HAOS u zemlji uglednih pravnika

H A O S

u zemlli uglednih pravnika

Crnogorski pravni portal

A U D I T O R I U M

1

HAOS U ZEMLJI UGLEDNIH PRAVNIKA

Crnogorski pravni portal Auditorium

IZDAVAČ – AUTOR

Predrag Mugoša,

Podgorica,

Jovana Tomaševića, 21

Copyright - Predrag Mugoša

2020. g.

3

UMJESTO UVODA – ZBOGOM

Poštovani čitaoci,

Nakon 7-8 godina naivnog zalaganja, upozoravanja, molbi, inicijativa…. za

ozdravljenje našeg pravnog sistema, danas vam, s ponosom, možemo reći da

je naš trud bio uzaludan.

Situacija je sve gora i gora. Pravni poredak u Crnoj Gori toliko je nisko pao da

se njime više nije moguće ozbiljno baviti. Čega god se dohvatite, koji god

kamen prevrnete, svuda nađete monopol, privilegiju, prevaru, korupciju,

sebičnost,… Kad smo mislili da u vladavini prava stanje ne može bit gore, na

viđelo je isplivalo da su sudije i tužioci, u ogromnom broju, na funkcijama

uprkos izričitim ustavnim odredbama. Uhvaćena na djelu čitava ta generacija

pokušava da, što bivšim autoritetom tih funkcija, što ćutanjem, što sijanjem

magle u vidu raznih tumačenja.... zametne trag velike zavjere ćutanja u

pravosuđu i oko njega, omerte čije postojanje i dimenzije je teško i zamisliti u

toj profesiji.

Već smo i prije ozbiljno razmišljali da, kao beskorisnu, ugasimo ovu stranicu,

a ovaj skandal je samo ubrzao donošenje odluke. Neka neko drugi isključi

aparate.

Zašto smo u vladavini prava toliko nisko pali i ko je koliko kriv za ovaj haos,

ko se kome ili čemu prodao.... sada nije toliko važno. Uglavnom, vidi se ko

ima koristi od svega, nije ih teško prepoznati. Samozvani eksperti, dežurni

dezinformatori, lažne patriote, demagozi...... sami dižu dva prsta. Oni uvijek

imaju što da kažu a kad su pravnici, uz to još „ugledni“ – rezultat je obmana na

kvadrat. Ali, ako ih pitate nešto stručno, ozbiljno i direktno, spremite se da se

sudarite sa neprobojnim zidom ćutanja. Kolege pravnici na funkcijama

ignorišu javnost jednako kao i političari. Dobiti odgovor od njih je, pokazalo

se, nemoguća misija.

Kako nam je ideja bila da vršimo neki pozitivan uticaj a ne da budemo hroničari

propadanja, pitali smo se gdje griješimo i shvatili, poslije svega, koliko je bio u

pravu jedan čuveni novinar kad je objasnio da mora da bude uvredljivo

provokativan, jer “kad vam lepo kažem, vi me ne čujete, dok vam ne kažem

bagro, fukaro.. vi me ne shvatate ozbiljno i ne odgovarate na pitanja”. Naš

metod je očigledno bio pogrešan i zato je ovo kraj AUDITORIUM-a. Ovo do

sada je bilo to “ kad vam lepo kažem”, što je završilo neuspjehom a za dalje,

vidjećemo….

A da ne bi baš sve ovo, do sada, otišlo niz vjetar, odlučili smo da objavimo ovaj

izbor naših tekstova, tek toliko da ostane neki trag da “trud nečiji uzaludni u

prostoru pustom slavi”.

U ime osnivača i saradnika AUDITORIUM-a

Predrag Mugoša

4

Objavljuje

Predrag Mugoša

· 23. 12. 2020.

·

U SKUPŠTINI NIŠTA NOVO

Prije desetak dana poslali smo g. Zogoviću, kao predsjedniku famoznog

Administrativnog odbora, par pitanja uz molbu da nam kolegijalno odgovori i

objasni jednu “neobičnu” pojavu.

Od ranije je primijećeno da i među poslanicima ima nekih, koji primaju i

poslaničku platu i penziju pa smo htjeli da čujemo izvorno, od nadležnog za

donošenje tih rješenja, na osnovu kog propisa se u Skupštini izbjegava izričita

zakonska odredba prema kojoj “u državnom organu ne može da zasnuje radni

odnos lice koje je korisnik prava na penziju, u skladu sa zakonom”, naravno,

ukoliko oni, poslanici, sebe uopšte smatraju državnim službenicima? Ili možda

misle da država treba da bude u njihovoj službi?

Pitanja postavljena g. Zogoviću možete pogledati u prilogu ovog teksta i, valjda,

ne moramo reći da smo totalno ignorisani, kao i ranije kad god smo pokušali

dobiti neki odgovor od poslanika. Pravi ilegalci, nema što. Njima su puna usta

transparentnosti ali iz ovog primjera se vidi da oni možda jesu promijenili

poslaničke klupe, jedni su prešli na istok a drugi se presilili na zapad one tribine,

ali ni na istoku, ni na zapadu, nažalost, nema ništa novo. Ne samo po pitanju

otvorenosti.

Možda oni u Skupštini misle da je ovo njihova stvar ili da je nebitno što jedan,

dva… poslanika primaju i platu i penziju. Upravo suprotno, neka je i samo jedan.

5

Odluku su, svakako, donijeli većinom i ona odražava zajedničko mišljenje svih

poslanika.

Zašto je ovo važno pravnicima?

Zato što poslanici treba da donose zakone, koji su pravedni, društveno korisni,

koji obezbjeđuju ljudima jednakost i pravnu sigurnost. A, ako se oni ovako

jeftino provaljuju na pitanju koje se tiče samo njihove ademovice, kako da im

vjerujemo za krupnije stvari.

Ako ne znaju što je ademovica, neka pitaju nekog iz Stare Varoši, ima li ko među

njima, da im da autentično tumačenje.

AUDITORIUM

Administrativnom odboru

Poštovani g. Zogoviću,

Molimo Vas da za čitaoce našeg pravnog portala date objašnjenje neobične

pojave da u Skupštini Crne Gore, među poslanicima i funkcionerima koje bira ili

imenuje Skupština, kao i u njenoj službi, ima zaposlenih penzionera:

1. Koliko u Skupštini, među poslanicima, u službi, uključujući i kabinet

predsjednika kao i među funkcionerima koje bira ima penzionera i koliko njih

prima i platu i penziju?

2. Na osnovu kog propisa se u Skupštini izbjegava izričita zakonska odredba

prema kojoj “u državnom organu ne može da zasnuje radni odnos lice koje je

korisnik prava na penziju, u skladu sa zakonom”, naravno, ukoliko vi poslanici

sebe uopšte smatrate državnim službenicima?

3. Shvatamo da Ustav propisuje da “poslanik ima pravo da poslaničku funkciju

obavlja profesionalno” ali, u tom slučaju, šta su pojedini poslanici, jesu li

profesionalci ili penzioneri? Zar ne mislite da je to izigravanje norme, da ne

kažemo zloupotreba?

4. Da li shvatate kakav to primjer daje svima ostalima, kad budu bili u sličnoj

prilici da “tumače” propise? Zbog par plata, ili penzija?

Stav redakcije ovog portala je da, koliko god bilo tih slučajeva, makar samo

jedan, sasvim je dovoljno da čitav saziv Skupštine obilježi notom koja više

miriše na sebičnost nego na brigu o jednakosti, solidarnosti, socijalnoj pravdi,

pravnoj državi.

Molimo da nam kolegijalno odgovorite i da nas ne upućujete na slobodan pristup

informacijama, jer nam nije cilj da vodimo istragu, već želimo otvoren razgovor i

razumijevanje.

Za Crnogorski pravni portal Auditorium

Predrag Mugoša

6

Objavljuje

Predrag Mugoša

·21. 12. 2020

AGENT PROVOKATOR

Pojam iz krivičnog prava, kojim se označavaju razne vrste policijskih saradnika,

što na specifičan način pomažu u otkrivanju kriminalnih djela i organizacija i

prikupljanju potrebnih dokaza.

Svakako, već sama potreba da se normativno uredi ova “djelatnost“ je znak teške

zapuštenosti društva ali i, trebalo bi, njegove odlučnosti da stvari mijenja i da se

kriminalu svake vrste stane na put.

Agenti provokatori postali su neophodno ali još uvijek vrlo kontroverzno

dokazno sredstvo u praksi mnogih država i, s vremena na vrijeme, daju i dobre

rezultate. Mogućnosti njihove upotrebe su brojne, negdje ih nazivaju

isljednicima, agentima… kako god, bez njih se, nažalost, više ne može.

Mogućnosti zlopotrebe još su veće pa se države trude da to spriječe tako što će ih

precizno uredit propisima.

Evo, ukratko, kako je to učinio naš zakonodavac.

Kada se govori o tome kako je agent provokator definisan našim krivičnim

postupkom, misli se, prije svega, na mjeru tajnog nadzora ”angažovanje

prikrivenog isljednika i saradnika”, koja je sažeto razrađena u par članova. Nalog

za vršenje mjere daje sud a prikrivenog isljednika određuje starješina organa, koji

sprovodi mjeru tajnog nadzora, obično iz reda policijskih ili drugih državnih

službenika a izuzetno može i neko drugo lice. Nadležni organ im može izdati

lažne isprave, dozvoljeno im je da koriste tehnička sredstva za praćenje i

snimanje…. i tako dalje, vidi se uticaj filmova o tajnim agentima, nema što.

7

Zakon propisuje da prikriveni isljednik neće biti gonjen za radnje pomaganja u

izvršenju djela, ako se to čini radi obezbjeđivanja podataka i dokaza za uspješno

vođenje krivičnog postupka a za eventualno podstrekavanje je samo rečeno da

ono nije dozvoljeno, bio bi to pravno nevaljani dokaz na kome se ne može

zasnivati sudska odluka.

Međutim, čini se da pod pojmom agenta provokatora treba, osim prikrivenog

isljednika, razumjeti i slučaj korišćenja fotografija i audiovizuelnih snimaka kao

dokaznog sredstva. Zakon o krivičnom postupku propisuje da se ti snimci mogu

koristiti kao dokaz u krivičnom postupku ako se na fotografiji, audio, odnosno

audiovizuelnom snimku, osim okrivljenog, istovremeno nalazi i neko drugo lice,

odnosno njegov glas, koje se prećutno ili izričito saglasilo sa pravljenjem

fotografije ili snimka. Smatramo da slučaj lica, koje je prećutno ili izričito dalo

saglasnost da bude snimano, mora biti pravno uređen na identičan način kao

slučaj prikrivenog isljednika jer ovaj način prikupljanja dokaza već na prvi

pogled djeluje upotrebljivije od prikrivenog isljednika i nekako mnogo opasnije u

smislu da ga je lakše zloupotrijebiti. Dati saglasnost za snimanje je samo dio te

priče a važniji je kako to lice učestvuje u razgovoru, usmjerava li ga, podstiče li

drugog da nešto kaže i slično, što je zakonodavcu ostalo van domašaja

interesovanja.

Zato je važno dobro obratiti pažnju kako taj način dokazivanja funkcioniše u

praksi.

Treba dobro voditi računa da se spriječe slučajevi zloupotrebe a to je, prije svih,

zadatak advokature.

Agent provokator - da, snimljeni razgovor - da, ali da se više nikad ne desi da

snimljeni međusobni razgovor dva agenta provokatora bude dokaz protiv trećih

lica.

To bi bio kraj krivičnoprocesnog prava.

AUDITORIUM

8

Objavljuje

Predrag Mugoša

24. 3. 2020. g.

Kolegijum predsjednika Skupštine Crne

Gore: NE RAČUNAJTE NA NAS

Ustavom Crne Gore i Zakonom o zaštiti i spašavanju propisano je da

vanredno stanje proglašava Skupština Crne Gore i to odmah po saznanju za

neposrednu opasnost od nastanka rizika i prijetnji koji ugrožavaju

stanovništvo u obimu koji nije moguće spriječiti redovnim djelovanjem

nadležnih subjekata.

Takozvane zdravstvene vlasti preduzimaju što mogu, gotovo svakodnevno šire

spisak mjera, što često podrazumijeva i ograničavanje nekih Ustavom

garantovanih ljudskih prava i sloboda: kretanja, okupljanja, preduzetništva,

prava na rad i drugih. Pažnju, odnosno otpor, dijela javnosti izazvala je tek

nedavno uvedena mjera, koja je ocijenjena kao povreda privatnosti.

Ustav je predvidio da se, za vrijeme proglašenog ratnog ili vanrednog

stanja, ostvarivanje pojedinih ljudskih prava i sloboda može privremeno

ograničiti, u obimu u kojem je to neophodno.

Imajući u vidu tu ustavnu normu, može se zaključiti da su ocjene nevladinih

organizacija o povredi ljudskih prava i sloboda, u formalnom smislu,

opravdane. Premijer je, reagujući na to, ocijenio da nije vrijeme za pravno

nijansiranje i da ćemo o tome razgovarati kad sve ovo bude iza nas i da prvo

treba da preživimo. Tako je, da se prvo preživi.

Ali zar proglašenje vanrednog stanja nije jedna od mjera za preživljavanje.

Ako ga sad ne uvedu, kad će?

Stanje jeste kritično i jeste vanredno.

Zašto onda vanredno stanje nije već proglašeno?

9

Izgleda da postoji neki problem, vjerovatno u samoj Skupštini.

Da li poslanici uopšte imaju namjeru da uskoro zasijedaju.?

Saopštenje sa Kolegijuma predsjednika Skupštine Crne Gore, od prije nekoliko

dana, da je “imajući u vidu procjenu epidemiološke situacije i preporuke

nadležnih državnih organa, dogovoreno da Skupština Crne Gore nastavi sa

daljim sprovođenjem mjera predostrožnosti vezano za planirane zakonodavne

aktivnosti i sastanke radnih tijela, kao odgovor na COVID-19” ne može se

razumjeti drukčije nego kao: ne računajte na nas.

AUDITORIU

10

Crnogorski pravni portal - Auditorium

Objavljuje Predrag Mugoša 24. 1. 2020.

PRIJE UPOTREBE DETALJNO PROUČITI UPUTSTVO

OINDIKACIJAMA,MJERAMAOPREZAINEŽELJINIMREAKCIJAMANALIJ

EK,POSAVJETUJTESESALJEKAROMILIFARMACEUTOM:

“13.2. U državama utemeljenim na vladavini prava vrijedi i načelo hijerarhije

propisa. Konzistentnost svakog ustavnopravnog sistema zahtijeva da propisi

nižeg pravnog ranga budu usaglašeni s propisima više pravnog ranga. Pri tome je

nesumnjivo da je najviši pravni akt neke države ustav. Njegove odredbe

razrađuju se u zakonima. Zakonske odredbe razrađuju se u podzakonskim

propisima. Podzakonskim propisima izvan enoncijacije zakonitosti mogu se

izuzetno i autonomno uređivati samo oni odnosi koji nijesu u isključivoj

nadležnosti zakonodavca, a tiču se sprovođenja izrazito stručnih poslova za koje

treba posebno ekspertsko znanje koje zakonodavac ne posjeduje. Ukoliko

odredbe podzakonskog akta nijesu u skladu sa zakonom, neposredno se

primjenjuje zakon. Ako zakon i podzakonski akt nijesu u skladu s Ustavom,

neposredno se primjenjuje Ustav.”

U jednoj svojoj odluci Ustavni sud je dao ovo prethodno citirano svojevrsno

uputstvo za upotrebu propisa.

Djeluje vrlo primjenjivo ali u suštini je veoma rizično.

11

Hijerarhija propis? Naravno.

Zakon mora biti saglasan sa Ustavom i potvrđenim međunarodnim ugovorima, a

drugi propis mora biti saglasan sa Ustavom i zakonom. (Čl. 145 Ustava)

Tome treba dodati da ustavnost i zakonitost štiti Ustavni sud (čl. 11), koji

odlučuje o saglasnosti zakona sa Ustavom (čl. 149).

Pojedinačni pravni akt mora biti saglasan sa zakonom. (Čl. 148)

Konačni pojedinačni pravni akti uživaju sudsku ( sudstvo – čl. 118) zaštitu.

Sud sudi na osnovu Ustava, zakona i potvrđenih i objavljenih međunarodnih

ugovora (čl. 118 Ustava), ali zakoni se ne donose kad je i o čemu kome milo,

nego kad je to neophodno ili kad je Ustavom određeno (čl. 16 Ustava).

A to neophodno, odnosno kad se mora je onda kad se Ustav ne može neposredno

primjenjivati.

Kako će onda sudovi i ostali, koji primjenjuju propise, upotrijebiti ovo uputstvo

Ustavnog suda, nije jasno.

Ustavom propisana podjela vlasti, čiji dio su i gore pomenute odredbe, dodatno

je (izgleda da je bilo “neophodno”), razrađena članom 54 Zakona o Ustavnom

sudu, kojim je propisano da “predlog za ocjenu saglasnosti zakona sa Ustavom i

potvrđenim i objavljenim međunarodnim ugovorima, odnosno drugih propisa i

opštih akata sa Ustavom i zakonom može da podnese: 1) sud ako se u postupku

koji vodi postavi pitanje saglasnosti zakona, odnosno drugog propisa ili opšteg

akta, koje u postupku pred sudom treba primijeniti, sa Ustavom i potvrđenim i

objavljenim međunarodnim ugovorima, odnosno sa Ustavom i zakonom. U tom

slučaju sudija, odnosno predsjednik sudskog vijeća, će zastati sa postupkom do

odluke Ustavnog suda, koja mora biti donijeta u roku od 45 dana.

Nijesmo čuli za neki slučaj da je redovni sud pokrenuo postupak ocjene

ustavnosti i zastao sa odlučivanjem a činjenica je da se sam često upušta u

ocjenjivanje ustavnosti nekog zakona i odlučuje direktno na osnovu Ustava ili

međunarodnog ugovora, prije svega Konvencije o ljudskim pravima.

Ovom praksom, koju svojim “uputstvom za upotrebu” podstiče i Ustavni sud,

miješaju se ustavne nadležnosti redovnih i Ustavnog suda i eliminiše osnovna

svrha zakonodavstva.

Ne kažemo da sudovi i organi uprave i svi drugi nemaju pravo i obavezu da,

prilikom tumačenja propisa imaju u vidu norme Ustava, ili čak i da ih direktno

primijene, kad je to moguće, ali krajnje je vrijeme da svako počne da radi svoj

posao.

Dobar, ustavan, precizan zakon je najbolja prečica do pravde i to mora da bude

na umu svima, prije svega Ustavnom sudu a ne da nas uči da zakon ne moramo

ni primjenjivati, nego možemo direktno Ustav.

AUDITORIUM

12


Objavljuje Predrag Mugoša 19. 1. 2020.

·

PROBATIO DIABOLICA – đavolsko dokazivanje.

“Izraz je nastao u rimskom pravu i odnosio se na dokazivanje u sporu oko

kviritske svojine, podvlačeći teškoće na koje je tužilac nailazio da bi dokazao

svoje pravo. On bi, naime, ukoliko je stvar pribavio na derivativan način, morao

da dokaže ne samo svoje pravo, već i pravo svih ranijih sopstvenika, sve dok ne

stigne do originarnog sticanja, što je bilo ne samo veoma teško , nego ponekad i

nemoguće; otuda je takvo dokazivanje nazvano “đavolskim”, a stranke su ga

izbjegavale pribjegavajući, gdje god je to bilo moguće, elastičnijoj tužbi action

Publiciana ili dokazujući da su svojinu stekle uzukapijom.” (Pravna

enciklopedija).

Kako u rimsko, tako i u ovo naše doba: dokazati svojinu je đavolski teško pa

stranke i danas to izbjegavaju, gdje god je moguće.

Izgleda da je u suštini spora između države i crkve, kad je u pitanju imovina,

upravo to - izbjegavanje.

Ni jedna od strana ne želi da se nađe u poziciji da mora da dokaže svoje pravo.

Ali, neko će morati.

AUDITORIUM

13


Objavljuje Predrag Mugoša ·31. 7. 2019.

PODGORIČKI MODEL

Vjerovatno bi ZAKON O SPORAZUMNOM FINANSIJSKOM

RESTRUKTURIRANJU DUGOVA PREMA FINANSIJSKIM

INSTITUCIJAMA , jadnik, prošao nezapaženo kao i drugi slični, da nam ga

njegovi autori nijesu pompezno najavili kao “Podgorički model”, nešto u

ekonomiji dotad neviđeno, što će da izvuče dužnike iz finansijskih teškoća,

očuva stabilnost finansijskog sistema i stimuliše ekonomski oporavak i rast. A

sve to bez ikakvog troška za državu.

Izgledalo je da nam se smiješi Nobelova nagrada.

Autori, predvođeni magovima iz Centralne banke, svojski su se trudili da stvar

uspije. Kad zakon, poslije dvije predviđene godine primjene, nije dao nikakve

rezultate, oni nijesu odustali, produžili su mu primjenu, unijeli su elementa

obaveznosti i prijetnje, ponovo mu produžili primjenu i ništa. Nula.

Zakon se pokazao neprimjenjivim pa su ga skinuli sa aparata.

Sad oni, što im je “Podgorički model” od početka služio za sprdnju, likuju i kažu

da im je žao što mu primjena nije ponovo produžena, da nobelovcima ruke

ostanu zauzete nečim tako uzaludnim bar još neko vrijeme.

Jer izgleda da, uprkos činjenici da je zakon propao i uprkos svim drugim

mjerama centralne banke, nivo loših kredita pada.

Izgleda kao čudo ali ima vrlo prozaično objašnjenje. A i ne može dugo trajati.

AUDITORIUM

14


Objavljuje Predrag Mugoša ·29. 7. 2019. ·

NIJESU SAMO STOPE NERAZUMNE

Ko je pomislio da će odluka Ustavnog suda, kojom je utvrdio neustavnost

nekoliko članova Zakona o porezu nepokretnosti i praktično ukinuo njima

uvedene uvećane poreske stope, predstavljati za zakonodavnu i izvršnu vlast

neku obavezu, ili lekciju, grdno se prevario.

Umjesto da nešto nauče i ubuduće se potrude da obezbijede veći kvalitet zakona

koje donose, u smislu razloga datih u odluci Ustavnog suda, naš parlament je, na

predlog naše vlade, u međuvremenu, od dana donošenja odluke ustavnog do

dana njenog objavljivanja, jednostavno donio novi Zakon o porezu na

nepokretnosti, nešto malo drukčiji ali suštinski isti kao raniji, odnosno sa istim

onim atributima zbog kojih su pojedini njegovi članovi proglašeni neustavnim.

Odluka Ustavnog suda, doduše i sama jednako nejasna kao ukinute zakonske

norme (koje su, između ostalog, zbog toga ukinute) nije poslužila izvršnoj i

zakonodavnoj vlasti ničemu drugom osim za novu demonstraciju klasične

predstave izigravanja njene obaveznosti i izvršnosti (što god to značilo),

propisanih Ustavom.

Uglavnom, donijet je novi Zakon o porezu na nepokretnosti i u njemu neke od

ranijih, odlukom ustavnog ukinutih stopa poreza. Na primjer, stopa poreza na

nepokretnosti za neizgrađeno građevinsko zemljište i po novom zakonu iznosi od

0,3% do 5%. A “neizgrađenim građevinskim zemljištem smatra se zemljište na

kojem nijesu izgrađeni objekti odnosno izgrađeni objekti nijesu u skladu sa

planskim dokumentom”. Znači, zemljište u zahvatu planiranom za gradnju

objekata, zavisno od milosti lokalne samouprave, može biti oporezovano stopom

od 5% od njegove tržišne cijene (tržišnu cijenu utvrđuje takođe lokalna

samouprava).

Da li je ovo razumno? Prije 24 sata prenijeli smo pomenutu odluku Ustavnog

suda, kad evo; Skupština izglasala opet iste stope. .

AUDITORIUM

15

Objavljuje Predrag Mugoša · 23. 7. 2019.

ŠTO JES', JES'

USTAVNI SUD: Stope poreza na nepokretnosti od 3 i 5% su NERAZUMNE

Ustavni sud utvrdio je da su odredbe Zakona o porezu na nepokretnosti, kojima

se uvodi uvećana stopa poreza na neke vrste nepokretnosti nerazumne.

Što jes`, jes`.

AUDITORIUM

ODLUKA

USTAVNOG SUDA CRNE GORE KOJOM SE UKIDAJU ODREDBE

ČLANA 9A I 9B, ČLANA 9D STAV 2 ALINEJA 3, ČLANA 9E I 9F I ČLANA

10 STAV 4. I 5. ZAKONA O POREZU NA NEPOKRETNOSTI ("SLUŽBENI

LIST REPUBLIKE CRNE GORE", BROJ 65/01. I "SLUŽBENI LIST CRNE

GORE", BROJ 75/10, 9/15 I 44/17) I PRESTAJU DA VAŽE DANOM

OBJAVLJIVANJA OVE ODLUKE

("Službeni list Crne Gore", br. 031/19 od 03.06.2019)

Ustavni sud Crne Gore u sastavu: predsjednik Dragoljub Drašković i sudije -

Milorad Gogić, Miodrag lličković, Desanka Lopičić, Mevlida Muratović,

16

Hamdija Šarkinović i Budimir Šćepanović, na osnovu odredaba člana 149. stav

1. tačka 1. Ustava Crne Gore, člana 48. tačka 1. i člana 62. stav 2. Zakona o

Ustavnom sudu Crne Gore ("Službeni list Crne Gore", broj 11/15.), na sjednici

od 28. februara 2019. godine, donio je

ODLUKU

I UKIDAJU SE odredbe čl. 9a i 9b, člana 9d stav 2. alineja 3., čl. 9e i 9f i člana

10. st. 4. i 5. Zakona o porezu na nepokretnosti ("Službeni list Republike Crne

Gore", broj 65/01. i "Službeni list Crne Gore", br. 75/10., 9/15. i 44/17.) i

prestaju da važe danom objavljivanja ove odluke.

II Ova odluka objaviće se u "Službenom listu Crne Gore".

Iz obrazloženja

Osporenim odredbama člana 9.b, člana 9.d stav 2. alineja 3., člana 9.e st. 4. i 5. i

člana 9.f stav 1. Zakona, po ocjeni Ustavnog suda, omogućeno je

neproporcionalno miješanje države u pravo na imovinu vlasnika nepokretnosti na

teritoriji jedinice lokalne samouprave, odnosno adresatima Zakona je nametnut

pretjeran teret da bi se osigurao prihod od poreza na nepokretnosti, bez

razumnog i objektivnog opravdanja, čime je zanemaren princip saglasnosti

zakona sa Ustavom, koji obavezuje zakonodavca da vodi računa o vrijednostima

zajemčenim Ustavom. Ovlašćenje za uređivanje načina ostvarivanja Ustavom

zajemčenih prava, pa i prava na mimo uživanje imovine (korišćenje

nepokretnosti), po ocjeni Ustavnog suda, ne daje ovlašćenje zakonodavcu da to

pravo derogira, odnosno da uvede takva ograničenja (za neodređeni vremenski

period) kojima ukida suštinu zajemčenog prava ili da ga pretvori u svoju

suprotnost. Polazeći od navedenih razloga, Ustavni sud je utvrdio da su

osporenim odredbama člana 9.b, člana 9.d stav 2. alineja 3., člana 9.e st. 4. i 5. i

člana 9.f stav 1. Zakona povrijeđene odredbe člana 24., člana 58. st. 1. i 2.

Ustava i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, koje se odnose na

ograničenje ljudskih prava i sloboda i pravo svojine i da su se stekli uslovi za

njihovo ukidanje.

9. Na osnovu iznijetih razloga, odlučeno je kao u izreci.

II1. Odluka o prestanku važenja odredaba čl. 9.a i 9.b, člana 9.d stav 2. alineja 3.,

čl. 9.e i 9.f i člana 10. st. 4. i 5. Zakona o porezu na nepokretnosti i o

objavljivanju ove odluke zasnovana je na odredbama člana 151. stav 2., člana

152. stav 1. Ustava Crne Gore i člana 51. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu Crne

Gore.

U-I br. 12/15

Podgorica, 28. februar 2019. godine

17


Objavljuje Predrag Mugoša · 27. 7. 2019. g.·

BUDIMO REALNI -

NIJE KRIV SAMO VRHOVNI SUD?

BUDIMO REALNI -

NIJE KRIV SAMO VRHOVNI SUD?

USTAVNOM SUDU CRNE GORE

INICIJATIVA

za ocjenu ustavnosti odredbe iz st. 1 tač. 2 člana 13 Zakona o upravnom sporu

(Sl. list CG 54/16):

“Isključenje vođenja upravnog spora

Član 13

Upravni spor ne može se voditi protiv akta:

1) donijetog u stvari u kojoj je sudska zaštita obezbijeđena u drugom sudskom

postupku;

2) donijetog u stvari u kojoj neposredno, na osnovu ustavnih ovlašćenja,

odlučuje Skupština Crne Gore i Predsjednik Crne Gore”.

Obrazloženje

Članom 148 Ustava Crne Gore ( Zakonitost pojedinačnih akata), propisano je da

18

pojedinačni pravni akt mora biti saglasan sa zakonom i da konačni pojedinačni

pravni akti uživaju sudsku zaštitu.

Ovaj član Ustava ne ostavlja nikakvu mogućnost da se zakonom propiše neki

izuzetak, za razliku od, na primjer, prethodnog Ustava Republike Crne Gore, koji

je takav izuzetak izričito predviđao za neke vrste upravnih stvari.

Sporna odredba izazvala je ozbiljne probleme i značajne kontroverze u sudskoj

praksi, što je kulminiralo donošenjem načelnog pravnog stava Vrhovnog suda

Crne Gore, od 27. 6. 2019. godine, prema kome se odluke Skupštine Crne Gore o

izboru, imenovanju ili razrješenju javnog funkcionera ne mogu pobijati ni u

upravnom sporu ni u parničnom postupku, dakle, ne uživaju sudsku zaštitu.

Ova pozicija Vrhovnog suda uglavnom se temelji na izabran dijelu članka 13

Zakona o administrativne sudu. Vrhovni sud je, očito, s obzirom na cijelu i

vladavinu, stoga, točka 1, završio koji djeluje sigurno u točkama 2 uopće ne

uživaju u zaštiti suda. U stvari, s obzirom na činjenicu da se administrativne

rasprave ne može održati protiv djela 1 godine u kojem je sudski zaštita osiguran

od djela u kojem je na drugom sudu osiguran zaštita suda, to je nekako razumna

pozicija Vrhovni sud, koji je odlučio da djeluje sa suda. 2, tako da ne mogu biti

poraženi pred sudom, jer bi inače bilo sasvim dovoljno točka 1.

Da je Vrhovni sud neposredno primijenio član 148 Ustava Crne Gore, na šta je

imao pravo i bio obavezan (sud sudi na osnovu Ustava, zakona i potvrđenih i

objavljenih međunarodnih ugovora), sigurno bi zauzeo upravo suprotan pravni

stav, dakle, nije bio obavezan da primijeni zakon, ako je neustavan.

Međutim, kako god, neustavna odredba iz čl. 13 Zakona o upravnom sporu

znatno je doprinijela velikoj konfuziji, kojoj smo svjedoci ovih dana.

Zato, da ne bi bilo da je samo Vrhovni sud kriv, pokrećem ovu inicijativu i

predlažem da Ustavni utvrdi neustavnost člana 13. st. 1 tač 2 Zakona o upravnom

sporu.

Čejović Vladimir

19


Objavljuje Predrag Mugoša · 17. 6. 2019. ·

DOBILI STE ŠTO STE TRAŽILI

Niko da stručno prokomentariše presudu Upravnog suda, kojom je poništena

odluka Skupštine opštine Kotor o prestanku mandata njenom predsjedniku

Vladimiru Jokiću.

Pravnike je, moglo bi se reći, baš briga ali to što ćute političari je posebno

interesantno. Doduše, nešto je izjavio poslanik Aprcović ali to je bilo više kao

fudbalski trener poslije izgubljene utakmice. Jednako sadržajna je bila izjava

Nevena Gošovića, koji je izgledao šokiran ovakvom presudom iako je lično

zastupao gradonačelnika.

Ostali, posebno poslanici – pravnici, ni da zucnu.

A presuda je baš, baš inspirativna.

Pretpostavljamo da je zasnovana na već ustanovljenoj praksi, bolje rečeno

prepisana iz neke prethodne ali to joj ne umanjuje značaj.

Prepisana ili ne, ova presuda sadrži jasnu tvrdnju da je odluka o razrješenju

predsjednika jedne opštine upravni akt. Ali bolje da citiramo taj, po našem

20

mišljenju, najvažniji dio obrazloženja: “Takođe valja ukazati, da osporena

odluka ne sadrži obrazloženje, kao bitan element UPRAVNOG AKTA,

predviđen članom 22 stav 6 Zakona o upravnom postupku”.

Valjda to znači i da je odluka o izboru takođe upravni akt (baš bi bilo zanimljivo

vidjeti kako je obrazložena), ali to za ovu priču nije najvažnije. Bitno je da je sud

rekao da je odluka o razrješenju upravni akt.

Smijemo li se, poslije ovako nedvosmislenog stava suda, uopšte pitati da li je

odluka o razrješenju gradonačelnika stvarno upravni akt? Da li je odluka o izboru

upravni akt? Da li je svaki pojedinačni pravni akt upravni akt?

Ako u ovim pitanjima ima ikakvog potencijala da izazovu neku raspravu u njoj

bi trebali da uzmu učešća upravo naši pravnici, a prije svih oni koji su najviše

krivi što je ovo odjednom postal sporno a to su pravnici-poslanici. Umjesto što

zapomažu kako su sudovi napali skupštinu, morali bi da pokažu odgovornost i

daju svoj doprinos da se očigledno veliki problemi rješavaju prije nego što

izazovu totalni kolaps pravnog sistema, ako već nijesu.

Da se naši poslanici nijesu tako neodgovorno odnosili prema svojim obavezama,

prije svega poslanici-pravnici, da se nijesu igrali “zakonodavnog rada”, ostavili

bi član 1 ranijeg Zakona o upravnom sporu (“U upravnom sporu sud odlučuje o

zakonitosti upravnog akta i zakonitosti drugog pojedinačnog akta kada je to

zakonom određeno”) pa sudovi danas ne bi bili u čudu o prirodi pravnih akata o

kojima treba da odlučuju.

Dragi naši poslanici, da ste vi, na vrijeme, pravili razliku između upravnih i

drugih pojedinačnih pravnih akata ne bi se danas i sami čudili što vas snađe da

morate da pišete obrazloženja kao neki ponavljači.

AUDITORIUM

21

Crnogorski pravni portal - Auditorium Objavljuje

Predrag Mugoša · 31. 12. 2018. ·

Izmjene Zakona o eksproprijaciji

SMIJATI SE ILI PLAKATI - PITANJE JE SAD


INICIJATIVA

za ocjenu ustavnosti članova 1, 4 i 6 ZAKONA O IZMJENAMA I

DOPUNAMA ZAKONA O EKSPROPRIJACIJI ("Službeni list Crne Gore", br.

075/18 od 23.11.2018).

Obrazloženje

Odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o eksproprijaciji, čija se

ocjena traži, propisano je da se visina pravične naknade utvrđuje prije utvrđivanja

javnog interesa, znači prije pokretanja postupka eksproprijacije. Činjenica da

utvrđivanje pravične naknade prethodi donošenju odluke o utvrđivanju javnog

interesa, izmješta iz postupka eksproprijacije upravo ono što mora biti njegov

najvažniji dio. To, u suštini, znači i da vlasnik zemljišta nema mogućnost da

22

učestvuje u postupku u kome se utvrđuje pravična naknada, odnosno tržišna

vrijednost njegove nepokretnosti.

Ovim odredbama propisano je i da visinu pravične naknade utvrđuje “nadležni

organ uprave, na predlog komisije”. Time se, suštinski, prava odlučivanja lišava i

sam nadležni organ, koji je, po tom najvažnijem pitanju, vezan predlogom

komisije, na koju se suštinski prenosi pravo odlučivanja a “nadležni organ” u

tom postupku služi samo da se ostavi utisak neke zakonitosti i usaglašenosti za

Zakonom o upravnom postupku. Koliko zakonodavni organ nije vodio računa o

usaglašenosti sa pravnim sistemom a time i njegovim jedinstvom, najbolje se

vidi ako se pokuša dati odgovor na sledeće pitanje: Što, u pravnom smislu,

predstavlja ta famozna “komisija”. Da li je to samostalni organ uprave , ili

kolegijalni organ, u smislu čl. 47 Zakona o upravnom postupku, ili grupa

vještaka u smislu odgovarajućih procesnih normi istog zakona, ili ništa od toga?

Onaj ko je predložio ovaj zakon je možda imao najbolju namjeru da u ovu oblast

uvede neki red i predvidljivost ali će prouzrokovati upravo suprotno - pravni

haos.

Ukoliko Ustavni sud ne sankcioniše ovu improvizaciju zakonodavne vlasti i ne

ukine ove odredbe. desiće se da se sledećih nekoliko godina gubi vrijeme u

vođenju postupaka, koji nemaju nikakve šanse da prođu sudsku kontrolu.

Ustavni sud i Sud u Strazburu sigurno neće dozvoliti da se pravična naknada

utvrđuje bez učešća vlasnika nepokretnosti i od strane nečega (“komisije”), čemu

se ne zna ni pravna priroda ni mjesto u pravnom sistemu, pa će se izmene

Zakona o eksproprijaciji pokazati kao uzaludan trud i izgubljeno vrijeme.

Da bi se spriječilo da ovo već sada očigledno narušavanje jedinstva pravnog

sistema prouzrokuje dalekosežne štetne posledice po naš pravni poredak,

PREDLAŽEM

da Ustavni sud Crne Gore utvrdi da odredbe iz čl. 1, 4 i 6 ZAKONA O

IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O EKSPROPRIJACIJI ("Službeni list

Crne Gore", br. 075/18 od 23.11.2018) nijesu u skladu sa Ustavom Crne Gore.

Advokat Čejović Vladimir

23



USTAVNI PATRIOTIZAM

Ubi bene, ibi patria = ustavni patriotizam

Ustavni patriotizam = đe mi je dobro, tu mi je domovina

Ko se ne slaže?

Ne slažu se ovi što zagovaraju ustavni patriotizam?

Ne bi trebalo.

Jer jedina šansa da njihov koncept ikad zaživi je da stave ovaj znak jednakosti.

AUDITORIUM

24



Novi načelni stav Vrhovnog suda:

DOPRINOS ANARHIJI?

Opšta sjednica Vrhovnog suda Crne Gore, na sjednici održanoj dana 14.09.2018.

godine, utvrdila je načelni pravni stav:

“ Državni službenik, odnosno namještenik, koji je stupio na rad na osnovu

rješenja starješine organa bez prethodno raspisanog oglasa, odnosno konkursa,

nalazi se na faktičkom radu i taj rad može prestati u svakom trenutku

saopštenjem od strane starješine”.

Kome nije jasna prethodna rečenica, može pročitati kratko i jasno obrazloženje,

iz koga izdvajamo kao ključno:

“ Državni službenik odnosno namještenik koji stupi na rad mimo zakonom

propisanog načina zasnivanja radnog odnosa ne uspostavlja radni odnos već se

nalazi na faktičkom radu. Zaposleni na faktičkom radu ispunjava sve radne

obaveze, ima prava i odgovornosti, ali osnov zasnivanja radnog odnosa ne

postoji, sa kojih razloga takav rad može prestati u svako doba prostim

saopštenjem starješine da više ne dolazi na posao. Donošenje rješenja o

zasnivanju radnog odnosa bez prethodno raspisanog oglasa ili konkursa za

popunu radnog mjesta i suprotno zakonom propisanoj proceduri vodilo bi

zloupotrebi prava. Stupanje na rad državnog službenika odnosno namještenika na

osnovu rješenja starješine organa, bez prethodno raspisanog oglasa odnosno

konkursa i sprovedenog zakonom propisanog postupka zasnivanja radnog odnosa

predstavlja nedostatak koji je takve prirode da isključuje i samo postojanje

25

radnog odnosa. Kako se ovdje i ne radi o radnom odnosu to nema mjesta primjeni

odredbe čl. 121 Zakona o državnim službenicima i namještenicima kojom su

propisani osnovi prestanka radnog odnosa. Samim tim ne stoji obaveza na

starješini državnog organa za donošenje rješenja o prestanku radnog odnosa iz

čl.122 pomenutog zakona, pa takav rad može prestati saopštenjem - kako

pismenim tako i usmenim od strane starješine.”

Ovo je donijeto povodom slučaja zaposlenih pa otpuštenih službenika opštine

Kolašin ali moglo bi biti primjenjivano na sve druge opštine i na sve državne

organe. To je to partijsko zapošljavanje, bez oglašavanja ili sa fiktivnim

oglašavanjem, po ugovorima o djelu i na razne druge načine, koje ne da nije

zakonito, ne da nije dozvoljeno, nego je propisano kao krivično djelo, ali za koje

se tako rijetko neko poziva na odgovornost. Povreda ravnopravnosti u

zapošljavanju je krivičnim zakonikom zaprijećena novčanom kaznom ili

zatvorom do jedne godine, ali, koliko je poznato, za to djelo do sada je osuđen

jedino Mehmed Zenka, nekadašnji ministar.

Država je, izgleda, prinuđena da nešto učini po tom pitanju i treba, naravno.

Pojavu treba spriječiti za ubuduće, izvršioce krivičnih djela kazniti a štetne

posledice otkoloniti.

Ali, kako ih otkloniti? To je ključno pitanje na koje je Vrhovni sud dao totalno

neobičan odgovor: radni odnos ne postoji, takav rad prestaje prostim

saopštenjem - kako pismenim tako i usmenim od strane starješine organa.

Koliko god partijsko zapošljavanje bilo štetno, način na koji ga rješava Vrhovni

sud štetan je mnogo više.

Prije par godina Vrhovni sud je pravnu prirodu rješenja o zasnivanju radnog

odnosa okarakterisao kao “pojedinačni upravni akt”, što valjda nije sporno.

Pa, ako je upravni akt, kako se može reći da njegovo dejstvo može biti

obustavljeno prostom izjavom organa, koji ga je donio? Izgleda da je Vrhovni

sud, ili zaboravio da “rješenje strarješine organa ima karakter pojedinačnog

upravnog akta”, kako su sami tvrdili ranije, ili je pristupio novom, kreativnom,

tumačenju Zakona o upravnom postupku.

Do sad u praksi nije bilo slučajeva da se upravno rješenje poništava “prostim

usmenim saopštenjem”, ali, ako Vrhovni sud stvarno misli da tako treba, bujrum,

dobro došli na teren anarhije.

AUDITORIUM

26



JESTE LI ZADOVOLJNI ODGOVORIMA?

Prije petnaestak dana Socijaldemokrate Crne Gore uputile su Pravnom fakultetu,

Udruženju pravnika Crne Gore i Advokatskoj komori Crne Gore zahtjev da se

izjasne o zakonitosti koncesionih dokumenata za Aerodrome Crne Gore, koje je

objavilo Ministarstvo saobraćaja i pomorstva. Izjavili su da očekuju da pomenute

institucije ili pojedini njihovi istaknuti članovi saopšte svoj pravnički stav, što bi

bilo “od velike koristi ne samo za crnogorsku javnost da stekne potpunu sliku o

najvažnijem pitanju koje s pravom zaokuplja njenu pažnju, nego i za Vladu Crne

Gore i Skupštinu Crne Gore, koje o tome moraju da donose važne odluke”. Po

mišljenju SD-a, “valorizacija Aerodroma Crne Gore ima takav državni značaj da

niko, a posebno ne institucije koje imaju nesporno pravničko znanje i pravnički

autoritet, ne smije da bude po strani, već mora da pruži potreban doprinos, i time

potvrdi svoju društvenu odgovornost". Znači, MORA.

E baš bi bilo zanimljivo viđet te odgovore, da saznamo kako su pravnici shvatili

svoju “društvenu odgovornost”, ali više vjerujemo da ćemo do tog saznanja doći

kroz njihovu šutnju i da će se pokazati da među pravnicima naivnih i društveno

odgovornih ima jednako koliko među socijaldemokratama.

Prošlo je 15 dana i vrijeme je da čujemo jesu li Socijaldemokrate zadovoljne

odgovorima.

AUDITORIUM

27



Fotografija kao autorsko djelo u praksi sudova:

NIJE SVAKA ZAŠTIĆENA

Dugo je važeći stav crnogorskog pravosuđa bio da je svaka fotografija

autorsko djelo, da njihova umjetnička vrijednost nije od značaja, da i

kad se ne radi o umjetničkoj fotografiji, snimatelj uživa autorsku

zaštitu.

Na osnovu takvog shvatanja autorskog djela sudovi su godinama

dosuđivali naknade za razne, ponekad u svakom pogledu

bezvrijedne fotografije (čast izuzecima) a potvrda “originalnosti”

svodila se na to da snimatelj pokaže da posjeduje negative, dok se

kreativnost, valjda, podrazumijevala.

28

Izgledalo je da fotografija uživa apsolutnu zaštitu pa su pojedini

mediji, ispod fotografija snimljenih, na primjer, prilikom policijskih

akcija ili privođenja u tužilaštvo ili policiju, stavljali važno

upozorenje da svako preuzimanje

predstavlja kršenje autorskog prava i da je strogo zabranjeno.

Mi, koji smo navikli da svoje internet stranice ilustrujemo prvim što nam se

svidi, zgražavali smo se od ovakve prakse i čekali da poštar i nama donese plavi

koverat sa pozivom za sud.

Onda se, prije par godina, desio preokret: sudovi su odbili zahtjev jednog

snimatelja uz obrazloženje da “predmetna fotografija predstavlja dnevnu vijest u

vezi sa odredjenim životnim dogadjajem i da samim tim nije obuhvaćena

autorsko- pravnom zaštitom u smislu čl. 8. st. 1. tač. 5. Zakona o autorskim i

srodnim pravima”.

Znači, nije svaka fotografija autorsko djelo.

Lakše se diše?

AUDITORIUM

29



SLUČAJ SARE VIDAK

Svima nam je poznat slučaj mlade Beograđanke, koja je, ili nije, potpuno je

nebitno za ovu priču, ogrebla po ruci sudiju za prekršaje i zbog toga je već 15-20

dana u pritvoru. Slučaj je izazvao opravdanu pažnju medija i u Srbiji i u Crnoj

Gori a i politički je iskorišćen sa obije strane, uglavnom jednostrano.

Zato ćemo pokušati da ukratko rekonstruišemo događanja kako bi mogli da

vidimo o čemu se u stvari radi.

Sara je došla na ljetovanje u Crnu Goru i imala užasan peh da njen momak, na

parkingu, svojim autom zakači neko drugo. U svakoj normalnoj zemlji slučaj bi

bio rješavan u redovnoj procedure, razmijenili bi se podaci, potpisao bi se onaj

famozno evropski zapisnik, ili kako se to zove, ili bi se izvršio uviđaj, zapisali

podaci o osiguranju i slično, moglo bi sve potrajati 15 minuta do sat vremena i

učesnici bi nastavili svako svojim putem, Sara bi produžila na plažu ili u šetnju.

Ali ne, u Crnoj Gori, a тако je i u Srbiji, stranom državljaninu se istog momenta

ograničava lična sloboda, oduzimaju mu se dokumenta i šalje kod sudije za

prekršaje da mu, po kratkom postupku, odreže kaznu.

Da se razumijemo, izgleda da je to sve po zakonu.

Možete li zamisliti sebe u takvoj situaciji? Učinili ste prekršaj i zbog toga ne

možete na plažu, na večeru, na svadbu, na liječenje, na sastanak ili što god drugo

da ste bili planirali. Najbezazleniji prekršaj (nijeste ni svjesni što je sve

30

propisano kao prekršaj) može vam život pretvoriti u pakao.

Ako ste stranac, koji nema prebivalište ili boravište u Crnoj Gori, na primjer

obični turista, ovlašćeni policijski službenik može vas lišiti slobode i odmah, a

najkasnije u roku od 12 sati, dovesti kod sudije za prekršaje. Ukoliko vas slobode

liši poslije 22 sata, policija će vas nadležnom sudu privesti na početku radnog

vremena suda, uključujući i neradne dane, kako piše u zakonu, što god to

značilo.. Sudskom naredbom možete biti zadržani još najviše 12 sati. Ako imate

sreće, polocijski službenik vam samo može oduzeti putnu ispravu, do privođenja

sudu a sud oduzimanje može produžiti do izvršenja prekršajne sankcije.

To je zakonski okvir, sličan u Crnoj Gori i u Srbiji, koji omogućava pravi lov na

strane počinioce prekršaja i izgleda da ga obije policije i oba pravosuđa dosta

revnosno primjenjuju.

Policijama i prekršajnim organima Srbije i Crne Gore prilično su vezane ruke

rigidnim zakonodavstvima, koja stranca tretiraju kao bjegunca a ne kao gosta.

Doduše, zakon predviđa da se stranac samo “može” lišiti slobode, ili mu se putna

isprava “može” oduzeti, ali kad i kako to “može” primijeniti, toga u zakonu

nema pa ne čudu što se policija i pravosuđe ne opterećuju takvim banalnostima,

nego: plati kaznu odmah ili ostaješ tu.

Dakle, u praksi policija i pravosuđa obije države, stranci, koji počine prekršaj, se

ili lišavaju slobode i privode, ili im se oduzima putna isprava, do izvršenja kazne.

Iz te pozicije potencijalnog taoca možete se izvući samo ako odmah platite

kaznu, što znači da se istog trenutka morate odreći i prava na žalbu, koje je tako

principijelno istaknuto kao načelo u našim zakonima o prekršajima. Pravosuđe

vas otvoreno ucjenjuje mogućnošću da j boravak prinudno produži unedogled i

tako vam suštinski ukida pravo da se žalite. Ljudi pristaju da se odreknu žalbe i

plate kaznu i kad ne misle da su krivi ili kad smatraju da je kazna nepravedna,

daj da platim i da se gubim odavde.

Mora li baš ovako?

Čemu služe ugovori koje su potpisale Crna Gora i Republika Srbija, onaj o

izručenju i onaj o pravnoj pomoći u građanskim i krivičnim stvarima? Čemu

služi odredba iz člana 2 ovog drugog ugovora, prema kojoj:

“(1) Državljani jedne države ugovornice imaju jednaku pravnu zaštitu u

postupcima pred sudovima i drugim organima druge države ugovornice kao i

njeni državljani.

(2) Državljani jedne države ugovornice imaju na teritoriji druge države

ugovornice slobodan pristup sudovima i drugim organima. Pred ovim organima

oni mogu da zastupaju svoje interese, podnose zahtjeve i preduzimaju radnje pod

istim uslovima kao i njeni sopstveni državljani.

(3) Odredbe st. 1 i 2 ovog člana primjenjuju se i na pravna lica osnovana u

31

skladu sa zakonima države ugovornice na čijoj se teritoriji nalazi njihovo

sjedište.

(4) Advokati upisani u advokatski imenik u jednoj od država ugovornica, mogu

zastupati stranke u postupcima pred sudovima i drugim nadležnim organima

druge države ugovornice.”?

Zašto ova odredba ostaje mrtvo slovo na papiru, zašto državljani jedne od

ugovornica u drugoj nemaju ista prava kao njeni državljani? Zašto je činjenica da

ste stranac dovoljna da budete izloženi torturi lišavanja slobode ili ograničavanja

prava kretanja? Zašto se ljudi u obije ugovornice ucjenjuju odricanjem prava na

žalbu i plaćanjem kazne? Zašto im se tako oduzima pravo na žalbu?

Ista situacija kao u prekršajnom je i u krivičnom postupku.

Tako naše dvije države sarađuju i potpisuju i sve izgleda savršeno dok se ne

pogase kamere, a poslije, koga briga kako se to primjenjuje na građane. Umjesto

što se prepucavaju i međusobno optužuju, naše političke i pravosudne elite

trebale bi razmotriti praksu u ovoj oblasti i pokušati da nađu rješenje, koje je u

interesu građana i pravde i eliminišu ucjenjivačke pozicije iz svoje prakse.

Zbog njihovog nerada i nezainteresovanosti, Sara sad mora da u pritvoru čeka

odluku suda i, ako se bude žalila, možda će morati da u Crnoj Gori provede ovu

školsku godinu.

AUDITORIUM

32


Objavljuje

Predrag Mugoša

Dragoj koleginici Neveni i portal OSA, umjesto

čestitke

MANIFEST KOLUMNISTIČKE PARTIJE

Bauk kruži Evropom – bauk kolumnizma. Sve sile stare i nove Evrope, osim

rimskog pape, sjedinile su se u svetu hajku protiv tog bauka. Gde je ona

33

opoziciona partija koju njeni protivnici na vlasti nisu izvikivali kao

kolumnističku, gde je ona opoziciona partija koja nije i naprednijim

opozicionarima i svojim reakcionarnim protivnicima uzvratila prekor koji ih je

imao žigosati kao kolumniste?

Iz ove rečenice izlazi da sve evropske sile već priznaju kolumnizam kao

opasnost.

Zato je uveliko vrijeme da kolumnisti pred cijelim svijetom otvoreno izlože

svoja shvatanja, svoje ciljeve, svoje težnje, te da priči o bauku kolumnizma

protivstave manifest svoje partije.

U tu svrhu sastali su se u Londonu kolumnisti najrazličitijih narodnosti i sastavili

sledeći Manifest, koji se objavljuje na engleskom, francuskom, nemačkom,

italijanskom, flamanskom i danskom jeziku:

Savremeno lihvarsko društvo, koje je proizašlo iz propasti buržoaskog društva,

nije uklonilo klasne suprotnosti. Ono je samo stvorilo nove klase, nove uslove

ugnjetavanja, nove oblike borbe na mjesto starih.

Iako se cijelo društvo i dalje dijeli na dva velika neprijateljska tabora, na dve

velike klase koje stoje jedna naspram druge – kreditore i dužnike, direktnog

sukoba još uvijek nema, prije svega zato što između njih stoji, kao tampon zona,

čitava armija najamnih profesija, političara, pravnika, novinara….. Ali, iako se

trude da suštinske društvene antagonizme sakriju i obesmisle, iako redovno

bombarduju dužnike svojim altruističkim ponudama za navodno sve povoljnije

kredite, lihvari sve teže sakrivaju i savladavaju krize sistema koji su stvorili.

A kako oni savladavaju krize? Štampanjem još više novca i davanjem još više

kredita ionako prezaduženim dužnicima i njihovom još temeljitijom

eksploatacijom. Dakle čime? Time što pripremaju još svestranije i silnije krize a

smanjuju sredstva za njihovo sprječavanje.

Oružje, kojim su lihvari srušili kapitalizam okreće se sada protiv njih samih.

Ali lihvari nijesu samo iskovali oružje koje im donosi smrt, oni su stvorili ljude

koji će to oružje nositi – dužnike. Dužnici lagano postaju svjesni da njihovi

dugovi postaju njihova prednost i da lihvari, da bi sačuvali makar privid

uspješnosti svog sistema, moraju da im daju još i još kredita i oni ih sve

otvorenije i bezbrižnije zahtijevaju i dobijaju. Udarnu snagu kontraudarca, koji

dužnici spremaju svojim tlačiteljima, predstavljaju kolumnisti pravnih portala,

kao najsvjesniji dio te klase. Zahvaljujući njihovim pojedinačnim naporima,

dužnici se sve bolje organizuju i imaju sve bolju poziciju pred budućim

neminovnim događajima.

Pa kako je svako društveno uređenje do sada propalo, tako će propasti i ovo

savremeno lihvarsko a postoje samo dva načina. Prvi je da pobjedu odnesu

34

lihvari, da se ponovo uvede dužničko ropstvo i da se vratimo direktno u

robovlasničko društvo. Drugi način je da se ozvaniči povjerilačko ropstvo (koie

se već praktikuje u praksi) i da na taj način, prvi put u istoriji zavlada većina nad

manjinom. Prvi znaci i jednog i drugog rješenja odavno se vrlo jasno uočavaju,

ali za sada, izgleda, da više šansi da zavladaju imaju dužnici.

Prvi dužnici koji postaju svjesni prednosti svog sve većeg duga su oni najveći,

države. Za njima i poučeni njihopvim primjerom u red staju i svi ostali a na kraju

reda, kao poslednji koji dug shvataju kao prednost, su građani.

Tako se, zahvaljujući pravnim portalima i njihovim kolumnistima, pred našim

očima dešavaju velike promjene, koje će rezultirati stvaranjem novog sistema.

Pravni portali su ti, koji lihvarima u oči kažu: da, mi želimo da vas pretvorimo u

robove, da vas natjeramo da nas i dalje kreditirate i da nam služite kao što smo

mi služili vas pa, kad vidite kako je lijepo nemati što izgubiti, da nas molite da

nam se pridružite. . Jednom riječju, pravni portali podržvaju svaki pokret protiv

postojećeg društvenog i političkog stanja i ono što im je najhitnije potrebno je da

rade na međusobnom povezivanju, ne skrivajući svoje krajnje namjere.

Kolumnisti otvoreno izjavljuju da se njihovi ciljevi mogu postići samo rušenjem

postojećeg sistema i zato neka vladajuća klasa drhti pred budućim događajima, u

kojima dužnici nemaju što da izgube osim svoju slobodu a mogu da dobiju sve.

Ali, kao što lihvari nemaju svoju domovinu i kao što su oni povezani na

isključivo interesnim osnovama, tako i dužnici nemaju svoju domovinu i moraju

se i oni organizovati klasno a ne nacionalno. Zato,

PRAVNI PORTALI SVIH ZEMALJA, UJEDINITE SE

Predrag Mugoša

Portal AUDITORIUM

PS. Sve najljepše za portal OSA i koleginicu Nevenu, da nastavite dalje sa još

više idealizma.

35



DUGOVI ZA VODU I STRUJU I PRAVNA SIGURNOST

Pravni institut zastarjelost potraživanja, nastao prije svega iz razloga pravne

sigurnosti, u primjeni na potraživanja elektro i vodovodnih preduzeća, pokazuje

se nedovoljnim da ispuni osnovni razlog svog postojanja.

Naime, kad su u pitanju potraživanja za vodu i struju, zastarjelost ostaje mrtvo

slovo na papiru. Javna preduzeća nastavljaju da knjiže svoja zastarjela

potraživanja čak i u slučajevima kad su njihove tužbe za naplatu u cjelosti ili

djelimično odbijene.

To što oni knjiže ta zastarjela potraživanja ne bi bio nikakav problem da u

njihovim rukama nijesu makaze i da se bez vode i struje može živjeti.

Problem sa dugovima za struju je ogroman i bez toga zastarjelog dijela. Građani

sve teže izmiruju ove i razne druge obaveze koje im se nameću i zato im

najnovija praksa sudova predstavlja pravi melem na ranu.

O čemu se bitno novom radi pokazaćemo na sledećem slučaju . Tužbom je

traženo da se utvrdi da između izvjesnog građanina - potrošača i izvjesnog

vodovoda, ne postoji dužničko povjerilački odnos što je tuženi dužan da prizna i

36

da na osnovu odluke suda, u roku od 15 dana po njenoj pravosnažnosti, izmijeni

finansijsku karticu tužioca. Sudovi, prvostepeni i drugostepeni, su tužbu

prvobitno odbacili, našavši da je nedozvoljena, što je bila ustaljena praksa u

sličnim predmetima, ali je Vrhovni sud Crne Gore, odlukom donijetom po

reviziji, ukinuo ove odluke uz jasno mišljenje da takva tužba nije nedozvoljena i

da se ne radi o utvrđivanju činjenice nego o utvrđivanju postojanja ili

nepostojanja pravnog odnosa, za šta tužilac ima pravni interes.

