 

ispis volonterskih sati) te za dostavu 

godišnjih izvješća o volontiranju. 

2. Mentoriranje – podučavanje, 

prijenos znanja, savjetovanja, rast i 

razvoj volontera 

Volonteri interventnih timova obavezni 

su proći edukacije koje su propisane za 

interventni tim u kojem rade. Procijeni 

li organizator da volonterima treba 

dopuna znanja, edukacije može organizirati 

samostalno ili mentoriranjem 

volontera. Kako se neki poslovi uče 

kroz praksu, tako i povratne informacije 

i savjetovanja mogu učiniti puno u 

napretku volontera i povećanju kvalitete 

posla koju obavlja. Radi li se o zahtjevnijoj 

volonterskoj poziciji koja traži 

veliku količinu dodatnog usavršavanja, 

koordinator i volonter mogu napraviti 

plan razvoja volontera u koji će biti 

uvrštene sve potrebe volontera za stjecanjem 

ili nadogradnjom znanja i prilike 

koje to omogućuju, naslovi koje treba 

pročitati, poslovi u koje će se volonter 

više uključivati. Dio takvog plana mogu 

biti i ciljevi učenja koji se postavljaju za 

Potvrdu o kompetencijama stečenima 

volontiranjem. 

3. Jačanje motivacije volontera 

Na neki način, ovo je korak koji će odlučiti 

o najvažnijoj stvari: je li vaš volonter 

uz vas ili vas napušta. Motiviran volonter 

onaj je koji se osjeća ispunjeno, cijenjeno, 

korisno. Kako do toga doći ovisi 

o samom volonteru i poslu koji volonter 

obavlja. Jednostavno “hvala” čini puno, 

ali nije dovoljno da bi se razina motiviranosti 

zadržala. Razgovarajte sa svojim 

volonterima, ponudite im uključivanje 

i u druge aktivnosti, dajte povratnu 

informaciju o rezultatima njihova rada. 

Pobrinite se da se, kad se nalaze u 

vašoj organizaciji, osjećaju ugodno i 

dobrodošlo. Ovisno o vašim mogućnostima, 

organizirajte druženja volontera, 

ponudite im priliku za studijski put ili 

edukaciju koja se održava u nekoj stranoj 

zemlji. 


105

VII. Evaluacija 

volonterskog programa i 

rada volontera 

Kako planirate volonterski program na 

razdoblje od najviše godinu dana, tako 

jednom godišnje svakako planirajte i 

evaluaciju. Evaluacija se može raditi na 

nekoliko razina: evaluacija programa, 

zadovoljstva volontera, zadovoljstva 

zaposlenih volonterima, koristima za 

zajednicu, učinkovitosti edukacija osiguranih 

volonterima i slično. Osnovno 

je pitanje koliko je opsežna evaluacija 

vašoj organizaciji potrebna. 

Dvije osnovne evaluacije koje bi svakako 

trebalo provesti jesu evaluacija 

volonterskog programa i zadovoljstva 

volonterima, jer će vam te dvije evaluacije 

reći: 

•• 

•• 

jeste li ispunili volonterski program 

kako je bilo i planirano i koje 

promjene treba uvesti za sljedeću 

godinu 

i kako je volonterima bilo volontirati 

za vašu organizaciju i možete li na 

njih računati i iduće godine. 

Praksa koja se pokazala prilično korisnom 

je i bilježenje naučenih lekcija. 

U načelu radi se o dokumentu u kojem 

bilježite sve što je bilo napravljeno loše 

i što bi bilo pametnije u budućnosti 

izbjeći i što je bilo napravljeno dobro 

kako bi u budućnosti ponovili. Može se 

raditi o kratkim natuknicama koje mogu 

biti upisane onako kako se dogode. 

Za evaluacije možete birati nekoliko 

alata i metoda: 

•• 

provjera dokumentacije, zapisnika, 

tabela volonterskih sati 

•• 

pisani upitnici 

•• 

razgovori s volonterima, 

zaposlenima, korisnicima, grupno ili 

pojedinačno 

Poanta je odabrati metodu koja će vas 

koštati najmanje vremena, a dati najkorisnije 

i najtočnije povratne informacije. 

Pisane evaluacije koje ispunjava grupa 

ljudi i osiguravaju anonimnost mogu biti 

najučinkovitija metoda zato što u kratkom 

vremenskom roku mogu obuhvatiti 

veliki broj ljudi; ispitanici su zaštićeni 

anonimnošću i mogu slobodnije izraziti 

svoje mišljenje, pogotovo ako je ono 

negativno. 

S druge strane, ako su upitnici opsežniji, 

događa se da se ispitanici ulijene 

i napišu minimalni odgovor tek da 

zadovolje formu, a ako dođe do nekog 

zanimljivog dijela nemate ih priliku o 

tome detaljnije ispitati. 

Razina prvjerenja između volontera i 

koordinatora nešto je što se izgrađuje 

kroz vrijeme pa će tako kvalitetan 

koordinator volontera izgraditi odnos u 

kojem volonteri mogu slobodno izraziti 

svoje mišljenje o volontiranju u koje su 

uključeni. 

Na vama je da procijenite što će biti 

naučinkovitije i što će donijeti odgovore 

koje trebate, a ukoliko metoda ne 

odgovara da na tome naučite lekciju i 

primijenite ju u idućem pokušaju. 

Rezultati provedenih evaluacija koriste 

se za planiranje volonterskog programa 


za iduću godinu. U planiranje uključite 

i sve naučene lekcije, sve što mislite 

da je moglo bolje ili pametnije, sve što 

povećava kvalitetu programa i smanjuje 

uloženo vrijeme ili stres za organizatora 

volontiranja. 

Korisni savjeti za kreiranje upitnika: 

•• 

•• 

•• 

ako je moguće, provedite ga u 

elektronskom obliku: tako ćete 

odgovore direktno sakupljati u 

jedan obrazac, nećete se mučiti s 

nečitkim rukopisima i bit će vam 

olakšana obrada 

kombinirajte pitanja na 

zaokruživanje, skaliranje i opisne 

odgovore 

pitanja na koje očekujete opisne 

odgovore testirajte: ako je na njih 

moguće odgovoriti jednom riječju 

(primjerice- da, ne, zadovoljan ili 

slično), pitanje treba preoblikovati 

•• 

•• 

•• 

ne postoji optimalan broj pitanja 

koje treba ili je dozvoljeno postaviti, 

to svakako ovisi o tome koliko je 

program zahtjevan i koliko vam je 

informacija potrebno. Promislite 

trebaju li vam baš sva pitanja i je li 

moguće upitnik skratiti 

u evaluaciju uključite i pitanja za 

ispitanike o tome kakve bi promjene 

predložili da bi program ili njihovo 

volontersko mjesto bili kvalitetniji 

volonterima ostavite prostora 

da vas pohvale, ali ne zaboravite 

ostaviti isti takav prostor za kritiku. 

Tu istu kritiku prihvatite da biste 

poboljšali svoj program, ali i svoj rad 

s volonterima. 


107

PRIMJER IZLAZNOG EVALUACIJSKOG UPITNIKA ZA VOLONTERE: 

EVALUACIJSKI UPITNIK za volontere interventnog tima 

(1) Koja su bila vaša očekivanja od sudjelovanja u interventnom timu Gradskog 

društva Crvenog križa? 

(2) Je li sudjelovanje u interventnom timu ispunilo vaša očekivanja? 

/1- potpuni promašaj, 2- dovoljno, 3- osrednje, 4- vrlo dobro, 5- nadmašio je moja 

očekivanja/ 

Ocjena: 1 2 3 4 5 

(Označite s X) 

Komentar: 

(3) Što vam se od aktivnosti interventnog tima najviše svidjelo (moguće više 

odgovora)? 

1) edukacije stručnjaka o kriznim situacijama i radu interventnog tima 

2) sastanci/edukacije održane od strane članova projektnog tima 

3) volonterske aktivnosti 

4) pokazne vježbe (Donja Dubrava, Donji Kraljevec, tijekom Sajma sigurnosti) 

5) upoznavanje ostalih članova interventnog tima 

6) oprema 

Komentar: 


(4) Što vam se od aktivnosti interventnog tima najmanje svidjelo 

(moguće više odgovora)? 

1) edukacije stručnjaka o kriznim situacijama i radu interventnog tima 

2) sastanci/edukacije održane od strane članova projektnog tima 

3) volonterske aktivnosti 

4) pokazne vježbe (podsjetnik: Donja Dubrava, Donji Kraljevec, tijekom Sajma 

sigurnosti) 

5) upoznavanje ostalih članova interventnog tima 

6) oprema 

Komentar: 

(5) Jesu li volonterske aktivnosti u projektu bile poticajne? 

DA NE SAMO NEKE 

(6) Koje volonterske aktivnosti su vam se NAJVIŠE sviđale? 

(7) Koje volonterske aktivnosti su Vam se NAJMANJE sviđale? 


109

(8) Ocijenite koliko su vam stručne edukacije za interventni tim koristile u 

volontiranju u interventnom timu 

/1- uopće ne, 2- dovoljno, 3- osrednje, 4- vrlo korisno, 5- iznimno korisno/ 

Ocjena (Označite s X za 

svaku edukaciju) 

Pružanje prve pomoći 

1 2 3 4 5 

Nisam 

sudjelovao/la 

Opskrba vodom i 

sanitacija 

Koordinacija i 

komunikacija na terenu 


Psihosocijalna pomoć 

Podizanje naselja 

Spašavanje iz vode 

(9) Koliko dobro su vas edukacije i rad s koordinatoricama pripremili za 

volonterske aktivnosti? 

/1- iznimno loše, 2- loše, 3- osrednje, 4- vrlo dobro, 5- iznimno dobro/ 

Ocjena: 1 2 3 4 5 


(10) Kakva je bila komunikacija s koordinatorima tima? 

/1- iznimno loša, 2- loša, 3- osrednja, 4- vrlo dobra, 5- iznimno dobra/ 

Ocjena: 1 2 3 4 5 



(11) Želite li i dalje sudjelovati u radu interventnog tima GDCK? 

DA NE MOŽDA 

Ako MOŽDA, o čemu ovisi? 

(12) Kakvo je Vaše zadovoljstvo sudjelovanjem u interventnom timu u cjelini? 

/1- iznimno loše, 2- loše, 3- osrednje, 4- vrlo dobro, 5- iznimno dobro/ 

Ocjena: 1 2 3 4 5 


Vaše preporuke i prijedlozi za budućnost: 


111

VIII. Nagrađivanje 

volontera 

Nagrađivanje volontera mnogima je 

najdraži korak u ciklusu menadžmenta 

volontera. Posao je obavljen, volonteri 

su zaslužili svoju nagradu. Još se ovo 

odradi, malo odahne i krene ponovno iz 

početka. Nagrađivanjem volonterima 

šaljete poruku da ono što vam daruju – 

dobru volju, trud i vrijeme – ne uzimate 

„zdravo za gotovo”, već da taj poklon 

primate s pažnjom, da ga prepoznajete 

i cijenite. 

Porazmislite koje su vam mogućnosti 

za nagrađivanje, što bi volontere veselilo, 

što bi bilo primjereno. Nagrade koje 

odaberete pomoći će u motivaciji volontera 

i ostanku uz vašu organizaciju. Ali, 

nagrade nisu svrha volontiranja. One bi 

trebale biti primjerene za trud i vrijeme 

koje su volonteri uložili, a opet motivirajuće 

da se idući put više potrude. 

Zahvaliti možete na mnogo načina, formalno 

i neformalno, davanjem poklona 

ili otvaranjem prilika. Za nagrađivanje 

ponekad treba više mašte nego financijskih 

sredstava. 

Kako nagraditi neformalno? 

NAGRADA 

KADA ISKORISTITI 

Recite jednostavno Hvala! 

Proslijedite informaciju koja bi volonteru 

mogla biti korisna ili zanimljiva 

U svakoj prilici i što češće moguće 

Kada god naiđete na pozive za edukacije, 

projekte, oglase za posao, stipendije ili 

slično 

Organizirajte zajednička druženja ili 

roštilj 

U skladu s mogućnostima 

Čestitajte volonterima rođendane, važne 

događaje u životu ili blagdane 

Kada ih slavi 

Podijelite karte za kino, bazene, sportska 

događanja, iskaznice za knjižnicu 

Nagradite ga majicom, torbom, rokovnikom 

ili malim poklonom 

Povežite se s lokalnim kulturnim ili 

sportskim društvima jer im je vrlo često 

drago pokloniti nekoliko karata ljudima 

koji rade za dobrobit zajednice 

Za Međunarodni dan volontera, za rođendan 

ili nakon dobro obavljenog posla 


Osigurajte volonterima vidljivost ili 

omogućite pojavljivanje u medijima 

Objavom fotografija na društvenim 

mrežama ili pojavljivanjem u prigodnom 

videu, na TV-u ili radiju. Svakako provjerite 

imate li dozvolu volontera i osjeća li 

se ugodno u medijskim nastupima 

Ako primijetite da nešto ne valja, ponudite 

pomoć ili razgovor 

Prema potrebi 

Uključite volontere u donošenje odluka 

Kada procijenite da je stekao dovoljno 

iskustva da može zrelo suodlučivati o tim 

pitanjima i kada ste za to spremni 

Kako nagraditi formalno? 

NAGRADA 

KADA ISKORISTITI 

Odajte javno priznanje i dodijelite 

zahvalnicu 

Ponudite sudjelovanje na edukaciji od 

interesa za njega, na trošak organizacije 

Napišite pismo preporuke 

Prigodom Međunarodnog dana volontera 

5. prosinca ili drugog bitnog dana za 

organizaciju 

Kada se pojavi prilika, a vi procijenite da 

bi takva edukacija mogla biti od koristi i 

volonteru i vama 

Kada volonter odlazi od vas ili se 

prijavljuje za posao 

Posvetite posebnu pažnju izradi 

Potvrde o volontiranju ili Potvrde o 

kompetencijama stečenim volontiranjem 

Na kraju godine, kada volonter odlazi od 

vas ili se prijavljuje za posao 

Ponudite članstvo u orgnizaciji 

Kada ispuni uvjete za članstvo, odnosno 

kada procijenite da je dovoljno uključen 

u vašu priču da može sudjelovati u 

odlučivanju 

Nominirajte volontera za neku od 

volonterskih nagrada 

Prilikom raspisivanja natječaja (obično u 

jesen, s dodjelom na MDV-u) 


113

Stvari o kojima se manje 

priča 

Što kad je volonter neprestano u 

organizaciji? 

Spomenuli smo kako je dobro osigurati 

da se volonteri u vašoj organizaciji osjećaju 

ugodno i prihvaćeno i kako ljudi 

volontiraju iz vrlo različitih razloga. Neki 

od njih mogu biti usamljenost, socijalna 

isključenost ili dosada. Moguće je 

da volonter, iako vrijedan, pouzdan i 

drag, pretjera sa svojim dolascima u 

organizaciju i time remeti radni tempo 

i, u krajnjoj liniji, smeta zaposlenicima. 

Kako postupiti? 

Najmanje, potreban je barem jedan 

razgovor. Ponajprije s članovima tima: 

pokušajte naći više posla za tog volontera 

i mimo volonterske pozicije u koju 

je uključen. Postoje li uredski ili terenski 

poslovi u kojem bi dobro došao još jedan 

par ruku, a da se pomogne ili rastereti 

neke od zaspolenih. Pazite samo da 

volonter ne radi posao za koji je netko 

plaćen jer to po Zakonu o volonterstvu 

nije dozvoljeno. 

Drugi razgovor koji treba obaviti je 

razgovor s volonterom; saznati koji su 

razlozi češćeg pojavljivanja nego što je 

bilo dogovoreno. Ako ne postoje, svakako 

definirati vrijeme kada volonteri 

rade u organizaciji te to napomenuti 

volonterima. Zaposlenici, naime, također 

moraju imati svoj mir i vrijeme u 

kojem će obaviti svoje zadatke. U svakom 

slučaju izbjegavajte riječ smetaš. 

Koordinator: prijatelj ili prijateljski 

raspoložen? 

U situacijama kada ljudi blisko surađuju 

sasvim je prirodno da se razvije kolegijalnost: 

određena prisnost i osjećaj 

pripadanja, potreba da se pomogne 

kolegi kako bi došli do našeg, zajedničkog 

cilja. Slično je i u volonterskim 

interventnim timovima. Od članova tima 

očekuje se da se poznaju, da si vjeruju, 

da znaju tko što može i zna i na koga 

se mogu osloniti. Koordinator volontera 

također je dio tima, kolega, ali onaj koji 

donosi odluke i preuzima odgovornost. 

U nekim slučajevima koordinatori su 

zaposlenici organizatora volontiranja, 

u nekima su i sami volonteri. Nije 

neobično da se među članovima 

volonterskog tima stvori prijateljstvo. 

Pozicija koordinatora jest da prema 

članovima svog volonterskog tima bude 

profesionalan, s obzirom na to da u ime 

organizatora volontiranja preuzima 

odgovornost za rad tima i da vodi tim te 

se njegove upute moraju poštivati i slijediti. 

S druge strane, preporuka je i da 

bude prijateljski raspoložen, da obraća 

pozornost na volontere koje koordinira, 

njihove potrebe i probleme. Ono što 

nije nužno jest da koordinator postane 

prijatelj volontera. Ne postoje nikakve 

zabrane i na koordinatoru je da odluči 

kakav odnos želi graditi s članovima 

tima: želi li se družiti s volonterima i 

nakon odrađenog posla, želi li prihvatiti 

prijateljstvo na društvenim mrežama i 

slično. 


BILJEŠKE 


115

BILJEŠKE 


IV.I. 

