Natasha Campbell-McBride, GAPS – Crijevno-psihološki sindrom

GAPS 

Crijevno-psihološki sindrom 

Prirodno liječenje 

Natasha Campbell-McBride, dr. med. 

univ. mag. (neurologija), univ. mag. (nutricionizam)

Naslov izvornika: GAPS Gut and Psychology Syndrome 

Natasha Campbell-McBride, dr. med. 

Prvi put objavio Medinform Publishing, Cambridge, Velika Britanija, u rujnu 2004. 

Izmijenjeno i dopunjeno izdanje objavljeno u studenom 2010. 

Copyright © Natasha Campbell-McBride, 2010. 

All rights reserved. 

Copyright © za hrvatsko izdanje: Tragom d.o.o. Šibenik 2018. 

Nakladnik: Tragom d.o.o. Šibenik, 2018. 

Za nakladnika: Anita Šupe 

S engleskog prevela i uredila: Marta Ferković 

Lektura i korektura: Anita Šupe 

Grafička priprema: Momir Oljača 

Tisak: Denona d.o.o. 

Sva prava pridržana. Niti jedan dio ovog djela ne može biti reproduciran, snimljen u 

sustavu za pohranu ili emitiran u bilo kojem obliku ili na bilo koji način bez prethodnog 

pisanog dopuštenja autorice i izdavača. 

“Gut and Psychology Syndrome” (hrv. Crijevno-psihološki sindrom) i “GAPS” međunarodno 

su zaštićeni žigovi dr. Natashe Campbell-McBride i njihova upotreba nije 

dozvoljena bez prethodnog pisanog dopuštenja dr. Natashe Campbell-McBride. 

ISBN 978-953-57637-5-8 

CIP zapis dostupan je u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u 

Zagrebu pod brojem 000988568.

Mojim sinovima, Nicholasu i Matthewu, te mom suprugu, Peteru, 

bez čije podrške i ohrabrivanja ova knjiga nikada ne bi bila napisana.

Recenzije 

Doktorici Natashi Campbell-McBride treba čestitati na pisanju provokativne 

knjige o temi koju je toliko temeljito istražila. Od prekomjerne 

upotrebe antibiotika, do promocije dojenja i zdravije prehrane, dr. 

Campbell-McBride piše s autoritetom kliničarke i toplim osjećajima 

majke autističnog djeteta. Svaki roditelj koji ima dijete s autizmom, poremećajem 

pažnje s hiperaktivnošću, disleksijom ili dispraksijom u ovoj 

će knjizi pronaći puno vrijednih informacija koje će ga istovremeno 

oduševiti i šokirati. Najtoplije preporučujem! 

Dr. sc. Basant K. Puri, dr. med., voditelj neuroznanstvene 

skupine za proučavanje lipida unutar jedinice za MRI, bolnica 

Hammersmith, Imperial College, London, Velika Britanija; autor 

knjiga “The Natural Way to Beat Depression” (Prirodni način za 

borbu protiv depresije), “Chronic Fatigue Syndrome” (Sindrom 

kroničnog umora) i “Natural Energy” (Prirodna energija). 

Dr. Campbell-McBride izvrsno je sažela nutricionističku i biokemijsku 

povezanost psihijatrijskih i neuroloških poremećaja s funkcioniranjem 

probavnog sustava. Zadivljujuće je njezino povezivanje specifičnih poremećaja 

probavnog sustava sa shizofrenijom, autizmom, poremećajem 

pažnje s hiperaktivnošću i drugim razvojnim poteškoćama. Knjiga je 

prepuna vrijednih i zanimljivih činjenica koje čitatelji mogu iskoristiti 

za poboljšanje vlastitoga zdravlja i zdravlja svoje djece. 

Dr. sc. William Shaw, Great Plains Laboratories, Kansas, 

Sjedinjene Američke Države 

Knjiga doktorice Campbell-McBride pruža važne informacije i dobar 

uvid u razumijevanje i liječenje poremećaja probavnog sustava koji se 

javljaju u osoba sa razvojnim poteškoćama kao i drugim poremećajima. 

Ova knjiga sadrži osnovne informacije za početnike, ali i detaljne informacije 

za dobre poznavatelje. Hvala doktorici Campbell-McBride što je 

napisala ovu knjigu. 

Dr. sc. Stephen M. Edelson, Centar za istraživanje autizma, 

Oregon, Sjedinjene Američke Države

Ovo je fenomenalna knjiga i postat će klasik. Svaki liječnik bi trebao 

imati primjerak… Ne, zapravo, u svakom kućanstvu bi trebao biti jedan 

primjerak! 

Neprocjenjiv je izvor za bolesnike sa “sindromskim bolestima” i takozvanim 

“problemima mentalnog zdravlja”. Medicina budućnosti već 

primijenjena u praksi. 

Martina Watts, nutricionistica i novinarka 

Ova knjiga zagovara istraživanje nutritivnih aspekata, načina na koji 

funkcionira probava i toga kako loše funkcioniranje probave ima ozbiljan 

utjecaj ne samo na fizičko zdravlje, već i na funkcioniranje mozga, 

kod sve djece sa poteškoćama u učenju i ponašanju. 

Brojni roditelji koji traže pomoć od naše Skupine za podršku hiperaktivnoj 

djeci uočili su da njihova djeca imaju veliku korist od prehrambenih 

i nutricionističkih intervencija. Prečesto se otkrije manjak 

vitamina, minerala i esencijalnih masnih kiselina. 

Ova knjiga nudi uvid u to na koji način probavni sustav utječe na 

mozak. 

Sally Bunday, osnivačica Skupine za podršku 

hiperaktivnoj djeci, Velika Britanija

WICKEN FEN 

The old wooden gates swing wide open 

leaving room for a path of wood stretching out in front of you. 

The heavenly scent of the clean fresh air. 

The whistling sound of the grass and the trees 

swaying left and right in the breeze. 

At night you stare at wonderful sight. 

The path leading over the moist soft grass. 

You walk on the bridge over a gently flowing river. 

The hill reaching so high, almost touching the sky. 

The windmill still stands as you walk the stairs 

which have been there for years. 

The buzzing of the bees busy in their hive. 

All the sounds surround you. 

The warm feeling of welcome is quick to arrive. 

The sun shining bright on the grass 

as green as the leaves in summer. 

The way forward getting thinner leaving the feeling that lasts. 

The adventure is over. 

Feeling warm inside. 

Farewell until next time. 

Nicholas Campbell-McBride, 

kada je imao 11 godina, 

Cambridge, Velika Britanija

Sadržaj 

Otvoreno pismo roditeljima autistične djece9 

Uvod13 

Prvi dio: Što se događa? 

1. Sve bolesti počinju u crijevima 17 

2. Korijenje stabla23 

3. Imunološki sustav 35 

4. Što može oštetiti crijevnu floru?41 

5. Oportunistička flora49 

6. Povezanost crijeva i mozga 57 

7. Obitelji67 

8. Cijepljenje. Uzrokuje li Mo-Pa-Ru autizam? 75 

9. Shizofrenija 79 

10. Epilepsija85 

Drugi dio: Liječenje97 

Prehrana 

1. Prehrana - rasprava99 

2. Odgovarajuća prehrana za GAP sindrom125 

2.1 Uvodna GAPS dijeta150 

2.2 Potpuna GAPS dijeta160 

2.3 Skidanje s GAPS dijete163 

3. Recepti177 

4. Vrijeme je za jelo! O, ne!229 

5. Nenapredovanje 237 

6. Poremećaji hranjenja239

Dodaci prehrani za djecu i odrasle osobe s GAP sindromom251 

1. Probiotici 253 

2. Masnoće: dobre i loše263 

3. Ulje jetre bakalara285 

4. Probavni enzimi295 

5. Vitaminski i mineralni dodaci prehrani303 

Detoksikacija za osobe s GAPS-om 307 

Treći dio: Različite teme 

1. Upale uha i sekretorna upala srednjeg uha319 

2. Deset stvari koje utječu na jačanje imuniteta327 

3. Deset stvari koje utječu na oštećenje imuniteta329 

4. Opstipacija331 

5. Genetika337 

6. Nekoliko riječi o obrazovanju343 

Četvrti dio: Prinova u obitelji s GAPS-om 

1. Razdoblje prije začeća i trudnoća351 

2. Prinova356 

Bibliografija367 

Kazalo391

Otvoreno pismo roditeljima autistične djece 

Nema puno ljudi koji bi odabrali biti roditelji autističnog djeteta. No 

ipak se u suvremenom svijetu to događa sve češće i češće. Širom planete 

događa se nedvojbena epidemija autizma. Kada bi to bila ikakva utjeha 

roditeljima, rekla bih vam da zasigurno niste sami! 

Autizam je prije bio rijedak poremećaj, toliko rijedak da većina liječnika 

u svojoj praksi nikada nije vidjela slučaj autizma, a većina ljudi 

za njega nikada ne bi niti čula. Prije dvadesetak godina u zapadnim je 

zemljama incidencija autizma bila u prosjeku jedno na 10 000 djece. 

Prema podacima britanskog Ministarstva zdravlja, danas u Velikoj Britaniji 

jedno na 150-ero djece ima dijagnozu autizma. Prema Američkim 

centrima za kontrolu bolesti oko jednom od 150-ero djece u SAD-u dijagnosticiran 

je poremećaj iz autističnog spektra, a ta se brojka povećava 

iz dana u dan. Slične brojke navodi i Kanadska zaklada za autizam. 

Finsko istraživanje objavljeno u časopisu European Journal of Child and 

Adolescent Psychiatry (svezak 9 iz 2001.) otkrilo je stopu incidencije autizma 

u Finskoj od jednog djeteta na 483 djece. U Švedskoj je objavljena 

stopa od jednog djeteta na njih 141. 

Što se to događa? Zašto imamo tako dramatično povećanje broja djece 

koja postaju žrtvama tog strašnog poremećaja, koji konvencionalna 

medicina smatra neizlječivim? 

Postoji li genetski razlog za takvu epidemiju? Istina je to da ne znamo! 

Ali ono što znamo jest da se kod genetskih poremećaja ne može 

pojaviti takvo iznenadno povećanje incidencije. Genetika jednostavno 

ne funkcionira na takav način. Ovakvo povećanje broja novih dijagnoza 

autizma ne može se objasniti genetikom. Upravo suprotno, to je vrlo 

jaki argument za tvrdnju da genetika možda ipak ne igra tako važnu 

ulogu u nastanku autizma. 

Je li ova epidemija posljedica bolje dijagnostike? To je ono u što nas 

pojedini vrlo cijenjeni britanski zdravstveni stručnjaci nastoje uvjeriti. 

Ono što oni zapravo tvrde je da su prije 15 godina liječnici u Velikoj 

Britaniji bilo toliko loši u prepoznavanju i dijagnosticiranju autizma da 

im je promaklo jedno na 150-ero djece? Ako je tome tako, gdje su sva 

ta djeca danas? Ona bi sada bili tinejdžeri s autizmom, jer znamo da taj 

poremećaj ne nestaje s odrastanjem. Očito je da u Velikoj Britaniji svaki

10 


sto pedeseti tinejdžer nema autizam. Stoga ovaj argument uopće nije 

uvjerljiv. Događa se nešto drugo. Nešto što nije jednostavno objasniti i 

nešto što se ne može izliječiti lijekovima. 