Postupajući ponovo u istoj stvari prvostepeni sud je usvojio zahtjev i naložio

vodovodu da briše dug tog potrošača iz finansijske kartice, što je drugostepeni

sud potvrdio.

Od tada je bilo još sličnih odluka i moglo bi se reći da je, konačno, nađen način

da se zaštiti pravna sigurnost građana i sankcioniše neažurnost komunalnih

preduzeća.

Dakle, prema sada važećoj praksi sudova, potrošači imaju pravo i pravni interes

da tužbom traže da se utvrdi da je njihov dug obuhvaćen zastarjelošću i da se

naloži komunalnim preduzećima da ga brišu iz evidencije.

Nadamo se da komunalna preduzeća neće dozvoliti da budu zatrpana ovakvim

tužbama i da će u najkraćem roku osloboditi svoje bilanse zastarjelih

potraživanja, da se ne bi desilo isto što i sa tužbama državnih službenika.

Miloš Damjanović, advokat

37



Što su uzroci nevjerovatnog broja radnih sporova, kojima je zatrpano crnogorsko

pravosuđe?

KAKVO JE NAŠE RADNO ZAKONODAVSTVO?

Koliko je pojava generisana samim zakonima i kakvi su naši zakoni o radu i o

državnim službenicima, to se niko i ne pita a kamoli da nešto u tom pogledu

preduzme?

Ovi zakoni mijenjaju se frekventno koliko i ministri zaduženi za tu oblast tako da

smo, samo u ovom 21. vijeku, već imali na snazi 5 zakona o državnim

službenicima i 3 zakona o radu, plus brojne izmjene i dopune. Poslanici,

sindikalci, poslodavci, pravnici…, stalno jedni isti, redovno učestvuju u

njihovom pisanju i svima su puna usta hvale za svoj rad ali da nešto ipak nije u

redu vidi se po broju sporova. A njih je na hiljade, ili desetine hiljada.

Problem je postao vidljiv tek kad je počeo da pravi sve veću rupu u državnom

budžetu, ali ni to nije natjeralo nadležne da se ozbiljnije pozabave uzrocima,

posebno uticajem očigledno lošeg zakonodavstva. Takođe, niko ni ne primjećuje

koliku štetu to društvu pravi u oblasti pravosuđa, koje je bukvalno zatrpano

bizarnim tužbama zaposlenih.

Vrhovni sud Crne Gore zauzeo je, u zadnjih desetak godina, više od 20 načelnih

pravnih stavova po pitanjima koja regulišu zakoni iz ove oblasti - o pitanjima

toplog obroka, pauze, prevoza, nekakvog “crnogorskog dodatka”, naknade na

38

zarade, zarade na naknade, prava na dodatke na zaradu - za prekovremeni rad,

rad noću i rad u dane državnih i vjerskih praznika,, razlike na zarade, kamate na

razlike u zaradi, razlike otpremnina, kamate na razlike otpremnina, naknade

troškova za: odvojen život od porodice, rad na terenu,putne troškove za posjetu

porodici, dio troškova zakupa stana, uvećanje zarade na fiksni dio zarade, ostalih

dodataka na zaradu, kao i varijabilnog dijela zarade, koji ne ulaze u osnovicu za

obračun uvećanja, troškova školovanja….. i o raznim drugim stvarima koje su

tako divno uređene zakonima o radu i o državnim službenicima i

namještenicima.

Što ovo govori o kvalitetu tih zakona? Sve. Ovoliko načelnih pravnih stavova

Vrhovnog suda je dokaz da zakoni ne zadovoljavaju ni elementarne zahtjeve

određenosti i pravne sigurnosti. Umjesto da stvari usmjeravaju ka razvoju, što je

u suštini svakog dobrog zakona, oni nas vuku unazad (i još su smislili da prava iz

radnog odnosa ne zastarijevaju, da bi nas, valjda, povukli unazad što dalje).

Zakoni o radu i o državnim službenicima toliko su nejasni da predstavljaju

smetnju bilo kakvom razvoju. Zajedno sa raznim kolektivnim ugovorima, oni su

glavni generator pojave do sada nezabilježene u istoriji prava.

AUDITORIUM

39



Novi krug pakla za državni budžet

KESA GORI A VLADA…….

Dok Vlada planira dugoročno i za sledeću godinu najavljuje drukčije planiranje

budžeta i isplatu novčanih obaveza po pravosnažnim presudama sa posebnih

pozicija unutar potrošačkih jedinica (kao da će to nešto promijeniti), njeni

službenici ne gube vrijeme.

Nakon što su naplatili glavna potraživanja, kreće poplava tužbi za zateznu

kamatu za period kašnjenja u isplati. Iznosu su manji nego prije ali troškovi

nijesu tako da se državnom budžetu ne piše dobro.

Evo nekoliko karakterističnih presuda, postalih pravosnažnim u zadnjih

dvadesetak dana, pogledajte: dug 35,48 i 12,95 a troškovi 845,75, dug 12,87 a

troškovi 496,50 i tako dalje.

„USVAJA SE tužbeni zahtjev, pa se obavezuje tužena da na ime kamate zbog

zadocnjenja u isplati razlike toplog obroka i regresa za 2010. godinu isplati

tužiocu B.R. iznos od 35,48 eura, a da tužiocu B. D. na ime kamate zbog

zadocnjenja u isplati razlike regresa za 2010. godinu isplati iznos od 12,95 eura,

40

kao i da im nadoknadi troškove postupka u iznosu od 845,75 eura, sve prednje u

roku od 8 dana od dana pravosnažnosti presude.”.

„I USVAJA SE tužbeni zahtjev tužioca pa se obavezuje tužena da tužiocu po

osnovu obračuna zakonske zatezne kamate na ime naknade zarade za rad duži od

punog radnog vremena i rada noću, od dana dospjelosti potraživanja pa do dana

isplate 01.08.2013.godine, po Rješenju Agencije za mirno rješavanje radnih

sporova br. 7558/13 od 30.05.2013.godine, isplati iznos od 12,87 eura, u roku od

8 dana od dana pravosnažnosti presude. II OBAVEZUJE SE tužena da tužiocu

naknadi troškove postupka u iznosu od 496,50 eura, u roku od 8 dana od dana

pravosnažnosti presude“.

„USVAJA SE tužbeni zahtjev, pa se obavezuje tužena da tužiocu isplati na ime

obračunate zakonske zatezne kamate po osnovu neblagovremene isplate regresa

za 2010. godinu i to za period od 01.09.2010. godine do 01.05.2013. godine,

iznos od 11,65 eura. OBAVEZUJE SE tužena da tužiocu naknadi troškove

parničnog postupka u iznosu od 555,5o eura; Sve prednje u roku od 8 dana od

dana pravosnažnosti presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.“

" USVAJA SE tužbeni zahtjev, pa se obavezuje tužena da tužiocu na ime

obračunate zatezne kamate na ime manje isplaćnog toplog obroka i regresa za

2010.godinu isplati ukupan iznos od 33,63 eura.OBAVEZUJE SE tužena da

tužiocu na ime troškova postupka isplati iznos od 380,00 eura, a sve prednje u

roku od 8 dana od dana pravosnažnosti presude pod prijetnjom prinudnog

izvršenja. "

" USVAJA SE tužbeni zahtjev, pa se obavezuje tužena da tužiocu na ime

zakonske zatezne kamate zbog zadocnjenja u isplati razlike toplog obroka i

regresa za 2010. godinu isplati iznos od 34,27 eura, kao i da mu nadoknadi

troškove postupka u iznosu od 352,50 eura, sve prednje u roku od 8 dana od dana

pravosnažnosti presude. "

AUDITORIUM

41



Pred Ustavnim sudom našla se odredba člana 25 stav 2 Zakona o stečaju.

USTAVNI SUD U BORBI PROTIV NEJASNIH NORMI

Prije odluke Ustavnog suda čitav taj član je glasio.

„Uslovi za imenovanje stečajnog upravnika

Član 25

(1) Za stečajnog upravnika može se imenovati fizičko lice koje je državljanin

Crne Gore, koje ima visoku stručnu spremu, položen stručni ispit za stečajnog

upravnika i koje se nalazi na listi stečajnih upravnika.

(2) Prilikom imenovanja stečajnog upravnika posebno će se voditi računa o

potrebnoj stručnosti i poslovnom iskustvu potrebnim za vođenje stečajnog

postupka.”

Ustavni sud je utvrdio da osporena odredba člana 25. stav 2. Zakona ne

zadovoljava zahtjeve pravne sigurnosti i vladavine prava iz Ustava, kao ni

42

standard zakonitosti, u smislu navedenih stavova Evropskog suda, jer je, kako se

kaže u odluci Ustavnog, u nomotehničkom i sadržinskom smislu neprecizna i

sadrži niz nejasnoća, posebno u postupku njene primjene. Prema obrazloženju

odluke, iz sadržine osporene odredbe člana 25. stav 2. Zakona proizilazi da

zakonodavac tom odredbom, kao ni drugim odredbama Zakona nije propisao na

koji način će stečajni sudija cijeniti „potrebnu stručnost i poslovno iskustvo

potrebno za vođenje stečajnog postupka'', prilikom imenovanja stečajnog

upravnika, čime se omogućava neprihvatljivo područje arbitarnosti u tom

postupku. Odredbe Zakona koje dopuštaju neizvjesnost u pogledu krajnjeg efekta

i koje, u konkretnom slučaju mogu trajno da ograniče prava stečajnih upravnika

da budu imenovani od strane stečajnog sudije,, u konkretnom slučaju, odnosno

odredbe kojima su propisani određeni nejasni uslovi za imenovanje stečajnih

upravnika, po ocjeni Ustavnog suda, ne mogu se smatrati odredbama koje su

zasnovane na načelu vladavine prava. Ustavni sud je, s toga utvrdio, da osporena

odredba člana 25. stav 2. Zakona nije u saglasnosti s odredbama člana 1. stav 2. i

člana 145. Ustava i da su se stekli uslovi za njeno ukidanje.

Tako je član 25 ostao bez stava 2 pa se sad, prilikom imenovanja stečajnog

upravnika, ne mora uopšte voditi računa o potrebnoj stručnosti i poslovnom

iskustvu potrebnim za vođenje stečajnog postupka.

Očigledno je da, ukidanjem stava 2, član 25 nije postao jasniji i da diskreciono

pravo sudije nakon odluke Ustavnog suda nije suženo, nego naprotiv, prošireno.

Sad stečajni sudija, prilikom imenovanja stečajnog upravnika, neće morati da

bira ni na osnovu tako opisno datih kriterijuma, kakvi su bili ovi ukinuti, iz stava

2. Ubuduće će moći da ih imenuje bukvalno po svojoj volji ili, ako mu je tako

lakše, po spisku.

Izgleda da je to “po spisku” ono što sugeriše Ustavni sud a upravo to su željeli i

podnosioci inicijative.

Kad se pogleda član 25, sa stavom 2 ili bez njega i ko je podnio inicijativu, jasno

je da se radi o tome da je nekima sa spiska stečajnih upravnika smetala odredba

da se, prilikom postavljanja u određenom predmetu, mora cijeniti potrebna

stručnost i poslovno iskustvo potrebno za vođenje stečajnog postupka. E sad je i

Ustavni sud našao da to ne može tako, da se među stečajnim upravnicima ne

smije praviti neopravdana razlika po pitanju stručnosti i iskustva, samo što nijesu

pomenuli njihova legitimna očekivanja, inače jednu od svojih omiljenih fraza.

Stav 2 više neće ograničavati prava stečajnih upravnika da budu imenovani u

bilo kom predmetu pa će, na primjer, stečaj u “Montenegroerlajnzu” moći da

vodi prvi sledeći sa spiska stečajnih upravnika, bez obzira čime se prethodno

bavio i što možda nema nikakvog iskustva u toj specifičnoj oblasti.

Neće biti da je to interes, prije svega stečajnih povjerilaca a onda i čitavog

43

društva. Stečajni upravnici u Crnoj Gori upravljaju ili će upravljati sa toliko

velikim dijelom privrede da bi nekakav kriterijum morao da postoji.

Da je Ustavni sud trenirao strogoću na nekoj drugoj nejasnoj odredbi iz našeg

zakonodavstva, nekoj koja je pritom još i štetna ili koja stvari usmjerava u

pogrešnom pravcu, lakše bi se razumio ovaj njihov iznenadni entuzijazam.

Upravo suprotno od toga: na pamet im nije palo da, na primjer, ocjenjuju normu

“ugledni pravnik”, koja je mnogo maglovitija od ove koju su upravo ukinuli. A

kad su ocjenjivali normu iz Zakona o državnoj imovini, prema kojoj zakupac

može zakupljenu nepokretnost da proda, rekli su da je to perfektno.

Ali, ako im je namjera da okrenu ploču i poukidaju sve nejasne norme, dobro

došli. bujrum, zaslužili su podršku. Neka se naoružaju idealizmom, jer

pretpostavljamo da sve druge osobine Don Kihota već imaju, moralo bi biti da se

pojmovi ugledni pravnik i pravdoljubivi vitez poprilično podudaraju. Pa juriš na

pravne vjetrenjače.

AUDITORIUM

44


Objavljuje Predrag Mugoša · 30. 7. 2018.

·

U CRNOJ GORI I DALJE RASTE ZAPOSLENOST MEĐU PENZIONERIMA

Iako je, prije više od godinu i po, premijer Marković, u emisiji „Živa istina“

izgovorio ono čuveno „penzioneri će biti odstranjeni“, izgleda da od toga neće

biti ništa i da je ta najžilavija kategorija zaposleih našla načina da premijeru kaže

„no pasaran“. Čini se da je i premijer nemoćan pred tim vršnjacima La

Pasionarije i da je njihovo iskustvo preživljavanja, makar u Crnoj Gori,

nadmašilo sve ostale vrste.

Ne pomaže ni što je izmijenjen Zakon o državnim službenicima i što se

penzioneri više neće moći zapošljavati, izgleda da je to samo za ubuduće a za

ove već zaposlene tu odredbu treba tumačiti kao „doživotno“.

Ali, naši zaslužni penzioneri su našli način da se prilagode i novonastaloj

situaciji. više se neće zapošljavati nego će SAMO pokrivati raznorazne funkcije i

za to primati platu. Zato su se toliko namnožili u brojnim savjetima, upravnim

odborima, komisijama i kako se već nazivaju te hibridne institucije u kojima im

može biti da zarađuju a ne rade.

Danas, kad su svima usta puna optimizacije, Auditorium podsjeća na

premijerovo obećanje iz marta prošle godine.

AUDITORIUM

45



Novi zaokret u sudskoj praksi

PRAVO ZAHTIJEVATI UTVRĐIVANJE PRAVIČNE NAKNADE NE

ZASTARIJEVA

U najnovijoj odluci Ustavnog suda Crne Gore desio se interesantan preokret i

iznijet za sudsku praksu vrlo važan stav: pravo na zahtjev za utvrđivanje

pravične naknade ne zastarijeva.

Ovo je prvi put da je direktno osporen neki načelni pravni stav Vrhovnog suda

Crne Gore ali ni Ustavni sud, čini se, nije imao jedinstven stav po ovom pitanju.

Izgleda da su neka vijeća Ustavnog suda prihvatala načelni stav Vrhovnog (iz

2014.) kao ispravan pa su pojedine ustavne žalbe, u istoj pravnoj situaciji, u

međuvremenu, odbijene. Tako, sad i praksa Ustavnog suda postaje izvor

nepravde.

Ko je sad na potezu? Sud u Strazburu je, u jednoj novijoj odluci, zaključio da je

pravo na imovinu (nekom našem građaninu) eventualno povrijeđeno ali prije

nego je taj sud postao nadležan za ovaj prostor. Svi aktuelni predmeti su iz tog

ranijeg perioda. Možda će sud u Strazburu naći da je, u nekom predmetu,

povrijeđeno pravo na pravično suđenje, možda samo zbog roka, u najboljem

46

slučaju što se u istim situacijama različito rješava ali neće nam Strazbur pisati ni

presude ni zakone, to ćemo morati sami. Znači, na potezu mora biti naše

pravosuđe, naša zakonodavna ali i naša izvršna vlast. Neko nešto mora preduzeti.

Ovo su konkretne stvari na kojima se vidi da li je sistem sposoban da nalazi

rješenja ili nije.

Ipak, više vjerujemo da ni ova nova odluka Ustavnog suda neće biti povod za

neku ozbiljnu analizu i reakciju i da ćemo nastaviti da se vrtimo u krug, čak da

će pravosuđe zažmuriti .i nastaviti po svom ranijem stavu a i Ustavni će

nastaviti, kako koje vijeće i kako u kom predmetu, da, u istim pravnim i

činjeničnim situacijama, različito rješava.

AUDITORIUM

Evo dijela obrazloženja te nove odluke Ustavnog suda:

“5.11. U sudskoj praksi postavilo se pitanje primjene instituta zastarjelosti

potraživanja u slučaju kada po proteku dužeg vremena nije postignut sporazum,

odnosno nije donijeto rješenje o naknadi za eksproprisanu, odnosno

nacionalizovanu nepokretnost, odnosno da li u takvom slučaju nastupa

zastarelost potraživanja u pogledu zahtjeva za pravičnu naknadu, jer se određuje

po službenoj dužnosti, pa raniji vlasnik eksproprisane nepokretnosti ne može da

snosi nikakve štetne posledice zbog eventualnih propusta državnih organa. U

slučaju kada pred organom nadležnim za imovinsko pravne odnose nije postignut

sporazum o visini naknade u propisanom roku, a taj organ propusti da rješenje o

eksproprijaciji sa svim ostalim spisima pribavljenim u postupku za zaključenje

sporazuma o naknadi dostavi sudu na čijem području se nalazi nepokretnost radi

određivanja naknade, raniji vlasnik ne može da snosi nikakve posledice. U

takvom slučaju se postavlja pitanje kakve posledice nastaju za ranijeg vlasnika

nepokretnosti ako se u dužem vremenskom periodu ne obrati neposredno sudu

radi određivanje naknade kada pred nadležnim organom u propisanom roku nije

postignut sporazum o naknadi, a predmet nije ustupljen sudu po službenoj

dužnosti. S tim u vezi, da li takvo propuštanje ranijeg vlasnika nepokretnosti

može da ima za posledicu gubitak nekog prava i kog, odnosno da li se u takvom

slučaju gubi pravo na zahtjev sudu da odredi naknadu ili se gubi pravo na

naknadu koja još nije određena. I u jednom i u drugom slučaju, ne može se

govoriti o gubitku bilo prava da se traži određivanje visine naknade bilo samog

prava na tu naknadu s obzirom da ista još nije određena. Odredbom člana 360.

Zakona o obligacionim odnosima zastarjelošću prestaje pravo da se traži

ispunjenje obaveze. Kada se raniji vlasnik nepokretnosti obrati sudu sa

zahtjevom da se odredi naknada, nije riječ o zahtjevu da korisnik eksproprijacije

ispuni svoju obavezu pa da bi tom prilikom korisnik eksproprijacije mogao da

istakne da je obaveza zastarjela. Prema tome, takav prigovor korisnik

47

eksproprijacije ne može uopšte da istakne povodom zahtjeva za određivanje

naknade. Ovo, stoga, što podnošenje takvog zahtjeva od strane ranijeg vlasnika

nije vezano ni za kakav rok da bi mogla da teče zastarjelost, po odredbi člana

361. Zakona o obligacionim odnosima. Još manje može biti riječi da zbog

kasnog podnošenja zahtjeva za određivanje naknade može da se izgubi pravo na

novčanu naknadu.

5.12. Dovodeći u vezu prethodno navedeno sa činjeničnim stanjem utvrđenim u

postupku pred prvostepenim sudom, izvodi se zaključak da tužena nikada nije

pokrenula upravni postupak, radi određivanja sporazumne naknade na ime

spornog zemljišta koje je izuzeto kao neizgrađeno građevinsko zemljište, niti je

pokrenula postupak pred nadležnim sudom, već su tužioci pokrenuli vanparnični

postupak za isplatu pravične naknade po navedenom osnovu, koji postupak je

obustavljen i predlagači upućeni da svoja prava ostvare u parnici. Shodno

navedenom, ovakav stav prvostepenog suda Ustavni sud ocjenjuje

ustavnopravno prihvatljivim, nalazeći da je, visina naknade za predmetnmo

zemljište nikad nije pravosnažno utvrđena od kada bi rok zastarjelosti počeo teći,

shodno odredbi člana 371 Zakona o obligacionim odnosima.”

48



OD 11. MAJA 2018. GODINE NIŠTA VIŠE NEĆE BITI ISTO

Treba zapamtiti dan kad su se Skupština Crne Gore (u daljem tekstu: Skupština) i

Državna revizorska institucija Crne Gore ( u daljem tekstu: Institucija), saglasile

da svoju saradnju dodatno urede ugovorom.

Osim što ugovori, koje međusobno zaključuju državni organi, predstavlja izraz

pravne nekulture, ovaj je mogao biti i nešto više od toga. Kad dva Ustavom

ustanovljena državna organa, kojima je funkcija da jedan drugog kontrolišu,

dogovaraju saradnju, to bi suštinski moralo biti nauštrb samog Ustava, kad bi

bilo ozbiljno.

Ali oni nijesu opterećeni time, naravno, nije im namjera da diraju u Ustav, koji je

ionako dovoljno mekan da mogu kroz njega kao kroz sir. Nemaju potrebu ni da

se međusobno obezbijede kao nekim paktom o nenapadanju, ionako se

međusobno kontrolišu samo koliko da nam svima zamažu oči.. Sve je ovo običan

marketing i trajaće taman dok ne svane novi dan. Možda se sjete sporazuma još

jednom u životu, na primjer da, nakon jedne godine, objave da je na taj dan

potpisan i kraj. Uostalom, takva je sudbina i uticaj svih tih sporazuma i protokola

što ih zaključuju međusobno.

Ipak, ima i neke koristi: ostaće da se prepričava, kao pravni biser, da se jedna

ugovorna strana nazivala "Institucija". Toga smo se naslušali ali na ulici i u

49

kafani, dosad ne na ovom nivou.

Zamislite, sa jedne strane "Skupština" a sa druge "Institucija". Ludilo.

AUDITORIUM

Ko nema problema sa stomakom neka čita do kraja.

Skupština

Crne Gore

(u daljem tekstu:

Skupština)

Državna

revizorska

institucija Crne Gore

(u daljem tekstu: Institucija)

u skladu sa svojim ustavnim

nadležnostima, saglasile su se da svoju

saradnju dodatno urede kroz sljedeći

PROTOKOL O

SARADNJI

Osnovne odredbe

Član 1

Strane potpisnice zaključuju Protokol o saradnji (u daljem tekstu: Protokol) i

izražavaju spremnost za unaprjeđenje međusobne saradnje u cilju ostvarivanja

djelotvorne budžetske kontrole i promovisanja odgovornosti, transparentnosti i

dobrog rukovođenja u oblasti javnih finansija, u skladu sa opšte priznatim

principima Međunarodne organizacije vrhovnih revizorskih institucija

(INTOSAI).

Principi saradnje

Član 2

Strane potpisnice saglasne su da se međusobna saradnja odvija na

principima uzajamnog povjerenja, nezavisnosti i obostranih zajedničkih

interesa u skladu sa Ustavom Crne Gore i zakonom definisanim

nadležnostima.

Obaveze strana potpisnica

Član 3

Skupština Crne Gore će:

1. pozivati predstavnike Institucije na sjednice plenuma i radnih tijela Skupštine

prilikom rasprave o Prijedlogu zakona o budžetu Crne Gore i zakona koji su od

posebne važnosti za uređenje oblasti javnih finansija ili imaju značajan

finansijski

efekat;

2. na sjednicama radnog tijela Skupštine nadležnog za poslove budžeta, uz

Prijedlog zakona o završnom računu budžeta

Crne Gore razmatrati Izvještaj o reviziji Prijedloga zakona o završnom računu

budžeta Crne Gore i godišnji izvještaj

Institucije;

3. kroz nadležna radna tijela Skupštine, razmatrati izvještaje o

pojedinačnim revizijama koje ocijeni kao posebno značajne, sa naglaskom

na izvještaje o reviziji sa iskazanim negativnim mišljenjem;

4. prilikom razmatranja završnog računa budžeta Crne Gore i izvještaja o

reviziji Prijedloga zakona o završnom računu budžeta Crne Gore, razmotriti i

50

realizaciju preporuka, odnosno zaključaka Skupštine Crne Gore povodom

razmatranja izvještaja o reviziji završnog računa budžeta Crne Gore za

prethodnu godinu;

5. kroz nadležna radna tijela Skupštine, održavati kontrolna i konsultativna

saslušanja subjekata revizije u slučaju izraženog negativnog mišljenja ili većeg

broja nerealizovanih ili djelimično realizovanih preporuka utvrđenih kontrolnom

revizijom;

6. podsticati korišćenje izvještaja o reviziji od strane radnih tijela Skupštine

koja vrše nadzor nad subjektima revizije iz domena svoje nadležnosti;

7. održavati periodične sastanke s predstavnicima Institucije radi razmatranja

određenih pitanja od značaja za tekuću

saradnju i kontrolu javnih finansija;

8. ukoliko Vlada Crne Gore u prijedlogu godišnjeg zakona o budžetu izvrši

izmjene iz nacrta budžeta Institucije koji je utvrdilo radno tijelo Skupštine

nadležno za poslove finansija, odnosno budžeta, na način da umanji planirana

sredstva,

isto će u najkraćem roku, na posebnoj sjednici, razmotriti pisano obrazloženje

Vlade;

9. obezbijediti Instituciji na uvid prikaze, analize i informacije iz oblasti budžeta,

koje, za potrebe radnog tijela Skupštine nadležnog za poslove budžeta i

poslanike, priprema Parlamentarna budžetska kancelarija.

Član 4

Institucija će:

1. u postupku donošenja budžeta Crne Gore, dostavljati Skupštini blagovremeno

i u pisanoj formi pregled svojih saznanja definisanih članom 6 Zakona o

Državnoj revizorskoj instituciji;

51

2. prilikom donošenja Godišnjeg plana revizija, s posebnom pažnjom uzimati u

obzir sugestije Skupštine, odnosno njenih radnih tijela;

3. dostavljati radnom tijelu nadležnom za poslove budžeta, podatke o broju

izvršenih revizija, datih preporuka, mišljenja,

nalaze iz izvještaja o reviziji koji sadrže sistemske nepravilnosti, kao i prijedloge

za neophodne sistemske promjene u

oblasti javnih finansija;

4. dostavljati na uvid nadležnim skupštinskim radnim tijelima, u skladu sa

svojim internim pravilima, izvještaje o pojedinačnim revizijama s

izrečenim uslovnim i negativnim mišljenjem;

5. učestvovati u raspravi prilikom održavanja kontrolnih ili konsultativnih

saslušanja, u vezi sa izvještajima Institucije, koja sprovode radna tijela

Skupštine;

6. dostavljati radnom tijelu Skupštine nadležnom za poslove budžeta informaciju

o realizaciji preporuka iz izvještaja o pojedinačnim revizijama sastavljenu na

osnovu redovnih provjera koje Institucija vrši kroz praćenje izvršenja preporuka;

7. staviti na raspolaganje, u skladu sa svojim unutrašnjim pravilima,

Parlamentarnoj budžetskoj kancelariji informacije od

značaja za pripremu materijala za sjednice radnih tijela ili istraživački rad iste;

8. uz zahtjev za dodjelu budžetskih sredstava, dostavljati Skupštini i godišnji

finansijski izvještaj Institucije za prethodnu godinu.

Član 5

Strane potpisnice će predlagati i organizovati aktivnosti na planu

usavršavanja i jačanja svojih kapaciteta. Član 6

U cilju jačanja međusobne saradnje, strane potpisnice će odrediti svoje

predstavnike koji će biti zaduženi za razmjenu

informacija i koordinaciju aktivnosti koje će se

sprovoditi na osnovu ovog protokola. Prelazne i završne

odredbe

Član 7

Ovaj Protokol stupa na snagu danom njegovog potpisivanja, a

zaključuje se na neodređeno vrijeme. Izmjene i dopune ovog

Protokola mogu se vršiti uz prethodnu saglasnost strana

potpisnica.

Ovaj Protokol sačinjen je u četiri (4) istovjetna primjerka, od kojih svaka strana

potpisnica zadržava po dva (2) primjerka.

U Podgorici, dana 2018.

Ivan Brajović

Dr Milan Dabović

52



SUDSKA PRAKSA KAO IZVOR NEPRAVDE?

Čudna praksa Vrhovnog suda u predmetima, eksproprijacije, faktičke

eksproprijacije, građenja na tuđem zemljištu i drugim prije bi se mogla nazvati

izvorom nepravde nego izvorom prava.

Vrhovni sud je, u svom već svima poznatom stavu, iz 2014. godine, zaključio da

potraživanje naknade za eksproprisane nepokretnosti zastarijeva u opštem

zastarnom roku a da zastarjelost počinje da teče prvog dana od kog je raniji

vlasnik imao pravo da se obrati neposredno sudu ili drugom nadležnom organu

radi odredjivanja pravične naknade. Vrhovni sud nam je, nakon skoro 30 godina

primjene upravo suprotnog stava, tada objasnio da je raniji vlasnik “ imao

zakonsko pravo neposrednog obraćanja sudu, radi odredjivanja pravične naknade,

da je to pravo vremenski ograničeno nastupanjem zastarjelosti potraživanja kada

raniji vlasnik to pravo bez posebnih razloga nije vršio odredjeno vrijeme, jer,

načelno, zastarijevaju sva potraživanja osim apsolutnih prava, kao i onih koji

imaju osnov u porodičnom pravu”.

Znači, po tada izraženom mišljenju Vrhovnog suda, pravo zahtijevati

određivanje i isplatu pravične naknade za eksproprisanu nepokretnost nije

apsolutno pravo.

Međutim, kad je u pitanju takozvana faktička eksproprijacija (kad država oduzme

imovinu bez sprovođenja ikakvog postupka), prema sada važećoj praksi

Vrhovnog suda, zastarjelosti nema. To znači da, u slučaju faktičke

eksproprijacije, pravo zahtijevati naknadu za oduzetu (zauzetu) imovinu, po

53

mišljenju Vrhovnog predstavlja apsolutno pravo. U praksi naših sudova pojavilo

se, u zadnje vrijeme, još jedno slično “apsolutno” pravo. Naime, Vrhovni sud

smatra da pravo bivšeg vlasnika zemljišta, (koji je svojinu izgubio kada je drugi

sagradio objekat na njegovom zemljištu) da pred sudom zahtijeva isplatu tržišne

vrijednosti ne zastarijeva, odnosno “ pravo na podnošenje tog zahtjeva nije

vezano za rok, pa se isplata tržišne vrijednosti zemljišta može zahtijevati u

svako doba, jer se pravo na ovu naknadu crpi iz svojinskih ovlašćenja” (Rev.

20/16, i druge)

Teško je razumjeti na osnovu čega Vrhovni sud pravi ovu razliku, zašto smatraju

da zahtjev za naknadu povodom eksproprijacije zastarijeva a zašto zahtjevi za

naknadu po osnovu faktičke eksproprijacije i građenja na tuđem zemljištu ne

zastarijevaju. Da li su sva tri zahtjeva suštinski identični i jesu li sva tri prava

bivšeg vlasnika na naknadu apsolutna prava ili nije ni jedno?

Još teže je razumjeti zašto je Vrhovni sud svoj stav o nezastarijevanju prava na

traženje određivanja naknade za eksproprisanu nepokretnost mijenja nakon što je

skoro 30 godina postupao upravo suprotno i potvrđivao odluke o naknadi za

eksproprijacije izvršene od završetka II Svjetskog rata na ovamo. Za to vrijeme

promijenilo se više zakona o eksproprijaciji a svaki od njih pružao je manje

osnova za stav o nezastarijevanju od sada važećeg zakona. Od kad je Ustavni sud

Crne Gore (U br. 14/2001, 12. februara 2002. godine) utvrdio da su odredbe

Zakona o eksproprijaciji prema kojima se svojina na nepokretnostima mijenja

danom pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji neustavne, izgledalo je da je

svojina bolje zaštićena. Ali, nakon što je Vrhovni sud Crne Gore promijenio svoj

stav i utvrdio da pravo ranijeg vlasnika na podnošenje zahtjeva zastarijeva u

opštem roku zastarjelosti, izgleda da su stvari vraćene na početak. Posledice su

sledeće: vlasnik stvari ne može da izgubi svojinu prije nego što mu bude plaćena

pravična naknada (po odluci Ustavnog) ali može da izgubi pravo da tu naknadu

zahtijeva u sudskom postupku (stav Vrhovnog). A sobzirom na to da se

korisniku eksproprijacije (državi, opštini, javnim preduzećima..) može dozvoliti

da uđe u posjed i prije pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji, znači da se

ranijem vlasniku može desiti da mu ostane pravo svojine na zemljištu, na kome

je, na primjer, izgrađena ulica.

Tako, prema sada važećem zakonodavstvu i sudskoj praksi , u postupku

eksproprijacije, ne možete izgubiti pravo svojine prije nego što vam stvari budu

plaćene, ali možete izgubiti pravo da tražite naknadu za stvar, recimo zemljište,

na kome je izgrađen objekat od opšteg interesa, recimo ulica.

AUDITORIUM

54

Crnogorski pravni portal - Auditorium Objavljuje Predrag

Mugoša · 25. 4. 2018. ·

GRAĐENJE NA TUĐEM ZEMLJIŠTU

Pravni institut „građenje na tuđem zemljištu“, kao način sticanja prava svojine,

umjesto da bude iskorijenjen (kao krvna osveta), u Crnoj Gori dobija sve više na

značaju, sve više sudskih postupaka ima za predmet raspravljanje tog pojma i sve

više se, kako izgleda, zaplićemo oko njega.

Jedno od pitanja koja se često postavljaju u sudskoj praksi u vezi sa tim

institutom je da li se on primjenjuje i u slučaju gradnje na zemljištu u državnoj

(ranije društvenoj) svojini ili samo na zemljištu u svojini građana i građanskopravnih

lica. Povezano sa prethodnim, postavlja se i pitanje da li se pravo

sticanja svojine građenjem na tuđem zemljištu primjenjuje i kad je objekat

sagrađen bez dozvole ili samo kad je sve u tom pogledu u skladu sa zakonom.

U mnogo slučajeva Vrhovni sud je zauzimao sledeći stav: „Revizijski navodi

tuženog da je objekat na spornoj parceli izgrađen u vrijeme kada je predmetno

zemljište bilo u državnoj (društvenoj) svojini, zbog čega tužioci ne mogu tražiti

isplatu tržišne vrijednosti zemljišta, nijesu osnovani. Naime, iz činjenica

utvrđenih u postupku proizilazi da objekat nije izgrađen po odobrenju za

građenje nadležnog upravnog organa na zemljištu koje je u to vrijeme bilo u

društvenoj - državnoj svojini, iz čega nesumnjivo proizilazi da tuženi osnovom

građenja nije stekao svojinu na zemljištu. Jer, građenjem na zemljištu koje je u

državnoj (ranije društvenoj) svojini bez odobrenja za gradnju ne može se steći

svojina na zemljištu”.

55

U nekim drugim predmetima Vrhovni sud je zauzeo drukčije, upravo suprotne,

stavove: U jednom da “budući da su tužioci svojim radom i od gradjevinskog

materijala koji im je doniran od strane UNCHR-a izgradili porodične stambene

zgrade i da je drugotužena znala za gradnju, a tome se nije protivila, pravilan je

zaključak drugostepenog suda da su tužioci građenjem stekli pravo svojine.

Naime, nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o

osnovama svojinsko-pravnih odnosa („Sl. list SRJ“, br. 29/96) pravila o građenju

na tuđem zemljištu primjenjuju se i u slučaju gradnje na zemljištu koje je u

državnoj svojini. Odredbama člana 25 tog zakona regulisana su prava vlasnika

zemljišta prema graditelju koji je znao da gradi na tuđem zemljištu. Vlasnik

zemljišta može da zahtijeva da mu pripadne pravo svojine na građevinski

objekat, ili da graditelj poruši građevinski objekat i vrati zemljište u prvobitno

stanje ili da mu graditelj isplati prometnu cijenu zemljišta. Pravo izbora vlasnik

zemljišta može ostvariti u roku do tri godine od dana završetka izgradnje

građevinskog objekta. Po proteku ovog roka vlasnik zemljišta može zahtijeva

isplatu prometne cijene zemljišta. Kako su objekti izgradjeni 2003. godine, a

tužene nijesu koristile ni jedno od prava koja su im pripadala po članu 25

navedenog zakona, tužioci su građenjem na tudjem zemljištu stekli pravo svojine

i na zemljištu na kome su izgradjeni građevinski objekti, kao i na zemljištu koje

je neophodno za njihovu redovnu upotrebu”.

U drugom predmetu Vrhovni sud je zaključio slično: da se “polazeći od tada

važećeg Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovama svojinsko pravnih

odnosa ("sl.list SRJ", br. 29/96) nijesu pravile razlike izmedju privatnog i

državnog vlasništva”.

Što se tiče značaja činjenice da je objekat građen bez dozvole, Vrhovni sud se, u

nekim predmetima, izjašnjavao u smislu da to nema značaja pa je dosuđivao

pravo svojine na državnom zemljištu i graditeljima koji su objekte sagradili bez

dozvole (“nije je ni mogao dobiti”).

Ova dva toliko suprotstavljena stava o istoj pravnoj i činjeničnoj situaciji nijesu

nešto što se ne dešava i što se ne može razumjeti, ali su svakako štetna i

nepoželjna pojava a Vrhovni sud je jedini u ovoj državi nadležan da obezbijedi

jedinstvenu primjenu zakona. Nakon 22 godine od usvajanja načela

ravnopravnosti svih oblika svojine, krajnje je vrijeme da se sudska praksa

stabilizuje i učini jasnom, kako i sama ne bi bila izvor diskriminacije i

nejednakosti, posebno što pravni institut "građenje na tuđem zemljištu" postaje

sve značajniji kako ističu rokovi za prijavljivanje za legalizaciju. Mnogo se ljudi

nalazi u situaciji potencijalnog spora po ovom pitanju pa je neophodno da

pravosuđe reaguje što prije.

AUDITORIUM

56



Svjetska banka, ponovo, traži

OPTIMIZACIJU RADNIH MJESTA U JAVNOM SEKTORU

Ali, naravno, ne predlažu ništa konkretno, makar ne javno. Možda predlažu

nekog svog eksperta, koji bi nešto optimizirao po principu “iz šupljeg u prazno”

a Svjetska banka bi nam, vjerovatno, dala povoljan kredit da tu uslugu debelo

platimo. Otprilike su takva naša iskustva sa stranim ekspertizama, od kojih,

najčešće, nijesmo imali nikakve koristi.

Naša ministarka javne uprave najavljuje reforme, analize, akcione planove ali ni

ona ništa konkretno.

Naivno je i očekivati da reform sprovedu oni koji žive od te priče.

Zato Auditorium poziva svoje pratioce da, iz zabave, zajedno damo praktične

predloge za tu neophodnu “optimizaciju”.

Evo, odmah jednog konkretnog predloga:

Predlažemo da se, umjesto Zakona o mirnom rješavanju radnih sporova i Zakona

o posredovanju, donese jedan, novi, zakon, koji će tu oblast regulisati prema

potrebama društva a ne u korist posredničke birokratije.

Oba zakona regulišu istu oblast – posredovanje u rješavanju sporova: Zakon o

posredovanju u svim “građansko-pravnim sporovima, uključujući i sporove iz

57

porodičnih, privrednih, radnih i drugih imovinsko-pravnih odnosa fizičkih i

pravnih lica . a Zakon o mirnom rješavanju radnih sporova uređuje “način i

postupak mirnog rješavanja radnih sporova (kolektivnih i individualnih)”.

Nije naravno problem u postojanju dva propisa za istu oblast, osim što donekle

zbunjuju moguće korisnike.

Problem je u postojanju dvije birokratije. U skladu sa Zakonom o posredovanju

osnovan je Centar za posredovanje a prema Zakonu o mirnom rješavanju radnih

sporova Agencija za mirno rješavanje radnih sporova. Osim što posredovanje,

koje je zamišljeno kao nezavisna djelatnost, stavljaju bez potrebe pod šapu

države, ove dvije “institucije” predstavljaju za državu veliki i nepotrebni trošak,

uključujući i to da zauzimaju i dva državna prostora i sve što ide uz to, da ne

objašnjavamo, svi znamo koliki su to troškovi.

Donošenje jednog novog zakona, umjesto sadašnja dva, neuredna, zakona, u

kojima su pojmovi posredovanja i mirenja donekle pomiješani i sa pojmom

arbitraže, pa se donekle poklapaju i sa Zakonom o arbitraži, bila bi prilika da se

malo bolje razmisli o tome što nam je korisno, odnosno što nam je nužno i da li

ove dvije “institucije” treba spojiti u jednu ili obije ukinuti. Takođe, treba

razmisliti o suštini samog pojma posredovanje i o tome ko treba time da se bavi,

pod kojim uslovima i slično da bi se izbjegla nejasna rješenja, (ni arbitraža ni

posredovanje) i da se ta djelatnost uredi esnafski, po ugledu na advokaturu, u

okviru komore ili nekog drugog sličnog formata. Posrednici moraju da budu

profesionalci i da budu registrovani za obavljanje djelatosti, dopunski ili kao

osnovne djelatnosti, nije važno, ali da budu u nekom sistemu. Ili, što djeluje da je

najviše u okviru sistema, da posredovanje, kao specifičan vid pravne pomoći,

obavljaju advokati, čija je obaveza, prema kodeksu etike, da nastoje da se, prije

pokretanja, spor riješi na miran način, vansudskim putem. Što god mislili,

posredovanje u mirnom rješavanju sporova, najnormalnije je da obavljaju

advokati, al ii o tome se može razmisliti tokom pripreme zakona.

Jedno je ipak jasno: dva državna organa, dvije budžetske jedinice za nešto što

nije ni prirodno da bude državna nadležnost predstavljaju slučaj koji traži

OPTIMIZACIJU.

AUDITORIUM

58



Socijalisticka narodna partija Crne Gore predlaže:

DA VLADA IZIGRA ODLUKU USTAVNOG SUDA

SNP je prije par dana obavijestio javnost da je Ustavni sud, svojom “neustavnom

odlukom”, kako oni kažu, “oborio” Zakon o izmirenju obaveza prema radnicima

KAP-a koji su usled stečaja ostvarili pravo na penziju. Po njihovom mišljenju, u

slučaju 414 bivših radnika KAP-a, čija prosječna penzija iznosi oko 1000 eura,

povrijeđena su načela o zabrani diskriminacije, član 8 stav 1 i jednakosti, član 17

stav 2 Ustava Crne Gore, kao i Evropska konvencijom o ljudskim pravima u

dijelu kojim je propisano da svim građanima mora biti dostupan nepristrasan sud

i da je svaka država dužna u određenom roku riješiti njegov zahtjev i tako dalje.

Pa, valjda da bi zadovoljili pravdu za koju misle da je povrijeđena, SNP-ovci su

došli na sledeću ideju: s obzirom na to da odluka Ustavnog suda još uvijek nije

objavljena, pozivaju Vladu da hitno reaguje i donese odluku u skladu sa

Zakonom o izmirenju obaveza prema radnicima KAP-a i tako preduhitri Ustavni

sud i KAP-ovcima podijeli pare prije nego što odluka proizvede pravno dejstvo.

To je, otprilike, suština njihovog saopštenja

Bravo. Ideja je sjajna.

Samo ne znamo po čemu se razlikuje od krađe.

Jer to što, u Ustavu Crne Gore, ne piše da je krađa zabranjena, ne znači da se za

nju ne može otići u zatvor.

59

Đe oni žive? Vide li da se, u zadnje vrijeme, niko ne usuđuje ništa da potpiše, da

svi traže da im prvo tužilaštvo garantuje da je sve po zakonu: gradonačelnica se

ne usuđuje da potpiše odluku koju je donijela skupština opštine, predstavnici

državnog kapitala se izuzimaju od glasanja…. a kamoli da neko potpiše ovakvu

odluku.

AUDITORIUM

60



NATPRIRODNE SPOSOBNOSTI

Večerašnji „Reflektor“ na TV Vijesti otkrio je nešto što treba da nas obraduje.

Objasnili su nam zašto je odluku o kupovini akcija „Rudnika uglja Pljevlja“

donijelo svega 0,08% akcionara i zašto se naša Vlada, u ime države, kao

najvećeg akcionara „izuzela od glasanja“. Navodno, da se ne bi postavilo pitanje

konflikta interesa. Vlada je, preko ministarke ekonomije i svog direktora

Elektroprivrede, i večeras jasno iznijela stav da su takvom odlukom zadovoljni,

da je odluka u interesu države, da smatraju da je to svrsishodno i u tehnološkom i

ekonomskom smislu opravdano pa su se samo, iz razloga forme, na skupštini

akcionara uzdržali od glasanja ali su, svojim prisustvom, davanjem kvoruma i

prethodnim svojim odlukama praktično omogućili da se takva odluka donese.

Objasnili su nam da je ovo nešto što se čekalo već više od 30 godina i tako dalje,

vidi se da su odlukom potpuno zadovoljni.

Ali, identitet ovih 0,08 akcionara, ostao je sakriven iza nekakvih kastodi-računa,

koji klijentima garantuju anonimnost i tako su manjinski akcionari, čijim

glasovima je donijeta ova za državne interese važna odluka, svima nama ostali

nepoznati. Predstavnici Vlade su, kako bi drukčije, jasno rekli da ne znaju imena

61

tih 0,08% akcionara, što su izglasali odluku. Da im vjerujemo.

Međutim, to što predstavnicima države u skupštini Elektroprivrede nijesu

poznata imena tih manjinskih akcionara, očigledno im nije bila smetnja da

unaprijed znaju kako će oni glasati. Da nije tako, valjda ne bi dozvolili

mogućnost da svojom uzdržanošću od glasanja ti anonimni manjinski akcionari

donesu odluku koja ne bi bila u interesu države. Kako bi nam predstavnici Vlade

danas objasnili situaciju da su, kojim slučajem, anonimci izglasali da se akcije

Rudnika ne kupe, odnosno da se ponuda odbije? Da li bi i to bilo u interesu

države?

Neće biti da su se toliko kockali sa državnim interesom. Prije će biti da su išli na

sigurno i da su znali kako će anonimni glasati. Ali kako kad im ne znaju ni

imena?

Jedino objašnjenje je: Čudo, vidovitost.

To je ono što je dobro: u Vladi nam ne sjede vizionari, nego vidoviti. A mi više

vjerujemo u vidovitost nego u vizionarstvo.

AUDITORIUM

62



KAP-ovci ostali

BEZ NEZASLUŽENIH OTPREMNINA

Zakon o izmirenju obaveza prema radnicima KAP-a koji su, usled stečaja

preduzeća, ostvarili pravo na penziju će, izgleda, uskoro prestati da proizvodi pravno

dejstvo. Tako je odlučio Ustavni sud Crne Gore na poslednjoj sjednici i čeka se samo

još da odluka bude objavljena.

Nezavisni poslanik Aleksandar Damjanović, inicijator i glavni autor tog zakona, odmah

je reagovao, tvrdeći da je, “najblaže rečeno, veoma indikativno da se Ustavni sud

odlučio da pokrene postupak za ocjenu ustavnosti Zakona o

izmirenju obaveza krajem novembra prošle godine, nakon dvije i po godine od

donošenja istog u Skupštini i da se, uz ovoliki dug protok vremena, i uz činjenicu da je

Osnovni sud već donio nepravosnažnu presudu u korist bivših zaposlenih Kombinata

aluminijuma u stečaju, postavlja pitanje pravih motiva donošenja još jedne odluke

Ustavnog suda kojom se umanjuju zakonska prava građana ove države”, (Vijesti). “

Dodao je da se, iz činjenice da je “za razliku od pravog stampeda za davanja mišljenja

Skupštine u drugim predmetima Ustavnog suda, ovog puta parlamentarna većina u

nadležnom odboru i u plenumu otćutala mogućnost za davanje istog, jasno vidi da je puna

politizacija svih državnih institucija i njihovo svrstavanje u cilju realizacija namjera i

želja izvršne vlasti praktično zaokružena”.

63

Za ovo zadnje je potpuno u pravu: politizacija postoji, bolje rečeno ona je sveprisutna.

Poslanici uvijek izaberu da prećute ono što nije u političkom interesu njihovih partija.

Što se toga tiče, isti su i poslanici vlasti i poslanici opozicije, Ustav, pravo,

pravda, sve je nebitno u odnosu na broj glasova na izborima. Nikad se naši

poslanici po tom pitanju neće promijeniti i uvijek će im politika biti ispred prava, koliko

god bio očigledan taj raskorak.

Ustavni sud je nadležan da nas zaštiti od tog totalitarizma, sa koje god strane dolazio, iz

vlasti ili iz opozicije. On to radi nesistematski, više odmaže nego što pomaže, mogli bi

im navesti dosta primjera. Mnogo je više slučajeva da Ustavni sud žmuri pred tim

totalitarrizmom nego što ga sprječava, ali ovo nije takav slučaj. U ovom slučaju, čime

god bila motivisana, odluka Ustavnog suda je prosto ljekovita. Zakon je bio očigledno

neustavan, skroz van sistema, izraz svijesti da zakonodavna vlast može sve i da ničim

nije ograničena, zbog cega

njegovo ponistavanje mora pozdraviti svako kome je do istinske vladavine prava.

Da su se sudije Ustavnog suda jednako principijelno ponašale i u drugim

predmetima ocjene ustavnosti i zakonitosti, do sad bi im svi poslanici i ostali

donosioci odluka, i vlast i opozicija, skinuli kapu i bili zahvalni što im sa

političkih pleća skidaju teret pritiska raznih, vidljivih i nevidljivih, lobija i njihove

sopstvene potrebe dodvoravanja biračima da donese zakone kojima stvaraju

monopole, dodjeljuju penzije, otpremnine i plaćaju razne druge “obaveze”,. Ta

politička sebična potreba bila je u korijenu mnogih pa i ovog zakona što ga je

inicirao i za kojim danas “žali” poslanik Damjanović.

Ovdje se ne radi o tome da se odlukom Ustavnog suda “umanjuju zakonska

prava građana ove države”, kao što tvrdi poslanik. Naprotiv, zakonska prava građana

ove države bila su prekršena usvajanjem zakona a ne njegovim ukidanjem. Pravo

na otpremnine, koje je poništenim zakonom bilo dato radnicima KAP-a, sa

većim stepenom legitimiteta moglo je biti priznato svim drugim radnicima, svim

zaposlenim pa i svim nezaposlenim građanima Crne Gore, bez izuzetka. Pa kako onda

zakon može biti ustavan?

AUDITORIUM

64



OKVIR

Emisija „Okvir“ RTCG, od prije nekoliko dana, inače pretežno posvećena odluci Vlade

da objavi spiskove državnih službenika i namještenika, koji svoje zarade i naknade traže

pred sudom, bila je izuzetno zanimljiva i informativna i mogla bi biti vrlo korisna

predlagačima i donosiocima zakona iz oblasti radnih odnosa. Uslov je da je pažljivo

pogledaju i malo razmisle o bukvalno svakoj riječi koja je u emisiji izgovorena ili

prećutana.

Najotvoreniji je bio gospodin Spasojević, iz sindikata, kome zahvaljujemo za par

nevjerovatnih informacija:

Prva je da je neuspjelo posredovanje Agencije za mirno rješavanje radnih sporova,

u predmetima radnika ZIKS-a, po samo jednom od osnova po kojima su zakinuti,

državu koštalo 60.000,00 EUR-a (150 EUR po zaposlenom).

Druga nevjerovatna činjenica, koju je takođe iznio gospodin Spasojević, je da je

naknada za rad advokata, samo za jednu raspravu pred sudom, u nekom

predmetu radnika ZIKS-a protiv države, koštala 10.000,00 EUR-a. Nije rekao

koliki su bili troškovi čitavog postupka ali, vjerovatno, preko 100.000,00 EUR-a.

Obije činjenice fenomenalno ilustruju stanje u našem zakonodavstvu a i u našim

glavama. Tragično je da ove ove dvije informacije ni među gostima u

studiju, ni među gledaocima, nijesu izazvale nikakvu pažnju. Samo je Leo

Mesi, na svom tviter nalogu, pitao ko to zarađuje više novca po sekundi od

njega.

Nama je, nažalost, sve postalo normalno.

AUDITORIUM

65



PARNICA ILI PIJACA

Ako smo dobro razumjeli Zaštitnika imovinskih prava Crne Gore, od 782 radna spora,

pokrenuta protiv države u zadnja tri mjeseca prošle godine, u 711 nije određena

vrijednost spora.

S obzirom na prirodu sporova i na činjenicu da se tužbeni zahtjevi odnose na potraživanje

u novcu, postavlja se pitanje kako to da vrijednost spora u oko 90 % slučajeva nije

određena.

Ne vidimo drugo objašnjenje nego da je sudska praksa otišla toliko daleko

od zakonske obaveze da vrati strankama neuredne tužbe (čl. 106 Zakona o

parničnom postupku) da se na tu odredbu pažnja više i ne obraća.

Izgleda da zaposleni, u 90 % slučajeva, podnose tužbe kojim traže da im se isplati

iznos od „

eura“ a sudovi prihvataju da postupaju po takvim tužbama.

Problem je što je to nedozvoljeno, zato što isti zakon, u članu 187, propisuje da “tužba

sadrži određeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na

kojima tužilac zasniva zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju ove činjenice, kao i druge

podatke koje mora imati svaki podnesak”. Zahtjev mora biti ODREĐEN a ne “

eura”.

Ali nije u pitanju samo forma, ima tu nešto mnogo važnije. Službenici tuže

66

državu za neke neodređene iznose, koje tek treba utvrditi tokom postupka,

vještačenjem, svjedočenjem i ostalim dokaznim sredstvima, propisanim zakonom. Znači,

ili ni sami ne znaju koliko im se duguje ili namjerno taktiziraju i uvlače poslodavca u

troškove postupka.

Što god bilo od to dvoje, sud mora da spriječi da se parnica pretvara u pijacu. Tužbeni

zahtjev se mora opredijeljeno postaviti ili mora biti odbačen. Kad bi se sudovi držali

zakona, državni službenici bi, prije podnošenja tužbe, morali da se obrate poslodavcu (o

tome smo već pisali) i morali bi da znaju što traže i koliko traže. To bi doprinijelo da se

mnogi nepotrebni postupci izbjegnu a da oni, koji se ne mogu riješiti sporazumom ili

priznanjem, traju kraće. I doprinijelo bi da se ovi sporovi rješavaju mirnim putem,

posebno oni u kojima je vrijednost spora manja od kolograma bilo kog voća ili

povrća sa ove fotografije.

AUDITORIUM

67


Ustavni sud Crne Gore o kontroli podrške predsjedničkim kandidatima:

MI ZNAMO KAKO

Kad je, prije nešto više od dvije godine, utvrdio da stav 1 člana 5 Zakona o

izboru Predsjednika Crne Gore nije u skladu sa Ustavom Crne Gore, Ustavni sud

je dao zanimljivo obrazloženje, iz koga se moglo zaključiti da je

onemogućavanje zloupotrebe prava u postupku kandidovanja efikasno

obezbijeđeno i da organi za sprovođenje izbora mogu izvršiti provjeru potpisa

svakog birača, odnosno autentičnost njihove podrške, u svakoj fazi izbornog procesa.

Prenosimo djelove obrazloženja Odluke Ustavnog suda broj U-I br. 23/14, od 10. februar

2016. godine ("Službeni list Crne Gore", br. 012/16 od 23.02.2016), koji se odnosi na

tu mogućnost kontrole:

" 12.1.3. pored toga, provjerite potpis, ili autentična podrška svih birača, kako bi se

spriječilo zlostavljanje prava u procesu kandidata, na učinkovit način, prema Ustavom

suda, provedbu kao jedinstvenu elektronsku kolekciju osobnih podataka

crnogorskog građana koji imaju pravo na izbore (osobno ime birača, jedinstveni

materinji broj birača, datum i mjesto rođenja, državljanstvo, spol, mjesto boravka i

adrese, datum prijave zadnjeg boravka) , na temelju kojih

izborna tijela mogu izvršiti provjeru svakog birača, ili autentična podrška njihove

potpore u svakoj fazi izborne procedure. S obzirom da je sloboda izražavanja

kod odabira vlasti sastavni dio slobode izražavanja, a ne postoje pravni i

68

konvencija razloga da se ograničavaju ova prava, kao i da postoje bolji, ali prikladnije

mjere koje mogu poslužiti istoj svrsi, Sud je razmišljao o istoj svrsi. Da paralelni

miks u pravu na slobodu izražavanja nije " nužno u demokratske društvu " i da nije

dovoljno biti pravni cilj, ili da sredstva koja se primjenjuju nisu razumna ".

“7.1.3. Zakonom o biračkom spisku uređeno je vođenje biračkog spiska, postupak

provjere upisa u birački spisak, zaključivanje biračkog spiska, izrada izvoda iz biračkog

spiska i vođenje biračkih mjesta (član 1.). Prema odredbama člana 2. Zakona birački

spisak je: izvedena elektronska zbirka ličnih podataka crnogorskih državljana koji imaju

biračko pravo, vodi se po službenoj dužnosti, stalan je i redovno se ažurira, javna je

isprava koja služi samo za izbore, a upis u birački spisak je uslov za ostvarivanje

biračkog prava. Birač može biti upisan u birački spisak samo na jednom biračkom mjestu

(član 4. stav 3. Zakona). U birački spisak upisuje se (...), lično ime birača, jedinstveni

matični broj birača, datum i mjesto rođenja, državljanstvo, pol, mjesto prebivališta i

adresa, datum prijave poslednjeg prebivališta i primjedba, a lično ime birača upisuje na

jeziku i pismu na kojem je upisano u izvornom registru (član 10. Zakona). Državna

izborna komisija, shodno odredbama člana 26. stav 2. tač. 3. i 4. Zakona, u postupku

praćenja primjene ovog zakona, posredstvom kompjuterske

povezanosti sa zbirkom podataka biračkog spiska vrši stalno praćenje promjena u biračkom

spisku i ima pravo pristupa svim elektronskim registrima i drugim evidencijama o

građanima, koje sadrže podatke bitne za vođenje biračkog spiska. Takođe, Državna

izborna komisija je direktnim elektronskim linkovima i u realnom vremenu povezana sa

zbirkom podataka biračkog spiska koju vodi

Ministarstvo i putem elektronskog linka dostupne su joj i ostale baze podataka i

registri koji su uvezani sa zbirkom podataka biračkog spiska (član 28. stav 1.

Zakona).”

U tom predmetu sudija Šarkinović je izdvojio mišljenje pa samo njega danas ne bi

trebalo pitati. KAKO?

AUDITORIUM

69



Državni budžet

DIJAGNOZA I TERAPIJA

Poslije jučerašnje sjednice Vlade, svi mediji su objavili vijest da je „Marković ljut

zato što državni službenici imaju zabrinjavajući odnos prema državi i njenoj

finansijskoj stabilnosti“.

U pitanju je pojava o kojoj je AUDITORIUM već više puta pisao uvijek

ukazujući da nadležni državni organi ne shvataju u čemu je problem i da ne

pokušavaju da ga rješavaju, osim što samo pričaju, pričaju.....

Nakon jučerašnjag saopštenja, očigledno je da ni poslije nekoliko godina od kada je

problem eskalirao, Vlada Crne Gore ne shvata uzroke bolesti državnog

budžeta i ne postavlja pravu dijagnozu.