Pružanje 

prve pomoći

IV.I. Pružanje prve 

pomoći 

Učinkovito pružanje prve pomoći smanjuje 

rizik od smrti i težih ozljeda. 

Prva pomoć tradicionalna je djelatnost 

Hrvatskog Crvenog križa, koji oblikuje 

doktrinu prve pomoći, brine se o njezinu 

unapređenju i usklađivanju s europskim 

smjernicama te primjeni u svim programima 

edukacije na području Republike 

Hrvatske. Radi se o jednoj od prvih 

aktivnosti, odnosno usluga koje pružaju 

volonteri Crvenog križa po svijetu već 

više od 100 godina. Gotovo sva nacionalna 

društva CK-a u svijetu imaju prvu 

pomoć kao svoju osnovnu djelatnost. 

Prva pomoć predstavlja skup alata 

kojima pomažemo ozlijeđenoj osobi 

i/ili naglo oboljeloj osobi do dolaska 

stručne medicinske pomoći. Znanja i 

vještine vezane uz prvu pomoć jedna su 

od temeljnih alata koji su nužni za rad 

interventnih timova. Interventni timovi 

u sklopu svojeg osnovnog osposobljavanja 

stječu kompetencije nužne za 

pružanje prve pomoći te ih na redovnoj 

razini svake godine obnavljaju putem 

dodatnih edukacija ili pokaznih vježbi. 

prilikom pružanja prve 

pomoći 

•• 

•• 

ne stvarati paniku 

•• 

ne štetiti 

•• 

brinuti o vlastitoj i tuđoj sigurnosti 

ne činiti više od onog što je 

potrebno 

Brojevi hitnih službi: 

112 

jedinstveni europski broj za 

hitne službe 

194 

hitna medicinska služba 

193 - vatrogasci 

192 - policija 

195 

služba traganja i spašavanja na 

moru 

Ciljevi prve pomoći 

•• 

spasiti život 

•• 

•• 

spriječiti nastanak komplikacija i 

invaliditeta 

skratiti vrijeme liječenja i oporavka 

Pravila 

OSPOSOBLJAVANJE VOLONTERA ZA INTERVENTNI TIM 

119

Koraci pri pružanju prve pomoći 

Od izuzetne je važnosti prilikom pružanja 

prve pomoći na odgovarajući način 

procijeniti situaciju. Situacije u kojima 

je potrebno pružiti prvu pomoć obilježene 

su stresnim utjecajem i potrebom 

za brzom reakcijom. U takvoj situaciji 

pružatelj prve pomoći treba ostati 

pribran i miran te efikasan. Upravo 

redovna obnova vještina i znanja stvara 

predispozicije za učinkoviti pristup 

pružanju prve pomoći. Procjena stanja 

provodi se po stupnjevima: 

1. Primarni pregled prilikom kojeg se 

utvrđuju i zbrinjavaju stanja opasna 

za život 

2. Sekundarni pregled koji obuhvaća 

detaljnu procjenu stanja 

Prvi (primarni) pregled 

Početna i brza procjena stanja unesrećene 

osobe radi utvrđivanja i zbrinjavanja 

stanja koja izravno ugrožavaju život. 

•• 

procjena stanja svijesti 

•• 

provjera životnih znakova 

•• 

brzi vizualni pregled 

•• 

•• 

•• 

Provjera dišnih puteva – je li dišni 

put otvoren i prohodan 

Provjera disanja – diše li osoba i 

diše li normalno 

Provjera cirkulacije – znakovi jakog 

vanjskog krvarenja 

Neodgodiva prva pomoć: 

•• 

•• 

•• 

primjenjuje se kad ozlijeđenoj ili 

bolesnoj osobi prijeti neposredna 

životna opasnost 

postavljanje osobe bez svijesti u 

bočni položaj 

oživljavanje osobe bez znakova 

života (prestanak disanja i rada 

srca) 

•• 

•• 

zaustavljanje krvarenja 

primjenjuje se uvijek i na svakom 

mjestu bez obzira na mogućnost 

pozivanja i brzinu dolaska hitne 

medicinske službe 

Drugi (sekundarni) pregled 

•• 

•• 

nakon pružanja neodgodivih 

postupaka prve pomoći 

utvrđujemo postojanje nekih drugih 

simptoma i znakova ozljeda 

•• 

•• 

•• 

upotrijebiti sva osjetila 

pregled od glave do pete 

voditi računa o dostojanstvu 

unesrećene osobe 

•• 

•• 

voditi računa o osobnoj sigurnosti 

prikupiti što više podataka i 

proslijediti ih hitnoj medicinskoj 

službi 

120 OSPOSOBLJAVANJE VOLONTERA ZA INTERVENTNI TIM

SEKUNDARNI (Autor fotografije: I. Šardi) 

Unesrećenu osobu 

pitati: 

•• 

što se dogodilo 

•• 

boluje li od čega 

i uzima li kakve 

lijekove 

•• 

•• 

pati li od alergija 

kad je zadnji put jela 

i pila 

Praćenje vitalnih 

funkcija 

•• 

razina svijesti 

provjerava se 

podražajima 

PROVJERA SVIJESTI (Autor fotografije: I. Šardi) 

•• 

kod disanja prati 

se frekvencija 

te eventualne 

poteškoće kod 

disanja (dubina, 

lakoća, šum) 

PROVJERA DISANJA (Autor fotografije: I. Šardi) 


121

PROVJERA DISANJA 2 (Autor fotografije: I. Šardi) 

•• 

•• 

svaki otkucaj srca 

stvara tlačni val koji 

pumpa krv u našim 

arterijama, normalna 

brzina pulsa treba 

biti 60 - 80 otkucaja 

u minuti - prati se 

brzina, jačina i ritam 

otkucaja 

tjelesna temperatura 

nije životna funkcija, 

no pomoću nje 

možemo saznati 

puno toga o tome 

zašto je došlo do 

ugrožavajućeg 

stanja (infekcije, 

toplinski udar) 

PULS NA KAROTIDI (Autor fotografije: I. Šardi) 

RADIJALNI PULS (Autor fotografije: I. Šardi) 


BRAHIJALNI PULS (Autor fotografije: I. Šardi) 

Pružanje prve pomoći kod gubitka svijesti 

Prilikom gubitka svijesti, iznimno je važno djelovati brzo i pribrano. Uvijek treba 

paziti i na vlastitu sigurnost i sigurnu okolinu pružanja prve pomoći. Unesrećenome 

se pristupa s boka, tako je najlakše obaviti sve procjene, a prvo i najvažnije je osloboditi 

dišni put. 

1. Ako ima reakcije na podražaj: 

•• 

•• 

ukoliko ne postoje nikakve opasnosti za pružatelja prve pomoći, ostavite osobu 

u zatečenom položaju, provjerite postoje li ozljede koje bi mogle ugroziti život i 

pozovite hitnu medicinsku pomoć 

zbrinite sve ozljede koje su ugrožavajuće po život i pratite vitalne funkcije sve 

do dolaska hitne medicinske pomoći 

2. Ako nema reakcije na podražaj: 

•• 

•• 

potrebno je glasno pozvati u pomoć, pustiti ozlijeđenu osobu u zatečenom 

položaju i osloboditi dišni put 

ukoliko se dišni put ne može otvoriti u zatečenom položaju, unesrećeni se 

okreće na leđa i tada se oslobađa dišni put 


123

RUKA NA ČELO (Autor fotografije: I. Šardi) 

Otvaranje dišnog puta: 

•• 

•• 

staviti jednu ruku 

na čelo unesrećene 

osobe te lagano 

zabaciti glavu 

vrhovima prstiju 

druge ruke 

dodirujemo vrh 

brade unesrećene 

osobe i podignemo 

bradu, disanje 

provjeravamo 10 

sekundi, pratimo 

podizanje i 

spuštanje prsnoga 

koša 

RUKA ČELO+BRADA (Autor fotografije: I. Šardi) 

PROVJERA (Autor fotografije: I. Šardi) 


1. Ako unesrećena osoba diše: 

•• 

•• 

•• 

provjeravamo postoje li ozljede opasne po život te ih zbrinjavamo 

osobu smještamo u bočni položaj 

pratimo i bilježimo životne funkcije 

2. Ako unesrećena osoba ne diše: 

•• 

zamolimo nekoga da pozove hitnu medicinsku pomoć, na broj 194 ili 112 i da 

donese automatski vanjski defibrilator (AVD) ukoliko se nalazi u blizini 

•• 

•• 

ako nema nikoga osim vas, odmah nazovite hitnu medicinsku pomoć 

započnite kardiopulmonalnu reanimaciju pritiscima na prsni koš 

Stavljanje unesrećene 

osobe u bočni položaj 

•• 

•• 

•• 

kleknite pokraj 

unesrećene osobe, 

skinite naočale i iz 

džepova izvadite 

sve velike predmete, 

primjerice mobitel, 

velike svežnjeve 

ključeva 

obje noge unesrećene 

osobe moraju biti 

ravno ispružene, ruka 

koja vam je bliže 

stavlja se pod pravi 

kut u odnosu na tijelo 

drugu ruku 


prebacite preko prsa, 

nadlanicu stavite na 

obraz bliže vama, 

a drugom rukom 

uhvatite osobu za 

nogu koja je dalje od 

vas i lagano vucite 

prema gore, s tim 

da stopalo mora biti 

cijelo vrijeme uz tlo 

PRVA RUKA (Autor fotografije: I. Šardi) 

DRUGA RUKA (Autor fotografije: I. Šardi) 


125

NOGA (Autor fotografije: I. Šardi) 

•• 

•• 

pazite da je 

nadlanica 

unesrećenoga u 

kontaktu s obrazom, 

zatim povucite nogu 

prema sebi i okrenite 

osobu na bok 

natkoljenica se 

stavlja u pravi 

kut koji čine kuk i 

savijeno koljeno, 

zabacite glavu 

da dišni put bude 

otvoren 

PREBACIVANJE (Autor fotografije: I. Šardi) 

ZABACIVANJE GLAVE (Autor fotografije: I. Šardi) 


Primjena 

kardiopulmonalne 

reanimacije 

1. kleknite pokraj 

unesrećene osobe u 

ravnini prsa, stavite 

korijen dlana na 

sredinu prsnog koša 

2. korijenom dlana 

druge ruke prekrijte 

prvu i isprepletite 

prste, pritom pazite 

da ne dodirujete 

rebra 

PRVI DLAN (Autor fotografije: I. Šardi) 

PREKRIŽENE RUKE (Autor fotografije: I. Šardi) 

PREKRIŽENE RUKE 2 (Autor fotografije: I. Šardi) 


127

3. nagnite se nad unesrećenu osobu, 

ispružite ruke i okomito tiskajte 

prsnu kost 4 do 5 cm, pazite da se 

prsa prije sljedećeg pritiska vrate u 

početni položaj, nemojte odmicati 

ruke s prsnog koša 

4. prsni koš pritišće se 30 puta, a 

vrijeme pritiska i popuštanja trebalo 

bi biti vremenski otprilike isto 

5. približite se unesrećenoj osobi i 

provjerite prohodnost dišnog puta, 

jedna ruka ide na čelo i prstima te 

ruke zatvorite unesrećenoj osobi nos, 

drugom rukom poduprite bradu 

NAD OSOBOM (Autor fotografije: I. Šardi) 

6. udahnite, svojim usnama obuhvatite 

usta unesrećene osobe i jednomjerno 

upuhnite zrak, upuh bi trebao trajati 

oko jedne sekunde, a rade se dva 

upuha 

PRIPREMA (Autor fotografije: I. Šardi) 


7. ciklus od 30 pritisaka i dva upuha radi 

se sve do dolaska hitne medicinske 

pomoći ili do pojave vitalnih znakova 

(disanja, pulsa) 

UPUHIVANJE (Autor fotografije: I. Šardi) 

Kratkotrajan gubitak svijesti 

Najčešće se javlja zbog privremenog 

smanjenja dotoka krvi u mozak, može 

biti reakcija na bol, iscrpljenost, emotivni 

stres ili izgladnjelost. 

•• 

•• 

ukoliko osoba izgubi svijest, treba 

ju staviti u ležeći položaj te dignuti 

obje noge u zrak 

s vremenom će se puls vratiti u 

normalu, osoba će doći k svijesti i 

potpuno oporaviti 

Gušenje 

Dišni sustav sastoji se od nosa, usta, 

dušnika, pluća i plućnih krvnih žila. 

Disanje je proces izmjene plinova u 

plućima i stanicama cijeloga tijela. 

Udišemo kisik koji je potreban za 

normalan rad organizma, a izdišemo 

ugljični dioksid. Disanjem upravlja dio 

živčanih stanica u mozgu koji se zove 

respiratorni centar. 

Do problema s disanjem može doći zbog 

nebrojeno puno razloga, neki od njih su 

nedovoljna količina kisika u zraku, začepljenje 

dišnog puta, smanjena funkcija 

prsnog koša, oštećenje mozga ili živaca, 

itd. 


129

Postupci kod gušenja stranim tijelom 

BLAGI NAGIB (Autor fotografije: I. Šardi) 

Potrebno je prepoznati radi li se o 

djelomičnom ili potpunom začepljenju 

dišnoga puta. Djelomičnim začepljenjem 

osoba i dalje može disati, govoriti 

i kašljati, a potpunim ne može. Cilj je 

ukloniti uzrok začepljenja te što hitniji 

prijevoz u bolnicu. 

•• 

•• 

•• 

•• 

ukoliko osoba diše, potaknite ju da 

kašlje, ako se vidi uzrok začepljenja 

u ustima, izvadite ga 

ako unesrećena osoba ne 

može govoriti i disati, blago ju 

nagnite naprijed i jednom rukom 

pridržavajte kod prsnog koša, a 

drugom rukom udarajte između 

lopatica pet puta 

ako se zapreka ne ukloni, prelazi 

se na pritiske na trbuh (Heimlichov 

hvat) 

stanite iza unesrećene osobe i obje 

ruke stavite na trbuh unesrećene 

osobe, stisnite šake i stavite između 

pupka i donjeg dijela prsne kosti, 

zatim naglo povucite prema unutra 

i gore, postupak se ponavlja do pet 

puta 

HEIMLICHOV (Autor fotografije: I. Šardi) 


•• 

koraci udaranja po leđima i 

Heimlichov hvat ponavljaju se 

nekoliko puta, a ako to ne pomaže, 

obavezno se zove hitna medicinska 

služba na broj 194 ili 112 

HITNA 

Krvarenja 

Srce i krvne žile čine naš krvotok te 

omogućuju stalnu cirkulaciju krvi u 

tijelu koje treba hranjive tvari i kisik, a 

odvodi štetne tvari. Krvne žile kojima 

kola krv jesu arterije, vene i kapilare 

te su one pod stalnim pritiskom koji 

nastaje uslijed pumpanja krvi iz srca 

prema njima. 

Prilikom oštećenja krvne žile krv izlazi 

iz nje i dolazi do pojave krvarenja, bilo 

unutarnjeg ili vanjskog. Oštećenjem 

arterije izaziva se obilno krvarenje svjetlocrvene 

krvi i dolazi do šikljanja krvi u 

ritmu rada srca. Venska krv je tamnije 

crvena i ne izlazi tolikom brzinom i silinom 

kao arterijska, no svejedno je opasno. 

Kapilare krvare prilikom svih rana, 

obično se ne gubi znatna količina krvi, 

a prilikom njihovog puknuća nastaju 

hematomi (modrice). 

Unutarnje krvarenje 

Najčešće je posljedica prijeloma ili 

udaraca tupim predmetom, no može biti 

i spontano. Krv se može nakupiti oko 

pluća ili mozga te ih pritiskati i oštetiti 

pa samim time postoji opasnost od 

pojave šoka, bolova, itd. 

•• 

•• 

prepoznaje se po brzom i slabo 

opipljivom pulsu, brzom i kratkom 

dahu, zbunjenosti, promjeni boje 

kože, bolu… 

pozvati hitnu medicinsku pomoć 

i pratiti vitalne znakove i stanje 

svijesti do njezina dolaska 


131

Jako vanjsko 

krvarenje 

PRITISAK NA RANU (Autor fotografije: I. Šardi) 

POLEGNUTI (Autor fotografije: I. Šardi) 

Vrlo ozbiljna i po život 

opasna situacija zbog 

koje možemo upasti u 

šok, izgubiti svijest pa 

čak i umrijeti ako se ne 

intervenira na vrijeme. 

Prije zbrinjavanja vanjskog 

krvarenja, obavezno 

provjerite da u rani 

ne bi bilo strano tijelo. 