Većina roditelja autistične djece živo se sjeća traumatičnog trenutka 

kada im je liječnik priopćio dijagnozu “autizam”, nakon čega je uslijedilo 

“Ništa se ne može učiniti.” Obzirom da sam i sama liječnica, moram 

vam reći da taj liječnik nije u pravu - jako puno se može učiniti! Čak 

bih išla toliko daleko i rekla da, ovisno o vašoj predanosti i određenim 

okolnostima, imate velike šanse svoje dijete dovesti vrlo blizu normale! 

Stotine autistične djece širom svijeta, uz odgovarajući tretman i obrazovanje, 

razvija se u osobe koje je gotovo nemoguće razlikovati od njihovih 

vršnjaka koji su se razvijali na uobičajen (normalan) način. Što prije 

tretman započne, to će rezultati biti bolji, jer što je dijete mlađe manje 

je štete koju treba popraviti i manje je toga za nadoknaditi u razvoju. Na 

sreću, danas su liječnici mnogo bolji u dijagnosticiranju autizma, iako 

često nisu od pomoći što se tiče liječenja. Većina slučajeva dijagnosticira 

se do dobi od tri godine života, što nije bio slučaj prije 15-20 godina. 

Rana dijagnoza roditeljima daje priliku da ranije počnu djelovati, a djetetu 

bolje šanse za oporavak. 

Na Zapadu postoji opća tendencija da se odgovornost za vlastito 

zdravlje prenosi na liječnike. Ako se razbolimo, odlazimo liječniku. Što 

se autizma tiče, nakon postavljanja dijagnoze konvencionalna medicina 

djetetu zapravo nema što ponuditi. Za roditelje je veliki šok kada se sasvim 

sami iznenada nađu licem u lice s čudovištem zvanim “autizam.” 

Većina roditelja koje sam upoznala inteligentne su i često vrlo obrazovane 

osobe. Prvo što čine je da nastoje naučiti što je više moguće. Danas 

je na temu autizma dostupno obilje informacija, što uključuje i utemeljena 

znanstvena istraživanja. Kada usporedimo istraživanja u drugim 

područjima medicine u posljednjih 15 godina s istraživanjima autizma, 

često je u drugim područjima manje toga postignuto. Ja vjerujem da je 

to zato što istraživanja autizma pokreću najmotiviranije osobe na svijetu 

- roditelji autistične djece. Među njima ima liječnika, biokemičara, 

biologa i jednostavno inteligentnih osoba koje traže rješenja za problem 

svojeg djeteta. Postoji svjetska mreža organizacija roditelja koji rado dijele 

informacije i pomažu jedni drugima. Znam puno roditelja koji sate 

provode uz telefon tješeći i pomažući drugim roditeljima u istoj situaciji. 

Liječenje autizma nije lagan zadatak. Potrebne su godine neprekidnog

Otvoreno pismo roditeljima autistične djece 11 

napora i predanosti. Ali, obzirom da sam i sama roditelj djeteta koje se 

oporavilo, mogu vam reći da je to iskustvo koje daje najveće moguće 

zadovoljstvo! U ovoj knjizi s vama želim podijeliti ono što smatram prikladnom 

terapijom za autistično dijete. 

Informacije o prehrani nisu uključene u nastavne planove i programe 

medicinskih fakulteta u zemljama zapadnog svijeta. Posljedica toga 

je da liječnici vrlo malo znaju o ulozi prehrane u liječenju bolesti. S druge 

strane, primjerena prehrana je temelj svakog uspješnog liječenja bilo 

koje kronične bolesti. Autizam i druge poteškoće u učenju nisu iznimka. 

Mnogo je zabluda u tom području koje je potrebno razjasniti. 

Autizam se ranije smatrao beznadnom dijagnozom. Uza svo znanje 

koje danas imamo, to više nije slučaj. I dalje učimo svakoga dana. Djeca 

koja danas dobiju dijagnozu imaju puno više sreće od djece kojima je 

dijagnoza postavljena prije 15 godina (ako se riječ sreća uopće može 

koristiti u ovom kontekstu), zbog toga što njihovi roditelji imaju puno 

više informacija s kojima mogu odmah početi pomagati svojem djetetu. 

Prije 15 godine nismo znali ni upola onoga što znamo danas. Danas 

roditelji djeteta kojemu je postavljena dijagnoza nemaju vremena za 

očajavanje - toliko je toga što treba naučiti! Smatram to vrlo pozitivnim. 

Uzbudljiv proces učenja, kroz koji ćete prolaziti s vašim djetetom, zauvijek 

će vam promijeniti život. Tko zna, možda i vama otvori nove obzore 

i prilike, baš kao i mnogima prije vas. 

Stoga, nastavimo učiti!

Uvod 

Ova je knjiga nastala tijekom trogodišnjeg razdoblja u kojem sam u svojoj 

klinici radila sa stotinama djece. U početku je to trebala biti knjiga 

o autizmu, jer je stvarno većina djece koja su mi dolazila bila autistična. 

No što ih je bilo više, to mi je postajalo jasnije da su i neke druge 

epidemije na pomolu. Poremećaj pažnje, s hiperaktivnošću ili bez nje 

(ADHD/ADD), dispraksija, disleksija, različiti problemi u ponašanju i 

učenju, alergije, astma, atopijski dermatitis, sve su to stanja koja su poprimila 

epidemijske razmjere. Štoviše, ta su se naizgled nepovezana stanja 

međusobno preklapala. Nakon godina rada s djecom u svojoj klinici, 

uvidjela sam da gotovo i nema djeteta kod kojeg bi se javio samo jedan 

od tih poremećaja. Svako je dijete istovremeno imalo dva, tri ili više od 

navedenih zdravstvenih problema. Primjerice, dijete bi se prezentiralo 

alergijom, roditelji bi uz to opisali nekoliko astmatičnih epizoda i atopijski 

dermatitis, a potom bi spomenuli i djetetovu izrazitu nespretnost 

(dispraksiju) i probleme u učenju. Veliki postotak alergične i astmatične 

djece je u nekoj mjeri dispraksično i hiperaktivno. Mnoga imaju problema 

s koncentracijom i održavanjem pažnje, što utječe na njihovu sposobnost 

učenja. Preklapanje između disleksije i dispraksije je otprilike 

50%, a između ADHD-a i disleksije 30-50%. Djeca koja su u dojenačkoj 

dobi imala teški oblik atopijskog dermatitisa kasnije često razviju 

autistične osobine. Autizam i ADHD se preklapaju sa svakim od gore 

spomenutih stanja. Osim što su hiperaktivna, mnoga autistična djeca 

imaju teške alergije, astmu, atopijski dermatitis, dispraksiju i disleksiju. 

Kao što možemo vidjeti, suvremena medicina stvorila je sve te odvojene 

dijagnostičke kalupe u koje bismo trebali uklopiti svoju djecu. No, 

suvremeno dijete ne može se uklopiti niti u jedan od njih - suvremeno 

dijete uklapa se u ovu prilično neurednu sliku. 

Zašto su svi ti poremećaji povezani? Koji temeljni problem ne zamjećujemo 

kod svoje djece, a dovodi do astme, atopijskog dermatitisa, alergija, 

dispraksije, disleksije, poremećaja u ponašanju, ADHD-a i autizma 

u različitim kombinacijama? Zašto u adolescenciji mnoga od te djece 

postaju ovisnicima? Zašto mnoga od te djece u odrasloj dobi dobivaju 

dijagnoze shizofrenije, depresije, bipolarnog poremećaja i drugih psiholoških 

i psihijatrijskih problema?

26 


moraju biti uvijek mlade i u dobroj formi kako bi učinkovito obavljale 

svoj posao. Kao i uvijek, Majka Priroda je to organizirala veličanstveno. 

Enterociti se neprestano stvaraju u dubini kripti, a zatim polagano putuju 

prema vrhu resice. Na tom putu obavljaju svoj posao probavljanja i 

apsorpcije i sve više i više sazrijevaju. Kada stignu na vrh resica, bivaju 

odbačeni. Na taj se način epitel crijeva stalno obnavlja kako bi se osiguralo 

da dobro obavlja svoj posao (Slika 1). 

Životinjski pokusi sa sterilizacijom crijeva pokazali su da kada se korisne 

bakterije koje žive na epitelu crijeva uklone, proces obnavljanja 

stanica potpuno se poremeti. Vrijeme koje je stanici potrebno za putovanje 

od kripte do vrha resice postaje nekoliko puta duže, a to remeti 

proces sazrijevanja enterocita i često ih pretvara u kancerogene stanice. 

Mitotska aktivnost u kriptama se jako usporava, što znači da se stvara 

puno manji broj novih stanica, odnosno da će biti manje stanica koje 

su zdrave i sposobne dobro obavljati svoj posao. Također i stanje samih 

stanica postaje poremećeno. Sve se to dešava zato što nema njihovih 

čuvara, zdravih crijevnih bakterija, koji bi se brinuli o njima (Slika 2). 

To što je opisano događa se u laboratorijskih životinja kojima je crijevo 

sterilizirano. U ljudskom tijelu odsutnost dobrih bakterija uvijek 

se događa istovremeno s gubitkom kontrole nad lošim bakterijama, što 

cijelu situaciju čini još težom. Bez pozitivnog djelovanja korisnih bakterija, 

a tijekom napada patogene flore, čitava struktura epitela crijeva se 

mijenja i dolazi do razvoja patološkog procesa ili bolesti. Resice degeneriraju 

i postaju nesposobne pravilno probavljati i apsorbirati hranu, 

što dovodi do nedostatne apsorpcije (malapsorpcije), manjka hranjivih 

tvari u organizmu i intolerancija na hranu. 

Crijevna flora je čuvar probavnog sustava. Stanje sustava i njegova 

sposobnost da ispunjava svoju svrhu izravno ovise o tome koliko je sam 

čuvar dobar. Anatomska cjelovitost našeg probavnog sustava, njegova 

funkcionalnost, sposobnost za prilagodbu i obnavljanje, sposobnost 

obrane i mnoge druge funkcije izravno ovise o stanju njegovih mikroskopskih 

čuvara - naše crijevne flore. Kao što ćemo kasnije vidjeti, djeca 

i odrasli s GAPS-om imaju izrazito poremećenu crijevnu floru, što dovodi 

do poremećaja probave.

Korijenje stabla 27 

I L 

I ŠTE 

R OD 

Resice 

Slika 1. Životni ciklus enterocita

28 


probavni enzimi 

zdravi enterocit 

bolesni enterocit kod 

disbioze crijeva 

Slika 2. Kosa na enterocitu predstavlja mikroresice. Kako enterociti pokrivaju 

površinu resice, njihova kosa (mikroresice) čini takozvanu “četkastu prevlaku”, 

površinu na kojoj se događaju posljednji koraci u probavljanju hrane.


Hranjenje organizma 

Svatko zna da je glavna svrha probavnog sustava mogućnost probavljanja 

i apsorpcija hrane. Znanstveno i kliničko iskustvo pokazuje da 

bez zdrave crijevne flore probavni sustav ne može učinkovito ispunjavati 

svoje funkcije. Dobar primjer je probavljanje bjelančevina iz mlijeka 

i pšenice, što se odvija u dva koraka. Prvi korak se odvija u želucu, 

gdje se pod utjecajem probavnih sokova koje izlučuje želučana stijenka, 

bjelančevine iz mlijeka i pšenice razgrađuju na peptide, od kojih neki 

imaju strukturu nalik na morfij, a zovu se kazomorfini i gluteomorfini 

(ili glijadomorfini). To je normalan proces i odvija se u svakome od nas. 