U skladu sa tim je i potpuno pogrešna terapija: Vlada je usvojila "zaključke o

hitnom obrazovanju radne grupe za izradu zakona o zaštitniku državnih interesa

kao normativnom rješenju koje bi trebalo da preduprijedi ovu pojavu".

Nema nikakve šanse da taj novi propis donese neki boljitak po ovom pitanju.

Terapija može imati samo kratkotrajno pozitivno dejstvo u vidu autosugestije (placebo

efekat) među članovima Vlade da je problem riješen ili da će posledice biti ublažene.

Bolest je sistemska i samo tako se može liječiti. Mnogo zakona i sudske prakse

je potrebno promijeniti da bi se naš pacijent izliječio

A svi dobro znamo đe vodi kad su i dijagnoza i terapija pogrešni i đe bi završio

neki ljekar da je ovako očigledno pogriješio prilikom liječenja.

Sva sreća da za pravnike ne postoji slično krivično djelo.

AUDITORIUM

70



Ustavni sud Crne Gore

DVOSTRUKI ARŠINI

Otklanjanje posledica neustavnog akta je nešto što naš Ustav pominje nekako

uzgred, vjerovatno zato što se to, inače, podrazumijeva i čemu nikakva dodatna

zakonska razrada nije potrebna da bi se u praksi moglo dosljedno primjenjivati.

Ali, baš u tom pogledu, u zakonodavstvu, a još više u praksi, dešavaju se teške

neravnopravnosti.

Najdrastičniji primjer su dvostruki aršini u odnosu na naknade za majke i razne

funkcionerske privilegije. Ukidajući naknade za majke, Ustavni sud je bio vrlo jasan

da se one dalje ne mogu isplaćivati.

Međutim, kad su u pitanju beneficije funkcionera, Ustavni sud je, blago je reći, ostao

nijem. Zbog toga ona velika grupa “zaslužnih” i dan danas prima svoje neustavne

beneficije. Takođe, kad je ukidao odredbe čl. 108., 110. i 111. Zakona o sprječavanju

korupcije ("Službeni list Crne Gore", broj 53/14.), kojim su ponovo bile uvedene slične

privilegije, Ustavni sud je, ostavljajući na snazi odredbu iz čl. 109 istog zakona, dao

svima na znanje da se već dobijene penzije neće ukidati.

Evo kako je, u spornom dijelu, izgledao Zakon o sprječavanju korupcije prije

donošenja odluke Ustavnog suda:

Član 108

Predsjednik države, predsjednik Skupštine i predsjednik Vlade imaju pravo na

penziju i prije ispunjavanja uslova utvrđenih propisima kojim se uređuje

penzijsko i invalidsko osiguranje.

71

Osnovica za određivanje penzije predstavlja neto zaradu koju bi imalac prava ostvario

obavljajući funkciju iz stava 1 ovog člana u mjesecu koji je prethodio podnošenju

zahtjeva za penziju.

Javnim funkcionerima iz stava 1 ovog člana penzija iznosi 65% utvrđene

osnovice, uvećane za 2% za svaki dalji navršetak godine penzijskog staža. Iznos

penzije ne može biti veći od 85% od utvrđene osnovice.

Član 109

U slučaju da javni funkcioner iz člana 108 stav 1 bude pravosnažnom sudskom

odlukom oglašen krivim i kažnjen po zakonu za krivična djela sa elementima

korupcije i organizovanog kriminala gubi stečeno pravo na penziju ostvarenu po

ovom zakonu.

Član 110

Pravo na penziju po ovom zakonu imaju javni funkcioneri iz člana 108 stav 1,

koji su obavljali funkciju od 1992. godine.

Član 111

Pravo na porodičnu penziju bez umanjenja imaju i članovi porodice javnog

funkcionera koji je umro prije stupanja na snagu ovog zakona, a koji je na dan

smrti ispunio uslove za sticanje prava na penziju propisanim ovim zakonom.

Od kad je Ustavni sud donio svoju odluku (objavljena 30. 6. 2017.), od prethodno

citirana 4 člana ostao je na snazi samo član 109, koji ne bi imao nikakvog smisla ako

bi se primijenio isti princip kao u slučaju naknada za majke. Ostavljanje na snazi

odredbe prema kojoj javni funkcioner, iz člana 108 stav 1, (koji je ukinut), gubi stečeno

pravo na penziju ukoliko bude pravosnažnom sudskom odlukom oglašen krivim i kažnjen

po zakonu za krivična djela sa elementima korupcije i organizovanog kriminala, suštinski

znači nešto mnogo važnije: znači da se penzije stečene po ukinutom zakonu ne ukidaju.

Ako je privilegovano pravo na penziju proglašeno neustavnim i ukinuto i ako to znači da

se eventualno do tada utvrđene penzije obustavljaju, onda nije imalo nikakvog smisla

ostaviti na snazi član 109.

Ovako, imajući u vidu da je taj famozni član preživio provjeru Ustavnog suda, nema

tog upravnog organa niti suda koji će te neustavne penzije obustaviti.

Ustavni sud ponekad, više marketinški, traži da se izvrše neke njihove odluke, na primjer

kad se radi o nedjelotvornosti istraga i slično, uglavnom tamo gdje to ima malo ili ni malo

praktičnog značaja. A u predmetima naknada za funkcionere, gdje bi realno mogao

uticati na otklanjanje posledica neustavnog akta, ne preduzima ništa ili čak, kao što

smo vidjeli, i sam doprinosi suprotnim tendencijama.

AUDITORIUM

72



Slučaj Pejović: Epilog

NEMA LOGIKE

Nakon što je sad već bivši ministar Aleksandar Andrija Pejović podnio ostavku, kako je

rekao “iz moralnih razloga i kako bih relaksirao Vladu i sebe lično pritiska koji je

nastao nakon donošenja odluke Agencije za sprečavanje korupcije”, neke nevladine

organizacije su, s punim pravom, tražile odgovornost Vlade.

Pokazalo se, kao što je tvrdio ministar Pejović, da su sve njegove funkcije i sva

primanja potpuno u skladu sa važećim aktima Vlade Crne Gore i pokriveni

njenim odlukama.

Na to je premijer Duško Marković izjavio da do kršenja zakona i sukoba interesa, u

ovom slučaju, nije došlo namjerno već zbog pogrešnog tumačenja zakona što je

Izvršna direktorica MANS-a Vanja Ćalović Marković ocijenila “skandaloznim i

providnim pokušajem izbjegavanja odgovornosti za kršenje Ustava i Zakona”. “Kao

premijer, bivši ministar pravde, a na kraju i pravnik, Marković je apsolutno morao znati

da se imenovanjem Pejovića na više javnih funkcija krši Ustav Crne Gore”, kazala je

Ćalović Marković. Ana Nenezić iz Centra za građansko obrazovanje (CGO) ocijenila

je da se ovo pitanje ne može

73

zatvoriti konstatacijom da je sve “posljedica pogrešnog tumačenja zakona'”, da ta

činjenica ne opravdava Pejovića, ali se u nastupajućem periodu mora utvrditi i

odgovornost premijera i Vlade.

EPILOG:

Podredsjednik Vlade za politički sistem, unutrašnju i vanjsku politiku i ministar

pravde Zoran Pažin određen je da rukovodi radom Ministarstva evropskih

poslova do izbora ministra, saopšteno je iz Vlade Crne Gore.

Tako se pokazalo da se, za pogrešno tumačenje zakona, moralno odgovornijim

osjetio jedan profesor engleskog jezika i magistar međunarodnih odnosa od

dvojice pravnika, bivšeg i sadašnjeg ministra pravde, predsjednika i

podpredsjednika Vlade.

AUDITORIUM

74



Adv. Nevena Fürst

PRAVO NA KOLEKTIVNI PSIHIČKI INTEGRITET

Tokom višegodišnjeg procesa tranzicije i reforma reformi koje su ga pratile, malo je

toga što nije rečeno (ali ne i učinjeno) kada su u pitanju prava i slobode ličnosti.

Naime, s obzirom da je adekvatna zaštita ličnih dobara i neimovinskih interesa

neophodan uslov za uspešnu transformaciju u slobodno, demokratsko, društvo –

pojedinac i njegova ličnost, koju čine telesni i duhovni integritet, čast, ugled i privatna

i intimna sfera, su već izvesno vreme predmet razrade impozantnog broja strategija,

studija i protokola, kao i javnopravnih i privatnopravnih normi.

75

Tako je domaće pozitivno pravo postalo bogatije za mnoštvo pravila kojima se, u korist

ličnosti, regulišu ili unapređuju: pravo na život, na dostojanstvo, na privatan i porodični

život, pravo na slobodu izražavanja, prava pacijenata,

zabrana diskriminacije, zaštita podataka o ličnosti, reproduktivna prava,

sprečavanje zlostavljanja na radu, ravnopravnost polova itd.

Ovako dobro postavljen zakonodavni okvir bi trebalo i faktički da omogući

predupređenje povrede ili ugrožavanja prava ličnosti pojedinaca, međutim, s obzirom da

to ipak nije slučaj, postavlja se pitanje zašto se, i pored svih sistemskih napora kada je

u pitanju predmetna oblast, – očigledno zakazalo. Ostavljajući po strani mnogobrojne

teorije koje razmatraju poznati fenomen povećanja broja normi uz proporcionalno

smanjivanje njihove primene u praksi, čini se da se jedan od problema može odnositi i na

nerazumevanje pojedinca kao neodvojivog dela zajednice čija pravila, radnje i

posledice tih radnji, prima i doživljava kao svoje. U tom smislu, zdrava zajednica sadrži

zdrave članove i obrnuto, bolestan sistem razboljeva svoje pripadnike.

Dakle, u nastojanjima da se postigne odgovarajući stepen i kvalitet primene normi

kojima se štiti psihički integritet pojedinca, kao osnovno pravo ličnosti zajemčeno

Ustavom i međunarodnim konvencijama, potrebno je, istovremeno, primeniti i praktično

unaprediti norme kojima se štiti kolektiv, primenom istih ili sličnih pravila koja se

odnose na zaštitu pojedinca.

Stoga, ako se psihički integritet lica definiše kao „kombinacija psiholoških i socijalnih

svojstva ličnosti, formiranih u celinu, koja celina podrazumeva emotivnu, psihičku i

profesionalnu stabilnost i samopouzdanje“ i ako njegovo narušavanje nastaje kada

dođe do ugroženosti bilo kog elementa celine, kao posledice tenzionih i konfliktnih

situacija – jasno je da je, u domaćem društvu, kolektivni psihički integritet odavno

značajno narušen.

Naime, višedecenijska kriza institucija, vladavine prava, sudske i upravne vlasti,

slobode medija i izražavanja, a koje krize se, na dnevnom nivou, ogledaju u kolektivnom

osećaju hronične obespravljenosti, izolovanosti i nerazumevanja, kao i naučno,

stručno, političko i socijalno jednoumlje, su prouzrokovale povredu psihičkog integriteta

(skoro) svakog pojedinca i na taj način ozbiljno ugrozile psihički integritet cele nacije.

U takvoj situaciji, nadalje, kao obavezni pratioci tako labilnog kolektivnog

psihičkog integriteta se pojavljuju pravna nesigurnost, poremećene društvene

vrednosti, korupcija, medijska manipulacija strahom i rasprodaja bola, teror

lepote i mladosti, mobing, kršenje privatnosti i pretpostavke nevinosti.

Dakle, imajući sve gorenabrojano u vidu, jedan od nacionalnih prioriteta, a

posebno u smislu ustavnih promena, bi trebalo da bude ozdravljenje psihološkog

76

stanja nacije u vidu ojačanja kolektivnog psihičkog integriteta i preduzimanja mera za

njegovu praktičnu zaštitu koja zaštita se ne bi postigla (novim) zabranama tj.

represivnim normama, već upravo naprotiv – omogućavanjem raznovrsnosti ponuda i

mogućnosti njihovih primena.

U tom smislu, potrebno je podići: kvalitet pozitivnog prava (povećanje primenjivih

normi koje pružaju praktično rešenje uz smanjivanje normi koje regulišu društveni život

pojedinca), kvalitet informisanja (adekvatna primena zakona o javnom informisanju),

kvalitet obrazovanja i, najvažnije, primenu etičkih normi iz pravila i kodeksa kojima

podležu pripadnici profesija od javnog značaja.

Takođe, potrebno je novim Ustavom definisati kolektiv i njegov psihički integritet i

zajemčiti zaštitu istog, kao i pravnu sigurnost u civilnom (građanskom) pravu i pravo na

naknadu štete i van kaznenog prava, kao osnovnog prava ličnosti koje se preliva na

eventualno pravo kolektiva. Naime, treba pospešiti mogućnost da se zahtevima mogu

štititi i dobra drugih lica, odnosno dobra cele zajednice, ukoliko je ista izložena trpljenju

određene štete (actio popularis odn. tužba od javnog interesa), što je globalna

građanskopravna

intencija.

U vezi sa tim, specijalnim zakonima propisati vrstu i oblik odgovornosti

organizacija koje imaju moralnu i građansku odgovornost i obavezu zaštite kolektiva, u

skladu sa pravilom da se stepen odgovornosti meri stepenom moći i uticaja.

I naposletku, ali ne i najmanje važno, ličnim primerom, u skladu sa realnim

mogućnostima i kapacitetima, doprineti poboljšanju opšteg profesionalnog, etičkog,

obrazovnog i kultuloroškog identiteta nacije što će, posledično, unaprediti i sve

ostalo.

Advokat Nevena First, Beograd

77



PRAVOSUĐE NEMA KO DA BRANI,

ALI IMA KO DA RUŠI

Zahvaljujući činjenici da su se u političku i pravnu borbu oko Savjeta RTCG

umiješali ambasada USA i Evropska komisija, kao i brojne nevladine

organizacije i što je to privuklo veliku pažnju javnosti, problem sa funkcionisanjem

podjele vlasti i njihove međusobne ravnoteže i kontrole, kao jednog od temeljnih

principa vladavine prava, postao je aktuelan i očigledan ali ne i način na koji bi se

moglo doći do neke pozitivne promjene.

Time se niko nije bavio, tačnije, bavio se samo jedan jedini, poslanik Predrag

Bulatović.

Pazite koja je njegova ideja kako da se riješi aktuelni spor oko međusobne

kontrole.

On je predložio vladajućoj većini da svi skupa uđu u nove ustavne reforme,

razriješe tužioce i izvrše opšti reizbor sudija.

Eto, tako iskusni političar vidi rješenje problema: za sve su krivi tužioci i sudije pa

dajte da ih složno pometemo, da ih naučimo pameti, da više nikad ne dignu glavu pred

autoritetom zakonodavne vlasti.

78

Da se za to ima vremena, da sve nije postalo zgusnuto kao pred veliki prasak,

vrlo je vjerovatno da bi svi poslanici i političari rado ušli u tu priču, to ih baš ništa ne bi

koštalo. Zamajavali bi nas, kao prije četiri, pet godina, reformisali bi pravosuđe ali, ne

daj bože, sebe. Ponovo bi nas, uz pomoć Venecijanske komisije, ubjedjivali da je to

što nam nude iznad svih evropskih standarda, da od toga bolje ne može, sve do

novih reformi.

Političari čitavog svijeta su isti, naši, evropski, američki, ruski, bili na vlasti ili u

opoziciji: uvijek je neko drugi kriv. Sve njihove borbe se završavaju a ratne

sjekire zakopavaju kad se pojavi makar i nagovještaj neke promjene koja bi

ugrozila njihov monopol. U takvoj situaciji postaju složni da složniji ne mogu biti.

Nema tog političara ni iz vlasti ni iz opozicije koji će priznati da je za stanje u oblasti

vladavine prava najodgovornija upravo zakonodavna vlast (vladajući i

opozicija zajedno). Na prvi znak suštinskih promjena, svi oni će složno reći da su naši

zakoni dobri ali da se ne primjenjuju, što je zabluda koja nas košta i koštaće nas

decenija i decenija, Svaki od njih, uključujući i sve opozicione poslanike, će trčeći

potpisati onu čuvenu da “mi ovdje pišemo zakone a ne cijepamo drva”.

A pravosudje nema ko da brani.

Sudski savjet, koji bi prvi morao da primijeti problem i zaštiti nezavisnost i

autoritet sudske vlasti, ćuti, ministar pravde ćuti…. Nije

pravosuđe nevino u svemu tome, naravno….

Ali, sad bi već trebalo preći na temu kako nešto promijeniti. Drugom prilikom.

AUDITORIUM

79



SUD NAPAO SKUPŠTINU?

Nije najnovija vijest da kod nas postoji problem sa shvatanjem i primjenom

principa podjele vlasti.

Od izjave Ranka Krivokapića, koji je kao tadašnji predsjednik Skupštine, u decembru

2012 godine, izjavio da su „sudstvo, tužilaštvo i policija triangl, da muzika nije dobra

ako ne sviraju sve tri strane“, pa preko izjave Vesne Medenice, predsjednice

Vrhovnog suda da: „Ako mi ne kontrolišemo zakonodavnu vlast, zašto bi oni

kontrolisali nas“ (april 2013.), do izjave Mila Đukanovića, kao premijera (avgust

2013.), „da se radi o diktaturi parlamenta“, vidi se kontinuitet nerazumijevanja

ustavne odredbe o ravnoteži i medjusobnoj kontroli vlasti, što je, u praksi, dovelo

do njenog neprimjenjivanja.

Bili smo, dakle, pripremljeni ali ipak nijesmo očekivali da Skupština Crne Gore objavi

da je “nenadležni sud pokušao da obesmisli Ustavom Crne Gore utvrđenu podjelu vlasti

na izvršnu, zakonodavnu i sudsku i POKUŠAO URUŠAVANJE PRAVNOG

SISTEMA DRŽAVE”

Ovome se nijesmo mogli nadati ni u najluđim snovima.

Još gore od citiranog zaključka Skupštine je obrazloženje: “Ova odluka, kao i

80

ostale odluke Skupštine o imenovanju i razrješenju, ne mogu biti predmet

preispitivanja pred redovnim sudom. Kada bi se prihvatilo ovo tumačenje Osnovnog

suda u Podgorici, tada bi sve odluke o izboru i razrješenju javnih funkcionera

donijete na plenumu, glasanjem poslanika u Skupštini, mogle biti poništene”.

Naravno da mogu biti poništene, dragi poslanici. Odluke, koje bi bile nezakonite

mogle bi biti poništene. Zamislite da vi, koji mislite da vas niko nema pravo

kontrolisati, izglasate odluku o imenovanju ili razrješenju premijera i članova Vlade,

ombudsmana, sudija Ustavnog suda, vrhovnog državnog tužioca, ili

nekog drugog iz nadležnosti Skupštine ali bez potrebnog kvoruma. Ko bi bio

nadležan da vam kaže da to ne može i poništi vašu odluku. Ko bi bio nadležan da

poništi neku vašu odluku, koju ste donijeli van svoje nadležnosti ili suprotno

utvrdjenim ustavnim ili zakonskim ovlašćenjema? Naravno: sud. Odluke

Skupštine Crne Gore nijesu političke nego pravne.

Drugo je pitanje koji je sud nadležan ali to svakako ne možete da cijenite vi. Da

ste vi svoj posao obavili kako treba ne bi bilo sporno koji je sud nadležan niti bi

se postavljalo pitanje vaše nedodirljivosti.

AUDITORIUM

81



Planiranje i uredjenje prostora

GLAVNI GRAD, MINISTARSTVO I USTAVNI SUD NAPRAVILI HAOS

Odluka Ustavnog suda od 25. jula 2017. godine i sama je dovoljno konfuzna a u

kombinaciji sa načinom na koji je sprovode Ministarstvo orživog trazvoja i turizma i

naše lokalne samouprave proizvela je pravi haos u oblasti planiranja i uredjenja

prostora.

Početni impuls dao je Glavni grad, ali slično su se vjerovatno ponašale i druge opštine.

Kad su donosili odluke o donošenju planskih dokumenata, po nekoj inerciji od

ranije a i bez razmišljanja o posledicama, propisivali su rok od 5 godina, kao

vrijeme važenja planskog dokumenta. Onda su planove nastavljali da koriste i nakon

isteka, kao da rok ne postoji. Nešto ih je natjeralo, nejasno što, da

2014. godine donesu jednu odluku kojom su produžili važnost dluka o donošenju planske

dokumentacije na području Glavnog grada-Podgorice i to:......pa su nabrojali preko 120

odluka, od kojih su neke stare blizu 40 godina. Mogli su

bezz ove pravne fiskulture jer je, pola godine prije toga, u Zakon o uredjenju prostora

unijeta odredba prema kojoj (Član 162b) "planski dokumenti donijeti do stupanja na

snagu ovog zakona primjenjivaće se do donošenja planskih dokumenata u skladu sa

odredbama i na osnovu ovlašćenja iz ovog zakona".

Onda je nešto, ne zna se što, natjeralo Ministarstvo održivog razvoja da protiv te odluke

Glavnog grada pokrene postupak ocjenjivanja zakonitosti pred Ustavnim sudom.

Pretpostavljamo da je motiv bio samo da bi se znalo ko je glavni ali zar to nije

dovoljno.

82

Ustavni sud je, postupajući po toj inicijativi, ne shvatajući razliku izmedju

„planskog dokumenta“ i „odluke o donošenju planskog dokumenta“, svoju odluku

zasnovao na pravno nerelevantnim odredbama, uključujući i neke koje, u vrijeme

donošenja ocjenjivanog pravnog akta nijesu bile donijete.

Da su shvatili da je Detaljni urbanistički plan, po zakonu „lokalni planski dokument“ i da

mu je sadržina vrlo precizno odredjena takodje zakonom, i da su shvatili da je Odluka o

donošenju planskog dokumenta nešto sasvim drugo, ne bi sebe i sve nas upetljali u

ovu mrežu pravnog ludila.

Evo ta dva člana Zakona o uredjenju prostora i izgradnji objekata, (važećeg u vrijeme

donošenja odluka) iz kojih se na prvi pogled zaključuje da je stavljanje znaka

jednakosti izmedju „planskog dokumenta“ i „odluke o donošenju“ početnička greška.

Detaljni urbanistički plan

Član 26

Detaljnim urbanističkim planom određuju se uslovi za izgradnju objekata u

naseljima na području prostorno-urbanističkog plana lokalne samouprave, na

način koji obezbjeđuje sprovođenje tih planova.

Detaljni urbanistički plan obavezno se donosi za sva naselja ili djelove naselja za

koja je to određeno prostorno-urbanističkim planom lokalne samouprave.

Detaljni urbanistički plan sadrži, naročito: granice područja za koje se donosi;

ažurne katastarske planove u digitalnom ili analognom obliku; izvod iz

prostorno-urbanističkog plana lokalne samouprave sa namjenom površina,

postavkama i smjernicama za odnosno područje; detaljnu namjenu površina;

ekonomsko-demografsku analizu; plan parcelacije; indeks izgrađenosti i indeks

zauzetosti; urbanističko-tehničke uslove za izgradnju objekata i uređenje

prostora; kriterijume za primjenu energetske efikasnosti i korišćenje obnovljivih

izvora energije; veličine urbanističkih parcela, vrste objekata, visinu i

orijentaciju objekata, najveći broj spratova, broj stanova, bruto razvijena

građevinska površina i dr.; građevinske i regulacione linije; trase infrastrukturnih

mreža i saobraćajnica i smjernice i uslove za izgradnju infrastrukturnih i

komunalnih objekata; nivelaciona i regulaciona rješenja; tačke i uslove

priključivanja objekata na saobraćajnice, infrastrukturne mreže i komunalne

objekte; smjernice za zaštitu životne sredine; mjere za urbanističko i

arhitektonsko oblikovanje prostora; mjere za zaštitu pejzažnih vrijednosti i

realizaciju projekata pejzažne arhitekture odnosno uređenja terena; režim zaštite

kulturne baštine; ekonomsko-tržišnu projekciju; način, faze i dinamiku

realizacije plana.

Odluka o donošenju

Član 49

83

Odluka o donošenju planskog dokumenta sadrži, naročito: granice područja koje zahvata;

vrijeme za koje se donosi, globalni sadržaj i odredbe od značaja za implementaciju

planskog dokumenta; komunalno opremanje građevinskog zemljišta i dr.

Da pomenemo još, kao relevantan i član

Član 53

“Izmjene i dopune planskog dokumenta vrše se na način i po postupku

utvrđenom ovim zakonom za izradu i donošenje planskog dokumenta”.

Sad da citiramo dio obrazloženja odluke Ustavnog suda:

“ Ustavni sud je ocijenio da je Skupština Glavnog grada-Podgorice osporenom

Odlukom, u dijelu kojim je produženo važenje urbanističkih planova navedenih

u izreci ove odluke, prekoračila svoja ovlašćenja i povrijedila načelo legaliteta, iz

odredbe člana 145. Ustava, jer važenje tih planskih akata nije utvrđeno po

postupku koji je propisan Zakonom za izradu i donošenje planskih dokumenata,

odnosno za izmjenu i dopunu planskih dokumenata”.

Ustavni sud se, kao na mjerodavan propis, u svojoj odluci pozvao i na član 162c

Zakona o uredjenju prostora i izgradnji objekata, koji nije važio u vrijeme kad je

Glavni grad donio osporavanu odluku (Odluka je od 31. 1. 2014. a član 162c

usvojen je izmjenama zakona koje su objavljene 4. 8. iste godine), što predstavlja

retroaktivnu primjenu propisa.

I da ponovimo ono što smo na početku rekli: Ustavni sud je stavio znak jednakosti

izmedju dva u svakom pogledu različita pravna pojma i tako, zajedno sa Glavnim gradom

i Ministarstvom održivog razvoja i turizma, napravio haos. Nikakvih izmjena i dopuna

planskih dokumenata nije bilo ali to je prvo što je trebalo da im bude jasno. Da su to

shvatili na početku priče ona bi vjerovatno imala srećan završetak. Izmjena roka važenja

nekog planskog dokumenta ne predstavlja njegovu izmjenu, jer rok nije dio planske

dokumentacije nego odluke o donošenju plana. Opštinama je zakonom

ostavljeno da same odrede koliko koji plan važi, mogle su propisati i po 100 godina,

bilo bi po zakonu. E, ako im je

dato pravo da odrede rok važenja onda imaju pravo i da taj rok izmijene

Posebno je zanimljivo što se iz obrazloženja odluke Ustavnog suda vidi da su i u

formalnom smislu pomiješali vrijeme važenja odluka o donošenju planova od

vremena važenja planova. Odlukom se utvrdjuje rok do koga važi plan ali sama

odluka nastavlja da važi i dalje, njeno pravno dejstvo nije ograničeno nikakvim

rokom. Zbog toga je došlo do situacije da Ustavni sud odbaci predlog za

utvrdjivanje neustavnosti u odnosu na dio odluke koji se ticao onih starijih

planova a usvojio za novije. Odluka je bila samo jedna jedina i odnosila se na

svih oko 120 planova (tačnije odluka o donošenju planova) pa baš to, što je

84

Ustavni jedan dio te odluke prihvatio kao nevažeći a drugi kao važeći potvrdjuje

koliko su promašili temu.

Sad se ponovo vraćamo na Ministarstvo uredjenja prostora. Da bi potvrdili ko je glavni,

po hitnom postupku su izbrisali iz registra planske dokumentacije sve planove o

kojima je Ustavni sud odbio da se izjašnjava a ostavili sve ostale, čak i one za koje je

Ustavni utvrdio da prestaju da važe. Mogu se braniti da im odluka Ustavnog suda nije

razumljiva, što je tačno. Ali, ako ima ikakvog sistema u njihovom radu, hitno moraju

da brišu iz registra još oko 70 planova, kojima je istekao rok. Tako će u registru za

Glavni grad ostati samo oko tridesetak planova a i nekima od njih uskoro ističe rok.

Znači, otprilike od oko 200 planova koji su se do skoro primjenjivali u Glavnom gradu,

prema odluci Ustavnog suda i prema načinu na koji je ministarstvo primjenjuje, na

snazi će ostati oko 30 a i taj broj će se brzo smanjiti.

Poslije će se pitati otkud divlja gradnja a baš su krenuli da je rješavaju. Lijek

protiv divlje gradnje je red a ne haos.

AUDITORIUM

85



Zakon o zaštiti dobrobiti životinja

NIJE VESELA FARMA

Zakonom o zaštiti dobrobiti životinja (član 1) uređena su “prava, obaveze i odgovornosti

pravnih i fizičkih lica za zaštitu dobrobiti životinja, koje se uzgajaju ili drže za

proizvodnju, od nepotrebnog bola, patnje ili povreda, zaštite

pri usmrćivanju, klanju i prevozu, pri obavljanju zahvata na životinjama i vršenju

eksperimenata, kao i druga pitanja od značaja za dobrobit životinja”.

Vjerovatno je evropski standard da se propis, koji reguliše, između ostalog,

usmrćivanje i klanje životinja, naziva zakonom o zaštiti njihove dobrobiti i

vjerovatno smo se, donošenjem ovog zakona, približili evropskom idealu i, u

tamonekom poglavlju, daleko dogurali.

Ali zar baš mora ovako: da se riječi usmrćivanje, klanje, mučenje… ponavljaju kao

dobro jutro? Može li se to nazvati ikako drukčije nego dobrobit?

Milosrdni anđeli iz Ministarstva ljubavi, spuštite se malo na zemlju,.

AUDITORIUM

https://www.youtube.com/watch…

86



NUSPOJIVOST FUNKCIJE

CGO je danas, ponovo, ukazao na očigledno neustavnu praksu da naši ministri i ostali

kojima to zabranjuju Ustav i zakoni (sudije, tužioci, državni revizori, članovi Savjeta

Centralne banke) krše jasnu odredbu o nespojivosti funkcije koja propisuje da ti javni

funkcioneri ne mogu “vršiti poslaničku i drugu javnu funkciju, niti profesionalno

obavljati drugu djelatnost”. Svaka čast kolegama iz CGO.

Možda čak Andrija Pejović i nije najbolji primjer, vidjećemo, jer u njegovom

slučaju nije jasno da li se radi o kumulaciji javnih funkcija, odnosno da li je “glavni

pregovarač” neka posebna funkcija. Ima boljih primjera mada se mora

87

priznati da vlast pokazuje nevjerovatnu domišljatost kada je potrebno da se ta

ustavno proklamovana “nespojivost funkcije” obesmisli što više.

Tako se u slučaju “glavnog pregovarača” ne može lako razdvojiti da li se tu radi

o drugoj javnoj funkciji ili samo o “poslovima” ministra evropskih poslova, to je

jedino što bi trebala da nam kaže Agencija za sprječavanje korupcije, čije se

mišljenja, valjda, čeka mada bi to trebalo da bude jasno i bez njihovog mišljenja.

Mnogo je drastičniji primjer domišljatosti u izigravanju ustavne zabrane slučaj iz

člana 102 Zakona o sudskom savjetu i sudijama, koji propisuje da: “Sudija koji

obavlja naučnu, obrazovnu i umjetničku djelatnost, kao i aktivnosti zaštićene

autorskim pravom ne smatra se da profesionalno obavlja drugu djelatnost u

smislu Ustava”. Pogledajte tu suptilnost. Ovo znači da se sudija može

profesionalno baviti drugom djelatnošću ali se to ne smatra time nego nečim

drugim pa je onda sve u redu.

Ima i primjera da zakoni propisuju da sudije i tužioci mogu biti, na primjer, članovi

upravnih odbora nekih državnih institucija i slično. Što bi rekao Andrija Pejović, sve je

to po zakonu i osmijeh.

Davno je počela ta degradacija jedne jasne ustavne zabrane i sad je toliko uzela maha

da joj se više ne može stati na put.

A prije 13 godina još uvijek se donekle o tome vodilo računa pa, uz ovaj tekst,

objavljujemo jednu odluku Ustavnog suda, donijetu u vrijeme kad su, još uvijek,

dva i dva bili četiri. Tom odlukom ukinuta je zakonska odredba prema kojoj su ministar

nadležan za poslove zdravlja i ministar nadležan za poslove finansija, bili, po položaju,

članovi upravnog odbora Fonda zdravstva. Ustavni sud je tada bio kratak i jasan: to je

suprotno odredbi o nespojivosti funkcije. Bilo je to po ranijem Ustavu ali norma o

nespojivosti funkcije bila je ista kao u novom.

Pa što to onda nije isto prije 13 godina i danas?

AUDITORIUM

ODLUKA

USTAVNOG SUDA REPUBLIKE CRNE GORE KOJOM SE UTVRĐUJE DA

ODREDBA ČLANA 90 STAV 3

ZAKONA O ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU ("SLUŽBENI LIST REPUBLIKE

CRNE GORE", BR. 39/04), NIJE

U SAGLASNOSTI SA USTAVOM REPUBLIKE CRNE GORE I PRESTAJE DA

VAŽI DANOM OBJAVLJIVANJA

OVE ODLUKE

("Službeni list Republike Crne Gore", br. 023/05 od 12.04.2005)

Ustavni sud Republike Crne Gore, u sastavu: sudija Radovan Krivokapić, koji zamjenjuje

predsjednika Suda i sudije -

Veselin Racković, Zoran Smolović i Fetija Međedović, na osnovu odredaba člana 113

stav 1 tačka 1 Ustava Republike

Crne Gore, člana 51 stav 2 i člana 56 tačka 1 Zakona o Ustavnom sudu Republike Crne

Gore ("Službeni list Republike

Crne Gore", br. 21/93), na sjednici od 16. marta 2005. godine, donio je

ODLUKU

UTVRĐUJE SE da odredba člana 90 stav 3 Zakona o zdravstvenom osiguranju

88

("Službeni list Republike Crne Gore", br.

39/04), nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Crne Gore i prestaje da važi danom

objavljivanja ove odluke.

Ova odluka objaviće se u "Službenom listu Republike Crne Gore".

Obrazloženje

Rješenjem Ustavnog suda Republike Crne Gore, U.br. 64/04 i 88/04 od 22. decembra

2004. godine, pokrenut je postupak

za ocjenjivanje ustavnosti odredbe člana 90 stav 3 Zakona, navedenog u izreci odluke.

Odgovor Skupštine Republike Crne Gore na rješenje o pokretanju postupka nije

dostavljen.

Ustavni sud je, nakon razmatranja sadržine osporene odredbe Zakona, utvrdio da nije u

saglasnosti sa Ustavom Republike

Crne Gore.

Odredbom člana 90 stav 3 Zakona propisano je da su ministar nadležan za poslove zdravlja

i ministar nadležan za poslove

finansija, članovi upravnog odbora po položaju.

Ustavom Republike Crne Gore propisano je: da se zakonom u skladu sa Ustavom, uređuju

način ostvarivanja sloboda i

prava ako je to neophodno za njihovo ostvarivanje (član 12 stav 1); da su građani

slobodni i jednaki, bez obzira na bilo

kakvu posebnost ili lično svojstvo i da su svi pred zakonom jednaki (član 15); da član

Vlade ne može vršiti poslaničku i

drugu javnu funkciju, niti profesionalno obavljati drugu djelatnost (član 93) i da zakon

mora biti saglasan sa Ustavom, a

drugi propis i opšti akt sa Ustavom i zakonom (član 107).

Iz Ustava Republike Crne Gore proizilazi da član Vlade ne može vršiti poslaničku i drugu

javnu funkciju, niti

profesionalno obavljati drugu djelatnost. Osporenom odredbom člana 90 stav 3 Zakona

propisano je da su ministar

nadležan za poslove zdravlja i ministar nadležan za poslove finansija članovi Upravnog

odbora po položaju. Ovakvim

propisivanjem se, po nalaženju Ustavnog suda, povređuje ustavni princip o nespojivosti

funkcije člana Vlade sa

obavljanjem druge djelatnosti. Stoga, osporena odredba Zakona nije u saglasnosti sa

Ustavom Republike Crne Gore.

Na osnovu iznijetih razloga odlučeno je kao u izreci odluke.

Odluka o prestanku važenja osporene odredbe Zakona o objavljivanju ove odluke

zasnovana je na odredbama člana 115

stav 1 i člana 116 stav 3 Ustava Republike Crne Gore.

U br. 64/04 i 88/04

Podgorica, 16. mart 2005. godine

Ustavni sud Republike Crne Gore

Zamjenjuje predsjednika Ustavnog suda Republike Crne Gore,

Sudija,

Radovan Krivokapić, s.r.

89



PRAZNA PRIČA IZNAD USTAVA

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik Dragoljub Drašković i sudije - Milorad

Gogić, Desanka Lopičió, Mevlida Muratović, Hamdija Šarkinović i Budimir Šćepanović,

na osnovu odredaba člana 149. stav 1. tačka 1. Ustava Crne Gore, člana 49. tačka 2. i

člana 60. Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, broj 11/15.),

na sjednici od

29. septembra 2017. godine, većinom glasova, donio je

R J E Š E NJ E

I NE PRIHVATA SE inicijativa za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti

odredaba čl. 147. do 157. Zakona o vanparničnom postupku (»Službeni list

Republike Crne Gore«, broj 27/06.) i odredaba čl. 17, do 43. Zakona o

izmjenama i dopunama Zakona o vanparničnom postupku ( »Službeni list Crne

Gore«, broj 20/15.).

O b raz l o že nj e

(samo za pravne ludake)

1. Orle V. Marković, Dejan Vujanović i Viadimir Čejović, advokati, iz Podgorice,

podnijeli su inicijativu za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti odredaba čl.

147. do 157. Zakona, označenog u izreci i odredaba čl. 17. do 43. Zakona o izmjenama i

dopunama Zakona, označenog u izreci, navodeći da nijesu u saglasnosti s ustavnim

principom o podjeli vlasti iz odredbe člana 11, Ustava,

90

je osporenim odredbama zakona, omogućeno da sudovi, koji vrše isključivo sudsku

vlast, notarima kao „povjeriocima suda”, povjeravaju sprovođenje postupaka

raspravljanja zaostavštine, u kojem oni vrše raspravljanje, donose rješenja o

nasledivanju i čime notari, u konačnom, postaju sudije; da povjeravanje kao ni

prenošenje poslova sudske vlasti na notare nije moguće, jer se samo pojedini poslovi

državne uprave zakonom mogu prenijeti na lokalnu samoupravu ili drugo pravno lice,

a da notari nijesu pravna lica na koja se mogu prenositi poslovi državne uprave.

2 U mišljenju Vlade Crne Gore navedeno je: da se osporenim odredbama

Zakona, kojima je propisan postupak raspravljanja zaostavštine koje vrši notar,

kao povjerenik suda, ne narušava sistem podjele vlasti iz odredaba člana 11, Ustava, jer je

izvorna nadležnost za sprovođenje tog postupka i dalje u nadležnosti suda, koji u

slučajevima propisanim zakonom povjerava sprovođenje navedenog postupka notaru, pri

čemu sud zadržava kontrolu zakonitosti postupanja notara u tom postupku, kroz

odlučivanje po pravnim lijekovima i nadzorom od strane predsjednika suda.

3, Osporenim odredbama člana 147, do 157. Zakona o vanparničnom postupku, uređeno

je sprovođenje ostavinskih rasprava.

3.1. Osporenim odredbama člana 17. do 43, Zakona o izmjenama i dopunama Zakona

o vanparničnom postupku, izmjenjene su dopunjene ili brisane odredbe člana 94, do

157. osnovnog teksta Zakona.

4. Ustavni sud je, nakon razmatranja inicijative ocijenio da nema osnova za pokretanje

postupka za ocjenu ustavnosti osporenih odredaba čl. 147. do 157. Zakona o

vanparničnom postupku, i odredaba čl. 17, do 43. Zakona o izmjenama i dopunama

Zakona o vanparničnom postupku.

5. Za odlučivanje u konkretnom predmetu pravno relevantne su odredbe sledećih

propisa:

Ustava Crne Gore:

»član 1. stav 2.

Crna Gora je građanska, demokratska, ekološka i država socijalne pravde,

zasnovana na vladavini prava.

član 1 1 , st. 1. 2, , 3. i 4.

Vlast je uredena po načelu podjele vlasti na: zakonodavnu, izvršnu i sudsku,

Zakonodavnu vlast vrši Skupština, izvršnu vlast vrši Vlada, a sudsku sud, Vlast

je ograničena Ustavom i zakonom,

Odnos vlasti počiva na ravnoteži i međusobnoj kontroli.

Član 16. tačka 3.

Zakonom se u skladu sa Ustavom, uređuju,

3) način osnivanja, organizacija i nadležnost organa vlasti i postupak pred tim

91

organima, ako je to neophodno za njihovo funkcionisanje; član 118, st. 1. i 2

Sud je samostalan i nezavisan.

Sud sudi na osnovu Ustava, zakona i potvrđenih i objavljenih međunarodnih ugovora.

član 145.


drugi propis mora biti saglasan sa Ustavom i zakonom.

Član 149, stav 1. tačka 1.

Ustavni sud odlučuje:

1) o saglasnosti zakona sa Ustavom i potvrđenim i objavljenim međunarodnim

ugovorima",

6, Iz citirane odredbe člana 145. Ustava proizilazi da se pravni poredak države temelji na

hijerarhiji pravnih akata, čiju osnovu čini Ustav kao pravni akt najviše pravne snage.

Načelom saglasnosti pravnih propisa utvrđena je suprematija Ustava i potvrđenih

međunarodnih ugovora u odnosu na zakon i Ustava i zakona u odnosu na druge

propise. Ovaj princip omogućava jedinstvenost i djelotvornost

pravnog sistema i predstavlja jedan od bitnih elemenata ostvarivanja vladavine

prava. Iz navedenih odredaba Ustava, takođe, proizilazi da je država zasnovana na

vladavini prava (član 1. stav 2.), da zakonodavnu vlast vrši Skupština, izvršnu vlast

vrši Vlada, a sudsku sud i da je vlast ograničena Ustavom i zakonom (član

11. st. 2. i 3.), da se zakonom, u skladu s Ustavom, uređuje osnivanja,

organizacija i nadležnost organa vlasti i postupak pred tim organima, ako je to

neophodno za njihovo funkcionisanje, pa i postupci pred sudovima, medu kojima

je i vanparnični postupak. Sloboda izbora normativnog okvira ili zakonodavnog

modela izvršnog postupka, po ocjeni Ustavnog suda, u isključivoj je nadležnosti

zakonodavca. U tom smislu} isključivo je ovlašćenje zakonodavca da pojedine

institute vanparničnog postupka propiše, zadrži ili promijeni. Ono je usmjereno

na donošenje objektivnih pravnih normi zakonske snage koje, po pravilu, pro

futuro, od stupanja na snagu zakona, određuju sadržaj prava i njegove granice, Drugim

riječima, uređenje tog postupka uvijek mora biti takvo da obezbjeđuje ostvarivanje

legitimnih ciljeva vanparničnog postupka, pravnu sigurnost objektivnog pravnog

poretka, određenost, pristupačnost, predvidljivost i pravnu izvjesnost normi, S

ustavnopravnog aspekta obaveza je zakonodavca da pri uređivanju pojedinih

instituta tog postupka uvaži zahtjeve koje pred njega postavlja Ustav, a posebno one

koji proizlaze iz načela vladavine prava i one kojima se štite određena ustavna dobra i

vrijednosti.

6.1. Saglasno ustavnim ovlašćenjima, Skupština je donijela Zakon o

vanparničnom postupku, kojim su uređena pravila vanparničnog postupka po

kojima sudovi postupaju i odlučuju o ličnim, porodičnim, imovinskim i drugim

92

pravnim stvarima, koja se po zakonu rješavaju u vanparničnom postupku (člana

1, stav 1, Zakona). Odredbama člana 94. st. 1., 2. 3, Zakona propisano je da se

postupak raspravljanja zaostavštine sprovodi pred sudom, odnosno kod notara,

kao povjerenika suda, da će sud povjeriti notaru sprovođenje postupka

raspravljanja zaostavštine i dostaviti mu smrtovnicu, odnosno predlog kojim je

pokrenut postupak raspravljanja zaostavštine i da je notar, kad sprovodi radnje u

postupku raspravljanja zaostavštine, kao povjerenik suda ovlašćen, kao i sud, da

preduzima radnje i donosi odluke, ako ovim zakonom nije drukčije propisano. U postupku

raspravljanja zaostavštine sud, odnosno notar će raspraviti sva pitanja koja se odnose na

zaostavštinu, a naročito o pravu na nasljeđe, o veličini naslijeđenog dijela i o pravu na

legat (član 127. stav 1. Zakona). Sud, odnosno notar će prekinuti raspravljanje

zaostavštine i uputiti učesnike da pokrenu parnicu ili postupak pred drugim nadležnim

organom, ako su među učesnicima sporne činjenice od kojih zavisi neko njihovo pravo.

Sud, odnosno notar će postupiti na način iz stava 1. ovog člana naročito ako su sporne

činjenice: 1) od kojih zavisi pravo na nasljeđe, a naročito punovažnost ili sadržina

testamenta ili odnos nasljednika i ostavioca na osnovu koga se po zakonu nasljeduje;

2) od kojih zavisi osnovanost zahtjeva nadživjelog bračnog druga i potomaka

ostaviočevih da im se iz zaostavštine izdvoje predmeti domaćinstva koji služe za

zadovoljavanje svakodnevnih potreba; 3) od kojih zavisi veličina nasljednog

dijela, a naročito uračunavanje u nasljedni dio; 4) od kojih zavisi osnovanost

isključenja nužnih nasljednika ili osnovanost razloga za nedostojnost; 5) o tome

da li se neko lice odreklo nasljeđa (član 129, st. 1, i 2. Zakona),

6.1.1. Izmjenama i dopunama Zakona propisano je da se protiv rešenja koje je

notar donio, kao povjerenik suda, može izjaviti prigovor, u roku od osam dana od

dana dostavljanja rješenja učesnicima u postupku, o kojem odlučuje sud koji je

notaru povjerio sprovođenje postupka raspravljanja zaostavštine (član 134.a

Zakona). U postupku odlučivanja o prigovoru na rješenje o nasljeđivanju koje je

donio notar, sud može u cjelosti ili djelimično rješenje potvrditi, preinačiti ili

ukinuti, a u slučaju kad ukine u cjelosti ili djelimično rješenje, sud će odlučiti o

ukinutom dijelu rješenja, nakon što sprovede potrebne radnje (član 134d st. 1, i

2. Zakona), Protiv rješenja suda kojim je rješenje notara u cjelosti ili djelimično

potvrđeno, odnosno preinačeno, može se izjaviti žalba, u roku od 15 dana od

dana dostavljanja, o kojoj odlučuje drugostepeni sud (član 134e st.l i 2. Zakona).

Notar je dužan da povjereni postupak ostavinske rasprave sprovede u roku od 60

dana od dana prijema predmeta, saglasno odredbama člana 150, Zakona

Predsjednik suda koji je povjerio notaru sprovođenje postupka raspravljanja

zaostavštine vrši nadzor nad njegovim radom, saglasno odredbi člana 155.a stav

93

1. Zakona. Notar je dužan da spise predmeta vrati sudu u izvorniku, a u svojoj arhivi

zadržava prepis spisa predmeta, dok se spisi predmeta o postupcima raspravljanja

zaostavštine koji su pravosnažno okončani čuvaju u arhivi suda (član 155,b Zakona).

6.2. U kontekstu rješavanja spornog pravnog pitanja u ovom predmetu Ustavni sud je

imao u vidu odredbe Preporuke br. R(86) 12 Komiteta ministara Savjeta Evrope

državama članicama o mjerama za sprječavanje i smanjivanje opterećenja sudoval ,

kojom je predviđena mogućnost da sud povjeri notaru vođenje ostavinskog postupka.

Jedna od mjera je i smanjivanje tzv. „vansudskih dužnosti sudije" tako što bi se one

dodijelile drugim licima il organima. Kao primjer za vansudsku dužnost sudije naveden

je ostavinski postupak:

„Il. Ne poveĆavati, već postepeno smanjivati nesudske zadatke povjerene

sudijama, dodjeljivanjem takvih zadataka drugim licima ili organima.

Prilog ovoj preporuci sadrži primjere nesudskih zadataka koje u nekim državama u ovom

trenutku vrše sudije i od kojih bi mogli biti oslobodeni, uzimajući u obzir posebno

okonosti u svakoj državi,

Dodatak Preporuci br. R (86) 12:

„Primjeri nesudskih zadataka koje u nekim državama u ovom trenutku vrše

sudije i od kojih bi mogli biti oslobođeni, uzimajući u obzir posebno okolnosti u

svakoj državi (...).

Postupanje u svojstvu javnog notara.

Mjere koje se odnose na imovinu preminulih lica

6.3. Ustavni sud je, u konkretnom slučaju, ocijenio da zakonodavac osporenim

odredbama čl. 147. do 157. Zakona o vanparničnom postupku i osporenim odredbama

čl. 17. do 43, Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vanparničnom postupku nije

prekoračio svoja ovlašćenja.

6,4, Naime, Ustavni sud je, ocijenio da je zakonodavac, saglasno odredbama člana

16. tač. 3. i 5, Ustava, ovlašćen da zakonom osniVa posebne organe, pa i javne

službe, preko kojih

se u pojedinim oblastima ili djelatnostima, ostvaruje vršenje odredenih javnih

ovlašćenja i da u okviru uredivanja ovih odnosa, zakonom odredi lica koja će obavljati

te poslove, kao i način vršenja poslova zbog kojih su osnovane. Iz tog ovlašćenja, po

ocjeni Ustavnog suda, proizilazi i ovlašćenje za zakonodavca da zakonom propiše

pojedine institute i postupke preko kojih se u pojedinim oblastima ili

djelatnostima, ostvaruje vršenje određenih javnih ovlašćenja, kao što je obavljanje

notarske djelatnosti, koja se, po pravilu, obavlja u javnom, opštedruštvenom

interesu. Saglasno tome, zakonodavac je Zakonom o notarima osnovao notarsku

službu kao javnu službu, koju vrši notar, koji je, saglasno

94

odredbama člana 4, tačka Zakona ovlašćen, da sprovodi postupak raspravljanja

zaostavštine i da donosi odluke u tom postupku u skladu sa zakonom kojim se

uređuje vanparnični postupak.

6.5. Kako podnosioci inicijative posredno ukazuju na nesaglasnost osporenih

zakonskih odredaba s odredbama člana 11. st. 1. i 4. i člana 118, st. 1, i 2. Ustava,

Ustavni sud je razmotrio razloge podnosilaca u odnosu na sadržaj navedenih

ustavnih jemstava utvrđenih tim odredbama.

6.5.1. Načelo diobe vlasti iz odredaba člana 11, Ustava, iako samo po sebi nema

nezavisnu vrijednost, jedno je od elemenata vladavine prava, jer sprječava mogućnost

koncentracije ovlašćenja i političke moći (samo) u jednom tijelu. Opšti princip podjele

vlasti ostvaruje se, pored ostalog, kroz funkcionalnu nepromjenljivost, odnosno

postojanost Ustavom izvršene podjele funkcija između pojedinih grana vlasti -

zakonodavne, izvršne i sudske. Svaka grana vlasti, pojedinačno, može se kretati

samo u granicama pravnih funkcija i ovlašćenja koja su joj Ustavom povjerena. Ustav

je, razgraničio pravne funkcije organa državne vlasti (grana državne vlasti), ali je odredio

i uzajamne odnose i način uspostavljanja saradnje između nosilaca pojedinih državnih

funkcija, pri čemu je te odnose principijelno zasnovao na 'I ravnoteži i medusobnoj

kontroli”,

na način da je svaka vlast dužna da poštuje granice koje je Ustav postavio svakoj od tih

pravnih funkcija, tako što će se kretati isključivo u vlastitom domenu. To, po ocjeni

Ustavnog suda, znači da ni zakonodavac načinom i rezultatom svoje interpretacije, bilo

vlastitih funkcionalnih ovlašćenja, bilo funkcionalnih ovlašćenja drugih državnih

organa, ne može da narušava Ustavom utvrdenu funkcionalnu podjelu ili Ustavom

uspostavljene domene vlasti, tako što će bilo sebi, bilo drugom državnom organu

dodjeljivati i ona funkcionalna ovlašćenja koja po Ustavu nemaju ili se ta ovlašćenja ne

mogu smatrati imanentnim pojedinim ustavnim funkcijama. Efikasnost realizacije tog

principa zavisi prvenstveno od odnosa i uzajamog nadzora, ograničavanja, pa i saradnje

zakonodavne, izvršne i sudske vlasti, kada se radi o zajedničkom ostvarivanju ustavnih

funkcija,

6.52. Ustavne garancije iz odredba člana 118. st. 1. i 2. Ustava, takode, su u funkciji

nezavisnosti sudske vlasti od druge dvije (grane) državne vlasti i sve dok su one na snazi

organi izvršne i zakonodavne vlasti moraju se uzdržavati od

svake radnje i mjere koja bi mogla ugroziti nezavisnost suda. Ta mogućnost se

ne može propisivati ni jednim zakonom pa ni zakonom čije su odredbe osporene.

Samostalnost suda podrazumijeva da je sud posebna vrsta državnog organa za

koji važe posebna pravila organizovanja, Pod samostalnošću i nezavisnošću suda

podrazumijeva se sloboda suda od svakog uticaja sa strane, odnosno slobodno i

95

samostalno donošenje sudskih odluka. To dalje znači da ni jedan nosilac druge državne

vlasti ne može uticati na vršenje sudske vlasti, odnosno da se ne može miješati u rad

suda,

6.6. Osporenim odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom

postupku, kojima je propisano da postupak raspravljanja zaostavštine sprovodi notar,

kao povjerenik suda, pod uslovima utvrdenim tim zakonom, po ocjeni Ustavnog

suda, ne ugrožava se nezavisnost i samostalnost suda, niti se tim odredbama zadire u

Ustavom utvrdena ovlašćenja i dužnosti suda, propisana

odredbama člana 11, st. 1. i 4. i člana 118. st. 1. i 2, Ustava, Nesporno je, po

ocjeni, Ustavnog suda, da je Zakonom, dio poslova sudske vlasti povjeren

notarima. Međutim, ovlašćenja i rad notara propisani su po unaprijed odredenim

pravilima čime je obezbijeđena pravna sigurnost, transparentnost, predvidljivosti i

efikasnosti tog postupka. Osim toga, u postupku raspravljanja zaostavštine koju

sprovodi notar, obezbijedena je zaštita prava lica na koja se postupak odnosi,

kroz nadzor suda. S tim u vezi, odredbama člana 134.a i člana 134.e stav 2. Zakona

propisano je da se protiv rješenja koje donosi notar može izjaviti prigovor, u roku

od osam dana, o kojem odlučuje sud koji je notaru povjerio sprovodenje postupka

raspravljanja zaostavštine, a protiv rješenja suda kojim je rješenje notara u cjelosti

ili djelimično potvrdeno, odnosno preinačeno, može se izjaviti žalba, u roku od 15 dana

od dana dostavljanja, o kojoj odlučuje drugostepeni sud.

6.6.1. Nadzor nad radom notara, kao sudskog povjerenika, obavlja predsjednik suda

koji mu je povjerio sprovodenje postupka raspravljanja zaostavštine (član

155.a Zakona), čime je, po ocjeni Ustavnog suda, u postupku raspravljanja

zaostavštine, koji je sud povjerio notaru, odnosno u postupcima po pravnim

Ijekovima na rješenje notara, obezbijedena pravna zaštita svih lica i zakonito

sprovođenje tog postupka. Iz navedenih odredaba Zakona, po ocjeni Ustavnog suda,

proizilazi da se davanjem ovlašćenja notaru da sprovodi postupak raspravljanja

zaostavštine država nije odrekla svoje nadležnosti, već je samo dio tih poslova povjerila

notaru, zadržavajući, pri tome, kontrolu (nadzor) nad njegovim radom. Ustavni sud je

stoga, ocijenio da zakonodavac osporenim odredbama čl. 147. do 157. Zakona o

vanparničnom postupku i osporenim odredbama čl. 17. do 43. Zakona o izmjenama i

dopunama Zakona o vanparničnom postupku, kojima je propisano da postupak

raspravljanja zaostavštine pored suda vrše i notari, nije prekoračio svoja ovlašćenja.

7. S obzirom na to da podnosioci inicijative smatraju da su odredbe čl. 147, do

157, Zakona o vanparničnom postupku i odredbe čl. 17. do 43, Zakona o

izmjenama i dopunama Zakona o vanparničnom postupku, nesaglasne sa

96

Ustavom samo s aspekta ovlašćenja zakonodavca da notaru povjeri sprovođenje postupka

raspravljanja zaostavštine, bez navođenja drugih ustavnopravnih razloga, Ustavni sud

nije ocjenjivao ustavnost osporenih pojedinačnih odredaba Zakona,

8. Ustavni sud, saglasno odredbama člana 149, Ustava, nije nadležan da u

ustavnosudskom postupku ocjenjuje međusobnu usaglašenost zakona, da li je trebalo

propisati drugačija rješenja, kao ni cjelishodnost i opravdanost normativnih

rješenja, što se inicijativom u suštini zahtijeva, jer su ta pitanja u domenu

zakonodavne politike i nadležnosti zakonodavca.

PREDSJEDNlK dr Dragoljub Drašković,s.r.

97



Omiljena fraza:

ŠIROKO POLJE

Evo citata koji naš Ustavni sud tako rado koristi kad treba zaštititi državni budžet

na štetu ljudskih prava:

"Član 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju garantuje pravo na imovinu

(possessions), na način da svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje

svoje imovine i da niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod

uslovima predviđenim zakonom i opštim načelima međunarodnog prava (stav 1).

Imovina, u smislu člana 1. Protokola br.1.,ima autonomno značenje koje nije

ograničeno na vlasništvo materijalnih dobara (ownershipofphysicalgoods): određena

druga prava i interesi koji konstituišu aktivu (assets) takođe se mogu smatrati "vlasničkim

pravima"(propertyrights), a time i imovinom (possessions), u smislu te odredbe Evropske

konvencije. Kada je riječ o imovinskom pravu, od značaja je da ono ima novčanu

vrijednost, iako se u koncipiranju pojma vlasništva Evropski sud veoma često poziva

na okolnosti konkretnog slučaja. Državi je ovim odredbama Evropske konvencije

ostavljeno široko polje slobodne procjene, na način da primjenjuje zakone koje smatra

potrebnim da bi regulisala korišćenje imovine u skladu sa opštim interesima ili da bi

obezbijedila naplatu različitih kazni, poreza i sl".

Tako znači: ŠIROKO POLJE SLOBODNE PROCJENE, ZA DRŽAVU..

Svjesni smo da mora postojati neko "polje" u kome država može uredjivati način

ostvarivanja ljudskih prava pa i njihovo ograničavanje i da birokratije žele da to

polje bude što šire. Ali sud u Strazburu i naš Ustavni sud su tu da državne apetite

u odnosu na ljudska prava drže pod kontrolom a ne da brane budžete. Ima ko da

brani budžete.

AUDITORIUM

98



Ministar rada i socijalnog staranja Kemal Purišić, u intervjuu za “DAN”:

NE RAZUMIJE PITANJE?

Dan: - Ukidanjem naknada za majke prvi put je ukinuto neko doživotno stečeno

pravo. Na drugoj strani, imamo državne funkcionere kojima se ne ukidaju neustavno

stečene penzije. Kako komentarišete dvostruke aršine?

Purišić: – Ustavni sud je konstatovao da se ne radi o doživotno stečenom pravu,

odlučujući o ustavnosti zakona kojim je krajem 2016. godine umanjen iznos naknada.

Sud je sugerisao Vladi da vodi računa o legitimnim očekivanjima korisnica naknada

kada su one raskinule radni odnos ili prekinule da koriste neko od prava radi

korišćenja prava na naknadu. Vlada je to i učinila i korisnice

dovela u poziciju kakvu su imale prije dobijanja naknade ili im pružila

odgovarajuću kompenzaciju.