•• 

•• 

unesrećenoj osobi 

skinite odjeću ili 

ju razrežite kako 

biste otkrili mjesto 

krvarenja 

na ranu stavite 

sterilnu kompresu 

ili gazu i 

pritisnite, pritisak 

održavajte cijelo 

vrijeme, ukoliko 

nemate sterilni 

materijal, zamolite 

unesrećenog da 

vrši pritisak na ranu 

prstima ili dlanom 

•• 

ozlijeđeni 

•• 

ekstremitet diže se 

u zrak kako bi se 

smanjio gubitak krvi 

unesrećenoj osobi 

pomozite da legne 

na prostirku ili deku, 

obavezno podignite 

noge u zrak 


•• 

•• 

•• 

•• 

kompresu ili gazu 

čvrsto omotajte 

zavojem kako bi 

se održao pritisak 

na ranu, ne smijete 

prečvrsto stisnuti 

zavoj da se ne 

zaustavi cirkulacija 

u daljnje dijelove 

tijela niže od 

krvarenja 

ukoliko dođe do 

probijanja krvi kroz 

kompresu ili gazu, 

zamijenite ju novom 

sterilnom gazom i 

zamotajte 

nakon zbrinjavanja 

samoga krvarenja, 

potrebno je 

imobilizirati taj dio 

tijela trokutastom 

maramom ili 

zavojem 

pozovite hitnu 

medicinsku pomoć 

na broj 194 ili 112 

ZAVOJ (Autor fotografije: I. Šardi) 

IMOBILIZACIJA KLJUČNE KOSTI 

(Autor fotografije: I. Šardi) 


133

STRANO TIJELO (Autor fotografije: I. Šardi) 

PRITISAK NA OBJE STRANE (Autor fotografije: I. Šardi) 

Strano tijelo u rani 

•• 

krvarenje 

zaustavljate 

pritiskom s jedne 

i druge strane 

stranog tijela, nikako 

ne pritiskati strano 

tijelo dublje niti ga 

vaditi van 

•• 

•• 

•• 

podignite ozlijeđeni 

dio iznad razine srca 

s jedne i druge 

strane stranog 

tijela stavljamo 

smotuljak nekog 

mekanog materijala 

(po mogućnosti 

sterilne gaze ili 

zavoja), stavljamo 

gazu lagano preko 

stranog tijela i 

pažljivo stavljamo 

zavoj pazeći da ga 

ne pritisnemo jako 

nazovite hitnu 



OBJE STRANE (Autor fotografije: I. Šardi) 


ZAVOJ (Autor fotografije: I. Šardi) 

Krvarenje iz nosa 

Najčešće se javlja 

zbog puknuća žila u 

nosnicama, udarca po 

nosu, ispuhivanja nosa, 

kao posljedica visokoga 

tlaka, itd. 

•• 

•• 

•• 

osobi koja krvari 

iz nosa recite da 

sjedne i nagne glavu 

prema naprijed, 

pritisne sa svojim 

šakama nosnice 

i lakte nasloni na 

koljena koja moraju 

biti podignuta (poza 

mislioca), obavezno 

unesrećenome 

napomenuti da diše 

na usta 

unesrećeni ne smije 

gutati, ispuhivati 

nos, pljuvati 

nakon desetak 

minuta unesrećeni 

može popustiti 

pritisak da se vidi 

MISLIOC (Autor fotografije: I. Šardi) 

MISLIOC 2 (Autor fotografije: I. Šardi) 


135

•• 

•• 

je li prestalo krvarenje, ukoliko nije 

prestalo, ponoviti postupak 

savjetovati unesrećenome da 

izbjegava ispuhivanje nosa i nakon 

prestanka krvarenja, da izbjegava 

napore i da treba mirovati nekoliko 

sati 

ukoliko krvarenje traje duže od 

pola sata, obavezno osigurati hitnu 


Ozljede kostiju i zglobova 

Kostur je osnova ljudskog tijela te drži 

naše mišiće, krvne žile i živce koji su 

vrlo važna zaštita za naše organe, kao 

što su pluća, srce ili mozak. 

Pucanje ili lom kostiju naziva se prijelom. 

Kost najčešće puca na mjestu 

jakog udarca te je za puknuće zdrave i 

mlade kosti potrebna velika sila. 

Zbrinjavanje zatvorenog 

prijeloma 

DRŽANJE (Autor fotografije: I. Šardi) 

VEZANJE (Autor fotografije: I. Šardi) 

Potrebno je spriječiti pokrete na 

mjestu puknuća da ne dođe do 

oštećenja okolnog tkiva te imobilizirati 

prije bilo kakvog pomicanja 

tijela, ukoliko ne prijeti 

neka opasnost. Nikad ne davati 

nešto za piti ili jesti osobi jer će 

joj možda trebati anestezija. 

•• 

•• 

•• 

zamolite unesrećenu osobu 

da bude smirena, rukama 

poduprite zglobove iznad i 

ispod puknuća kosti da ne 

dođe do micanja kostiju 

obložiti ozljedu, imobilizirati 

noge jednu uz drugu radi 

dodatne stabilnosti pritom 

pazeći da vežete čvorove 

na neozlijeđenoj nozi, a za 

ruke koristite imobilizaciju 

trokutastom maramom ili 

nekim od priručnih sredstava 

pozovite hitnu pomoć i 

pratite vitalne znakove te 

stanje svijesti do njezina 

dolaska, provjeravajte 

cirkulaciju 


Zbrinjavanje otvorenog 

prijeloma 

Cilj zbrinjavanja otvorenog 

prijeloma je 

sprječavanje gubitka 

krvi, pomicanja te 

nastanka infekcije na 

mjestu ozljede. Ukoliko 

ne postoji neposredna 

opasnost po ozlijeđenoga 

i vas, prije njegova 

pomicanja osigurajte 

ozlijeđeni dio tijela. 

•• 

•• 

•• 

prekrijte ranu 

sterilnim zavojem i 

pazite da ne tiskate 

kost koja strši van 

postavite sterilnu 

kompresu ili zavoje 

oko prve komprese 

koju ste stavili preko 

kosti radi njezine 

imobilizacije 

učvrstite materijal 

zavojem ili 

trokutastom 

maramom, pritom 

pazite da ne 

pritisnete jako 

zbog ugrožavanja 

cirkulacije 

•• 

imobilizirajte 

•• 

ozlijeđeni dio tijela i 

pobrinite se za hitnu 


pratite i bilježite 

vitalne funkcije, 

provjeravajte 

cirkulaciju 

PREKRIVANJE (Autor fotografije: I. Šardi) 

MOTANJE ZAVOJA 2 (Autor fotografije: I. Šardi) 

VEZANJE (Autor fotografije: I. Šardi) 


137

Ozljeda ključne kosti 

POLOŽAJ TIJELA (Autor fotografije: I. Šardi) 

Ključne su kosti potpora između lopatica 

i vrha prsne kosti te su zaslužne za 

nošenje ruku. Najčešće se ova ozljeda 

pojavljuje prilikom sportskih aktivnosti. 

Prijelom se očituje kao iskrivljenje 

ramena, oteklina i moguće je krvarenje 

u okolna tkiva. 

•• 

•• 

•• 

•• 

unesrećenu osobu posjednite, recite 

joj da drugom rukom uhvati ruku 

na ozlijeđenoj strani tijela i položi 

ju dijagonalno prema suprotnom 

ramen 

poduprite ruku trokutastom 

maramom 

trokutastom maramom pričvrstite 

ruku na prsa 

osoba mora biti u sjedećem 

položaju, tako ju treba odvesti u 

bolnicu ili pozovite 

hitnu medicinsku 

pomoć 

IMOBILIZACIJA KLJUČNE KOSTI 



Ozljeda nadlaktice 

Najteži je prijelom nadlaktice puknuće 

duge kosti nadlaktice (humerusa). Vrlo 

je važno pratiti znakove i simptome 

puknuća ove kosti jer je to stabilni prijelom 

i znakovi se ne pojavljuju odmah. 

•• 

posjednite unesrećenu osobu, 

pažljivo postavite ruku u vodoravan 

položaj i recite joj da vam pomogne 

s drugom rukom 

•• 

•• 

trokutastom maramom 

imobilizirajte podlakticu 

drugom trokutastom maramom 

učvrstite nadlakticu i organizirajte 

čim hitniji prijevoz u bolnicu 

Ozljeda rebara 

Prilikom prijeloma rebara, ako se iznad 

samog prijeloma nalazi rana ili puknuto 

rebro probije plućno krilo, može doći 

do pojave teškog disanja. Česti je znak 

prijeloma rebara uvlačenje prsnog koša 

prilikom udisaja te izbočenje prilikom 

izdisaja. 

•• 

•• 

•• 

posjednite ozlijeđenu osobu i recite 

joj da podupre ruku na ozlijeđenoj 

strani 

dodatnu potporu ruci možete 

napraviti pomoću trokutaste 

marame 

ozlijeđenu osobu pošaljite ili 

odvezite u bolnicu ako je moguće, 

ako nije moguće, nazovite hitnu 


REBRA (Autor fotografije: I. Šardi) 


139

Ozljede nogu 

Kod ozljeda nogu, puknuće kostiju 

može izazvati ozbiljne dodatne ozljede 

jer u blizini kostiju nogu prolaze velike 

krvne žile. U prednjem dijelu potkoljenice 

nalazi se malo mekog tkiva (mišići, 

masno tkivo) te prilikom puknuća kost 

probije kožu. 

•• 

polegnite ozlijeđenu osobu 

i pozovite hitnu medicinsku 

pomoć ukoliko ne možete odvesti 

ozlijeđenog u bolnicu 

•• 

•• 

•• 

pažljivo imobilizirajte ozlijeđenu 

nogu uz neozlijeđenu nogu 

usko presavijene trokutaste 

marame prvo se stavljaju oko 

gležnja i stopala, zatim na 

potkoljenicu, koljeno, sredinu 

bedrene kosti i u blizini kuka (paziti 

da se ne stavi na mjesto prijeloma) 

pobrinuti se da se poduzmu sve 

mjere za sprječavanje šoka kod 

unesrećenoga 

VEZANJE 


Uganuća zglobova 

Neke se ozljede nakon pomaka iz 

normalnog položaja spontano vraćaju 

u prvobitno stanje, takve ozljede 

nazivamo uganućima. Meko tkivo oko 

zgloba također može biti ozlijeđeno, a 

najčešće se javlja pucanje tetiva, ligamenata 

i mišića. 

Znakovi ozljeda zglobova jesu bol i 

osjetljivost na dodir, otežana ili potpuna 

onemogućenost pokreta, otekline i promjene 

kože, deformacije, itd. 

•• 

•• 

•• 

smirite unesrećenu osobu, nemojte 

pokušavati namjestiti iščašene 

zglobove 

ako ne postoji opasnost, ne 

micati osobu tako dugo dok se ne 

imobilizira ozljeda 

hladite ozljedu pomoću obloga ili 

leda (led nikad ne stavljati direktno 

na kožu!) 

•• 

•• 

ne hladiti ozljedu duže od 15 minuta 

imobilizirati ozlijeđeni dio, pozvati 

hitnu medicinsku službu 


Prva pomoć kod hitnih slučajeva 

Vrlo je važno procijeniti stanje unesrećene 

osobe, pratiti simptome i 

znakove bolesti te prepoznati o kojem 

je stanju opasnom po život riječ. Brzo 

prepoznavanje i prva pomoć od velike 

su važnosti zbog spašavanja života, 

bržeg liječenja unesrećene osobe te 

njezina bržeg oporavka. 

Napadaj astme 

Za vrijeme jakog napadaja astme prisutna 

je iscrpljenost i moguć je gubitak 

svijesti. Znakovi koji se još javljaju prilikom 

napadaja astme jesu otežan govor, 

šumno disanje te sivoplava boja usana, 

noktiju i kože. U tom stanju vrlo je važno 

smiriti osobu koliko je to moguće. 

•• 

budite smireni i hrabrite unesrećenu 

osobu, ukoliko uz sebe ima 

inhalator (pumpicu) neka ga 

upotrijebi i u nekoliko minuta stanje 

bi se trebalo smiriti 

•• 

•• 

•• 

smirujte osobu, objasnite joj da 

polako diše, neka sjedi lagano 

nagnuta prema naprijed, ukoliko 

napadaj ne popusti, neka upotrijebi 

još jedan udah iz inhalatora 

ako inhalator ne djeluje, obavezno 



do dolaska hitne medicinske 

pomoći pratite i bilježite životne 

funkcije i stanje svijesti unesrećene 

osobe 

Srčani udar 

Znakovi i simptomi srčanog 

udara jesu jako stezanje 

i bolovi u području 

prsa koji se šire u ruke 

(najčešće lijevu), nedostatak 

daha, vrtoglavica 

i nesvjestica, strah od 

smrti, brz i nepravilan 

puls te teško hvatanje 

daha. 

•• 

smjestite 

unesrećenu osobu 

u udoban položaj, 

poduprite glavu i 

umirite osobu 

SRČANI UDAR 


141

PROVJERA SRČANI 

•• 

•• 

•• 

zovite hitnu medicinsku 

pomoć na broj 194 

ili 112 te recite da 

sumnjate na srčani 

infarkt 

ukoliko je osoba pri 

svijesti, možete joj dati 

jednu tabletu Aspirina i 

recite unesrećenom da 

ju polako žvače, a ako 

koristi tablete ili sprej 

za anginu pectoris 

(predinfarktno stanje), 

može i to uzeti 

konstantno pratite 

stanje i svijest 

unesrećene osobe te 

njezine vitalne znakove 

Šok 

DEKA (Autor fotografije: I. Šardi) 

Šok se očituje kao ubrzan 

puls, blijeda i hladna koža 

orošena znojem, brzo i 

plitko disanje, sivoplave 

usne, slabost i mučnina te 

žeđ. 

•• 

•• 

•• 

pomozite osobi da 

legne, noge dignite 

iznad razine srca i 

zbrinite uzrok šoka 

ukoliko možete 

pokrijte osobu dekom i 

recite joj da bude mirna 


medicinsku pomoć na 

broj 194 ili 112, recite 

uzrok šoka ukoliko 

ga znate te pratite 

i bilježite životne 

funkcije 


Moždani udar 

Prilikom sumnje na 

moždani udar primijenite 

FAST metodu za procjenu 

stanja ozlijeđene 

osobe (mlohavost lica, 

slabost u ruci, poteškoće 

u govoru i provjera 

vitalnih funkcija). Mogu 

se javiti i znakovi poput 

zamagljenosti i gubitka 

vida, smetenosti, vrtoglavice 

i nesigurnosti. 

•• 

•• 

•• 

•• 

smjestite osobu u 

udoban položaj, recite 

joj da se nasmiješi, 

ukoliko je pretrpjela 

moždani udar jedna 

strana lica će ostati 

mlohava 

zamolite osobu da 

digne ruke, ukoliko 

jedna ruka ostaje 

visjeti, znači da je 

došlo do moždanog 

udara 

osobi postavite 

pitanja, zanima 

vas razumije li 

osoba što govorite 

i može li normalno 

i razgovijetno 

odgovoriti 



na broj 194 ili 112, 

recite da sumnjate na 

moždani udar, umirite 

osobu, pratite vitalne 

funkcije cijelo vrijeme 

MOŽDANI LICE 

MOŽDANI RUKA 


143

Pothlađenost 

Pothlađenost se očituje kao drhtavica, 

blijeda i hladna koža, dezorijentiranost, 

poremećaj svijesti i sve slabiji puls. 

•• 

•• 

•• 

•• 

osobu je potrebno polegnuti na 

neki izolirajući sloj materijala, 

umotati u deku, vreću za spavanje, 

metalizirajuću foliju ili bilo što, što 

vam je pri ruci 


na broj 194 ili 112 i objasnite 

situaciju 

unesrećenoj osobi dajte neki topli 

napitak (čaj, juhu) ili visokokaloričnu 

hranu 

pratite stanje i vitalne znakove 


POTHLAĐENOST 

Autor fotografije: I. Šardi 

Hipoglikemija 

Osobe koje boluju od šećerne bolesti 

mogu prepoznati prve znakove i simptome 

nadolazeće hipoglikemije te vas 

upozoriti, no nije uvijek tako. Slabost, 

omaglica, glad, smetenost, koža orošena 

hladnim znojem, lupanje srca i 

mišićni tremor znakovi su i simptomi 

hipoglikemije. 

•• 

•• 

•• 

ukoliko je osoba pri svijesti, 

posjednite ju te joj dajte nešto što 

sadrži šećer (ako je pri svijesti) 

ako u blizini ima aparat za mjerenje 

šećera, izmjerite razinu šećera u krvi 

pratite vitalne znakove, ako 

unesrećenoj osobi nije bolje, zovite 

hitnu medicinsku pomoć na broj 

194 ili 112 


Primjena automatskog vanjskog 

defibrilatora 

Automatski vanjski defibrilator (AVD) 

mali je i prenosivi električni uređaj za 

oživljavanje djece i odraslih osoba, koji 

analizira, prepoznaje i liječi nepravilne 

ritmove srca primjenom elektrošokova. 

Prednost je ovoga uređaja da ga mogu 

koristiti i laici koji se nikad nisu susretali 

s njim jer vizualno i zvučno navodi 

spasioca koji ga koristi. 

•• 

pozvati hitnu medicinsku pomoć na 

broj 194 ili 112, ukoliko je netko uz 

vas zamolite njega da nazove, a vi 

započnite primjenu AVD-a 

•• 

•• 

uključite ga, postavite elektrode 

slušajte naredbe koje vam govori 

uređaj 

AVD 


145

IV.II. 

Koordinacija i 

komunikacija 

na terenu

IV.II. Koordinacija i 

komunikacija na terenu 

Međusobna komunikacija članova 

interventnog tima ključan je čimbenik 

koji određuje uspješnost pojedinog 

interventnog tima. Krizne situacije, kao 

što smo već napomenuli, iznenadni su 

događaji koji zahtijevaju brze analize 

i donošenje odluka u dinamičnim, 

nerijetko vremenski ograničenim 

razdobljima. Takav zadatak previše 

je kompliciran i kompleksan za jednu 

osobu, dok pogrešne odluke i koraci 

mogu rezultirati visokim troškovima, 

kako materijalnim, tako i ljudskim. 

Rad interventnog tima Crvenog križa 

temelji se na međusobnoj suradnji. Iako 

sama definicija suradnje ukazuje da ona 

označava svjestan, zajednički rad više 

individua u jednom ili više povezanih 

produktivnih procesa, u slučaju kriznih 

situacija navedenu definiciju potrebno 

je proširiti. U kriznim se situacijama 

suradnja ne može uvijek osloniti na 

prethodno dogovorene planove, međutim 

to ne znači da takva situacijska 

suradnja ne može, barem djelomično, 

biti unaprijed izvježbana. Važni čimbenici 

suradnje i timskog rada u kriznim 

situacijama jesu zajednički cilj kojemu 

streme svi članovi interventnog tima u 

pojedinim akcijama te međusobna ovisnost 

članova tima koja im omogućava 

završetak nekog zadatka. 