Zatim ti peptidi odlaze u tanko crijevo gdje se odvija idući korak njihovog 

probavljanja. Tu najprije budu izloženi probavnim sokovima koje 

izlučuje gušterača, a zatim dopiru do stijenke crijeva gdje ih dalje razgrađuju 

enzimi koje zovemo peptidaze, i to se događa na mikroresicama 

enterocita. To je korak koji izostaje kod osoba s narušenom crijevnom 

florom zbog lošeg stanja njihovih enterocita. Posljedica toga je ta da se 

kazomorfini i gluteomorfini apsorbiraju u krvotok nerazgrađeni, i kao 

takvi u organizmu stvaraju probleme, posebno interferirajući s funkcioniranjem 

mozga i imunološkog sustava. Postoji veliki broj istraživanja 

u ovom području kod osoba s autizmom, shizofrenijom, ADHD-om, 

psihozama, depresijom i autoimunim bolestima koja su pokazala visoke 

razine kazomorfina i gluteomorfina u njihovim organizmima, što znači 

da ih stijenka njihovih crijeva nije bila u stanju pravilno razgraditi. Kliničko 

iskustvo pokazuje da kada se crijevna flora obnovi, mnogi bolesnici 

s GAPS-om mogu probavljati umjerene količine kazeina i glutena 

bez povratka simptoma. 

Osim održavanja stijenke crijeva u dobrom stanju, zdrava crijevna 

flora koja živi na njoj ima aktivnu ulogu u samom procesu probave i 

apsorpcije. I to u tolikoj mjeri da je normalna probava i apsorpcija hrane 

vjerojatno nemoguća bez dobro uravnotežene crijevne flore. Ona ima 

sposobnost probavljanja bjelančevina, fermentiranja ugljikohidrata te 

razgradnje lipida i vlakana. Nusprodukti bakterijske aktivnosti u crijevima 

vrlo su važni u transportu minerala, vitamina, vode, plinova i 

mnoštva drugih hranjivih tvari kroz stijenku crijeva u krvotok. Ako je 

crijevna flora narušena, ni najbolje namirnice, kao niti dodaci prehrani 

nemaju puno šanse biti probavljeni ni apsorbirani.

30 


Pojedini sastojci u našim namirnicama uopće se ne mogu probaviti 

u ljudskom crijevu bez pomoći korisnih bakterija. Dobar primjer su 

prehrambena vlakna. U crijevima sa zdravom crijevnom florom vlakna 

se djelomično razgrađuju na oligosaharide, aminokiseline, minerale, organske 

kiseline i druge korisne hranjive tvari kojima se hrani stijenka 

crijeva i ostatak organizma. Većina nas je svjesna da su prehrambena 

vlakna zdrava. Svježe voće i povrće, cjelovite žitarice, orašasti plodovi i 

sjemenke te grahorice i mahunarke, sve su to dobri izvori vlakana. Liječnici 

često preporučuju dodatke prehrani s prehrambenim vlaknima za 

sniženje razine kolesterola u krvi, liječenje zatvora i drugih probavnih 

smetnji, poboljšanje metabolizma žuči, prevenciju karcinoma debelog 

crijeva, poboljšavanje tolerancije glukoze kod dijabetičara, itd.. Dugačak 

je popis koristi od redovitog konzumiranja prehrambenih vlakana. 

Štoviše, vlakna su jedno od prirodnih staništa korisnih bakterija u crijevima. 

One se njima hrane, stvarajući gomilu korisnih hranjivih tvari za 

stijenku crijeva i čitav organizam, iskorištavaju ih za apsorpciju toksina, 

aktiviraju ih za sudjelovanje u metabolizmu vode i elektrolita, za recikliranje 

žučnih kiselina i kolesterola, itd.. Upravo djelovanje bakterija 

na prehrambena vlakna omogućava im da ispunjavaju sve te korisne 

funkcije u organizmu. Kada je populacija dobrih bakterija narušena i 

kada one nisu u stanju “obrađivati” vlakna, sama vlakna postaju opasna 

za probavni sustav jer su pogodno stanište za loše, patogene bakterije i 

na taj način povećavaju upalu u stijenci crijeva. U tom slučaju gastroenterolozi 

svojim pacijentima trebaju preporučiti prehranu s niskim 

udjelom vlakana. To znači da sama prehrambena vlakna bez prisutnosti 

korisnih bakterija u crijevima uopće nisu zdrava za nas. I doista, djeca 

i odrasli s GAPS-om koji su skloni proljevima ili stolicama mekše konzistencije 

u prehrani trebaju imati niži udio vlakana, dok im se stolica 

ne normalizira. 

Uz vlakna, postoji još jedna tvar koju većina nas ne bi bila u stanju 

probaviti bez naših dobrih bakterija u crijevima. Ta tvar je mliječni šećer, 

kojeg nazivamo laktoza. Dobro je poznata činjenica da su mnogi ljudi 

intolerantni na laktozu, što znači da ne mogu probaviti mlijeko. Većina 

djece i odraslih s GAPS-om je u toj skupni. Objašnjenje koje nam nudi 

znanost je to da mnogima nedostaje enzim kojeg nazivamo laktaza, a 

koji omogućuje probavljanje laktoze. No, ako mi ne bismo uopće trebali 

probavljati laktozu, zašto je onda neki ljudi probavljaju savršeno dobro?


Odgovor je da oni u svojim crijevima imaju za to potrebne bakterije. 

Jedna od glavnih bakterija za probavu laktoze kod ljudi je E. coli. Mnogima 

je veliko iznenađenje činjenica da su fiziološki sojevi bakterije E. 

coli esencijalni stanovnici zdravog probavnog sustava. Oni se pojavljuju 

u crijevu zdravog djeteta u prvim danima nakon rođenja u velikim količinama: 

od 10 7 do 10 9 CFU/g i ostaju tako brojni tijekom čitavog života, 

pod uvjetom da ne budu uništeni antibioticima i ostalim utjecajima iz 

okoliša. Osim što probavljaju laktozu, fiziološki sojevi E. coli stvaraju 

vitamin K2, vitamine B1, B2, B6 i B12, stvaraju tvari nalik na antibiotike 

koje zovemo kolicini, te nadziru ostale članove vlastite porodice koji bi 

mogli uzrokovati bolesti. Zapravo je najbolja zaštita od patogenih vrsta 

E. coli imati crijevo naseljeno fiziološkim sojevima E. coli. Uz to, ove 

bakterije imaju ogromnu i složenu ulogu u pravilnom funkcioniranju 

imunološkog sustava, o čemu će kasnije biti više riječi. 

Uz E. coli, druge korisne bakterije u zdravoj crijevnoj flori ne samo da 

osiguravaju dobru apsorpciju nutrijenata iz hrane već ih i aktivno stvaraju: 

vitamin K2, pantotensku kiselinu, folnu kiselinu, tiamin (vitamin 

B1), riboflavin (vitamin B2), niacin (vitamin B3), piridoksin (vitamin 

B6), cijanokobalamin (vitamin B12), razne aminokiseline i druge aktivne 

tvari. Tijekom evolucije priroda se pobrinula da u vrijeme nestašice 

hrane ljudska bića ne umiru od manjka vitamina i aminokiselina. Priroda 

nam je dala vlastite tvornice za proizvodnju tih tvari - našu zdravu 

crijevnu floru. I kada je ta crijevna flora narušena, unatoč primjerenoj 

prehrani, mi razvijamo manjak vitamina. Zašto? Zato što mnogi vitamini 

i druge aktivne tvari imaju relativno kratak životni vijek u organizmu. 

Stoga će, osim u slučajevima kada netko svakoga sata uzima vitamine 

koji mu nedostaju (pod uvjetom da ih uopće može apsorbirati bez zdrave 

crijevne flore), u danu biti razdoblja kada će u organizmu nedostajati 

ti vitamini. To se događa u osoba s narušenom crijevnom florom koja 

ne može osigurati stalni dotok vitamina i drugih aktivnih tvari svom 

organizmu. Sva djeca ili odrasli s GAPS-om koje smo testirali pokazuju 

manjak upravo onih vitamina koje bi njihova crijevna flora trebala proizvoditi. 

Takav manjak se na najbolji način uklanja obnavljanjem korisnih 

bakterija u njihovim crijevima. 

Većina osoba s narušenom crijevnom florom ima neki stupanj anemije. 

To ne iznenađuje. Oni ne samo da ne mogu apsorbirati iz hrane 

za krv esencijalne vitamine i minerale, već im je narušena i vlastita pro-

32 


izvodnja tih vitamina. Da stvar bude gora, osobama s narušenom crijevnom 

florom često u crijevima raste skupina patogenih bakterija koje 

vole željezo (Actinomyces spp., Mycobacterium spp., patogeni sojevi E. 

coli, Corynebacterium spp. i mnoge druge). One troše željezo koje osoba 

unosi hranom, što dovodi do manjka željeza u krvi. Na žalost, uzimanje 

dodataka prehrani sa željezom ove bakterije još više jača i ne doprinosi 

rješavanju anemije. 

Većina bolesnika s GAPS-om s kojima sam radila izgledaju blijedo 

i nezdravo, a njihove krvne pretrage često pokazuju promjene tipične 

za anemiju. Mnogima su njihovi liječnici propisali željezo u tabletama. 

No za rješavanje anemije potrebno je učiniti više od toga. Za zdravu krv 

organizam treba magnezij, bakar, mangan, jod, cink i mnoštvo drugih 

minerala, cijeli niz vitamina: B1, B2, B3, B6, B12, C, A, D, folnu kiselinu, 

pantotensku kiselinu i brojne aminokiseline. Veliki broj studija provedenih 

širom svijeta pokazao je da samo dodavanje željeza ne doprinosi 

puno liječenju anemije. Žalosti me kada vidim da ga liječnici i dalje propisuju 

bolesnicima s anemijom, što dovodi do niza neugodnih probavnih 

nuspojava zbog rasta patogenih bakterija koje se hrane željezom, 

kao i izravnog negativnog učinka na stanice sluznice crijeva, koja je kod 

bolesnika s GAPS-om već upaljena i vrlo osjetljiva. 

Zbog svih gore navedenih čimbenika osobe s narušenom crijevnom 

florom imaju višestruke nedostatke hranjivih tvari. Svako dijete i odrasla 

osoba s GAPS-om koju smo testirali pokazuje sliku tipičnu za nedostatak 

mnogih važnih minerala, vitamina, esencijalnih masnoća, niza 

aminokiselina i drugih nutrijenata. Najčešći je nedostatak magnezija, 

cinka, selena, bakra, kalcija, mangana, sumpora, fosfora, željeza, kalija, 

natrija, vitamina B1, B2, B3, B6, B12, C, A, D, folne kiseline, pantotenske 

kiseline, omega-3, omega-6 i omega-9 masnih kiselina, taurina, alfa-ketoglutarne 

kiseline, glutationa i drugih hranjivih tvari. Na ovom uobičajenom 

popisu nutritivnih nedostataka koje u pravilu nalazimo kod 

bolesnika s GAPS-om nalaze se neke od najvažnijih hranjivih tvari za 

normalno funkcioniranje i razvoj mozga, imunološkog sustava i ostatka 

organizma. Unatoč činjenici da neka djeca s GAPS-om naizgled vrlo 

dobro rastu i da su često dosta velika za svoju dob, ona su pothranjena u 

vrlo važnim mikronutrijentima. Poznavajući stanje njihovog probavnog 

sustava, to uopće ne iznenađuje. Probava koja dobro funkcionira i koja 

ima zdravu crijevnu floru predstavlja korijenje našeg zdravlja. I upravo


kao što stablo s bolesnim korijenjem ne može rasti, ostatak našeg tijela ne 

može biti zdrav bez dobrog funkcioniranja probavnog sustava. Bakterijska 

populacija crijeva - crijevna flora - je poput tla oko tog korijenja, 

pruža im stanište, zaštitu, podršku i prehranjuje ih. 

