249390867-Partizanski-Zlocini-Kocevski-Rog-Rev-028

KAKO UTVRDITI BROJ ŽRTAVA
Gugić potvrđuje Jurina zapažanja o dobnoj i spolnoj strukturi smaknutih
žrtava,te govori o "masi zarobljenih vojnika i uhićenih svjetovnjaka, dapače i žena,
cijelih obitelji i malodobne djece". Gugić, nadalje, potvrđuje da su partizani
prije"likvidacije“ žrtve temeljito pljačkali. Pritom ističe primjer stanovitog komesara
Ljube Barbarića s Hvara, koji je uspio opljačkati 5 – 6 kg zlatnog nakita
Gugić poput Jure svjedoči o masovnom silovanju djevojčica i žena, te kao posebno
okrutnog spolnog nasilnika navodi komesara Božu Kačića s Hvara. Isti se pred borcima
javno hvalio brutalnim spolnim nasiljem nad "hrvatskim kurvama". Ivan Gugić u svom iskazu
tvrdi da nije ubijao na stratištima, već obavljao druge poslove u pripremi žrtava za
"likvidaciju". Navodno je prihvaćao vlakove sa zarobljenicima,skidao im odjeću i pljačkao
dragocjenosti, vezivao ih bodljikavom žicom, te u skupinama tovario na kamione i slao u
smrt. Nakon izvršenog smaknuća odjeću žrtava slagao je u bale,prevozio na kolodvor i
vlakom slao u Ljubljanu. Gugić navodi da je iz Kočevja poslao najmanje 20 vagona otuđene
odjeće. Gugiću se kao i Juri,u sjećanje posebno usjekla skupina od više stotina malodobnih
dječaka odjevenih u odore nekakvog zavoda srednje vojne škole. Ta je skupina nakon
silovanja,spolnog sakaćenja i dugotrajnog mučenja,odrezanih spolnih organa i posoljenih
amputacijskih rana, ostavljena da polako iskrvari.
40.000 U OSAM DANA
Gugićeva ocjena podjele žrtava pokolja prema narodnosti vrlo je slična Jurinoj. "Od
onih, koji su prošli kroz moje ruke bilo je više Hrvata nego Slovenaca i svega nešto srpskih
četnika". Prema tome i Gugić u svojem zapažanju udio četnika među žrtvama kočevskog
pokolja svodi na zanemariv broj. Gugić navodi da je u smrt poslao i nekolicinu vojnika u
njemačkim odorama, no nije poznato jesu li to uistinu bili Nijemci ili Hrvati unovačeni u
njemačke jedinice. Ukoliko je Gugić iz logora Kočevje u smrt ispratio gotovo sve skupine
smaknute na Kočevskom rogu, mogao je s priličnom pouzdanošću procijeniti ukupan broj
žrtava. Prema njegovu svjedočenju, na širem području Kočevskog roga pobijeno je do
40.000 ljudi u svega 8 dana. "Toj procjeni odgovara i broj oduzetih odijela, koja su prošla
kroz njegove ruke". Protuslovan dio Gugićeva iskaza procjena je broja vlakova sa
zarobljenicima i uhićenicima, koji su danonoćno u Kočevje stizali iz pravca Ljubljane.
Željezničke kompozicije bile su sastavljene od većeg broja isključivo teretnih vagona. Prema
Gugićevu zapažanju u Kočevje je dnevno dolazilo izmedu 10 i 20 vlakova, što odgovara
ukupnom broju od sto i više pojedinačnih željezničkih preselica tijekom cjelokupnog razdoblja
pokolja. Ovako velik broj vlakova dupkom punih ljudi, ukoliko je točan, bolje od bilo čije
subjektivne procjene ukazuje na stvaran broj ljudi smaknutih na Kočevskom Rogu. Medutim,
broj žrtava izračunat prema navedenom broju prispjelih vlakova daleko nadilazi Gugićevu
odoka izvršenu procjenu čija gornja granica seže do 40.000 žrtava, što njegovo svjedočenje
čini faktografski nekonzistentnim.
PITANJE BROJA ŽRTAVA
Zanimljivo je da je iz mojeg podlistka Četnički zbor na Petrovoj gori 4. ožujka 1990,
objavljenog 2004. u Hrvatskom slovu, ostao neobjavljen dio teksta, koji sadrži obraćanje S.
Dubajića Srbima i predstavlja izvorno priznanje zločina, a glasi: „Nakon
"službenog"završetka zbora, s priručnog se megafona pijan svjetini obratio umirovljeni
pukovnik JNA S. Dubajić, poznat kao"mesar s Kočevskog roga". Javno priznajući da je 1945.
na Kočevskom rogu "komandovao pokoljem 30.000 ratnih zarobljenika i civila,uglavnom