Iako svaki član tima djeluje i odgovoran 

je za područje u kojem je stručan i koje 

mu je dodijeljeno, samo zajednički 

koordiniranim naporima svoje znanje i 

vještine mogu upotrijebiti na način da 

se postigne rezultat i završi određeni 

zadatak. Svrha timskog rada odnosi 

se na rješavanje problema iz različitih 

perspektiva i gledišta, odnosno uključivanjem 

različitih stručnih osoba i 

uvažavanjem njihovih gledišta. 


147

Sastavne dijelove situacijske suradnje 

stoga dijelimo na komunikaciju i 

koordinaciju. 

Sama riječ komunikacija potječe od 

latinske riječi communis što znači ‘’javni’’ 

ili ‘’kojeg dijele mnogi’’. Komunikacija 

označava razmjenu informacija, proces 

dijeljenja poruke između pošiljatelja i 

primatelja poruke u određenom komunikacijskom 

kanalu. Upravo je međusobna 

razmjena informacija, znanja 

te profesionalnih i osobnih iskustava 

ključna u izgradnji interventnog tima 

čiji su članovi međusobno povezani. 

Povezanost članova interventnog tima 

predstavlja ključnu varijablu u njegovoj 

uspješnosti što dovodi do zaključka 

kako je i sama veličina interventnog 

tima izuzetno bitna. Naime, timovi 

koji imaju više od dvanaest članova 

mogu biti manje učinkoviti s obzirom 

na činjenicu da veći broj osoba može 

imati i veće probleme u međusobnom 

povezivanju. 

zajedničke zadatke tijekom kojih 

se mogu međusobno upoznavati 

i povezivati. 

Koordinacija se odnosi na usklađivanje 

rada članova interventnog tima, 

sukladno pozicijama unutar tima, stručnoj 

osposobljenosti i zajedničkom cilju. 

Za djelovanje tima vrlo su važne dvije 

uloge: koordinator interventnog tima i 

voditelj interventnog tima. Koordinator 

interventnog tima zadužen je za organizaciju 

unutar tima, određivanje aktivnosti 

i zaduženja. Dobar koordinator 

koristi sposobnosti, osobine i vještine 

članova tima kako bi odredio najbolju 

poziciju za svakog pojedinog člana. 

Uz voditelja interventnog tima, koji 

dolazi iz redova članova interventnog 

tima, koordinator putem komunikacije i 

koordinacije usklađuje rad cijelog tima 

prema ostvarenju zajedničkih ciljeva. 

Za to mu je potrebna dobro razvijena 

vještina komunikacije, ali i vještine 

rješavanja sukoba te vještina vođenja. 

PRIMJER IZ PRAKSE: Projektom 

Za zajednicu u rad interventnog 

tima bilo je uključeno dvadeset 

mladih u dobi od 17 do 19 godina 

koji pohađaju istu srednju školu, 

no različitih su smjerova – 

gimnazijalci, medicinske sestre 

i tehničari te fizioterapeuti. S 

obzirom na veliki broj članova 

interventnog tima, među članovima 

se nije razvila međusobna 

povezanost, već su nastale 

manje grupe koje su ponekad 

međusobno dolazile do sukoba. 

Rješenje za naveden problem: 

članovima različitih manjih 

grupa koje su nastale davati 

148 OSPOSOBLJAVANJE VOLONTERA ZA INTERVENTNI TIM 

U komunikaciji s članovima interventnog 

tima potrebno je: 

•• 

•• 

•• 

biti empatičan i imati razumijevanje 

za tuđe potrebe, ali isto tako 

artikulirati i svoje potrebe, potrebe 

organizacije i mogućnosti koje se 

nude 

svim članovima tima pristupati 

bez osuđivanja i pretpostavki, biti 

otvoren za novo i drugačije 

jasno se izražavati te artikulirati 

uočene probleme i nedostatke koji 

ometaju rad ili izvršenje nekog 

zadatka 

•• 

•• 

aktivno slušati sugovornike 

biti sposoban prenijeti ključne

•• 

•• 

informacije članovima interventnog 

tima kako ne bi došlo do 

‘’pokvarenog telefona’’ ili nedostatka 

informacija, što u kriznim 

situacijama može uzrokovati realne 

i teške posljedice 

biti sposoban dati pohvalu i 

zahvaliti članovima interventnog 

tima na uloženom trudu, vremenu ili 

radu 

davati povratne informacije 

članovima interventnog tima, ali 

samo kada je za to prikladno i 

mjesto i vrijeme 

Povratne informacije 

Kao budući koordinatori volontera u 

interventnim timovima susrest ćete 

se s mnogim osobnostima koje će na 

povratne informacije reagirati različito. 

Kako bi povratna informacija, odnosno 

feedback, bila što učinkovitija u izgrađivanju 

suradnje te dobrih međuljudskih 

odnosa, potrebno je volonterima istaknuti 

kako negativne, tako i pozitivne 

komentare. 

Prilikom davanja povratnih informacija 

članovima interventnog tima, potrebno 

je pronaći ravnotežu između takozvanih 

korektivnih i pozitivnih povratnih informacija. 

Prve se odnose na komentare o 

nepoželjnim ponašanjima i u pravilu se 

uvijek daju individualno, dok se druge 

odnose na komentare o poželjnim ponašanjima 

te na volontere utječe pozitivno 

kada se takva pohvala daje pred ostalim 

članovima tima. Kako bi se poštovalo 

pravilo ravnoteže, najbolje je prvo reći 

ono što je kod volontera bilo pozitivno, 

zatim napomenuti ono što je bilo 

manjkavo te na kraju ponovno završiti 

s pozitivnim komentarom i motivacijom 

za daljnji rad. 

•• 

•• 

•• 

PRIMJER IZ PRAKSE: Volonterka 

Maja uvijek je na volonterske 

akcije dolazila na vrijeme, 

odrađivala je sve zadatke koji 

su joj dani i dobro se odnosila 

prema korisnicima, poglavito 

djeci. Međutim, već tri puta se 

dogodilo da Maja zaboravi službenu 

odjeću i opremu koja joj je 

nužna za odrađivanje zadataka. 

Koordinatorica volontera dala joj 

je sljedeće povratne informacije: 

pozitivna: Majo, sviđa mi se što si 

uvijek točna i rado se odazoveš svim 

akcijama koje organiziramo. 

negativna: Primijetila sam da si tri 

puta zaredom zaboravila donijeti 

opremu i obući službenu odjeću. Ona 

nam je potrebna kako bi korisnici imali 

povjerenja u tebe i u tvoj rad te kako bi 

na terenu bila prepoznatljiva osobama 

u potrebi. 

pozitivna: S obzirom na tvoj odličan 

pristup korisnicima, a pogotovo djeci, 

smatram da, uz službenu odjeću i 

obuću, nećeš imati nikakvih problema 

u svojim daljnjim volonterskim 

aktivnostima. 


149

Nekoliko zlatnih pravila davanja povratnih 

informacija: 

Svaka povratna informacija mora se 

temeljiti na stvarnom opažanju ponašanja 

volontera, odnosno, ne smije se 

temeljiti na pretpostavkama. Također, 

povratne informacije moraju se davati 

pravodobno kako bi volonter imao 

vremena ispraviti svoje ponašanje. 

Povratne informacije za cilj imaju 

ispravljanje nepoželjnog i jačanje poželjnog 

ponašanja, stoga uvijek moraju biti 

usmjerene na ponašanje volontera, a ne 

na njegovu ličnost. 

Kada je riječ o Maji koja je tri puta 

zaredom zaboravila službenu odjeću i 

obuću, koordinator se prilikom povratne 

informacije ne smije fokusirati na njezine 

crte ličnosti i reći: Majo, previše si 

neodgovorna. Usmjerenjem na ponašanje 

daje joj do znanja što je nepoželjno, 

ali isto tako spominje i posljedice 

takvog nepoželjnog ponašanja za 

širu okolinu. Iz tog je razloga namjera 

davanja povratnih informacija zapravo 

pokazivanje razumijevanja za volontera 

i njegove potrebe te pomoć pri uklanjanju 

negativnih, odnosno nepoželjnih 

ponašanja. 

Komunikacija i koordinacija 

interventnog tima u kriznim 

situacijama 

Komunikacija i koordinacija članova 

interventnog tima se, u mirnodopskim 

razdobljima, izrazito razlikuje od one 

koja se odvija tijekom krize. S obzirom 

na specifičnosti kriznih situacija te 

neočekivanosti, osim komunikacije s 

članovima interventnog tima, potrebno 

je pažnju usmjeriti i na komunikaciju s 

ostalim važnim dionicima kao što su 

pogođeno stanovništvo, organizacije 

iz sustava civilne zaštite, vladina tijela, 

organizacije i udruge te javnost i mediji. 

Komunikacija s članovima 

interventnog tima tijekom kriznih 

situacija 

Komunikacija s članovima neke organizacije 

naziva se i internom komunikacijom. 

Interna komunikacija odnosi se 

na planirano korištenje komunikacijskih 

sadržaja i alata s ciljem sustavnog 

utjecaja na ponašanje članova, njihovo 

znanje i stavove. Nesigurnost i nesvakidašnje 

ponašanje u kriznim situacijama 

izazivaju paniku, stres i strah, dok se sva 

pažnja posvećuje rješavanju i odgovoru 

na krizu, ne smije se zaboraviti na one 

bez kojih odgovora na krizu ne bi bilo. 

Kako bi se uspješno vladalo kriznom 

komunikacijom, potrebno je pripremiti 

krizni komunikacijski tim, pripremiti krizni 

komunikacijski centar te osobu koja 

će komunicirati s medijima. O komunikaciji 

s medijima više možete pročitati 

u nastavku, dok ćemo se u ovom dijelu 

baviti komunikacijom između koordinatora, 

voditelja i članova interventnog 

tima. 

Velika važnost mora se pridati informiranosti 

svih dionika koji sudjeluju u 

odgovoru na katastrofu što uključuje i 

volontere. Potrebno je dati informacije o 

tome što se dogodilo, kada se dogodilo, 

tko je sudjelovao u događaju, tko se 

uključuje u rješavanje nastale situacije i 

slično. Na taj način sprječava se širenje 

dezinformacija i panike, odnosno stvaranje 

priča koje mogu izazvati napetosti 

i stvoriti negativno mišljenje javnosti. 


Nadalje, ukoliko je volonter informiran 

o situaciji koja se događa na terenu, 

lakše će se s njome nositi i moći će se 

koncentrirati na izvršenje svog zadatka 

umjesto na istraživanje činjenica i 

prave istine o tome kakva je situacija 

na terenu. Informiranost daje osjećaj 

sigurnosti, a omogućuje i stvaranje 

neke vrste zajedništva te omogućuje 

volonterima da znaju što se u kojem 

trenutku od njih očekuje. 

Svaka rizična situacija može postati 

vanjska prijetnja za tim i njegovu 

sigurnost. Važno je zadržati i ojačati 

povjerenje volontera koje oni imaju u 

našu organizaciju putem: 

•• 

•• 

prilika za otvoreni razgovor o 

doživljenome - briefing i debriefing 

kao početni i završni grupni 

razgovor tijekom kojeg koordinator 

volontera informira članove 

interventnog tima, daje im zadatke 

te razgovara s njima kako bi se 

ublažile psihičke i fizičke posljedice 

krize 

individualnih razgovora s članovima 

interventnog tima tijekom kojih 

oni od koordinatora ili supervizora 

mogu dobiti povratne informacije te 

jasno artikulirati poteškoće s kojima 

se susreću i potrebe koje imaju. 

Važno je stalno očekivati nove i 

neočekivane informacije te biti 

pripremljen na višestruku provjeru 

njihove istinitosti. 

Komunikacija s javnošću tijekom 

kriznih situacija 

Osim interne komunikacije, članovi 

interventnog tima sudjeluju i u eksternoj 

komunikaciji, odnosno komunikaciji 

s javnošću. 

Najvažniji aspekt odnosa s javnošću 

čine informiranje javnosti i kreiranje 

javnog mišljenja. Svaka krizna situacija 

izaziva medijsku pozornost i zanimanje 

javnosti o uzroku situacije, načinu 

odgovora na situaciju te njezinim 

mogućim posljedicama. Stres, nesigurnost 

i iznenadnost krize nerijetko 

uzrokuju neprijateljski stav medija koji 

iziskuje preciznu i kompleksnu komunikaciju 

između sustava civilne zaštite 

i javnosti. Ciljevi su odnosa s javnošću 

izgrađivanje dobrih odnosa s pripadnicima 

javnosti te izgradnja pozitivnog 

ugleda organizacije. Posebice u kriznim 

situacijama, svrha odnosa s javnošću 

odnosi se na prevenciju i otklanjanje 

negativnih i štetnih glasina ili događaja. 

Kontinurana suradnja s medijima organizaciji 

daje prednost iznošenja onih 

vijesti koje prezentiraju dobru sliku o 

njoj i stvaraju pozitivan imidž u javnosti. 

Na taj način organizacija sama može 

kontrolirati kakvu će vijest javnosti 

primiti, kada i tko će biti prenositelj te 

vijesti. 


151

PRAVILA KRIZNOG KOMUNICIRANJA S MEDIJIMA 

Najvažniji su ljudi koji su pogođeni krizom 

Uvijek govoriti istinite i provjerene informacije, čak i onda kada su bolne i 

neugodne 

Bolje reći “ne znam” nego iznositi lažne informacije 

Na izravno pitanje potrebno je dati izravan odgovor 

Ne iznositi vlastita mišljenja 

Biti proaktivan, odnosno prvi kontaktirati medije i predstaviti svoju stranu 

Dobro je unaprijed poznavati obrasce 

pisanja materijala za medije, a isto tako 

upoznati i volontere s njima, kako bi, 

ukoliko se nađu u takvoj situaciji, bili 

spremni kvalitetno odraditi zadatak 

rada s medijima. 

PRIOPĆENJE ZA MEDIJE 

Priopćenje za medije jest vijest ili informacija 

koju želimo vidjeti u medijima. U 

pravilu se radi o jednoj ili najviše dvije 

kartice teksta koji odgovara na pet 

važnih pitanja: 

TKO (who)? 

ŠTO (what)? 

GDJE (where)? 

KADA (when)? 

ZAŠTO (why)? 

Ova pitanja odgovaraju se na početku 

priopćenja, a najčešće ih se referira kao 

pitanja 5w prema engleskom prijevodu. 

PONAVLJAMO: vrlo je važno imati na 

umu da ne dajemo informacije i odgovore, 

ako u njih nismo u potpunosti 

sigurni! 

Svako priopćenje za javnost mora biti 

kratko i sažeto, pisano jezikom kojeg 

mogu razumjeti šire mase što podrazumijeva 

da se ne koriste teški, profesionalni 

izrazi. Također, ono mora biti 

jasno, gramatički ispravno, zanimljivo 

i bez nepotrebnih fraza, ali prije svega 

informativno. 


PITANJA 

5W 

VAŽNE 

POJEDINOSTI 

POZADINA 

VIJESTI 

Slika: Piramida vijesti 

PRIMJER PRIOPĆENJA: 

Članovi interventnog tima Gradskog 

društva Crvenog križa Čakovec (TKO) 

sudjelovali su na edukaciji o spašavanju 

na vodi (ŠTO). Trodnevna radionica 

koja je održana od 20. do 22. listopada 

održala se duž obale rijeke Drave (GDJE 

i KADA). Koristeći se novom opremom i 

čamcem koji je nabavljen u sklopu projekta 

Za zajednicu -Volonterski interventni 

timovi, volonteri su učili kako koristiti 

čamac prilikom spašavanja ozlijeđenih 

građana tijekom poplava kako bi u 

slučaju krizne situacije bili spremni pravodobno 

i kvalitetno reagirati (ZAŠTO). 


153

RADIOKOMUNIKACIJA 

U radu interventnog tima koristi se i radiokomunikacija, 

odnosno komunikacija i 

prijenos informacija putem radiovalova. 

Interventni timovi društava Crvenog 

križa najčešće koriste radio stanice 

Motorola kojima se na većim udaljenostima 

može nesmetano komunicirati. 

Također, u glasnim uvjetima one omogućuju 

čistu, neometanu komunikaciju 

bez šumova i popratnih zvukova. 

Važno je znati nekoliko osnovnih pravila 

korištenja radiostanica: 

•• 

savjesno korištenje sustava bez 

blokiranja kanala 

•• 

•• 

što kraće i jasnije izražavanje 

bez upotrebe neprimjerenih riječi 

kao što su psovke 

Upotreba radiostanica prilikom 

komuniciranja: 

•• 

•• 

•• 

•• 

Uspostava poziva započinje nakon 

signalnog zvuka stanice u predaji 

na način da osoba koja zove kaže: 

Prezime (nadimak) osobe koju zove 

- javi se, zove - prezime (nadimak) 

osobe koja zove. Prijem. 

Nakon toga osoba koja je pozvana 

po pozivu odgovara: Svoje prezime, 

sluša. Prijem. 

Osoba koja zove kaže: Svoje prezime 

(nadimak) zapovijeda/nalaže/traži od 

- prezime (nadimak osobe koju zove) - 

kratak opis zahtjeva. Prijem. 

Osoba koja je pozvana po pozivu 

odgovara: Svoje prezime (nadimak) 

- potvrda o razumijevanju zahtjeva. 

