DHMZ - Noć Knjige 2020

Dragi kolegice i kolege!
Pozivamo vas 23. travnja 2020. u 18 sati
na stranice knjižnice Državnog hidrometeorološkog zavoda
http://meteo.hr -> Infrastruktura -> knjiznica
i pogledajte na zaslone svojih računala što smo vam pripremili za
Ujedno, to je skromni oproštaj od naše zgrade na Griču, rodne kuće i
kultnog mjesta hrvatske meteorologije! U Noći knjige 2020. trebali su
sudjelovati još neki naši dragi dhmzovci, ali ih u ovim nepredvidivim
vremenima nismo uspjeli dosegnuti. Na njih računamo u prvoj idućoj sretnoj
i slatkoj prilici.
Do što skorijeg viđenja uživo!
Ivančica Mihovilić
Višnjica Vučetić
Ivana Marinović
Marko Vučetić
#ostanitedobroizdravo

Program
Ivančica Mihovilić
Prolog Noći knjige 2020: Iza zaslona računala
Marko Vučetić
Uzdrmani Grič knjigama se brani
Višnjica Vučetić
Intervju o projektu Agrometeorološki mozaik za mlade: Mala škola
„Požar nije šala“ i treiler animiranog filma „Požar nije šala“
Ivana Marinović
Pjesme „Testament prošlosti“

Prolog Noći knjige 2020.: Ivančica Mihovilić
Dragi meteorolozi i prijatelji knjige!
Ovogodišnja Noć knjige, manifestacija koja se organizira kako bi se potaknulo čitanje, promicala knjiga
i pisana riječ posvećena je temi Knjige koje su mijenjale svijet. U svijetu zahvaćenom alarmantnim
vijestima o pandemiji, klimatskim promjenama i posljedicama koje one imaju za čovjeka i ostala stvorenja
na planeti, željelo se istražiti snagu i utjecaj knjige kao pokretača mogućih promjena.
Noć knjige posvećena tiskanoj knjizi i kulturi pismenosti zatiče nas uz zaslone naših računala. U vrijeme
epidemije i potresa u Zagrebu u kojem su meteorolozi izgubili svoju rodnu kuću na Griču, povezao
nas je Internet.

Zgrada Državnog hidrometeorološkog zavoda na Griču, kolijevka hrvatske suvremene meteorologije i
seizmologije, znatno je oštećena u razornom potresu uoči Svjetskog meteorološkog dana 22. ožujka 2020.