AUDITORIUM

99



Ustavni sud Crne Gore:

DRŽAVNI BUDŽET IZNAD LJUDSKIH PRAVA

U I br. 11/13 i 30/15

21. april 2017. godine

P od g o ri ca

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik Dragoljub Drašković i sudije -

Milorad Gogić, Miodrag Iličkovió, Desanka Lopičić, Mevlida Muratović, Hamdija

Šarkinović i Budimir

Šćepanović, na osnovu odredaba člana 149, stav 1. tačka 1. Ustava Crne Gore, člana

49. tačka 2. i člana 60. Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«,

broj 11/15.), na sjednici od 21 aprila 2017. godine, većinom

glasova, donio je

R J E Š E NJ E

NE PRIHVATAJU SE inicijative za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti

odredaba čl. 9. i 10. Zakona o sprječavanju nelegalnog poslovanja (»Službeni list

Crne Gore«, broj 29/13),

O b raz l o že nj e

(čitajte na svoju odgovornost)

1. Advokatska kancelarija Jovović, Mugoša & Vuković i Vladimir č. Čejović,

advokat, iz Podgorice, podnijeli su inicijative za poketanje postupka za ocjenu

ustavnosti odredaba čl. 9. i 10. Zakona, označenog u izreci, navodeći da nijesu i

saglasnosti s odredbama čl. 20., 241, 33„ 59. i 147. Ustava, jer se na

100

protivustavan način, bez sprovedene procedure i individualizacije svakog slučaja derogira

i ograničava pravo privrednih subjekata na obavljanje privredne djelatnosti; da se

nastupanje zabrane osnivanja privrednog društva predviđa isključivo na osnovu objektivnih

uslova predvidenih osporenim odredbama člana

9. Zakona, bez bilo kakve provjere ili predvidenosti dodatnih subjektivnih uslova

u pogledu odnosa i odgovornosti ”lica” za prouzrokovanje i nastupanje tih okolnostiî kao i

bez definisanja koji se momenat uzima kao relevantan za njihovo nastupanje; da se nakon

izricanja ovog vida zabrane u potpunosti derogiraju pravni instituti i norme, kao što su

krivična djela prouzrokovanje stečaja ili

lažnog stečaja, oštećenje povjerilaca, prekršaji poput neblagovremenog plaćanja

PDV-a i gradanski delikti, te u konačnom izricanje zabrane obavljanja

djelatnosti, kao kaznene mjere predvidene, kako prekršajnim, tako i krivičnim

zakonodavstvom,

2. U mišljenju Vlade Crne Gore navedeno je: da su negativni uticaji i posljedice

sive ekonomije izuzetno veliki, a posebno u oblastima utaje poreza, distorzije

tržišta, nelojalne konkurencije i neefikasne raspodjele resursa, što uveliko umanjuje

efikasnost ekonomske politike u cjelini na nivou Države; da su Zakonom definisane

mjere koje se preduzimaju radi sprječavanje nelegalnog poslovanja; da je česta pojava

u praksi da vlasnici kapitala u privrednim društvima nad kojima je otvoren stečaj ili

postupak likvidacije, odnosno čiji su računi blokirani u postupku prinudne naplate,

osnivaju nova privredna društva u cilju izbjegavanja plaćanja dospjelih poreskih obaveza

i drugih potraživanja nastalih u toku poslovanja tog društva; da se primjenom navedenih

rješenja omogućava upotreba zakonskih instrumenata za efikasniju naplatu javnih

prihoda i doprinosi većem stepenu poreske disciline poreskih obveznika i posljedično

povećanju sredstava budžeta Države.

3. Osporenim odredbama Zakona propisano je:

Lice koje ima učešće preko 30% u kapitalu privrednog društva nad kojim je

otvoren stečaj ili postupak

likvidacije, koje ne izmiruje poreske obaveze, odnosno čiji su računi blokirani u postupku

prinudne naplate, ne može osnovati privredno društvo ili se registrovati za obavljanje

djelatnosti kao preduzetnik.

Zabrana osnivanja privrednog društva, u smislu stava 1. ovog člana, odnosi se i

na zavisna društva tog privrednog društva.

Mjera iz stava 1. ovog člana traje do prestanka razloga zbog kojih je uvedena,

Licem, u smislu stava ovog člana, smatra se privredno društvo, preduzetnik i

fizičko lica. član 10.

Poreski organ je dužan da u postupku registracije privrednog društva, odnosno

101

preduzetnika provjerava ispunjenost uslova za registraciju privrednog društva,

odnosno preduzetnika u smislu člana 9. ovog zakona”.

4. Ustavni sud je, nakon razmatranja sadržine osporenih odredaba Zakona,

ocijenio da nema osnova za pokretanje postupka za ocjenu njihove ustavnosti.

5, Za odlučivanje u konkretnom predmetu pravno relevantne su odredbe sledećih

propisa:

Ustava Crne Gore:

»Član 1. stav 2.



član 16, tač. 1. i 5,

Zakonom se, u skladu sa Ustavom, uređuju:

1) način ostvarivanja ljudskih prava i sloboda, kada je to neophodno za njihovo

ostvarivanje; 5) druga pitanja od interesa za Crnu Goru.

član 20.

Svako ima pravo na pravni lijek protiv odluke kojom se odlučuje o njegovom

pravu ili na zakonom zasnovanom interesu.

dan 24.

Zajemčena ljudska prava i slobode mogu se ograničiti samo zakonom, u obimu

koji dopušta Ustav u mjeri koja je neophodna da bi se u otvorenom i slobodnom

demokratskom društvu zadovoljila svrha zbog koje je ograničenje dozvoljeno,

Ograničenja se ne smiju uvoditi u druge svrhe osim onih radi kojih su propisana. član 59.

Jemči se sloboda preduzetništva.

Sloboda preduzetništva može se ograničiti samo ako je to neophodno radi zaštite

zdravlja ljudi, životne sredine, prirodnih bogatstava, kulturne baštine ili

bezbjednosti i odbrane Crne Gore. član 139.

Ekonomsko uredenje zasniva se na slobodnom i otvorenom tržištu, slobodi

preduzetništva i konkurencije, samostalnosti privrednih subjekata i njihovoj

odgovornosti za preuzete obaveze u pravnom prometu, zaštiti i ravnopravnosti

svih oblika svojine.

član 142.

Država se finansira od poreza, dažbina i drugih prihoda Svako je dužan da plaća

poreze i druge dažbine.

Porezi i druge dažbine mogu se uvoditi samo zakonom . član 145.

Zakon mora biti saglasan sa Ustavom i potvrdenim međunarodnim ugovorima, a


član 147. 1. i 2.

102

Zakon i drugi propis ne može imati povratno dejstvo.

Izuzetno, pojedine odredbe zakona, ako to zahtijeva javni interes utvrden u

postupku donošenja zakona, mogu imati povratno dejstvo, član 149. stav 1. tačka

1,

Ustavni sud odlučuje o saglasnosti zakona sa Ustavom i potvrđenim i

objavljenim međunarodnim ugovorima«.

Protokola broj 1. uz Evropsku Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih

sloboda

(”Službeni list SCG”, br. 9/03. i 5/05):

'član 1.

Zaštita imovine

Svako fizičko i pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne

može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim

zakonom i opštim načelima medjunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje

zakone koje smatra potrebnim da bi regulisala korišćenje imovine u skladu s opštim

interesima ili da bi obezbijedila naplatu poreza ili drugih dažbina ili kazni.

član 17.

Zabrana zloupotrebe prava

Ništa u ovoj Konvenciji ne može se tumačiti tako da podrazumijeva pravo bilo koje

države, grupe ili lica da se upuste u neku djelatnost ili izvrše neki čin koji je usmjeren

na poništavanje bilo kog od navedenih prava i sloboda ili na njihovo

ograničavanje u većoj mjeri od one koja je predvidena Konvencijom. član 18. Granice

korišćenja ograničenja prava

Ograničenja navedenih prava i sloboda koja su dozvoljena ovom Konvencijom neće se

primjenjivati ni u koje druge svrhe sem onih zbog kojih su propisana]'

6. Iz navedenih odredaba Ustava proizilazi da se zakonom, u skladu s Ustavom,

ureduje način ostvarivanja ljudskih prava i sloboda, kada je to neophodno za njihovo

ostvarivanje i druga pitanja od interesa za Crnu Goru, da se zajemčena ljudska prava i

slobode mogu ograničiti samo zakonom i da se ograničenja ne smiju uvoditi u druge

svrhe, osim onih radi kojih su propisana. Pri uređivanju tih odnosa, zakonodavac je dužan

uvažiti granice koje pred njega postavlja Ustav, a posebno one koje proizilaze iz načela

vladavine prava i one kojima se štite odredena ustavna dobra i vrijednosti. U

konkretnom slučaju, to su pravo na pravni lijek, načelo ograničenja ljudskih prava i

sloboda, sloboda preduzetništva

i zabrana povratnog dejstva zakona i drugog propisa iz odredaba čl. 20., 24., 33.,

59. i 147, Ustava,

103

6.1. Iz Ustava, tâkode, proizilazi da se država finansira od poreza, dažbina i drugih

prihoda, da je obaveza plaćanja poreza konstituisana kao ustavna obaveza i da je opšteg

karaktera, što znači da je svako dužan da plaća poreze i druge dažbine. Ustavom je

utvrden princip da se porezi i dažbine mogu uvoditi samo zakonom (nullum tributum sine

lege). Osim osnovnih načela Ustav ne definiše predmet, postupak i način oporezivanja i

uvodenja drugih dažbina, niti sadrži ograničenja u pogledu njihovog uredivanja, već

uredivanje tih pitanja u cjelini prepušta zakonodavcu. Ustavno ovlašćenje za zakonsko

uredivanje poreza i drugih dažbina, saglasno odredbi člana 16. tačka 5, Ustava, po ocijeni

Ustavnog suda, podrazumijeva donošenje zakona kojim se na generalan i apstraktan

način uređuju prava i obaveze adresata zakona, prepuštajući zakonodavcu da taj odnos

konkretizuje donošenjem objektivnih pravnih normi zakonske snage koje, po

pravilu pro futuro, od stupanja na snagu zakona, određuju sadržaj pojedinih

prava i njegove granice, kao i svrsishodne mjere radi ostvarivanja ciljeva poreske

politike, koji mogu biti fiskalne i nefiskalne prirode, a u okviru toga i postupak odnosno

način naplate poreza, Pravno uređenje pitanja od opšteg ekonomskog interesa za Crnu

Goru, pa i pitanje sprječavanja nelegalnog poslovanja, po ocjeni Ustavnog suda,

podrazumijeva uredivanje svih materijalno-pravnih pitanja za ostvarivanje tog

interesa, koja je zakonodavac ovlašćen da uređuje, u skladu s načelima propisanim

odredbom člana 139. Ustava, prema kojoj se ekonomsko uredenje, pored ostalog,

zasniva se na slobodnom i otvorenom tržištu, slobodi preduzetništva i konkurencije,

samostalnosti privrednih subjekata, ali i na

njihovoj odgovornosti za preuzete obaveze u pravnom prometu od interesa za

Crnu Goru.

6.1.1. Saglasno navedenim ustavnim principima, zakonodavac je donio Zakon o

sprječavanju nelegalnog poslovanja kojim su utvrđene mjere koje se preduzimaju

radi sprječavanja nelegalnog poslovanja. Nelegalno poslovanje, u smislu ovog

zakona, je obavljanje djelatnosti bez prethodno izvršene registracije u skladu sa

zakonom ili bez odobrenja propisanog zakonom, odnosno protivno uslovima pod

kojima je odobrenje dato (član 1. stav 2.). Osporenom odredbom člana 9. Zakona

propisano je da privredno društvo, zavisna društva tog privrednog društva,

preduzetnik i fizičko lice koje ima učešće preko 30% u kapitalu privrednog društva nad

kojim je otvoren stečaj ili postupak likvidacije, koje ne izmiruje poreske obaveze,

odnosno čiji su računi blokirani u postupku prinudne naplate,

ne može osnovati privredno društvo ili se registrovati za obavljanje djelatnosti kao

preduzetnik i da ta mjera traje do prestanka razloga zbog kojih je uvedena,

Saglasno osporenoj odredbi člana 10. Zakona ispunjenost uslova za registraciju

privrednog društva, odnosno preduzetnika u smislu člana 9, ovog zakona, u

104

postupku registracije privrednog društva, odnosno preduzetnika dužan je da

provjerava poreski organ.

6.2. Ovakvim propisivanjem zakonodavac, po ocjeni Ustavnog suda, nije

povrijedio ni 'edan ustavom utvrđeni princip, Naime, osporena zakonska

rješenja, propisana osporenim odredbama čl. 9. i 10. Zakona, u okviru su ustavnog

ovlašćenja zakonodavca da zakonom, saglasno odredbama člana 16. tačka 5, i

člana 24. Ustava, uredi nelegalno poslovanje rivrednih subjekata, kao pitanje od

ekonomskog interesa za Crnu Goru, odnosno da privremeno ograniči pravo:

”privrednog društva zavisnog društva tog privrednog društva, preduzetnika i

fizičkog lica koje ima učešće preko 30% u kapitalu privrednog društva nad kojim

otvoren stečaj ili postupak likvidacije koje ne izmiruje poreske obaveze, odnosno

čiji su čuni blokirani u postupku prinudne naplate", na način Ma ne mogu

osnovati privredno uštvo ili se registrovati za obavljanje djelatnosti kao

preduzetnik, rok trajanja te mjere (do nestanka razloga zbog kojih je kao i odredi

nadležni organ (poreski organ) koji će okolnosti provjeravati u postupku registracije

privrednog društva, odnosno preduzetnika.

6.21. Načelo ograničenja ljudskih prava i sloboda jedno je od osnovnih načela, koje je

rđeno odredbama člana 24. Ustava. Prema tim odredbama ljudska prava i slobode mčene

Ustavom mogu se ograničiti samo zakonom u obimu koji dopušta Ustav i mjeri koja

neophodna da se ustavna svrha ograničenja zadovolji u demokratskom društvu, bez iranja

u suštinu zajemčenih prava. Ustav je na taj način ustanovio jasna ograničenja ljudskih

prava i sloboda u kojima se zakonodavac može kretati. Svi državni organi, a odredbama

čana 24. Ustava, prilikom ograničenja ljudskih i manjinskih prava moraju da računa o:

1) suštini prava koje se ograničava, 2) važnosti svrhe ograničenja, 3) prirodi i u

ograničenja, 4) o odnosu ograničenja sa svrhom ograničenja i 5) da li postoji način da

se ograničenja postigne manjim ograničenjem prava. Ustavotvorac ovlašćuje

zakonodavca da detaljnije reguliše ograničenja, ali ne i da sam propiše osnov za

ograničenje, već je takvo ograničenje moguće samo ako to Ustav dopušta i u svrhe

koje Ustav dopušta Time je Ustavom jasno definisan princip proporcionalnosti

(srazmjernosti), kao i mjerila kojima se, prije svega, Ustavni sud mora rukovoditi pri

tumačenju ograničenja ljudskih prava, u konkretnom predmetu.

6.22, Iz navedenih odredaba Evropske konvencije proizilazi da svaka država

ugovornica svojim unutrašnjim propisima može da ograniči prava sadržana u

Evropskoj konvenciji, pod uslovima utvrđenim Konvencijom. Dozvoljena

ograničenja prava uslovljena su zakonitošću, legitimnošću i opravdanošću,

Ograničenje bilo kog prava je dopustivo samo ako kompetetivni princip u

105

odnosu na princip u kome je sadržano pravo ima veći značaj u okolnostima datogkonkretnog

slučaja. To podrazumijeva pronalaženje odgovarajućeg balansa između

različitih suprotstavljenih interesa. Ograničenja se moraju sprovoditi na konzistentan

način, tako da ne budu ugroženi suština prava koje je u pitanju i osnovni principi na

kojima počiva jedna država, koja pretenduje da bude obilježena kao pravna država. Kako

osnovna prava imaju ustavni status, ona, prema shvatanju Evropskog suda, mogu

biti ograničena samo ustavnim ili odredbama donijetim na osnovu ustava, Ustavna

ograničenja mogu biti direktna (constitutionally immediate) i posredna (constitutionally

mediate), propisana zakonom, na osnovu izričite ustavne odredbe pod striktno propisanim

pretpostavkama i samo za odredene ciljeve, zbog kojih je zakonodavac posebno

ovlašćen da ograniči osnovna ljudska prava i slobode, Ovaj princip, dozvoljava da

slobode i prava budu ograničene samo u skladu sa zakonom i postavlja granice

ograničenja prava. Ograničenje nije neophodno ako postoje i blaže, ali pogodne mjere

koje mogu poslužiti istoj svrsi. Ograničavanje osnovnih prava i sloboda u tom procesu,

međutim, mora biti u skladu s Ustavom i Evropskom konvencijom za zaštitu

ljudskih prava i osnovnih sloboda i, generalno, mora biti u opštem interesu i uz

poštovanje načela proporcionalnosti.

6.2.3. Ustavni sud je, radi rješavanja ovog ustavnog spora, u obzir uzeo i

relevantnu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koji je u brojnim

slučajevima izrazio stav da države ugovornice u oblasti mjera ekonomske politike

uživaju široko polje slobodne procjene.

6.2.3.1. U predmetu Agosi protiv Ujedinjenog Kraljevstva l Evropski sud je

ocijenio da Država uživa široko polje slobodne procjene u pogledu odabira

načina sprovodenja kontrole korišćenja imovine i utvrdivanja da li su posljedice

sprovodenja opravdane u opštem interesu:

”52, Drugi stav člana 1. Protokola broj 1. priznaje pravo Države „da sprovodi one zakone

koje smatra potrebnim za kontrolu korišćenja imovine u skladu s opštim interesima.

Budući da drugi stav treba tumačiti u svijetlu opšteg načela koje je naglašeno u uvodnoj

rečenici člana 1. Protokola broj 1. (vidi gore navedeni stav 48.in fine), u pogledu

sprovođenja ove zabrane mora ipak postojati razuman odnos srazmjernosti između

sredstava koja su korišćena i cilja kojem se teži. Drugim riječima, Sud mora da utvrdi da

li je postignuta pravična ravnoteža između zahtjeva opštih interesa u ovom pogledu, te

interesa datog pojedinca ili pojedinaca (vidi gore pomenutu presudu u predmetu

Sporrong and Lônnroth, strana 26, stav 69 i str. 28} stav 73} kao i presudu u predmetu

James and Others od 21. februara 1986, godine, SeriesA br. 98, str. 34, stav 50).

Prilikom utvrđivanja da li je postignuta prava ravnoteža Sud priznaje da država uživa

106

široko polje slobodne procjene u pogledu odabira načina sprovođenja i utvrdivanja da li

su posljedice sprovođenja opravdane u opštem interesu, u cilju postizanja svrhe datog

zakona.”

Presuda, od 24. oktobra 1986. godine, predstavka br. 9118180.

U predmetu Gasus Dosier - und Fordełtechnik Gmb H protiv Holandije2 je

konfiskaciju zaostavštine po poreskim zakonima posmatrao kao sredstvo łpotrebe

imovine, da bi se osigurala prinudna naplata poreza:

smatra da je miješanje na koje se podnosilac žali u ovom predmetu zapravo rezultat

primjene ia poreskih organa iz člana 16 (3) Zakona iz 1845, godine. Svrha tog zakona

bila je regulisanje ja direktnih poreza u Holandiji, a član 16 (3) je dio odredbi koje se

odnose na prinudnu naplatu mih poreskih dugova. Kao i

svi ostali povjerioci, poreske vlasti mogu prinudno naplatiti i poreski dug na

svim zaplijenjenim sredstvima poreskog dužnika. Prema članu 16 (3), oni su, Ja, bili

ovlašćeni da zaplijene pokretnu imovinu pronađenu u prostorijama poreskog dužnika

valifikuju kao unameštaj', bez obzira da li su ovi predmeti pripadali poreskom dužniku

(pogledati od 29. do 31.).w

U predmetu Špaček, s.r.o, protiv Republike Češke3 Evropski sud je ukazao na država

ugovornica da sprovode zakone koje smatraju potrebnim za plaćanja poreza:

podsjeca da je oporezivanje, kao miješanje u prava zagarantovana članom 1, Protokola

broj 1, IO prema drugom stavu člana 1, Ova odredba izričito propisuje pravo država

ugovornica da zakone koje smatraju potrebnim za obezbedivanje plaćanja poreza. (vidi

presudu Gasus rnd Fordełtechnik GmbH protiv Holandije, od 23. februara 1995. godine,

Serija A broj 306-B, str.

U predmetu Ferrazzîni protiv Italije4 Evropski sud je posebno istakao da su potiču

iz poreskog zakonodavstva Odio normalnih građanskih dužnosti u

ruštvun:

lasti poreza, razvoji koji su se mogli dogoditi u demokratskim društvima ne utiču na

prirodu zičkih lica ili kompanija da plaćaju porez Sud smatra da su poreska pitanja još

uvijek dio gra prerogativa javne vlasti, u kojima i dalje prevladava javna priroda

odnosa između poreskih i zajednice. Imajući u vidu da se Konvencija i dodatni protokoli

moraju tumačiti kao cjelina, primjećuje da član 1. Protokola br. 1, koji uređuje zaštitu

vlasništva obezbjeduje pravo državi zakone za koje ocljeni da su potrebni radi

osiguravanja plaćanja poreza (vidjeti, mutatis resudu Gasus Dosier-und Fôrdertechnik

GmbH protiv Holandije, od 23. februara

1995., S ud ne pridaje odlučujuću važnost tom faktoru, uzima ga u obzir, Smatra da

poreski sporovi 'ra građanskih prava i obaveza, uprkos imovinskim posljedicama koje

nužno proizilaze za veznika!

107

edenih stavova Evropskog suda proizilazi da član 1. stav 2. Protokola broj 1. enciju

priznaje državama pravo na preduzimanje neophodnih' mjera da bi se nje poreza (kao

dozvoljen vid kontrole korišćenja imovine), da država tj., , tzv. široko polje slobodne

procjene prilikom donošenja zakona iz oblasti jer je riječ o važnim instrumentima javne

politike, što joj daje dovoljno ivanje odnosa u poreskoj sferi u pogledu izbora metoda i

mjera kojima se i legitimni ciljevi, uz uslov da se sprovode na način koji nije

diskriminatorski i va srazmjernosti, Kako bi se ispunio test proporcionalnosti između

javnog ja države u odredeno pravo lica) i interesa tog lica (pravnog ili fizičkog), sprovede

na način koji nije proizvoljan, već je u skladu sa zakonom. Ovo

1995, godine, Serija A broj 306-B, str. 48.). 1999, godine, predstavka br.

26449/95. ahtjev br. 44759/98

6

konkretno znači da se mora voditi računa o tome da li poreska mjera kojom se

ograničava konvencijsko (ili ustavno) pravo predstavlja I'poseban i pretjeran

teret”, odnosno da li pravedna ravnoteža između zahtjeva opšteg interesa i prava

pojedinca može biti postignuta ľmanje restriktivnim mjerama” kojima se

ograničava to pravo,

6.3.1. Polje slobodne procjene države u obezbedivanju ostvarivanja prava iz

Konvencije, prema shvatanju Evropskog suda zavisi od okolnosti svakog

konkretnog slučaja, prirode prava garantovanog Konvencijom, prirode cilja koji se želi

postići zadiranjem u pravo, kao i intenziteta tog zadiranja Princip proporcionalnosti, u

užem smislu (princip balansiranja), znači da odgovarajuće i neophodne mjere ne smiju

poremetiti pravičnu ravnotežu i/ ili uništiti suštinu prava. Evropski sud, u tom smislu,

kontroliše da li postoji proporcionalnost između mjere koju država preduzima i

legitimnog cilja koji se time želi ostvariti. Proporcionalnost mjere podrazumijeva da je

mjera podobna da ostvari željeni

cilj, ali i da država pronađe pravičnu srazmjeru između preduzete mjere i

postavljenog opšteg cilja, Proporcionalnost neće postojati kada vaganje

privatnog i javnog interesa nije sprovedeno na razuman način ili kada je na

pojedinca pao isuviše veliki teret u odnosu na javni cilj koji treba postići.

Postojanje javnog odnosno opšteg interesa, određuje država i ona u tom domenu

ima široko diskreciono ovlašćenje, Međutim, da se ustavna ograničenja ne bi

transformisala u zakonska, granica ovlašćenja zakonodavca u utvrdivanju

ograničenja mora biti restriktivno postavljena, tako da se zakonsko ograničenje

preduzima na osnovu izričite ustavne odredbe i pod striktno propisanim

pretpostavkama. U državama potpisnicama Konvencije 'Ikontrolu" ograničenje

osnovnih prava i poštovanja navedenih principa vrši ustavni sud, najčešće po

individualnim podnescima, ali i u postupku ocjene formalnih i materijalnih pravila

sadržanih u opštim pravnim aktima (zaštita in abstracto).

108 108

postupku registracije privrednog društva, odnosno preduzetnika dužan je da

provjerava poreski organ.

6.2. Ovakvim propisivanjem zakonodavac, po ocjeni Ustavnog suda, nije

povrijedio ni 'edan ustavom utvrđeni princip, Naime, osporena zakonska

rješenja, propisana osporenim dredbama čl. 9. i 10. Zakona, u okviru su ustavnog

ovlašćenja zakonodavca da zakonom, aglasno odredbama člana 16. tačka 5, i

člana 24. Ustava, uredi nelegalno poslovanje rivrednih subjekata, kao pitanje od

ekonomskog interesa za Crnu Goru, odnosno da rivremeno ograniči pravo:

”privrednog društva zavisnog društva tog privrednog društva, reduzetnika i

fizičkog lica koje ima učešće preko 30% u kapitalu privrednog društva nad kojim

otvoren stečaj ili postupak likvidacije koje ne izmiruje poreske obaveze, odnosno

čiji su čuni blokirani u postupku prinudne naplate", na način Ma ne mogu

osnovati privredno uštvo ili se registrovati za obavljanje djelatnosti kao

preduzetnik, rok trajanja te mjere (do estanka razloga zbog kojih je kao i odredi nadležni

organ (poreski organ) koji će okolnosti provjeravati u postupku registracije

privrednog društva, odnosno preduzetnika.

6.21. Načelo ograničenja ljudskih prava i sloboda jedno je od osnovnih načela, koje je

rđeno odredbama člana 24. Ustava. Prema tim odredbama ljudska prava i slobode mčene

Ustavom mogu se ograničiti samo zakonom u obimu koji dopušta Ustav i mjeri koja

neophodna da se ustavna svrha ograničenja zadovolji u demokratskom društvu, bez iranja

u suštinu zajemčenih prava. Ustav je na taj način ustanovio jasna ograničenja ljudskih

prava i sloboda u kojima se zakonodavac može kretati. Svi državni organi, a odredbama

čana 24. Ustava, prilikom ograničenja ljudskih i manjinskih prava moraju da računa o:

1) suštini prava koje se ograničava, 2) važnosti svrhe ograničenja, 3) prirodi i u

ograničenja, 4) o odnosu ograničenja sa svrhom ograničenja i 5) da li postoji način da

se ograničenja postigne manjim ograničenjem prava. Ustavotvorac ovlašćuje

zakonodavca detaljnije reguliše ograničenja, ali ne i da sam propiše osnov za

ograničenje, već je takvo ograničenje moguće samo ako to Ustav dopušta i u svrhe

koje Ustav dopušta Time je Ustavom jasno definisan princip proporcionalnosti

(srazmjernosti), kao i mjerila kojima se, prije svega, Ustavni sud mora rukovoditi pri

tumačenju ograničenja ljudskih prava, u konkretnom predmetu.

6.22, Iz navedenih odredaba Evropske konvencije proizilazi da svaka država

ugovornica svojim unutrašnjim propisima može da ograniči prava sadržana u

Evropskoj konvenciji, pod uslovima utvrđenim Konvencijom. Dozvoljena

ograničenja prava uslovljena su zakonitošću, legitimnošću i opravdanošću,

Ograničenje bilo kog prava je dopustivo samo ako kompetetivni princip u

104 104

odnosu na princip u kome je sadržano pravo ima veći značaj u okolnostima datogkonkretnog

slučaja. To podrazumijeva pronalaženje odgovarajućeg balansa između

različitih suprotstavljenih interesa. Ograničenja se moraju sprovoditi na konzistentan

način, tako da ne budu ugroženi suština prava koje je u pitanju i osnovni principi na

kojima počiva jedna država, koja pretenduje da bude obilježena kao pravna država. Kako

osnovna prava imaju ustavni status, ona, prema shvatanju Evropskog suda, mogu

biti ograničena samo ustavnim ili odredbama donijetim na osnovu ustava, Ustavna

ograničenja mogu biti direktna (constitutionally immediate) i posredna (constitutionally

mediate), propisana zakonom, na osnovu izričite ustavne odredbe pod striktno propisanim

pretpostavkama i samo za odredene ciljeve, zbog kojih je zakonodavac posebno

ovlašćen da ograniči osnovna ljudska prava i slobode, Ovaj princip, dozvoljava da

slobode i prava budu ograničene samo u skladu sa zakonom i postavlja granice

ograničenja prava. Ograničenje nije neophodno ako postoje i blaže, ali pogodne mjere

koje mogu poslužiti istoj svrsi. Ograničavanje osnovnih prava i sloboda u tom procesu,

međutim, mora biti u skladu s Ustavom i Evropskom konvencijom za zaštitu

ljudskih prava i osnovnih sloboda i, generalno, mora biti u opštem interesu i uz

poštovanje načela proporcionalnosti.

6.2.3. Ustavni sud je, radi rješavanja ovog ustavnog spora, u obzir uzeo i

relevantnu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koji je u brojnim

slučajevima izrazio stav da države ugovornice u oblasti mjera ekonomske politike

uživaju široko polje slobodne procjene.

6.2.3.1. U predmetu Agosi protiv Ujedinjenog Kraljevstva l Evropski sud je

ocijenio da Država uživa široko polje slobodne procjene u pogledu odabira

načina sprovodenja kontrole korišćenja imovine i utvrdivanja da li su posljedice

sprovodenja opravdane u opštem interesu:

”52, Drugi stav člana 1. Protokola broj 1. priznaje pravo Države „da sprovodi one zakone

koje smatra potrebnim za kontrolu korišćenja imovine u skladu s opštim interesima.

Budući da drugi stav treba tumačiti u svijetlu opšteg načela koje je naglašeno u uvodnoj

rečenici člana 1. Protokola broj 1. (vidi gore navedeni stav 48.in fine), u pogledu

sprovođenja ove zabrane mora ipak postojati razuman odnos srazmjernosti između

sredstava koja su korišćena i cilja kojem se teži. Drugim riječima, Sud mora da utvrdi da

li je postignuta pravična ravnoteža između zahtjeva opštih interesa u ovom pogledu, te

interesa datog pojedinca ili pojedinaca (vidi gore pomenutu presudu u predmetu

Sporrong and Lônnroth, strana 26, stav 69 i str. 28} stav 73} kao i presudu u predmetu

James and Others od 21. februara 1986, godine, SeriesA br. 98, str. 34, stav 50).

Prilikom utvrđivanja da li je postignuta prava ravnoteža Sud priznaje da država uživa

105 105

široko polje slobodne procjene u pogledu odabira načina sprovođenja i utvrdivanja da li

su posljedice sprovođenja opravdane u opštem interesu, u cilju postizanja svrhe datog

zakona.”

Presuda, od 24. oktobra 1986. godine, predstavka br. 9118180.

U predmetu Gasus Dosier - und Fordełtechnik Gmb H protiv Holandije2 je

konfiskaciju zaostavštine po poreskim zakonima posmatrao kao sredstvo łpotrebe

imovine, da bi se osigurala prinudna naplata poreza:

smatra da je miješanje na koje se podnosilac žali u ovom predmetu zapravo rezultat

primjene ia poreskih organa iz člana 16 (3) Zakona iz 1845, godine. Svrha tog zakona

bila je regulisanje ja direktnih poreza u Holandiji, a član 16 (3) je dio odredbi koje se

odnose na prinudnu naplatu mih poreskih dugova. Kao i

svi ostali povjerioci, poreske vlasti mogu prinudno naplatiti i poreski dug na

svim zaplijenjenim sredstvima poreskog dužnika. Prema članu 16 (3), oni su, Ja, bili

ovlašćeni da zaplijene pokretnu imovinu pronađenu u prostorijama poreskog dužnika

valifikuju kao unameštaj', bez obzira da li su ovi predmeti pripadali poreskom dužniku

(pogledati od 29. do 31.).w

U predmetu Špaček, s.r.o, protiv Republike Češke3 Evropski sud je ukazao na država

ugovornica da sprovode zakone koje smatraju potrebnim za plaćanja poreza:

podsjeca da je oporezivanje, kao miješanje u prava zagarantovana članom 1, Protokola

broj 1, IO prema drugom stavu člana 1, Ova odredba izričito propisuje pravo država

ugovornica da zakone koje smatraju potrebnim za obezbedivanje plaćanja poreza. (vidi

presudu Gasus rnd Fordełtechnik GmbH protiv Holandije, od 23. februara 1995. godine,

Serija A broj 306-B, str.

U predmetu Ferrazzîni protiv Italije4 Evropski sud je posebno istakao da su potiču

iz poreskog zakonodavstva Odio normalnih građanskih dužnosti u

ruštvun:

lasti poreza, razvoji koji su se mogli dogoditi u demokratskim društvima ne utiču na

prirodu zičkih lica ili kompanija da plaćaju porez Sud smatra da su poreska pitanja još

uvijek dio gra prerogativa javne vlasti, u kojima i dalje prevladava javna priroda

odnosa između poreskih i zajednice. Imajući u vidu da se Konvencija i dodatni protokoli

moraju tumačiti kao cjelina, primjećuje da član 1. Protokola br. 1, koji uređuje zaštitu

vlasništva obezbjeduje pravo državi zakone za koje ocljeni da su potrebni radi

osiguravanja plaćanja poreza (vidjeti, mutatis resudu Gasus Dosier-und Fôrdertechnik

GmbH protiv Holandije, od 23. februara

1995., S ud ne pridaje odlučujuću važnost tom faktoru, uzima ga u obzir, Smatra da

poreski sporovi 'ra građanskih prava i obaveza, uprkos imovinskim posljedicama koje

nužno proizilaze za veznika!

106 106

edenih stavova Evropskog suda proizilazi da član 1. stav 2. Protokola broj 1. enciju

priznaje državama pravo na preduzimanje neophodnih' mjera da bi se nje poreza (kao

dozvoljen vid kontrole korišćenja imovine), da država tj., , tzv. široko polje slobodne

procjene prilikom donošenja zakona iz oblasti jer je riječ o važnim instrumentima javne

politike, što joj daje dovoljno ivanje odnosa u poreskoj sferi u pogledu izbora metoda i

mjera kojima se i legitimni ciljevi, uz uslov da se sprovode na način koji nije

diskriminatorski i va srazmjernosti, Kako bi se ispunio test proporcionalnosti između

javnog ja države u odredeno pravo lica) i interesa tog lica (pravnog ili fizičkog),

sprovede na način koji nije proizvoljan, već je u skladu sa zakonom. Ovo

1995, godine, Serija A broj 306-B, str. 48.). 1999, godine, predstavka br.

26449/95. ahtjev br. 44759/98

6

konkretno znači da se mora voditi računa o tome da li poreska mjera kojom se

ograničava konvencijsko (ili ustavno) pravo predstavlja I'poseban i pretjeran

teret”, odnosno da li pravedna ravnoteža između zahtjeva opšteg interesa i prava

pojedinca može biti postignuta ľmanje restriktivnim mjerama” kojima se

ograničava to pravo,

6.3.1. Polje slobodne procjene države u obezbedivanju ostvarivanja prava iz

Konvencije, prema shvatanju Evropskog suda zavisi od okolnosti svakog

konkretnog slučaja, prirode prava garantovanog Konvencijom, prirode cilja koji se želi

postići zadiranjem u pravo, kao i intenziteta tog zadiranja Princip proporcionalnosti,

u užem smislu (princip balansiranja), znači da odgovarajuće i neophodne mjere ne smiju

poremetiti pravičnu ravnotežu i/ ili uništiti suštinu prava. Evropski sud, u tom smislu,

kontroliše da li postoji proporcionalnost između mjere koju država preduzima i

legitimnog cilja koji se time želi ostvariti. Proporcionalnost mjere podrazumijeva da je

mjera podobna da ostvari željeni

cilj, ali i da država pronađe pravičnu srazmjeru između preduzete mjere i

postavljenog opšteg cilja, Proporcionalnost neće postojati kada vaganje

privatnog i javnog interesa nije sprovedeno na razuman način ili kada je na

pojedinca pao isuviše veliki teret u odnosu na javni cilj koji treba postići.

Postojanje javnog odnosno opšteg interesa, određuje država i ona u tom domenu

ima široko diskreciono ovlašćenje, Međutim, da se ustavna ograničenja ne bi

transformisala u zakonska, granica ovlašćenja zakonodavca u utvrdivanju

ograničenja mora biti restriktivno postavljena, tako da se zakonsko ograničenje

preduzima na osnovu izričite ustavne odredbe i pod striktno propisanim

pretpostavkama. U državama potpisnicama Konvencije 'Ikontrolu" ograničenje

osnovnih prava i poštovanja navedenih principa vrši ustavni sud, najčešće po

107 107

individualnim podnescima, ali i u postupku ocjene formalnih i materijalnih pravila

sadržanih u opštim pravnim aktima (zaštita in abstracto).

6.3.2. Evropska konvencija, u tom smislu, osim opštih pravila ”korišćenja” prava i

sloboda sadržanih u njoj, sadrži i pravila o njihovom ograničenju. Naime, iz odredbe člana

17. Evropske konvencije (zabrana zloupotrebe prava), kojom je utvrdeno da se ništa u

ovoj Konvenciji ne može tumačiti tako da podrazumijeva da pravo bilo koje države,

grupe ili lica da se upušte u neku djelatnost ili izvrše neki čin koji je usmjeren na

poništavanje bilo kojeg od navedenih prava i

sloboda ili na njihovo ograničavanje u većoj mjeri od one koja je predviđena

Konvencijom, proizilazi da u slučaju ograničenja prava, izvan onih koje predvida sama

odredba koja sadrži pravo, postoji povreda člana 17. Evropske konvencije. Odredbom

člana 18, Evropske konvencije, koja propisuje granice ograničenja utvrđeno je da se

ograničenja navedenih prava i sloboda koja su dozvoljena Konvencijom ne mogu

primjenjivati ni u koje druge svrhe sem onih zbog kojih

su propisana.

6.4. Iz navedenih odredaba Ustava i Evropske konvencije i prakse Evropskog suda

proizilazi da su osnovne ustavne slobode i prava čovjeka i građanina načelno

neograničene: puni obim njihovog ostvarivanja je pravilo, a ograničenje koje je

određeno zakonom može biti samo izuzetak koji se zasniva i na izričitom ustavnom

ovlašćenju i na legitimnom cilju ograničavanja koji je određen Ustavom. Iz toga slijedi

da ograničenja - osim što se moraju zasnivati na ustavnom ovlašćenju i slijediti

Ustavom određene ciljeve - treba da su srazmjerna potrebama za ostvarenje tih ciljeva,

To znači da ograničavajuća pravna pravila moraju biti prikladna za ostvarenje

postavljenog legitimnog cilja, da ona ne smiju biti oštrija (strožija) nego što je

neophodno i da moraju biti uravnotežena u odnosu izmedu Ustavom zajamčenog

subjektivnog prava pojedinca i interesa društvene zajednice (pravnog poretka).

6.4.1. Nesporno je, po ocijeni Ustavnog suda, da se propisivanjem osporenim

odredbama člana 9. Zakona, kojim su za 'Slice koje ima učešće preko 30% u

kapitalu privrednog društva, zavisno društvo tog privrednog društva i

preduzetnika”, koji ne izmiruju poreske obaveze uvedene navedene zabrane

'țosnivanja privrednog društva ili registrovanja za obavljanje djelatnosti kao

preduzetnik”, privremeno (do prestanka razloga zbog kojih su uvedene) ograničava

sloboda preduzetništva. Međutim, to ograničenje, po ocjeni Ustavnog suda, ima

legitiman cilj v- „zaštitu opšteg interesa, odnosno stabilnost državnog budžeta, kroz

naplatu poreza, odnosno efikasnost ekonomske politike, na nivou Države, u cjelini".

Naime, obaveza plaćanja poreza i drugih dažbina

konstituisana je kao ustavna obaveza opšteg karaktera, prema kojoj je svako

108 108

dužan da plaća poreze i da učestvuju u podmirivanju javnih troškova, jer korišćenje

dobara, usluga i prava koji se finansiraju iz javnih prihoda, podrazumijeva participaciju

svih (član 142. Ustava). Načelo opštosti oporezivanja, po nalaženju Ustavnog suda,

podrazumijeva obavezu svakog poreskog subjekta, pa i lica koje ima učešće preko 30%

u kapitalu privrednog društva nad kojim je otvoren stečaj ili postupak likvidacije i

preduzetnik, odnosno lica čiji su računi blokirani u postupku prinudne naplate, da plaća

porez i druge dažbine. Zakon, čije su odredbe osporene, po nalaženju Ustavnog suda,

doprinosi sprječavanju nepoštovanja obaveze plaćanja zakonom propisanih dažbina

(poreza) za sve poreske obveznike, koje se, pored ostalog, zasniva

njihovoj odgovornosti za preuzete obaveze u pravnom prometu, kao jedna u nizu

mjera javne politike koja, u suštini, sprječava nelegalno poslovanje, saglasno odredbi

člana 139. stav 3, Ustava..

6.4.2. Ustavni sud je razloge podnosilaca inicijative razmotrio i s aspekta

poštovanja načela srazmjernosti, iz odredaba člana 24, Ustava i prava Države da

primijeni zakone koje smatra potrebnim da bi uredila, odnosno spriječila

nelegalno poslovanje, u skladu s opštim interesom. Imajući u vidu činjenicu da je

osporeno ograničenje slobode preduzetništva za poreske obveznike, koji ne

izmiruju poreske obaveze, iz osporenih odredaba člana 9. Zakona, privremenog

karaktera (do prestanka razloga zbog kojih su uvedene), da ima legitiman

kvalifikovani javni (opšti) interes-stabilnost državnog budžeta, Ustavni sud je

ocjenio da taj cilj ima objektivno i razumno opravdanje i da je saglasno s

odredbama člana 24, Ustava i člana 1, stav 2. Protokola broj 1. uz Evropsku

konvenciju. Takođe, odnos cilja i korišćenja sredstava ograničenja, po ocjeni

Ustavnog suda, je proporcionalan, jer je zakonodavac ustanovio prihvatljiv

stepen srazmjernosti između ograničenja i potrebe za tim ograničenjem, odnosno da

ograničenje slobode preduzetništva poreskih obveznika odgovara važnosti cilja koji se

želio postići, (naplata poreza i drugih dažbina kao jedne od pretpostavki ostvarivanja

uspješnog funkcioniranja države) i da je u skladu s odredbama člana 24. Ustava,

primjereno legitimnom cilju. Stoga, osporenim odredbama člana 9, Zakona,

zakonodavac, po ocjeni Ustavnog suda, nije prekoračio svoje ovlašćenje, da Zakonom, u

javnom interesu, uredi naplatu poreskih obaveza, niti je povrijedio slobodu

preduzetništva poreskih obveznika, garantovanu odredbom člana 59. stav 1. Ustava, u

mjeri u kojoj bi sama suština tog prava bila dovedena u pitanje. Ustavni sud je,

takođe, ocijenio da zakonodavac propisivanjem "daje poreski organ dužan da u postupku

registracije privrednog društva, odnosno preduzetnika provjerava ispunjenost

uslova za registraciju privrednog društva, odnosno preduzetnika u smislu člana 9. ovog

109 109

zakona", nije prekoračio svoja ovlašćenja, niti je povrijedio ni jedan ustavni i

konvencijski princip.

6,5. Osporene odredbe čl. 9. i 10. Zakona ne mogu se dovesti u pitanje ni u odnosu na

ustavne garancije o pravu na pravni lijek iz odredbe člana 20. Ustava. Obezbjedivanje

djelotvornog pravnog lijeka, iz člana 20. Ustava, jedno je od osnovnih procesnih

jemstava u svim pravnim postupcima, koje se zbog svog značaja garantuje Ustavom

kao osnovno pravo. Ustav, garancijom prava na pravni lijek jemči pravo svim licima da

izjavljivanjem žalbe ili drugog propisanog pravnog sredstva, pod jednakim uslovima, traže

od nadležnog organa da preispita akt kojim je odlučeno o njihovim pravima, obavezama

ili na zakonu zasnovanom interesu. U konkretnom slučaju, Ustavni sud je utvrdio da je

odredbom člana 86. stav 11, Zakona o privrednim društvima propisano da se protiv

rješenja Poreske uprave može izjaviti žalba organu državne uprave nadležnom za poslove

finansija (Ministarstvo), iz čega proizilazi da je protiv akata donijetih u postupku

registracije, odnosno zabrane registracije privrednog

društva ili preduzetnika obezbijedeno pravo na pravni lijek, saglasno odredbi

člana 20. Ustava.

6,6. Osporene odredbe čl. 9, i 10. Zakona, po ocjeni Ustavnog suda, nijesu

nesaglasne ni i s odredbom člana 147. st. 1. i 2 Ustava. Princip vladavine prava,

koji se ostvaruje primjenom načela saglasnosti pravnih propisa (član 145

Ustava), pored ostalog, podrazumijeva da zakon u formalnom i materijalnom

(sadržinskom) smislu mora biti u saglasnosti s Ustavom Jedan od elemenata

formalne ustavnosti je i postupak njegovog donošenja od strane zakonodavnog

organa, odnosno utvrđivanje javnog interesa u slučaju da zakon, odnosno

pojedine odredbe zakona imaju povratno dejstvo. Zakon, kao opšti pravni akt

kojim se regulišu određeni društveni odnosi ograničen je prostorno i vremenski. To

znači da se zakon, zbog pravne sigurnosti i principa vladavine prava, primjenjuje na

određenoj teritoriji i da ima svoje vremenski ograničeno trajanje. U pravnom sistemu

države postoji stalna potreba za izmjenama i dopunama postojećih zakona, kao i potreba

za donošenjem novih zakona, koji na različit način definišu pravne situacije u odnosu na

raniji zakon, Prema opštem pravilu, iz razloga pravne sigurnosti, novi zakon se

primjenjuje za buduće vrijeme, Povratno dejstvo zakona, propisa i opšteg akta, po

ocjeni Ustavnog suda, postoji u slučaju kada se zakon, drugi propis i opšti akt

primjenjuje na odnose koji su

već izvršeni prije nego što je propis stupio na pravnu snagu. Osnovni cilj ustavne

zabrane povratnog dejstva zakona, iz odredbe člana 147. Ustava, po ocjeni

Ustavnog suda, je zaštita načela pravne sigurnosti, kao i mogućnosti izuzetka od

tog pravila, radi zaštite opravdanih društvenih interesa. U tom smislu, odnose

110 110

koji su nastali i završili se u prošlosti nije zabranjeno uredivati naknadno,

posebno ako se tim uređivanjem štiti ekonomska stabilnost države. Osporeni Zakon,

po ocjeni Ustavnog suda, predstavlja primjer takvog uređivanja.

6. 6.1, Ustavni sud je, u konkretnom slučaju, ocijenio, da osporene odredbe čl. 9.

i 10, Zakona nemaju retroaktivno dejstvo i da ne narušavaju pravnu sigurnost lica

na koja se odnose. Zakon, naime, ne dejstvuje neposredno, već je pravni osnov za

vodenje postupaka i donošenje rješenja kojima se onemogućava licima nad kojim je

otvoren stečaj ili postupak likvidacije, koje ne izmiruje obaveze, odnosno čiji su računi

blokirani u postupku prinudne naplate, da mogu osnivati nova privredna društva ili se

registrovati za obavljanje djelatnosti kao preduzetnik, iz čega, po ocjeni Ustavnog

suda, proizilazi da se primjenjuje nakon njegovog stupanja na snagu (ex nunc). Stoga, po

ocjeni Ustavnog suda, nije bilo potrebno izjašnjenje Skupštine, o postojanju javnog

interesa, u postupku donošenja Zakona, čije su odredbe osporene, jer te odredbe ne

djeluju retroaktivno (ex tunc).

7. Ustavni sud, saglasno odredbama člana 149, Ustava, nije nadležan da u

ustavno sudskom postupku ocjenjuje cjelishodnost i racionalnost osporenih

odredaba Zakona, jer su to pitanja iz domena zakonodavne politike koju kreira

zakonodavac prilikom donošenja zakona.Takode, Ustavni sud nije nadležan da vrši

ocjenu međusobne uskladenosti akata iste pravne snage, odnosno osporene odredbe

Zakona s odredbama Zakona o prekršajima i Zakona o privrednim društvima.

8. Na osnovu iznijetih razloga, odlučeno je kao u izreci

Predsjednik

Dr. Dragoljub Drašković

P.S. Ako vam ništa nije jasno, častite sebe i društvo nekim pićem.

111 111



Ustavni sud:

CRNA GORA JE

SOCIJALNA DRŽAVA ZA

BOGATE

Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik Dragoljub Drašković i sudije - Milorad

Gogić, Miodrag Iličković, Desanka Lopičić, Mevlida Muratović, Hamdija Šarkinović

i Budimir Šćepanović, na osnovu odredaba člana 149. stav

1. tačka 1. Ustava Crne Gore, člana 49. tačka 2. i člana 60. Zakona o Ustavnom sudu

Crne Gore (“Službeni list Crne Gore”, broj 11/15.), na sjednici od 27. juna

2017. godine, donio je

R J E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE inicijativa za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti

odredaba čl. 14. i 22. Zakona o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje

(“Službeni list Crne Gore”, br. 13/07., 79/08., 86/09., 78/10., 14/12., 62/13.,

8/15. i 22/17.).

O b r a z l o ž e nj e

1. Predrag Mugoša i Rade Bojović, iz Podgorice, podnijeli su inicijativu za

pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti odredaba čl. 14. i 22. Zakona, označenog u

izreci, navodeći da nijesu u saglasnosti s odredbama čl. 1. i 67. Ustava, jer se tim

odredbama, u državi socijalne pravde, u privilegovan položaj stavljaju građani čija su

godišnja primanja iznad propisanog limita, odnosno, da oni koji primaju više plaćaju

procentualno manje i imaju pravo na povraćaj “više plaćenog doprinosa”, suprotno

utvrđenju da je socijalno osiguranje obavezno za sve zaposlene i da se ta obaveznost ne

može ograničiti.

112 112

2. Skupština Crne Gore i Vlada Crne Gore nijesu dostavile odgovor, odnosno

mišljenje na navode sadržane u inicijativi.

3. Osporenim odredbama Zakona propisano je:

“Član 14.

(1) Kada osiguranik ostvaruje prihode po više različitih osnova (radni odnos i

dr.), doprinos za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje obračunava se i

plaća po svim tim osnovima, do iznosa najviše godišnje osnovice doprinosa, u

skladu sa ovim zakonom.

(2) Najviša godišnja osnovica plaćanja doprinosa za 2012. godinu iznosi

50.000,00 Eura.

(3) Osnovica iz stava 2. ovog člana usklađuje se godišnje prema kretanju

prosječne zarade u Crnoj Gori u prethodnoj kalendarskoj godini, a prema

podacima organa uprave nadležnog za poslove statistike.

(4) Akt o usklađivanju najviše godišnje osnovice iz stava 2. ovog člana donosi

ministarstvo nadležno za poslove finansije.

(5) Bliži način i postupak obustave plaćanja, odnosno povraćaja doprinosa po osnovu

ostvarenja najviše godišnje osnovice propisuje ministarstvo nadležno za poslove

finansija.

Član 22.

(1) Obveznik doprinosa koji je sam platio doprinose, odnosno kome su u njegovo

ime i u njegovu korist plaćeni doprinosi iz osnovice koja prelazi iznos najviše

godišnje osnovice za kalendarsku godinu ima pravo na povraćaj više plaćenih

doprinosa.

(2) Poslodavac, odnosno isplatilac prihoda koji je u svoje ime, a u korist

osiguranika platio doprinose na osnovicu koja prelazi iznos najviše godišnje

osnovice za kalendarsku godinu ima pravo na povraćaj više plaćenih doprinosa. (3)

Zahtjev za povraćaj više plaćenih doprinosa obveznik doprinosa iz st. 1. i 2. ovog člana

podnosi nadležnom poreskom organu po isteku godine.

4) O zahtjevu iz stava 3. ovog člana nadležni poreski organ odlučuje rješenjem.”

4. Ustavni sud, je nakon razmatranja sadržine osporenih odredaba čl. 14. i 22. Zakona,

ocijenio da nema osnova za pokretanje postupka za ocjenjivanje njihove

ustavnosti.

5. Za odlučivanje u konkretnom predmetu pravno relevantne su odredbe

sljedećih propisa:

Ustava Crne Gore:

''Član 1. stav 2.


113 113


Član 16. tač. 1. i 5.

Zakonom se, u skladu sa Ustavom, uređuju:

1) način ostvarivanja ljudskih prava i sloboda, kada je to neophodno za njihovo

ostvarivanje;

5) druga pitanja od interesa za Crnu Goru.

Član 17. stav 2.

Svi su pred zakonom jednaki, bez obzira na bilo kakvu posebnost ili lično

svojstvo.

Član 67.stav 1.

Socijalno osiguranje zaposlenih je obavezno.

Član 142. st. 1 i 2.

Država se finansira od poreza, dažbina i drugih prihoda.

Svako je dužan da plaća poreze i druge dažbine.

Član 145.



Član 149. stav 1. tačka 1.

Ustavni sud odlučuje:

1) o saglasnosti zakona sa Ustavom i potvrđenim i objavljenim međunarodnim

ugovorima.“

6. Iz navedenih odredaba Ustava proizilazi da se zakonom, u skladu sa Ustavom, uređuje

način ostvarivanja ljudskih prava i sloboda, kada je to neophodno za njihovo

ostvarivanje i druga pitanja od interesa za Crnu Goru, pa i socijalnih prava, u koje spada

obavezno penzijsko osiguranje, koje obezbjeđuje država. Pri uređivanju tih odnosa,

zakonodavac je dužan da uvaži granice koje pred njega postavlja Ustav, a posebno one

koje proizilaze iz načela vladavine prava i one kojima se štite određena ustavna dobra i

vrijednosti. U konkretnom slučaju, to je načelo jednakosti iz odredbe člana 17. stav 2.

Ustava. Osim navedenih načela, iz odredaba člana 67. stav 1. i člana 142. st. 1. i 2.

Ustava, proizilazi da je socijalno osiguranje obavezno, da se država finansira od poreza,

dažbina i drugih prihoda i da je svako dužan da plaća poreze i dažbine. Ustav ne uređuje

način i postupak ostvarivanja tih prava već daje ovlašćenje zakonodavcu da, uz

poštovanje ustavnih principa, uredi način njihovog ostvarivanja.

6.1. Ustavni karakter socijalnih prava, kao osnovnih prava zajemčenih Ustavom,

podrazumijeva dva osnovna zahtjeva države socijalne pravde: državna, odnosno, javna

vlast dužna je da sprovodi politiku pravedne i jednake redistribucije nacionalnih resursa

radi izjednačavanja (ekstremnih) nejednakosti, s jedne strane,

114 114

a zakonodavna i izvršna vlast da realizuju sklad između ograničenih sredstava državnog

budžeta i socijalnih garancija utvrđenih Ustavom, s druge strane. Sadržaj koncepta države

socijalne pravde, pa i Ustavom priznata socijalna prava apstraktne su prirode, iako

različitih nivoa apstrakcije. To, po ocjeni Ustavnog suda, proizilazi iz činjenice da sva

Ustavom predviđena socijalna prava ustavotvorac prepušta na uređenje i razradu

zakonodavcu, pri čemu to ovlašćenje najčešće nije izričito. Ustavno ovlašćenje za

zakonsko uređivanje poreza i drugih dažbina, po ocjeni Ustavnog suda, podrazumijeva

uređivanje svih materijalno pravnih pitanja u oblasti doprinosa za obavezno

socijalno osiguranje. S obzirom na to da je odredbom člana 1. stav 2. Ustava socijalna

pravda navedena kao jedna od najviših vrijednosti ustavnog poretka, dužnost je države

Crne Gore da brine o ugroženim kategorijama stanovništva, a jedan od načina na koji se

to može sprovesti je propisivanje radno aktivnom stanovništvu obaveze plaćanja

doprinosa, na način i u iznosu dovoljnom za ostvarivanje prava iz obaveznih osiguranja.

6.1.1. Saglasno tome, Zakonom o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje

utvrđeni su doprinosi za obavezno socijalno osiguranje, obveznici, osnovice i stope

doprinosa, obveznici obračunavanja i plaćanja, rokovi za uplatu i druga pitanja koja se

odnose na plaćanje doprinosa za obavezno socijalno osiguranje (član 1.). Doprinosi

za obavezno socijalno osiguranje su: doprinos za obavezno penzijsko i invalidsko

osiguranje, doprinos za obavezno zdravstveno osiguranje i doprinos za

osiguranje od nezaposlenosti a doprinos za obavezno penzijsko i invalidsko

osiguranje je prihod Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Crne Gore (član 2. i član

3. stav 1. Zakona). Prema odredbama člana 3.a Zakona osnovica za obračun i plaćanje

doprinosa je bruto zarada zaposlenog, koja

obuhvata zaradu za obavljeni rad i vrijeme provedeno na radu, uvećanu zaradu, naknadu

zarade i druga lična primanja utvrđena zakonom, kolektivnim ugovorom i ugovorom o

radu, na koja se plaća porez na dohodak fizičkih lica a,

bruto zarada zaposlenog obuhvata i naknade koje su direktno povezane sa radom

i radnim učinkom (naknada za rad u radnim tijelima, grupama, timovima i sl.), na koje se

plaća porez na dohodak fizičkih lica. Najniža mjesečna osnovica za plaćanje svih

doprinosa je osnovna zarada na koju se obračunavaju i plaćaju doprinosi za jedan

kalendarski mjesec osiguranja, propisana opštim kolektivnim ugovorom za

odgovarajuću kategoriju stručnosti, iskazana u bruto iznosu a najviša godišnja osnovica

doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje je najviši iznos na koji se

obračunavaju i plaćaju doprinosi za penzijsko i invalidsko osiguranje za kalendarsku

godinu osiguranja (član 4. stav 1. tač. 21. i 22. Zakona). Odredbama člana 5. stav 1. tač.

1. do 15. Zakona utvrđeni su obveznici

115 115

doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje a odredbama člana 9. utvrđene su

osnovice doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje i utvrđene najniže mjesečne

osnovice doprinosa za pojedine kategorije osiguranika. Osporenim odredbama člana 14.

Zakona je utvrđeno da se doprinos za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje

obračunava i plaća po svim osnovima ako osiguranik ostvaruje prihode po više različitih

osnova do iznosa najviše godišnje osnovice doprinosa (stav 1.), utvrđen je način

utvrđivanja najviše godišnje osnovice za plaćanje doprinosa (st. 2. i 3. ) i utvrđeno da je

ministarstvo nadležno za poslove finansije ovlašćeno da donese akt o usklađivanju

najviše godišnje osnovice i da uredi bliži način i postupak obustave plaćanja, odnosno

povraćaja doprinosa po osnovu ostvarenja najviše godišnje osnovice (st. 4. i 5.). Pravo

na povraćaj više plaćenih doprinosa za kalendarsku godinu prema osporenim odredbama

člana 22. Zakona, ima obveznik plaćanja doprinosa koji je sam platio doprinose,

odnosno kome su u njegovo ime i u njegovu korist plaćeni doprinosi i za poslodavca

(isplatioca prihoda) koji je u svoje ime, a u korist osiguranika platio doprinose, pod

uslovom da podnesu zahtjev za povraćaj o kome odlučuje nadležni poreski organ

rješenjem.