Prijem. 

PRIMJER: 

1. Horvat, javi se, zove Novak. Prijem. 

2. Horvat sluša. Prijem. 

3. Novak zapovijeda Horvatu, dostavi 

vodu u krizni stožer. Prijem. 

4. Horvat razumio. Prijem. 


IV.III. 

Pružanje 

psihosocijalne 

podrške u kriznoj 

situaciji

IV.III. Pružanje 

psihosocijalne podrške 

u kriznoj situaciji 

Velike nesreće i katastrofe ne samo da 

dovode do materijalne štete i manjka 

osnovnih resursa za dostojanstveni 

život, već kod pogođenog stanovništva 

uzrokuju i snažne osjećaje patnje, 

gubitka i bespomoćnosti. Katastrofe 

i velike nesreće bez obzira na uzrok 

mogu ugroziti ljudske živote, ne biraju 

ni mjesto ni vrijeme kad će nastupiti. 

Društvo je svjesno izloženosti rizicima 

do kojih može doći u bilo kojoj situaciji. 

U takvim trenucima, psihosocijalna 

podrška štiti, brani i osnažuje te 

pomaže bržem oporavku. Istovremeno, 

pomagači su izloženi brojnim stresnim 

i rizičnim situacijama: oni pomažu i 

spašavaju bez odmora, često zaboravljajući 

na vlastite potrebe. 

Hrvatski Crveni križ dio je operativnih 

snaga po Planu zaštite i spašavanja 

za područje Republike Hrvatske. 

Navedeni Plan predstavlja okvir za 

planiranje djelovanja svih sudionika 

zaštite i spašavanja u katastrofama i 

velikim nesrećama. Jedna je od zadaća 

Crvenog križa u sklopu Mjera zaštite 

i spašavanja u katastrofama i velikim 

nesrećama organizacija i pružanje psihosocijalne 

podrške, odnosno pomoći u 

kriznim situacijama. 

Pokazalo se da ljudi u situacijama kriza 

i nesreća velikih razmjera pored hrane, 

vode, odjeće i skloništa iznad svega 

trebaju podršku i poštovanje, lijepu riječ 

i istinsku pažnju, osnaživanje da mogu 

krenuti dalje. Psihosocijalna podrška 

neophodni je dio cjelokupnog odgovora 

na krizni događaj: to je ona pomoć koja 

u najtežim trenucima može značiti sve 

osobi koja ima osjećaj da više nema 

ništa. Psihosocijalnu podršku pružaju 

osposobljeni članovi interventnog tima 

koji su zaposlenici ili volonteri u društvima 

Crvenog križa. 

Kako krizni događaj djeluje na ljude? 

Katastrofa kao „događaj rasprostranjene, 

znatne štete, ozljede ili gubitka 

života ili imovine, s kojim se zajednica 

ne može nositi, i tijekom koje dolazi 

do značajnog prekida u funkcioniranju 

pogođene zajednice” (Perez i Thompson, 

Natural Disasters, 1996.) obuhvaća 

jedan ili seriju kritičnih događaja koji u 

životima pojedinaca, obitelji i/ili zajednica 

dovodi do velikih promjena. Krizni 

događaji mogu biti izazvani prirodnim 

nesrećama (poplave, potresi, cikloni) ili 

izazvani ljudskim djelovanjem (konflikti, 

migracije). 

Osnovne karakteristike kriznog 

događaja bitne su za psihosocijalnu 

podršku: 

•• 

iznenadan i/ili rijedak događaj 

•• 

•• 

•• 

•• 

•• 

•• 

izvan uobičajenog ljudskog iskustva 

izrazito uznemirujući i stresan 

većini ljudi 

uzrokuje narušavanje ranije 

uspješnih mehanizama suočavanja 

sa stresom pojedinaca ili grupa 

uobičajeno je funkcioniranje 

otežano ili nemoguće 

dolazi do gubitka autonomije i 

osjećaja kontrole nad životom 

izaziva osjećaj bespomoćnosti, 

straha i beznađa 


Kada nastupi krizni događaj, prioritet 

je ublažiti njegove učinke na sigurnost: 

spašavanje života, zbrinjavanje ozlijeđenih, 

zaštita imovine, zadovoljavanje 

osnovnih potreba. Nakon prvog zbrinjavanja, 

vrlo brzo u prvi plan izbijaju 

psihosocijalne potrebe s obzirom na 

razinu stresa i traume za vrijeme kriznog 

događaja. Ljudi pogođeni takvim 

događajima izloženi su nizu stresnih i 

ugrožavajućih iskustava koja su popraćena 

naglim promjenama. Katastrofe i 

krizni događaji velikih razmjera osobito 

su ugrožavajući upravo zato jer u isto 

vrijeme pogađaju sve sustave koji okružuju 

pojedinca. 

Što je to psihosocijalna podrška? 

Psihosocijalna je podrška proces fizičkog 

i psihičkog osnaživanja pojedinca, 

njegove obitelji i socijalnog okruženja 

kako bi u sebi i svojoj okolini pronašao 

ili stekao snage i načine za uspješno 

suočavanje sa stresom i brže se 

uključio u svakodnevni život. Prema 

Referentnom centru za psihosocijalnu 

podršku Međunarodne federacije društava 


psihosocijalna podrška označava 

„proces poticanja otpornosti pojedinca, 

obitelji i zajednica koji im olakšava da 

se oporave od utjecaja krizne situacije i 

pomaže im da se s takvim događajima 

nose u budućnosti“ (International 

Federation Reference Centre, 2009). 

Ovaj koncept uzima u obzir tri perspektive: 

iz pozicije pojedinca, obitelji i 

zajednice. Sve tri perspektive na svoj se 

način suočavaju i oporavljaju od krizne 

situacije. 

Psihosocijalna podrška podrazumijeva 

dinamičan pristup između psiholoških 

i socijalnih dimenzija jedne osobe, u 

kojoj jedna dimenzija utječe na drugu. 


157

Psihološka dimenzija 

Osjećaji 

Misli 

Uvjerenja i stavovi 

Ponašanja 

Socijalna dimenzija 

Vrijednosti i odgoj 

Obitelj 

Zajednica 

Običaji i tradicija 

Psihosocijalna podrška odnosi se na 

aktivnosti koje odgovaraju na psihološke 

i socijalne potrebe pojedinca. 

U društvima Crvenog križa može se 

pružiti kao jedinstvena i organizirana 

aktivnost. Međutim, najčešće je integrirana 

unutar drugih aktivnosti, kao što 

su rad s beskućnicima, rad sa starijim 

i nemoćnim osobama, rad s mladima ili 

drugim ranjivim skupinama. 

Da bi se omogućio oporavak, prilikom 

intervencija u psihosocijalnoj podršci, 

važno se voditi sljedećim ciljevima: 

Osobe zahvaćene kriznim događajem 

razvijaju strah i anksioznost uslijed 

situacije, stoga je jedan od prioriteta 

vraćanje i/ili poticanje psihološkog 

osjećaja sigurnosti. Kulminacija straha, 

nesigurnosti i ranjivosti dovodi do neugodnih 

emotivnih uzbuđenja koja krizni 

događaj mogu samo još više produbiti. 

Da bi se takve posljedice suzbile, nužno 

je zadržati što je moguće veći osjećaj 

smirenosti i pribranosti te poticati 

procese smirivanja. Ljude zahvaćene 

traumatskim događajem važno je 

uključivati u cijeli proces jer se time 

stvara osjećaj samoefikasnosti koji se 

reflektira u uvjerenju da su sposobni 

uspješno prebroditi ili izvršiti određeni 

zadatak koji dovodi do pozitivnih 

promjena, kako na razini pojedinca tako 

i na razini grupe, odnosno zajednice. 

Jedan od isto tako važnih ciljeva psihosocijalne 

podrške jest identifikacija 

ljudi koji su izolirani ili se nalaze u okolini 

koja nije dovoljno podržavajuća. Da 

bi se takva situacija izmijenila, važno je 

poticati i razvijati povezanost te pripadajuće 

osjećaje poput empatije, zatim 

npr. međusobno pomaganje u suočavanju 

sa situacijom i praktično rješavanje 

problema. Ovim pristupom kod osoba 

koje su zahvaćene kriznom situacijom 

razvija se osjećaj nade. Nada se može 

prikazati kao pozitivno očekivanje o 

tome da je moguće ostvariti buduće 

ciljeve. Isto tako, prilikom razvoja, 

važno je taj osjećaj i zadržati kako bi se 

suzbilo očajavanje ili osjećaj da je sve 

izgubljeno. 

Kome je namijenjena psihosocijalna 

podrška? 

Za vrijeme kriznih događaja i katastrofa 

nisu svi jednako izloženi stresu i traumi 

niti svi ljudi nakon takvih iskustva reagiraju 

na jednak način. Psihosocijalna 

podrška pruža se po modelu koji se 

sastoji od četiriju sloja koji predstavljaju 

vrstu podrške koje mogu biti potrebne 

ljudima u kriznim situacijama. 


Stručnjaci iz 

područja mentalnog 

zdravlja 

Specijalizirane 

usluge 

Ozbiljni psihološki 

poremećaji 

PSP djelatnici 

i volonteri 

Fokusirana 

nespecijalizirana 

podrška 

Blage do umjerene 

psihosocijalne poteškoće 

Educirani pomagači 

i članovi 

lokalne zajednice 

Obiteljska podrška i 

podrška zajednici 

Blage psihosocijalne 

poteškoće 

(normalne reakcije 

na krizni događaj) 

Svi djelatnici 

i volonteri 

Osnovne usluge i sigurnost 

Opća populacija pogođena 

kriznim događajem 

Izvor: Slika se temelji na intervencijskoj piramidi za mentalno zdravlje i psihološku podršku u izvanrednim 

situacijama - JASC Guidelines (2007) 

Stupnjeviti model psihosocijalne podrške (IASC, 2007) 

Model je prikazan u obliku piramide psihosocijalnih usluga (IASC, 2007) koja prikazuje 

raspon psihosocijalnih usluga i usluga mentalnog zdravlja u odnosu na razinu 

potrebe populacije koja je zahvaćena krizom. 


159

Vrste podrške koje se pružaju: 

1. Osnovne usluge i sigurnost 

Zdravlje i dobrobit ljudi štiti se osiguravanjem 

njihovih osnovnih životnih 

potreba, prava na sigurnost i donošenje 

odluka, kao i pružanje osnovnih usluga 

poput hrane, pitke vode, zdravstvene 

zaštite i odgovarajućih oblika smještaja. 

Psihosocijalna se podrška na ovoj razini 

pruža u smislu zagovaranja uspostave 

osnovnih usluga i zaštite te njihovo 

pružanje na dostojanstven i društveno 

prihvatljiv način. Ovom vrstom podrške 

obuhvaćena je cijela populacija koja je 

zahvaćena krizom. 

2. Obiteljska podrška i podrška u 

zajednici 

Uslijed stradanja i razaranja koja se 

obično događaju tijekom kriza (potresi, 

ratovi, poplave ili požari) može doći do 

raskidanja obiteljskih mreža i mreža 

unutar zajednice. U ovom slučaju 

psihosocijalna podrška odnosi se na 

službu traženja, spajanje obitelji, provedbu 

aktivnosti u svrhu integracije i 

socijalne podrške. 

3. Fokusirana nespecijalizirana podrška 

stanje usprkos prethodnim razinama i 

dalje nezadovoljavajuće i imaju poteškoća 

u svakodnevnom funkcioniranju. 

U ovom slučaju potrebna je psihološka 

ili psihijatrijska podrška. Važnost 

pomagača (zaposlenika i volontera) koji 

nisu stručnjaci iz područja mentalnog 

zdravlja jest prepoznavanje takvih 

stanja i usmjeravanje na odgovarajući 

oblik skrbi. 

Kako pružati psihosocijalnu 

podršku? 

Iako većina ljudi ima sposobnosti u smislu 

pružanja pomoći i podrške drugima 

u kriznim situacijama, važno je prijenosom 

znanja i vještina volonterima 

osvijestiti ključna načela pri pružanju 

psihosocijalne podrške potrebitima. 

1. Ljudska prava i jednakost 

Kad ste odlučili da pomognete drugim 

ljudima koji su pogođeni kriznim događajem, 

tada je vrlo važno da osvijestite 

odgovornost koju nosi taj poziv. Važno 

je da postupate na način koji ne narušava 

sigurnost, dostojanstvo i prava 

ljudi kojima pomažete. 

Manji udio u populaciji uobičajeno 

treba ovaj vid podrške koji je usmjeren 

na njihovu dobrobit. Većinom se radi 

o individualnoj, obiteljskoj ili grupnoj 

intervenciji koju provode osposobljeni 

pomagači uz superviziju. Ovaj vid 

podrške obuhvaća grupni i/ili individualni 

rad. 

4. Specijalizirane usluge 

Potrebe za ovom vrstom podrške ima 

mali broj ljudi, radi se o ljudima čije je 


Sigurnost 

Dostojanstvo i 

jednakost 

Ljudska prava 

•• 

•• 

•• 

•• 

•• 

•• 

•• 

Prije bilo kakve akcije koju poduzimate razmislite o tome 

koliko vaši postupci potencijalno mogu štetiti osobi i hoće 

li biti još više izloženi dodatnim rizicima 

Osigurajte povjerljivost svojim postupcima i 

komunikacijom 

Bez obzira na različitosti, psihosocijalna podrška treba biti 

jednako dostupna svima neovisno o spolu, dobi, jezičnoj i 

kulturnoj pripadnosti 

Upoznajte se s pravilima ponašanja i kulturnim 

kontekstom 

Poštujte pravo ljudi na samostalno donošenje odluka 

Osnažite ljude pri ostvarivanju svojih prava i pri pristupu 

pomoći 

Postupajte u najboljem interesu svake osobe kojoj pružate 

podršku 

2. Sudjelovanje 

Vaša je uloga da potaknete sudjelovanje 

pogođenih ljudi u odgovoru na 

kriznu situaciju. Prilikom pružanja 

psihosocijalne podrške ne treba raditi 

pretpostavke i to iz sljedećih razloga: 

1. ako bilo što pretpostavljate o 

ljudima koji su pogođeni krizom, 

povećavate mogućnost pogreške 

2. onemogućavate aktivno slušanje 

i pritom ne uvažavate osobu i 

situaciju u kojoj se ona nalazi. 

Prilikom osmišljavanja intervencija 

i aktivnosti u sklopu psihosocijalne 

podrške, svakako imajte na umu perspektivu 

pogođene osobe, uključite je 

u razvoj intervencija i aktivnosti. Na 

taj način možete olakšati ljudima da 

zadrže ili ponovno uspostave kontrolu 

nad svojim životom i da se osjećaju 

sudionicima intervencija, što povećava 

kvalitetu intervencija. 

3. Nenanošenje štete 

Kako bi se osigurala kvaliteta psihosocijalne 

podrške prilikom krize i umanjio 

rizik od nanošenja šteta, pomagač prilikom 

provedbe intervencija mora imati 

na umu iskustva iz prakse i teorije te 

senzibilitet za razlike među ljudima koje 

proizlaze iz kulture. Isto tako, prilikom 

supervizija i rada na sebi, pomagač 

treba razmišljati o svojem odnosu 

prema ljudskim pravima i odnosima 

moći spram pogođenih ljudi. 


161

4. Nadogradnja postojećih kapaciteta 

Tijekom odgovora na kriznu situaciju 

trebamo biti svjesni da ljudi, grupe i 

zajednice imaju prethodno stvorene 

kapacitete. Stoga se u ranim fazama 

intervencija treba voditi načelom 

nadogradnje već postojećih kapaciteta, 

odnosno jačanju resursa i poticanju 

aktivnosti koje dolaze od samih pojedinaca, 

grupa i zajednica. 

5. Integrirani sustavi podrške 

Sve aktivnosti i intervencije trebale 

bi biti integrirane. Svi dionici u radu s 

pogođenim ljudima trebaju razvijati 

partnerski odnos i suradnju kako bi 

poduzete aktivnosti i intervencije bile 

svrsishodne. 

Oblici psihosocijalne podrške 

Postoje brojne aktivnosti koje čine 

sastavni dio psihosocijalne podrške, 

njihov zajednički cilj pružanje je emocionalne 

i socijalne podrške u svrhu 

poboljšanja psihosocijalne dobrobiti 

pojedinca. Svi oblici psihosocijalne 

podrške koji se provode trebaju u sebi 

sadržavati načelo „ne činiti štetu“, što 

znači da pomagač svojim radom treba 

osigurati zaštitu, prevenciju štetnih 

događanja i sigurnost. 

uloga je organizatora omogućiti pomagačima 

redovitu superviziju koja ima 

edukativni karakter. Važno je pritom 

znati da psihosocijalna podrška nije 

psihoterapija ni psihološki ili psihijatrijski 

tretman. Pomagači su osposobljeni 

prepoznati osobu kojoj je potrebna 

profesionalna pomoć i u tom slučaju 

upute ju na stručnjake koji pružaju specijalizirane 

usluge mentalnog zdravlja. 

Koje su kvalitete volontera i 

profesionalaca koji pružaju 

psihosocijalnu podršku? 

•• 

povjerenje 

•• 

pristupačnost 

•• 

strpljenje 

•• 

ljubaznost i predanost 

•• 

sposobnost slušanja 

•• 

neosuđujući pristup 

Tko može pružati psihosocijalnu 

podršku? 

Psihološku prvu pomoć mogu pružati 

svi osposobljeni pomagači, uključujući 

volontere i profesionalce. Pomagači, 

osim osnovnih obuka, redovito trebaju 

sudjelovati na obnovi kompetencija za 

pružanje psihosocijalne podrške. Uz 

to, kad su u procesu pružanja podrške, 


Što rade osposobljeni pomagači 

Što ne rade osposobljeni pomagači 

Pružaju emocionalnu i praktičnu 

podršku. 