Duga desetljeća Zavod na Griču i njegova knjižnica s bogatim fondom stručne građe bili su naše
integracijsko mjesto – tijelo i duša meteorologije. Znamo da su i pisane knjige dom – stvarne i opipljive,
prostor su u kojem možemo boraviti. Čak riječi u knjigama imaju finu geometriju koja doprinosi
promišljanju, orijentaciji i upamćivanju. Knjige možemo vidjeti, čuti, mirisati. Pomažu napuniti znanjem
naše unutarnje spremnike prije nego se prepustimo svojim pomoćnim digitalnim inteligencijama. U
knjigama se uvijek možemo vratiti, promisliti i provesti vrijeme sa svojim teškim naporom oblikovanim
mislima i mnogoslojnim emocijama koje nas čine boljim stručnjacima i ljudima. Na zaslonima računala
nema osvrtanja.
Izazovi koji su pred nama zahtijevat će najsofisticiraniji repertoar sposobnosti koje smo do sada uspjeli
usvojiti iz oba svijeta – onog tiskane knjige i digitalnog. Svijet tiskane knjige dao nam je mirno oko
sposobno za dubinsko promišljanje, analizu, intelektualnu ustrajnost, kritičko mišljenje kao zbroj
znanstveno-metodoloških procesa u kojima se nikad ne kreće s fiksne pozicije, znatiželju, provjeru,
istraživački duh, svjesno usvajanje znanja, induktivnost i na kraju empatiju i suosjećajno znanje. U tom
svijetu shvatili smo povezanost znanosti i mašte. Osim toga, važnost hrabrosti, upornosti i brige za druge
ljude i zemlju.
Digitalni svijet pomogao je da razvijemo iznimnu vizualnu inteligenciju. Učinio nas je dobrim u
multitaskingu i programiranju. Omogućio je neka od najvažnijih otkrića i iznimne bljeskove inovacija i
kreativnosti. Odjednom smo pod prstima imali nepregledne količine informacija. No, uz taj medij vežu
se negativne posljedice poput raspršene pozornosti, prevelike količine informacija koja ne postaje stvarno
osobno znanje i mudrost na koje bi se mogli osloniti kad zakaže tehnologija. Taj medij nerijetko gura ljude
preko ruba njihovih kognitivnih mogućnosti. U digitalnom svijetu sve smo podložniji upitnim, često
netočnim informacijama, postajemo nemarniji, površni. Pritisnemo podijeli prije nego što provjerimo.
Digitalna kultura nagrađuje neposrednost, lakoću i efikasnost, ali informacije često postaju oblik zabave,
ono što nam odvlači pažnju. Ubrzano gubimo sposobnost izlaženja na kraj sa zahtjevima složenih misli
na kojima se jedino može bazirati napredak svih znanosti, a ponajviše fizike i meteorologije.
Zato su nam baš sada najpotrebniji naši stručnjaci i znanstvenici meteorolozi koji su uzeli najbolje iz
obaju svjetova i to nadogradili dodatnim opcijama. Svoju vrijednost već pokazuju u ovim za Zavod od
njegova osnutka najtežim danima. Oni su fleksibilni prebacivači između tiskanog i digitalnog medija.
Koriste medij knjige za usporavanje, dodatnu provjeru, razmišljanje, otključavanje svojih najvrjednijih
misli koje nesebično dijele s kolegama. Neki od njih onda to znaju još lijepo pretočiti u riječi i rečenice
vrijednih knjiga, dok ih digitalni svijet čini umreženim, brzim i efikasnim.

Ovogodišnji sudionici Noći knjige Višnjica Vučetić i Marko Vučetić znaju protuotrov za negativne
posljedice digitalne kulture poput raspršene pozornosti i gubitka empatije. Oni prevode složene misli
struke u koncizne, pamtljive, precizne i profinjene tekstove. Svjesni su da ni u znanstvenim
promišljanjima ne smijemo izgubiti složenost jezika, jer ako atrofira jezik, ako nestanu tiskane knjige,
ubrzo atrofira mozak. Radi se tu o velikoj ljubavi prema struci shvaćenoj kao životni poziv. To uvijek
zahtijeva stajalište i činjenje. Pretpostavlja odgovornost koja se uzdiže iz širine i velikodušnosti duha. U
tom pothvatu Višnjici i Marku Vučetiću pridružila se mlada meteorologinja Ivana Marinović sa svojim
pjesmama.
Neka nam naši večerašnji gosti koji su od početka odlučili ići težim putem učenja, istraživanja, provjere i
primjene dobivenih znanja pomognu svojim iskustvom i sposobnostima da lakše i vedrije napustimo
rodnu kuću na Griču. U mislima uvijek ćemo joj se vraćati. Vežu nas godine rada u kojima se stvarala
čvrsta mreža zajedničkog učenja, prenošenja znanja, spoznavanja i mnogih prekrasnih trenutaka. Bilo je
lijepo popričati s kolegama na klupi pred Zavodom, prošetati pored platana na Štrosu, pokupiti u jesen
pokoji kesten, otići u pauzi do klupe u obližnjem parku, poznavati sve na uspinjači koja nas čeka ključnih
pola minute ili u povratku kući bez razloga proći Cvjetnim. Doći na Noć knjige na Griču!
Zahvaljujući Marku, Višnjici, Ivani i drugim dhmzeovcima sličnog duha danas znamo da uistinu ne
odlazimo jer smo primorani, već zato što će to u konačnici biti bolje za nas. Zakoračimo brzo prema toj
budućnosti koju ćemo dočekati promišljeno i odgovorno, kako jedino znamo. S Griča prenosimo ogromno
bogatstvo koje daleko nadilazi vrijednost skupe opreme i spremni smo suočiti se sa svijetom koji za nas
nije i nikad neće biti nesavladiv.
Budimo poput duge, jednim krajem ukorijenjeni na Griču,
a drugim dosegnimo do Kraša i Borongaja!
https://portwashington-news.com/the-great-community-rainbow-hunt/
Prisjetite se zvuka listanja starih knjižničnih kataloga, prije nego taj zvuk sasvim nestane!