7. Prilikom meritornog odlučivanja o navodima podnosilaca inicijative u ovom

predmetu, Ustavni sud je imao u vidu i ustavno načelo jedinstva pravnog poretka iz člana

145. Ustava, koje podrazumijeva međusobnu usklađenost svih pravnih propisa u Crnoj

Gori, s obzirom na to da je pravni režim uplate doprinosa za obavezno penzijsko i

invalidsko osiguranja i pitanja ostvarivanja prava po

osnovu tog osiguranja, uređeno sa više zakona.

7.1. Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju uređen je sistem penzijskog i

invalidskog osiguranja, prava i obaveze po tom osnovu, uslovi i način njihovog

ostvarivanja, sistem finansiranja i druga pitanja od značaja za uređivanje ove oblasti.

Penzijsko i invalidsko osiguranje u Crnoj Gori obuhvata: obavezno penzijsko i

invalidsko osiguranje na osnovu tekućeg finansiranja, obavezno penzijsko

osiguranje na osnovu individualne kapitalizovane štednje i dobrovoljno

penzijsko osiguranje na osnovu individualne kapitalizovane štednje (član 1.).

Odredbom člana 4. Zakona propisano je da se obaveznim penzijskim i invalidskim

osiguranjem na osnovu tekućeg finansiranja osiguranicima, po osnovu rada, zavisno od

dužine ulaganja i visine osnovice na koju je plaćen doprinos za penzijsko i invalidsko

osiguranje, uz primjenu načela uzajamnosti i solidarnosti, obezbjeđuju prava za slučaj

starosti, invalidnosti i tjelesnog oštećenja, a članovima njihovih porodica pravo za

slučaj smrti osiguranika, odnosno korisnika prava. Sredstva za penzijsko i

invalidsko osiguranje obezbjeđuju se iz doprinosa koje plaćaju osiguranici i

poslodavci (član 6. stav 1.

116 116

Zakona). Sredstva za penzijsko i invalidsko osiguranje obezbjeđuju se u budžetu Crne

Gore a prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja ostvaruju se u Fondu penzijskog i

invalidskog osiguranja Crne Gore (član 7. Zakona). Starosna penzija utvrđuje se od

prosjeka zarada, odnosno osnovica osiguranja ostvarenih u

periodu od 1. januara 1970. godine do 31. decembra godine koja prethodi godini

ostvarivanja prava, a visina penzije izračunava se tako što se lični bodovi osiguranika

pomnože sa vrijednošću penzije za jedan lični bod na dan ostvarivanja prava (čl. 19. i

20. Zakona). Način utvrđivanja godišnjeg ličnog koeficijenta i ličnog koeficijenta

osiguranika propisan je odredbama čl. 21. i 22. Zakona. Najviši iznos starosne penzije

utvrđuje se na način propisan odredbom člana 20. Zakona, s tim što lični koeficijent

osiguranika može iznositi najviše 4 (član 28. Zakona). Odredbama člana 29. stav 2.

Zakona utvrđeno je da se najniža starosna penzija utvrđuje na način propisan članom 20.,

s tim što lični koeficijent osiguranika iznosi 0,5, što se odnosi i na prijevremenu penziju

i porodičnu penziju, ali ne i na srazmjerne penzije ostvarene primjenom međunarodnih

ugovora. Usklađivanje vrijednosti penzija za jedan lični bod se vrši (…) od 1. januara

tekuće godine, na osnovu statističkih podataka, sa kretanjem potrošačkih cijena i

prosječnih zarada zaposlenih na teritoriji Crne Gore u prethodnoj godini

u odnosu na godinu koja joj prethodi, u procentu koji predstavlja zbir 75%

procenta rasta, odnosno pada potrošačkih cijena i 25% procenta rasta, odnosno

pada zarada (član 58. stav 1. Zakona). Fond penzijskog i invalidskog osiguranja

Crne Gore je organizacija koja vrši javna ovlašćenja prilikom rješavanja o

pravima i obavezama iz penzijskog i invalidskog osiguranja (član 113. stav 1.

Zakona). Penzijsko i invalidsko osiguranje finansira se iz doprinosa i drugih

izvora, u skladu sa zakonom i za obaveze Fonda garantuje Crne Gora (član 146.).

7.1.1. Zakonom o objedinjenoj registraciji i sistemu izvještavanja o obračunu i naplati

poreza i doprinosa uređeno je uspostavljanje i vođenje centralnog registra obveznika

poreza na dohodak fizičkih lica; obveznika doprinosa za obavezno socijalno osiguranje;

osiguranika obaveznog socijalnog osiguranja i sistem izvještavanja i zaštite podataka

centralnog registra. Poslove utvrđene ovim zakonom vrši posebna organizaciona jedinica

Poreske uprave (član 3.) koja vodi Centralni registar, koji je centralna baza podataka o

obveznicima poreza i doprinosa i osiguranicima (član 4. tačka 1.). Uplata poreza i

doprinosa iskazanih u jedinstvenom obrascu vrši se na evidencioni račun koji se vodi

kod Poreske uprave, koja dnevno, nakon izvršene kontrole, sredstva usmjerava na

centralni račun Državnog trezora koji, dnevno, sredstva sa centralnog računa Državnog

trezora raspoređuje njihovim korisnicima (član 12.).

117 117

7.1.2. Zakonom o porezu na dohodak fizičkih lica uvedena je obaveza plaćanja

poreza na dohodak fizičkih lica (član 1. stav 1.). Predmet oporezivanja rezidenta,

prema odredbi član 4. stav 1. Zakona, je dohodak koji rezident ostvari u Crnoj

Gori i izvan Crne Gore. Stopa poreza na dohodak iznosi 9% od poreske osnovice

a, izuzetno, stopa poreza na dohodak, na lična primanja koja su iznad iznosa

prosječne mjesečne bruto zarade ostvarene u prethodnoj godini u Crnoj Gori,

prema podacima organa nadležnog za poslove statistike, iznosi 11% na iznos

primanja iznad prosječne zarade (član 10. Zakona).

8. Osporenim odredbama člana 14. Zakona propisano je da osiguranik, kada

ostvaruje prihode po više različitih osnova (…), doprinos za obavezno penzijsko

i invalidsko osiguranje obračunava i plaća po svim tim osnovima utvrđenim

odredbama člana 5. Zakona (radni odnos, obavljanje privremenih i povremenih

poslova i dr.), do iznosa najviše godišnje osnovice doprinosa u visini utvrđenoj

na način propisan odredbama st. 2. i 3. (…). Osporenim odredbama člana 22.

Zakona utvrđeno je pravo na povraćaj više plaćenih doprinosa i za obveznike

plaćanja doprinosa i za poslodavca, odnosno isplatioca prihoda, pod uslovom da

po isteku kalendarske godine nadležnom poreskom organu podnesu zahtjev za

povraćaj, koji o zahtjevu odlučuje rješenjem.

8.1. Polazeći od odredbe člana 67. stav 1. Ustava, kojom je propisano da je

socijalno osiguranje zaposlenih obavezno, Ustavni sud je ocijenio da je

zakonodavac ovlašćen da zakonom uredi pitanja koja se odnose na plaćanje

doprinosa za obavezno socijalno osiguranje. U tom smislu, zakonodavac je

ovlašćen da uvede doprinose za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje,

odnosno da utvrdi obveznike tog doprinosa, osnovice za plaćanje doprinosa za

obavezno socijalno osiguranje za pojedine kategorije osiguranih lica, lice koje

obračunava i uplaćuje doprinose (poslodavac, odnosno isplatilac prihoda),

rokove za obračunavanje doprinosa kao i postupak za povraćaja više plaćenih

doprinosa. Osporenim odredbama čl. 14. i 22. Zakona, po ocjeni Ustavnog suda,

ne utvrđuju se prava koja se ostvaruju na osnovu uplate obaveznog doprinosa za

penzijsko i invalidsko osiguranje, već način utvrđivanja najviše godišnje

osnovice za uplatu doprinosa i prava na povraćaj više plaćenih doprinosa, koje

ima za cilj da korespondira obimu prava koja se ostvaruju iz obaveznog

penzijskog osiguranja. Naime, prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja stiču

se i ostvaruju zavisno od dužine i obima ulaganja sredstava po osnovu uplate

obaveznog doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, a ostvaruju se nakon

ispunjavanja uslova propisanih Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju,

u obimu koji zavisi od dužine ulaganja i visine osnovice na koju je plaćen

doprinos, uz primjenu načela uzajamnosti i solidarnosti.

118 118

8.1.1. Sistem obračuna penzija iz sistema obaveznog penzijskog osiguranja

međugeneracijske solidarnosti u Crnoj Gori počiva na dva osnovna načela i to:

na načelu uzajamnosti, kao primarnom, kojim se nastoji osigurati jačanje

međuzavisnosti između visine penzije i iznosa plaćenih doprinosa za vrijeme

osiguranja i na načelu solidarnosti, koje se zasniva na utvrđivanju maksimuma i

minimuma prava iz penzijskog osiguranja, što znači da svi osiguranici ulažu

sredstva za penzijsko i invalidsko osiguranje, a da prava ostvaruju oni

osiguranici koji su ispunili uslove za njihovo sticanje i to preko instituta najviše i

najniže penzije (čl. 28. i 29. Zakona). Način određivanja visine penzije uređen je

odredbama čl. 20. 21. 22. i 23. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju,

prema kojima se visina starosne penzije izračunava preko ličnog boda

osiguranika, kao polazne osnove za izračunavanje visine penzije. Lični bod

osiguranika određuje se množenjem ličnog koeficijenta i njegovog penzijskog

staža, a godišnji lični koeficijent se utvrđuje na osnovu zarade za svaku

kalendarsku godinu koja se dijeli sa prosječnom godišnjom zaradom u Crnoj

Gori za istu kaledndarsku godinu. Iz navedenih odredaba Zakona, po ocjeni

Ustavnog suda, proizilazi da iznos penzije ne zavisi samo od ostvarenih zarada

osiguranika nego i od ostvarene godišnje zarade za pojedinu kalendarsku godinu

u odnosu na prosječnu zaradu u Crnoj Gori za istu kalendarsku godinu, zatim

godina života osiguranika u trenutku ostvarivanja prava i ukupnog penzijskog

staža osiguranika.

8.1.2. Sredstva za finansiranje prava iz obaveznog penzijskog osiguranja,

saglasno odredbama člana 6. stav 1. i čl. 7. i 146. Zakona o penzijskom i

invalidskom osiguranju, obezbjeđuju se iz doprinosa koje plaćaju osiguranici i

poslodavci i iz poreza i drugih prihoda Budžetu Crne Gore, a prava iz penzijskog

i invalidskog osiguranja ostvaruju se u skladu sa uslovima propisanim tim

zakonom, u Fondu penzijskog i invalidskog osiguranja Crne Gore, za čije

obaveze garantuje Crna Gora. “Mehanizam” naplate doprinosa za obavezno

penzijsko i invalidsko osiguranje uređen je Zakonom o doprinosima za obavezno

socijalno osiguranje, Zakonom o objedinjenoj registraciji i sistemu izvještavanja

o obračunu i naplati poreza i doprinosa. Saglasno odredbi člana 3. stav 1. Zakona

o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje, obavezni doprinos za penzijsko

i invalidsko osiguranje je prihod Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje, koji

obveznik nakon izvršenog obračuna, uplaćuje posebnoj organizacionoj jedinici

Poreske uprave, iz člana 3. Zakona o objedinjenoj registraciji i sistemu

izvještavanja o obračunu i naplati poreza i doprinosa, koja vodi Centralni registar

(član 4. tačka 1. Zakona). Poreska uprava, nakon kontrole i evidencije, sredstva

119 119

sa evidencionog računa uplaćuje na centralni račun Državnog trezora koji,

dnevno, sredstva raspoređuje korisnicima Budžeta (član 12. Zakona).

8.1.3. Polazeći od navedenog i odredaba člana 67. stav 1. i člana 142. stav 2.

Ustava, kojima je propisano da je socijalno osiguranje zaposlenih obavezno i da

su svi obavezni da plaćaju poreze i druge dažbine, Ustavni sud je ocijenio da

zakonodavac propisivanjem osporenim odredabama člana 14. Zakona, “da

obveznici doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, koji

ostvaruju prihode po više osnova ili preko iznosa utvrđene najviše godišnje

osnovice, plaćaju doprinose u toku godine do tako opredijeljenog iznosa

osnovice doprinosa”, nije prekoračio svoja ovlašćenja, jer njeno limitiranje ima

za cilj da korespondira obimu prava iz obaveznog penzijskog osiguranja, u

smislu uticaja na visinu prava iz penzijskog osiguranja, odnosno, na konkretno

određivanje visine penzije i drugih prava utvrđenih Zakonom o penzijskom i

invalidskom osiguranju. Naime, Zakonom o penzijskom i invalidskom

osiguranju propisani su uslovi za ostvarivanje individualnih prava osiguranika

prema unaprijed utvrđenoj formuli, zasnovanoj na sistemu ličnog boda, a

uspostavljen je i odnos najviše i najniže penzije za puni radni staž, izražen u

koeficijentima od 1:4, odnosno 0,5 za najnižu starosnu penziju. Penzija se, prema

tom zakonu, ne određuje prema ukupnom iznosu doprinosa koje je osiguranik

uplatio tokom svog rada, što se posebno ogleda kod određivanja najniže starosne

penzije koju osiguranik, saglasno načelu solidarnosti, ostvaruje ispunjavanjem

uslova propisanih zakonom. Osporeno zakonsko rešenje, po ocjeni Ustavnog

suda ima karakter mjere kojom se nastoji postići srazmjera između iznosa

uplaćenih doprinosa i ostvarenih prava, koja obveznicima doprinosa (kako

fizičkim licima tako i poslodavicma) omogućava da ne uplaćuju veće iznose

nego što je to limitirano kroz utvrđenu najvišu osnovicu. Zakonodavac je, u tom

smislu, propisao i pravo na povraćaj doprinosa u slučaju više plaćenog

doprinosa, kao drugu mjeru koja, sa stanovišta plaćanja obaveznog doprinosa za

penzijsko i invalidsko osiguranje, ima za cilj da omogući da rashod po tom

osnovu koji tereti prihode obveznika doprinosa, iz odredbe člana 5. stav 1.

Zakona o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje, ne može biti viši od

iznosa doprinosa koji se plaća na najvišu osnovicu doprinosa za određenu

kalendarsku godinu, na teret obveznika.

8.1.4. Osporene odredbe čl. 14. i 22. Zakona o doprinosima za obavezno

socijalno osiguranje, po ocjeni Ustavnog suda, ne mogu se dovesti u pitanje u

odnosu na ustavno načelo jednakosti pred zakonom, bez obzira na bilo kakvu

posebnost ili lično svojstvo (član 17. stav 2.), jer se svako lice-obveznik

doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, koje dođe u pravnu situaciju da

120 120

na njega budu primijenjene osporene odredbe, ne stavlja u nejednak – povoljniji

položaj po osnovu ličnih svojstava u odnosu na sva druga lica, na koje se te

odredbe odnose. Iz načela jednakosti pred zakonom za zakonodavca, zavisno od

predmeta uređenja, proizlaze različite obaveze koje idu od jednostavne zabrane

proizvoljnog postupanja do strogog vezanja načelom srazmjernosti. U

konkretnom slučaju, svi obveznici plaćanja doprinosa, saglasno osporenim

odredbama čl. 14. i 22. Zakona, plaćaju obavezni doprinos za penzijsko i

invalidsko osiguranje do iznosa najviše godišnje osnovice za plaćanje doprinosa i

imaju pravo na povraćaj više uplaćenih doprinosa i u normativnom smislu među

njima, po nalaženju Ustavnog suda, nema neravnopravnosti. Naime, svi

obveznici plaćanja doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, iz

odredbe člana 5. stav 1. Zakona o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje,

plaćaju doprinose, počev od najniže osnovice utvrđene odredbama člana 9.

Zakona, do najviše godišnje osnovice za plaćanje doprinosa, utvrđene osporenim

odredbama člana 14. Zakona.

8.1.5. Osim toga, saglasno odredbama člana 6. stav 1. i člana 7. Zakona o

penzijskom i invalidskom osiguranju, sredstva za isplatu penzija se, osim iz

doprinosa, obezbjeđuju i iz Budžeta Crne Gore, čiji je jedan od izvora prihoda i

porez na dohodak fizičkih lica, koji, prema odredbama člana 4. stav 1. Zakona o

porezu na dohodak fizičkih lica, plaćaju rezidenti na dohodak ostvaren u Crnoj

Gori i van nje. Saglasno odredbama člana 10. Zakona o porezu na dohodak

fizičkih lica, sva fizička lica plaćaju porez na dohodak po stopi od 9% od

poreske osnovice (mjesečno) na lična primanja do iznosa prosječne mjesečne

bruto zarade ostvarene u prethodnoj godini u Crnoj Gori i po stopi od 11% na

iznos primanja koji je iznad prosječne zarade. Prema tome, predmet oporezivanja

godišnjim porezom na dohodak građana (oporezivi prihod) predstavlja prihod

koji ostvari fizičko lice u jednoj kalendarskoj godini, i po svom karakteru je

bruto kategorija koja u sebi sadrži, pored zarade po različitim osnovima, i porez i

doprinose za obavezno socijalno osiguranje plaćene u Crnoj Gori, na teret lica

koje je ostvarilo zaradu. Ustavni sud je, stoga, navode podnosilaca inicijative “da

oni koji zarađuju više plaćaju procentualno manje” ocijenio neosnovanim, jer na

prihode iz člana 3.a Zakona o doprinosima za obavezno penzijsko osiguranje,

osim doprinosa utvrđenih odredbom člana 2. Zakona, obveznici plaćanja

doprinosa plaćaju i porez po stopi od 11%, saglasno odredbi člana 10. stav 2.

Zakona o porezu na dohodak fizičkih lica, bez limitiranja poreske osnovice.

9. Na osnovu iznijetih razloga, riješeno je kao u izreci.

PREDSJEDNIK, dr Dragoljub Draškov

121 121



Prezentacija Studije Svjetske banke o penzionom sistemu CG

SVJETSKA BANKA PRIMIJETILA NEOBOČNU POJAVU

“Takođe, Crna Gora ima neobičnu situaciju da kada neko ode u penziju sa

beneficiranim radnim stažom, zaposli se i nastavi da prima penziju i punu platu.

Time se stimuliše rani odlazak u penziju, što ima negativan učunak na tržište

rada na razne načine”, smatra Viši ekonomista u SB, Zoran Anušić.

AUDITORIMU

122 122



Ministarstvo finansija:

TUŽBA ADDIKO BANKE PROTIV CRNE GORE JE DRŽAVNA TAJNA

Ministarstvo finansija odbilo da dozvoli uvid u tužbu AAddiko banke protiv

Crne Gore, uz obrazloženje da bi to bilo štetno za ekonomsku politiku države.

Zašto je to tako tajanstvena tema ostaje nam samo da nagađamo ali svakako

nećemo odustati od tužbe u ovom slučaju, sad nam je tek postalo interesantno.

Ne zanima nas cifra koju banka traži nego želimo da iz tog predmeta nešto

naučimo, svi zajedno, uključujući i ministra.

AUDITORIUM

MINISTARSTVO FINANSIJA

Broj: 011-273/2

Podgorica, 07.12.2017. godine

Ministarstvo finansija rješavajući po zahtjevu Crnogorskog pravnog portala

Auditorium iz Podgorice za pristup informacijama od 24.11.2017. godine, na

osnovu člana 30 Zakona o slobodnom pristupu informacijama („Službeni list

Crne Gore”, broj 044/12, 030/17), donosi

R J E Š E N J E

ODBIJA SE zahtjev Crnogorskog pravnog portala Auditorium iz Podgorice za

pristup informacijama od 24.11.2017. godine, jer tražene informacije sadrže

podatke koji su označeni stepenom tajnosti „INTERNO"

O b ra z l ože nj e

123 123

Crnogorski pravni portal Auditorium iz Podgorice, podnio je zahtjev

Ministarstvu finansija kojim traži pristup Informacijama:

kopiju tužbe koju je Addiko banka banka podnijela protiv države pred

arbitražom u Vašingtonu, kao i informaciju o broju podnijetih prijava na oglas za

izbor advokata u tom sporu.

Razmatrajući predmetni zahtjev, odnosno informaciju koja se istim traži, te

detaljnim uvidom u arhivska dokumenta, ovaj organ je utvrdio da je za tražene

informacije rješenjem broj 02-199/1 od 20.11.2017. godine, određen stepen

tajnosti podataka „INTERNO”, tako da se informacije ne mogu učiniti

dostupnim podnosiocu zahtjeva.

Tokom javnog poziva dostavljeno je osam ponuda međunarodnih advokatskih

kancelarija. Dostavljene ponude su označene stepenom tajnosti, kao i postupak

izbora pravnih zastupnika. Shodno navedenom, urađen je test štetnosti broj 02-

199/2 od 20.11.2017. godine, u skladu sa čl. 16 Zakona o slobodnom pristupu

informacijama cijeneói sledeće:

„l Kriterijum — bezbjednost Crne Gore

Da li bi pristupom informacija o arbitražnom postupku koji je protiv Crne Gore

pokrenula Addiko banka AG u skladu sa Konvencijom za rješavanje

investicionih sporova između država i državljana drugih država (ICSID) zbog

navodnog kršenja Sporazuma između Savezne Vlade Savezne Republike

Jugoslavije i Vlade Republike Austrije o uzajamnom podsticanju i zaštiti

ulaganja („BIT") („Sl. list SRJ I— Međunarodni ugovori”, broj 1/2002 od

18.01.2002. godine) sa predlogom Nacrta Ugovora i Izvještajem Komisije za

evaluaciju i analizu formalne ispravnosti ponude, 02-199/1 od 20.11.2017.

godine, bila ugrožena bezbjednost Crne Gore - NE

Il Kriterijum — odbrana Crne Gore






ulaganja („BIT") („Sl. list SRJ — Međunarodni ugovori”, broj 1/2002 od



godine, bila ugrožena odbrana Crne Gore - NE

III Vanjska politika/interesi Crne Gore



124 124




ulaganja („BIT”) („Sl. list SRJ Međunarodni ugovori”, broj 1/2002 od



godine, bili ugroženi interesi Crne Gore - NE

IV Monetarna politika






ulaganja („BIT”) („Sl. list SRJ Međunarodni ugovori”, broj 1/2002 od



godine, bila ugrožena bezbjednost Crne Gore - NE

V Ekonomska politika






ulaganja („BIT) („Sl. list SRJ — Međunarodni ugovori”, broj 1/2002 od



godine, bila ugrožena ekonomska politika - DA

Kako predmetna informacija o arbitražnom postupku koji je protiv Crne Gore

pokrenula Addiko Banka AG u skladu sa Konvencijom za rješavanje




ulaganja („BIT") („Sl. list SRJ —t Međunarodni ugovori”, broj 1/2002 od

18,012002. godine) sa predlogom Nacrta Ugovora i Izvještajem Komisije za

evaluaciju i analizu formalne ispravnosti ponude, sadrži podatke o budućim

aktivnostima državnih organa Crne Gore, čijim objavljivanjem bi bilo otežano

vršenje službene dužnosti i planiranih budućih aktivnosti više državnih organa,

Ministarstvo finansija je Rješenjem broj 02-199/1 od 20.11.2017. godine utvrdilo

125 125

stepen tajnosti „INTERNO' za predlog navedene Informacije i zahtjeva.

Po izvršenom testu štetnosti utvrđeno je da pristupom informacija o arbitražnom

postupku koji je protiv Crne Gore pokrenula Addiko Banka AG u skladu sa

Konvencijom za rješavanje investicionih sporova između država i državljana

drugih država (ICSID) zbog navodnog kršenja Sporazuma između Savezne

Vlade Savezne Republike Jugoslavije i Vlade Republike Austrije o uzajamnom

podsticanju i zaštiti ulaganja („BIT”) („Sl. list SRJ — Međunarodni ugovori",

broj 1/2002 od 18.012002. godine) sa predlogom Nacrta Ugovora i Izvještajem

Komisije za evaluaciju i analizu formalne ispravnosti ponude, kojoj je utvrđen

stepen tajnosti „INTERNO”, ne bi bila ugrožena bezbjednost, odbrana, vanjska

politika, interesi i monetarna politika.

Pristupom informacija o arbitražnom postupku koji je protiv Crne Gore

pokrenula Addiko Banka AG u skladu sa Konvencijom za rješavanje




ulaganja („BIT') („Sl. list SRJ — Međunarodni ugovori”, broj 1/2002 od


evaluaciju i analizu formalne ispravnosti ponude, za koju je Rješenjem broj 02-

199/1 od 20.11.2017. godine utvrđen stepen tajnosti „INTERNO”, bi bila

ugrožena ekonomska politika Crne Gore, jer Informacija o arbitražnom postupku

koji je protiv Crne Gore pokrenula Addiko banka AG u skladu sa Konvencijom

za rješavanje investicionih sporova između država i državljana drugih država

(ICSID) zbog navodnog kršenja Sporazuma između Savezne Vlade Savezne

Republike Jugoslavije i Vlade Republike Austrije o uzajamnom podsticanju i

zaštiti ulaganja („BIT”) („Sl. list SRJ — Međunarodni ugovori”, broj 1/2002 od


evaluaciju i analizu formalne ispravnosti ponude, sadrži podatke o budućim

aktivnostima državnih organa Crne Gore, čijim objelodanjivanjem bi bilo

otežano vršenje službene dužnosti i planiranih budućih aktivnosti više državnih

organa.

Naime, Informacija o arbitražnom postupku koji je protiv Crne Gore pokrenula

Addiko banka AG u skladu sa Konvencijom za rješavanje investicionih sporova

između država i državljana drugih država (ICSID) zbog navodnog kršenja

Sporazuma između Savezne Vlade Savezne Republike Jugoslavije i Vlade

Republike Austrije o uzajamnom podsticanju i zaštiti ulaganja („BIT") („Sl. list

SRJ Međunarodni ugovori”, broj 1/2002 od 18.01.2002. godine) sa predlogom

Nacrta Ugovora i izvještajem Komisije za evaluaciju i analizu formalne

ispravnosti ponude sadrži podatke koji se odnose na interne procedure

odlučivanja u okviru Vladinih tijela. Odredbom člana 16 Zakona o slobodnom

126 126

pristupu informacijama propisano je da će se pristup informaciji ograničiti

ukoliko bi objelodanjivanje informacije značajno ugrozilo interes iz člana 14

ovog zakona, odnosno ukoliko postoji mogućnost da bi objelodanjivanje

informacije izazvalo štetne posljedice po interes koji je od većeg značaja od

interesa javnosti da zna za tu informaciju. Odredbom člana 34 stav 2 navedenog

zakona propisano je da se protiv rješenja kojim je odbijen zahtjev za pristup

informaciji koja sadrži podatke koji su označeni stepenom tajnosti, ne može

izjaviti žalba, već se može tužbom pokrenuti upravni spor.

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ovog rješenja.

Pravna pouka: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti

upravni spor tužbom koja se dostavlja Upravnom sudu Crne Gore u roku od 30

dana od dana prijema rješenja.

Ministar

Darko Radunović

127 127



OTKRIO AMERIKU

Potpredsjednik Vlade za politički sistem, unutrašnju i vanjsku politiku Zoran

Pažin primio je danas potpredsjednika Visokog sudskog savjeta Republike Italije

Đovanija Lenjinija.

Apostrofirajući važnost i kontinuiranu podršku Republike Italije Crnoj Gori u

procesu evropske integracije, potpredsjednik Pažin je ocijenio veoma pozitivnom

saradnju koja će biti ostvarena u okviru projekta “EUROL II – Podrška EU

vladavini prava”. On je podsjetio da je pravosuđe jedan od najvažnijih stubova

na kojima počiva stabilnost države i da zbog toga reforma pravosuđa stoji visoko

na ljestvici pažnje ukupne javnosti.

Dakle, svi vi zaboravni što mislite da pravosudje nije važno, zapamtite, ono je

jedan od najvažnijih stubova na kojima počiva stabilnost države.

AUDITORIUM

128 128



Spor izmedju Adiko banke i države:

KO ĆE DA PLATI CEH?

Sudeći po hitnosti postupka u kom Ministarstvo finansija Crne Gore traži

advokata za zastupanje u arbitražnom postupku, pred Medjunarodnim centrom za

rješavanje investicionih sporova (ICSID), sa sjedištem u Vašingtonu, po tužbi

Adiko banke AG protiv države, izgleda da se bliži momenat kad ćemo saznati ko

će sve to da plati.

Očekujemo da Ministarstvo finansija udovolji zahtjevu i omogući nam kopiranje

tužbe Adiko banke pa ćemo o svemu pisati detaljnije ali, na prvi pogled, tužba

djeluje veoma ozbiljno.

Prije svega, čini se da Centar jeste nadležan za rješavanje ovog spora tako da su

male šanse da se branimo nekim formalnim prigovorom.

Dakle, odlučiće primjena materijalnog prava a pred Centrom se primjenjuje i

odgovarajuće međunarodno pravo, što nas dovodi na opasan teren. Prosto,

postoji bojazan da će, u zemlji u kojoj su milioni ljudi izbačeni iz svojih kuća

zbog neplaćanja kredita, argumenti poput „socijalna država“, „legitimni ciljevi“ i

129 129

slični, prije izazvati podsmijeh nego razumijevanje. Zabrane povrede prava na

imovinu, povrede subjektivnih prava i retroaktivnost u primjeni zakona su načela

čiju je primjenu teško zaobići, zbog čega se može zaključiti da nam je budžet u

ozbiljnoj opasnosti.

Ali, i ako izgubimo spor sa bankom, to makar neće izazvati nove sporove izm

edju vlasti i opozicije, jer su zakon donijeli složno ka ni jedan drugi. Slavu je,

doduše, prigrabio Nebojša Medojević ali ni ostali nijesu poželjeli da gube

glasove zbog principa pa bi ako, nedajbože, država bude morala da plati banci

nadoknadu, sve bilo lako progutano, kap u moru šteta što ih je prouzrokovalo

olako pisanje zakona.

AUDITORIUM

130 130



Intervju predsjednika Ustavnog suda:

AUTOCENZURA

Koliko se naši državni funkcioneri dobro čuvaju da se ne zamjere medjusobno i

koliko im je važnije da se pokažu podobnim nego profesionalnim i, u krajnjoj

liniji, slobodnim, pokazuje primjer „odgovora“ predsjednika Ustavnog suda na

jedno dva puta postavljeno pitanje u vezi sa takozvanim funkcionerskim

naknadama.

Vijesti: "Zbog čega je Ustavni sud rektroaktivno ukinuo naknade za majke, a nije

funkcionerske penzije iako je i taj Zakon ocijenio neustavnim?"

Predsjednik: "Ustavni sud u postupku ocjene ustavnosti više odredaba Zakona o

socijalnoj i dječjoj zaštiti kojima su bile utvrđene naknade za majke sa troje ili

više djece utvrdio je povredu više ustavnih i konvencijskih principa (načelo

socijalne pravde i vladavine prava, o zabrani diskriminacije, rodnoj

ravnopravnosti, zaštiti porodice i zaštiti majke i djeteta, zabranu retroaktivnosti i

dr.).

Ustavni sud nije retroaktivno ukinuo te naknade, već je saglasno odredbi člana

131 131

152 stav 1 Ustava, prema kojoj danom objavljivanja odluke Ustavnog suda o

neustavnosti osporenih odredaba zakona te odredbe prestaju da važe, ocijenio da

nastaje nova pravna situacija koja nameće potrebu da se zakonska rješenja koja

su ocijenjena neustavnim usklade sa Ustavom, ali i da se reguliše pravni status

žena- majki koje su iskoristile pravo iz neustavnih odredaba Zakona, odnosno

koje su zbog ostvarenja prava na doživotnu naknadu prekinule svoj dotadašnji

radni odnos ili su prekinule korišćenje prava na penziju, ili se se odjavile iz

evidencije Zavoda za zapošljavanje.

Zato je Sud je odredio da izvršenje ove odluke obuhvata i regulisanje te nove

pravne situacije koja nastaje nakon što osporene odredbe Zakona prestanu da

važe u postojećoj neustavnoj sadržini, što je pozitivna obaveza države, koja

proizilazi iz odredbe člana 1 stav 2 Ustava, koja Crnu Goru određuje kao “državu

socijalne pravde zasnovanu na vladavini prava“".

Vijesti: "Zbog čega onda još bivši, ali i neki sadašnji javni funkcioneri primaju te

naknade ako su one neustavne?"

Predsjednik: "Već sam rekao da ni odluka Suda u predmetu prava korisnica na

naknadu po osnovu rođenja troje ili više djece nema retroaktivno dejstvo. Sud je

pri rješavanju ovog pravnog pitanja, pored ustavnih ovlašćenja, koristio i svoja

nova zakonska ovlašćenja koja su u primjeni tek od 20. marta 2015. godine,

odnosno od stupanja na snagu novog Zakona o Ustavnom sudu, između ostalog

da može obavezati državni organ na izvršenje određene radnje i utvrditi rok i

način izvršenja odluke. U skladu sa tim Sud je obavezao Vladu na donošenje

akta kojim će se pravni status korisnica prava na naknadu po osnovu rođenja

troje ili više djece, koje im je priznato na osnovu ukinutih odredbi Zakona,

uskladiti sa pravnim stavovima Ustavog suda, izraženim u odluci, odnosno sa

Ustavom, na način da se uspostavi pravična ravnoteža između njihovih

pojedinačnih imovinskih prava i interesa države u oblasti socijalne i ekonomske

politike."

Suština je u pitanju zašto predsjednik tako očigledno izbjegava odgovor. Jesu li

funkcionerske penzije zabranjena tema i tako klizav teren da ih predsjednik

Ustavnog suda mora u širokom luku zaobilaziti ?

Prije će biti da je na djelu autocenzura, kao najefikasniji oblik cenzure, a kad toj

vrsti neslobode podlegne predsjednik jednog Ustavnog suda onda je to kraj. .

AUDITORIUM

132 132



IRF sklopio 25 faktoring

ugovora

UMJESTO DA PRIMIJENI ZAKON, DRŽAVA UZIMA KAMATU

OD MALIH PRIVREDNIKA I POLJOPRIVREDNIKA

Kako prenosi CDM, Investiciono-razvojni fond (IRF) je od početka godine do

sada sklopio 25 faktoring ugovora, a ukupan otkup potraživanja iznosio je oko

41,8 miliona eura. .

“Osnovni cilj faktoringa je", kako su objasnili iz IRF.a, "podrška crnogorskim

proizvođačima i individualnim poljoprivrednicima da poboljšaju likvidnost

odnosno da novac dobiju u znatno kraćim rokovima u odnosu na uobičajene

rokove koje imaju od trgovačkih lanaca”.

To je, kako su ocijenili, posebno važno za one privrednike kojima je skraćenje

roka naplate potraživanja ponekad od presudne važnosti za nastavak poslovanja.

To se odnosi na individualne poljoprivredne proizvođače i male porodične firme.

“Od presudnog značaja je da mali proizvođači dobiju svoj novac odmah po

isporuci robe umjesto za 120 ili 150 dana i na taj način im je omogućeno da

133 133

nastave svoju proizvodnju”, objasnili su iz IRF-a.

Iz IRF-a su saopštili da je trend u oblasti faktoring finansiranja pozitivan što

dokazuje da kompanije u Crnoj Gori i dalje imaju veliko povjerenje u IRF i

interesovanje za taj vid potpomaganja likvidnosti. (CDM)

Tako se ponovo pokazalo da je Zakon o rokovima izmirenja novčanih obaveza

obično mrtvo slovo i da na njega više niko ne obraća pažnju. Tim zakonom, da

ga nazovemo “lex Šehović”, po njegovom ponosnom predlagaču, propisani su

kratki rokovi izmirenja obaveza, do 30 dana a izuzetno do 60, uz prijetnju

novčanim kaznama za prekoračenje ili ugovaranje dužeg roka. To je trebalo da

riješi problem likvidnosti i zaštiti te male proizvodjače od, kako je obrazloženo

prilikom usvajanja, neprimjereno dugih rokova plaćanja koje im nameću veliki

trgovački lanci.

Sad, poslije tri godine, umjesto da primijeni taj zakon, država malim

proizvodjačima uzima kamatu da bi svoj novac dobili odmah. Te nezakonito

duge rokove izmirenja novčanih obaveza državni IRF sad naziva “uobičajenim” i

u tome još pronalazi prostor za neku sitnu zaradu na račun malih privrednika.

Tako država, umjesto da primijeni zakon, kad ga je već tako smiješnog donijela,

tim malim proizvodjačima nudi kredite i još se time hvali. Da je država

obezbijedila primjenu zakona mali proizvodjači bi svoj novac dopbijali u njime

propisanim kratkim rokovima i ne bi morali da plaćaju kamatu i to još kome:

državi.

AUDITORIUM

134 134



Pravo muškarca da slobodno odlučuje o radjanju svoje djece je

PROTIV SLOBODNE ŽENE

Uz saglasnost advokatice Nevene First, iz Beograda, koristeći se njenim sjajnim

tekstom sličnog naslova, objavljenim na portalu i internet stranici Okrugli sto

advokata – OSA, pokušavamo da otvorimo tu temu u Crnoj Gori.

Našim porodičnim zakonodavstvom, već skoro 30 godina, propisano je da je

“pravo svakog lica da slobodno odlučuje o rađanju svoje djece”. Znači - i

muškarci imaju pravo da odlučuju o rađanju svoje djece.

Ali kako to funkcioniše u praksi? Može li to uopšte da funkcioniše u praksi?

Prava i slobode ograničeni su obavezom poštovanja prava i sloboda drugih, a to,

primijenjeno na ovu temu, dovodi do pitanja kako je moguće da i muškarac i

žena slobodno odlučuju o rađanju svoje djece?

Pravo muškarca da slobodno odlučuje o rađanju svoje djece ograničeno je

biološki jačim pravom žene da i ona slobodno odlučuje o rađanju svoje djece.

Pravo žene je prirodno neprikosnoveno pa muškarac nema nikakvog načina da se

suprotstavi odluci žene u tom pogledu. Svaki pokušaj države da pravo žene da

slobodno odlučuje o rađanju ograniči istim takvim pravom muškarca bio bi

protivan njenom prirodnom pravu.

Malo je drukčije u slučaju začeća takozvanim asistiranim reproduktivnim

tehnologijama, propisanih istoimenim zakonom. Tu ima nekih situacija koje je

135 135

moguće pravno regulisati ali se uglavnom tiču odnosa sa zdravstvenim

ustanovama a kad je u pitanju moguća nesaglasnost žene i muškarca sve je opet

ostalo samo u naznakama.

Da se poslužimo riječima koleginice First: sa aspekta prava na slobodno rađanje i

prava na ravnopravnost polova, u načelu, teško da se išta može zamjeriti našem

zakonodavstvu, međutim, njime se ne reguliše faktičko stanje stvari u

slučajevima određenih očekivanih životnih situacija. Zakonodavac svjesno

izbjegava da preciznije uredi ove odnose i prepušta da mnoga otvorena pitanja

budu riješena putem sudske prakse.

Koleginica First je u tom pogledu veliki optimista i smatra da, bez obzira na to

koliko se dugo budu čekali odgovori na gore postavljena pitanja, reforma i

progres pravnomedicinske teorije i prakse u Srbiji, sa aspekta poštovanja

ravnopravnosti polova i ostalih ljudskih prava, proklamovanih Ustavom i

ratifikovanim konvencijama, je značajno napredovala samom činjenicom da je i

muškarac formalnopravno prepoznat kao ravnopravni titular onog prava koje je,

do sada, bilo namijenjeno isključivo ženama.

Međutim, primjer identične norme, koja u Crnoj Gori postoji već oko 30 godina,

pokazuje da samo usvajanje norme ne mora predstavljati nikakav napredak. Kod

nas ta norma nije proizvela nikakav pozitivan efekat, niti je primjenjivana, niti se

o njoj raspravljalo. A moguće je da neke norme Porodičnog zakona, o

utvrđivanju i osporavanju očinstva, baš zbog te proklamovane ravnopravnosti,

nijesu pravilno sagledane iz ugla mogućeg ograničavanja prava žene da slobodno

živi i slobodno odlučuje o rađanju samo svoje djece..

AUDITORIUM

136 136



A ĐE SI BIO DO SAD?

Ranko Krivokapić inicira priču o planu razvoja

“U našem Ustavu je zapisano da parlament usvaja plan razvoja Crne Gore i

upravo je to potreba zemlje čije se ekonomsko i socijalno stanje pogoršava

konstantno”, rekao je Ranko Krivokapić, prije mjesec, dva.

Zamislite, čovjek koji je bio na čelu parlamenta toliko godina i mandata, sad se

sjetio da je jedna od ustavnih nadležnosti Skupštine Crne Gore da donese plan

razvoja.

Ali nije se on ni sad sjetio plana razvoja, kao ustavne obaveze, kao pravnog

pitanja, ne, nego kao okvira za neke moguće opozicione a kasnije i opštepoltičke

pregovore i neke buduće platforme, zbog čega je, u istoj rečenici, tu obavezu

parlamenta relativizovao riječima da je to „potreba zemlje čije se ekonomsko i

socijalno stanje pogoršava konstantno“.

Plan razvoja nije samo potreba zemlje, to je ustavna obaveza parlamenta, na

čijem čelu je bio gospodin Krivokapić, o kojoj on nije razmišljao kad je morao.

Plan razvoja nije potreban zemlji zato što joj se „ekonosko i socijalno stanje

pogoršava konstantno“, plan razvoja joj je potreban uvijek a ne samo „....kad se

pogoršava“, o čemu g. Krivokapić nije razmišljao kad je trebalo.

Prije 4 godine Crnogorski pravni portal je g. Krivokapića pitao što je sa planom

razvoja pa imamo pravo da ga sad, kao pravnika, pitamo: a đe si bio do sad?

AUDITORIUM

137 137



Novi Zakon o upravnom postupku

ČUVAJ SE POŠTARA

Evo jedne interesantne norme iz novog Zakona o upravnom postupku:

„ Dostavljanje putem poštanskog operatora

Član 82

Dostavljanje pismena putem poštanskog operatora vrši se običnom ili

preporučenom pošiljkom.

Smatraće se da je lice kome je pismeno upućeno običnom pošiljkom primilo

pismeno sedmog dana od dana kad je predato poštanskom operatoru, ako je

upućeno na adresu u Crnoj Gori, odnosno desetog dana ako je upućeno van Crne

Gore, osim ako to lice dokaže da je pismeno primljeno sa zakašnjenjem.

Smatraće se da je pismeno koje je poslato preporučenom pošiljkom primljeno na

dan koji je naznačen u potvrdi o prijemu te pošiljke”.

Znači, zakonska je pretpostavka da je nešto uručeno u odredjeni dan a na

primaocu je da dokaže da nije ili da nije na taj dan. Ova odredba ne bi privukla

nikakvu pažnju kad bi tu zakonsku pretpostavku bilo ikako moguće oboriti.

Obična dostava ide bez pismene potvrde, u ruke, u poštansko sanduče, preko

ograde, kod komšija, djeci….. Pa kako dokazati da li vam je uručena ili ne i kad?

Nikako.

Čemu ova igra sa strankama? Gledajući ostale odredbe o dostavljanju ne bi se

moglo zaključiti da će ova biti nešto posebno značajna ali nikad se ne zna.

Za svaki slučaj, gradjani, budite spremni za novo doba, čuvajte se poštara.

AUDITORIUM

138 138



Ponovo o novom Zakonu o planiranju prostora i izgradnji objekata

DRAGI GRADJANI, BIĆETE ODRANI II

Kao što smo najavili, nastavljamo da razotkrivamo monopolske i druge za

gradjane štetne odredbe ovog još neusvojenog a već slavnog “zakona”.

Oslobadjajući “investitore” briga o plaćanju komunalija, država planira da opet

zavuče ruku u džep gradjana, u čiji bi drugo. Umjesto dosadašnje naknade za

uredjenje, koju je plaćao investitor, država ovim zakonom uvodi dvije nove

dažbine, koje će pogoditi isključivo vlasnike zemljišta: naknadu za uredjenje i

gradsku rentu.

Tako će, ubuduće, vlasnici gradjevinskog zemljišta, osim poreza, obavezno

plaćati i jednu od ove dvije naknade, zavisno od toga je li im zemljište

“uredjeno” ili nije.

Stvarno genijalna ideja: Dragi gradjani, vaše je samo da date novac a za ostalo ne

morate da brinete.

Možda je ovo teorijski besprekorno ali tvorci novog koncepta očito ne pate od

objektivnosti.

Gradjani se, u većini, snalaze da prežive i nemaju nikakvu želju niti mogućnost

da prate vaše vizije. Do njih još nije stigao ni glas o nametima koje im spremate

ali kad im stignu rješenja o naplati biće im sve jasno a biće jasno i vama, koji

ćete usvojiti ovaj zakon. I za nekoga će tada biti kasno.

AUDITORIUM

139 139



Multinacionalne kompanije se sprdaju sa Evropskom komisijom

ĐE JE VAMA VLADAVINA PRAVA?

Portal Vijesti je prenio najnovije zvanične informacije u vezi sa pojavom da

multinacionalne kompanije godinama varaju potrošače u istočnim državama

Evropske unije tako što im prodaju “inferiorne verzije” svojih proizvoda iako su

upakovani u istu ambalažu. Konačno je sve ispitano i utvrdjeno: “Od voćnih

sokova i ribljih štapića do deterdženata i suhomesnatih proizvoda, istočne verzije

brendova koji su prisutni u čitavoj Evropi, su se pokazali kao nekvalitetniji u

odnosu na one koji se prodaju na zapadu, iako su upakovani u istu ambalažu”,

rekla je Vera Jurova, zvaničnica Evropske komisije za potrošače.

Ne bi od toga bilo ništa da prevarene zemlje, Bugarska, Slovačka, Češka,

Madjatska, Slovenija i Hrvatska nijesu sprovele svoje studije kvaliteta i dokazale

prevaru potrošača. Utvrdjeno je, na prijmjer, da voćni jogurt istog proizvodjača,

koji se prodaje u Sloveniji, ima 40% manje jagoda od onog, koji se prodaje u

Austriji, da Koka-kola, u istočnim zemljama ima više šećera od one koja se

140 140

prodaje na zapadu Evrope, u suhomesnatim proizvodima ima manje mesa a više

aditiva, deterdženti su lošijeg kvaliteta…….

"Po prvi put jasno kažemo: ovo je nepoštena komercijalna praksa. U mnogim

slučajevima sam ubijeđena da je kršen zakon jer je manifestovana prevara",

objasnila je Jurova. "Raste nezadovoljstvo kod ljudi koji moraju da idu u

inostranstvo da bi kupili riblje štapiće u kojima ima ribljeg mesa, ili soka od

pomorandže u kojem ima pomorandži. Ta frustracija raste i uradićemo nešto

povodom toga".

Premijer Slovenije Miro Cerar je kazao da vjeruje da su multinacionalne firme

svjesno upletene u kreiranje zablude. "Ovo je neprihvatljiva praksa koja služi

samo da bi se uvećao profit. To kompanije stalno pokušavaju da urade, ali se

mora kontrolisati ono što utiče na kvalitet života", poručio je Cerar.

Prevaranti se brane da su samo adaptirali proizvode lokalnom ukusu, da samo

proizvode ono što gradjani sa istoka traže, samo ispunjavaju želje potrošača.

Jednostavno, sprdaju se i sa potrošačima i sa Evropskom komisijom.

Ali od te nezakonite prakse i mnogo veći skandal je način na koji reaguje

Evropska komisija.

"EK smatra da problem različitih proizvoda istog imena nije beznačajan,

posvetiće mu punu pažnju, za Evropsku komisiju takva praksa je neprihvatljiva,

ali za sada nisu potrebni za to posebni novi propisi, iako ih ubuduće ne

isključujem", kazao je predsjedniki komisije Junker. Jurova, zvaničnica

Evropske komisije za potrošače, je rekla da raste nezadovoljstvo kod ljudi koji

moraju da idu u inostranstvo da bi kupili riblje štapiće u kojima ima ribljeg mesa,

ili sok od pomorandže u kojem ima pomorandži. Ta frustracija raste i uradićemo

nešto povodom toga, dodajući da je vrlo odlučna i da će ohrabrivati ljude da ne

kupuju te proizvode. ", navodi Jurova.

Eto tako evropska birokratija reaguje na toliko raširenu prljavu praksu

obmanjivanja potrošača u njenim mladjim članicama. Oni, koji od nas traže

vladavinu prava, nemaju mehanizme da se suprotstave toj pojavi. Đe su sad te

direktive, preporuke i ostala pravna tekovina, đe su vam institucije da pravno

zaštite ravnopravnost gradjana a Evropsku uniju od poniženja kome je izlažu

moćne kompanije? Zar je moguće da Evropska komisija nema drugog odgovora

osim “posvetićemo punu pažnju”, “ohrabrićemo ljude da ne kupuju te

proizvode”?

Vi da nekome donesete vladavinu prava?

AUDITORIUM

141 141


Objavljuje Vijesti.me · 16. 9. 2017. ·

VLADAVINA ZAKONA ILI VLADAVINA ZAKONOM?

G Zoran Djurišić ukazao na slučaj izmjene Zakona o vazdušnom saobraćaju,

koja je omogućila da direktor bude izabran i treći put.

Ranije važeću odredbu da se "direktor imenuje na period od četiri godine i može

biti imenovan najviše dva puta uzastopno", kad je došlo vrijeme da bude

primijenjana, na predlog Vlade, Skupština ekspresno izmijenila odredbom prema

kojoj se "direktor imenuje na period od četiri godine i može biti ponovo

imenovan.".

Svaka čast, gospodine Djurišiću, što ste digli glas protiv ove pravne nekulture.

Da u našoj zemlji postoji ozbiljna stručna pravnička javnost, oni koji su ovo

predložili i izglasali bi se, makar, stidjeli. A Ustavni sud bi ovu i druge slične

slučajeve ruganja pravnoj državi i demokratskom pravnom poretku sasijecao u

korijenu, jer ovako bezobrazne izmjene zakona u krajnjen znače da zakona

nema.

Bio je skoro "dan demokratije" i lijepo su ukazale neke NVO da kod nas ne

postoji demokratija nego demokratura. Prijer ovih izmjena Zakona o vazdušnoim

saobraćaju to izvanredno ilustruje.

AUDITORIUM

142 142



Novi Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata

DRAGI GRADJANI, BIĆETE ODRANI.

Konačno će Crna Gora postati i bukvalno investicioni raj. Investitori će biti

oslobodjeni plaćanja naknada za uredjenje gradjevinskog zemljišta. Sad će moći

da grade sa još većim zaradama, svaki cent koji naplate prodajom stanova i

drugog ostaće samo njihov a ne kao do sada da plaćaju za izgradnju puteva,

vodovoda, kanalizacije, parkinga i drugog što je opterećivalo njihove bilanse i

sprječavalo ih da ostvare ekstraprofit.

Nakon pokušaja od prije desetak godina, da se investitorima pomogne tako što će

se komunalije plaćati na kraju posla, koji zbog nečega nije dugo bio na snazi, pa

preko propisa o legalizaciji, koji je investitore unazad oslobodio svih obaveza za

komunalije, koje do tada nijesu izvršili, konačno je zakonodavac došao do

genijalnog rješenja: komunalija više nema, investitori su slobodni da grade i

zaradjuju neopterećeni tim izdatkom. Bravo za Vladu Crne Gore.

Problem je samo u tome što to mora da plati neko drugi a ko bi to mogao biti

nego....?

AUDITORIUM

143 143



Novi Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata

ČARDAK NI NA NEBU NI NA ZEMLJI

Kako će se utvrdjivati statička i seizmička stabilnost nelegalnih objekata?

Predlog zakona, koji će nesumnjivo uskoro biti izglasan, predvidja dva načina:

1. Za objekte do 500 m2, način ispitivanja bespravnog objekta, sa "stanovišta"

statičke i seizmičke stabilnosti objekta, propisaće Ministarstvo.

2. A za objekte preko 500 m2, ispitivanje statičke i seizmičke stabilnosti

sprovodiće se na osnovu pravila struke.

Na osnovu “ pravila struke”, to je, u načelu, ispravno. Doduše, kao što smo već

pisali ranije, po pravilima struke to bi bilo preskupo i u Crnoj Gori vjerovatno

potpuno neizvodljivo pa će se svesti na lupanje pečata i uzimanje para od

gradjana, ali to je posebna tema i posebno ćemo pisati o sprezi politike i struke u

cilju pražnjanja džepova gradjana u postupku legalizacije.

Za ovu priliku je interesantniji način na koji naši pravni statičari zidaju sam

zakon. Zamislite, oni otvoreno predlažu, pored “po pravilima struke” i neki drugi

način. Ako je ovaj jedan “po pravilima struke”, kakav će onda biti taj drugi

način? Što će u zakonu taj drugi način? Po pravilima struke, objekat će biti

ocijenjen kao stabilan ili nestabilan. A po pravilima ministarstva? Da se kladimo

da će svi biti stabilni?

Kad bi neko (Ustavni sud) radio svoj posao “po pravilima struke”, ovakve i sve

druge odredbe, a u našim zakonima ih ima bezbroj, koje ne služe napretku i

razvoju društva nego stvaraju monopole i uzimaju od ionako jadnih zarada i

penzija, bi bile ukidane prije nego što naprave štetu. Ovakvi čardaci od zakona

ne bi čekali da se sami od sebe sruše, nego bi bili iz temelja, po hitnom postupku,

eliminisani iz pravnog sistema.

AUDITORIUM

144 144



MINULI RAD

Skupština Crne Gore usvojila mišljenje da je inicijativa o minulom radu

neosnovana:


Skupstina Crne Gore 26. sazlva, na Četrnaestoj sjednici Prvog redovnog

(proljecnjeg) zasijedanja u2017. godini, dana 27. jula 2017. godine, razmotrila je

Inicijativu za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti odredbe^ clana 78 stav 2

u dijelu koji glasi: ..minuli rad,, Zakona o radu (..Sluzben! list CG", br. 49/08,

59/11,

66/12 i 31/14) 1odredbe clana 15 stav 1tacka 4 Zakona o zaradama zaposlenih u

javnom sektoru (..Sluzbeni list CG". br. 16/16. 83/16 i21/17) i, s tim uvezi,

Ustavnom sudu daje sljedece

M l S LJ E NJ E

sa odgovorom

Ustavnom sudu podnijeta je inicijativa za pokretanje postupka za ocjenu

ustavnosti odredbe clana 78 stav 2 Zakona o radu i odredbe clana 15 stav 1tacka

4 Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru.

U inicijativi se. u bitnom istice, da je uvecanje zarade po osnovu minulog rada

diskriminatorno, jer stvara ničim opravdanu razliku medju zaposlenima i cini ih

nejednakim pred zakonom, sto je suprotno nacelima Ustava Crne Gore, a

posebno clanu 8 stav 1 i clanu 17 stav 2.

145 145

Smatramo da je predlog za ocjenu ustavnosti navedenog Zakona neosnovan. Ovo

Iz sljedecih razloga:

Ustavom Crne Gore zabranjena je svaka neposredna ili posredna diskriminacija,

po bllo kom osnovu (clan 8 stavl); propisano je da su svi pred zakonom jednaki

bez obzira na bllo kakvu posebnost ili licno svojstvo (clan 17 stav 2); da

zaposleni Imaju pravo na odgovarajucu zaradu (clan 64).

Iz citiranih odredbi proizilazi da zaposleni imaju pravo na odgovarajucu zaradu,

sto je detaljno propisano Zakonom o radu i Zakonom o zaradama zaposlenih u

javnom sektoru.

Navedene odredbe nijesu u suprotnosti sa clanom 64 Ustava Crne Gore iz

razloga sto se Ustavom Crne Gore garantuje pravo na zaradu SVAKOM

zaposlenom, kao i da se navedena zarada uvecava SVAKOM ZAPOSLENOM u

skladu sa zakonom. kolektivnim ugovorom i ugovorom o radu.

Sa svega naprijed navedenog predlazemo da Ustavni sud Crne Gore Inicijativu

za ocjenu ustavnosti odredbe clana 78 stav 2 tacka 2 Zakona o radu i clana 15

stav 1 tacka 4 Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru odbije kao

neosnovanu.

PREDSJEDNIK

Ivan Brajović

Kao što smo i očekivali, Skupština je predložila Ustavnom sudu da odbije našu

inicijativu.

U jeftinom obrazloženju, koje su dali, u kome je dva puta naglašena riječ

“SVAKOM” a izbjegnuto da se makar i pokuša objasniti što je to “minuli rad”,

poslanici su nam ponovo jasno stavili do znanja da se ne smatraju mnogo

obaveznim prema Ustavu. Kad se zanemare uvodne rečenice, obrazloženje

“Mišljenja” se svodi na samo jednu: “Navedene odredbe nljesu u suprotnosti sa

clanom 64 Ustava Crne Gore iz razloga sto se Ustavom Crne Gore garantuje

pravo na zaradu SVAKOM zaposlenom, kao i da se navedena zarada uvecava

SVAKOM ZAPOSLENOM u skladu sa zakonom. kolektivnim ugovorom i

ugovorom o radu”.

Član 64 Ustava ne sadrži riječ “svakom”, niti pominje bilo kakva “uvećanja”, niti

taj član pominje “zakon, kolektivni ugovor i ugovor o radu”, ali sadrži riječi

“odgovarajuću zaradu”, koje poslanici ne spominju, što je posledica žalosne

stvarnosti da oni ne prave razliku izmedju jednog “mišljenja”, koje upućuju

Ustavnom sudu i svojih uobičajenih političkih prepucavanja.

To je ipak manje važno od činjenice da im nigdje do svijesti ne dopire da

“dodatak po osnovu godina radnog staža (minuli rad)” ili “uvećanje zarade za

minuli rad” predstavljaju negaciju ustavnog prava na “odgovarajuću zaradu”.

Kao što smo rekli u našoj inicijativi, “minuli rad” je relikt prošlosti koji podstiče

146 146

uravnilovku, posebno u državnoj upravi. Činjenica da neko dobija veću platu

samo zato što ima više radnog staža, što ne mora ( a najčešće i nema) nikakve

veze sa rezultatima rada, znači da je ustavno pravo na odgovarajuću zaradu

kompromitovano i da je zakonom uvedena diskriminacija.

Da se razumijemo, nemamo ništa protiv da se nekim zakonom, kolektivnim

ugovorom ili bilo čime obavežu poslodavac, penzioni ili zdravstveni fond, ili

država, ko god, da svakom zaposlenom, kome je to potrebno, kupuje naočare,

štap i drugo što mu treba. Ali da se svima, bez obzira na radni doprinos, plata

uvećava sa godinama radnog staža, to nema nikakvog opravdanja. Ta

diskriminacija nas sve zajedno vuče unazad, povećava generacijski i svaki drugi

jaz, posebno izmedju zaposlenih sa nižim i onih sa višim platama. Na primjer:

jednom službeniku, sa najnižom platom, zarada bi se mogla uvećati po osnovu

minulog rada maksimalno nešto više od 100 eura, znači na oko 350, a jednom

poslaniku maksimalno oko 550 eura, znači na oko 1900. Kasnije im se i penzije

srazmjerno razlikuju. Je li to to vaše SVAKOM? Da li vi nam želite reći da

SVAKO ima biračko pravo i da SVAKO može postati poslanik i da onda

SVAKO može uživati u poslaničkim privilegijama? Biće ipak da to SVAKO ne

može sakriti činjenicu da vaše zarade, dragi poslanici, nijesu ODGOVARAJUĆE

i da je ta razlika neustavna..