Kao što znamo, nevidljivo korijenje stabla koje je skriveno duboko 

pod zemljom, ima ključnu ulogu u dobrobiti svake grane, svake grančice, 

svakog listića na tome stablu, bez obzira na to koliko se daleko od 

korijenja nalazio. Na isti način, raznolike i višestruke funkcije crijevne 

flore imaju utjecaj na puno više toga u tijelu od samih crijeva. Razmotrimo 

sada jednu od najvažnijih “grana” našeg tijela - imunološki sustav.

108 


Slika 3. Apsorpcijska površina crijeva

Prehrana - rasprava 109 

Ugljikohidrati 

Svi ugljikohidrati sačinjeni su od sićušnih molekula, koje nazivamo monosaharidi. 

Njih ima puno. Najčešći su glukoza, fruktoza i galaktoza. 

Ovi monosaharidi ili jednostavni šećeri lako prolaze kroz sluznicu crijeva; 

njih nije potrebno probavljati. Glukozu i fruktozu nalazimo u izobilju 

u voću i povrću. Med se sastoji od glukoze i fruktoze i ne treba ga 

puno probavljati. Galaktozu nalazimo u fermentiranim mliječnim proizvodima, 

kao što je jogurt. Jednostavni šećeri iz voća i određenog povrća 

ugljikohidrati su koje najlakše probavljamo i trebali bi biti glavna vrsta 

ugljikohidrata u prehrani onih osoba koje imaju probavne poteškoće. 

Ugljikohidrati koji slijede po veličini su disaharidi ili dvostruki šećeri, 

koji su sačinjeni od dvije molekule monosaharida. Najčešći su saharoza 

(obični stolni šećer), laktoza (mliječni šećer) i maltoza koja nastaje 

razgradnjom škroba. Ovi dvostruki šećeri ne mogu se apsorbirati bez 

napornog rada enterocita. Sitni izdanci (mikroresice) na površini enterocita 

koje nazivamo četkasta prevlaka stvaraju enzime pod nazivom 

disaharidaze, koji razgrađuju dvostruke šećere u monosaharide, koji 

se tada lako apsorbiraju. U ovome leži najveći problem za osobe koje 

imaju probavne poteškoće. Bolesni enterociti gube sposobnost stvaranja 

enzima četkaste prevlake. Kao posljedica, dvostruki šećeri, kao što su 

saharoza, mliječni šećer laktoza i produkti razgradnje škroba ne mogu 

se razložiti na monosaharide i zbog toga se ne mogu apsorbirati. Oni 

ostaju u crijevima i postaju glavna hrana za patogene bakterije, viruse, 

Candidu i ostale gljivice te se pretvaraju u rijeku toksičnih tvari koje još 

više oštećuju stijenku crijeva i truju cijeli organizam. Nedostatci disaharidaza 

gotovo su uvijek popraćeni raznim vrstama probavnih poremećaja. 

Novija istraživanja koja su proveli dr. K. Horvath sa Sveučilišta 

Maryland i dr. T. Buie sa Harvarda potvrdila su da kod djece s autizmom 

postoje ovi nedostatci. Dakle, dvostruke šećere ili disaharide potrebno 

je izbaciti iz prehrane djece i odraslih osoba s GAPS-om kako bi se spriječilo 

hranjenje patogene crijevne flore i dalo vremena resicama da se 

oporave odbacivanjem bolesnih enterocita i stvaranjem sloja zdravih. 

Spomenuli smo maltozu koja je rezultat razgradnje škroba. Osim šećera 

(saharoze), škrob je glavni oblik ugljikohidrata koji konzumiramo. 

Sve žitarice i određeno korjenasto povrće (krumpir, jam, batat, čičoka, 

manioka) vrlo su bogati škrobom. Škrob je sastavljen od golemih mo-

110 


lekula sa stotinama jednostavnih šećera povezanih u dugačke lance s 

mnogo ogranaka. Probavni sustav mora uložiti popriličan napor kako bi 

razgradio škrob, pa čak i kod zdravih osoba veće količine škroba ostaju 

neprobavljene zbog njegove složene strukture. Neprobavljeni škrob savršena 

je hrana za patogenu floru u crijevima, i omogućava joj bujanje 

i stvaranje toksina. 

Bez obzira na količinu škroba koja se razgradi, molekule maltoze su 

rezultat ove razgradnje. Maltoza je dvostruki šećer koji se ne može apsorbirati 

bez da ga enterociti razlože na jednostavne šećere. Kod osobe 

s poremećenom crijevnom florom, enterociti ne mogu razgraditi dvostruke 

šećere pa tako maltoza ostaje neprobavljena, ne apsorbira se i 

postaje plijenom štetnih mikroba. Da bi se enterociti mogli oporaviti i 

prestati hraniti poremećenu crijevnu floru, potrebno je izbaciti škrob iz 

prehrane djece i odraslih osoba s GAPS-om. To podrazumijeva prehranu 

bez žitarica i svih namirnica koje sadržavaju žitarice i bez škrobnog 

povrća. Klinička praksa pokazuje da se crijeva mogu dobro oporaviti 

kada u njima, u dovoljno dugom razdoblju, nema dvostrukih šećera i 

škroba. Kada dođe do oporavka crijeva, osoba može ponovno početi 

konzumirati žitarice i škrobno povrće bez štetnih posljedica. 

Naravno, u prirodi ništa nije crno-bijelo. Većina voća, osobito nezrelog, 

sadržava određenu količinu saharoze, koja je dvostruki šećer. 

Zato je izuzetno važno konzumirati zrelo voće. Većina povrća i određeno 

voće sadržavaju malu količinu škroba. Međutim, količine saharoze 

i škroba u voću i neškrobnom povrću malene su u odnosu na žitarice, 

škrobno povrće i stolni šećer. Sluznica crijeva većine osoba s poremećajima 

probavnog sustava može izaći na kraj s tim malim količinama 

šećera i škroba iz voća i neškrobnog povrća. 

Bjelančevine 

Zbog razgradnje u želucu od strane enzima koji se naziva pepsin, te u 

dvanaesniku od strane enzima gušterače koji razgrađuju bjelančevine, 

bjelančevine dolaze do enterocita u obliku peptida. Peptidi su mali lanci 

bjelančevina, sastavljeni od aminokiselina, i obično ne bi trebali biti 

apsorbirani sve dok se ne razgrade na pojedinačne aminokiseline. Taj 

proces obavljaju enterociti. Na svojoj površini punoj izdanaka (četkasta 

prevlaka), zdravi enterociti sadržavaju enzime koji razgrađuju peptide


i koje nazivamo peptidaze. Svaka peptidaza svojstvena je određenom 

lancu peptida pa čak i određenoj kemijskoj vezi u tom lancu. Ovi enzimi 

razgrađuju peptide na pojedinačne aminokiseline, koje se zatim apsorbiraju. 

Kod djece ili odraslih osoba s poremećenom crijevnom florom, 

enterociti su bolesni. Oni su nesposobni stvarati više različitih peptidaza 

i učiniti posljednji korak u razgradnji bjelančevina i apsorpciji aminokiselina. 

Istovremeno, patogene bakterije, gljivice i virusi oštećuju stijenku 

crijeva koja, zbog toga, propušta neprobavljene peptide. Već smo 

upoznati s dvije bjelančevine koje se ne razgrađuju na pravilan način te 

se apsorbiraju kao peptidi: gluten iz žitarica i kazein iz mlijeka. Moguće 

je da postoji još bjelančevina, koje do sada nismo proučili, a koje se ne 

probavljaju pravilno i apsorbiraju se kao peptidi. Nadajmo se da će ih 

znanost u budućnosti otkriti. 

U međuvremenu, bjelančevine su nam prijeko potrebne, a osobito 

djeci u razvoju. Jaja, meso i riba najbolji su izvori lako probavljivih i vrlo 

hranjivih bjelančevina. Za djecu i odrasle osobe s GAPS-om važno je 

jesti lako probavljive bjelančevine, kako se njihov probavni sustav ne bi 

opteretio. Način pripreme mesa i ribe utječe na njihovu probavljivost: 

meso i riba kuhani u vodi, na pari ili poširani lakše se probavljaju od 

mesa i ribe koji se prže, peku ili grilaju. Jaja su jedan od najboljih prirodnih 

izvora visokokvalitetne bjelančevine, većine B vitamina, cinka 

i mnogih drugih korisnih hranjivih tvari. Jaja bi trebala biti važan dio 

prehrane, osim ako bolesnik nema alergiju na njih. 

Masnoće 

Masnoćama je potrebna žuč kako bi se apsorbirale. Prema dosadašnjim 

spoznajama, enterociti nemaju neku značajniju ulogu u apsorpciji masnoća. 

Iz tog razloga, klinička praksa pokazuje da osobe s probavnim 

poremećajima prilično dobro toleriraju masnoće. Međutim, do problema 

dolazi kod osoba s poremećenom crijevnom florom. Unutarnja 

stijenka crijeva obložena je sluznicom. Svaka sluznica stvara višak sluzi 

kada je napadnu patogeni mikroorganizmi, kako bi se zaštitila. Stvaranje 

sluzi prekomjerno je kod osoba s probavnim poremećajima. Ove količine 

sluzi ometaju probavljanje hrane, uključujući masnoće. Sluz oblaže 

čestice hrane i tako onemogućuje žuči i probavnim enzimima pristup 

do njih. Posljedica toga je velika količina neprobavljenih masnoća koje

112 


se iz organizma izbacuju u obliku blijede masne stolice. Ovakva slaba 

apsorpcija masnoća također uzrokuje nedostatak vitamina topljivih u 

mastima: A, D, E i K. Klinička iskustva ukazuju na to da se stvaranje 

sluzi normalizira kada se na dulje razdoblje iz prehrane uklone škrob i 

dvostruki šećeri, što dovodi i do poboljšanja apsorpcije masnoća. 

Da ukratko ponovimo: 

Bolesnik s GAPS-om mora izbjegavati: 

• Sve žitarice i namirnice načinjene od njih: pšenica, raž, riža, zob, 

kukuruz, sirak, ječam, heljda, proso, pir, pšenoraž, bulgur, tapioka, 

kvinoja, kus-kus (neke od njih ne spadaju u žitarice, ali se obično 

smatraju takvima i zbog toga smo ih ovdje naveli). Na taj se način 

veće količine škroba i sav gluten uklanjaju iz prehrane. Zapravo, 

uklanjanje svih žitarica čini prehranu u potpunosti bez glutena. 

• Svo škrobno povrće i sve namirnice načinjene od njega: krumpir, 

jam, batat, pastrnjak, čičoka, manioka, maranta (engl. arrowroot, 

op.prev. tropska biljka od čijeg se korijena dobiva aru-prah), taro. 

• Šećer i sve namirnice koje ga sadržavaju. 

• Škrobne grahorice i mahunarke: soja, mungo grah, slanutak, klice 

graha, bob. 

• Laktozu i sve namirnice koje je sadržavaju: sve vrste tekućeg mlijeka 

i mlijeka u prahu, industrijski proizveden jogurt, mlaćenica i kiselo 

vrhnje, prerađene namirnice s dodanom laktozom. 

Potpuni popis namirnica koje treba izbjegavati nalazi se u sljedećem poglavlju.

Bez prerađene hrane, molim! 