Tajni recept našeg prvog gosta večeras Marka Vučetića slapovi su savršenih riječi, ritam i muzikalnost
rečenica. Kad se sudare nepoznate i čudesne riječi u tim rečenicama kroz njih zaiskri Markova mašta.
Tekstovi su mu precizne, savršene, sitne, lažno jednostavne tvorevine kojima kao niti njegovim
egzistencijalnim zalogajima nikad ništa ne manjka niti je viška.
Umije probrati i probrano razgovjetno, duhovito, pronicavo i vrckavo ispričati. Veličanstveno sunce
Hvara, cvrčci, more, vjetar i obline valova oblikovali su njegov jezik, takt i vrijeme s kojih počinje i na
koje se vraća. O istomu nikad dvaput nije rekao isto. Svoju je struku, meteorologiju, upotrijebio za
približavanje znanosti radoznalima kojima znanja nikad dosta.
U početku su to bili stručni i znanstveni radovi, ali brzo su ih pratili popularni, pitki tekstovi namijenjeni
široj publici. Sa suprugom Višnjicom, lavicom, koja ga ponekad podsjeti da se inspiracija najprije
zadobije tvrdim radom, autor je knjige Vrijeme na Jadranu. Knjiga je doživjela drugo izdanje i prijevod
na engleski. Jedan je od autora opsežnih turističkih vodiča za otok Hvar i susjedni otok Brač. Objavljuje
putopise, feljtone, kratke priče i izvan područja meteorologije. S oduševljenjem se upušta u amatersko
prirodoslovno-povijesno upoznavanje dragoga mu kraja pa i šireg akvatorija.
Pasionirani je bibliofil s posebno bogatom meteorološkom knjižnom građom. Rado će se time pohvaliti
ali i ljubomorno knjige paziti, maziti i čuvati. Dio svoje zbirke ove je godine u Gradskoj knjižnici i čitaonici
Hvar sa zadovoljstvom pokazao svojim sumještanima posebno upozorivši na djela starijih slavnih
Hvarana koji su u meteorologiji ostavili jasan i značajan trag. Dio zbirke vidjet ćemo i u Noći knjige a
posvećene starom zdanju na zagrebačkom Griču, kultnom mjestu hrvatske meteorologije, stradalom
u potresu 22. 3. 2020.
Kao logičan slijed ovih tema nametnula se i ribarska kuhinja! Ponekad na pustom otoku s oskudnim
prilozima ali uz raznovrsne friške plodove mora ogledao se u spravljanju egzistencijalnog zalogaja. Sa
zanosom, na tradicionalni način kuha riblja i mesna jela i danas, a užitak rado dijeli s prijateljima za stolom
i kroz popularni tekst. U jelima i u namirnicama od kojih su spravljena, pronaći će meteorološku nit
poveznicu, njihovog gastronomskog uživanja i vremenskog zbivanja na nebu. Iako su za ovu Noć knjige
bili pripremljeni recepti slatko i kiselo, s juhicom od mulama i prilog cicer prije Cicerona ostavit ćemo to za
neka bolja vremena.
Na kraju recimo da nevjerojatnom Marku Vučetiću za njegovu kreativnost, darežljivost i priče koje nam
je poklanjao u mnogim Noćima knjige na Griču dugujemo zahvalnost koju mu nikad ne možemo
vratiti!