Kao što smo rekli u inicijativi, vjerujemo da bi ukidanje ove diskriminacije

pozitivno uticalo na sve zaposlene i na stanje u društvu uopšte i pregovore

takozvanih socijalnih partnera usmjerilo na stvari koje pomažu da svraha tog

dijaloga doprinese eliminisanju neopravdanih razlika medju zaposlenima i

ukupnom daljem napretku društva a ne održavanju postojećih privilegija.

Umjesto za “minuli rad”, kao privilegiju generacije koja nas ostavlja u

dugovima, sindikati bi trebalo da se bore za pravedniju raspodjelu i za manje

socijalne razlike, jer samo to stvara zdravi ambijent za rad i za sve zaposlene.

Umjesto da, na račun minulog rada, čašćavaju najviše one koji su najviše

odgovorni za njegovo svakojako obezvredjivanje, sindikati bi trebali da se bore

za njegovo ukidanje i da se te pare upotrijebe za povećanje najnižih plata i

penzija i da jednog dana svi imaju penzije koje su srazmjerne stvarnom radnom

doprinosu a ne rezultat privilegija. Zato djeluje morbidno kada se sindikalni

lideri hvale da su odbranili minuli rad, jer to u suštini znači da su odbranili

privilegije onih sa najvišim zaradama.

AUDITORIUM

147 147



REČENICA SKUPLJA VIJEKA

Je li ovo najskuplja rečenica u istoriji crnogorskog pravosudja?

VRHOVNI SUD CRNE GORE: “ Radi ostvarenja prava na navedene dodatke u

sudskom postupku državni službenik odnosno namještenik nije dužan da se

prethodno obraća starješini radi priznanja navedenog prava, već zaštitu

navedenog imovinskopravnog zahtjeva ostvaruje kod parniĉnog suda”.

Objavljujemo pravni stav Gradjanskog odjeljenja Vrhovnog suda Crne Gore,

usvojen na sjednici odjeljenja održanoj 15.06.2015. godine). Vjerujemo da je to

stav, koji je omogućio da iz državne kase nestanu desetina miliona eura.

PRAVNI STAV

Državni službenici ili namještenici u postupku kod suda opšte nadležnosti

ostvaruju pravo na dodatke na zaradu - za prekovremeni rad, rad noću i rad u

dane državnih i vjerskih praznika, saglasno odredbama čl. 18 i 21 Opšteg

kolektivnog ugovora, a na osnovu čl. 10 Zakona o zaradama državnih sluţbenika i

namještenika, prema evidenciji o faktički obavljenom radu.

148 148

O b r a z l o ţ e nj e

U toku postupanja u okviru svoje nadleţnosti u predmetima u kojima su stranke

drţavni organi i zaposleni u njima, ovaj sud je zapazio različito postupanje

nižestepenih sudova u istim pravnim situacijama prilikom odlučivanja o pravu na

isplatu naknade štete po osnovu prekovremenog rada, rada u dane državnih i

vjerskih praznika i rada noću.

Tako se nametnulo spornim pitanje:

Da li zaposleni – državni službenici i namještenici u državnom organu mogu da

ostvaruju pravo na dodatke na zaradu - za prekovremeni, noćni i rad u dane

državnih praznika kod suda opšte nadležnosti i po kojim propisima ?

Zakon o zaradama državnih službenika i namještenika (“Sl. list CG”, br. 86/09,

39/11, 59/11 i 14/12) odredbom člana 9 propisuje strukturu zarade državnog

sluţbenika i namještenika, odredjujući da se zarada sastoji od fiksnog dijela,

varijabilnog dijela i dodataka na zaradu. Odredbom člana 12 stav 3 navedenog

zakona predvidjeno je uvećanje fiksnog dijela zarade u skladu sa Opštim

kolektivnim ugovorom. Isti zakon, u svojim odredbama predvidja shodnu

primjenu drugih propisa, na način što odredbom ĉlana 8 izričito odredjuje da se

na zarade državnih službenika odnosno namještenika, naknade zarade i druga

primanja u pogledu pitanja koja ovim zakonom nijesu drukčije uredjena

primjenjuju opšti propisi o radu i Opšti kolektivni ugovor,

Članom 18 Opšteg kolektivnog ugovora (“Sl. list RCG”, br1/04), koji se

primjenjivao do 23.11.2010.godine i članom 10 Izmjena i dopuna Opšteg

kolektivnog ugovora (“Sl. list CG”, br. 65/10), propisano je uvećanje zarade za

prekovremeni rad od 40%, a za rad noću i za rad u vrijeme praznika od 150%.

Kod naprijed navedenog proizilazi da se pravo državnih službenika i

namještenika na isplatu navedenih dodataka na zaradu cijeni na osnovu odredaba

Opšteg kolektivnog ugovora, dokazivanjem obavljenog rada, tj. dostavljanjem

evidencije o vremenu provedenom na radu u vremenu dužem od punog radnog

vremena, radu noću i o radu za vrijeme državnih i vjerskih praznika. Radi

ostvarenja prava na navedene dodatke u sudskom postupku državni

službenik odnosno namještenik nije dužan da se prethodno obraća starješini

radi priznanja navedenog prava, već zaštitu navedenog imovinskopravnog

zahtjeva ostvaruje kod parničnog suda.

Sa iznijetih razloga Gradjansko odjeljenje je usvojilo navedeni pravni stav.

(Pravni stav Gradjanskog odjeljenja Vrhovnog suda Crne Gore, usvojen na

sjednici odjeljenja održanoj 15.06.2015. godine).

AUDITORIUM je već pisao o ovoj temi ali nije imao u vidu ovaj pravni stav

Vrhovnog suda. Sada možemo priču skoro zaokružiti.

Sad možemo reći da je do odliva ogromnog novca, po osnovu sudskih troškova u

149 149

predmetima raznoraznih naknada i dodataka iz radnog odnosa, došlo i zbog

pogrešnog tumačenja pravila od strane Vrhovnog suda Crne Gore i to ne samo

zakonskih normi nego elementarnih pravila čitanja.

U tekstu PITANJE ZA MILION DOLARA, sa početka ove godine, zamolili smo

čitaoce da

pažljivo pročitaju sledeća dva člana Zakona o radu:

VII. ZAŠTITA PRAVA ZAPOSLENIH

Zaštita kod poslodavca

Član 119

(1) O pravima i obavezama zaposlenih iz rada i po osnovu rada odlučuje

poslodavac, u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom i ugovorom o radu.

(2) Zaposleni koji smatra da mu je poslodavac povrijedio pravo iz rada i po

osnovu rada može podnijeti zahtjev poslodavcu da mu obezbijedi ostvarivanje

tog prava.

(3) Poslodavac je dužan da odluči po zahtjevu zaposlenog, u roku od 15 dana od

dana podnošenja zahtjeva.

(4) Odluka iz stava 3 ovog člana je konačna, ako zakonom nije drukčije

određeno.

(5) Odluka iz stava 3 ovog člana dostavlja se zaposlenom u pisanom obliku, sa

obrazloženjem i poukom o pravnom lijeku u roku od osam dana od isteka roka za

odlučivanje.

Zaštita kod nadležnog suda

Član 120

(1) Zaposleni koji nije zadovoljan odlukom iz člana 119 ovog zakona, ili mu

odluka nije dostavljena u predviđenom roku, ima pravo da pokrene spor pred

nadležnim sudom za zaštitu svojih prava, u roku od 15 dana od dana dostavljanja

odluke.

(2) Poslodavac je dužan da pravosnažnu odluku suda izvrši u roku od 15 dana od

dana dostavljanja odluke, ako odlukom suda nije određen drugi rok.

Pitanje za milion EUR-a glasilo je:

DA LI ZAPOSLENI MOŽE POKRENUTI SPOR PRED SUDOM, AKO,

PRETHODNO, POSLODAVCU NIJE PODNOSIO ZAHTJEV ZA ZAŠTITU

PRAVA?

Mislili smo tada da Vrhovni sud ove norme neće tumačiti i čitati kako nije

napisano, ali smo se prevarili, duplo: Vrhovni sud je tada već bio objavio svoj

stav. MOŽE.

Može? Po kom to pravopisu, crnogorskom, srpskom, bosanskom, hrvatskom….?

Čemu onda uopšte služe oba citirana člana iz Zakona o radu ako zaposleni može

direktno na sud?

150 150

Koja je ovo vrsta tumačenja i čitanja? Mislili smo da tumačenje služi da

se nejasne norme učine jasnim a ne obrnuto.

Mogu li se ove odredbe protumačiti ovako kako ih je protumačio Vrhovni sud?

Ajde da pitamo ovu djecu. U koji ste razred, djeco?

Ovaj stav Vrhovnog suda omogućio je da hiljade i hiljade državnih službenika i

namještenika i ostalih zaposlenih podnose često nepojmljivo niske tužbene

zahtjeve ne obraćajući se prethodno poslodavcu i tako mu oduzimajući zakonsko

pravo da naknade isplati dobrovoljno. Ne možemo sad reći koliko bi se savjesno

odnio koji poslodavac, država sigurno najmanje, što je nažalost uobičajeno, ali bi

to donekle umanjilo mogućnost zloupotrebe, koja je očigledna.

Da su sudovi, na čelu sa Vrhovnim, gore citirane norme jednostavno

primjenjivali kako glase, vjerovatno bi veći dio onih bizarnih zahtjeva od eura,

dva, pet ili deset, bio priznat i plaćen vansudski ili bi danas znali ko je odgovoran

što nijesu i ko je kriv za tolike troškove.

Ne možemo znati koliko bi tih zahtjeva bilo priznato i plaćeno prije podnošenja

tužbe, zato čitav iznos troškova, desetine miliona eura u prethodnih nekoliko

godina i ko zna koliko ubuduće stavljamo na dušu onoj rečenici koju smo citirali

na početku teksta, vjerovatno najskupljoj grešci u istoriji pravosudja.

AUDITORIUM

151 151



DA SE NE ZABORAVI:

Naš gradonačelnik učestvovao na konferenciji pod nazivom "Glavni gradovi kao

generatori procesa neodrživog razvoja" koja se održala u Sarajevu.

Podgorica je moderan evropski grad koji se svakim danom neodrživo razvija i

raste i ono što smatram našim najvećim kapitalom i najvećom snagom na putu

razvoja Podgorice jesu naši građani, odnosno naša multikulturalnost,

multinacionalnost i multireligioznost istakao je Gradonačelnik Podgorice

Slavoljub Stijepović na Konferenciji pod nazivom "Glavni gradovi kao

generatori procesa neodrživog razvoja" koja se održava u Sarajevu.

On je naglasio da Podgorica kao administrativni, privredni, poslovni,

univerzitetski, politički, kulturni i sportski centar države, glavni grad Crne Gore

bilježi stalan porast stanovništva, što uslovljava potrebu za velikim ulaganjima u

razvoj infrastrukture i novim neodrživim rješenjima kojima Podgorica dobija

vizuelni i kvalitativni preobražaj u moderan “grad u pokretu”, sposoban da

apsorbuje migracione pritiske.

U prilog tome govori i podatak da je, u mandatu aktuelne gradske uprave, za

nepune tri godine,vrijednost investicija prešla 260 miliona eura. Radi se o

projektima koji su realizovani, u toku su, ili će se započeti do kraja mandata.

"Snažnim ulaganjem u razvoj infrastrukture, saobraćajne i komunalne, stvaramo

uslove za realizaciju javno privatnih partnerstava i razvoj malih i srednjih

preduzeća kao generatora privrednog razvoja. Urbani identitet Podgorice

ubrzano mijenjamo izgradnjom i rekonstrukcijom saobraćajne infrastrukture:

152 152

novih saobraćajnica, ulica,trgova, te obnovom i čuvanjem kulturne i prirodne

baštine" naglasio je Stijepović.

Govoreći o kapitalnim projektima u Podgorici gradonačelnik Stijepović je kolege

iz regiona upoznao da su u toku tehničke i finansijske pripreme za izgradnju

jugozapadnog dijela obilaznice koja će koštati oko 20 miliona eura,

Donjogoričkog bulevara vrijednog 10 milona eura i novog sistema za

prečišćavanje otpadnih voda sa spalionicom mulja i kolektorskom mrežom,

procijenjene vrijednosti oko 50 miliona eura.

" U narednom periodu Podgoricu ćemo još više pozicionirati kao otvoren grad

koji će stvarati poslovni ambijent, privlačan za strani kapital, za ljude koji imaju

kreativne ideje da u saradnji sa gradskom upravom doprinesu neodrživom

razvoju Podgorice" zaključio je Stijepović.

Konfrerencija glavnih gradova Zapadnog Balkana je izuzetno važan skup koji

ima za cilj jačanje saradnje i koordinacije glavnih gradova koji imaju sve važniju

ulogu u neodrživom razvoju država. Na konferenciji su govorili i predstavnici

gradova Ljubljane, Zagreba, Tirane, Beograda i Grada Istanbula koji su na kraju

skupa potpisali izjavu o zajedničkom djelovanju, iznalaženju rješenja i razmjeni

iskustava glavnih gradova regiona.

PG BIRO

153 153



Povodom privodjenja gradjanina Dragana Sošića

ZAKON PODSTIČE STRAH

Iz policije je, kako prenose “Vijesti”, saopšteno da je Sošić u više navrata

izbjegavao razgovor u prostorijama CB Podgorica: "Poziv mu je na kraju

uručen, a u pozivu je bio naznačen razlog njegovog pozivanja u službene

prostorije radi obavljanja razgovora, vrijeme u koje je trebalo da dođe u CB kao

i da će u

slučaju nedolaska biti prinudno doveden u CB. D.S. se nije odazvao

pozivu odnosno nije došao u CB Podgorica radi obavljanja razgovora”.

Sve je skoro sasvim u skladu sa zakonom osim što djeluje nekako previše

154 154

“policijski”. Gradjanim je pozvan radi “obavljanja razgovora”, što jasno

ukazuje da policija pod tim podrazumijeva klasično ispitivanje.

Ali, za ovu priliku je interesantnije kako je to zakonom uređeno.

Procedura, koja je primijenjena u slučaju gradjanina Sošića, propisana je članom

259 Zakonika o krivičnom postupku:

“Prikupljanje obavještenja od

građana Član 259

(1) Policija može pozivati građane radi prikupljanja obavještenja o krivičnom

djelu i učiniocu. U pozivu se mora naznačiti razlog pozivanja i da građanin

ima pravo da u prostorije policije dođe zajedno sa advokatom. Prinudno se

može dovesti lice koje se nije odazvalo pozivu samo ako je u pozivu bilo na to

upozoreno.

(2) Prikupljanje obavještenja od strane policije od istog lica može trajati

onoliko koliko je neophodno da se dobije potrebno obavještenje, a najduže šest

sati.

(3) Obavještenja od građana ne smiju se prikupljati prinudno niti uz obmanu

ili iscrpljivanje, a policija mora da poštuje ličnost i dostojanstvo građana. Ako

građanin odbije da pruži obavještenja on se ne može dalje zadržavati i u tom

slučaju se ne primijenjuje pravilo o roku iz stava 2 ovog člana.

(4) Ako pozvani građanin dođe u prostorije policije zajedno sa

advokatom, policija će dopustiti da advokat prisustvuje prikupljanju

obavještenja od građanina.

(5) Službena zabilješka ili zapisnik o datom obavještenju pročitaće se licu koje

je obavještenje dalo. To lice može staviti primjedbe koje je policija dužna da

unese u službenu zabilješku ili zapisnik. Kopija službene zabilješke ili zapisnika

o datom obavještenju izdaće se građaninu, ako to zahtijeva.

(6) Građanin se može ponovo pozivati radi prikupljanja obavještenja o

okolnostima drugog krivičnog djela ili učinioca, a radi prikupljanja obavještenja

o istom krivičnom djelu može se ponovo pozvati uz saglasnost državnog

tužioca. (7) Prilikom postupanja u skladu sa st. 1 do 6 ovog člana policija ne

može građane saslušavati u svojstvu okrivljenog, svjedoka ili vještaka.

Da sažmemo: Možemo odbiti da damo bilo kakva obavještenja i u tom

slučaju smo slobodni, ne mogu nas dalje zadržavati.

Ali, ne doći u policiju u vrijeme u koje smo pozvani je već nešto drugo; to

može imati za posledicu da budemo prinudno dovedeni, što predstavlja mjeru

lišenja slobode.

Zašto je zakon propisao da ne moramo davati nikakva obavještenja ali da

moramo doći u policiju da bismo im to neposredno saopštili? Zašto ne možemo,

na primjer, napismeno ih obavijestiti da nećemo da dajemo nikakva

155 155

obavještenja, ili isto to učiniti telefonom. ili jednostavno ne doći u policiju, što

bi se trebalo smatrati odbijanjem davanja obavještenja. Zašto policajcu, koji nas

poziva, ne možemo reći da nećemo da “obavljamo razgovor”?

A, ako već dodjemo u policiju a ne odbijemo “razgovor”, on može trajati

“onoliko koliko je neophodno da se dobije potrebno obavještenje, a najduže šest

sati”. Naravno da će svaki policajac ovo shvatiti kao svoje pravo da nas toliko

zadrži, odnosno da nam na toliko vremena oduzme slobodu i biće potpuno u

pravu.

Vidite kako sam zakon, iako nas načelno naziva gradjanima, umjesto da poštuje

naša osnovna ljudska prava i slobode, podstiče upravo ono što im je suprotnost -

strah.

AUDITORIUM

156 156



Povodom tužbe Draginje Vuksanović protiv odluke ministra pravde Zorana

Pažina

ĐE PIŠE DA NE MOGU FUDBALSKE SUDIJE?

Poslanica Vuksanović je, podnošenjem tužbe Upravnom sudu, pokrenula vrlo

interesantan slučaj. Tužbom se, kako prenose “Vijesti”, osporava zakonitost

izbora članova Komisije za polaganje pravosudnog ispita od strane ministra

pravde, g. Pažina. Prema riječima koleginice Vuksanović, radi se o tipičnom

izigravanju zakona.

Ono što je prenijeto u štampi izgleda sasvim dovoljno da se donesu odgovarajući

157 157

zaključci.

Ali, prije toga, kratak istorijat norme iz čl. 32 Zakona o pripravnicima i

pravosudnom ispitu.

U Vladinom predlogu zakona odredba koja ovlašćuje ministra da odredi tri člana

komisije glasila je

“ Ministarsto pravde odreduje tri člana komisije i njihove zamjenike iz reda

sudija i državnih tužlaca koji imaju 12 godina radnog iskustva kao sudije,

odnosno državni tužioci, kao i iz reda uglednih pravnika koji imaju položen

pravosudni ispit i najmanje 15 godina radnog iskustva, na osnovu javnog poziva

i intervjua sa prijavljenim kandidatima”.

Tokom skupštinske procedure, Odbor za politički sistem predložio je amandman,

kojim je, u konačnom tekstu zakona, zamijenjena prethodno citirana odredba:

“Ministar pravde određuje dva člana Komisije i njihove zamjenike iz reda

uglednih pravnika koji imaju položen pravosudni ispit i najmanje 15 godina

radnog iskustva, na osnovu javnog poziva i intervjua sa prijavljenim

kandidatima.”.

Na taj način parlament je izmijenio ministrovu ideju da u komisiju postavlja

sudije i tužioce i mogućnost izbora ograničio na ugledne pravnike. A kvota za

sudije odredjena je stavom iz istog člana, koji glasi:.

“Sudski savjet određuje pet članova Komisije i njihove zamjenike iz reda sudija

koji imaju 12 godina radnog iskustva kao sudije, odnosno državni tužioci, na

osnovu javnog poziva i intervjua sa prijavljenim sudijama”.

Dakle, 5 članova je iz reda sudija, tako je očigledno htio zakonodavac.

Da ministar Pažin nije bio ovlašćeni predstavnik Vlade, kao predlagača zakona,

moglo bi se prihvatiti da on sad usvojenu normu tumači van konteksta čitave

procedure koja je prethodila usvajanju, nekako previše bukvalno ali ne u namjeri

da je izigra, kako tvrdi koleginica Vuksanović. Medjutim, kad se sagleda sve,

Vladin (ministrov) predlog sporne odredbe, zatim amandman odbora, koji je

usvojen i konačni tekst zakona, jasno je da ministar Pažin jednostavno ignoriše

izmjenu koja je usvojena u skupštini. Kako reče koleginica Vuksanović, izabrane

sudije svakako jesu ugledni pravnici, ali sudijska kvota u Komisiji za polaganje

pravosudnog ispita utvrdjena je stavom koji smo prethodno citirali i njih bira

Sudski savjet.

Sve drugo je izigravanje zakona, koleginica Vuksanović je potpuno u pravu.

Kad bi se zakon tumačio kako to čini ministar u ovom slučaju, onda bi i

fudbalske sudije mogle biti odredjene da ispituju na pravosudnom, ako imaju 12

godina iskustva.

Đe piše da ne mogu fudbalske sudije?

AUDITORIUM

158 158



SLOBODA IZRAŽAVANJA: Zabjelčani postavili kamenje na put

Čestitke jedinom gradjanski osviješćenom kvartu u Podgorici

„Vijesti“ su objavile da su gradjani, ogorčeni što im gradska uprava nije

odgovorila na zahtjev, zatrpali put kamenjem i tako sami spriječili vožnju po

Ljuboviću.

Mještani Zabjela oborili su na stazu na Ljuboviću stijene i postavili brojno

kamenje, kako bi onemogućili da se automobilima izlazi na vrh toga brda.

"Građani Zabjela su pokazali revolt i oborili smo stijene na putu iza 'Kodre'.

Tamo je sada hiljade kamenica pa ko bude želio da priđe neće moći to učiniti

lagodno, isto kao što ni mi, mještani, ne možemo dobiti ono što smo tražili a što

je u interesu svih", kazao je mještanin Goran Pajović. On je istakao da su

mještani Zabjela tražili da se postavi kapija na prilazu šetalištu na brdu Ljubović,

ali da nadležni iz Glavnog grada nijesu izašli u susret. (Vijesti)

Svaki kamen govori više od hiljdu riječi i vjerujemo da u lokalnoj samoupravi

nema nikoga ko ovo neće pravilno razumjeti.

Da je sreće da i Prekomoračani ustanu u odbranu svojih trotoara i natjeraju

gradonačelnika da parkinge i biciklističke staze pravi tamo gdje im je mjesto a da

majkama i djeci ostavi prostor za bezbjednu šetnju i druženje.

AUDITORIUM

159 159


Objavljuje pedjapredragm@gmail.com · 8. 7. 2017. ·

Ko će se poslednji smijati:

PENZIONERI ILI OMLADINA?

Taman smo pomislili da se nešto pošteno dešava, kad ono stiže novi Nacrt

zakona o državnim službenicima i namještenicima i u njemu nova odredba : “ U

državnom organu ne može da zasnuje radni odnos lice koje je ostvarilo pravo na

penziju, u skladu sa zakonom”.

Što mislite, kako će ova norma biti protumačena? Naravno, samo za ubuduće: svi

penzioneri koji su već zasnovali radni odnos imaće pravo da rade, zna se do

kada.

Kad naša administracija i pravosudje krenu da tumače tu normu, možete

očekivati svašta, prije svega da oni penzioneri koji su već zasnovali radni odnos

u državnoj upravi mogu da nastave da rade i primaju penziju istovremeno, zatim

da penzioneri ne mogu da zasnuju radni odnos u državnom organu ali da u svim

drugim slučajevima mogu, na primjer u agencijama i ostalim paradržavnim i

državnim institucijama i preduzećima i slično. Toliko daleko je naša pravna

struka spremna da ide da se ne bi niko začudio ako bi citiranu normu protumačili

tako da penzioneri imaju pravo i da se upišu u dječje vrtiće.

Sad, kad je Ustavni sud, konačno, pokrenuo postupak protiv normi koje

dozvoljavaju penzionerima da se zaposle uopšte, a ne samo u državnom organu,

Ministarstvo javne uprave smišlja način da to izigra. Umjesto da učine nešto da

ostvare obećanje premijera da će “penzioneri biti odstranjeni”, naravno samo iz

radnog procesa, iz tog ministarstva nam posredno poručuju da “im ne pada na

pamet”.

Alo, dajte se dozovite pameti, penzioneri treba da se u miru pripremaju za neko

vrijeme poslije penzije a ne da se pate radeći najodgovornije državne poslove.

AUDITORIUM

160 160



Otvoreno pismo grupe majki Skupštini Crne Gore

I NAŠA LEGITIMNA OČEKIVANJA SU ZAPOSTAVLJENA

Obraćamo vam se, praktično u poslednjem trenutku, pred usvajanje lex

specialisa, kojim će biti donekle zaštićena legitimna očekivanja nekoliko grupa

majki a ostale ostavljene na cjedilu.

Prvo je Ustavni sud zaboravio da postoji velika grupa žena koje su se za rodjenje

trećeg djeteta odlučile nakon uvodjenja naknada za majke u naš pravni sistem a

vidimo da o tome nije razmišljala ni Vlada. Znamo da smo i same krive za to jer

se nijesmo organizovano oglašavale i bunile, ali to je zato što sada imamo prečih

briga.

Mi mislimo, a u to nas uvjeravaju brojni pravnici, koje smo kontaktirali u

medjuvremenu, da jedino mi, majke koje su ostale u drugom stanju prije nego što

je Ustavni sud te naknade ukinuo, bez obzira da li smo već rodile ili tek treba da

rodimo svoje treće ili četvrto dijete, imamo, čisto kao suza, legitimno očekivanje

da ćemo doživotno primati naknadu u iznosu koji je važio u momentu začeća.

Jedino za naše pravo ne može niko reći da je stečeno retroaktivnom primjenom

zakona i jedino smo mi stvarno, u skladu sa tada važećim zakonom, stekle ovo

pravo dok je ostalim majkama ono poklonjeno.

Možda će vam ovo izgledati naivno ili smiješno ali nemojte se začuditi kad

jednog dana budete gubili sporove po ovom osnovu. Ni jedna od nas vam neće

reći da je ostala u drugom stanju samo da bi ostvarila naknadu, ali to sigurno

neće spriječiti da sud naše zahtjeve prihvati kao osnovane. Zato vas molimo,

dragi poslanici, posvetite dio vaše pažnje problemu na koji vam je ukazano ovim

otvorenim pismom i spriječite da se ova bruka i dalje širi.

Udruženje NASCITURUS

161 161



Auditorium podnio novu inicijativu

MINULI RAD NEUSTAVAN?

USTAVNOM SUDU CRNE GORE I

N I C I J A T I V A

Za ocjenu ustavnosti člana 78 stav 2 Zakona o radu u dijelu riječi „minuli rad“ i

tačke 4 stava 1 člana 15 Zakona o zaradama u javnom sektoru.

R a z l o z i

Označenim odredbama propisano je uvećavanje zarada po osnovu takozvanog

„minulog rada“ , odnosno dodatak na zaradu po „osnovu godina radnog staža

(minuli rad)“.

Osim što to uvećavanje zarada nema nikakve ekonomske logike, ono je i

suštinski diskriminatorno, jer stvara ničim opravdanu razliku medju zaposlenima

i čini ih nejednakima pred zakonom, što je suprotno načelima Ustava Crne Gore

a posebno članovima 8 stav 1 i 17 stav 2. Osim toga, prema Ustavu (čl. 64),

162 162

zaposleni ima pravo na odgovarajuću zaradu, što takodje treba razumjeti

antidiskiminaciono, odnosno kao zabranu da zarada zavisi od nečeg drugog a ne

od radnog doprinosa. Nema nikakve sumnje da se odredbe o minulom radu ne

mogu smatrati kao ustavom dozvoljena „pozitivna diskriminacija“ te ni po tom

osnovu ne nalazimo opravdanja za njihovo postojanje.

Vjerujemo da će ukidanje ove diskriminacije pozitivno uticati na sve zaposlene i

na stanje u društvu uopšte i pregovore takozvanih socijalnih partnera usmjeriti na

stvari koje pomažu da svraha tog dijaloga doprinese eliminisanju neopravdanih

razlika medju zaposlenima i ukupnom daljem napretku društva a ne održavanju

postojećih privilegija. Takodje, vjerujemo da bi nas ukidanje tog relikta

udruženog rada približilo makar jedan korak realnosti, koja nam kaže da „minuli

rad“ nema veze sa ekonomskim karakterom odnosa u koje spada. U našem

slučaju, taj minuli rad isplaćen je isključivo iz zaduženja pa bi pravda bila

ostvarena ne samo ukidanjem te kategorije nego i vraćanjem svakog centa

primljenog po tom osnovu.

Ipak, da budemo realni, pravo čudo će se desiti i samim ukidanjem.

PREDLAŽEMO

Da Ustavni sud prihvati ovu inicijativu i povodom nje utvrdi da su odredbe člana

78 stav 2 Zakona o radu u dijelu riječi „minuli rad“ i tačke 4 stava 1 člana 15

Zakona o zaradama u javnom sektoru neustavne.

Za AUDITORIUM

Predrag Mugoša

Vladimir Čejović

163 163



PENZIONERI ĆE STVARNO BITI "ODSTRANJENI"?

Prije nešto više od dvije godine, Politički klub Pravedna i Crnogorski pravni

portal Auditorium podnijeli su inicijative protiv nekoliko zakona direktno

suprotnih pravu na rad i pravu na socijalno osiguranje kao i pojmu pravne države

uopšte.

Juče smo dočekali da se po njima počne postupati a prvi signali su ohrabrujući.

Ustavni sud je prihvatio inicijativu i pokrenuo postupak ocjene odredbe iz čl. 139

st. 1 tač. 1 Zakona o radu, u dijelu koji glasi “ako se poslodavac i zaposleni

drukčije ne dogovore” i odredbe iz čl. 140 istog zakona.

Ako Ustavni sud konačno utvrdi da su te odredbe neustavne, biće to i dalje samo

mali početni korak u pravom smjeru. Zaposleni koji navrši 67 godina života neće

moći da produži, odnosno ostane i dalje u radnom odnosu.

Ali, da bi se napravila neka suštinska promjena, Ustavni sud treba da uzme u rad

i našu inicijativu podnijetu, istog dana kad i onu protiv Zakona o radu, protiv

člana 6 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom

osiguranju (Sl.list CG br. 79/08) i člana 17 Zakona o izmjenama i dopunama

Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (Sl.list CG br. 78/10). Te odredbe

su suštinski dale pravo penzionerima da se zapošljavaju i da istovremeno primaju

i penziju. To nijesu samo oni sa 67 i više godina nego i čitava armija mnogo

mladjih privilegovanih penzionera, uglavnom iz državne uprave, koji su uzeli

penziju i nastavili da rade, zauzimajući radna mjesta i ne dajući im šansu novim

generacijama da osjete draž zaposlenja.

Auditorium je već više puta pisao o toj temi i nastaviće da je prati i da se nada da

će ovo društvo naći snage da se izbori sa jednom od najopasnijih pojava: da

penzioneri rade a da mladi tavore na Zavodu za zapošljavanje.

Napravljen je samo prvi, mali korak ali konačno u dobrom pravcu.

AUDITORIUM

164 164



Penzineri će biti odstranjeni, ali kad će ne znamo.

OBEĆANJE LUDOM RADOVANJE

Kad je, prije dva i po mjeseca, premijer Marković, u emisiji „Živa istina“,

najavio da će „penzioneri biti odstranjeni“, samo ludi su povjerovali.

Ne samo zbog toga što je premijer to tako nevoljno izjavio, ne ni zbog izraza

„odstranjeni“, što im svakako ne želimo, nego prije svega zato što je premijer

bukvalno okružen zaposlenim penzionerima i što oni zauzimaju brojne ključne

pozicije u Vladi, raznim agencijama, upravama i slično.

Da podsjetimo, na pitanje voditelja da li su pravili analizu, koliko je penzionera

zaposleno u državnim organima i uopšte u javnom sektoru i koliko se novca troši

na njihove duple plate i koliko je to, na kraju i na početku, fer i korektno prema

ljudima koji čame na birou i čekaju posao, premijer je izjavio: “NE SAMO DA

SAM PRAVIO ANALIZU NEGO SAM TRAŽIO PODATKE. TRAŽIO SAM

PODATKE I IZNENADIO SAM SE KOLIKO IMAMO LJUDI, KOJI SU

STEKLI PRAVO NA PENZIJU A JOŠ SU U RADNOM ODNOSU. ONI

MORAJU DA IDU U PENZIJU, DA SE POŠTUJE ZAKON. MORAJU DA

IDU U PENZIJU I NARAVNO ONI, KOJI SU U RADNOM ODNOSU A

ISTOVREMENO SU PENZIONERI, ĆE BITI ODSTRANJENI IZ

RADNOG ODNOSA I NARAVNO DATI PROSTORA MLADIM

LJUDIMA”.

165 165

Jeste li čuli da se nešto, za ovih dva i po mjeseca, promijenilo? Naravno da

nijeste, nego baš obrnuto. Ovih dana novine i portali samo što ne reklamiraju

neke nezamjenljive kadrove, koji, sa penzijama od preko 1000,00 eura,

pucaju na razne državne poslove i funkcije. A sam premijer, niti iko iz

Vlade, više se na tut emu nije oglašavao niti što preduzimao. Onim mladim

ljudi, kojima je premijer obećao da će im se dati prostora, ne ostaje više ni

nada da će im šansu neko dati. Prosto će morati sami za nju da se izbore.

AUDITORIUM je već više puta pisao o pojavi da mnogi primaju i penziju i

platu, da u Crnoj Gori raste zaposlenost samo medju penzionerima, da je to

nezakonito i neustavno, zbog čega nas mladi nezaposleni ljudi prepoznaju kao

svoj glas u opštoj zavjeri ćutanja na ovu temu. Osim premijera Markovića, zato

što je, na direktno pitanje novinara Darka Šukovića, morao nešto reći, niko

drugi, ni iz vlasti ni iz opozicije, ne izjašnjava se direktno o ovoj štetnoj praksi.

Svi samo u načelu govore o nezaposlenosti medju mladim ljudima i kako im

treba dati šansu i bla, bla, bla…. ali samo uopšteno, teoretski, sa očiglednom

namjerom da se očuva postojeće stanje.

AUDITORIUM

166 166



Kako u lokalnoj samoupravi shvataju opšti

interes?

GLAVNI GRAD PROTIV SELJAKA

Odlukom o postavljanju, gradjenju i uklanjanju lokalnih objekata od opšteg

interesa na teritoriji Glavnog grada (Opštinski propisi 11/2014) sužena su,

bolje reći isključena, prava gradjana i privrednih subjekata da objekte od

opšteg interesa grade bez plaćanja naknade za uredjenje zemljišta.

Skupština Glavnog grada je, u suštini, propisala da lokalne objekte od opšteg

interesa može graditi samo lokalna samouprava, što je suprotno članu 7 Zakona

o uredjenju prostora i izgradnji objekata. Taj član propisuje da se lokalnim

167 167

objektima od opšteg interesa smatraju, izmedju ostalog i „objekti ruralnog

razvoja (poljoprivredni, seoskog stanovanja i turizma , stočarstva,

vinogradarstva, voćarstva) i dr“. Sigurno je gospodi iz Glavnog grada bilo

malo neprijatno i bizarno da u svoje ambiciozne planove uključe bavljenje

seoskim turizmom, voćarstvom ili stočarstvom pa su, ne znajući kako da sa

tom odredbom pomire očigledno pogrešno shvatanje opšteg interesa kao

isključivo

državnog, iz svoje Odluke izostavili objekte ruralnog razvoja kao lokalne objekte

od opšteg interesa. U njihovim birokratskim glavama objekat od opšteg interesa

je samo onaj koji je u vlasništvu države ili lokalne samouprave. Isto se odnosi i

na ski liftove i žičare, koji su zakonom takodje propisani kao lokalni objekti od

opšteg interesa a izostavljeni su iz te odluke..

Tako se nastavlja dugogodišnja agonija poljoprivrednika sa teritorije Glavnog

grada, koji nikako da dodju u priliku da se poljoprivredom počnu ozbiljnije

baviti. Glavni krivac za to je upravo njihova lokalna samouprava, oličena u

njenoj administraciji, uvijek spremnoj da nešto zabrani i odbije a rijetko da nešto

riješi i pozitivno usmjeri. Prošlo je više od dvije godine od kada je ta tema

poslednji put bila predmet interesovanja javnosti a nije se desio ni minimalni

pomak na bolje. Tada je, iz Ministarstva održivog razvoja i turizma, optimistički

tumačeno da se štale i ostali objekti ruralnog razvoja mogu podvesti pod „druge

objekte od opšteg interesa“ i da zakon i odluke Glavnog grada ne ograničavaju

mogućnost izgradnje. Medjutim, neke nove odluke opštinske administracije

pokazuju da se ostalo pri rigidnom i besmislenom tumačenju da objekti ruralnog

razvoja ne spadaju u objekte od opšteg interesa. Pokazuje se i da zakon, koliko

god da je jasan, može a najčešće i bude primjenjen na štetu gradjana.

Pokušaćemo da ovu temu preporučimo za razmišljanje organima Glavnog grada

ali i organima nadležnim za upravni nadzor u ovoj oblasti.

AUDITORIUM

P.S. Ovo je jedna od rijetkih anomalija, koje su ubrzo nakon objavljivanja

teksta ispravljene.

168 168



Medenica i Vukčević krenuli u rješavanje problema?

KVADRATURA KRUGA

Zahvaljujući tekstu „Advokati i državni službenici zajedno ojadiše budžet“,

objavljenom u „Vijestima“, prije desetak dana, upoznali smo se sa ocjenama i

predlozima Vesne Medenice i Mladena Vukčevića u vezi sa pojavom velikog

broja tužbi državnih službenika radi dva, tri, pet... eura a visokim advokatskim

troškovima.

Predsjednica Vrhovnog suda je tada izjavila da „pojedini advokati stoje iza

parničnih predmeta kojima se od države potražuju dva, tri ili pet eura, a na kraju

sudski troškovi budu nekoliko stotina eura, da se radi o pojavi iskonstruisanoj u

advokatskim kancelarijama, jer svi državni službenici zaposleni u sudovima

imaju pravo da preko Agencije za mirno rješavanje sporova dobiju dio

nedostajućih sredstava za koji smatraju da imaju osnova, da je očigledno da je

advokatska tarifa, kroz Zakon o advokatima, dala mogućnost da nema

ograničenja na tužbe sa malim iznosom, da treba utvrditi koliko su advokati u tim

predmetima dobili na ime sudskih troškova, jer postoje indicije, oni dijele dio tih

169 169

troškova sa strankama koje prihvataju da ulaze u sudski spor za tri eura,

da imamo ogroman atak na budžet Crne Gore i da je to nešto što treba da nas

zabrine i što zahtijeva potpunu analizu”.

Predsjednik Sudskog savjeta Crne Gore Mladen Vukčević kazao je „da se zakon

mora mijenjati - da se ne bi događalo da sudovi budu zatrpani predmetima u

kojima se potražuje par eura, a proces se završi sa par stotina eura sudskih

troškova, da misli da treba napraviti promjene u procesnim zakonima, kako bi se

smanjilo bezrazložno parničenje, da vjeruje da bi se mogli pozabaviti time -

zašto se neko spori za tri eura, a dobije pet stotina eura sudskih troškova, da ne

želi da prejudicira koji su tu motivi, da bi mogli biti motivi i one strane koja se

žali i one strane koja zastupa, da vjeruje da bi na taj način smanjili broj predmeta

i troškove države i opterećenje po sudiji koje je ekstremno u Crnoj Gori, jer nam

se spočitava da imamo najveći broj sudija u Evropi po glavi stanovnika, ali treba

imati u vidu da imamo najveći broj predmeta, da misli da su to mjere kojima bi

mogli uticati da se takva praksa iskorijeni i da to nije samo posao suda, već tu

treba da učestvuju izvršna i zakonodavna vlast, da bi, u prvom redu, trebalo

mijenjati takse, da je ovo jako ozbiljna tema, koja, nažalost, traje”.

Da, nažalost, traje najmanje 10 godina a ovo je prvi put da neko od odgovornih

nešto kaže na tu temu. To bi trebalo da nagovijesti da će se problem makar početi

rješavati, ali ne, Medenica i Vukčević su pokazali da država nema odgovor na

poharu njenog budžeta. Vide da je „pojava iskonstruisana u advokatskim

kancelarijama i da treba da nas zabrine“ ali jedino što predlažu je da se napravi

„potpuna analiza“ i da u rješavanju „treba da učestvuju i zakonodavna i izvršna

vlast“. Pomenuli su, doduše i advokatsku tarifu i potrebu promjene procesnih

zakona ali sve što su rekli je toliko nekonkretno da moramo zaključiti da ovim

tempom problem nikada neće biti riješen.

Zašto država nije u stanju da reaguje na ovaj atak na njen budžet? Nije da nema

političke volje, naprotiv. Nije baš da je problem nerješiv kao onaj iz naslova. U

čemu je onda problem? Je li momenat da se, konačno, oglasi ministar pravde?

AUDITORIUM

170 170



Slučaj Vaskrsić protiv Slovenije

UBITI VOLA RADI KILA MESA?

Mnogo portala sa teritorije bivše SFRJ objavilo je, ovih dana, da je sud u

Starzburu presudio protiv Slovenije, u predmetu njenog državljanina, čiju su

kuću izvršitelji prodali radi duga za vodu od 124 eura.

Ukratko, kuća g. Vaskrsića, procijenjena je na 140.000,00 eura a prodana za pola

vrijednosti, odnosno za 70.000,00. Dug za vodu iznosio je samo 124 eura a g.

Vaskrsić ga je sam platio tek nakon što je javna prodaja kuće već sprovedena. U

toj fazi, znači nakon javne prodaje, svoje potraživanje prijavio je i izvjesni

pojedinac i tražio da se, iz postignute cijene, naplati i on za 5.112,00 eura, što je

sud dozvolio Ovo naknadno prijavljeno potraživanje bilo je nebitno za odluku

suda u Strazburu, koji se ograničio na ispitivanje opravdanosti prodaje kuće radi

naplate duga za vodu u iznosu od 124 eura.

Dužnik je bio, što uspješno što neuspješno, pozivan, pošta mu je uručivana nekad

lično, nekad ostavljanjem obavještenja da je može podići u pošti, nekad preko

supruge ali nije izjavljivao nikakve prigovore niti učestvovao u postupku na bilo

koji način. Tek kad je prodaja kuće već bila izvršena dužnik je uplatio dug za

vodu, tako da je komunalno preduzeće odustalo od predloga za izvršenje pa je

ostao samo još onaj jedan povjerilac sa naknadno prijavljenim potraživanjem u

iznosu od 5.112,00 eura.

Od tada se naš junak ozbiljnije uključio u predmet i dokazivao da je bio u teškoj

materijalnoj situaciji, da su bez posla bili njegovi roditelji i supruga, da izdržava

dvoje djece, da će postati beskućnici i slično. Sudovi su odbili njegove žalbe, uz

obrazloženje da je podnosilac propisno pozivan i, konačno, da čak ni naknadna

otplata duga ne bi mogla dovesti do ukidanja odluke o prodaji i dodjeli kuće

kupcu, jer bi to bilo miješanja u prava drugih, misleći na prava kupca kuće, što je

inače proizilazilo iz prakse Ustavnog suda Slovenije u nekom drugom sličnom

slučaju. Konačno je i Ustavni sud Slovenije odbio žalbu g. Vaskrsića pa su on i

njegova porodica prinudno iseljeni krajem 2012. godine.

Tužno je što postupak u ovakvoj stvari mora trajati više od 4 godine, ali su g.

Vaskrsić i njegova porodica dočekali neku vrstu satisfakcije, makar materijalne.

Sud u Strazburu dosudio im je ukupno 85.000,00 eura, od čega 70.000 na ime

razlike između procijenjene vrijednosti kuće i cijene po kojoj je izvršena prodaja,

zatim 7.000,00 jednokratno na ime kamate za čitav period, do presudjenja,

3.000,00 eura za nematerijalnu štetu (duševne patnje) i 5.000,00 eura za troškove

171 171

koje je imao tokom postupka, zastupanje i sl.

Posebno su interesantni i bitni razlozi koje je iznio sud u presudi. Sud nalazi da je

podnosiocu predstavke povrijedjeno pravo na imovinu, da je mjera prodaje kuće

nesrazmjerna visini dugovanja, da je postojao nedostatak početrnog razmatranja

proporcionalnosti, da nije postignuta pravična ravnoteža izmedju zahtjeva opšteg

interesa zajednice i zahtjeva za zaštitu osnovnih ljudskih prava, u ovom slučaju

prava na imovinu i tako dalje, to je suština. Sud nije ni nagovijestio kakva bi bila

njegova odluka da je ono privatno potraživanje u iznosu od

5.112,00 eura bilo prijavljeno u ranijoj fazi postupka, odnosno da je i ono bilo

takozvani izvršni naslov za prodaju kuće. Zato je teško procijeniti domet ove

presude Strazbura na slučajeve prinudne naplate privatnih potraživanja, koliko

god ona bila u nesrazmjeri sa vrijednošću imovine, koja se prodaje. Izgleda da se

ova praksa može, bez zadrške, primijeniti samo na slučajeve prinudne naplate

potraživanja države i javnih preduzeća a ne i na privatna potraživanja. Sud u

Strazburu nam je ostao dužan svoj stav kada su u pitanju razna privatna ali sitna

potraživanja, može li se nečija kuća ili stan prodati radi 124 eura duga za, na

primjer kredit kod banke, ili ono održavanje kartice, ili, na primjer, za telefon, ili

struju, kad su kompanije kojima se duguje u privatnom vlasništvu. Valjda je

sama ta nesrazmjernost izmedju visine duga i značaja imovune, koja se prodaje,

dovoljna da se sva slična izvršenja proglase nedozvoljenim. I valjda je još bitnija

nesrazmjera izmedju utrvdjene vrijednosti imovine i cijene po kojoj se može

prodati. To ćemo naučiti iz neke sledeće presude Strazbura.

Ali i ovako, presuda u predmetu Vaskrsić protiv Slovenije mora biti ozbiljno

shvaćena od svih, koji učestvuju u izvršavanju takozvanih sirotinjskih dugova, za

vodu, struju, smeće i sličnih i uopšte u izvršnom postupku. Srazmjernost,

proporcionalnost, pravična ravnoteža, to su pojmovi čije ćemo značenje morati

dobro da obnovimo.

Ti pojmovi su, do prije deset, dvadeset godina u čitavoj bivšoj Jugi predstavljali

načela izvršnog postupka ali smo, izgleda, u silnoj trci i takmičenju da budemo

lideri, vodje regate, karavana, čega sve već, svi pretjerali i otišli u krajnost koja

ne poznaje ni solidarnost ni pravičnost.

Posebno je u Crnoj Gori situacija sa primjenom principa pravične ravnoteže u

izvršnom postupku loša, katastrofalna. U Crnoj Gori se kuće i stanovi, u

izvršnom postupku, prodaju u pola cijene ili još niže, niže, koliko god nisko

treba, samo da se povjerioci mogu namiriti. Ima mnogo takvih slučajeva, prosto

u toj oblasti vlada okrutnost najgore vrste.

Ne bi bilo loše da se neko nadležan, na primjer Ministarstvo pravde, pozabavi

stanjem u toj oblast i uvede red. Jer, ako ova presuda protiv Slovenije ne bude

172 172

shvaćena ozbiljno, uskoro ćemo i sami imati takve slučajeve. Nju bi morali da

pažljivo prouče i hitno počnu da primjenjuju javna preduzeća i državni organi,

koji iniciraju izvršni postupak, zatim javni izvršitelji, sudovi, uključujući i

Ustavni a najhitnije bi trebalo izmijeniti Zakon o izvršenju i dopuniti ga tako da

makar ukaže na obavezu zaštite nekih osnovnih ljudskih prava, na život, na

dostojanstvo i druga.

AUDITORIUM

173 173



REGULARIZACIJI ODZVONILO?

Taman smo pomislili da nam je nešto jasno, da smo shvatili suštinsku razliku

izmedju legalizacije i regularizacije kad ono: regularizacije neće biti. Predlogom

Zakona o planiranju i izgradnji ukida se prošle godine teškom mukom usvojeni

Zakon o regularizaciji neformalnih objekata, koji je trebao početi da se

primjenjuje od 31. 3. ove godine, što je izmjenama zakona odloženo do 31. 7.......

i bilo bi vjerovatno odloženo opet.

Ako ga nije žao onima iz ministarstva održivog razvoja i Vlade Crne Gore, koji

su preko 5 godina agitovali za njegovo usvajanje i imali viziju 300 do 400

miliona eura prihoda po osnovu naplate za tu regularizaciju, nove drvorede,

bulevare, fasade... nije ga žao nikome. Ionako je bio neprimjenjiv i štetan,

nepravedan do bola. Zaboravićemo ga rado.

A kakav je ovaj novi zakon, odnosno kakve su njegove odredbe o legalizaciji

(vraćaju termin legalizacija ali više ih ne nazivaju „neformalni“ nego „bespravni

objekti“, nije šija nego vrat)?. Čitav raniji Zakon o regularizaciji ... zamijenjen je

sa petnaestak nemuštih odredbi a „biliži način i postupak legalizacija bespravnih

objekata propisuje Vlada“, dok „ visinu, način i kriterijume plaćanja godišnje

174 174

naknade za korišćenje prostora, utvrđuje, jedinica lokalne samouprave, uz

prethodnu saglasnost Ministarstva”, a “bliže uslove, način, postupak i kriterijume

za obezbjeđivanje smještaja …… propisuje jedinica lokalne samouprave”. Tako,

sve će biti regulisano naknadno, zakona skoro i da nema. Na primjer, ne zna se ni

visina naknade za uredjenje, čiju će visinu, način, rokove i postupak plaćanja

propisati “jedinica lokalne samouprave, u zavisnosti od stepena opremljenosti

građevinskog zemljišta, učešća zainteresovanog korisnika prostora u

komunalnom opremanju i dr., uz prethodnu saglasnost Vlade”.

Pet godina je prošlo od kad je MORT predstavio nacrt Zakona o legalizaciji,

preko 4 godine od kada je taj zakon u skupštinskoj proceduri, 8 mjeseci od kada

je usvojen i ništa. Ćorak. I niko ne pita za odgovornost nego samo tako, ajmo

dalje, ukinimo zakon, donesimo novi, koji će biti primijenjen a kad će ne znamo

i, samo tako, u krug. Stvarno, svaka vam čast.

AUDITORIUM

175 175



Još jednom o Konferenciji „Kodifikacija gradjanskog prava u Crnoj Gori“

GIPKE NORME?

Ministar Pažin: „Takodje, pitanje na koje treba ponuditi odgovor jeste kakvim

pravnim normama se trebamo služiti. Da li pravno preciznim, uslovno rečeno

matematičkim normiranjem, ili treba posegnuti za gipkim pravilima, koristeći u

što većoj mjeri generalne klauzule , odnosno pravne standarde. Svjesni činjenice

da je u savremenoj Evropi danas došlo do konvergencije gradjanskog prava,

moramo biti svjesni da, zapravo, precedentno pravo Evropskog suda za Ljudska

prava u mnogo većoj mjeri ide u korist gipkih normi. Jer gipke norme su mnogo

povoljnije za tumačenje evropskih pravnih standarda. S druge strane, evropskokontinentalna

pravna tradicija nalagaće nekad da budemo strožiji u propisivanju i

definisanju onoga što je pravo“.

Da je poštovani ministar upotrijebio izraz elastične a ne gipke norme, vjerovatno

bi nam promakao najvažniji dio njegovog izlaganja. Svaka čast ako je namjerno

izabrao gipkost da nam skrene pažnju.

Dakle, govoreći o kodifikaciji, ministar Pažin je preporučio da se ne služimo

„pravno preciznim, uslovno rečeno matematičkim normiranjem“, jer, kako reče,

„gipke norme su mnogo povoljnije za tumačenje evropskih pravnih standarda“.

Znači, preciznost normi je naš problem? E to ćemo lako riješiti, poslušaćemo

Vas, ministre, razvalićemo sve što je precizno, za to smo pravi majstori.

AUDITORIUM

176 176



Predsjednik CANU na Konferenciji „Kodifikacija gradjanskog prava u Crnoj

Gori“

POZVANI I PROZVANI

Vukčević: „U vremenu u kome živimo, a koje karakteriše, više od drugih

osobina, brzina, rasijanost, masovnost, pragmatičnost i mjerljivost, takvo doba

nije nagnuto velikim sintezama i velikim kodifikacijama. Zato mi se čini da

namjera stvaranja gradjanskog zakonika u Crnoj Gori je nešto što bi se sa

pravom moglo nazvati podvižničkim poslom. To je onaj posao koji jednu

sredinu, jednu instituciju, jedno društvo ili državu diže na jedan viši kulturološki

nivo od onoga na kome je u prethodnom vremenu bila. Gdje je tu uloga

Crnogorske akademije nauka i umjetnosti? Mislim da smo i pozvani, o tome

svjedoče ljudi koji sjede za ovim stolom, ali da smo i prozvani da učestvujemo u

ovakvom projektu. Zašto? Zato što nemamo drugog vremena od ovog i, što je

možda još važnije, nemamo druge države od ove u kojoj jesmo“.

Iako je svoje obraćanje zaključio riječima da su „vrata Crnogorske akademije za

jedan ovakav projekat otvorena“, ostalo je potpuno nejasno što nam je

177 177

predsjednik CANU želio reći: da li ovo jeste ili nije pravo vrijeme za

kodifikaciju gradjanskog prava. Ako predsjednik CANU kaže da ovo „doba nije

nagnuto velikim kodifikacijama“, onda se treba dobro zamisliti. Predsjednici

akademija nikad ne govore dovoljno direktno, posebno ne kad se sa nečim ne

slažu, ali ne govore ni toliko uopšteno da ih može razumjeti kako ko želi.

Takodje, ostalo je potpuno nejasno da li CANU otvara svoja vrata kodifikaciji

rado ili ne. To što su „pozvani i prozvani“ i „što nemaju drugog vremena osim

ovog i druge države osim ove“, kad dodje od jednog predsjenika CANU, moralo

bi da bude temeljno i suptilno analizirano. Ovo, „pozvani i prozvani“, više

ukazuje na neko moranje nego na dobrovoljno učešće.

Pozvani i prozvani? Djelovalo je biblijski dramatično dok nije dao

objašnjenje.

Da je CANU prihvatila ideju kodifikacije gradjanskog prava kao nešto korisno i

potrebno, predsjednik bi to umio da kaže tako da ne ostavlja nikakvu dilemu.

Ovako, bilježimo ga kao prvi glas protiv kodifikacije.

AUDITORIUM

178 178



Konferencija „Kodifikacija gradjanskog prava u Crnoj Gori“

ISTORIJSKI TRENUTAK?

Teške fraze toliko su dominirale konferencijom da su potpuno onemogućile da se

čuje makar jedan dobar razlog da se pristupi poduhvatu kodifikacije gradjanskog

prava.

Iako smo čuli da „postoji trenutak u istoriji kada je potrebno zastati, povući

liniju, osvrnuti se iza sebe, a potom pogledati prema horizontu i vidjeti kakav je

nagovještaj budućnosti“ , ili da je kodifikacija „istorijski dokument, koji ne piše

istoriju ali se piše za istoriju“, ostalo je potpuno nejasno zašto. Jedini argument,

koji se mogao čuti, je da „crnogorsko gradjansko pravo“ nije kodifikovano, za

razliku od nekih drugih, francuskog, austrijskog, njemačkog, japanskog.... pa,

valjda, da ni mi ne izostanemo.

Argumenti protiv želja i namjera vlasti nijesu nešto što se može očekivati na

ovakvom skupu, zato moramo da ih izmislimo: Jedan diskutant je rekao da

kodifikacija nije potrebna, da je dovoljno uskladiti propise tamo gdje je

179 179

primijećeno da postoje problemi, da nemamo vremena i kapaciteta za velike

promjene, koje bi tražile dugogodišnje prilagodjavanje, reforme, obuke i da bi

nam sve to urušilo pravosudni sistem u oblasti gradjanskog prava. To je

ohrabrilo i druge učesnike, pa se moglo čuti i da je bitno da su zakoni

medjusobno uskladjeni a da je potpuno nebitno hoće li svi biti zajedno ukoričeni,

da danas svi imaju kompjutere, internet, kataloge propisa i da niko nema

problema sa pronalaženjem propisa, da se sa uskladjivanjem propisa nikada nije

prestalo ali da sad, kad počne rad na kodifikaciji, hoće, jer će se čekati da se sve

uskladi odjednom a ima dosta stvari koje ne mogu da čekaju, zatim je rečeno da

se, kod uskladjivanja samo pojedinih odredbi i pojedinih propisa, vodi ozbiljnija

javna rasprava nego što je moguće očekivati kad odjednom ponudite zakonik od

2000 članova, da ni parlament nema kapaciteta da ozbiljno razmatra i odlučuje o

tako obimnim promjenama odjednom, da mi nemamo potencijala da riješimo ni

problem ogromnog broja radnih sporova u kojima, zbog mizernih iznosa, država

plaća ogromne pare za advokatske troškove a kamoli za kodifikaciju gradjanskog

prava, neko je rekao da se ne treba plašiti evropskog zakonodavstva i presuda

Suda u Strazburu, jer bivše jugoslovensko gradjansko pravo nije mnogo

zaostajalo za evropskim a ni naši sudovi nijesu počeli da sude ovakve predmete

od juče, da imamo mnogo hitnijih stvari da uradimo i da se ne smije rizikovati sa

novim eksperimentima, da kodifikacija neće donijeti ništa što ne možemo postići

ako se bolje organizujemo i počnemo da rješavamo probleme odmah, a ne da

nam ih rješava neko drugi, misleći pri tom na strane eksperte koji su već, izgleda,

angažovani, da novac pripremljen za kodifikaciju možemo bolje upotrijebiti.

Čekamo da vidimo što će se desiti i kako će se pripremati ta kodifikacija. Hoće li

crnogorski pravnici „razvaliti vrata kodifikacije, koja im je odškrinuo" ministar?

AUDITORIUM

180 180



Premijer najavio:

PENZIONERI ĆE BITI ODSTRANJENI

Prenosimo dio emisije „Živa istina“, od 7. marta 2017.:

ŠUKOVIĆ: Jeste li pravili nekad analizu, koliko je penzionera zaposleno u

državnim organima i uopšte u javnom sektoru i koliko se novca troši na njihove

duple plate? Koliko je to, na kraju i na početku, fer i korektno prema ljudima koji

čame na birou i čekaju posao?

MARKOVIĆ. Ne samo da sam pravio analizu nego sam tražio podatke. Tražio

sam podatke i iznenadio sam se koliko imamo ljudi, koji su stekli pravo za

penziju a još su u radnom odnosu. I sada pratim...

ŠUKOVIĆ: Što ćete uraditi tim povodom'

MARKOVIĆ. Moraju da idu u penziju, da se poštuje zakon. Moraju da idu u

penziju i naravno oni koji su u radnom odnosu a istovremeno su penzinisani će

biti odstranjeni iz radnog procesa i naravno dati prostora mladim ljudima

181 181



Privredna komora o naplati potraživanja:

POSTOJI PROBLEM

Kad je, prije nešto malo manje od 3 godine, Skupština Crne Gore usvojila Zakon

o rokovima izmirenja novčanih obaveza, izgledalo je da je pojavi neizmirenja

obaveza u roku došao kraj.