“Znate li od čega su napravljene žitne pahuljice? 

Napravljene su od onih malih valovitih drvenih strugotina 

koje se nalaze u šiljilima za olovke!” 

Roald Dahl, 1964. 

(Charlie i tvornica čokolade) 

Živimo u eri gotove ili polugotove hrane koja je industrijski prerađena. 

Kada je Majka Priroda od nas stvorila ljudska bića, u isto nam je vrijeme 

pružila sve one namirnice koje su nam potrebne kako bismo ostali 

zdravi, aktivni i puni energije. Međutim, te namirnice moramo jesti u 

onome obliku u kojem ih je priroda stvorila. U nevolju upadamo kada 

prirodne namirnice počnemo mijenjati. Svaka prerada kojoj je hrana 

podvrgnuta, mijenja njezinu kemijsku i biološku strukturu. Naša tijela 

nisu stvorena za takvu izmijenjenu hranu! Što je više prerađena, to je 

hrana više osiromašena hranjivim tvarima i kemijski izmijenjena. Osim 

što gubi svoju nutritivnu vrijednost, prerađena hrana također gubi većinu 

ostalih svojstava: okus, aromu i boju. Kako bi se to nadoknadilo, 

dodaju joj se raznovrsne kemikalije: pojačivači okusa, bojila, različiti 

E-brojevi, aditivi i konzervansi. Nedvojbeno je dokazano da mnoge od 

ovih kemikalija doprinose hiperaktivnosti, poteškoćama u učenju, psihijatrijskim 

poremećajima i ostalim zdravstvenim problemima. Prirodne 

namirnice ne ostaju dugo svježe, tako da ih prerađivačka industrija 

mora mijenjati kako bi im produljila rok trajanja. Zato se prirodne namirnice 

podvrgavaju ekstremnom zagrijavanju, tlaku, enzimima, otapalima 

i mnoštvu različitih kemikalija, masnoće se hidrogeniziraju, a 

bjelančevine denaturiraju. Prirodne namirnice se pretvaraju u različite 

kemijske tvorevine, koje se zatim lijepo upakiraju i predstavljaju nam se 

kao “hrana”. “Hrana” koja je proizvedena u komercijalne svrhe, pri čemu 

se zdravlje ljudi uopće ne uzima u obzir. Obaveza proizvođača je navesti 

sve sastojke na deklaraciji proizvoda. Međutim, ako proizvođač koristi 

sastojak koji je već ranije prerađen ili je napravljen od prerađene tvari, 

on nije dužan navesti od čega je taj sastojak napravljen. Dakle, ako pokušavate 

izbjeći nešto određeno, kao, primjerice šećer ili gluten, čitanje 

popisa sastojaka neće vam uvijek biti od pomoći.

114 


Ako samo pogledamo što se nalazi na policama supermarketa, vidjet 

ćemo da većinu prerađenih namirnica čine ugljikohidrati. Sve te žitne 

pahuljice, čipsevi, keksi, krekeri, razne vrste kruha, kolači, tjestenina, 

čokolade, slatkiši, marmelade, začini, šećer, konzervirano voće i povrće, 

zamrznuta polugotova jela puna škroba i panirana, u velikoj su mjeri 

prerađeni ugljikohidrati. Neke od njih ćemo detaljno proučiti. Ali prvo 

ćemo ih razmotriti kao skupinu. 

Uglavnom se svi ugljikohidrati iz hrane probavljaju i apsorbiraju kao 

glukoza. Priroda nam osigurava izobilje ugljikohidrata koje nalazimo u 

voću, povrću i žitaricama. Kada ih konzumiramo u njihovom prirodnom 

neizmijenjenom obliku, ugljikohidrati koji se nalaze u njima polako 

se apsorbiraju, dovodeći do postupnog povećanja glukoze u krvi, s 

čime se naš organizam može dobro nositi. Prerađeni ugljikohidrati jako 

se brzo apsorbiraju, što uzrokuje neprirodno naglo povišenje glukoze u 

krvi. Glukoza u krvi jedan je od onih čimbenika koji od našeg organizma 

zahtijeva veliki napor kako bi se njezina razina održala u određenim 

granicama, jer su i visoke i niske vrijednosti glukoze štetne. Naglo povišenje 

glukoze u krvi, koje nazivamo hiperglikemija, dovodi tijelo u 

stanje šoka, potičući ga na brzo ispumpavanje velike količine inzulina, 

kako bi se ono moglo nositi s viškom glukoze. Posljedica prekomjernog 

stvaranja inzulina je ta da osoba, nakon nekih sat vremena, ima vrlo 

nisku razinu glukoze u krvi, a što zovemo hipoglikemija. Jeste li ikada 

primijetili da, nakon što ste pojeli zaslađene žitne pahuljice za doručak, 

za samo sat vremena ponovno osjećate glad? To je hipoglikemija. Što 

ljudi obično konzumiraju ujutro kako bi utažili glad? Keks, čokoladicu, 

kavu ili nešto slično tomu, te cijeli krug hiper-hipoglikemije iznova 

započinje. Ovo neobuzdano povišenje i sniženje razine glukoze u 

krvi iznimno je opasno za svakoga, a osobito za djecu i odrasle osobe s 

GAPS-om. Dokazano je da su hiperaktivnosti, nemogućnost koncentracije 

i učenja, agresija i ostali poremećaji u ponašanju kod školske djece 

izravna posljedica nagle promjene razine glukoze u krvi. Faza hiperglikemije 

stvara osjećaj “euforije” s hiperaktivnim i maničnim tendencijama 

i samostimulirajućim ponašanjem kod djece s autizmom, dok se u 

fazi hipoglikemije ova djeca ne osjećaju dobro, često imaju glavobolje, 

neraspoložena su, imaju izljeve bijesa (engl. tantrume), agresivna su i 

osjećaju opći umor uz pretjerano znojenje (Slika 4).


Slika 4. Nagle promjene razine glukoze u krvi

116 


Važno je također napomenuti da prerađeni ugljikohidrati imaju štetan 

utjecaj na crijevnu floru. Detaljno smo raspravljali o ključnoj ulozi 

koju normalna crijevna flora ima u našem zdravlju. Prerađeni ugljikohidrati 

hrane patogene bakterije i gljivice u crijevima, potičući njihov rast 

i umnožavanje. Osim toga, oni u crijevima stvaraju gotovo idealno ljepljivo 

okruženje za različite crijevne parazite koji se nastanjuju i razvijaju. 

Sva ova sitna stvorenja stvaraju toksične tvari koje prolaze u krvotok 

i doslovno “truju” čovjeka. Što više prerađenih ugljikohidrata - s glutenom 

ili bez njega - dajete djetetu ili odrasloj osobi s GAPS-om, to će oni 

postati “toksičniji” i pojavit će se više simptoma autizma, shizofrenije, 

hiperaktivnosti i dr. 

U prijašnjim poglavljima detaljno smo razmotrili stanje imunološkog 

sustava bolesnika s GAPS-om. Narušeni imunitet ima važnu ulogu 

u razvoju GAPS-a. Nepovoljno mijenjajući crijevnu floru, prerađeni 

ugljikohidrati igraju važnu ulogu u narušavanju čovjekovog imunološkog 

sustava. Međutim, povrh navedenoga, mnoštvo je dokaza koji 

ukazuju na to da prerađene namirnice, osobito prerađeni ugljikohidrati 

i šećer, izravno oslabljuju djelovanje makrofaga, prirođenih stanica 

ubojica, i ostalih bijelih krvnih stanica te narušavaju otpornost sustava 

na sve infekcije. Osoba s narušenim imunološkim sustavom koja svakodnevno 

konzumira slatke napitke i grickalice, pogoršat će stanje svog 

imunološkog sustava odabirom ovakve hrane. 

Razmotrimo neke od najčešćih oblika ovih prerađenih ugljikohidrata. 

Žitne pahuljice 

One su navodno zdrave, zar ne? Upravo to nam poručuju i brojne televizijske 

reklame. Nažalost, istina je potpuno suprotna. 

• Žitne pahuljice su u velikoj mjeri prerađeni ugljikohidrati, prepuni 

šećera, soli i ostalih nezdravih tvari. Zdjelicom pahuljica vaše će dijete 

započeti dan s prvim krugom nagle promjene razine šećera u krvi, 

popraćene dobro nam znanim problematičnim ponašanjima. 

• Žitne pahuljice, koje su veliki izvor prerađenih ugljikohidrata, hrane 

patogene bakterije i gljivice u crijevima, omogućavajući im stvaranje 

nove količine toksina, čime se nastavlja začarani krug GAPS-a.

2. Masnoće: dobre i loše 

Ljudski mozak sastoji se od oko 60% masnoće (suha tvar). Svaka membrana 

svake stanice i svaka organela unutar stanica sačinjene su od 

masnoća. Mnogi hormoni, neurotransmiteri i ostale aktivne tvari u organizmu 

sačinjeni su od masnoća. Masnoće su iznimno važne u našoj 

prehrani. Pitanje je koje masnoće? 

Postoji puno proturječnih informacija i dezinformacija o masnoćama. 

U našem suvremenom društvu masnoće su proglašene lošima, a industrija 

je brzo počela proizvoditi mnoštvo proizvoda s niskim udjelom 

masnoća ili bez masnoća. Masnoće životinjskog podrijetla, uključujući 

one u mesu, maslacu i jajima smatraju se krivcima za različite bolesti, pa 

nam je industrija opet brže bolje ponudila sintetičke zamjene, zamjene 

za maslac te namaze. Ljudi su čuli da su biljna ulja zdravija, pa su različita 

biljna ulja počeli koristiti za pripremu hrane umjesto tradicionalno 

korištene svinjske i guščje masti te masti dobivene pečenjem mesa. Ono 

što javnost ne zna je kako se proizvode ova prerađena ulja i masti, što to 

točno sadržavaju i kakav učinak imaju na ljudsko zdravlje. 

Prerađene masnoće 

Rafinirana biljna ulja, margarini, zamjene za maslac, namazi sa maslacem, 

hidrogenizirana ulja, masnoće za pekarstvo i mnoge druge umjetne 

masnoće se prerađuju; one su nepoznate fiziologiji čovjeka i nitko ih 

ne bi smio konzumirati, a ponajmanje bolesnici s GAPS-om. Prerađene 

masti i ulja nalazimo u većini prerađenih namirnica: kruhu i pecivima, 

gotovim jelima, čipsu, grickalicama, čokoladama, sladoledu, keksima, 

kolačima, hrani za van (takeaway), umacima, majonezi, itd. Osnova većine 

prerađenih masnoća su biljna ulja, koja se dobivaju ekstrakcijom 

iz sjemenki i biljnih tvari (kukuruza, soje, sjemenki suncokreta, uljane 

repice, itd.). Njihova proizvodnja je jeftina i ona su vrlo unosna za prehrambenu 

industriju. U prirodnom stanju, ova ulja imaju vrlo nestabilne 

nezasićene masne kiseline, koje se lako mogu oštetiti djelovanjem 

topline, kisika, pritiska i svjetlosti. U postupku ekstrakcije se koriste vrlo 

visoke temperature, pritisak i razne kemikalije koje mijenjaju kemijsku 

strukturu krhkih masnih kiselina u prirodnim sjemenkama i biljkama, 

stvarajući mnoštvo neprirodnih i štetnih masnih kiselina. Ova se ulja

274 


Slika 5. Pretvorba prekursora omega masnih kiselina (ALA i LA) u različite 

derivate u organizmu

Masnoće: dobre i loše 275 

Postoje dvije masne kiseline koje su prekursori, od kojih su sačinjene 

sve ostale masne kiseline: 

omega-3: Alfa-linolenska kiselina ili kraće ALA 

omega-6: Linolna kiselina ili kraće LA 

Najbogatiji izvori ALA-e (omege-3) su ulje iz lanenih sjemenki (laneno 

ulje), ulje konoplje i neka egzotična ulja od biljke kukui i chia sjemenki. 

