hrvatski slikari

Muzej Brdovec
Moderna galerija
Krajolik u djelima prvaka hrvatskog
slikarstva na prijelomu 19. i 20. stoljeća
Vlaho Bukovac, Menci Clement Crnčić, Oton Iveković, Gabriel Jurkić, Ferdo Kovačević,
Mihovil Krušlin, Nikola Mašić, Mato Celestin Medović, Slava Raškaj, Branko Šenoa,
Zlatko Šulentić, Vladimir Varlaj i Emanuel Vidović

Muzej Brdovec
Moderna galerija, Zagreb
KRAJOLIK U DJELIMA PRVAKA HRVATSKOG
SLIKARSTVA NA PRIJELOMU 19. I 20. STOLJEĆA
Vlaho Bukovac, Menci Clement Crnčić, Oton Iveković, Gabriel Jurkić, Ferdo Kovačević, Mihovil Krušlin,
Nikola Mašić, Mato Celestin Medović, Slava Raškaj, Branko Šenoa, Zlatko Šulentić, Vladimir Varlaj i
Emanuel Vidović iz fundusa Moderne galerije
Muzej Brdovec, 26. IV. - 16. V. 2013.

Slika na naslovnici: Slava Raškaj, LOPOČI U CVATU, oko 1899.

UVOD
Obilježavanje 40. godišnjice brdovečkog muzeja započinje ovom izložbom djela hrvatskih slikara
na prijelazu 19. i 20. stoljeća. Cilj je je izložbe upoznati pučanstvo brdovečkog kraja sa likovnim
stvaralaštvom velikih hrvatskih slikara. Suradnju je inicirala ravnateljica Moderne galerije,
općini Brdovec, koja je prihvatila financiranje projekta, i kojoj se ovim putem zahvaljujemo, kao
i Modernoj galeriji koja je omogućila da slike iz muzejskih čuvaonica budu dostupne što većem
broju pučanstva.
Ivan Cvitković,
ravnatelj muzeja Brdovec
1

Nikola Mašić, SLIKAR (SLIKAR U BARI), 1878. - 1880.
2

3
Nikola Mašić, DJEVOJKA S VRČEM, 1878. - 1880.

KRAJOLIK U DJELIMA PRVAKA HRVATSKOG SLIKARSTVA NA
PRIJELOMU 19. I 20 STOLJEĆA
Krajolici koje prikazuje ova izložba, slike su najistaknutijih hrvatskih slikara koji su na prijelazu
19. u 20. stoljeće, izišavši iz atelijera u prirodu, navijestili novi smjer pejzažnog slikarstva
u nas. U njihovim krajolicima nalazimo začetke nacionalne likovne moderne, koja je tijekom
prva dva desetljeća 20. stoljeća uhvatila korak s europskim modernim slikarskim izričajima.
Putešestvije Vlahe Bukovca na relaciji Pariz - Cavtat i Emanuela Vidovića u Veneciju i Chioggiu,
slikarska hodočašća Slave Raškaj u zagrebački Botanički vrt, Nikole Mašića, Ferde Kovačevića
i Branka Šenoe u savske vrbike ili Otona Ivekovića u Zagorje te radno - ladanjski boravci Mencija
Clementa Crnčića u Hrvatskom Primorju i Mate Celestina Medovića na Pelješcu, oslobodili
su hrvatsko slikarstvo tamnog ozračja atelijerskoga stvaralaštva i trasirali nove perspektive
nadolazećim slikarima modernoga doba. Među prvima su ih slijedili Zlatko Šulentić i Mihovil
Krušlin oboružani pariškim iskustvima te Vladimir Varlaj, Bukovčev student na Akademiji u
Pragu i Gabriel Jurkić, samosvojni izdanak bečke secesije, koji je pokazao čudesnu suživljenost
s bjelinama zimskih krajolika. Djela ovih nespornih majstora plenerističkog slikarstva, prožeta
novom osjećajnošću i kolorizmom, temelji su na kojima se razvijalo hrvatsko pejzažno slikarstvo
i u kojemu su - od 30-ih godina prošloga stoljeća nadalje - mnogi naši umjetnici tražili i nalazili
prostore i razloge za svoja stvaralačka ushićenja.
Petnaest slika nastalih između 1886. i 1930. godine, ne prikazuju samo odlična djela pojedinaca,
nego i svjedoče o vitalnosti krajolika kao motiva u lancu umjetničkih nadahnuća i ukazuju
na brzo prihvaćanje širokog spektra europskih likovnih izričaja u nas – od impresionističkih i
simbolističkih s prijeloma stoljeća do realističkih s poetskim, klasičnim ili magičnim predznakom,
iz dvadesetih godina prošloga stoljeća. Osim toga, u ovom malom pregledu prvih desetljeća
hrvatskog pejzažnog slikarstva moguće je uočiti gotovo istodobnu pojavu ekspresionističkih
nastojanja hrvatskih umjetnika s djelom onih iz europskih matica modernosti koji su u kontinentalnim
ili primorskim krajobrazima tražili poticaje za slikarsko sintetiziranje pojedinih fenomena
prirode. To nam kazuje da onodobna umjetnička klima u sjevernoj i južnoj Hrvatskoj nije
bila posve provincijalna i da se pejzažno slikarstvo razvijalo s malim zaostatkom za europskim
strujanjima, a umjetnici širili krug tema sukladno okruženju i osobnim doživljajima viđenoga.