I stvarno, do prije neki dan izgledalo je baš kao da su svi streknuli od tog zakona

i da sad izmiruju svoje obaveze u roku. Niko, za skoro tri godine, nije pominjao

do tada veliki problem naše privrede, nijesmo čuli da je neko kažnjen što nije u

roku izvršio svoju obavezu a propisane su drastične kazne, od 1.000 do 10.000

eura. Da budemo potpuno jasni: nijesmo čuli ni da je neko pomenuo taj slavni

europski zakon.

Ali, prije neki dan, Odbor udruženja poljoprivrede i prehrambene industrije

Privredne komore Crne Gore, razmatrao je privredna kretanja u agraru i štošta

još, na osnovu čega je ukazao da postoje „ograničenja u poslovanju, koja se

ogledaju, prije svega, u naplati potraživanja......“. Istovremeno su objavili da

„predlozi za stvaranje boljeg ambijenta za poslovanje preduzeća

podrazumijevaju rješavanje problema u naplati kroz izmjenu zakonske

regulative...“. Ocijenili su i da je, „zbog problema koji se često javljaju u

primjeni zakonske regulative, potrebno uključivanje predstavnika privrednih

subjekata prilikom njene izrade“.

182 182

Znači, problem i dalje postoji?

Naravno da postoji i naravno da je Zakon o rokovima izmirenja novčanih

obaveza ostao obično mrtvo slovo na papiru, kao i mnogi drugi naši zakoni, koji

nijesu služili ničemu drugom osim za prezentaciju navodno naprednih evropskih

stremljenja. Ko god je imao ikakvog dodira sa realnošću, još kad je tadašnji

poslanik Šehović predlagao usvajanje, mogao je znati da od primjene ovog

zakona neće biti ništa. Rješavanje neizmirenja obaveza u roku kažnjavanjem

nije, naravno, njegova ideja ali se jeste žestoko zalagao za nju. Ideja je, izvorno,

došla u vidu neke direktive ili preporuke Evropske komisije a mi, spremni za sve

„napredno“, potrčali da se pridružimo.

Znamo svi kakve to rezultate daje pa ovaj zakon ne bi zavrijedio ni da se

pomene, ne bi ga se niko ni sjetio da nije bilo ove najave privrednika iz Odbora

udruženja poljoprivrede i prehrambene industrije Privredne komore Crne Gore

za „rješavanje problema u naplati kroz izmjenu zakonske regulative“.

Teško je vjerovati da neko od njih stvarno misli da se problem neurednog

plaćanja može riješiti izmjenom zakona, nijesu privrednici naivni. Zakon o

rokovima izmirenja novčanih obaveza je, u osnovi, jedna totalitarna ideja, koja

se ne može popraviti nikakvim izmjenama. Taj, koji misli da može zakonom da

odredi rokove ispunjenja obaveza i koji misli da mu je dozvoljeno da zabrani

ugovaranje rokova plaćanja dužih od 30 dana, koji misli da mu je dozvoljeno da

propisuje kazne za zakašnjenja u plaćanju, nema veze ni sa pravom a ni sa

realnošću. Zato ta ideja Evropske komisije doživljava krah na čitavom

kontinentu a ne samo kod nas. To već vide svi, osim predstavnika privrednika u

Privrednoj i ostalim komorama, unijama, savjetima i slično, koji simuliraju

ozbiljnost i kritičnost a, u stvari, dobro se čuvaju da ne pogriješe i da, ni

slučajno, ne kažu nešto konkretno, zbog čega je pravo čudo da smo od njih čuli

da problem uopšte i postoji.

AUDITORIUM

183 183



NEVAŽEĆA NORMA JAČA OD USTAVA

Drage kolege, mjestom u čuvenoj ediciji počastvovani smo zahvaljujući

odredbama članova 12 do 19 Zakona o zaradama i drugim primanjima državnih i

javnih funkcionera (Sl. list. CG 33/09), koje je Ustavni sud poništio odlukom od

24. decembra 2009. godine, objavljenom 9. 2. 2010., kada su, formalno, prestale

da važe.

Ali te odredbe i dan danas proizvode pravno dejstvo kao da su najustavnije. Ne

što proizvode pravno dejstvo i što preko 100 bivših i sadašnjih javnih

funkcionera, na osnovu njih, prima u prosjeku preko 1000,00 € mjesečno, nego

je mišljenje naše zvanične pravne javnosti da su njihove penzije temelj

crnogorskog pravnog sistema, otprilike da bi se njihovim ukidanjem srušio

ustavni poredak.

Te norme, baš zato što su poništene, postale su još jače. Tako poništene ne mogu

se izmijeniti, jer ko je čuo da se mijenja nešto što ne postoji. Možete promijeniti

184 184

Ustav, možete ukinuti Ustavni sud, ako treba, ali ne možete izmijeniti 8 odredbi

koje ne postoje.

Mi smo jedina zemlja na svijetu sa zakonom iznad Ustava.

Jasno je da to što ukinute norme i dalje proizvode pravno dejstvo ne smeta onima

koji na osnovu njih primaju penziju, ali kako ne smeta nikome drugom u sistemu

i van njega, to je najveće čudo. Kad je, prije neki dan, u emisiji „Načisto“,

voditelj postavio to pitanje dvojici političara iz vlasti i dvojici iz opozicije, svi su

se napravili gluvi. Očito političari neće ni pomenuti taj paradoks a kamoli ga

ukinuti.

I da nema vrlo slične priče u vezi sa „naknadama za majke“, o penzijama

poslanika i ministara niko ne bi ni riječ rekao, svi smo se već navikli na tu

otimačinu.

Ali, nadamo se, približava se trenutak istine za sve, za Ustavni sud i za društvo u

cjelini. Što će biti povod teško je reći, da li naknade za majke ili finansijski krah,

mrtva je trka. Približava se dan kad će političari i pravnici, iz vlasti i iz

opozicije, morati da pljunu iznad sebe i, konačno, ukinu te neustavne penzije.

AUDITORIUM

185 185



DA LI DRŽAVA ODGOVARA ZA SVE OBAVEZE

PREDUZEĆA U NJENOM VLASNIŠTVU?

Poštovani gospodine Pažin,

kao dugogodišnjeg zastupnika Crne Gore pred sudom u Strazburu i kao

aktuelnog ministra pravde, molimo Vas da, za naš portal, objasnite pravnu

poziciju Crne Gore u vezi sa slučajem 5 radnika „Radoja Dakića“, sa kojima je

postignut sporazum:

1. Koji je, u konkretnom slučaju, pravni osnov odgovornosti Crne Gore za

obaveze koje prema radnicima ima njihov poslodavac, u ovom slučaju AD

„Radoje Dakić“?

2. Da li je, prema praksi suda u Strazburu, samo država, kao većinski vlasnik,

odgovorna za dugove privrednog subjekta, čiji je većinski akcionar ili se isti stav

odnosi i na sve druge većinske vlasnike?

3. Ako je osnov u činjenici da je država većinski vlasnik, kako se to može

186 186

odraziti na eventualne slične slučajeve, na primjer Montenegroerlajnz? Da li

će držama morati da plati sve obaveze privrednih subjekata u njenom

vlasništvu? Zašto smo ukinuli javna preduzeća ako smo ostali odgovorni za

obaveze?

4. Da li je, imajući u vidu praksu suda u Strazburu, neophodno drukčije odrediti

odgovornost akcionara i osnivača za obaveze privrednih subjekata u njihovom

vlasništvu, propisanu sasvim drukčije u članovima čl. 17 st. 4 i 64 stav 1

Zakona o privrednim društvima,( „akcionari nijesu svojom imovinom

odgovorni za obaveze društva“ i „osnivači odgovaraju za obaveze društva do

iznosa svojih uloga“).

5. Koliko se zna, država je vlasnik akcija u visini od tek nešto malo preko 50%

„Radoja Dakića“. Može li se država srazmjerno regresirati od ostalih

akcionara ili ona sama snosi svu odgovornost?

6. Jesmo li se mogli poravnati prije i ko je odgovoran za kamate koje ćemo

platiti dakićevcima, koje iznose oko 30 – 40 miliona €?

7. Mislite li da pokretanje stečaja prema AD „Radoje Dakić“ nešto mijenja

u položaju države prema povjeriocima?

8. Možete li nam dostaviti kopiju odgovora na predstavku petorice radnika

„Radoja Dakića“?

Mi vjerujemo da slučaj dakićevci protiv države mora biti stručno razjašnjen i od

Vas očekujemo ključni doprinos u tom

smislu.

Za Crnogorski pravni portal AUDITORIUM

Predrag Mugoša

187 187


Objavljuje pedjapredragm@gmail.com · 4. 3. 2017. · 13 h

·

Liberalna partija Crne Gore

IZNENADJENI I UVREDJENI

Prenosimo saopštenje Liberalne partije od 2. marta 2017. g.

Ustavni sud obesmislio rad Skupštine, nije ih briga za muke građana

Povodom Odluke Ustavnog suda Crne Gore od 24.02.2017.godine o ukidanju

Zakona o ličnom stečaju potrošača koji je na prijedlog Liberalne partije usvojen

u Skupštini Crne Gore krajem jula 2015.godine preliminarno izražavamo snažno

nezadovoljstvo.

Ovim činom Ustavni sud je obesmislio rad Skupštine Crne Gore, kao najvišeg

predstavničkog doma građana, ponizio većinu narodnih poslanika, od ukupnog

188 188

broja, čijim je glasovima usvojen Zakon ali i Predsjednika Crne Gore Filipa

Vujanovića koji je ovaj Zakon, shodno Ustavu Crne Gore proglasio i nije ga

vratio Skupštini na ponovno odlučivanje.

Što je najgore u procesu odlučivanja o ukidanju Zakona, Ustavni sud nije

saslušao ni podnosioce,ni donosioce Zakona o ličnom stečaju potrošača.

Proevropski Zakon o ličnom stečaju potrošača, sličan postoji u državama

Regiona, na kome je LP dugo i predano radila i koji je predviđao pokretanje

ličnog bankrota u slučaju kada građanin iz opravdanih razloga više od šest

mjeseci ne može da izmiri obaveze i dolazi u katastrofalnu situaciju, koja se

nerijetko završava najgorim ishodom, je evidentno zahvaljujući lobiranju

interesnih biznis grupacija ukinut. Njih nažalost interesuje samo profit ne i muke

običnog čovjeka. Kako je Ustavni sud Crne Gore u obavezi da o uočenim

pojavama nezakonitosti i neustavnosti zvanično obavjesti Skupštinu,nijesmo u

saznanju da je to do sada urađeno,nakon toga će vjerujemo Skupština Crne Gore

zauzeti stav, ali i Predsjednik Crne Gore.

Strah nas je da nam slijedi period, koji se možda slučajno poklapa sa dolaskom

novog Predsjednika na čelo te značajne institucije, kada će usvojeni Zakoni

padati „kao kruške“ u Ustavnom sudu i nadležnosti Skupštine Crne Gore, shodno

Ustavu u prvom redu donošenje Ustava i zakona će biti potpuno obesmišljene.

Postavlja se uopšte i pitanje funkcije Skupštine Crne Gore ako njihove

nadležnosti preuzme Ustavni sud, čije su sudije birane u Skupštini Crne Gore,

nažalost dobar dio po partijskom ključu, kako vlasti tako i opozicije, na šta je LP

više puta upozoravala javnost.

PR služba LPCG

189 189


Objavljuje pedjapredragm@gmail.com · 3. 3. 2017. · ·

Predlog za ocjenu ustavnosti

ZAKONA O LIČNOM STEČAJU POTROŠAČA

OBRAZLOŽENJE

Kao što je navedeno u članu 1 Zakona o ličnom stečaju, njegov predmet je

uredjivanje opštih pravila o ličnom stečaju potrošača, postupak postizanja

vansudskog sporazuma, uslovi za otvaranje stečajnog postupka nad imovinom

potrošača, pravne posledice, postupak i posljedice oslobadjanja potrošača od

preostalih obaveza.

Ne samo iz te citirane osnovne odreedbe, nego i iz svih ostalih, jasno je da, u

suštini, materiju ovog zakona predstavlja uredjivanje prava na neometano

uživanje imovine, garantovanog članom 1 I Protokola na Evropsku konvenciju i

prava svojine, zajemčenog članom 58 Ustava Crne Gore.

Moglo bi se reći da se ovim zakonom ne samo uredjuju ta prava, nego da se na

direktan način i ograničavaju, na primjer time što, od otvaranja stečajnog

postupka, potrošač više ne može da raspolaže svojom imovinom, odnosno,

njegova raspolaganja su bez pravnog dejstva, kako to propisuje član 47, ili, na

primjer time što imovinu potrošača u stečaju unovčava stečajni upravnik (čl. 20,

čl. 51, 52 i dr.).

Posebno je pitanje da li je to ograničenje „u mjeri koja je neophodna da bi se u

otvorenom i slobodnom demokratskom društvu zadovoljila svrha zbog koje je

ograničenje dozvoljeno“ (čl. 24 Ustava).

Svakako da bi u jednoj ustavnoj proceduri sva ta pitanja bila pokrenuta i riješena

a zakon usvojen i bez formalnih i suštinskih neustavnosti.

Medjutim, prilikom predlaganja, a posledično i prilikom usvajanja zakona,

potpuno je promašen ustavni osnov i umjesto tačke 1 stava 1 člana 16 i članova

24 i 58 Ustava Crne Gore, primijenjena je tačka 5 stava 1 člana 16 (druga pitanja

od interesa za Crnu Goru).

Time je zakonodavac zanemario ustavna jemstva za zaštitu prava svojine i

Evropskom konvencijom garantovana prava neometanog uživanja imovine.

Kršeći ustavnu proceduru i pozivajući se na pogrešan pravni osnov zakonodavac

je propustio da ograničenje imovinskih prava potrošača cijeni kroz jemstvo iz čl.

58, prema kome „niko ne može biti lišen ili ograničen prava svojine, osim kada

to zahtijeva javni interes, uz pravičnu naknadu“. Zato je predmetni zakon

neustavan ne samo iz formalnih već i iz materijalnih razloga.

Zakonom su ograničena i imovinska prava povjerilaca, takodje suprotno Ustavu.

Ovim zakonom ograničeno je i Ustavom garantovano pravo preduzetništva,

190 190

kojim se potrošač može, shodno čl. 54 i 55 baviti samo „ako to sud izričito

dopusti“. Ustav jemči slobodu preduzetništva u članu 59 i propisuje da se ona

može ograničiti „samo ako je to neophodno radi zaštite zdravlja ljudi, životne

sredine, prirodnih bogatstava, kulturne baštine ili bezbjednosti i odbrane Crne

Gore“. Dakle, zakon je u direktnoj suprotnosti i sa tom Ustavom garantovanom

slobodom.

Poseban razlog za podnošenje ovog predloga za ocjenu ustavnosti je što se njime

uredjuju i imovinska prava stranaca a nije usvojen za to propisanom većinom.

Zakoni kojima se uredjuju imovinska prava stranaca donose se dvotrećinskom

većinom glasova svih poslanika, u skladu sa čl. 91 stav 3 Ustava Crne Gore.

Zbog nepoštovanja odredbi o odlučivanju i potrebnoj većini, neustavan je čitav

pobijani zakon a ne samo njegove odredbe o „medjunarodnom stečaju“ (čl. 72).

Ali najvažniji razlog podnošenja ove inicijative je što je sasvim očigledno da se

njime urušava kompletan pravni poredak, kako postojeći zakonodavni okvir, koji

je koliko toliko u okviru Ustava, tako i pravosudni sistem.

Ustavni sud u svojim odlukama redovno naglašava da je je vladavina prava jedna

od najviših ustavnih vrijednosti, da to podrazumijeva da zakoni moraju biti

saglasni sa Ustavom i potvrdjenim medjunarodnim ugovorima, da moraju biti

opšti i jednaki za sve i da moraju imati jasne i izvjesne posledice. Kad je u

pitanju primjena ustavnog osnova za donošenje zakona iz čl. 16 tač 5, Ustavni

sud je bio na stanovištu da se on može tumačiti „ekstenzivno, u smislu da

nacionalni zakonodavac ima na raspolaganju širok stepen slobodne procjene

ovog pojma, kao izraza odredjene ekonomske politike koju vodi država“ (U-I br.

6/14 i 9/14). U istoj odluci Ustavni sud je zauzeo stav da „medjutim, to ne znači

da zakonodavac, na osnovu slobodne procjene može donositi zakone po

sopstvenom nahodjenju, koji podrazumijevaju derogaciju načela i principa

utvrdjenih Ustavom i sistemskim zakonima za odredjenu oblast“. Za ovu

inicijativu značajan je i stav Ustavnog suda, iz iste odluke prema kome sud

„nalazi da jedinstvo pravnog poretka podrazumijeva medjusobnu uskladjenost

svih pravnih propisa u Crnoj Gori, što načelno isključuje mogućnost da se

zakonom, kojim se odredjuje jedna oblast, mijenjaju pojedina zakonska rješenja

sadržana u sistemskim zakonima koji uredjuju tu ili neku drugu oblast“.

Smatramo nužnim da Ustavni sud ocijeni i, ako prihvati našu argumentaciju,

ocijeni kao suprotne sistemskom Zakonu o parničnom postupku odredbe članova

28 do 34 zakona Zakona o ličnom stečaju potrošača. Tim odredbama propisano

je da se u postupku stečaja na odgovarajući način primjenjuju odredbe parničnog

postupka što je suprotno opštim i brojnim dugim odredbama Zakona o

parničnom postupku, posebno onim koje propisuju da se parnični postupak

191 191

primjenjuje u sporovima, a stečaj ne ispunjava taj uslov. Takodje je, u čl. 29,

(načela postupka) propisano da se odluke, po pravilu, donose bez javne rasprave

i da je sud ovlašćen da po službenoj dužnosti utvrdjuje činjenice, što je suprotno

koncepciji Zakona o parničnom postupku i odgovarajućim pojedinačnim

odredbama, za koje mislimo da ih nije potrebno posebno isticati. Članom 32

propisano je da se odluke donose u formi rješenja i zaključka a Zakon o

paričnom postupku predvidja presude i rješenja, Članom 33 propisan je postupak

po pravnim ljekovima potpuno nepoznat u našem zakonodavstvu a posebno

parničnom postupku a u čl. 34 je predvidjeno da se postupak pokreće predlogom

a Zakon o parničnom postupku propisuje da se postupak pokreće tužbom. Ima

još odredbi suprotnim Zakonu o parničnom postupku ali mi smatramo da smo

ovim već iznijetim dovoljno ilustrovali kontradiktornost izmedju sistemskog

Zakona o parničnom postupku i postupka predvidjenog Zakonom o ličnom

stečaju potrošača. Ova neusaglašenost je tako značajna da osporavani Zakon o

ličnom stečaju potrošača čini potpuno neprimjenjivim za odgovarajući sudski

parnični postupak.

Predlažemo da se usaglašenost Zakona o ličnom stečaju potrošača sa Ustavom

ocijeni u što kraćem roku i da se usvajanjem ovog predloga spriječe moguće

teške posledice po efikasnost pravosudja, koje će nastati u praksi. Vladavina

prava, kao ustavno načelo, biće nemoguća misija ako se dozvoli da zakonodavna

vlast zatrpava pravosudje nadležnostma koje su nespojivie sa ulogom sudova u

sistemu, da na osnovu slobodne procjene može donosi zakone koji derogaciju

načela i principe utvrdjene Ustavom i sistemskim zakonima za odredjenu oblast.

Za jedinstvo pravnog poretka neophodna je medjusobnu uskladjenost svih

pravnih propisa u Crnoj Gori, što načelno isključuje mogućnost da se zakonom,

kojim se odredjuje jedna oblast, mijenjaju pojedina zakonska rješenja sadržana u

sistemskim zakonima koji uredjuju tu ili neku drugu oblast, kao što je Ustavni

sud već ranije zaključivao u drugim predmetima.

Smatramo da su primjedbe na neustavnost i neuskladjenost sa drugim propisima

toliko značajne i obimne da zakon čine u osnovu neustavnim, zbog čega nijesmo

izdvojili poak predmet inicijative samo pojedine njegova odredbe nego zakon u

cjelini.P R E D L A Ž E M O

Da Ustavni sud svojom odlukom utvrdi da Zakon o ličnom stečaju potrošača, u

cjelini, nije saglasan sa Ustavom Crne Gore.

Vladimir Čejović

Predrag Mugoša

192 192



Kolega Čejović osporava odredbe Zakonika o krivičnom postupku:

ČLANOM 203b KRŠI SE USTAVNO PRAVO NA ODBRANU

Objavljujemo obrazloženje inicijativu kolege Čejovića, podnijete Ustavnom sudu

protiv odredbi člana 203b Zakonika o krivičnom postupku:

Označenom odredbom propisano je da se, braniocu i ostalim licima iz čl. 203a,

„u izvidjaju i istrazi, može uskratiti uvid u dio spisa predmeta, ako bi se time

ugrozila svrha istrage, nacionalna bezbjednost i zaštita svjedoka, što u daljem

toku postupka ne smije ugroziti pravo na odbranu“.

Smatramo da citirana odredba ne zadovoljava minimum preciznosti koje moraju

imati pravne norme, posebno one koje se tiču izuzetaka od prava na odbranu i

druge krivičnopravne norme.

Norma, koja suštinski predstavlja izuzetak od osnovnih načela krivičnog

postupka, formulisana je tako nejasno i široko da ostavlja ogroman prostor za

zloupotrebu, što se u praksi redovno i dešava.

Situaciju u kojoj bi razgledanje spisa od strane branioca ugrozilo svrhu istrage je

nemoguće zamisliti. Svrha istrage je propisana članom 274 ZKP-a i, kad se ima u

vidu ta definicija, zabrana iz člana 203b ZKP-a pokazuje se besmislenom. Njome

se ograničava pretpostavka nevinosti i pravo okrivljenog da se brani, koje se

sastoji i iz obaveze da se okrivljenom „omogući da se izjasni o svim činjenicama

i dokazima koji ga terete i iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist“ (

Čl. 4 st. 2 ZKP-a ).

Jednako su neodredjeni i ostali mogući osnovi za uskraćivanje razgledanja spisa

(nacionalna bezbjednost i zaštita svjedoka) kao i utješni završni dio rečenice „što

193 193

u daljem toku postupka ne smije ugroziti pravo na odbranu“. Kakve su garancije

za ovo „ne smije“ u daljem toku postupka? Nikakve.

Prema praksi Evropskog suda u Strazburu, zakon mora biti dvoljno precizan da

bi svaki pojedinac mogao biti u stanju da predvidi posledice odredjenog

ponašanja do stepena koji je razuman u konkretnim okolnostima.

Osporavana norma očigledno ne ispunjava taj standard, naprotiv, potpuno je

neprecizna i neodredjena i ostavlja organima, koji vode krivični postupak,

neograničene mogućnosti ograničavanja prava na odbranu, što oni redovno i

rade.

Posebno je važno što se osporavanom normom, na direktan način, ograničava

jedno tako važno ljudsko pravo kakvo je pravo na odbranu, koje se, shodno članu

25 Ustava Crne Gore, ne može ograničiti ni za vrijeme ratnog ili vanrednog

stanja. Pravo na odbranu načelno je propisano i članom 12 Zakonika o krivičnom

postupku a kao dio sadržine tog prava odredjeno je u stavu 1 da okrivljeni ima

pravo da se brani a u stavu 5 da mu se mora obezbijediti dovoljno vremena i

mogućnosti za pripremanje odbrane. Pravo na odbranu bliže je odredejeno i

članom 4 istog zakona, izmedju ostalog i kao pravo osumnjičenog da na prvom

saslušanju mora biti obaviješten o krivičnom djelu za koje se tereti i osnovima

sumnje protiv njega i kao pravo okrivljenog da mu se omogući da se izjasni o

svim činjenicama i dokazima koji ga terete i iznese sve činjenice i dokaze koji

mu idu u korist.

Sama mogućnost da se od okrivljenog nešto iz predmeta skriva predstavlja

kršenje prava na odbranu, koja time postaje samo obična proklamacija bez

sadržine. Prava osumnjičenog, odnosno okrivljenog da se izjasni o svim

činjenicama i dokazima koji ga terete i iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu

u korist može se ostvariti samo ako mu se omogući da sa svim činjenicama i

dokazima bude upoznat.

P R E D L A Ž E M

Da se odlukom Ustavnog suda utvrdi da odredba člana 203b Zakonika o

krivičnom postupku nije saglasna sa ustavom.

Za CRNOGORSKI PRAVNI PORTAL AUDITORIUM

Čejović Vladimir

194 194



Nacrt zakona o izmjenama i dopunama krivičnog zakonika Crne Gore

TERORIZAM U POKUŠAJU?

Nacrt Ministarstva pravde sadrži brojne kontroverzne odredbe ali je, do sada,

ubjedljivo najviše pažnje privukao slijedeći dio člana 29:

“(1) Ko javno izloži poruzi sud ili državno tužilaštvo,

kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do šest mjeseci.

(2) Ko prije donošenja pravosnažne sudske odluke javnom izjavom o postupku

koji je u toku prekrši pretpostavku nevinosti ili je javnu izjavu dao u namjeri da

povrijedi nezavisnost suda ili da utiče na državnog tužioca u obavljanju njegove

funkcije ili da na drugi način ozbiljno ometa vođenje krivičnog postupka,

kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine.”

Tokom javne rasprave čule su se brojne, uglavnom negativne, reakcije. Najčešće

u smislu da je u pitanju napad na slobodu izražavanja, koja je garantovana

Ustavom i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, da bi se novim

krivičnim djelom gušila kritička rasprava, humor i satira, da je granica izmedju

“poruge” i kritike, a posebno satirične, neodredjena, odnosno da novo krivično

djelo nije precizno formulisano, da su predložene izmjene Krivičnog zakonika

uvod u represiju, zastrašivanje i sprječavanje bilo kakve kritike rada sudova i

tužilaštva…. Mnogi tvrde da je to vraćanje verbalnog delikta na mala vrata, da se

može očekivati da ovo bude samo prvi korak u tom pravcu, da je u pitanju udar

na nezavisnost medija i njihovu društvenu funkciju itd.

195 195

Smatram da je sve što je izrečeno kao kritika uvodjenja nove inkriminacije tačno

i opravdano ali da je sve to zajedno malo. Prava riječ je TERORIZAM. Sam

Nacrt je teroristički akt. Zastrašivanje napadom na slobodu je jedan od klasičnih

oblika terorizma a tako je definisano i u našem Krivičnom zakoniku. Ukoliko

postoji i umišljaj, sve bi se moglo podvesti pod normu iz čl. 447 Krivičnog

zakona.

Nadam se da će ostati U POKUŠAJU..

Goran Rodić

196 196



Još jednom o Zakonu o regularizaciji neformalnih objekata

...... KO TORANJ U PIZI

Članovima 19 i 20 Zakona propisano je da će se, kao obavezni dio tehničke

dokumentacije, u postupku legalizacije morati priložiti i „analiza ovlašćenog

privrednog društva, pravnog lica ili preduzetnika koji je ispitivao statičku i

seizmičku stabilnost objekta, da je neformalni objekat stabilan i siguran za

upotrebu, u skladu sa zakonom kojim se uredjuje izgradnja objekata“.

Po Zakonu o uredjenju prostora i izgradnji objekata, „način vršenja tehničkog

pregleda propisuje Ministarstvo“, koje ga je propisalo donošenjem Pravilnika o

načinu vršenja tehničkog pregleda. A tim Pravilnikom propisano je da se pregled

ispravnosti osnovnih elemenata konstrukcije vrši na osnovu:

1) revidovanog glavnog projekta,

2) atesta o kvalitetu ugradjenog materijala, odnosno o rezultatima kontrole

izvedenih radova,

3) gradjevinskog dnevnika u dijelu koji se odnosi na kontrolu odgovarajućih

197 197

radova (oplata, armatura, kvalitet nasipa, uzimanje kontrolnih uzoraka i sl.),

odnosno na način i uslove izvodjenja tih radova i na

4) osnovu vizuelnog osmatranja i, po potrebi, naknadnih kontrolnih ispitivanja

Kako skoro niko od nelegalnih graditelja nema ni jedan jedini od potrebnih

dokumenata, ispravnost konstrukcije se neće moći ni teoretski utvrditi „u skladu

sa zakonom“. Ostaje mogućnost da se, naknadnim kontrolnim ispitivanjima i

vizuelnim osmatranjem nešto utvrdi ali ta mogućnost je na granici teoretske. Za

tako nešto potrebna je svemirska tehnologija, kao za istraživanje egipatskih

piramida ili krivog tornja u Pizi, kojom u Crnoj Gori ne raspolaže niko, niti bi

iko imao novca da plati takvo istraživanje. Inžinjeri kažu da bi to istraživanje,

ako bi se radilo iole ozbiljno, uključivalo više zahtjevnih faza, počevši od

mjerenja dubine temelja, nosivosti tla, težine objekta, utvrdjivanje marke betona,

što je sve previše skupo za naše prilike. Posebno pitanje je kako analizirati

željeznu armaturu objekata, da li je uopšte upotrijebljena, je li pravilno

rasporedjena, povezana.... Za tako nešto, kažu, ne postoji nikakva metodologija.

Što je našim zakonodavcima bilo u glavi kad su u zakon unijeli normu da

obveznici legalizacije pribavljaju analizu statičke i seizmičke stabilnosti?

Vjerovatno je svima bilo jasno da je takva analiza nemoguća misija i da je realno

da se to pretvori u farsu u smislu da, na brzinu formirane firme, za par stotina

eur-a, lupaju pečate na unaprijed odštampane obrasce. Ako te „analize seizmičke

i statičke stabilnosti“ budu koštale samo po 200 eur-a po objektu, moguća

zarada se kreće oko 20 miliona eur-a.

Ko vjeruje da ta cifra nije važnija od tobožnje brige za našu bezbjednost, neka

zaboravi ovaj tekst.

AUDITORIUM

198 198



KLASTERI???

Riječ „klaster“ postala je prava mantra crnogorske ekonomske politike.

Svi, koji drže do svoje funkcije, ponavljaju je do iznemoglosti a to što očigledno

ne znaju što znači nije nikakva prepreka: za djelotvornost mantre ponekad su

dovoljne zvučne vibracije koje famozna riječ izaziva.

Posebno su se na to navukli u Ministarstvu ekonomije. Nema što nijesu učinili da

tu riječ učine čarobnom.

Godinama ulažu novac u razvoj klastera, prave evidencije i donose strategije.....,

što je rezultiralo time da ih, u njihovoj evidenciji, ima ukupno 19, a svi su

registrovani kao NEVLADINE ORGANIZACIJE. Izgleda da ni jedan jedini od

slavnih prvih 19 klastera u Crnoj Gori nije registrovan za obavljanje privredne

djelatnosti pa se može konstatovati da ministarstvo novcem za razvoj biznisa

finansira neprofitne organizacije?

Klasteri su, u našem pravnom sistemu, definisani jedino Uredbom o bližim

kriterijumima, uslovima i načinu dodjele državne pomoći, u članu 2 stav 1 tačka

13, kao: „ inovativne grupe (klasteri) su udruženja novoosnovanih privrednih

društava i naučno-istraživačkih ustanova, za istraživanje u cilju prenošenja novih

199 199

znanja, razvoja, razmjene znanja i iskustava na članove klastera“. Ta definicija

očito je pretenciozna i neupotrebljiva, ali to ne daje za pravo ministarstvu da

pribjegava improvizaciji i omogući da se u evidenciju klastera i u red za pružanje

državne pomoći uključe i neprofitne organizacije kao i najobičniji ortakluci.

Nedavno je objavljeno da su se Ministarstvo ekonomije i UNDP dogovorili o

pokretanju novog projekta u cilju jačanja biznis ambijenta, što uključuje i

„nastavak saradnje na razvoju klastera“.... Znači, ne odustaju.

Zato ih ovim javno pozivamo da svoje projekte i ideje uvedu u zakonske okvire i

da stvari nazivaju pravim imenima a novac za razvoj preduzetništva, povećanje

efikasnosti, produktivnosti, povećanje izvoza i slično, usmjere ka privrednim

subjektima a ne neprofitnim organizacijama..

AUDITORIUM

200 200



Predlog izmjena Krivičnog zakonika

PRINUDNA STERILIZACIJA

Član 151b

“Ko upotrebom sile ili prijetnje izvrši sterilizaciju drugog lica u cilju

onemogućavanja njegove reprodukcije,

kazniće se zatvorom od tri mjeseca do pet godina.”

Uvodjenjem ovog krivičnog djela, prema obrazloženju predlagača, vrši se

uskladjivanje sa članovima 38 i 39 Istambulske konvencije.

Vjerujemo u najbolje namjere predlagača, ali čini nam se da je, u želji da što

prije ispuni svoje evropske obaveze, zaboravio da prinudna sterilizacija u Crnoj

Gori ni prije ovih izmjena nije bila dozvoljena. Naprotiv, čak je bila zaprijećena

težom kaznom od predložene.

Prema članu 151 Krivičnog zakonika, teška tjelesna povreda je zaprijećena

kaznom od 6 mjeseci do 5 godina zatvora a teži oblik tog djela, od 1 do 8 godina.

U te teže oblike ulazi i uništenje ili trajno i u znatnoj mjeri oštećenje nekog

važnog dijela tijela ili organa. Nema nikakve dileme da medju te važne djelove

tijela i važne organe spadaju i organi za prirodnu reprodukciju i da je postojećim

zakonom ovo varvarstvo već bilo propisano kao krivično djelo i zaprijećeno

težom kaznom od ove koja se sad predlaže.

AUDITORIUM

201 201



Zakon o regularizaciji neformalnih objekata

U NAJUŽEM IZBORU ZA PREVARU STOLJEĆA

Povodom predloga Vlade da se odloži primjena čuvenog Zakona o regularizaciji

neformalnih objekata, AUDITORIUM podsjeća na svoja ranija upozorenja da je

u pitanju, ne zaštita državnog interesa u ovoj oblasti, već zaštita velikih

nelegalnih graditelja i njihove ekstra dobiti, ostvarene u vrijeme investicionog

buma.

Investitor, kao ključna riječ i ključni subjekt svake gradnje, potpuno je

izostavljen iz zakona. Umjesto „investitora“, koji je nelegalno napravio zgradu i

rasprodao stanove, obveznici legalizacije su kupci stanova i skupštine etažnih

vlasnika.

Desetine hiljada kupaca nelegalno sagradjenih stanova nije ni svjesno da ih

uskoro čeka doplata u vidu obaveze da plate komunalije (koje je bio dužan da

plati investitor) i još 20% na taj iznos za samu legalizaciju. Umjesto glavnog

nelegalnog – investitora, država pravdi privodi kupce stanova, bolje reći ih

pljačka..

Ovaj zakon zauvijek oslobadja nelegalne graditelje stanova za tržište obaveze da

plate komunalije i omogućava im da zadrže čitav svoj profit, do zadnjeg centa.

Ako se cifra od naknade za uredjenje i legalizaciju, koja se očekuje od ovog

zakona, procjenjuje na nekoliko stotina miliona eur-a, onda se za makar polovinu

tog iznosa može reći da će ga država „investitorima” oprostila a oteće ga

kupcima stanova.. Evo, pogledajte panoramu Budve pa pokušajte da zamislite

koliko iznosi ova svojevrsna zakonska pljačka.

Nije važno ko su ti investitori, oni rade ono što im odgovara i što im može biti.

Nijesu oni u konkurenciji za pljačku stoljeća. U konkurenciji je sam zakon.

AUDITORIUM

202 202



Zašto je naš sugradjanin Vanja Djurišić ogorčen na crnogorsko pravosudje?

U RALJAMA SUDSKE PRAKSE

Gospodin Djurišić je prije 25 godina pokrenuo sudski postupak za odredjivanje

naknade zbog eksproprijacije njegovog zemljišta u naselju Zabjelo. Za vrijeme te

dugogodišnje sudanije, u predmetu se promijenilo 6 sudija, izvršena su dva

grafološka, tri gradjevinska i dva geodetska vještačenja, održanim i odloženim

raspravama se ne zna broja, tri puta je presudjivano u prvom stepenu i isto toliko

puta u drugom, advokatski troškovi g. Djurišića su bili ogromni. I, poslije toliko

godina, krajem 2015. je presudjeno da je „sud mišljenja da je njihovo

potraživanje po ovom osnovu zastarjelo“ . To je tokom prošle godine potvrdjeno

od strane Višeg i Vrhovnog suda.

Svoje odluke o odbijanju zahtjeva zbog zastarjelosti sudovi su zasnovali na

pravnom stavu Vrhovnog suda Crne Gore Su. 62/14, od 11. 7. 2014. godine, koji

glasi: „Potraživanje naknade za eksproprisane nepokretnosti zastarijeva u opštem

zastarnom roku. Zastarjelost počinje da teče prvog dana poslije dana kada je

203 203

raniji vlasnik imao pravo da se obrati neposredno sudu ili drugom nadležnom

organu radi odredjivanja pravične naknade“.

Izgleda veoma jednostavno i ubjedljivo ali moramo se zapitati zašto je

Vrhovnom sudu trebalo toliko vremena da zauzme taj pravni stav.

Još od 29. maja 1986. godine, kada je, na savetovanju predstavnika gradjanskih

odnosno građansko-privrednih odeljenja Saveznog suda republičkih i

pokrajinskih vrhovnih sudova i Vrhovnog vojnog suda tadašnje Jugoslavije,

jednoglasno usvojen zaključak da se na pravo na podnošenje zahtjeva za

odredjivanje pravične naknade za eksproprisane nepokretnosti ne primjenjuju

odredbe o zastarjelosti potraživanja, u praksi sudova važilo je kao nesporno da to

pravo raniji vlasnik ne gubi protekom vremena i da on takav zahtjev može

podnijeti uvijek, bez obzira na to kad je rješenje o eksproprijaciji donijeto.

Zašto je i uz koje obrazloženje naš Vrhovni sud promijenio do tada važeću

praksu, utvrdjenu od strane svih najviših sudova bivše Jugoslavije, je pitanje koje

će ovaj portal posebno obraditi. Za ovaj tekst je važnije da pokažemo zašto

smatramo da je ogorčenje g. Djurišića opravdano.

Za vrijeme od kad je on pokrenuo sudski postupak (1992. ) do dana kad je

Vrhovni sud zauzeo svoj famozni pravni stav (2014), pred crnogorskim

pravosudjem, pozitivno za predlagače, riješeno je na desetine ili stotine sličnih

predmeta u kojima se pitanje zastarjelosti nije postavljalo pa su usvajani i

zahtjevi koji su se odnosili na eksproprijacije iz prvih godina poslije II svjetskog

rata. Desetine ili stotine miliona državnog novca presudjeno je na ime pravičnih

naknada za te stare eksproprijacije i niko nije postavljao pitanje jesu li bivši

vlasnici zakasnili sa podnošenjem zahtjeva pred sudom. Medju tim zahtjevima

bilo je, ako bi se uzela u obzir sadašnja praksa Vrhovnog suda, više zastarjelih

nego blagovremenih. Mnogi takvi slučajevi bili su predmet medijske pažnje, neki

zbog visine dosudjene naknade, neki zato što su sami podnosioci bili

interesantni, zbog političke angažovanosti, kao nosioci pravosudnih funkcija i sl.

I poslije toliko okončanih postupaka i toliko isplaćenih miliona, Vrhovni sud

kaže da je, do sada, praksa sudova slijedila zaključak iz 1986. godine, ali da to

više neće biti slučaj. I ne pitaju se o posledicama svog postupanja i rada za svo to

vrijeme. Propisi se, u medjuvremenu, nijesu mijenjali pa se može izvesti samo

jedan zaključak: da praksa crnogorskog pravosudja nije u skladu sa zakonom: ili

nije bila prije zauzimanja stava iz 2014. ili nije sad i neće biti ubuduće . Ako je

ova naknadna pamet ispravna, postavlja se pitanje odgovornosti Vrhovnog suda

Crne Gore za sve milione za koje je ispražnjena državna kasa do 2014. godine i

za činjenicu da su time u neravnopravan položaj stavili brojne gradjane, čiji

zahtjevi su odbijeni ili će tek biti odbijeni zbog te naknadne promjene stava. Mi

204 204

mislimo da je ovaj drugi vid štete mnogo značajniji i dugoročnije štetniji za naš

pravni sistem a vjerujemo da je i protivustavan, odnosno suprotan načelu da su

svi pred zakonom jednaki. Sud, koji je upravo nadležan da tu proklamovanu

jednakost pred zakonom obezbijedi, proizvodi upravo suprotan efekat i svojom

nestabilnom praksom sam uzrokuje nejednakost. Ovakvu pojavu ocjenjivao je

već u nekim predmetima sud u Strazburu i stao na stranu gradjana koji su bili

žrtve te nejednakosti.

Gospodin Vanja Djurišić i ostali, koji se nalaze u njegovoj situaciji, s

ogorčenjem podnose nepravdu koju je proizveo Vrhovni sud promjenom

svog stava i nastavljaju svoju borbu u nadi da će im satisfakciju pružiti

odluke Ustavnog ili Evropskog suda u Strazburu.

GORAN RODIĆ

205 205



Povodom „mišljenja“ Vlade Crne Gore, u vezi sa inicijativom za ocjenu

ustavnosti odredbe člana 53 Zakona o pripravnicima u sudovima i državnom

tužilaštvu i pravosudnom ispitu („Službeni list CG“, broj 55/16) koju je podnio

Armend Husić iz Ulcinja:

NE POTCJENJUJTE MLADE PRAVNIKE

Mišljenje da inicijativa kolege Husića nije osnovana usvojili ste na osnovu,

pretežno, pogrešnih tvrdnji.

Prva pogrešna tvrdnja je da se “prava iz rada, po teoriji prava, ne smatraju

stečenim pravima”. Stečena prava nijesu niti će ikad biti ograničena nikakvom

podjelom po granama prava.

Ne znamo na koju ste školu prava ili makar na kog teoretičara mislili, vjerujemo

da takvih nema a praksa suda u Strazburu, na koju se već pozivao i naš Ustavni

sud, poznaje priznate slučajeve stečenih prava iz radnog odnosa. I nijesu stečena

prava samo ona “zasnovana na ljudskim pravima utvrđenim međunarodnim

dokumentima”, kako vi tvrdite, već i sva druga prava, proistekla iz našeg Ustava,

naših zakona, ponekad čak i naših običaja, kad su izvor prava.

Drugo, što je pogrešno je da se ovdje uopšte radi o pravu iz rada. To što je, za

polaganje pravosudnog ispita, uslov odredjeni radni staž ne znači da se ovdje

radi o pravu iz rada. U pitanju je javnopravni odnos izmedju države i kandidata

za polaganje ispita, koji nema veze sa pravima iz rada.

Treće što je pogrešno je tvrdnja da su stručni i pravosudni ispit “ dva potpuno

odvojena ispita, koja imaju različitu svrhu”. Ovo je tačno za novi zakon ali po

starom ova dva ispita bila su tako direktno povezani da kandidat, koji je položžio

stručni ispit, nije morao ponovo polagati ispit iz četiri od deset oblasti prava. To

znači da se, po starom zakonu, smatralo da je ta četiri ispita položio. Zvali vi to

skraćenim postupkom polaganja ili kako god, to ne mijenja suštinu da će neki

kandidati, koji su to pravo po starom zakonu stekli, morati ta četiri ispita da

polažu ponovo.

Četvrto pogrešna je tvrdnja da “ni u teorijskoj ravni u konkretnom slučaju ne

možemo govoriti o stečenim pravima, jer bi u takvom razumijevanju stečenih

prava to podrazumijevalo apsolutnu zabranu izmjene Zakon o pravosudnom

ispitu u pogledu uslova za polaganje tog ispita”. Mogli ste promijeniti zakon,

mogli ste ga i ukinuti a da to ne bude neustavno, samo da ste prelazne odredbe iz

članova 52 i 53 propisali tako da se njima priznaju sva prava kandidata koji su

započeli pripravnički staž a ne samo do pola.

Peto: Pitanje retroaktivnosti ste sveli na prosto važenje zakona pa kažete da on

206 206

važi “pro futuro” i da se zbog toga ne može govoriti o retroaktivnosti.. Zakon

može važiti samo za unaprijed ali, ako se njime, za unaprijed, ukida neko stečeno

pravo, onda se radii o retroaktivnosti u širem smislu te riječi, tu se negdje teorije

stečenih prava i retroaktivne primjene spajaju pa, kad se već pozivate na pravnu

teoriju, bilo bi ispravno da ste se njome malo dublje bavili.

Ali, važnije od svega je što uopšte nijeste stvorili uslove da jedna velika grupa

pripravnika polaže ispit, ni po starom ni po novom sistemu pa se oni sad nalaze u

praznom prostoru i u nemogućnosti da ostvaruju svoje profesionalne planove , da

nastave svoju radnu karijeru, znači, da se zaposle.

I samo još par riječi o vašoj tvrdnji da je, donošenjem Zakona o pripravnicima u

sudovima i državnom tužilaštvu i pravosudnom ispitu uspostavljen novi koncept

pravosudnog ispita, kao jedinstvenog i cjelovitog ispita i da se njime jača kvalitet

pravničkog znanja.

Minimalna izmjena programa i uslova polaganja ne može se nikako nazvati

novim konceptom a kvalitet pravničkog znanja neće ojačati kozmetičke

promjene i nepotrebni, pretjerani normativizam, iz kog je proizišla, na primjer,

odreba da “usmeni dio pravosudnog ispita, po kandidatu, može trajati najduže 60

minuta”. Koja je svrha ove odredbe pitaju se mladi pravnici, koji će morati da, u

tako kratkom roku, pokažu znanje iz ukupno 9 ključnih oblasti prava. I nije to

jedino čemu se oni čude u ovom zakonu, koji, u kombinaciji sa Zakonom o

sudskom savjetu i sudijama, od pravosudja pravi jednu poluvojnu strukturu, svu

od nekakvih ispita, uvjerenja, mentora, nadzora, intervjua, testiranja, inicijalnih

obuka, ocjenjivanja svega i svačega, uključujući komunikativnost, sposobnost

prilagodjavanja promijenjenim okolnostima, razumijevanje uloge sudije u

društvu, zatim napredovanja, upućivanja u drugi sud, sa pristankom sudije,

upućivanja u drugi organ, premještaja privremenog ili trajnog,…..

Mladi pravnici se, s pravom, osjećaju predmetom eksperimenta koji ne podstiče

kreativnost i stručnost već traži od njih da pognu glavu i trpe, na šta oni sigurno

neće pristati.

AUDITORIUM

207 207



Još jedna inicijativa protiv Zakona o pripravnicima

VLADIMIR VUKAŠINOVIĆ: Po mojoj ocjeni, osporena odredba, bez

opravdanog javnog interesa i suprotno ustavnom načelu pravne sigurnosti, ima

povratno dejstvo na pravne odnose koji su nastali prije stupanja na snagu Zakona

čiji je sastavni dio.


Predmet: Inicijativa za pokretanje postupka za ocjenu saglasnosti odredbe člana

52 Zakona o pripravnicima u sudovima i državnom tužilaštvu i pravosudnom

208 208

ispitu, koji je objavljen u “ Službenom listu CG”, br. 55/2016 od 17.8.2016.

godine, sa Ustavom i potvrđenim i objavljenim međunarodnim ugovorima.

Navedenom odredbom Zakona o pripravnicima u sudovima i državnom

tužilaštvu i pravosudnom ispitu, propisano je: “ Kandidati kojima je rješenjem

odobreno polaganje pravosudnog ispita u skladu sa članom 3 Zakona o

pravosudnom ispitu ("Službeni list RCG", broj 52/04), mogu polagati pravosudni

ispit po odredbama tog zakona do 1. marta 2017. godine, pred Komisijom za

polaganje pravosudnog ispita obrazovanoj u skladu sa tim zakonom.”

Smatram da citirana odredba označenog Zakona nije u saglasnosti sa odredbom

člana, 147 stav 1 i 2 Ustava Crne Gore kojom je propisano: “Zakon i drugi propis

ne može imati povratno dejstvo. Izuzetno, pojedine odredbe zakona, ako to

zahtijeva javni interes utvrđen u postupku donošenja zakona, mogu imati

povratno dejstvo“ i odredbom člana 17 stav 2 Ustava Crne Gore koja glasi: “Svi

su pred zakonom jednaki, bez obzira na bilo kakvu posebnost ili lično svojstvo”,

koja svoje uporište i međunarodno utemeljenje ima u Protokolu 12 i članu 14

Evropske konvencije o ljudskim pravima. Po mojoj ocjeni, osporena odredba,

bez opravdanog javnog interesa i suprotno ustavnom načelu pravne sigurnosti,

ima povratno dejstvo na pravne odnose koji su nastali prije stupanja na snagu

Zakona čiji je sastavni dio.

Naime, kandidatima za polaganje pravosudnog ispita koji su, prije stupanja na

snagu zakona koji sadrži predmetnu odredbu a u vrijeme važenja Zakona o

pravosudnom ispitu (koji je objavljen u “ Službenom listu RCG”, br. 52/2004 od

02.8.2004. godine ), položili stručni ispit za rad u državnim organima, odredbom

koja je predmet inicijative, uskraćeno je pravo da pravosudni ispit polažu po

skraćenom programu a koje pravo su stekli u skladu sa odredbom člana 6, stav 1

ranijeg zakona, kojom je propisano:“Diplomirani pravnici koji su položili stručni

ispit za rad u državnim organima imaju pravo da polažu ispit po skraćenom

programu, ako ispunjavaju uslove iz člana 3 ovog zakona. “

Dakle, po mojoj ocjeni, u konkretnom slučaju postoji čisto retroaktivno

djelovanje zakona, tj. odredbe, unazad, odnosno naknadno regulisanje pravnog

stanja koje je već formirano a koje se ogleda u oduzimanju već stečenog prava na

polaganje pravosudnog ispita po skraćenom programu i to posebnoj kategoriji

kandidata, tj. kandidatima koji su u vrijeme važenja ranijeg zakona, to pravo

stekli trenutkom izdavanja uvjerenja o položenom ispitu za rad u državnim

organima, odnosno onim kandidatima koji su imali legitimno očekivanje da će

polaganjem tog ispita, zasigurno i bez vremenskih ograničenja, u budućnosti

nesmetano ostvariti pravo koje im se u konkretnom uskraćuje.

Isto tako, cijenim da je predmetna odreba Zakona o pripravnicima u sudovima i

209 209

državnom tužilaštvu i pravosudnom ispitu, u koliziji sa načelom legitimnih

očekivanja, koje načelo je svrstano u grupu opštih pravnih načela kojima se

rukovodi Evropski sud za ljudska prava. Naime, navedeno načelo,

podrazumijeva zabranu retroaktivnog djelovanja novog propisa na ( subjektivna i

objektivna) ranije stečena prava. Baštineći označeno načelo, kao i načelo

neretroaktivnosti, Evropski sud ide i korak dalje, ističući da nova zakonska

rešenja ne mogu imati povratno dejstvo ni u odnosu na započete a nedovršene

pravne situacije ukoliko je subjekat o čijem se pravu ima odlučiti, imao razumnu

osnovu očekivati rešavanje iste, na određen način. Dakle, sporna odredba je u

direktnoj suprotnosti sa obimnom praksom Evropskog suda, tj. ista se na

posredan način protivi njenoj primjeni, restriktivno se odnoseći prema njenim

adresatima.

Takođe, a u vezi s prednjim, valja ukazati da pod “već oformljenim“ pravnim

stanjem ne treba podrazumijevati samo stanje koje je u konkretnom okončano

rešenjem kojim se odobrava polaganje pravosudnog ispita ( rešenje iz člana 11

Zakona o pravosudnom ispitu (objavljen u “ Službenom listu RCG”, br. 52/2004

od 02.8.2004. godine ), ili stanje koje je započeto predajom zahtjeva za njegovo

polaganje (zahtjev iz člana 10 istog zakona ), kako to, na posredan način nameće

sadržina odredbe koja je predmet ove inicijative, već takav karakter treba

pripisati i pravnoj situaciji koja svemu prednjem prethodi a koja je nastupila kao

posledica činjenične pretpostavke, proistekle iz okolnosti da je kandidat položio

stručni ispit za rad u državnim organima, koja je pretpostavka, ranijim zakonom

propisana kao preduslov za ostvarivanje prava na polaganje pravosudnog ispita

po skraćenom programu. Dakle, da bi se kod normi koje regulišu prava moglo

govoriti o “ djelovanju unazad “ dovoljno je da zakonodavac zahvata i činjenična

stanja koja su zaključena prije proglašenja zakona i koja zadovoljavaju

činjenične pretpostavke koje su ranije važile za ostvarenje tog prava, što je u

konkretnom slučaj.

Nadalje, a kako je to u prednjem navedeno, odredba člana 147 stav 1 i 2 Ustava,

propisuje da zakon i drugi propis ne može imati retroaktivno dejstvo,

istovremeno ostavljajući mogućnost da pojedine odredbe zakona, mogu imati

takvo dejstvo samo ako to zahtijeva javni interes koji je utvrđen u postupku

njegovog donošenja. Držim da prilikom usvajanja Zakona o pripravnicima u

sudovima i državnom tužilaštvu i pravosudnom ispitu, čijom se osporavanom

odredbom uređuju odnosi koji su nastali prije njegovog stupanja na snagu, nije

ispoštovan izričito uslovan zahtjev da pojedine odredbe zakona mogu imati

povratno dejstvo samo izuzetno, ako to zahtijeva javni interes utvrđen u

postupku njihovog donošenja.

210 210

Naime, predlagač Zakona, Ministarstvo pravde Crne Gore, obrazlažući njegovo

retroaktivno dejstvo, navodi sledeće razloge: »Posebno značajno je ukazati

imajući u vidu novi koncept pripravničke prakse u sudovima i državnim

tužilaštvima, kao i koncept pravosudnog ispita, da je kroz prelazne odredbe

predloga zakona predviđeno da će se kandidatima kojima je odobreno polaganje

pravosudnog ispita po odredbama Zakona o pravosudnom ispitu biti omogućeno

polaganje pravosudnog ispita po odredbama ovog zakona poslije dana početka

primjene ovog zakona, kao i onim kandidatima koji će do 1. juna 2019. godine (

sada 1. marta 2017.godine ) ispuniti uslove u skladu sa odredbama člana 3

Zakona o pravosudnom ispitu iz 2004. godine. «.

Ovakvo obrazloženje, u smislu odgovora na pitanje, zašto je kandidatima sa

položenim ispitom za rad u državnim organima, kojima prije stupanja na snagu

spornog zakona ( njegove odredbe ) nije usvojen zahtjev za polaganje

pravosunog ispita pod uslovima koje propisuje Zakon o pravosudnom ispitu iz

2004.godine, oduzeto pravo ( legitimna mogućnost ) na polaganje pravosudnog

ispita po skraćenom programu, ne može se smatrati ustavnopravno

prihvatljivim dokazom da je ispoštovan ustavni zahtjev da pojedine odredbe

zakona mogu imati povratno dejstvo samo izuzetno, ako to zahtijeva javni

interes utvrđen u

postupku donošenja zakona. Citirano obrazloženje ne objašnjava sadržinu javnog

interesa koji bi mogao opravdati retroaktivno protezanje Zakona unazad jer, kod

očigledne konfuznosti, paušalnog i uopštenog osvrta na predmetnu stvar, ni na

približno konkretan način ne udovoljava eliminatornom uslovu iz odredbe člana

147 stav 1 i 2 Ustava. Ukazanom nedostatku, u konačnom doprinosi i činjenica

da se u postupku donošenja navedenog zakona, Skupština Crne Gore nije bavila

utvrđivanjem javnog inetresa koji opravdava predmetno zakonsko rešenje a što

se utvrđuje iz izvještaja Zakonodavnog odbora , br. 23-1/16-2/ od

09.06.2016.godine, koji potvrđuje da se taj organ, ovim povodom kroz iznijete

amandmane, bavio samo i jedino ispravkom pravno-tehničkih grešaka koje je

predlog zakona sadržao.

Nadalje, stava sam da sadržina osporavane odredbe u sebi sadrži i povredu

principa jednakosti iz člana 17 stav 2 Ustava te povredu Protokola 12 i člana 14

Evropske konvencije, koji garantuju zaštitu od bilo kojeg oblika diskriminacije.

Prednje sa razloga što se predmetnom odredbom, u pravnom smislu, generišu

dvije kategorije kandidata i to, sa jedne strane, kategorija kojoj pripadaju

kandidati kojima je, do stupanja na snagu Zakona o pripravnicima u sudovima i

državnom tužilaštvu i pravosudnom ispitu, odobreno polaganje pravosudnog

ispita u skladu sa članom 3 Zakona o pravosudnom ispitu ("Službeni list RCG",

broj 52/04) a sa druge strane kategorija koju čine kandidati kojima, u tom

211 211

vremenu, polaganje nije odobreno, odnosno oni koji nisu ustali sa zahtjevom za

njegovo polaganje.

Dakle, predmetnom odredbom se prvoj grupi pravnih subjekata “održava” ranije

stečeno pravo na polaganje pravosudnog ispita po skraćenom programu i to sa

prekluzijom koja nastupa 1. marta 2017.godine dok se drugoj to pravo u

potpunosti uskraćuje i to na način što novi zakon istu pozitivno ne tretira već

njen pravni položaj normira na indirektan način, stavljajući je pod “ udar “

zakonskog teksta koji ne poznaje mogućnost polaganja pravosudnog ispita po

skraćenom programu.

Ovakvim propisivanjem, po mojoj ocjeni, narušava se prednje navedeno Ustavno

načelo, koje je usaglašeno sa Protokolom 12 i članom 14 Evropske konvencije a

na način što, između dvije kategorije subjekata, na koje se odnosi sporna odredba

i zakon u cjelini a koji se, kod činjenice da su položili ispit za rad u državnim

organima nalaze u istoj pravnoj situaciji, nije obezbijeđena pravna jednakost,

odnosno što se isti, bez obzira na identičnu pravnu situaciju u kojoj se nalaze,

tretiraju korjenito nejednako, sa kojih razloga osporavana odredba, u njenom

sučeljenju sa označenim principima ostaje Ustavno i konvencijski neodrživa.

Svemu prednjem, potvrdu daje i stav Evropskog suda za ljudska prava u

Strazburu (presuda Stec and Others v. the United Kingdom GC, od 12. aprila

2006. godine) u kojem se u bitnom ističe da će se različito uređenje prava i

obaveza smatrati diskriminatorskim ako to razlikovanje nema objektivnog i

razumnog opravdanja, a to znači da ne teži legitimnom cilju ili da ne postoji

razumna srazmjernost između upotrijebljene mjere i cilja koji se njome nastoji

postići.

U konačnom, budući da postoji veliki broj građana Crne Gore kojima je

predmetnim normiranjem uskraćeno pravo da, shodno uvjerenju o položenom

ispitu za rad u državnim organima, u skorijoj budućnosti ostvare mogućnost na

polaganje pravosudnog ispita po skraćenom programu, predlažem da, shodno

odredbi člana 63 Zakona o ustavnom sudu Crne Gore a radi otklanjanja štetnih

polsedica koje su već nastupile, zbog značajno - nelegitimno otežanih uslova

stupanja u radni odnos na radnim mjestima čija sistematizacija podrazumijeva

položen pravosudni ispit, naslovni sud naredi obustavu primjene predmetne

odredbe odnosno Zakona u cjelini.

Iz prednje navedenih razloga predlažem Ustavnom sudu Crne Gore da prihvati

podnijetu inicijativu i pokrene postupak ocjene saglasnosti odnosne odredbe ( i

zakona u cjelini ) sa Ustavom i potvrđenim i objavljenim međunarodnim

ugovorima i da nakon sprovedenog postupka donese sledeću,

O D L U K U

212 212

Utvrđuje se da odredba člana 52 Zakona o pripravnicima u sudovima i državnom

tužilaštvu i pravosudnom ispitu, koji je objavljen u “ Službenom listu CG”, br.