U manjim količinama ovu masnu kiselinu nalazimo u orasima, soji, sjemenkama 

bundeve, uljanoj repici, rižinim mekinjama, tamnozelenom 

lisnatom povrću, žumanjku, masnoćama životinjskog podrijetla (osobito 

od divljih životinja), životinjskom mlijeku i naravno u ljudskom 

mlijeku. 

Najbogatiji izvor LA-e (omege-6) su ulje noćurka, ulje šafranike, 

suncokretovo ulje, orahovo ulje i ulje konoplje, te gotovo sve sjemenke i 

orašasti plodovi. U malim količinama nalazimo ga u žumanjcima, mlijeku 

i ljudskom mlijeku. 

ALA i LA se nazivaju “prekursori masnih kiselina”. Zdrav ljudski organizam 

može iz ove dvije masne kiseline stvarati ostale masne kiseline 

koje koristi za gotovo sve funkcije u svakoj stanici (Slika 5). 

Omega-3 masne kiseline 

Iz ALA-e (alfa-linolenske kiseline) nastaju dvije vrlo važne omega-3 

masne kiseline: EPA (eikozapentaenska kiselina) i DHA (dokozaheksaenska 

kiselina). EPA i DHA su ključne za normalan razvoj mozga i očiju. 

U velikim količinama nalazimo ih u moždanim stanicama, živčanim 

sinapsama, vidnim receptorima, nadbubrežnim i spolnim žlijezdama. 

Međutim, da bi ih tijelo stvorilo iz LNA, potrebne su mu velike zalihe 

određenih hranjivih tvari: vitamina C, B3 i B6, magnezija, cinka i nekih 

enzima. Bolesnici s GAPS-om u pravilu imaju manjak ovih hranjivih 

tvari i zato nije teško predvidjeti da njihov organizam neće moći pretvoriti 

prekursor omegu-3 (ALA), iz primjerice lanenog ulja, u EPA i DHA, 

koje su nužno potrebne njihovom mozgu. Neki istraživači na ovom području 

vjeruju da ova nemogućnost pretvorbe omega-3 ALA-e u omega-3 

EPA i DHA, koje grade mozak kod djece i odraslih s GAPS-om, 

ima veliku ulogu u njihovim poteškoćama (Slika 6). Tako da dodavanje 

ALA-e prehrani pomoću lanenog ulja ili bilo kojeg drugog biljnoga ulja

276 


Slika 6. Nedostatci hranjivih tvari i različiti toksini narušavaju pretvorbu prekursora 

omega masnih kiselina u derivate neophodne za organizam (EPA, 

DHA, AA i druge)

Masnoće: dobre i loše 277 

nije dovoljno za ove bolesnike. Njima su potrebne gotove EPA i DHA. 

Najbolji izvori ove dvije masne kiseline su ribe hladnih voda: losos, srdela, 

skuša, pastrva i jegulja. Ulja ovih riba možemo naći kao dodatke 

prehrani. Morske i slatkovodne alge i fitoplanktoni također su vrlo bogat 

izvor ovih masnih kiselina. Iz njih se ribe hladnih voda opskrbljuju 

omega-3 masnim kiselinama. Dobar način za unos ovih masnih kiselina 

u organizam bio bi putem algi. Međutim, problem je što mnogi ne vole 

okus algi, a osobito djeca. Male količine EPA i DHA nalaze se u uljima 

koja se dobivaju iz masnog tkiva tuljana, kita, štuke, šarana, haringe i 

aljaške kolje. Ulje jetre bakalara dobar je izvor DHA-a i EPA-a i jedan je 

od najstarijih načina dodavanja ovih esencijalnih masnih kiselina prehrani. 

Pored toga, ono je dobar izvor prirodnih vitamina A i D i kolesterola. 

Usprkos zabrinutosti zbog zagađenja voda i kontrole kvalitete 

nekih marki ulja jetre bakalara, ono se pokazalo izuzetno korisnim za 

djecu i odrasle s GAPS-om. A da jednostavno samo jedemo ribu? Konzumiranje 

svježe ribe najmanje jednom tjedno najbolji je način unosa 

EPA-e i DHA-e kod zdravih osoba. Međutim, za djecu i odrasle osobe s 

GAPS-om, to nije dovoljno, zbog njihove nemogućnosti pravilnog probavljanja 

hrane. Dok se ne oporave, moraju prehrani dodavati EPA i 

DHA u obliku ulja jetre bakalara i ostalih ribljih ulja. 

Većina ribljih ulja, uključujući i ulje jetre bakalara, sadržava približno 

jednake količine EPA-e i DHA-e. Međutim, postoji uvjerenje da je 

djeci i odraslima s GAPS-om potrebno više EPA-e nego DHA-e. Britanski 

psihijatar, dr. Basant Puri opisao je slučaj bolesnika s teškom terapijski 

rezistentnom depresijom, koji se u potpunosti oporavio nakon 

uzimanja dodatka prehrani u obliku ribljeg ulja bogatog EPA-om. Ali 

najdojmljiviji rezultat mogao se vidjeti na bolesnikovim MR snimkama 

mozga. Prije tretmana s EPA-om kod ovog bolesnika bila je vidljiva 

redukcija gustoće sive tvari u mozgu, tipična za depresiju. Nakon 

uzimanja EPA-a u razdoblju od devet mjeseci, gustoća sive tvari u njegovom 

mozgu vratila se u normalu. David Horrobin, pokojni profesor 

sa Sveučilišta u Oxfordu i stručnjak za metabolizam masnoća, opisao 

je sličan primjer bolesnika sa shizofrenijom, kod kojeg su MR snimke 

mozga pokazale da je, osim drastičnog kliničkog poboljšanja došlo i do 

oporavka moždanog tkiva. Danas na tržištu postoje dodaci prehrani s 

većim omjerom EPA-e u odnosu na DHA i pojedini bolesnici potvrđuju 

dobre učinke ovih ulja. U zdravom organizmu, DHA može nastati iz

Bibliografija 

Otvoreno pismo roditeljima autistične djece 

Uvod 

1. The International Autism Research Centre, www.gnd.org. 

2. Centre for Disease Control (CDC), April 2000. “Prevalence of Autism in 

Brick Township, New Jersey, 1998: Community Report” available on the 

CDC web-site, http://www.cdc.gov/nceh/progragrams/cddh/dd/report. 

htm 

3. Testimony on April 25, 2001 before the US House of Representatives Committee 

on Governmental Reform by James J. Bradstreet, M.D., director of 

research for the International Autism Research Centre. 

4. 22 nd Annual Report to Congress on the Implementation of the Individuals 

with Disabilities Education Act, Table AA11, “Number and Change in 

Number of Children Ages, pp. 6-21, Served Under IDEA, Part B.” 

5. Absolon CM et al. Psychological disturbance in atopic eczema: the extent of 

the problem in school-aged children. Br J Dermatology, Vol. 137(2), 1997, 

pp. 24105 

6. Edelson SM and Rimland B. Treating autism. Parent stories of hope and 

success. 2003. Published by Autism Research Institute. 

7. Rimland B. New hope for safe and effective treatments for autism. Autism 

Research Review International 8:3, 1994. 

8. Schauss A. Nutrition and behaviour. J App Nutr, Vol 35, 1983, p. 30-5. 

9. Shaw W. Biological Treatments for Autism and PDD. 2002. ISBN 0-9661238- 

0-6 

10. Warren RP et al. Immunogenetic studies in autism and related disorders. 

Molecular and Chemical Neuropathology, 1966, 28, pp.77-81. 

11. World Health Organisation. The World Health Report 2001 - Mental Health: 

New Understanding, New Hope. See www.who.int/whr/2001 

Sve bolesti počinju u crijevima (1. dio: 1. poglavlje) 

1. Baranovski A, Kondrashina E. Colonic dysbacteriosis and dysbiosis. Saint 

Petersburg Press, 2002. 

2. Baruk H. 1978. Psychoses of digestive origins. In: Hemmings and Hemmings 

(eds), Biological Basis of Schizophrenia. Lancaster MTP Press. Coleman 

M, Gillberg C, 1985. The Biology of Autistic Syndromes. Praeger. NY. 

3. Cade R et al. Autism and schizophrenia: intestinal disorders. Nutritional 

Neuroscience, March 2000.

368 


4. Crook W. The yeast connection. 1986. Vintage Books. 

5. Dohan FC. Is celiac disease a clue to pathogenesis of schizophrenia? Mental 

Hygiene, 1969;53: 525-529. 

6. Horvath K, Papadimitriou JC, Rabsztyn A et al. Gastrointestinal abnormalities 

in children with autism. Journal of Paediatrics, 1999; 135: 559-563. 

7. Kawashima H et al. Detection and sequencing of measles virus from peripheral 

mononuclear cells from patients with inflammatory bowel disease. 

Dig Dis Sci, 2000 Apr; 45(4): 723-9. 

8. Maki M, Collin P. Coeliac disease. Lancet, 1997; 349: 1755-9. IF: 13.251. 

9. McCandless J. Children with starving brains. A medical treatment guide for 

autism spectrum disorder. 2003. Bramble Books. 

10. McGinnis WR. Mercury and autistic gut disease. Environmental Health Perspectives, 

109(7): A303-304 (2001). 

11. Melmed FD, Scheneider CK, Fabes RA et al. Metabolic markers and gastrointestinal 

symptoms in children with autism and related disorders. J Paediatr 

Gastroenterol Nutr, 2000; 31 (Suppl 2): S31 

12. Reichelt KI et al. Probable aetiology and possible treatment of childhood 

autism. Brain Dysfunct, 4: 308-319, 1991. 

13. Seeley, Stephens, Tate. Anatomy and Physiology. 1992. Second edition. 

Mosby Year Book. 

14. The International Autism Research Centre, www.gnd.org. 

15. Torrente F et al. Enterophaty with T-cell infiltration and epithelial IgG deposition 

in autism. Molecular Psychiatry, 2002; 7: 375-382. 

16. Vorobiev AA, Nesvizski UV. Human microflora and immunity. Review. 

(Russian). Souvremennie Problemi Allergologii, Klinicheskoi Immunologii I 

Immunofarmacologii, M, 1997, pp. 137-141. 

17. Vorobiev AA, Pak SG et al. Dysbacteriosis in children. A textbook for doctors 

and medical students (Russian), M, “KMK Lt”, 1998, ISBN 5-87317- 

049-5. 

18. Wakefield AJ, Anthony A et al. Enterocolitis in children with developmental 

disorders. AIA Journal, Autumn 2001. 

19. Wakefield AJ, Murch SH, Anthony A et al. Ileal-lymphoid-nodular hyperplasia, 

non-specific colitis and pervasive developmental disorder in children. 

Lancet, 1998; 351: 637-41 

20. Wakefield AJ and Montgomery SM. Autism, viral infection and measles, 

mumps, rubella vaccination. Israeli Medical Association Journal, 1999; 183- 

187. 

21. Walker-Smith JA. Autism, inflammatory bowel disease and MMR vaccine. 

Lancet, 1998; 351: 1356-57.