Slušaju i smiruju. 

Pružaju korisne i potrebne informacije. 

Krše povjerljivost podataka. 

Stvaraju osjećaj panike i kaos. 

Daju obećanja koja ne mogu ispuniti. 

Potiču na samopomoć. 

Stvaraju osjećaje bespomoćnosti, 

ovisnosti i svojim postupcima osobu 

čine pasivnom. 

Pomažu ljudima pri donošenju odluka 

ili rješavanju problema. 

Usmjeravanju ih na druge stručnjake u 

slučaju potrebe. 

Govore osobi što treba raditi. 

Postupaju kao stručnjaci iz područja 

mentalnog zdravlja. 

Psihološka prva pomoć 

Radi se o humanom pristupu drugom 

ljudskom biću koje pati i treba podršku 

(Inter-Agency Standing Committee, 

2007). Ona se tradicionalno koristi 

za pružanje podrške onima koji su 

preživjeli nesreću, kriznu situaciju ili su 

pogođeni oružanim sukobom. Ciljevi 

psihološke prve pomoći univerzalni su 

i uključuju: 

•• 

•• 

pružanje praktične pomoći i 

nenametljive podrške 

pomaganje ljudima u 

zadovoljavanju osnovnih životnih 

potreba 

•• 

•• 

•• 

•• 

slušanje ljudi, ali ne i pritisak na njih 

da razgovaraju 

pružanje utjehe i pomaganje u 

smirivanju stresnih reakcija 

pomoć u dobivanju informacija, 

usluga i socijalne podrške 

zaštita ljudi od daljnje štete 


163

Ključni elementi i aktivnosti tijekom 

pružanje psihološke prve pomoći 

jesu: 

1. Uspostavite kontakt i budite blizu 

Osoba u kriznoj situaciji preplavljena 

je strahom i privremeno gubi osjećaj 

sigurnosti i povjerenja. Stvara se percepcija 

da je svijet opasno mjesto zbog 

čega gubi osjećaj povjerenja prema 

okruženju i ljudima. Prilikom uspostave 

kontakta uloga je pomagača razvoj 

povjerenja i stvaranje osjećaja sigurnosti. 

Važno je upamtiti da prvi kontakt 

započinje neverbalnom komunikacijom: 

kontaktom očima, osmijehom, „otvorenim“ 

položajem tijela, blagim naginjanjem 

prema naprijed. U slučaju da je 

pri radu potreban prevoditelj, pomagač 

uvijek treba osobu gledati u oči i njoj 

se obraćati. U verbalnoj komunikaciji 

svaki se pomagač prilikom uspostave 

kontakta treba predstaviti, reći iz koje 

organizacije dolazi, opisati i objasniti 

svoju ulogu. Ako osoba pogođena 

krizom dolazi iz druge kulture ili je pripadnik 

druge ranjive skupine, za uspostavu 

kontakta važno je unaprijed se 

upoznati s kontekstom kulture iz koje 

osoba dolazi te osnovnim normama u 

komunikaciji u toj kulturi. 

Djelovanje pomagača treba biti mirno 

i strpljivo. Ljudi koji su doživjeli kriznu 

situaciju u većini su slučajeva preplavljeni 

strahom, ljutnjom i zabrinutošću. 

Riječ je o uobičajenim reakcijama i 

pomagač takve osjećaje treba prihvatiti 

bez osuđivanja. Radi se o osjećajima 

koji su u akutnoj stresnoj reakciji pojačani 

i doživljava ih više od 90% zahvaćenih 

osoba koje su doživjele gubitak za 

vrijeme kriznog događaja. 

2. Pružanje osjećaja sigurnosti 

Nakon katastrofa i kriznih situacija za 

oporavak je od iznimne važnosti vraćanje 

osjećaja sigurnosti i zadovoljenje 

osnovnih potreba iz razloga što predstavljaju 

daljnje osnove za suočavanje 

sa stresom. Prije svega važno je osigurati 

neposrednu fizičku sigurnost za 

ljude koji su doživjeli opasna i životno 

ugrožavajuća iskustva. Važno je smanjiti 

opasnost od bilo kakvog oblika 

nasilja te u slučaju naznake da bi netko 

mogao ozlijediti sebe ili druge, potražiti 

hitnu pomoć ili osobe zadužene za 

osiguranje. Takve situacije vrlo je važno 

prepoznati na vrijeme kako bi se druge 

osobe zaštitile od izlaganja dodatnim 

traumatskim iskustvima. Uloga pomagača 

jest i pomoći pri zadovoljavanju 

osnovnih potreba u smislu osiguranja 

hrane, vode, odjeće i smještaja. Osjećaj 

sigurnosti može se ojačati pružanjem 

jednostavnih i točnih informacija o 

tome što će se dogoditi, što se radi 

kako bi se pomoglo pogođenima, koje 

su usluge na raspolaganju i gdje im se 

može pristupiti. Ako je moguće, važno 

je omogućiti ljudima da sudjeluju u 

uređenju prostora u kojem će boraviti. 

Na ovaj način povećava se sigurnost i 

povezanost s drugim ljudima. Postoji 

vjerojatnost da se ljudi koji su se našli 

u kriznom događaju međusobno ne 

poznaju i u takvim je situacijama važno 

ljude međusobno povezati i poticati ih 

na međusobni kontakt zato što će to 

povećati mogućnost za boljim suočavanjem 

sa situacijom. 


3. Pažljivo slušajte 

Dopustite osobi da priča, izdvojite svoje 

vrijeme i pažljivo slušajte. Pritom imajte 

na umu moć verbalne i neverbalne 

komunikacije, važnost usklađenosti 

ovih dviju komunikacija, što znači da 

riječi koje izgovarate trebaju biti popraćene 

odgovarajućim gestama, izrazima 

lica, kontaktom očima i kretanjima. 

Aktivno slušanje predstavlja ključni 

element podržavajuće komunikacije, 

čiji je cilj osnažiti osobu za suočavanje 

s preprekama i preuzimanjem aktivne 

uloge u donošenju odluka. Aktivno je 

slušanje komunikacijska tehnika koja 

podrazumijeva obraćanje pažnje na 

ono što se govori i razumijevanje onoga 

što govornik čuje. Na taj način dajemo 

do znanja da nas zanima što druga 

osoba priča, da razumijemo razgovor i 

da sudjelujemo u njemu. U situacijama 

kada se pruža podrška važno je usredotočiti 

se na osobu koja govori, otvoriti 

prostor u kojem se ona može izraziti i ne 

prekidati u izražavanju osjećaja i misli. 

Elementi aktivnog slušanja uključuju: 

Uspostavite kontakt očima (ako je prikladno za kulturni kontekst). 

Usredotočite se na osobu. 

Koristite pitanja za pojašnjavanje: Nisam siguran/a na što točno mislite, možete 

li ponoviti?, Jesam li vas dobro razumio/jela? Želite reći … 

Koristite otvorena pitanja. 

Nemojte nagađati što će osoba reći. 

Izbjegavajte izražavanje svojih stavova ili dilema. 

Ulažite napor kako biste zadržali pažnju na sugovorniku. 

Prilikom slušanja koristite riječi poput Da, Aha, Nastavite, molim vas… 

Vodite računa o vašem izrazu lica. 

Položaj tijela treba vam biti opušten i otvoren. 

Ako osoba ima potrebu za šutnjom i razmišljanjem, dopustite joj. 


165

Razlozi za aktivno slušanje: 

•• 

•• 

pokazuje vaš interes i brigu za 

govornika 

vodi do bolje informiranosti o 

govorniku ili situaciji 

•• 

•• 

•• 

•• 

•• 

potiče daljnju komunikaciju 

vodi do veće suradnje i boljeg 

rješavanja problema među ljudima 

koji osjećaju da se ne razumiju 

smiruje ljude i ublažava napete 

situacije 

u pravilu poboljšava odnose među 

ljudima 

potiče druge da i oni vas pažljivije 

slušaju 

4. Prihvatite osjećaje 

Budite otvoreni prema onome što osoba 

govori i prihvatite njeno tumačenje 

situacije. Nikako nemojte ispravljati 

činjenice koje vam iznosi, dopustite 

da izrazi svoje brige i potrebe, nikako 

nemojte koristiti fraze poput Trebali 

ste… ili Mogli ste to tako…. Osobi koja je 

pogođena kriznim događajem ponudite 

poštovanje i empatiju, na taj način dopuštate 

da izrazi kako se osjeća. Pomagač 

treba ostati miran, pomoći osobi da se 

usmjeri na probleme koji su rješivi, 

opisati najčešće reakcije na traumatske 

događaje i objasniti kako se uspješnije 

nositi s njima, što predstavlja kratku 

psihoedukaciju. Važno je procijeniti 

koliko je osoba u stanju shvatiti i ima li 

poteškoća s pažnjom i razumijevanjem. 

Ako je osoba izrazito uznemirena, 

dezorijentirana i čini se da gubi dodir 

s okolinom, može pomoći da pomagač 

preusmjeri njenu pažnju na trenutnu 

okolinu: da gleda i sluša pomagača, 

kaže gdje se nalazi, navede što vidi da 

se događa oko nje tako da opiše svoju 

okolinu ili napravi neke jednostavne 

radnje koje će ju vratiti u trenutnu situaciju 

(npr. neka osjeti kako njena stopala 

dodiruju pod, potapša rukama nogu). U 

slučaju da osoba pokazuje izrazito stresne 

reakcije, pomagač je može otpratiti 

na mirno mjesto gdje neće biti izložena 

pogledima drugih osoba i uputiti ju na 

stručnjaka za mentalno zdravlje. 

5. Prikupljajte informacije o potrebama 

Pomagač tijekom svih aktivnosti 

prikuplja informacije o potrebama 

ljudi koji su pogođeni krizom. Pritom 

je važno usmjeriti se na brige u vezi s 

neposrednom situacijom. Najčešće je 

riječ o odvojenosti od obitelji i drugih 

bliskih osoba, smrti članova obitelji i 

drugim osobnim gubicima (dom, posao, 

novac, važni dokumenti). Razgovorom o 

brigama i potrebama, pomagač dobiva 

uvid u potrebe i prema tome planira 

daljnje korake pružanja podrške. Na 

primjer, u slučaju da pomagač identificira 

kako osoba boluje od određene 

kronične bolesti, treba odmah uputiti na 

odgovarajuće usluge, točnije liječnika. 

6. Pružite praktičnu pomoć 

Praktična je pomoć način da se pokaže 

briga i empatija. Ona može uključivati 

male i naizgled beznačajne postupke, 

kao npr. pratnju osobe kući, pomoć pri 

ostvarivanju nekih prava i slično. Na ovaj 

način osnažujete i potičete osobu da 

sama sebi pomogne. Osnovne potrebe 

trebaju se odmah početi rješavati. 

Za potrebe koje nije moguće odmah 

rješavati, pomagač može pomoći pri 


utvrđivanju redoslijeda kojim se će 

nastojati rješavati problemi. S osobom 

se može razgovarati o tome što je 

do tada poduzela, predložiti dodatne 

akcije, pomoći pronaći informacije o 

koracima koje treba poduzeti te, ako je 

potrebno, pomoći u konkretnim aktivnostima 

(npr. pisanje dopisa). Važno 

je pogođenoj osobi pomoći u stvaranju 

realnih očekivanja o tome koliko se brzo 

neke potrebe mogu ostvariti i poticati ju 

da što više toga poduzme sama kako bi 

smanjila osjećaj bespomoćnosti. 

7. Socijalna podrška 

Uloga pomagača, između ostalog, je 

pomoći ljudima da održavaju postojeće 

pozitivne kontakte, ali da i izgrađuju 

nove oblike socijalne podrške. Radi se 

važnom dijelu cjelokupnog oporavka jer 

zadovoljava osnovne potrebe u smislu 

bliskosti, povezanosti, informiranosti, 

ali i dijeljenja iskustva i situacije u kojoj 

se osoba nalazi. Na ovaj način osoba 

koja je pogođena krizom može primati 

i pružati socijalnu podršku drugima 

u sklopu čega osjeća korisnost i prihvaćenost 

od drugih. Postoje brojne 

aktivnosti koje se mogu organizirati, na 

primjer, zajednički doručak, sportske 

i druge aktivnosti za djecu, tematske 

radionice u sklopu kojih ljudi predstavljaju 

svoju kulturu iz koje dolaze, za 

vjernike zajedničke molitve i slično. 

Važno je znati da sudjelovanje na ovim 

aktivnostima mora biti dobrovoljno i da 

sadržaj većim dijelom trebaju osmisliti 

osobe pogođene krizom. 

8. Podučavanje o načinima suočavanja 

s teškoćama 

Radom s ljudima koji su doživjeli kriznu 

situaciju ili nesreću velikog razmjera, 

uloga je pomagača objasniti pogođenim 

ljudima što je to trauma i stresna 

reakcija, zašto do njih dolazi i na koji se 

način nositi s njima. Radi se o metodi 

učenja koju još nazivamo i psihoedukacija, 

a cilj joj je jačanje osobnih kapaciteta 

za upravljanjem svakodnevnim 

životnim aktivnostima u okolnostima u 

kojima se osoba našla. Ljudi će različito 

reagirati na krizu, stoga je korisno 

da im se objasni kako takvi doživljaji 

djeluju na njih, njihove članove obitelji 

i okolinu. Takvi razgovori trebaju biti 

što razumljiviji, bez stručnih i medicinskih 

termina te prikladni kapacitetima 

pogođenih osoba. Stres je prirodni dio 

života i normalna reakcija na fizički ili 

emocionalni problem. Do stresa dolazi 

u situacijama kad okolnosti, zahtjevi ili 

očekivanja premašuju naše mogućnosti 

za suočavanje sa situacijom u kojoj 

smo se našli. 


167

Znakovi stresa 

Tjelesni znakovi Emocionalni znakovi Misaoni znakovi Ponašajni znakovi 

•• 

umor 

•• 

iscrpljenost 

•• 

ubrzano kucanje 

srca 

•• 

gubitak ili 

dobivanje na težini 

•• 

nesanica ili 

povećana potreba 

za snom 

•• 

problemi s 

disanjem 

•• 

povećano znojenje 

•• 

vrtoglavica 

•• 

glavobolje 

•• 

bolovi u trbuhu 

•• 

razbolijevanja 

češće nego inače 

(pad imuniteta) 

•• 

problemi sa 

kožom, leđima, 

mišićima 

•• 

konstipacija ili 

dijareja 

•• 

nemir 

•• 

tuga, depresivnost 

•• 

razdražljivost, 

preosjetljivost 

•• 

stalna napetost 

•• 

neraspoloženje 

•• 

gubitak interesa 

i uživanja u 

aktivnostima 

koje su nas prije 

veselile 

•• 

plač ili stalni 

osjećaj kao da 

ćemo briznuti u 

plač 

•• 

bijes (burne 

reakcije) 

•• 

ljutnja 

•• 

uplašenost, strah, 

panika 

•• 

tjeskoba 

•• 

beznađe 

•• 

bezvrijednost 

•• 

nemoć 

•• 

negativne misli 

•• 

opsesivne, 

ponavljajuće misli 

•• 

automatske 

misli (negativni 

samogovor) 

•• 

otežana 

koncentracija 

•• 

otežano donošenje 

odluka 

•• 

okrivljavanje 

drugih 

•• 

vikanje 

•• 

plakanje 

•• 

povlačenje u sebe 

•• 

izbjegavanje nekih 

situacija 

•• 

izbjegavanje 

drugih ljudi 

•• 

tikovi, griženje 

noktiju i sl. 

•• 

promjene u 

apetitu (pretjerano 

smanjena ili 

povećana potreba 

za hranom) 

•• 

zlouporaba 

sredstava 

ovisnosti 

(pretjerano 

pijenje, pušenje, 

konzumacija 

droga) 

•• 

pretjerana 

ili smanjena 

konzumacija hrane 

•• 

učestale svađe 

(s partnerima, u 

školi, na poslu, s 

prijateljima) 

•• 

smanjena 

učinkovitost (u 

školi, na poslu) 

•• 

nestrpljivost 

•• 

odsutnost 

•• 

smanjen humor 


Što se bolje ljudima objasne njihove 

reakcije na teške situacije, to će oni 

imati veće mogućnosti u savladavanju 

poteškoća s kojima se suočavaju. 

Podučavanje o uobičajenim reakcijama 

na stres djeluje smirujuće i korisno, 

ljudi razgovorom spoznaju da se radi 

u očekivanim reakcijama i da nisu 

čudni. Osim toga, korisno je objasniti 

negativne i pozitivne načine suočavanja 

sa stresom te poticati one pozitivne. 

Pozitivni načini uključuju one aktivnosti 

koje pomažu da se smanji tjeskoba i 

potiču prilagodbu na situaciju. Uključuju 

razgovor s drugima ljudima, odmaranje, 

prikladnu prehranu, brigu o sebi i drugima, 

fizičku aktivnost, postavljanje 

realnih ciljeva i planova i slično. 

9. Upućivanje na relevantne usluge 

Radi se o horizontalnoj aktivnosti koju 

pomagač provodi u svim aktivnostima 

u radu s osobama koje su zahvaćene 

kriznim događajem. Pomagač treba 

biti informiran o svim uslugama koje su 

dostupne. Osim što te informacije pruža 

ljudima, treba uspostavljati suradnju sa 

specijaliziranim službama kako bi se 

olakšalo ostvarivanje prava i pružila 

pravodobno potrebna usluga. 