5
Branko Šenoa, SAVSKI PEJZAŽ, 1910.

Ima na ovim slikama izvanrednih impresija vodene prozračnosti (Slavini Lopoči), plenerizma
nadahnutog sunčevom svjetlošću i vjetrom uzbibanih šipražja (Mašićev Slikar i Djevojka s vrčem,
Kovačevićeva Bura), sutonskim svjetlom obavijenih predjela (Šenoin Savski pejzaž, Bukovčeva
Kuća u šumi), idealiziranih zimskih ugođaja (Jurkićev Zimski pejzaž, Kovačevićeve Vrbe na Savi,
Ivekovićeva Zima), realističnog kampanilizma mediteranske svjetlosti i naturalističke deskriptivnosti
morskog ugođaja (Medovićev Vrijes, Crnčićeva Bonaca), ali i anticipacije kolorističkog
ekspresionizma (Šulentićeva Jesen) te čvrsto komponiranih veduta iz vremena „povratka redu“
(Varlajev Dalmatinski pejzaž). No, više od svega slike uvrštene na ovu izložbu pokazuju vrsno
vladanje modernim pikturalnim jezikom, novu osjećajnost spram motiva i sažimanje kreativnih
elementa do formalne i kolorističke cjeline koja daje prednost slikanju ozračja nad predmetnim
i ugođaja nad pukom deskripcijom krajobraza. One su plod i objektivnog promatranja i
autentičnog nadahnuća, i subjektivnog promišljanja i usvojenog nasljeđa europske likovne
moderne. Promatraču, pak, ova izložba pruža privilegij da sudjeluje u vizualnom i emotivnom
doživljaju krajolika kakav je nekad bio i da uživa u razgledanju umjetničkih slika koje ljepotom, a
ne zavičajnom nostalgijom, odolijevaju vremenu, jer su naslikane kistom i paletom neprolaznog
sjaja koji ne blijedi niti gubi odliku transmisije autentično slikarskoga kreativnog čina.
Biserka Rauter Plančić,
ravnateljica Moderne galerije
6