Napisao: Marko Vučetić
N
evidljiva koprena koronavirusa zastrla je cijeli svijet pa tako i naš sičušnji brežuljak nad
Zagrebom jednostavno zvani Grič (brežuljak, brdašce, glavica, uzvisina). Kao da to nije
bilo dovoljno već su podzemne sile protresle Zagreb i njegovu bližu okolicu. Koronavirus
mijenja svijet, a potres donosi dodatne promjene u životu Zagreba.
I staro zdanje na gričkom broju 3 koje su pohodili mnogi naraštaji prenoseći i upijajući znanje o
„zračnom oceanu u koji je Zemlja uronjena“ i o teško dokučivim spoznajama u Zemljinoj unutrašnjosti
nisu ni slutili što sudbina sprema. Podrhtavanje tla, ta Zemljina razorna i neukrotiva moć, čije su tajne
mnogi znanstvenici umujući u ovome zdanju pokušavali razotkriti, zazibala je „kolijevku“ do te mjere
da je postala nenastanjena.

A mnogi su ovdje donosili svoja i stjecali nova znanja i teška srca činimo nepravdu spominjući samo
neke kao što su: Josip Torbar, Ivan Stožir, Andrija Mohorovičić, Oton Kučera, Artur Gavazzi, Stjepan
Škreb, Josip Goldberg, Milan Kovačević, Ante Obuljen, Franjo Margetić, Branko Maksić, Berislav
Makjanić, Ivan Penzar, Božena Volarić, Inga Lisac, Tomislav Vučetić, Dražen Poje, Vesna Jurčec, Milan
Sijerković i dr. Svi oni i oni nespomenuti, svi oni „nježno“ su „zibali“ i čuvali, na Griču 3, kolijevku
hrvatske meteorologije i seizmologije i uzdigli je u znanstvenom i popularnom smislu do neslućenih
razmjera.
Osim znanstvene pisne riječi ostavili su i nebrojne popularne knjige kojima su znanje iz meteorologije i
seizmologije prenosili na mlađe naraštaje i nesebično širili ljepotu razumijevanja prirode, ponekad i
njenih zastrašujućih procesa, i utirali mukotrpan put prema razumijevanju i kročenju tih procesa.
Teško je danas zamisliti općenito
popularizaciju znanosti bez kultnih knjiga
Otona Kučere, ili knjiga, slikovnica, članaka
neslućenih dometa Milana Sijerkovića. Svi
su oni voljeli knjigu. Bili su to pravi
knjigoljupci!

Voljeli su je stvarati, popunjavati to čitko tijelo između korica i to su činili s takvim zanosom, s takvom
ljubavi da su to doista bila njihova djeca. Ne samo njih dvojica, već svi koji su s Gričem 3
imali doticaj voljeli su knjigu, a ako i nisu ovdje su je zavoljeli. Istražujući događanja u atmosferi
posebnu su pažnju posvetili vjetru koji u našim krajevima može biti razoran ali i lahor nježnog dodira.
Ma koliko god ih zaokupio, nisu dozvolili vragoljastom vjetru da nestašno u ludo okreće listove neke
knjige, radije su to činili sami pred budućim kolegama ili zanosnim slušačima u proteklim Noćima
knjige.
Pogledajte video „Kad vjetar knjigu čita“
Ne tako davno tek je
rijetko tko zalazio u
mračni i hladni podrum
na Griču 3 gdje su prvi
seizmografi bilježili svako
podrhtavanje tla. Tu je
slavni Andrija
Mohorovičić otkrio
Zemljin diskontinuitet,
granicu između Zemljine
kore i plašta, najveću prirodnu tvorevinu nazvanu po nekom čivjeku. Našem čovjeku, s Griča 3! U
međuvremenu knjižnica se na Griču popunila, pa i više od toga, možda je potres prst sudbine koji je na
mjestu gdje su ga pokušali ukrotiti ukazao na već od davna potrebu novog prostranijeg i čvršćeg zdanja.