Bibliografija 389 

13. Nielsen GD et al. Effects of industrial detergents on the barrier function of 

human skin. Int. J Occup Med. 6(2): 143-147, 2000. 

14. Nylander M. Mercury in the pituitary glands of dentists. Lancet 1986; 1: 

442. 

15. Rogers S. 1990. Tired or toxic? A blueprint for health. Prestige Publishers. 

16. Shaw W. Biological Treatments for Autism and PDD. 2002. ISBN 0-9661238- 

0-6. 

17. Steinman D, Epstein SS. The safe shopper’s bible. Macmillan, New York, 

1995. 

18. Stortebecker P. Mercury poisoning from dental amalgam through a direst 

nose brain transport. Lancet 1989; 339: 1207. 

19. Wayward J, Laws E. Handbook of pesticide toxicology. San Diego: Academic 

Press, 1990. 

Upale uha i sekretorna upala srednjeg uha (3. dio: 1. poglavlje) 

1. Effective Health Care 1992, No 4. The treatment of persistent glue ear in 

children. Leeds. Univ of Leeds 1992. 

2. Crook W. The yeast connection. 1986. Vintage Books. 

3. Hagerman R, Falkenstein A. An association between recurrent otitis media 

in infancy and later hyperactivity. Clinical Paediatrics, Vol. 26, pp. 253-257, 

1987. 

4. Kontstantareas M, Homatidis S. Ear infections in autistic and normal children. 

Journal of Autism and Developmental Disease, Vol. 17, p. 585, 1987. 

5. Nsouli TM et al. Role of food allergy in serious otitis media. Anm Allergy 

1994: 73: 215-9. 

6. Ostfeld E, Rubinstein E, Gazit E and Smetana Z, (1997). Effects of systemic 

antibiotics on the microbial flora of the external ear canal in hospitalised 

children. Paediatrics 60: 364-66. 

7. Scadding GK et al. Glue ear guidelines. Lancet, 1993; 341: 57. 

8. Seeley, Stephens, Tate. Anatomy and physiology. 1992. Second edition. 

Mosby Year Book. 

9. Shaw W. 2002. Biological treatment for autism and PDD. Self-published. 

Nekoliko riječi o obrazovanju (3. dio: 6. poglavlje) 

1. Barkley RA. Taking charge of ADHD - the complete, authoritative guide for 

parents. New York: Guildford Press, 1995. 

2. Brooks R. The self-esteem teacher. Circle Pines, MN: American guidance 

Service, 1991. 

3. Donaldson M. Children’s minds. Fontana, 1978.

390 


4. Garber S, Garber M and Spizman R. Good behaviour - over 1,200 sensible 

solutions to your child’s problems from birth to age 12. New York: St Martin’s 

Paperbacks, 1987. 

5. Lovaas IO. Behavioural treatment and normal education and intellectual 

functioning in young autistic children. J Consulting and Clinical Psychology, 

1987, vol. 55, 1, 3-9. 

6. Lovaas IO & Smith T. A comprehensive behavioural theory of autistic children: 

paradigm for research and treatment. 1989. J Behav Ther & Exp Psych. 

Vol 20, 1, pp. 17-29. 

7. Lovaas IO. The development of a treatment-research project for developmentally 

disabled and autistic children. Journal of Applied Behaviour 

Analysis. 1993 Winter (4) 26, 617-630. 

8. Lovaas IO. Teaching developmentally disabled children: The ME book. Austin: 

Pro-Ed. 1981. 

9. McCarney S & Bauer A. The parent’s guide: solutions to today’s most common 

behaviour problems in the home. Columbia, MO: Hawthorne Education 

Services, 1989. 

10. Maurice C. Let me hear your voice. New York: Knopf. 1993. 

11. Maurice C, Green H & Luce SC. Behavioural intervention for young children 

with autism. Austin: Pro-Ed. 1996. 

12. McEachin JJ, Smith T & Lovaas OI. Long-term outcome for children with 

autism who received early intensive behavioural treatment. Am J Mental 

Retardation. 1993, 797, 359-372. 

13. Rief S & Heimburge J. How to reach and teach all students in the inclusive 

classroom. West Nyack, NY: The Center for Applied Research in Education, 

1996. 

14. Rief S. The ADD/ADHD checklist. An easy reference for parents and teachers. 

1997. Prentice Hall Publishing. 

15. Rhode G et al. The tough kid book (practical classroom management strategies). 

Longmont, CO: Sopris West, 1995. 

16. Shure MB. Raising a thinking child. An Owl Book. Henry holt and Company, 

Inc, 1995. 

17. Stern J & Ben-Ami U. Many ways to learn - young people’s guide to learning 

disabilities. 

18. Turecki S. The difficult child. New York: Bantam Books, 1989.

Kazalo 

A 

AA (arahidonska kiselina) 274, 

276, 278-279 

ABA (primijenjena analiza 

ponašanja) 231, 346-349 

abelcet 43 

acesulfam 173 

acetaldehid 58-61 

acidofilno mlijeko 173 

ADD 13-15, 344, 348-349 

ADHD 13-15, 344, 348-349 

agar-agar 173 

agavin sirup 173 

akrilamidi 118 

ALA (alfa-linolenska kiselina) 

275-277 

alkohol 46, 58-61 

alge 171 

alergije 13-14, 21, 102, 151 

alergije na hranu 151 

aloe vera 173 

aluminij 121, 315 

amarant 173 

aminokiseline 31, 63, 102, 110, 

246 

aminoglikozidi 42 

amoksicilin 42 

ampicilin 42 

ananas 168 

anemija 32, 72, 139 

anoreksija nervoza 239-249 

antibiotici 41-43, 68, 71, 319, 358 

antimikotici 43 

antitijela, vidi protutijela 

arahidonska kiselina, vidi AA 

artičoka 168 

Asiago sir 168 

asparagin 247 

aspartam 120, 173, 279 

aspirin 325-326 

astma 13-14, 21, 75-77 

astragalus 174 

atopijski dermatitis 13-15, 21, 75- 

77 

autistični enterokolitis 20 

autizam 13-15, 21, 71-72, 75, 229- 

235, 343-347 

autoimune bolesti 78 

avokado 158, 361 

B 

Bacillus subtilis 257 

Bacteroides 52-55 

bademi 168 

balzamični ocat 173 

bamija 173 

banane 168 

batat 173 

Bifidobacterium 35-36, 255-256, 

331-333 

bijeli grah 168 

bijeli mornarski grah 169 

biljni čajevi 168, 223, 324 

bipolarni poremećaj (manična depresija) 

13-15, 79-84 

bjelančevina 60-63, 110, 241 

bob 173 

bobice bazge 312-313

392 

bobičasto voće 143-144, 168 

braća i sestre 72 

brandy 173 

brašno od graha i klice 173 

brašno od žitarica 173 

brašno od orašastih plodova (mljeveni 

orašasti plodovi) 168, 209 

brazilski orasi 168 

breskve 168 

Brie sir 168 

brokula 168 

bulimija nervoza 239-249 

bulgur 173 

bundeva 168 

C 

Cade, R. 21, 61, 63, 99 

Camembert sir 168 

Candida 25, 42, 49-50, 69, 105-107 

celijakija 21 

celuloza 168 

celulozna guma 173 

Cheddar sir 133, 168 

cherimoya (tropska jabuka) 168 

Chevre sir 173 

chutney 183 

cijanokobalamin, vidi vitamin B12 

cijepljenje 75-78 

cink 32, 87, 122, 241-242, 244, 

308 

cikla 168 

cimet 168 

Clostridia 45, 53-55, 64 

Colby sir 168 

crna rotkva 168 

crnooki grah 173 

Crohnova bolest 20, 50 

cvjetača 168, 207 

Č 


čaj 168, 173, 223 

čaj od đumbira 223 

češnjak 168, 327 

čičoka 173 

čips/pomfrit 118 

čokolada 173 

D 

datulje 168 

dekstroza 173 

depresija 14-15 

deserti 211-218 

detoksikacija 307-317 

DHA (dokozaheksaenska kiselina) 

275-285 

dietanolamin (DEA) 316 

dinje 168 

disbioza 28-39, 79 

disleksija 21-33, 71 

dispepsija 166, 240, 243 

dispraksija 14-15, 79 

divljač svježa ili zamrznuta 168 

dodatci prehrani 303-305 

Dohan, F.C. 21, 61, 80, 99 

dokozaheksaenska kiselina, vidi 

DHA 

dojenje 45, 62, 69-71, 237, 355- 

358, 361 

drobljenac od jabuka 211 

dvanaesnik 107 

DŽ 

džemovi 173 

Đ 

đumbir 170, 223

Kazalo 393 

E 

E. coli 31, 42, 257 

Edamer sir 169 

eikozapentaenska kiselina, vidi 

EPA 

endoskopija 19-20 

enterociti 107-112 

enzim 241, 248, 295-301 

EPA (eikozapentaenska kiselina) 

275-284 

epilepsija 85-96 

epitel 25-26 

eritromicin 42 

esencijalne masne kiseline 273-284 

F 

fazan 169 

Feingoldova dijeta 102 

fermentirana riba 199-200 

fermentirane žitarice 204 

fermentirani mliječni proizvodi 225 

fermentirani napitci 224-225 

fermentirano povrće 204 

feta sir 173 

fetus 71, 353 

fluorid 315 

folna kiselina 79, 102, 138 

formaldehid 316 

fosfolipaza A2, vidi PLA2 

fruktooligosaharid (FOS) 173 

fruktoza 109-110, 173 

G 

galna kiselina 102 

gama-linolenska kiselina, vidi GLA 

GAPS dijeta, skidanje 163-164 

GAPS, potpuna dijeta 160-163 

GAPS, uvodna dijeta 150-160 

Gardner, R. 104 

gauda sir 169 

gazirana bezalkoholna pića 173 

genetika 337-342 

GFCF dijeta 100-101 

džin 169 

Gjetost sir 173 

GLA (gama-linolenska kiselina) 