Briga za pomagače 

Nakon samog događaja pogođeni 

i pomagači jednim dijelom počinju 

dijeliti zajedničku stvarnost. Pomagači 

kao sudionici, pružatelji podrške, pod 

utjecajem su onoga što su vidjeli i čuli. 

Najčešće se radi emocionalnoj preplavljenosti 

strašnim učincima katastrofe. 

U svom radu suočavaju se s ranjivosti, 

iznenadnim situacijama koje mogu u 

sekundi promijeniti život i dojmom da 

svijet nije sigurno ni pravedno mjesto. 

Čak i kad njihov život nije osobno 

ugrožen, bliski dodir s osobama u krizi, 

koje su traumatizirane, dovodi u pitanje 

njihovu sliku o smislu života i vlastitoj 

ulozi. Posljedice toga mogu biti psihičke 

krize, sagorijevanje na poslu (burn out 

sindrom), zamor suosjećanja, posredna 

traumatizacija pa čak i razvoj posttraumatskog 

stresnog poremećaja (PTSP). 

Glavni rizici rada u kriznim situacijama 

kojih pomagači trebaju biti svjesni: 

1. Nerealna očekivanja 

Većina pomagača nije dovoljno pripremljena 

za emocionalni teret koji nosi 

rad u kriznim situacijama. U takvim situacijama 

neumorno rade i zanemaruju 

svoju potrebe. Na ovaj način povećava 

se razina stresa kod njih. Važno je da 

pomagači ne rade 24 sata: obavezno 

je osigurati vrijeme za redoviti odmor i 

opuštanje te prikladnu prehranu. 

2. Spašavanje svijeta 

Radi se o vrlo čestoj motivaciji kod 

pomagača. S obzirom da to nije 

moguće, pomagači s vremenom mogu 

početi osjećati bespomoćnost i nezadovoljstvom 

vlastitim radom. Takva nerealna 

očekivanja mogu se preslikati i na 

ljude koji su u potrebi pa od pomagača 

imaju velika očekivanja i kad se ona 

ne podmire, dolazi do osjećaja ljutnje 

i frustracije. Da bi se neugodne tenzije 

spriječile ili ublažile, važno je od samog 

početka uspostavljati granice i jasno 

komunicirati o mogućnostima kako bi 

se osvijestilo da nije moguće zadovoljiti 

potrebe svake osobe koja se nađe u 

kriznom događanju. 


169

3. Radni uvjeti 

Sam krizni događaj ili katastrofa iscrpljujući 

su kako za ljude koje su zahvatili, 

tako i za zajednicu i pomagače koji 

rade u teškim okolnostima. Teški radni 

uvjeti mogu dovesti do sagorijevanja. 

Podsjetnici za brigu o samom sebi: 

•• 

•• 

•• 

Ako se osjećate preplavljeni 

situacijom ili svojim zadacima, 

pokušajte se neko vrijeme 

usredotočiti se na jednostavne i 

rutinske zadatke. 

Dajte do znanja kolegama i 

koordinatorima kako se osjećate i 

imajte strpljenja. 

Ako doživljavate kritičan događaj, 

razgovarajte s nekim o tome što 

mislite i osjećate, može vam pomoći 

da obradite i savladate neugodno 

iskustvo. Kada se radi o teškim 

okolnostima, neke su reakcije 

uobičajene. 

•• 

•• 

•• 

•• 

•• 

•• 

•• 

Vodite računa o svom tijelu, 

osjećajima i mislima. 

Dovoljno se odmarajte i spavajte. 

Ako imate problema sa spavanjem 

ili ste anksiozni, izbjegavajte kavu i 

druge proizvode koje sadrže kofein. 

Ograničite konzumiranje alkohola i 

duhana. 

Vježbajte kako biste se oslobodili 

napetosti. 

Jedite zdravu hranu i redovito 

uzimajte obroke. 

Budite u kontaktu s bliskim 

osobama, razgovarajte s kolegama i 

osobama od povjerenja, povjerite se 

kako se osjećate. Slušajte što drugi 

kažu o tome kako na njih utječu 

stresne situacije. 

Ako postoji mogućnost, redovito 

sudjelujte na supervizijama, 

sastancima timova i edukacijama. 


IV.IV. 

Organizacija 

smještaja u kriznim 

situacijama - 

postavljanje 

šatora

IV.IV. Organizacija 

smještaja u kriznim 

situacijama - 

postavljanje šatora 

Smještaj, osim što ima veliku ulogu kod 

našeg preživljavanja, također služi kao 

zaštita od vanjskih uvjeta, pruža sigurnost 

i podržava dostojanstvo, odnosno 

može pružiti odvojeni smještaj ženskog 

i muškog spola. Zbog psihološkog dijela, 

bitno je da smještajni kapaciteti, ukoliko 

se radi o smještaju za zbrinjavanje 

unesrećenih ili katastrofom pogođenih 

ljudi, budu što bliže njihovim domovima. 

Na lokaciji na kojoj se nalaze šatori 

mora biti više pristupnih pravaca, zbog 

lakšeg organiziranja smještaja ili lakše 

evakuacije. Preporuča se da to bude 

područje s drvećem radi sjene te da to 

područje bude pogodno za proširivanje 

samoga smještaja u slučaju potrebe. 

Usto, blizina izvora vode za piće, pranje 

i kuhanje te izvora hrane vrlo je bitna. 

Blizina centara za opskrbu gorivom i 

prometnica važna je zbog bržeg zbrinjavanja 

unesrećenih. Teren mora imati 

blagi nagib radi odvodnje oborinske 

vode i ne smije biti na posjedu neke 

osobe koja se ne slaže s vašim korištenjem. 

Svi pristupni putevi do smještaja 

moraju biti dovoljno široki za pješački 

promet i promet vozilima; to uključuje 

minimalno 3 metara u širini. Također, 

kada organizirate smještaj, imajte u 

vidu da to nije samo mjesto gdje se 

spava, već i centar za registraciju, 

medicinske poslove, skladišne poslove, 

toaleti, crkva, škola, sportske aktivnosti, 

uredi, radionice, parkirna mjesta, garaže, 

bolnice, izolacije, smještajni kapaciteti 

za posebne etničke, odnosno vjerske 

skupine… Prilikom podizanja smještajnih 

kapaciteta, potrebno je voditi brigu 

o svim tim podacima jer kvalitetno 

organizirani smještaj zahtijeva dobru 

logističku podršku, puno materijala za 

rad te najvažnije, kvalificirani ljudski 

kapacitet koji je spreman sve to organizirati, 

voditi i po završetku raspremiti. 


Upute za postavljanje 

šatora 

1. Pronađite pravo 

mjesto za šator 

Mjesto na kojem 

postavljate šator mora 

biti ravno, no pazite da 

ne bude na području 

gdje ima udubina zbog 

mogućih kiša i stvaranja 

lokvi. Također, mjesto 

postavljanja šatora 

očistite od kamenja, 

korijenja, grana i ostalih 

predmeta koji bi mogli 

oštetiti šator. 

2. Raspakirajte šator 

i posložite dijelove na 

pod 

Uzmite sve cerade i 

metalne dijelove te ih 

posložite na površinu 

koju ste prije pripremili 

i očistili. 


173

3. Sastavljanje krovne 

konstrukcije 

Kada ste pripremili 

sve dijelove, počnite 

ih spajati. Prilikom 

sastavljanja, imajte 

na umu raspored 

sastavljanja radi lakšeg 

obavljanja kasnijih 

koraka. 


4. Postavljanje cerade 

Ceradu postavite 

tako da ju razmotate 

paralelno uz krovnu 

konstrukciju koju ste 

prije sastavili. Tako je 

najlakše radi kasnijeg 

postavljanja. Zatim 

uhvatite ceradu za 

rubove jedne strane i 

povucite preko krovne 

konstrukcije. 


175

5. Postavljanje nogu 

Kada ste ceradu stavili 

preko krovne konstrukcije, 

prelazite na dizanje 

prethodno postavljene 

konstrukcije i 

postavljanje nogu. Radi 

lakšeg postavljanja 

nogu, preporučeno ih 

je prvo postaviti na 

jednoj strani, a zatim na 

drugoj, ne obje strane 

odjednom. 


6. Spuštanje cerade, 

njezino zatezanje i 

zabijanje klinova 

Nakon što ste 

postavili cijelu 

metalnu konstrukciju, 

započinjete sa 

spuštanjem cerade, 

pripazite da dobro 

zategnete stranice 

cerade radi čvrstoće 

i lakšeg vezivanja za 

metalnu konstrukciju. 

Kada ste zategnuli 

i spojili ceradu za 

metalnu konstrukciju, 

zabijate klinove u za to 

predviđena mjesta na 

području nogu i kutova 

samoga šatora radi 

dodatnog zatezanja i 

čvrstoće. 


177

IV.V. 

Opskrba vodom u 

katastrofama

IV.V. Opskrba vodom u 

katastrofama 

Zadaća je interventnog tima osigurati 

dovoljne količine higijenski besprijekorne 

vode za piće na terenu i u prihvatnim 

kampovima te vodu za higijenske 

potrebe. Opskrba vodom koju provodi 

interventni tim obično se odnosi na 

podjelu vode za piće u bocama različitog 

kapaciteta, a za higijenske potrebe iz 

pokretnih cisterni. Nastoji se da voda u 

cisternama bude zdravstveno ispravna 

i za piće ako to uvjeti na terenu omogućuju. 

Interventni tim obavlja kemijsku 

i bakteriološku analizu vode poljskim 

setom te osigurava da se temperatura 

vode za piće kreće u temperaturnom 

rasponu od 8 do 15°C. Postavlja i stanicu 

za filtraciju i dezinfekciju vode. Ukoliko 

se podzemna voda prerađuje u vodu za 

piće, onda se nakon njene filtracije vrši 

dezinfekcija, za razliku od površinskih 

voda, gdje se dezinfekcija provodi prije 

i poslije prerade nečiste vode, a kod 

nekih samo nakon njene prerade. Zbog 

povećanja neželjenih bioloških agensa 

koji se pojavljuju u prirodnim vodama, 

sve češće dezinfekcija se provodi na 

samom početku procesa pripreme vode 

za piće, a ne samo na kraju procesa. 

Spremnici s nečistom vodom 

Uređaj za filtraciju vode 

Čista voda 

Interventni tim također ponovno stavlja 

u funkciju postojeće bunare na način 

da ih prazni te vadi mulj i nečistoće te 

dezinficira klorom. Ako se podzemne 

vode nalaze na dubini do 9 m, a u blizini 

nema izgrađenog bunara, interventni 

tim postavlja cijev zabijaču s ručnom 

pumpom, tzv. Nortonov ili etiopski 

bunar. Takva voda koristi se za higijenske 

potrebe i postavlja se uz prihvatni 

kamp kao dodatno rješenje za opskrbu 

vodom. 


179

Po jednoj osobi treba se osigurati 15 

litara vode po danu. Jedan izvor vode 

dostatan je za 250 osoba pri čemu 

ne smije biti udaljeniji više od 500 m. 

Protočnost vode ne smije biti manja od 

3 minute po punjenju, a čekanje na vodu 

maksimalno 15 minuta. 

PROČIŠĆAVANJE VODE NA RAZINI 

KUĆANSTAVA 

U kućanstvu pročišćavanje vode ovisi o 

stupnju zagađenja vode ili same vrste 

dostupne vode. Najčešće se vodu koja 

nije za piće prokuhava. Bitno je da voda 

zakipi (100°C) te se kuha 2-3 minute. 

Nakon hlađenja voda je ispravna za 

piće. Ako voda sadrži krupne nečistoće, 

tada je vodu dobro prije kuhanja profiltrirati. 

Za filtraciju može nam poslužiti 

filtar za kavu, višeslojne gaze i tkanine, 

pijesak i sl. Dobro je izraditi priručni 

filtar iz plastične boce koju okrenemo 

otvorom prema dolje i odrežemo dno. 

Na suženi otvor zavežemo platnenu 

tkaninu ili gazu te ju počnemo puniti slijedećim 

redom: 2/6 aktivnim ugljenom 

u granulama, 3/6 pijeska i 1/6 sitnog 

šljunka. Prije upotrebe treba propustiti 

vodu kroz filtar da bi se očistio od 

praškastog aktivnog ugljena. Treba 

napomenuti da takav filtar pročišćava 

vodu od nečistoća poput mulja i većine 

metala, ali ne uklanja bakterije i viruse. 

Takvu vodu treba također prokuhati. 

VRSTE VODE I NJIHOVE 

KARAKTERISTIKE 

Prema lokaciji vode dijelimo na kišnicu, 

površinske i podzemne. 

a) Kišnica 

Kišnica je mekana voda, bljutavog 

okusa, ne sadrži mineralne tvari, a da bi 

se popravio okus korisno je u cisternu 

ubaciti i nešto živog vapna. S higijenskog 

stanovišta kišnica je dobra voda 

što ovisi o području padanja. U kriznim 

situacijama kišnicu obično koristimo 

za higijenske potrebe, ali u nuždi može 

poslužiti i kao pitka voda koju je prethodno 

potrebno klorirati. 

b) Površinske vode 

Vode koje se zaustavljaju na površini 

zemlje (vodotoci, rijeke, jezera…). 

Higijenska kvaliteta površinskih voda 

nije dobra, a ovisi o gustoći naseljenosti 

područja kojim vode protječu. One se ne 

smiju koristiti za piće dok se ne profiltriraju 

i dezinficiraju. Obično je koristimo 

za higijenske potrebe. 

c) Podzemne vode 

Nakupljaju se u zemlji, kada naiđu na 

nepropusni sloj tla gline ili ilovače. 

Podzemne vode dijelimo u tri skupine. 

Vode do dubine do 10 m, vode od 10 

m do 33 m i vode do dubine od 100 m 

i više. Higijenska kvaliteta podzemnih 

voda bolja je od kišnice i površinskih 

voda, a ovisi o debljini filtracijskog sloja 

zemlje iz kojeg se vadi. Za konzumaciju 

dobra je voda iz drugog vodonosnog 

sloja (10 - 33 m), a najbolja je iz arteških 

bunara (33 - 100 m i više). Voda do 10 m 

dubine ne preporučuje se za piće te se 

koristi za higijenske potrebe. 


IV.VI. 



181

IV.VI. Služba traženja 

Uz Prvu pomoć Služba traženja predstavlja 

najstariju aktivnost Crvenog 

križa. Danas je ona utvrđena Zakonom 

o Hrvatskom Crvenom križu (NN 

71/2010) te Pravilnikom o Službi traženja 

Hrvatskog Crvenog križa (NN 52/07) 

kao javna ovlast svih društava Crvenog 

križa. To znači da su njezine usluge 

dostupne svim građanima te da oni 

usluge Službe traženja mogu zatražiti 

u svakom društvu Crvenog križa diljem 

Hrvatske. 

Hrvatski Crveni križ Službu traženja 

definira kao niz aktivnosti obnavljanja 

obiteljskih veza čiji je cilj sprečavanje 

razdvajanja i nestanka osoba, održavanje 

kontakata između članova obitelji 

te rasvjetljavanje sudbine osoba koje 

se vode kao nestale. Iz same definicije 

slijede i zadaće Službe traženja: 

1. prikupljanje, evidentiranje i obrada 

podataka, davanje obavijesti o žrtvama 

oružanog sukoba članovima obitelji, 

nadležnim tijelima i organizacijama u 

zemlji i inozemstvu i to za: 

•• 

ratne zarobljenike 

•• 

civilne internirce 

•• 

•• 

•• 

zaštićene osobe uhićene duže od 

dva tjedna 

zaštićene osobe na prinudnom 

boravku 

ranjene, bolesne i umrle pripadnike 

oružanih snaga 

•• 

•• 

nestale osobe 

djecu evakuiranu u druge zemlje 

• 

• 

djecu odvojenu od roditelja zbog 

oružanog sukoba 

2. razmjena obiteljskih poruka članova 

obitelji razdvojenih zbog oružanog 

sukoba ili drugih izvanrednih okolnosti 

kao što su migrantska kriza ili prirodne 

katastrofe; 

3. spajanje članova obitelji razdvojenih 

zbog oružanog sukoba ili drugih izvanrednih 

okolnosti. 

Iako je Služba traženja započela kao 

djelatnost u oružanim sukobima, ona se 

nastavlja i u vrijeme mira kada obavlja 

humanitarne usluge obavještavanja o 

sudbinama osoba koje su razdvojene, 

stradale ili nestale zbog prirodnih katastrofa 

ili nekih drugih okolnosti. Tako 

Služba traženja pruža svoje usluge i 

tražiteljima azila, žrtvama trgovanja 

ljudima ili obiteljima nestalih u ekonomskim 

i drugim migracijama. 

Kako bi što brže mogli spojiti razdvojene 

članove obitelji, ponekad je potrebna 

suradnja na međunarodnom planu. 

Stoga je ustrojen i Nacionalni ured 

Službe traženja Hrvatskog Crvenog 

križa koji, surađujući s Međunarodnom 

službom traženja u Arolsenu, provodi 

aktivnosti obnavljanja obiteljskih 

veza za osobe nestale izvan granica 

Hrvatske. 

Izvršitelji aktivnosti Službe traženja 

moraju biti osobe osposobljene za 

poslove Službe traženja - ravnatelji, 

zaposlenici ili volonteri u Crvenom 

križu - koji će znati pravilno primjenjivati 

metodologiju rada, propisane obrasce i 

evidencije podataka te izdavati potvrde 

o utvrđenim činjenicama. 


Usluge koje Služba traženja nudi su 

besplatne te su sve informacije koje 

zaposlenici ili volonteri prime od tražitelja 

povjerljive i nedostupne drugima. 