Za agrometeorologinju i predsjednicu Hrvatskog agrometeorološkog društva Višnjicu Vučetić, iz Svetog
Ivana Zeline, vrijedi pravilo da nas stvara i oblikuje ono što volimo. Još početkom studija zavoljela je
meteorologiju, a ona joj je na svoj način vratila ljubav. Višnjica poznaje istinsku vrijednost vremena, pa
ga ne gubi u neradu, ljenčarnju, oklijevanju. Ono što može učiniti danas, ne ostavlja za sutra. Poznata joj
je vrijednost discipline i volje. Tome možda doprinose i njezini austrijski geni. Koliko god ih je malo,
njezin suprug Marko kaže da su dominatni.
Ima uvijek jasnu predodžbu onog što želi - strastveno i određeno. Davno je izrekla veliko da argumentu
i znanstvenoj znatiželji. Zna da put do uspjeha nije ni brz ni lagan, pa njeguje sposobnost ulaganja truda
jer je sazrijevanje u znanosti dugotrajan proces. Na kraju, i genijalnost je uglavnom stvar energije. S
pravom može reći: „Dala sam sve od sebe.“ Možda je baš to sva mudrost koja nam je je u životu potrebna.
Nježnost osjećaja nije uvijek povezana s glavom u oblacima. Za ravnotežu je važno biti u sredini. No, u
mnogim njenim tekstovima naziremo da je Višnjica svjesna da gdje nema sanjanja i maštanja, nastat će
manje vrijedna djela. Ona tu zamku u svojim tekstovima vješto zaobilazi. U trenu nas iznenadi svježom
misli ili domišljatom metaforom. Naučila je vjerovati vlastitom sudu i stvorila svoju unutarnju neovisnost.
Autentična je. Izvrsno prepoznaje trenutak kad mladim kolegama treba pomoći, a kad ne, i pravo je vrelo
zaokruženih znanja i mudrosti. Suvereno se kreće digitalnim prostorima.
Uvijek joj je na umu dobrobit šire zajednice. U Zavodu nam je potrebno što više takvih istinski nadarenih,
oštroumnih stručnjaka koje krasi vrlina skromnosti u području duha jer dug je put do znanstvene
mladosti!

Razgovarala: Ivančica Mihovilić
PSnimke: Arhiva HAgMD-a
otaknuti idejom, da je najmlađima animirani film blizak medij, Hrvatsko agrometeorološko
društvo (udruga meteorologa, agronoma i šumara, HAgMD, http://www.hagmd.hr) se
upustilo u čarobnu avanturu izrade animiranog filma „Požar nije šala“. Glavni lik puh Matko
pristupačno i postupno prikazuje djeci kako nastaje, koji je uzrok i koje su strašne posljedice šumskog
požara. Zbog male ljudske nepažnje šuma gori. Životinje su ugrožene i pokušavaju se spasiti bijegom iz
šume. Dinamična glazba prati dramatičan događaj i drži djecu u napetosti. Vatrogasci nadljudskim
naporima gase požar, ali nakon toga ostaje tužna slika zgarišta. Kiša, vjetar i Sunce još više ogoljuju tlo,
ali pošumljavanjem djeca spašavaju krajobraz. Potrebno je dugo razdoblje za obnovu šume stoga film
završava sloganom: „Vatru ne pali jer požar se ne šali!“ Kako bi djeci i učenicima ostao trajni obrazovni
materijal, koji ih podsjeća na ono što su vidjeli u filmu i naučili iz razgovora, likovi i sadržaj filma
pretočeni su i u dječji strip "Požar nije šala". U razgovoru s Višnjicom Vučetić, koji smo nedavno vodili,
saznali smo zanimljivu priču o Agrometeorološkom mozaiku za mlade, Maloj školi „Požar nije šala“.
INTERVJU
Kako ste u Hrvatskom agrometeorološkom
društvu pristupili šumskim požarima?
U Hrvatskom agrometeorološkom društvu smo
uočili da je u sveobuhvatnoj problematici zaštiti
šume od požara slaba karika izobrazba o
šumskim požarima kao jedna od preventivnih
mjera. Iako u većini slučajeva uzročnik požara
raslinja jesu odrasli i njihova nepažnja, njihove
navike i ustaljene klišeje razmišljanja je teže
mijenjati. Stoga smatramo da izobrazba o zaštiti
šuma od požara treba početi već od najmlađe dobi. Zbog toga je Hrvatsko agrometeorološko društvo
pokrenulo program Agrometeorološki mozaik za mlade: Mala škola „Požar nije šala“ koji obuhvaća
predškolsku djecu od 3 godine do učenika od 15 godina.