7
Ferdo Kovačević, BURA, 1910.

REMEK DJELA U ZAVIČAJNOM MUZEJU
Blistavost ljepote kroz mijene pojavnosti najviše je uprisutnjena u pejzažu. U povijesti hrvatske
umjetnosti brojni su primjeri posvojenja prizora načinom osobnih poetika. Dakako postoje periodi
veće vezanosti slikara uz krajolik, odnosno autori kojima je motivika dijaloga s prirodom
bitna sastavnica opusa. Zlatno doba hrvatskog pejzažizma desetljeća su na prijelazu 19. u 20.
stoljeće, obilježena nizom antologijskih djela naše umjetnosti. Vrijeme je to početka i tijeka novih
stilskih pokreta u Europi koji su se svakako reflektirali, s određenom zadrškom, i kod nas. Pejzaž
kao relativno „neutralna“ tema u slikarskim interpretacijama izrastao je na potki poetskog realizma,
no dodiri s impresionizmom, simbolizmom, pa i ekspresionizmom su vidljivi.
Moderna galerija u Zagrebu u svom bogatom fundusu, pa i stalnom postavu posjeduje velik broj
radova kojih je krajolik motivska odrednica. Mnoga od tih djela osim neospornih umjetničkih
vrijednosti upravo su popularna, poznata publici i iz publikacija, reprodukcija te su istinska kulturna
svojina šire javnosti svih generacija. Radi toga je više nego hvale vrijedna ostvarena inicijativa
da se petnaestak djela trinaest velikana hrvatskog slikarstva postave u Zavičajnom muzeju
u Brdovcu. Muzej s dominantom povijesne i etnografske zbirke ove godine slavi četrdeset
godišnjicu osnutka i djelovanja te je ova brojem možda ne toliko velika, ali istinski impresivna
izložba prilog proslavi jubileja. Slikovit brdovečki kraj s mjesnom baroknom crkvom sv. Vida, s
fortifikacijskim zvonikom, i dvorcima Lužnicom i Januševcem jedan je od najljepših ambijenata
zagrebačke okolice. Drugim riječima sam taj prostor privlačio je slikare različitih kreativnih potencijala,
no kojima nije nedostajalo ni strasti, ni zanosa. Ali i talenta nužnog u opredmećenju ideje.
Ta sredina znala je i zna prepoznati vrhunske umjetničke domete te dolazak ovako reprezentativnog
odabira hrvatske umjetnosti je izuzetan događaj. Lijepo je vidjeti ta djela u dvoranama
Moderne galerije no kada dođu lokalnom stanovništvu doma to je poseban doživljaj. A motivski
rasponi tih vrijednih i dragih umjetničkih ostvarenja uistinu su veliki. Pojednostavljeno
rečeno radi se o uprizorenjima od sjevera do juga. Od širine morske pučine do livada uz rijeku, s
godišnjim dobima od proljeća do zime, od ravnice do brežuljaka, od „čistog“ krajolika do figura
u njemu. Od tonske odnjegovanosti do kolorističke otvorenosti. Od treptaja lirskog do slutnje
dramatskog. Od naglašenije opisnosti do naznake predmetnog. S konstantom inzistiranja na
ugođajnosti scene. I iznad svega s prepuštanjem umjetničkoj i ljudskoj emotivnosti. A čini se da
su emocije, uz danas već pomalo zaboravljeni entuzijazam bitnost ove izložbe. U susretu institucije
nacionalnog značenja i muzeja koji pažljivu i s ljubavlju brine o baštini svoga kraja.
Stanko Špoljarić

9
Ferdo Kovačević, VRBE NA SAVI, 1917.

Zlatko Šulentić, JESEN, 1913.
10

11
Vlaho Bukovac, KUĆA U ŠUMI, 1886.

Menci Clement Crnčić, BONACA, 1906.
12

13
Mato Celestin Medović,VRIJES, 1911.

Vladimir Varlaj, DALMATINSKI PEJZAŽ, 1926.
14

15
Emanuel Vidović, IZ LAGUNE, oko 1908.

Mihovil Krušlin, SEOSKI KRAJOLIK, poslije 1930.
16

17
Mihovil Krušlin, NA SAVI, oko 1930.

Gabriel Jurkić, ZIMSKI PEJZAŽ, 1921.
18

POPIS IZLOŽENIH DJELA:
Vlaho Bukovac (1855 - 1922)
1. KUĆA U ŠUMI, 1886, MG-3887
Nikola Mašić (1852 - 1902)
2. SLIKAR (SLIKAR U BARI), 1878-1880,
MG-239
3. DJEVOJKA S VRČEM, 1878-1880,
MG-245
Slava Raškaj (1877 – 1906)
4. LOPOČI U CVATU, oko 1899,
MG-539
Menci Clement Crnčić (1865 – 1930)
5. BONACA, 1906, MG-441
Oton Iveković (1869 – 1939)
6. ZIMA, 1908, MG-398
Emanuel Vidović (1870 – 1953)
7. IZ LAGUNE, oko 1908, MG-6715
Branko Šenoa (1879 – 1939)
8. SAVSKI PEJZAŽ, 1910, MG-6836
Ferdo Kovačević (1870 – 1927)
9. BURA, 1910, MG-469
10. VRBE NA SAVI, 1917, MG-462
Mato Celestin Medović (1857 – 1920)
11. VRIJES, 1911, MG-328
Zlatko Šulentić (1893 – 1971)
12. JESEN, 1913, MG-1128
Gabriel Jurkić (1886 – 1974)
13. ZIMSKI PEJZAŽ, 1921, MG-914
Vladimir Varlaj (1895 – 1962)
14. DALMATINSKI PEJZAŽ, 1926,
MG-2478
Mihovil Krušlin (1882 – 1962)
15. NA SAVI, oko 1930, MG-491
16. SEOSKI KRAJOLIK, poslije 1930,
MG-482
19

Izdavač
Muzej Brdovec
Za izdavača
Ivan Cvitković
Tekstovi
Biserka Rauter Plančić
Stanko Špoljarić
Postav
Stanko Špoljarić
Oblikovanje kataloga, pozivnice i plakata
Maja Škvorc
Priprema i tisak
Tiskara G&J Kosmat
Fotografije
Fototeka Moderne galerije
Naklada
500
ISBN 978-953-99510-6-9
Slika na poleđini: Oton Iveković, Zima, 1908.