Ovo je izuzetno bitna činjenica jer se 

u nekim slučajevima traženja radi o 

vrlo osobnim, delikatnim obiteljskim 

okolnostima. Važno je da osobe koje su 

zadužene za djelatnosti Službe traženja 

vode brigu o povjerljivosti podataka i 

kako bi zaštitile tražitelja i/ili traženu 

osobu. 

3. Potvrde o zarobljeništvu 

Crveni križ pomaže u ishođenju potvrde 

o zarobljeništvu onim osobama 

koje je Međunarodni odbor Crvenog 

križa posjećivao za vrijeme njihova 

zatočeništva. 

Tri usluge Službe traženja: 

1. Poruka Crvenog križa 

Kada neka osoba zbog ratnog sukoba, 

nekog izvanrednog događaja ili 

migracija ne može komunicirati s 

članovima obitelji putem uobičajenih 

sredstava komunikacije (telefon, 

internet), ona u bilo koju zemlju svijeta 

može poslati poruku Crvenog križa. 

Na taj način Crveni križ omogućuje 

održavanje obiteljski veza i razmjenu 

informacija s članovima obitelji. 

2. Zahtjev za traženje 

Zahtjev za traženje može pokrenuti član 

uže ili šire obitelji koji je zbog oružanog 

sukoba, prirodnih katastrofa, migracija 

ili nekog drugog izvanrednog događaja 

izgubio kontakt s članom obitelji. Zahtjev 

se podnosi u bilo kojem društvu Crvenog 

križa na unaprijed propisanom obrascu 

koji od tražitelja zahtijeva poznavanje 

određenih osobnih podataka o traženoj 

osobi (ime i prezime, datum i mjesto 

rođenja, posljednje poznata adresa 

življenja, okolnosti nestanka osobe, 

posljednje vijesti o osobi ili datum i 

mjesto posljednjeg kontakta s traženom 

osobom). 


183

IV.VII. 

Spašavanje života 

na vodi

IV.VII. Spašavanje života 

na vodi 

U Hrvatskom Crvenom križu ustrojena 

je i Služba spašavanja na vodi i ekološke 

zaštite priobalja koja se uređuje 

Pravilnikom o Službi spašavanja života 

na vodi i ekološke zaštite priobalja 

HCK-a. Prema navedenom Pravilniku, 

cilj Službe jest da, surađujući s tijelima 

državne i regionalne vlasti, doprinosi 

povećanju sigurnosti na kupalištima 

diljem Hrvatske te da vodi računa o unaprjeđivanju 

ekološke zaštite priobalja i 

okoliša. 

U Međimurskoj županiji Službu spašavanja 

života na vodi potrebno je tek 

razviti, a ona je vezana uz Regionalni 

centar Centralna Hrvatska sa sjedištem 

u Zagrebu. 

Služba spašavanja 

života na vodi 

organizirana je na dvije 

razine: razina Nacionalnog 

društva i razina 

regionalnih centara. 

Osnovano je 5 regionalnih 

centara - Istra, Primorje i 

Lika, Centralna Hrvatska, 

Slavonija 

te Dalmacija. 

Zadaće Službe spašavanja života na 

vodi jesu: 

•• 

•• 

•• 

•• 

djelovanje u izvanrednim 

situacijama 

osposobljavanje spasioca, 

instruktora i voditelja spasilačkih 

postaja te obnova njihovih znanja 

procjenjivanje stupnja rizika na 

kupalištima i provođenje aktivnosti 

prevencije nesreća na vodi 

organizacija spasilačkih natjecanja 

i koordinacija rada spasilačkih 

klubova. 

Posebna se pažnja posvećuje ekološkoj 

zaštiti okoliša i priobalja te se s tim 

ciljem organiziraju volonterske akcije i 

edukativne aktivnosti za sve građane. 


185

Utapanje 

Kod utapanja, prisutna su oštećenja 

funkcija disanja kao posljedica potapanja 

(submerzije) ili utapanja (imerzije) 

u vodu. Neki od uzroka utapanja jesu: 

nedovoljno znanje plivanja, zloupotreba 

alkohola i opojnih droga, panika, 

iscrpljenost, ozljede prilikom ulaska u 

vodu… 

Postoje 3 faze utapanja: 

1. Početna faza – tekućina ulazi kroz 

nos i usta i izaziva grčenje grkljana 

zbog čega dolazi do prestanka 

disanja 

2. Druga faza - prisutno je vlažno 

utapanje (kada osoba udahne 

tekućinu u pluća) ili suho utapanje 

(grč grkljana traje cijelo vrijeme i 

osoba uopće ne diše) 

3. Završna faza – osoba postaje 

mlohava, oduzeta, nastupa smrt. 

Vrlo je važno odmah pozvati hitnu 

medicinsku pomoć na broj 194 i započeti 

sa što bržim izvlačenjem osobe iz 

vode, naravno ukoliko znate postupak. 

Postupak prve pomoći kod utapanja 

jest: 

•• 

•• 

•• 

•• 

•• 

izvucite unesrećenu osobu iz vode, 

pazeći na vlastitu sigurnost! 

unesrećeni uvijek mora biti u 

ležećem položaju 

odstranite nakupine u ustima 

ukoliko su prisutne 

* pratite vitalne funkcije cijelo 

vrijeme do dolaska hitne medicinske 

pomoći 

vrlo je važno pravilno i temeljito 

pristupiti 

spašavanju unesrećenih iz 

vode jer postoji velika opasnost od 

komplikacija koje se pojavljuju čak 

i nekoliko dana poslije spašavanja 

iz vode. 

Spasioci na vodi moraju biti u odličnoj 

fizičkoj kondiciji, odlični plivači, imati 

sposobnost uočavanja, biti vješti 

u komunikaciji i znati pružati prvu 

pomoć. U vodu se ulazi tako da uvijek 

imate pogled na osobu koja se utapa, 

to podrazumijevanje ulazak u vodu 

hodanjem, plitki skok ili skok na noge. 

Iako se može ući u vodu i spasiti osobu, 

preporuke su da se uvijek spašavanje 

pokuša izvršiti s obale sa sredstvima za 

spašavanje. 

Sigurna plovidba 

Provjeravanje opreme vrlo je važna 

dužnost svih spasioca na vodi. Kada 

i ako dođe do potrebe, svima je u cilju 

da je oprema spremna i provjerena da 

se što prije započne sa spašavanjem i 

pomaganjem unesrećenim osobama. 

1. Provjerite pritisak tube (ukoliko 

imate gumeni čamac) ili ukoliko 

imate neki drugi jesu li svi otvori 

zatvoreni. 

2. Provjerite spremnike goriva ukoliko 

imate vanbrodske motore te se 

uvjerite koliko daleko možete doći s 

punim spremnikom. 

3. Koristite uzicu na vanbrodskome 

motoru da spriječite potonuće u 

slučaju da motor isklizne nekome iz 

ruke ili sa svojega položaja. 


4. Stegnite stezaljke motora, često 

se zbog vibracije znaju otpustiti i 

motor može pasti u vodu. 

5. Vesla smatrajte obaveznom 

opremom, nikad ne znate kada će 

trebati. 

6. Prsluke za spašavanje imajte cijelo 

vrijeme boravka na i u vodi. 

7. Uvijek uz sebe imajte bateriju i 

mobitel ili radiostanicu da možete 

komunicirati u slučaju potrebe. 

8. Ne nosite ruksak da vas ne povuče 

na dno. 

9. Nemojte preopterećivati plovila da 

ne dođe do potonuća, vratite se 

nekoliko puta po stvari ili osobe. 

Spašavanje na vodi vrlo je zahtjevna i 

komplicirana aktivnost koju mogu obavljati 

osobe koje su educirane za to. Vrlo 

je važno prvo paziti na vlastitu sigurnost, 

zatim okolinu u kojoj spašavate i 

na unesrećenu osobu jer ako se vama 

nešto dogodi, ako ste sami, neće biti 

nikoga da pomogne vama i unesrećenoj 

osobi. Redovno provjeravajte opremu 

(brod, čamac, vanbrodski motor, imate 

li svu potrebnu prateću opremu koju 

zahtijeva brod). Imajte samopouzdanja, 

vježbajte i educirajte se čim više jer 

jednoga dana možda nekome spasite 

život svojim znanjem i vještinam 


187

BILJEŠKE 



189

POPIS 

KORIŠTENE 

LITERATURE 

I IZVORA

POPIS KORIŠTENE LITERATURE I IZVORA 

1) Ajduković, D., Bakić, H., Ajduković, 

M. (2016) Psihosocijalna podrška u kriznim 

situacijama velikih razmjera, Zagreb: 

Hrvatskih Crveni križ 

2) Autonomni centar- ACT (2013) 

Volontiranje je..., http://volonterski-um.eu/ 

wp-content/uploads/2017/09/Volontiranje_ 

je.pdf, pristupljeno 29.10.2018. 

3) Begović, H. (2006) O volontiranju 

i volonterima/kama, Zagreb: Volonterski 

centar Zagreb 

4) Ćulum, B., Kovačić, M., (2015) Rad 

s mladima. Teorija i praksa rada s mladima: 

Prilog razumijevanju rada s mladima u 

hrvatskom kontekstu, Zagreb: Mreža mladih 

Hrvatske 

5) Etički kodeks volontera, Narodne 

novine broj 55/2008 

6) Forčić, G., (2007) Volonterstvo i 

razvoj zajednice- sudjelovanje građana u 

inicijativama u zajednici, Rijeka: Udruga za 

razvoj civilnog društva SMART 

7) Forčić, G. (2007) Kako unaprijediti 

volontiranje? : Preporuke temeljene na 

istraživanju uključenosti građana u civilne 

inicijative u zajednici kroz volonterski rad, 

Rijeka : Udruga za razvoj civilnog društva 

SMART 

8) Forčić, G., Ćulum, B., Šehić 

Relić, L., (2016) Kako ih pronaći? Kako 

ih zadržati?- Menadžment volonterskih 

programa u neprofitnim organizacijama, 2. 

revidirano izdanje, Zagreb: Hrvatska mreža 

volonterskih centara i Udruga za razvoj 

civilnog društva SMART 

9) Francis D. I., Young D. (1979) 

Improving Work in Groups, A Practical 

Manual for Teambuilding, London: 

University Associates 

10) Hrvatski Crveni križ (2010) Prva 

pomoć – priručnik, prijevod 9. izdanja 

Britanskog Crvenog križa, Zagreb: Hrvatski 

crveni Križ 

11) Hrvatski Crveni križ (2015) 

Humane vrednote – Odgoj za 

humanost. Brošura za natjecanje mladih 

Hrvatskog Crvenog križa, https://www. 

crvenikrizzupanja.hr/sites/default/ 

files/Brosura%20za%20natjecanje.pdf, 

pristupljeno 28.06.2018. 

12) Hrvatski Crveni križ (2016) 

Psihosocijalna podrška u kriznim 

situacijama velikih razmjera, https://www. 

hck.hr/UserDocsImages/publikacije/ 

Priru%C4%8Dnici/Prirucnik%20-%20 

Psihosocijalna%20podrska%20u%20 

kriznim%20situacijama.pdf, pristupljeno 

25.07.2018. 

13) Hrvatski Crveni križ (2017) Prva 

pomoć – priručnik za kandidate za vozače i 

sve sudionike u prometu, http://askorcula. 

hr/files/05.pdf, pristupljeno 29.10.2018. 

14) Inter-Agency Standing Committee, 

(2007) IASC Guidelines on Mental Health 

and Psychosocial Support in Emergency 

Settings, http://www.who.int/mental_ 

health/emergencies/guidelines_iasc_ 

mental_health_psychosocial_june_2007. 

pdf, pristupljeno 20.09.2018. 

15) Janković, J., (2004) Savjetovanje u 

psihosocijalnom radu, Zagreb: Etcetera 

16) Kobolt, A., Žižek, A. (2007) Timski 

rad i supervizija timova, Ljetopis socijalnog 

rada, 14 (2), 367-386 

17) Ledić, J. (2007), Zašto (ne) 

volontiramo?- Stavovi javnosti o 

volonterstvu, Zagreb: Academy for 

Educational Development 

191

18) Međunarodna federacija 


(IFRC), (2011) Caring For Volunteers- A 

Psychosocial Support Toolkit, Radni list 

A: Recruitment and Selection, http://psp. 

drk.dk/graphics/2003referencecenter/ 

announcements/news/volunteer%20 

project_eng_final.pdf, pristupljeno 

20.09.2018. 

19) Ministarstvo socijalne politike 

i mladih (2013) Kako do potvrde o 

kompetencijama stečenima kroz 

volontiranje - Vodič za organizatore 

volontiranja i volontere; http://volonterskium.eu/wp-content/uploads/2016/10/ 

vodic_za_org_volontranja_volontere.pdf, 


20) Novak, B. (2001) Krizno 

komuniciranje i upravljanje opasnostima 

- priručnik za krizne odnose s javnošću, 

Zagreb : Binoza press 

21) Novak, Đ. (1991) Hrvatski Crveni 

križ u Međimurju 1945.-1991., Zagreb: 

Antun Bister 

22) Pravilnik o Službi spašavanja 

života na vodi i ekološke zaštite priobalja 

23) Pravilnik o službi traženja 

Hrvatskog Crvenog križa (NN 52/07) 

24) Pravilnik o volontiranju u Hrvatsko 

Crvenom križu, https://www.hck.hr/ 

UserDocsImages/dokumenti/Volonteri/ 

pravilnik-o-volontiranju-u-hrvatskomcrvenom-krizu.pdf, 


25) Prgić Zinka, J. i sur., (2015) 

Menadžment volontera- Priručnik za 

vođenje volontera i volonterskih programa, 

Zagreb: Volonterski centar Zagreb 

26) Quarantelli, E. L. (2006). 

Catastrophes are different from disasters: 

Some implications for crisis planning and 

managing drawn from Katrina. Preuzeto 

s: http://understandingkatrina.ssrc.org/ 

Quarantelli/, pristupljeno 29.10.2018. 

27) Rosenberg, M. (2006) Nenasilna 

komunikacija – jezik života. Osijek: Centar 

za mir, nenasilje i ljudska prava 

28) Šehić Relić, L. i sur. (2014) 

Generacija za V- Priručnik o volontiranju za 

srednjoškolce, Zagreb: Volonterski centar 

Zagreb 

29) Šimunković, G., Forčić, G., 

Milinković, D., Kamenko, J., Šehić Relić, L., 

Generacija za V - Zašto i kako organizirati 

volonterski program u školi?, Osijek: 

Volonterski centar Osijek 

30) Službena stranica Hrvatskog 

Crvenog križa, www.hck.hr 

31) TENTS (2009) The TENTS 

guidelines for psychosocial care following 

disasters and major incidents, https://www. 

estss.org/uploads/2011/04/TENTS-Fullguidelines.pdf, 


32) United Nations High 

Commissioner for Refugees (2013) 

Operational Guidance Mental Health 

& Psychosocial Support Programming 

for Refugee Operations, Geneva, 

http://www.unhcr.org/cgibin/texis/ 

vtx/home/opendocPDFViewer. 

html?docid=525f94479&query= 

operational%20guidance, pristupljeno 

20.09.2018. 

33) United Nations Volunteers (2009) 

Laws ans Policies Affecting Volunteerism 

Since 2001, http://www.icnl.org/research/ 

library/files/Transnational/UNV2001.pdf, 


34) Zakon o Hrvatskom Crvenom križu, 

Narodne novine, broj 71/10 

35) Zakon o sustavu civilne zaštite, 

Narodne novine, broj 82/15 

36) Zakon o volonterstvu, Narodne 

novine broj 58/07, 22/13 

192

ZAHVALE

Zahvale 

Priručnik za koordinatore volontera 

interventnih timova rezultat je projekta 

Za zajednicu u koji je bilo uključen 

značajan broj ljudi: članova tima, 

partnerskih i suradničkih organizacija, 

volontera i stručnjaka: svi su dali svoj 

doprinos iz kojeg se učilo i iz koji su se 

prikupljale dobre prakse koje čine ovaj 

priručnik. 

Autorski tim zahvaljuje se organizacijama 

koje su činile projekt, ravnateljima, 

direktorima i kolegama koje su ih podržavali 

u napetim situacijama kada su 

pritiskali rokovi i kada je za pronalazak 

rješenja za problematične situacije 

trebalo više glava: ACT Grupi, Gradskom 

društvu Crvenog križa Čakovec i 

Srednjoj školi Čakovec; profesorima i 

razrednicima Srednje škole Čakovec 

koji su razumjeli važnost volontiranja 

i njegovu dobrobit za mlade s kojima 

i sami rade, učenicima Srednje škole 

Čakovec koji su se priključili interventnom 

timu i odabrali volontirati za 

zajednicu u kriznim, teškom i ponekad 

opasnim situacijama; starijim volonterima 

Crvenog križa koji su svojim 

znanjem pomagali u obuci i volonterskim 

aktivnostima; stručnjacima 

koji su svoje znanje prenijeli mlađim 

naraštajima i nama pomogli prikupiti 

relevantne informacije za ovaj priručnik. 

Zahvaljujemo koordinatoricama koje su 

naporno radile s volonterima i hrabro 

se borile s administracijom projekta 

Europske unije: Eni Debelec, Mateji Kirić 

i Sunčici Novak. 

Zahvaljujemo Ivanu Šardiju, Luki 

Habušu i Zavodu za javno zdravstvo 

Međimurske županije na fotografijama 

koje čine ovaj priručnik. 

194

195

BILJEŠKE 

196

197

BILJEŠKE 

198

199

BILJEŠKE 

200

Za zajednicu v3

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?