U tri i pol godine održali smo 137 Malih škola „Požar nije šala“ u 40-setak mjesta i gradova od Konavala
do Osijeka u kojima je sudjelovalo oko 7000 djece i učenika u 34 dječja vrtića i 67 osnovnih škola.
Napominjem da su nam veliku pomoć pružili lokalna i regionalna zajednica posebice nekih jadranskih
županija, Grad Zagreb i Ministarstvo znanosti i obrazovanja u okviru njegova javnog poziva za
popularizaciju znanosti. Animirani film „Požar nije šala“ prikazujemo i na našim agrometeorološkim
seminarima i radionicama srednjoškolcima, studentima, poljoprivrednicima, agronomima, šumarima,
vatrogascima, ekolozima, novinarima i dr. ali i na međunarodnim radionicama (Sydney, Beč,
Budimpešta, Ljubljana i Novi Sad), gdje god nam se ukaže prilika, jer smo film preveli i na engleski. Do
sada smo obuhvatili i oko 850 odraslih, a dobili smo i pohvalne kritike od predstavnika Svjetske
meteorološke organizacije.
Što čini Malu školu „Požar nije šala“?
Okosnicu Male škole čini animirani film „Požar
nije šala“, a nakon toga slijedi razgovor uz power
point prezentaciju koji je prilagođen dobi djece
odnosno učenika. U tim razgovorima često puta
ima zanimljivih pitanja ili odgovora. Nakon
praizvedbe animiranog filma „Požar nije šala“
na Lokrumu u prvoj Maloj školi u Dubrovniku
prisustvovao je i animator filma Ivan Šivak kojeg
je učenica prvog razreda zapitala: „A kada ćemo
gledati nastavak crtića?“. To nam je bio dobar
znak da smo prodrli u dječju dušu i njima na
pristupačan način prikazali uzroke nastanka
šumskih požara, ali i njegove posljedice. Dok traje šumski požar, svi su mediji uprti u njega, ali čim se
ugasi, nitko više ne govori o katastrofalnim posljedicama. Stoga smo upravo u filmu pokazali djeci
problem ogoljavanja tla zbog djelovanja vode, Sunca i vjetra, potrebu za pošumljavanjem kao i
dugotrajnu obnovu šume i povratak životinja na njihova staništa.
Tko su predavači u Maloj školi?
Vrlo smo studiozno pristupili problematici šumskih požara s meteorološkog, šumarskog, vatrogasnog,
ekološkog i pedagoškog stanovišta. Predavači su članovi Hrvatskog agrometeorološkog društva koji su
meteorološki, šumarski i agronomski stručnjaci među kojima imamo 37 doktora znanosti i sveučilišnih
profesora. Našu stručnost prepoznao i jedan učenik drugog razreda osnovne škole kada me je zapitao:
„A vi ste znanstvenica?“

Koliko su djeca upućena u šumske požare i čime su oduševljena?
Kroz razgovor shvatili smo koliko su djeca odgovorna. Kako primjećuju da odrasli znaju bacati opuške
na plaži ili ostaviti vatru nakon roštilja. Stoga i djecu treba poslušati kada Vas upozore. Vrlo su dobro
upućena u uzroke požara i posebno su oduševljena s vatrogascima i kanaderom, ali se razočaraju kad
čuju da imamo samo šest kanadera, jer misle da ih je tristo. Na pitanje jesu li prepoznali u filmu avion
koji je gasio požar jedna djevojčica je uzbuđeno odgovorila: „Požarni avion!“. Svi smo se nasmijali!
Na upit jednog predškolca prije prikazivanja filma
ima li smiješnih scena u crtiću „Požar nije šala“,
odgajateljica ga je ukorila riječima: „Kako možeš
postaviti takvo pitanje, kada razgovaramo o tako
ozbiljnoj temi kao što su šumski požari.“ No,
prilikom izrade animiranog filma vrlo pomno smo
raspravljali o svakoj sceni s našim scenaristom i
režiserom Ivanom Đuričićem i uveli smo i smiješnu
scenu. Kako bi ugasio svoj zapaljeni rep, puh Matko
tupka repom i uzdahne: „Uf!“. Djeca se obično
nasmiju na tu scenu.
Imali li još koja zanimljivost iz dječjih usta?
Učenici vrlo dobro uoče da su suša, vrućina i jak vjetar rizični vremenski uvjeti za nastanak i širenje
šumskih požara. No, na naš upit: „Tko je na radiju u filmu dao upozorenje na opasnost od požara?“
odgovorili su: „Vakula!“ Odgovor je bio pogrešan, ali to samo pokazuje koliko su mediji moćni i među
najmlađima.
Ili bilo je još zanimljivih odgovora kao
primjerice na pitanje: „Koje predmete trebate
dobro učiti da biste postali meteorolozi?“ Kao
iz topa dobili smo odgovor: „Vjeronauk!“
Možda nam u nekim ekstremnim
vremenskim situacijama samo Bog može
pomoći. Kritike su uglavnom pozitivne, ali
učiteljica iz Jelse je pripomenula da joj u
filmu nedostaje jedino zvuk cvrčaka u
borovoj šumi za vrijeme ljetne žege. Potpuno
je u pravu. Našem skladatelju Marku Juragi
to je promaklo.