278 

gladovanje 88 

glavna jela 195 

glukoza 109-110 

glutamin 247 

gluten 61-64, 99-101 

gluteomorfini (glijadomorfini) 62- 

64, 100-101 

gljive 169 

golub 169 

gorgonzola sir 169 

gorka dinja 174 

gorušica 172 

Gottschall, Elaine 126 

govedina 169 

goveđa mast 194 

grah 145-146, 169 

grah garbanzo 176 

grah iz konzerve 174 

grašak 169, 146 

grejp 169 

griz 174 

grožđe 169 

grožđice 169 

Gruyere sir 174 

guacamole 181 

guska 169 

guščja mast 194

394 

H 

Havarti sir 169 

heljda 174 

hidrokloridna kiselina 295-207 

hiperaktivnost, vidi ADHD 

hiperglikemija 114-115 

hipoglikemija 114-115 

histadelia 51 

histamin 51, 102 

hladetina 193 

Hoffer, Abram 21, 83 

hrenovke 174 

I 

IgA (imunoglobulin A) 37-38 

IgE (imunoglobulin E) 38 

imunoglobulini 35 

imunološki sustav 35-39, 77, 242, 

327-329 

indijski oraščići 169 

interferon 37 

interleukin 38 

ispitivanja na blizancima 339 

iznutrice 139 

J 

jabuke 169 

jaja 111, 140-142, 169, 271, 289 

jam 174 

janjeća mast 194 

janjetina 169 

ječam 174 

jetra 298 

jetrica 139, 178, 202-204, 

jod 247 

jogurt 131-132, 169, 174, 225-228 

juhe 187-193 

juha od kopriva 189 


juha od mesnih okruglica 191 

juha od zimske tikve 192 

K 

kajenski papar 169 

kakao u prahu 174 

kalcij 266 

kapare 169 

karagenan 174 

kava 169, 174 

kavovina 174 

kazein 61-64, 99-101, 123 

kazomorfini 62-64, 100-101 

kečap 174, 180 

kelacija 308-310 

kelj 169 

kelj pupčar 169 

kesteni 174 

kestenovo brašno 174 

ketogena dijeta 89-90 

kikiriki 169 

kikiriki maslac 170, 214 

kineski kupus (pak choi) 169 

kiseli kupus 205 

kiselo vrhnje 127-136, 174, 224 

kivi 169 

klementine 169 

klistir 332-335 

kobasice 174 

kokos 169, 217 

kokosove kuglice 218 

kokosovo mlijeko 169, 222-223 

kokosovo ulje 170, 195, 282-283 

kolač od zimske tikve 212 

kolač Pinokio 213 

kolecistokinin 297 

kolesterol 268-273, 288 

kolin 51, 102, 141

Kazalo 395 

kolitis 19-20 

koncentrat rajčice 170 

kontracepcijske tablete 44, 68 

kopar 170 

korijander 170 

korijen celera 170 

korijen cikorije 174 

korijen čička 174 

krastavac 170 

krem sir 174 

kriptopiroli 51 

krumpir, bijeli 173 

kruške 170 

kukuruz 174 

kukuruzni sirup174 

kukuruzni škrob 174 

kumkvat 170 

kupus 170, 205, 207, 300 

kus-kus 174 

kvas 225 

kvinoja 174 

L 

LA (linolna kiselina) 275-280 

laktobacili 67-68, 255 

laktoza 30, 109-110, 174 

laneno sjeme 275 

lanolin 316 

leća 170, 145 

likeri 174 

lima grah 170 

Limburger sir 170 

limete 170 

limfni čvorovi 19-20 

limfociti 20, 35-37 

limuni 170 

limunska kiselina 170 

linolna kiselina, vidi LA 

lijekovi, antipsihotici 82-83 

lisnati celer 170 

luk 170, 325 

LJ 

lješnjaci 170 

M 

magnezij 32, 120, 241-242 

mahune 170 

majčino mlijeko 43, 62, 237, 356- 

357 

majoneza 181 

makrofagi 36 

mandarine 170 

mangan 32, 87, 91, 149, 

mango 170 

manična depresija, vidi bipolarni 

poremećaj 

margarin i zamjene za maslac 149, 

174, 263-265 

maslac 129-132, 170 

masline 170 

maslinovo ulje 170, 281-282, 327 

maslo 129-130, 170, 194 

masne kiseline 266-284 

masnoće 149, 266-284 

masnoće za kuhanje 193-195 

mastitis 3517-358 

MCT dijeta 89-90 

med 146-147, 171 

melasa 175 

meso 111, 137-140, 171, 175 

mesne okruglice 196 

metali, vidi teški metali 

mijelin 60 

mikroresice 28-29 

mlaćenica 175

396 

mliječni sladoled 216-217 

mliječni proizvodi 127-136 

mlijeko, kokosovo 147, 222 

mlijeko, kravlje, kozje 175, 127- 

136 

mlijeko od orašastih plodova/sjemenki, 

recept 222 

mlijeko u prahu 175 

mlijeko sirovo 134-136 

Monterey (Jack) sir 171 

Mo-Pa-Ru cijepljenje 75-78 

morske alge 171 

mozzarela sir 175 

mrkve 171 

Muenster sir 171 

mungo grah 175 

muramil dipeptid 35-36 

muškatni oraščić 171 

N 

namirnice koje treba izbjegavati 

173-176 

napitci 222-225 

naranče 171 

natrijev lauril sulfat (SLS) 315 

nektarine 171 

nenapredovanje 237 

Neufchatel sir 175 

neurotoksini 54, 64, 

neurotransmiter 55, 63, 241, 246 

neutrofili 36 

niacin, vidi vitamin B3 

niacinamid, vidi vitamin B3 

nistatin 43 

O 

obični grah 175 

obrazovanje 343-350 


ocat 171 

okolina, okoliš, utjecaj 31, 339-342 

olovo 303, 316 

omega-3 masne kiseline 275-278 

omega-6 masne kiseline 278-280 

opsesivno-kompulzivni poremećaj 

15, 79, 239, 273 

opstipacija 135, 151, 331-335 

orasi 171 

orašasti plodovi 144-145, 171, 175 

P 

pačja mast 194 

pantotenska kiselina, vidi vitamin 

B5 

papaja 171 

papar, mljeveni ili u zrnu (crni, 

bijeli, crveni ili zeleni) 168 

paprika (zelena, žuta, crvena ili 

narančasta) 171 

parizer salama 175 

parmezan sir 171 

pastrnjak 175 

pašteta, jetrena 184 

patka 171 

patliđan 163, 171, 182 

pčelinji cvjetni prah (polen) 175 

pečene jabuke 211 

pekan orasi 171 

pekarski kvasac 175 

pektin 175 

pelagra 83-84 

pepsin 110 

peptidi 63-64, 111 

perad, svježa ili zamrznuta 171 

peršin 171 

Pfeiffer, Carl 21, 51, 80 

pića 173

Kazalo 397 

piletina 171 

pir 175 

pire od jabuka 215 

piridoksin, vidi vitamin B6 

pita od jabuka 212 

pivo 175 

pizza 210 

PLA2 (fosfolipaza A2) 279 

plivanje 317, 327 

polpete od mljevenog mesa 197 

poremećaj kompulzivnog prejedanja 

239-245 

poremećaj deficita pažnje (ADD) 

13-15, 337, 344, 348-349 

poremećaj pažnje s hiperaktivnosti 

(ADHD) 13-15, 344, 348-349 

poremećaji hranjenja 15, 239-250 

potočarka 171 

potpuna GAPS dijeta 160-163 

povrće 139, 142-142, 174, 204-209 

povrće pečeno 208 

povrtni rižoto 207 

prašak za pecivo 175 

prepelica 171 

preporučene namirnice 168-172 

primost sir 175 

prinova 237, 351-366 

probava 14, 243 

probavni enzimi 295-301 

probiotici 157, 253-261, 323 

probiotički napitci 224-225 

problemi s hranjenjem 229-235 

proljev 135, 155-156 

propilen glikol 316 

proso 175 

protutijela 35, 60, 70, 270 

pšenica 119, 175 

pšenične klice 175 

punomasni svježi sir (skuta) 172 

punjene paprike 196 

puretina 171, 175, 201 

Puri, Basant 277 

puter grah 175 

R 

rabarbara 171 

rafinirana ulja 175, 266, 268 

rajčica 171 

raštika 171 

razdoblje prije začeća 351-353 

raž 175 

recepti 180-228 

recepti bez jaja 218-222 

recepti za kolače 209 

recepti za kruh 209 

recept za muffine 209 

recepti za pekarske proizvode 209 

recept za rođendansku tortu 215 

refluks 17, 21, 299 

repa 171 

resice 107 

riba 137-140, 165, 171, 271 

riba u konzervi 170 

riblja juha 191 

riblja ulja 271-273 

riblji recepti 188-189, 191 

riboflavin, vidi vitamin B2 

ricotta sir 175 

riža 175 

rogač 176 

roquefort sir 172 

rožata 211 

pšenoraž 175 

ruska krema 214 

ruska salata 186 

ruski boršč 190

398 

S 

Saccharomyces boulardii 256 

sago 176 

saharin 176, 316 

saharoza, vidi šećer 

salate 184-187 

salicilati 101-105 

salsa 182 

SCD (specifična ugljikohidratna 

dijeta) 125-126 

scotch 172 

sekretin 297 

sekretorna upala srednjeg uha, vidi 

upale uha 

Shaw, William 295 

sherry 176 

shizofrenija 15, 17, 21, 79-83 

sindrom iritabilnog crijeva (IBS) 

21, 50 

sirevi, prerađeni 176 

sir s plavom plemenitom plijesni 

172 

sirutka 176, 224 

sjemenke 144-145 

sjemenke pamuka 176 

skidanje s antipsihotičkih lijekova 

82-83 

skuta, vidi punomasni svježi sir 

sladoled 176 

sladoled od banane 216 

slanutak 176 

smoothieji, voćni 224 

soda bikarbona 175 

soja 121-122, 176 

sok od jabuke 176 

sok od rajčice 172, 225 

sokovi 172, 223-224, 311-312 

sol 149-150 


Stilton sir 172 

stres 46, 355 

struktura uvođenja mliječnih proizvoda 

129-133 

suhe šljive 172 

sulfati 55 

svinjetina 172 

svinjska mast 1894 

Svjetska zdravstvena organizacija 

(WHO) 118 

svježi sir 176 

Š 

šećer (saharoza) 119-120, 176 

školjke i rakovi 172 

škrob 109-110, 176 

šparoge 172 

špinat 172 

šunka 176 

švicarski sir 172 

T 

talijanski mesni složenac 195 

talk puder ili talk 315 

tapioka 176 

temeljac, mesni/riblji 188-189 

temeljci u kocki ili granulama 176 

test osjetljivosti 129, 142, 155, 358 

teški metali 308-310 

tetraciklin 42 

Th1 imunitet 38-39 

Th2 imunitet 38-39 

tiamin, vidi vitamin B1 

Tilzit sir 172 

Tikva (ljetna i zimska) 172 

tikvica 172 

tiomersal 75 

tipičan jelovnik 161-163

Kazalo 399 

titanijev dioksid 316 

tjestenina bilo koje vrste 176 

trapist sir 172 

trešnje 172 

trietanolamin (TEA) 316 

triptofan 247 

trudnoća 71, 351-355 

tuna salata 185 

U 

ugli voće 172 

ugljikohidrati 109-110, 114, 241- 

244, 

ukiseljeno povrće 172 

ulcerozni kolitis 20, 50 

ulje jetre bakalara 277, 285-293 

ulje konoplje 278 

ulje noćurka 275, 278-280 

umaci 180-184 

upala 19-20, 38-43 

upale uha (sekretorna upala srednjeg 

uha) 319-326 

uvodna GAPS dijeta 150-160 

V 

vaginalna flora 67-68 

vegetarijanci 164-167, 241-242 

vino 172 

vinski prašak za pecivo 176 

virus herpesa 55 

virus ospica 55 

vitamin A 138, 241, 286-288, 291- 

293 

vitamin B1 31-32, 91, 102, 137, 

256 

vitamin B2 31-32, 102, 137, 256 

vitamin B3 31-32, 83, 79-80, 102, 

137, 256 

vitamin B5 137 

vitamin B6 31-32, 79, 91, 102, 

137, 256 

vitamin B12 31-32, 79, 137, 140, 

256 

vitamin B skupine 31-32 

vitamin C 32, 79-80, 102, 247 

vitamin D 138, 241, 288-293 

vitamin E 102 

vitamin K 138 

vlakna 45 

voće 143-144, 176 

voće i povrće u konzervi 174 

vodka 172 

vrhnje 176, 127-136, 228 

W 

Wakefield, Andrew 19-21 

Z 

začini 172 

začinsko bilje 172 

zapečeni grah 200-201 

zelena salata, sve vrste 172 

zob 176 

Ž 

želei 176 

želučana kiselina 62, 261, 295-300 

želudac 167, 295-300 

željezo 32 

žitarice 176, 204 

žitne pahuljice 116-117, 176 

živa 71, 103 

žvakaća guma 176

Natasha Campbell-McBride, GAPS – Crijevno-psihološki sindrom

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?