A je li bilo i nekih izvanrednih situacija?
Na kraju predavanja imamo
tombolu gdje učenici dobiju dječji
strip ili podložak za miša sa
sloganom „Vatru ne pali jer požar
se ne šali“. Znajući za nagradnu
igru jedna učenica je pri kraju
razgovora upitala: „A kad će
bingo?“
No, bilo je već i plača kod vrtićke
djece, kada je sestra dobila strip
„Požar nije šala“ kao nagradu, a
brat ne. I takve tužne situacije vrlo
brzo rješavamo.
Kako djeca i učenici izražavaju svoje dojmove
stećene u Maloj školi?
Koliko ih se dojmilo predavanje o šumskim
požarima, pokazaju na razne načine. Jedna
učenica nas je pitala „A zašto mi to niste prije
ispričali?“, neki učenici su se najbolje izrazili
svojim likovnim radovima u kolažu, neki su
naučeno znanje primijenili na satu Prirode i
društva, a drugima je pak učiteljica rekla:
„Promjena rasporeda sati. Imamo hrvatski i čitat
ćete strip „Požar nije šala“.
Među djecom ima i malih filozofa. Na naš upit: „Što rade meteorolozi?“ jedan predškolac je odgovorio:
„Meteorolozi putuju kroz vrijeme i mijenjaju budućnost!“ Tko zna, što će sve meteorolozi moći raditi u
dalekoj budućnosti....
Pogledajte treiler animiranog filma „Požar nije šala“

Drugi put u Noći knjige sudjeluje Ivana Marinović iz Blata na otoku Korčuli. Još u osnovnoj školi poželjela
je postati meteorologinja, što je magisterijem iz područja Meteorologije i fizičke oceanografije i ostvarila.
Svoj radni vijek započela je u Državnom hidrometeorološkom zavodu gdje je svoju želju za učenjem,
entuzijazam i istraživački duh usmjerila na klimatološka istraživanja te praćenje kišnih i sušnih prilika.
Kad se ne bavi klimom, uživa u šetnji, druženjima s prijateljima i plesu, igra šah i sudoku i opušta se
pjevajući, svirajući i pišući pjesme.
Ivana je uvijek bila vezana uz glazbu i uživala u njoj. Završila je osnovnu glazbenu školu, svirala klavir i
pjevala u zboru. Iako danas ne pjeva ni u zboru ni u klapi, svaki dan joj započinje i završava s pjesmom.
Tekstovi pjesama uvijek su joj predstavljali izazov. Želja da na što originalniji način svojim bližnjima
čestita rođendane, godišnjice i razna životna postignuća motivirali su je da to na veseo i zaigran, a opet
emotivan i osoban način napravi kroz pjesmu. Motivira ju također i želja da stihovima dragim ljudima
uljepša dan. Ljubav prema vremenskim zbivanjima, ljepotama prirode i Bogu neiscrpan su joj izvor
inspiracije. Ovogodišnju Noć knjige ispunit će mirisima, zvukovima, ljepotom, dobrotom, mudrošću i
uspomenama iz prošlosti.
Spjevala: Ivana Marinović
Pogledajte Testament prošlosti