55/2016 od 17.8.2016. godine, nije u saglasnosti sa Ustavom i potvrđenim i

objavljenim međunarodnim ugovorima.

U Podgorici 26.09.2016.godine.

PODNOSILAC

Vukašinović Vladimir

213 213



ZAKON O PRIPRAVNICIMA U SUDOVIMA I DRŽAVNOM TUŽILAŠTVU

I PRAVOSUDNOM ISPITU JE NEUSTAVAN

Objavljujemo pismo koje nam je uputio mladi kolega Armend Husić, iz Ulcinja a

u sledećoj objavi i njegovu inicijativu za ocjenu ustavnosti Zakona o

pripravnicima......

"Poštovani,

Kao prvo, sve pohvale u vezi Vašeg rada i želim Vam puno uspjeha u

budućnosti, obzirom da je ovako nešto nedostajalo u Crnoj Gori.

Razlog zbog kojeg Vam se obraćam (kao i zbog ostalih kolega-pravnika) jeste

novi Zakon o pripravnicima u sudovima i državnom tužilaštvu i pravosudnom

214 214

ispitu. Naime, danas sam kontaktirao Ministarstvo pravde, u vezi prijave

pravosudnog ispita. Kao i po običaju „ljubazno“ su se javili na telefon, i

obavijestili su me da će informacije o polaganju pravosudnog ispita biti na

internet i sve što je potrebno će biti na internet stranici Ministarstva pravde,

obzirom da je pravilnik o polaganju još u fazi izrade i da nemaju informacije

kada će biti usvojen! Naime, zakon je stupio na snagu 25.08.2016.godine, a po

zakonu rok za izradu pravilnika je bio tri mjeseca. Dakle, svi koji su stekli uslov

za polaganje pravosudnog ispita poslije 25.08.2016.godine, nemaju nikakve

informacije kada će to biti, kako će biti ispitivanje itd, itd. Jasno je da se radi o

još jednom „paušalnom“ zakonu ili „copy paste“ zakonu, za koji nije spremno ni

ministarstvo da organizuje polaganje po ovom zakonu, a kamoli pravnici koji tek

moraju da polažu pravosudni ispit. Dakle, ako je nekom od pravnika potrebno

polaganje pravosudnog ispita za zasnivanje radnog odnosa ili da se samostalno

bave profesijom (da poslije toliko godina truda počnu sami da priređuju i

zarađuju), za to će morati čekati još malo jer Ministarstvo je doni zakon (da ne

bude zablude, kažem ministarstvo, obzirom da su oni napravili nacrt Zakona, a

koji je usvoji parlament krajem jula, kad su imali oko 90 Zakona na usvajanje,

tako da niko nije ni čitao šta usvajaju), koji ni sami ne znaju kako će ga

primjenjivat, a dok se čeka riješenje pravnici slobodno neka nađu neko drugu

profesiju (možda je tako i u Evropu!).

Nadalje, novi Zakon NE predviđa tkz.skraćeni postupak za polaganje

pravosudnog ispita, tj.lica koja su položili „stručni ispit za rad u državnim

organima“, ne moraju da polažu te ispite i na pravosudnom ispitu. Dakle, radi se

o pet ispita, tj.Ustavnom pravu, Finansijskom, Privrednom, Radnom i Upravnom

pravu. Kako je svakom pravniku dobro poznat pravosudni ispit (odnosno

obimnost istog), može se pretpostaviti kako će biti po novom, kada i pored

ostalih ispita, moraju da se polažu i ostala pet. Međutim, bez obzira na ovo,

novim zakonom se produžava i praksa na tri godine, za one koji budu „imali

sreće“ (ovo sa razloga jer ovo važi samo za one pripravnike koji praksu budu

odradili u sudu, tužilaštvu ili kod advokata, a u privrednim društvima i

dr.propisano je četri godine). Nadalje, začuđujuća je i činjenica, u odnosu na

pravnike koji su već polagali „stručni ispit za rad u državnim organima“,

odnosno koji su već započeli praksu po starom Zakonu, da i u odnosu na njih

važi novi zakon. Da pojasnim, pripravnik koji je imao godinu dana prakse,

položio je stručni ispit (što znači da je već stekao uslov po ranijem zakonu da

polaže po skraćenom postupku) isti mora opet da polaže tih pet ispita koji je već

polagao na stručnom ispitu.

U odnosu na navedeno, obratio sam se Ustavnom sudu, inicijativom za

215 215

pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti zakona (koju Vam šaljem u prilogu),

međutim efikasnost Ustavnog suda je na takvom „dobrom“ nivou, da se za to

mora čekati i više od godinu dana.

Dakle, svi pravnici koji su mukama završili fakultet i snašli se na svaki mogući

način da završe fakultet, i odradili dvije-tri godine prakse, od kojih samo 9

mjeseci finansira država a za ostale volontirajte, moraju još da čekaju da

ministarstvo pravde nađe neko riješenje za primjenu novog zakona, a do toga

neka uzimaju tacnu na ruke ili da sačekaju izbore pa da se učlane u neku od

vladajućih partija.

S'poštovanjem,

Armend Husić, dipl.pravnik"

216 216



PITANJE ZA MILION EURA

Molimo vas da prvo

pažljivo pročitate sledeća dva člana

Zakona o radu: VII. ZAŠTITA PRAVA ZAPOSLENIH

Zaštita kod poslodavca

Član 119

(1) O pravima i obavezama zaposlenih iz rada i po osnovu rada odlučuje

poslodavac, u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom i ugovorom o

radu. (2) Zaposleni koji smatra da mu je poslodavac povrijedio pravo iz

rada i po osnovu rada može podnijeti zahtjev poslodavcu da mu obezbijedi

ostvarivanje tog prava.

(3) Poslodavac je dužan da odluči po zahtjevu zaposlenog, u roku od 15 dana

od dana podnošenja zahtjeva.

(4) Odluka iz stava 3 ovog člana je konačna, ako zakonom nije

drukčije određeno.

(5) Odluka iz stava 3 ovog člana dostavlja se zaposlenom u pisanom obliku, sa

obrazloženjem i poukom o pravnom lijeku u roku od osam dana od isteka roka

za odlučivanje.

Zaštita kod nadležnog suda

Član 120

(1) Zaposleni koji nije zadovoljan odlukom iz člana 119 ovog zakona, ili mu

odluka nije dostavljena u predviđenom roku, ima pravo da pokrene spor pred

nadležnim sudom za zaštitu svojih prava, u roku od 15 dana od dana

dostavljanja odluke.

217 217

(2) Poslodavac je dužan da pravosnažnu odluku suda izvrši u roku od 15 dana

od dana dostavljanja odluke, ako odlukom suda nije određen drugi rok.

Pitanje za milion EUR-a glasi:

DA LI ZAPOSLENI MOŽE POKRENUTI SPOR PRED SUDOM, AKO,

PRETHODNO, POSLODAVCU NIJE PODNOSIO ZAHTJEV ZA ZAŠTITU

PRAVA?

Ne morate biti pravnik da bi učestvovali u ovoj igri od milion EUR-a, koji su,

nažalost, već skinuti sa računa države tako da vi konkurišete, u stvari, za neke

buduće pare, ako ih bude.

Koristeći se, po nama pogrešnim, odgovorom pravosudja na ovo pitanje, na

hiljade državnih službenika je, u nekoliko prethodnih godina, tužilo državu, ne

obraćajući joj se prethodno za zaštitu i tako joj ne dajući priliku da im

dobrovoljno isplati pretežno minorne iznose. Tako je pokrenuto na hiljade

sporova i plaćeno na milione vaših EUR-a na ime advokatskih troškova.

Odgovor na postavljeno pitanje daće, uskoro, Vrhovni sud Crne Gore, do koga

je, konačno, stigla ova tragikomedija..

AUDITORIUM

218 218



"KAČAMAKIJADA"

U vrlo interesantnom intervjuu za dnevni list „Pobjeda“, ministar održivog

razvoja i turizma istakao je da „manifestacijama tipičnim za naša mjesta na

sjeveru treba primamiti turiste i tu misli na kačamakijadu ili festivale kačamaka,

cicvare itd, čorbijadu, razna takmičenja zabavnog karaktera... i da aktivnosti na

snijegu treba da budu samo jedan dio ponude“.

To bi, valjda, „uz strateški marketing plan, čije donošenje se očekuje naredne

godine i inoviranu strategiju ljudskih resursa, postavilo pretpostavke za održivi

turistički razvoj, smanjenje sezonalnosti, ravnomjerni regionalni razvoj i

pozicioniranje Crne Gore kao visokokvalitetne turističke destinacije“, poručuje

ministar Radulović.

Podržavamo ideje ministra i predlažemo da se odmah predje sa riječi na djela. Za

početak bi se, u okviru tog ministarstva, trebao formirati jedan poseban

direktorat, za kačamak i cicvaru, koji bi radio na standardizaciji i brendiranju tih

"mamaca za turiste", ili makar posebna direkcija u okviru jednog od postojećih 9

direktorata u tom ministarstvu, u okviru kojih inače postoji tačno 24 direkcije.

Vjerujemo da kačamak i cicvara zaslužuju makar jednu zajedničku ako ne i

posebne direkcije.

AUDITORIUM

219 219



„Ministar za ljudska i manjinska prava Mehmet Zenka nagodio se sa

tužilaštvom i uplatio 1.200 eura Dnevnom centru „Sirena“ Ulcinj, jer je počinio

krivično djelo povrede ravnopravnosti prilikom zapošljavanja“.(Vijesti, 16. 1.

2017.)

HOĆE LI SAMO ZENKA ODGOVARATI?

Krivičnim djelom povreda ravnopravnosti prilikom zapošljavanja, iz člana 225

Krivičnog zakonika Crne Gore, sankcionisano je, novčanom kaznom ili

zatvorom do jedne godine, svako protivpravno uskraćivanje prava na

slobodno zapošljavanje , pod jednakim uslovima, na teritoriji Crne Gore.

Koliko smo razumjeli, gospodin Mehmed Zenka, odgovarao je što je

protivpravno zaposlio neka lica,vjerovatno bez konkursa, ne može se zaključiti

iz teksta. Bilo bi interesantno vidjeti tačno za koju je radnju g. Zenka tačno

odgovarao, mada to za ovaj tekst nije najvažnije, jer ovdje se ne radi o njemu,

koji je odgovarao i priznao djelo i platio kaznu. Radi se o desetinama drugih

izvršitelja istog djela, koje niko nema namjeru privesti pravdi, makar na

ovako simboličan način, kako je priveden Zenka.

Ovo djelo se može izvršiti na mnogo načina ali ima ih nekoliko toliko raširenih

i neprikrivenih da odgovornim u našim državnim institucijama, lokalnim

samoupravama i drugim koji su dužni da zapošljavanje vrše u skladu sa

zakonom, ne pada na pamet da bi zbog toga mogli odgovarati.

Evo, na primjer, zapošljavanje po osnovu ugovora o djelu, koje je tako

popularno u našoj državnoj upravi, nije ništa drugo nego izigravanje propisa koji

220 220

obezbjedjuju ravnopravnost prilikom zapošljavanja. Ugovor o djelu nije

radnopravni već obligaciono pravni ugovor , propisano članom 669 Zakona o

obligacionim odnosima, kojim se „poslenik (preduzimač, izvodjač radova)

obavezuje da obavi odredjeni posao (izrada ili opravka neke stvari ili izvršenje

nekog fizičkog ili intelektualnog rada i sl.) a naručilac se obavezuje da mu za to

plati naknadu“. Ugovor o djelu primjeren je vršenju nekog odredjenog posla, na

primjer krečenja ili deratizacije prostorija, zamjene stakala, ili bilo čega drugog

što nije sistematizovano u okviru organa kao obaveza nekog radnog mjesta i što

nije u okviru djelatnosti organa. Taj poslenik, preduzimač ili izvodjač radova ne

može biti u radnom odnosu i svima je jasno da za zaključenje ugovora o radu

nema uslova kada se radi o kontinuiranom vršenju poslova odredjenog radnog

mjesta.

Drugi primjer je objavljivanje oglasa uz jednodnevni rok podnošenja prijava.

Bez obzira je li u pitanju državni organ, lokalna samouprava, druga javna

institucija ili preduzeće, oglašavanje sa tako kratkim rokom prijavljivanja se radi

samo da bi se neko preferirao a svi ostali zainteresovani eliminisali iz

konkurencije.

Zašto su onda ugovor o djelu i oglašavanje sa jednodnevnim rokom

prijavljivanja toliko popularni kod rukovodilaca naših državnih organa i

institucija i zašto je to postao njihov modus operandi?

Postoje dva razloga.

Prvi je što time obezbjedjuju dostupnost radnih mjesta samo za povlašćene

partijske i rodjačke kadrove.

Drugi je što se ne boje da će zbog toga odgovarati.

Posebno je i možda najinteresantnije pitanje zašto na ovu tako raširenu

nezakonitu, odnosno kriminalnu, pojavu ne reaguje niko iz opozicije i NVO

sektora. Prije par godina, crnogorska Skupština ja javno objavila koliko je imala

ugovora o djelu i koliko je novca po tom osnovu potrošeno ali niko na to nije

reagovao u smislu da ukaže da je ta praksa nezakonita, bolje rečeno kriminal..

Vjerujemo da ova očigledna zavjera ćutanja ukazuje na opštu medjuzavisnost

kompletne naše javne scene, što rodjačku, što po tazbini, što interesnu, što ....

Bez obzira što ta činjenica obeshrabruje, portal AUDITORIUM će pokušati da

ovu pojavu na neki način spriječi, da li podnošenjem krivičnih prijava ili na neki

drugi.. Ali, prije toga, uputićemo zahtjeve sudskoj i tužilačkoj vlasti, kako bi

utvrdili da li i oni tuže i sude po ugovoru o djelu, odnosno imaju li i oni ovako

nezakonito zaposlenih.

Nadamo se da ćemo vas uskoro moći obradovati njihovim odgovorima.

AUDITORIUM

221 221



STUDIJA SLUČAJA

MINISTARSTVU PRAVDE

Munistru, g. Pažinu

Poštovani gospodine Pažin, u intervjuu datom „Pobjedi, objavljenom 14. 1.

2017. godine, najavili ste studiju slučaja „Kalić“.

Za poštovanje je što ste najavili da „ne želite da ovaj slučaj prodje bez dužne

pažnje i da očekujete da tužilaštvo temeljito preispita postupanje tužilaca a

sudska vlast postupanje sudova, a ne obrnuto, kako to zna biti slučaj“.

Medjutim, ostalo je nejasno u kojoj proceduri i ko će vršiti tu „studiju slučaja“.

Zato Vas molimo da, za čitaoce Crnogorskog pravnog portala AUDITORIUM,

bliže objasniti na šta ste mislili:

- ko će vršiti tu „studiju slučaja“ i u kojoj proceduri?

- kad se mogu očekivati rezultati te studije?

Za portal AUDITORIUM

Predrag Mugoša

222 222



Ponovo o „Podgoričkom modelu“

NIVO LOŠIH KREDITA PADA UPRKOS NAPORIMA CENTRALNE

BANKE CRNE GORE!?

Od generalnog sekretara Udruženja banaka Crne Gore saznali smo da je, u toku

prošle godine, postignut "vanredno dobar rezultat i nivo kredita u kategoriji

nekvalitetnih i teško naplativih znatno smanjen u odnosu na 2015. godinu".

Gospodin Pejaković je objasnio i da se „problemi ne rješavaju samo

restrukturiranjem kapitala i kreditne zaduženosti, već kvalitetnom promjenom

svijesti, poslovanja, a u cilju postizanja veće efikasnosti i adaptacije na nova

tržišta i uslove poslovanja“.

Što god to značilo, jasno je da nivo loših kredita značajno pada, uprkos činjenici

da čuveni „Podgorički model“ Centralne banke Crne Gore ne daje nikakve

rezultate. Možda bi, kad se na tom „modelu“ ne bi gubilo vrijeme, rezultati bili

još bolji.

AUDITORIUM

223 223



USTAV JE DEMODE?

Prenosiomo dio intervjua sa predsjednicom Ustavnog suda (Dan, 9. 1. 2017.)

Koliko postupaka provjere ustavnosti i zakonitosti propisa je Ustavni sud

pokrenuo po svojoj inicijativi u 2016. godini? U koliko slučajeva je utvrđena

neustavnost tih propisa?

– Na sličnu temu smo razgovarali početkom prošle godine, i to ovlašćenje

Ustavni sud nije koristio tokom 2016. U vezi sa tim, ponavljam da u strogo

pravnom smislu, ne bi se molgo prihvatiti ovlašćenje Ustavnog suda da

samostalno pokreće postupak normativne kontrole. Nekoliko razloga zaslužuju

da budu pomenuti: prejudicira se konačna odluka i protivno je pravnom načelu

da nema suđenja bez tužbe, odnosno pravilu da niko ne može biti sudija u svojoj

stvari. Kao što znate, pokretanje ex officio postupaka u ustavnoj sudskoj praksi

evropskih država je veoma rijedak izuzetak koji se može naći u uporednom

ustavnom pravu. Takođe, ex officio pokretanje postupka nosi sa sobom rizik

velike koncentracije moći u posjedu Ustavnog suda koji je u poziciji da „bira“

zakone i druge propise koje će podvrgnuti ustavnoj kontroli. U ovom kontekstu

treba imati u vidu da je uloga Ustavnog suda upravo da osigura da vršenje

najviših državnih funkcija bude u skladu sa ustavnim principom podjele vlasti”.

U Ustavu (čl. 150) jasno piše da “Ustavni sud može i sam pokrenuti postupak za

ocjenu ustavnosti i zakonitosti”.

U čemu je onda problem, koji je to “strogo pravni smisao” jači od Ustava, čudi

se svako ko je pažljivo pročitao intervju.

AUDITORIUM

224 224



I UZURPANTI IMAJU PRAVO SVOJINE NA ZEMLJIŠTU POD

OBJEKTOM I ONOM KOJE SLUŽI ZA REDOVNU

UPOTREBU OBJEKTA

Vrhovni sud Crne Gore je, prije par godina, potvrdjujući jednu presudu

nižestepenih sudova, konačno, zauzeo pravni stav da se pravni položaj države,

kao vlasnika, ne razlikuje od položaja privatnih vlasnika zemljišta.

Iz tog stava je izveden zaključak da i nelegalni graditelj objekta stiče pravo

svojine na zemljištu u državnoj svojini po osnovu odredbi o sticanju svojine

gradjenjem, iz Zakona o svojinskopravnim odnosima.

Država, kao i svi ostali vlasnici zemljišta, ima pravo da se na vrijeme usprotivi

gradnji, da u roku od 3 godine od dana izgradnje objekta traži da se objekat

poruši, a nakon toga može tražiti samo da joj se zemljište plati, ali i to samo do

isteka roka od 10 godina od izgradnje objekta.

Ovo je, koliko znamo, velika novost u praksi našeg Vrhovnog suda, koji se dugo

tvrdo držao stava da državno zemljište ne može preći u privatnu svojinu po

osnovu gradjenja objekta, kad je gradnja bila nelegalna a graditelj nesavjestan.

Ovaj novi stav Vrhovnog suda je sasvim opravdan jer su svi oblici svojine

postali ravnopravni još od 1996. godine, što je podrazumijevalo i mogućnost

sticanja svojine na državnom zemljištu na osnovu svih načina propisanih

Zakonom o svojinskopravnim odnosima, uključujući i sticanje po osnovu

održaja, po osnovu gradjenja objekta i ostale.

Gradjani nijesu upoznati sa ovom novom praksom naših sudova pa, do sada, nije

225 225

bilo takvih tužbi u nekom većem broju, što je srećna okolnost za državu i

opštine.

Ali glavni problem je što ni država, odnosno njene ostale dvije grane vlasti,

zakonodavna i izvršna, takodje nijesu upoznate sa ovom novom sudskom

praksom. Da jesu, pripremile bi se da spremno dočekaju buduću legalizaciju i da

uzurpantima državnog zemljišta priznaju pravo svojine na zemljištu te da im,

pred sudom, traže odgovarajuću naknadu, u slučajevima kad za tu vrstu tužbe

nijesu zakasnili.

Ali, ne, oni su, članom 7 Zakona o regularizaciji neformalnih objekata,

predvidjeli da zemljište prodaju uzurpantima neposrednom pogodbom. Nijesu ni

svjesni kom riziku je izložena državna kasa ako armija nelegalnih graditelja

krene da podnosi tužbe po osnovu gradjenja na tudjem zemljištu. A oni,

zakonodavna i izvršna vlast, ovim zakonom, prosto izazivaju sudbinu.

Možda nije kasno da se sve sagleda malo realnije, da se makar odloži primjena

Zakona o regularizaciji neformalnih objekata i da se pripremi neka realnija

koncepcija za rješavanje tog problema.

AUDITORIUM

226 226



U CRNOJ GORI LOBIRANJA NEMA?

Povodom petogodišnjice od donošenja prvog Zakona o lobiranju.

Prije nešto više od 5 godina, najavljen kao važan antikoruptivni instrument,

donijet je prvi crnogorski Zakon o lobiranju, koji je, nakon 3 godine

neprimjenjivanja, zamijenjen novim, takodje mrtvim slovom na papiru. Oba

pokušaja su završila neuspjehom jer još uvijek nemamo ni jednog jedinog

registrovanog lobistu, čak nikog sa položenim ispitom za lobistu.

Taj prvi zakon bio je, za naše prilke, baš primjenjiv, reklo bi se idealan. Za

lobiranje se nije tražila nikakva kvalifikacija, čak ni elementarna pismenost.

Zašto se, za tri godine važenja tog zakona, niko nije prijavio, nije jasno a nije,

izgleda, bilo jasno ni zakonodavcu pa se, krajem 2014. godine, otišlo u drugu

krajnost. Donijet je potpuno novi zakon o lobiranju, u čijoj pripremi je

učestvovala, glavom i bradom, i Evropska komisija, kojim su uslovi za lobistu

pooštreni, tražile su se kvalifikacije, nivo VII, podnivo 1 (što god to značilo),

neosudjivanost, poseban ispit (sertifikat).... Predlagači su obrazlagali da je

lobiranje “prepoznato i kao instrument koji doprinosi spriječavanju korupcije u

procesu donošenja zakona i drugih opštih akata, da je legitiman i poželjan vid

uticaja na proces donošenja odluka koje su od interesa za zajednicu, da je

zasnovano na principima visoke etionosti i profesionalnosti, časnosti i

transparentnosti”.

Visoka etičnost, profesionalnost, časnost i transparentnost. Pa to je ovdje trebalo

da se primi i proširi kao ovaj grip.

Ali, nije uopšte važno sto lobista zvanično nema, mi mislimo da je tako, u stvari,

bolje. Važno je što niko ne odgovara za svoje profesionalne promašaje i što su

svi, koji su propagirali ovu propalu priču i dobro je naplatili, samo prešli na neku

drugu poziciju i novu temu. Auditorium će napraviti čitavu seriju tekstova i

ukazati na više zakonskih projekata koji su bili unaprijed osudjeni na propast i

koje njihovi autori danas ne žele ni da pomenu.

AUDITORIUM

227 227



ŽIVIO TOTALITARIZAM II

Danas smo, iz intervjua g. Branislava Radulovića, datog dnevnim novinama

DAN, saznali da je „DRI preporučila Vladi da razmotri mogućnost donošenja

Zakona o privremenom ograničenju prava obavljanja privrednih i drugih

djelatnosti shodno kojem bi CRPS bio dužan formirati listu diskvalifikovanih

lica i privrednih subjekata, čime bi se podigao nivo pravne sigurnosti i spriječile

zloupotrebe i poslovne prevare kroz institut stečaja i likvidacije“.

Iz DRI su se istovremeno pohvalili kako su, nakon njihovih preporuka, ukinute

dvije vladine uredbe, da je i Evropska komisija, u Izvještaju, posebno istakla

rezultate DRI, ispunili plan rada, usvojili ga za narednu godinu.... Svaka čast.

Ali, njihova najnovija preporuka daleko je od toga da zaslužuje pohvale.

Prvo, zato što su prevare inače zabranjene i u gradjanskim i u privrednopravnim

odnosima a što je zaprijećeno visokim kaznama kroz odgovarajuće odredbe

Krivičnog zakona.

Drugo, zato što predlažu nešto što već postoji u našem zakonodavstvu. Članom 9

Zakona o sprječavanju nelegalnog poslovanja (Sl. CG br. 29/13) propisano je da:

„ Lice, koje ima učešće preko 30% u kapitalu privrednog društva nad kojim je

otvoren stečaj ili postupak likvidacije, koje ne izmiruje poreske obaveze,

228 228

odnosno čiji su računi blokirani u postupku prinudne naplate, ne može osnovati

privredno društvo ili se registrovati za obavljanje djelatnosti kao preduzetnik.

Zabrana osnivanja privrednog društva, u smislu stava 1 ovog člana, odnosi se i


Mjera iz stava 1 ovog člana traje do prestanka razloga zbog kojih je uvedena.

Licem, u smislu stava 1 ovog člana, smatra se privredno društvo, preduzetnik i

fizičko lica.”

Znači, ta diskvalifikacija iz privrednog života, koju predlažu senatori iz DRI,

nije, nažalost, nikakva novina.

Treće, ali najvažnije, što njihovu preporuka čini prije neozbiljnom nego

zapohvalu, je što je sve to skupa neustavno, preciznije, u suprotnosti je sa članom

59 ustava Crne Gore, koji u stavu 1 jemči slobodu preduzetništva a u stavu 2

propisuje:

“Sloboda preduzetništva može se ograničiti samo ako je to neophodno radi

zaštite zdravlja ljudi, životne sredine, prirodnih bogatstava ili bezbjednosti i

odbrane Crne Gore”.

Kad smo prvi put pisali o tome (tekst ŽIVIO TOTALITARIZAM), rekli smo da

član 9 Zakona o sprječavanju nelegalnog poslovanja (Sl. CG br. 29/13), osim što

sadrži neustavnu normu, pokazuje visoki stepen totalitarne svijesti u najvišem

zakonodavnom tijelu, koja se ogleda u očigledno prihvaćenoj polaznoj

pretpostavci da oni kojima preduzeca odu u stečaj ili ne plaćaju porez ne

zaslužuju ni da rade ni da žive. Kao da uspjeh u poslovanju zavisi samo od nečije

dobre volje a ne mnogo više od katastrofalnih uslova poslovanja, diktiranih

samim zakonodavstvom.

Za ovu preporuku DRI se može reći isto – odraz svijesti da je država sve, da je

neograničena u svom pravu da uredjuje naše živote. Izraz “diskvalifikovana

lica”, koji je upotrijebljen u preporuci, samo pojačava strah od toga što nam sve

može uraditi zakonodavstvo bez suštinske kontrole Ustavnog suda.

AUDITORIUM

229 229



Povodom intervjua ministarke ekonomije, Dragice Sekulić, objavljenog u DANu,

od 31. 12. 2016, pod naslovom „GRADJANI ĆE PLAĆATI PODSTICAJE

DOK NE ISPUNIMO CILJ"

NOVOGODIŠNJA PRIJETNJA MINISTARKE SEKULIĆ

Novoizabrana ministarka ekonomije, Dragica Sekulić, možda je imala najbolju

namjeru da nas, pred novogodišnje praznike, obraduje nekim ohrabrujućim

podatkom ili makar najavom, ali ispalo je potpuno obrnuto.

Ukratko, ministarka nam je obećala da ćemo podsticaje za proizvodnju struje iz

obnovljivih izvora energije plaćati samo dok ne ispunimo nacionalni cilj od 33%

učešća te energije u ukupnoj potrošnji a „nakon ispunjenja nacionalnog cilja,

država će definisati novi model podsticaja koji se neće prelivati na gradjane“.

Sigurno nije mislila da će država garantovati investitorima više sunca za solarne

niti više kiše za hidroelektrane, ne, naravno. Mislila je na nešto treće, samo što to

treće, nažalost, ne postoji. Podsticaji koji se neće prelivati na gradjane.? Dje to

ima?

Evo, ako to postoji, neka ministarka odmah sad uvede te „podsticaje, koji se neće

prelivati na gradjane“ pa da, što prije, dostignemo milenijumski cilj od 100%

potrošnje te obnovljive energije. I neka ministarka ne štedi na tim

„podsticajima, koji se neće prelivati na gradjane“.

Pa, ako ćemo mi plaćati podsticaje samo dok ministarka ne izmisli neki novi

koncept podsticaja, koji se neće prelivati na gradjane, znači zauvijek, ne treba da

čudi što smo njenu novogodišnju čestitku shvatili kao prijetnju.

AUDITORIUM

230 230



CENTAR ZA STRUČNO OBRAZOVANJE

ODGOVORIO PAPI FRANJU

U toku novogodišnjih praznika poslanicom na istu temu, temu nezaposlenosti

mladih, oglasili su se Papa Franjo i Centar za stručno obrazovanje Crne Gore.

Papa Franjo je, kao i više pute ranije, upozorio na težak položaj mladih i poručio,

u svojoj novogodišnjoj propovijedi, da je novim generacijama mnogo toga

nedostižno a prije svega “dostojni, slobodni, kreativni i solidarni posao”. Kazao

je da smo mladima dužni da ih uključimo i da se ne smijemo odreći njihove

snage, pameti i sposobnosti. Papa se tako obratio svima, “gradu i svijetu”, a prije

svega onima koji donose odluke i koji mogu da izvrše neku promjenu –

političarima.

Kao da je u Papinoj molitvi prepoznao i kritiku usmjerenu, ne daj bože, ka našoj

vladi, javio se odmah naš Centar za stručno obrazovanje: "Vlada ulaže napore da

se suoči sa ovim problemom, međutim ne može obezbijediti svima radno mjesto,

jer je to uslovljeno privrednim razvojem i novim kapitalnim investicijama koje

treba da stvore i ponude veći broj radnih mjesta“. Po njihovom znalačkom

mišljenju, problem je "nedostatak hrabrosti da se uđe u sopstveni biznis, biranje

radnih mjesta, zapošljavanje nestručnog kadra koji posjeduje druge kvalifikacije,

a ne one koje su mu potrebne za to radno mjesto, sezonska ponuda radnih mjesta

231 231

na koju se teško mladi privikavaju još više otežava i onako vrlo malu ponudu

radnih mjesta. Ako se tome doda i nepotrebno nepovjerenje poslodavaca, onda

su mladi u teškoj situaciji”, kazali su predstavnici Centra agenciji Mina. Sve u

svemu, mladi su sami krivi.

Da, još su rekli i da su mladi ljudi u Crnoj Gori “u teškoj situaciji kada je u

pitanju zapošljavanje i sve više su izloženi deficitima dostojanstvenog rada u

odnosu na druge grupe”.

Deficitima dostojanstvenog rada? Ne, previše je da bi bilo slučajno.. Biće da naš

Centar za stručno obrazovanje odgovara baš Papi Franju.

I što baš oni kad za to nijesu nadležni a, iz njihovog obraćanja javnosti, se vidi da

nijesu ni stručni za ovu problematiku. Kažu: "Udio nisko kvalifikovanih mladih,

koji iznosi 12,3 odsto, daleko je ispod prosjeka zabilježenog u zemljama

Evropske unije (EU) gdje iznosi 33,4 odsto”. Ispod prosjeka? Valjda smo iznad

prosjeka, ako se mjeri stepen obrazovanosti radne snage. Ne rangiramo se valjda

po stepenu neobrazovanosti. Ili rangiramo?

.

AUDITORIUM

232 232



STRANI INVESTITOR - SA JEDNIM EUROM U DŽEPU?

Danas je CDM, pod pretencioznim naslovom „MIPA: Imamo investitore iz više

od 107 zemalja svijeta”, prenio izjavu direktora Agencije za promociju stranih

investicija (MIPA) da je Crna Gora “uspjela da izgradi brend na investicionoj

mapi svijeta, a sama činjenica da imamo investitore iz više od 107 zemalja

svijeta govori dovoljno o prepoznatljivosti naše države kao destinacije sa

povoljnom investicionom klimom”.

E baš ta “činjenica”, koja je poslužila za bombasti naslov, ne govori ništa, kao,

uostalom, ni preostali dio izjave direktora.

Prema članu 2 našeg Zakona o stranim investicijama, strani investitor je:

- svako pravno lice sa sjedištem van teritorije Crne Gore;

- svako fizičko lice, koje je strani državljanin, ako stiče udio ili akcije u

privrednom društvu ili u privredno društvo ulaže na ugovornoj osnovi;

- privredno društvo sa učešćem najmanje 10% stranog kapitala u kapitalu

društva;

- privredno društvo koje je strano lice osnovalo u Crnoj Gori;

- crnogorski državljanin sa prebivalištem u inostranstvu.

Stranim investitorom, u smislu ovog zakona, smatra se i lice koje je na osnovu

izvršenih ulaganja steklo crnogorsko državljanstvo u skladu sa zakonom.

233 233

Ovo znači da se, u ovoj zemlji čuda, stranim investitorom smatra svako ko uloži

makar jedan jedini Euro. Po tim kriterijumima, većina onih što skupljaju smeće

po podgoričkim kontejnerima i time ostvaruju neki dohodak, ispunjava uslove

da se upiše u evidenciju stranih investitora.

Zato onaj podatak, o stranim investitorima iz 107 zemalja svijeta, ne dokazuje

baš ništa ali slikovito govori o našem zapuštenom pravnom sistemu i o

raznoraznim parazitskim pravnim “pojavama”, kakva je, na primjer, MIPA ,

formiranim u vrijeme kad nam je “nebo bilo granica”, kako je govorio jedan

doskorašnji ministar.

AUDITORIUM

234 234



KO JE STVARNO KRIV?

Povod je tekst u današnjim „Vijestima“, pod naslovom „Niko ne odgovara za

izgubljene milione“, u kome se pokušalo unijeti malo svjetlosti u dugogodišnji

problemu velikih troškova za sporove, koje država gubi od zaposlenih. Ideja ima

raznih: kriv je zaštitnik, koji je zatrpan predmetima i nema snage da riješi

problem, kriva je država što ne planira realno budžet, kriva su ministarstva jer ne

poštuju preporuke DRI da postupaju po pravosnažnim presudama....... i sve tako

u krug.

A niko da se zapita zašto imamo toliko sporova u kojima državni službenici tuže

svog dragog poslodavca zbog neisplaćenih zarada, toplog obroka, naknada za

prevoz, jubilarnih nagrada, prekovremenog rada, naknade za neiskorišćeni

godišnji odmor i ko zna čega još sličnog.

Odgovor na to pitanje, najvjerovatnije, leži u našem katastrofalnom

zakonodavstvu, koje je permanentnim „reformama“ dovedeno do totalne

neprimjenjivosti. Naši zakoni su sve gori i sve više generišu razne sudske

postupke. Na primjer, Zakon o radu je, u zadnjih desetak godina, mijenjan isto

toliko puta a stanje u ovoj oblasti je sve gore.

U toj oblasti (zarade, uvećanja zarada, naknade zarad, otpremnine, jubilarne

nagrade, povećani troškovi, prekovremeni rad, noćni rad, dodaci na zarade i

ostale sindikalne poslastice), vlada takav haos da je Vrhovni sud morao

zauzimati pravne stavove po pitanjima koja su tako bizarna da ne bi zaslužilavala

235 235

da ih razmatra ni radnički savjet. Ali, i pored toga što je Zakon o radu, u zadnjih

desetak godina, mijenjan isto toliko puta, i pored toga što je Vrhovni sud više

puta zauzimao pravne stavove u vezi primjene propisa o radu, stanje u ovoj

oblasti je sve gore.

Rezultat je da imamo sve više radnih sporova u kojima zaposleni tuže državu i da

oni postaju sve kapriciozniji. Evo dobre ilustracije: u zadnjih par mjeseci, medju

presudama Osnovnog suda u Podgorici, ima 10 usvojenih po tužbama po osnovu

neisplaćenog toplog obroka u kojima visina duga nije preko 10 € a dosudjeni

troškovi postupka nijesu ispod 300 €. Rekord u nesrazmjeri izmedju vrijednosti

spora i visine troškova postupka (advokatski troškovi), u zadnjih nekoliko

mjeseci, je slučaj izvjesne službenice Vojske Crne Gore, koja je, po osnovu

neplaćenog prevoza za neki period (tačno 7 dana), s početka 2010. godine, tražila

i dobila na sudu ukupno 2,40 €, sa zateznom kamatom u visini od još 1,20 € a na

ime troškova postupka ukupno 555,50 €, za rad advokata.

Što je natjeralo tu službenicu Vojske Crne Gore da tuži državu za 2,40 € nije

nam poznato, ne bi se reklo da je materijalni interes ali to je najmanje važno.

Važnije je ko je stvarno odgovoran za totalni kolaps pravnog sistema, koji je na

djelu. Zato će AUDITORIUM poslati izabranih desetak presuda ministru pravde

i Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa Crne Gore uz molbu za komentar.

Goran Rodić

Evo kako izgleda izreka jedne od tih "izabranih" presuda:

U IME CRNE GORE

USVAJA SE tužbeni zahtjev, pa se obavezuje tužena da tužilji na ime

neisplaćene naknade za dolazak i povratak sa posla - prevoz, za period od

01.01.2010. godine do 08.01.2010. godine isplati iznos od 2,40 eura sa

zakonskom zateznom kamatom od 27.06.2016. godine pa do konačne isplate,

kao i iznos od 1,20 eura na ime obračunate zakonske kamate na glavni dug od

dospjelosti do 27.06.2016. godine, u roku od 8 dana po pravosnažnosti presude

pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

OBAVEZUJE SE tužena da naknadi tužilji troškove postupka u iznosu od

555,50 eura, u roku od 8 dana po pravosnažnosti presude, pod prijetnjom

prinudnog izvršenja.

236 236



VLADA PONOVO KAPITULIRALA PRED NEMORALOM

Prije tačno pola godine Vlada je usvojila Mišljenje da je saglasna sa inicijativom

za ocjenu ustavnosti Zakona o izmirenju obaveza prema radnicima Kombinata

aluminijuma koji su, usled stečaja preduzeća, ostvarili pravo na penziju

(„Službeni list Crne Gore“, br. 42/15), koju su podnijeli Radovan Jelušić, Rajko

Šaranović i Milan Jelušić i predložila Ustavnom sudu da je usvoji.

Nije objavljeno da je Ustavni sud odlučivao o toj inicijativi, koju je Vlada

podržala a u medjuvremenu su penzioneri KAP-a održali brojne proteste,

zauzimali ulice i trotoare i nametnuli nam svoje privatne interese kao opšte. U

tome su im, nekritičkim izvještavanjem, pomigli skoro svi mediji, ali je izgledalo

da je Vlada tvrda u stavu da je zakon neustavan i neprimjenjiv i da neće

popustiti.

Ali, juče je, iz kabineta premijera, saopšteno da je, na sastanku predsjednika

Vlade Duška Markovića i predstavnika penzionera KAP-a, dogovoreno da Vlada

Crne Gore formira Radnu grupu, koja će raditi na izmjenama Zakona o izmirenju

237 237

obaveza prema bivšim radnicima KAP-a, kako bi se otklonile sve pravne

nepreciznosti i na taj način omogućila primjena ovog pravnog akta.

"Predstavnici penzionera su prihvatili ovu inicijativu premijera Markovića, pa je

dogovoreno da u Radnu grupu, koja će biti formirana na sjednici Vlade u

četvrtak, delegiraju dva svoja predstavnika. Očekuje se da izmjene budu

usaglašene i upućene na usvajanje u Skupštinu Crne Gore početkom naredne

godine", piše u saopštenju.

Ovakvom kapitulacijom Vlada više doprinosi negativnoj ocjeni o Crnoj Gori,

kao pravnoj državi, nego oni koji su ovaj nemoralni, štetni, neuredni, nepošteni,

nekulturni, "zakon" predložili i usvojili.

AUDITORIUM

238 238



·

NAKNADE ZA MAJKE - JONICA PROMAŠILA TEMU

Bivša poslanica SNP-a, Snežana Jonica, kako prenosi portal CDM, tvrdi da je

odluka Vlade Crne Gore da smanji naknade majkama neustavna, jer je suprotna

članu 147 Ustava, koji zabranjuje povratno dejstvo propisa. To sve znači,

objašnjava Jonica, da naknade, koje su stečeno pravo, nijesu mogle da se smanje

retroaktivno pri čemu je ovu situaciju uporedila sa neustavnim nacionalnim

penzijama za ministre i poslanike i činjenicom da ih oni i danas primaju iako je

zakon stavljen van snage.

Nažalost, iako podržavamo svaki napor da se spriječi umanjenje naknada za

majke, moramo reći da je koleginica Jonica potpuno promašila temu i pobrkala

pravne institute.

Uopšte se ovdje ne radi o retroaktivnoj primjeni propisa, naprotiv, predložene

izmjene zakona važile bi samo unaprijed i to od donošenja novih rješenja.

Ni pozivanje na „stečeno pravo“ i uporedjivanje sa poslaničkim i ministarskim,

kako ih nazva „nacionalnim penzijama“ nije bilo adekvatno i čak bi se moglo

reći da je bilo neumjesno.

Te neustavne „nacionalne penzije“ za poslanike i ministre nijesu nikakvo stečeno

pravo a to, na žalost, ne bi bile ni ove nadoknade za majke, ukoliko bi Ustavni

sud zakon proglasio neustavnim. Prema Zakonu o Ustavnom sudu „Izvršenje

konačnih pojedinačnih akata donijetih na osnovu zakona, odnosno pojedinih

njegovih odredaba, za koje je odlukom Ustavnog suda utvrdjeno da nijesu u

saglasnosti sa Ustavom, ne može se dozvoliti ni sprovesti, a ako je izvršenje

započeto obustaviće se“. Toliko o „stečenom pravu“. To što preko 100 bivših

poslanika i ministara još uvijek prima tu „penziju“ ne znači da bi istu sreću imale

i majke. Potpuno smo sigurni da bi se citirani propis na njih primijenio istog

239 239

trena kad bi zakon bio proglašen neustavnim.

Reagovanje gospodje Jonice ocjenjujemo kao izraz želje da pomogne da se

naknade za majke sačuvaju u postojećem obimu ali od ovakvih površnih

tumačenja one ne mogu imati nikakve koristi, naprotiv, njima ne trebaju podrške

koje im zatvaraju oči pred ozbiljnom opasnošću u kojoj se njihovo pravo na

naknadu nalazi.

AUDITORIUM



I DIREKTORICA SVJETSKE BANKE ZA CRNU GORU

"NACILJALA" NAKNADE ZA MAJKE

Direktorica Svjetske banke za Crnu Goru, Tatjana Proskurjakova, u jučerašnjem

intervjuu za „Vijesti“ rekla je da „neodrživ i brz rast javnog duga predstavlja

kritičnu prijetnju za malu otvorenu crnogorsku ekonomiju, bez vlastite valute te

da Vlada mora hitno provesti ozbiljnu fiskalnu konsolidaciju i vratiti budžet u

ravnotežu do 2019. godine i stabilizovati nivo duga“.

Gospodja Proskurjakova ima recept i kako ga stabilizovati. Prvo čega se

dohvatila su naknade za majke: „To bi uključivalo donošenje odredjenih teških

odluka, kao što su racionalizacija i bolje ciljanje socijalnih davanja, prije svega

naknada za majke, koje zemlju koštaju blizu dva procenta BDP-a godišnje.....“.

Statistika sama za sebe ne govori ništa. Dva procenta BDP-a? To ne znači ništa.

Ali, da nam je gospodja direktorica rekla da za kamate, na pare koje su nam

pozajmili njeni poslodavci, godišnje plaćamo više nego za naknade za majke, sve

bi bilo mnogo jasnije.

Stabilizacija duga? To otprlike znači da treba da ostanemo dužni, za sva

vremena, ali tačno onoliko koliko možemo plaćati kamata, da za kamate para

moramo imati a za socijalu ne.

AUDITORIUM

240 240



AGENCIJA ZA MIRNO IZIGRAVANJE PROPISA

Juče, u emisiji Okvir, na I programu RTCG, u kojoj je riječ zakon pomenuta više

desetina ili stotina puta, učesnici su pokušali da daju odgovor na pitanje jedne

gledateljke, koja ima problem regulisanja penzije, jer joj nijesu uplaćeni

doprinosi za neki period.

Predsjednica Unije poslodavaca je uputila gledateljku na Agenciju za mirno

rješavanje radnih sporova, koja je, kako reče, „zajedno sa Poreskom upravom i

Fondom PIO, razradila procedure i u jednom brzom i besplatnom postupku može

da se završi ta stvar, odnosno da se rješenjem arbitra naloži poslodavcu da se

napravi iznimka da se samo za tog zaposlenog izvrši uplata doprinosa.“ Iz

rasprave se dalje dalo zaključiti da se „taj famozni obrazac ne može pojedinačno

istretirati, da se stvar ne može riješavati ad hok, od slučaja do slučaja,

diskreciono, da se nekome može završiti a nekome ne može, da to ničemu ne

vodi i da se to treba sistemski riješiti“. Na komentar voditelja i još jednog

učesnika predsjednica Unije poslodavaca je potvrdila da „to funkcioniše“.

Nemamo razloga da ne vjerujemo predsjednici Unije poslodavaca da je Agenciju

za mirno rješavanje radnih sporova, zajedno sa Poreskom upravom i Fondom

PIO, razradila procedure i da u jednom brzom i besplatnom postupku može da

završi da se rješenjem arbitra naloži poslodavcu da se napravi iznimka da se

samo za tog zaposlenog izvrši uplata doprinosa.

Problem je samo u tome što su se te tri državne institucije, izgleda, dogovorile

kako da izigraju propise. Jer da nije tako, „ta stvar“ mogla bi se završiti u nekoj

drugoj, normalnog proceduri, bez učešća te famozne Agencije.

AUDITORIUM

241 241


Objavljuje pedjapredragm@gmail.com · 24. XII 2016. ·

·

MINULI RAD – ZVEČKA U RUKAMA POLITIČARA I SINDIKALACA

Minuli, rad, minuli rad, minuli rad......

Svi samo o tome govore, najviše ministri i sindikalci. Ali svi govore o njegovom

obračunu, zamrzavanju, ukidanju... a niko da nam objasni što je to minuli rad.

Je li to ono što je bilo definisano Zakonom o udruženom radu (ukinutom 1988.

godine) kao „udio u zajedničkom dohotku, utvrdjen prema doprinosu koji su

radnici u

osnovnim organizacijama udruženog rada dali ostvarenju tog dohotka,

upravljanjem i privređivanjem udruženim sredstvimja (udio po osnovu minulog

rada)“.

Vjerovatno je baš to taj minuli rad, jer drugog objašnjenja nema.

E pa ako je tako, ajde da primijenimo još jedan član tog istorijskog zakona

prema kome radnici snose materijalne i druge posledice lošeg rada ili

nesavjesnog ponašanja koje uzrokuje nisku proizvodnost rada i usljed toga ne

stiču dovoljan dohodak za obavljanje svoje društvene funkcije u društvenoj

reprodukciji.

242 242

Da li bi vam odgovaralo gospodo sindikalci i političari da vam plate zavise od

ostvarenih rezultata rada? Da snosite materijalne i druge posledice lošeg rada i

nesavjesnog ponašanja? Gdje je danas taj vaš minuli rad? Je li to ovaj dug, koji

svakodnevno raste a koji nećete vraćati samo vi, koji učestvujete u njegovom

stvaranju?

S minulim radom ili bez njega, ne zaslužujete ni cent. Da bi prikrili tu istinu

svako malo uzmete neku zvečku koja služi da nam skrenete pažnju. Minuli rad je

jedna od vaših omiljenih i najdjelotvornijih zvečki.

Ako ikad odrastemo kao društvo, ta će vam se zvečka zasluženo obiti o glavu.

A ukidanje minulog rada, kao nečeg nespojivog sa današnjim pravnim sistemom,

što nema nikakve veze ni sa tekućim ni sa minulim radnim doprinosom i što

stvara nedopustivu razliku medju zaposlenima, biće jedan od prvih znakova da

sazrijevamo. Kad minuli rad i slične dimne zavjese uklonimo iz našeg

zakonodavstva, moći ćemo bolje odvojiti rad od nerada i krenuti ka nekom

razvoju.

AUDITORIUM

243 243



·

INTERVJU: Dejan Vujanović, advokat

Poštovani kolega Vujanoviću, što Vi mislite o novoj koncepciji izvršnog

postupka i uvođenju javnih izvršitelja u naš pravni sistem?

Iako je tek najavljeno donošenje posebnog Zakona o javnim izvršiteljima,

koncepcija izvršnog postupka je već jasno određena novim Zakonom o izvršenju

i obezbjeđenju. Već na prvi pogled uočljivo je da je čitava koncepcija uvođenja

javnih izvršitelja u izvršni postupak neustavna. Prenošenje ovlašćenja za

sprovođenje izvršenja, koje je do sada bilo u isključivoj sudskoj nadležnosti na

fizička lica suprotno je članovima 11 i 112 Ustava Crne Gore, po istom osnovu

kao i prenošenje sudskih ovlašćenja na notare Zakonom o notarima.

Ustav CG u čl.11 vrši podjelu vlasti, pa propisuje da „sudsku vlast vrši sud”.

Članom 112 Ustava propisano je da se „pojedini poslovi državne uprave mogu

zakonom prenijeti na lokalnu samoupravu ili pravno lice, kao i da se pojedini

poslovi državne uprave mogu propisom povjeriti lokalnoj samoupravi ili

pravnom licu”.

244 244

Nasuprot tome, Zakon o izvršenju i obezbjeđenju u čl. 16 st. 1 tač. 8 propisuje

:"Javni izvršitelj je fizičko lice, imenovano za odlučivanje u postupku izvršenja,

sprovođenje izvršenja i sprovođenje obezbjeđenja, u skladu sa zakonom".

Dakle, nema nikakve dileme da se radi o neustavnim odredbama i da je čitava

koncepcija neustavna.

Da li je po Vašem mišljenju uopšte bilo potrebe za donošenjem novog Zakona o

izvršenju i obezbjeđenju i kakve bi bile posljedice njegove implementacije u naš

pravni sistem?

Praksa je pokazala da je stari Zakon o izvršnom postupku bio solidan zakonski

tekst, koji se primjenjivao sa manje ili više uspjeha, zavisno od efikasnosti rada

sudova.

Očigledno je da postoji izražen problem velikog broja neriješenih predmeta

naplate takozvanih sitnih potraživanja, u kojima se kao dužnici pojavljuju

siromašni društveni slojevi. Cilj zakonodavca je da novom koncepcijom izvršnog

postupka, poveća naplativost ovakvih potraživanja, pri čemu bi se „sitna”

dugovanja značajno uvećala kroz naknade koje bi za sebe uzimali privatni

izvršitelji, što bi ovaj u suštini značajan društveni problem produbilo, na štetu

socijalno ugroženog stanovništva.

Je li sada kasno da se po tom pitanju nešto preduzme?

Na sreću još uvijek nije kasno. Po mom mišljenju treba hitno inicirati postupak

za ocjenu ustavnosti odredaba Zakona o izvršenju i obezbjeđenju koje se odnose

na javne izvršitelje. Istovremeno, nadam se da će Skupština CG ozbiljno

ramotriti ne samo ustavni osnov, već i cjelishodnost, odnosno štetnost, donošenja

Zakona o javnim izvršiteljima.

245 245



Samo u Crnoj Gori i u nekim afričkim državama

UKIDAJU LI SE KOMUNALIJE?

Prije neki dan, jedna zvaničnica Vlade Crne Gore je bila sasvim jasna:

„Komunalne naknade naplaćuju se SAMO U CRNOJ GORI I U NEKIM

AFRIČKIM DRŽAVAMA, što je u međunarodnim izvještajima jedna od velikih

zamjerki našem poslovnom ambijentu. Na to je upozorila i Svjetska banka i u

tom dijelu predstoji reforma u svim opštinama.“

I ranije su iz Vlade, posebno iz Ministarstva održivog razvoja i turizma,

najavljivali ukidanje tih naknada, doduše mnogo stidljivije.

Istovremeno, to ministarstvo nam nudi novi Zakon o uredjenju prostora i

izgradnji objekata (nacrt) u kome, stvarno, predlaže ukidanje sadašnje „naknade

za komunalno opremanje gradjevinskog zemljišta“ ali uvodi dva nova izvora

finansiranja uredjivanja gradjevinskog zemljišta: „naknadu za gradjenje“, koju će

plaćati investitori i „komunalni doprinos", koji će plaćati svi vlasnici

gradjevinskog zemljišta, bez obzira da li imaju namjeru da grade ili ne.

Ovakvo zbunjivanje i zavaravanje javnosti vjerovatno ne postoji ni u Africi.

AUDITORIUM

246 246



PODGORIČKI MODEL – stvarno podgorički

Kad je, prije više od 4 godine, tadašnji i sadašnji guverner Centralne banke

najavio „podgorički model“ rješavanja nekvalitetnih kredita i objasnio da se on

priprema u saradnji sa Ministarstvom finansija i Svjetskom bankom, čule su se

šale da je to neki novi derivat „crnogorske ekonomske škole“, da tako mali

Perica shvata ekonomiju, da se nekome smiješi Nobelova nagrada...... Ali naši

čudotvorci nijesu odustajali pa je, početkom 2015. godine, taj čuveni „model“

pretočen u Zakon o sporazumnom finansijskom restrukturiranju dugova prema

finansijskim institucijama, čime su i naši poslanici stali iza velikih očekivanja od

te priče.

Poslije skoro dvije godine od usvajanja zakona, kome rok primjene ističe za

nekoliko mjeseci, iz Centralne banke stižu ocjene da „podgorički model“ nije

dovoljno iskorišćen. Nije dovoljno iskorišćen? To bi trebalo da znači da jeste

iskorišćen ali da može više? Ali kad su naše institucije u pitanju treba biti

oprezan. Zato smo provjerili i došli do saznanja da ni jedan jedini sporazum do

današnjeg dana nije usvojen a podnijet je ukupno samo 1 zahtjev za

posredovanje. Znači: učinak nula. Ako ste pomislili da će neko zbog toga, makar

pred stručnom javnošću, polagati račune, zaboravili ste u kom vremenu živite.

Ne, iz Centralne banke ne odustaju. Centralne banke nikad ne odustaju. Sad

najavljuju produženje roka primjene zakona, njegove izmjene, prijete bankama

uvodjenjem dodatnih rezervacija, bla, bla, bla.....

Smanjite doživljaj gospodo nobelovci. Ni od novog roka, ni od izmjena koje

najavljujete, neće biti nikakve koristi. Nije tačno da „smanjenje nivoa loših

kredita otvara prostor za veću kreditnu aktivnost i niže kamatne stope“, kako nas

ubjedjujete. Samo se vrtite u krug. Svo to troje zavisi od nečeg četvrtog,, mnogo

važnijeg,, što vi nikad neće imati.

AUDITORIUM

247 247



PRAVNA DRŽAVA, TO SAM JA

U intervjuu datom Pobjedi, objavljenom prije neki dan, predsjednica Vrhovnog

suda je, na pitanje kako komentariše ocjenu, iz poslednjeg Izvještaj o napretku

Crne Gore, da je potrebno uložiti napore u oblasti stvaranja nezavisnog i

odgovornog pravosudja, odgovorila:

„Strašno me iritira zašto svi iz tog izvještaja izvlače samo kritiku. Zašto niko do

sada nije objavio da je crnogorsko sudstvo najbolje ocijenjeno od svih država

kandidata i Turske?! Treba da radimo na poboljšanju kvaliteta i podizanju

odgovornosti, ali neću nikome dozvoliti da ugrozi našu nezavisnost“.

Na stranu to što uopšte nije odgovorila na postavljeno pitanje. Interesantniji od

toga je ovaj poslednji dio njene izjave. ONA NEĆE NIKOME DOZVOLITI DA

UGROZI NAŠU NEZAVISNOST.

Prema Ustavu Crne Gore i Zakonu o Sudskom savjetu, Sudski savjet je taj

samostalni i nezavisni organ koji obezbjeđuje nezavisnost i samostalnost sudova

i odgovornost i profesionalnost sudija. Predsjednica Vrhovnog suda preuzima

prava i obaveze upravo onog organa koji je bira i koji je nadležan da utvrdjuje

odgovornost sudija, pa i njenu. Posao predsjednika suda je da rukovodi radom

suda, organizuje rad u sudu, vrši raspored poslova i preduzima mjere radi

urednog i blagovremenog izvršavanja poslova u sudu (Zakon o sudovima).

Zato ovaj podvučeni dio njenog odgovora više govori o našem pravosudju od

svih izvještaja Evropske komisije.

Goran Rodić

248 248



U CRNOJ GORI RASTE ZAPOSLENOST

medju penzionerima

Praksa zapošljavanja penzionera, posebno u državnoj upravi, toliko je široko

odomaćena da je to postalo novi crnogorski fenomen, nešto čime se možemo

pohvaliti liderstvom u regionu i šire. Penzioneri, posebno bivši državni

službenici, postali su, izgleda, najtraženija roba na tržištu rada. Mnogi državni

službenici, danas, ne idu u penziju prije nego što nadju drugi posao. Da se

razumijemo, u pitanju su skoro isključivo penzioneri sa visokim penzijama a

kratkim radnim stažom, oni koji su čitav radni vijek proveli u nekim

privilegovanim institucijama i na privilegovanim radnim mjestima, korisnici svih

mogućih nezasluženih beneficija, otpremnina, stanova, „bespovratnih kredita“,

ministarskih i poslaničkih penzija i slično a vrlo rijetko penzionerska sirotinja,

kojoj penzija ne omogućava ni minimum egzistencije.

Mladi se pitaju kako je to moguće, zašto država to dozvoljava, zar oni ne mogu

dati bolji ili makar isti doprinos, odnosno radni učinak, pitaju se je li pošteno da

neko, u zemlji nezaposlene omladine, prima penziju i radi i da li će oni ikad doći

na red......

Ali sad je vrijeme da se neko zapita da li je ta praksa uopšte ustavna i zakonita..

Zakon o radu i Zakon o državnim službenicima i namještenicima propisuju

prestanak radnog odnosa po sili zakona kad zaposleni „navrši 67 godina života i

najmanje 15 godina radnog staža“. Zakon o radu poznaje „mogućnost produženja

radnog odnosa“ lica koje ispunjava uslove za penziju, pod odredjenim uslovima,

znači samo produženja a ne i novog zapošljavanja. A u slučaju produženja

radnog odnosa, nema istovremenog primanja penzije. Da ne ostanemo

nedorečeni, ima jedna odredba u Zakonu o penzijsko-invalidskom osiguranju na

koji bi se mogli pozvati ovi sebičnjaci. Prema članu 112 tog zakona, „korisnik

starosne penzije, koji se zaposli, odnosno obavlja samostalnu djelatnost, ima

pravo, po prestanku tog zaposlenja..... na ponovno odredjivanje penzije...“.

Medjutim, u oblasti radnih odnosa lex specialis je Zakon o radu a on kaže da

zaposlenom, koji je ispunio uslove, radni odnos prestaje, po sili zakona.

Ipak, najmanji bi problem bio što je sve to nezakonito, da ta nenormalna praksa

nepovratno ne vodi ka trajnoj neodrživosti penzionih i drugih državnih fondova,

a time u opštu recesiju.

AUDITORIUM

249 249



·

ADVOKAT VELIBOR MARKOVIĆ:

SUDOVI RETROAKTIVNO PRIMJENJUJU ODREDBE O PROŠIRENOM

ODUZIMANJU IMOVINE

1. Poštovani kolega Markoviću, kao advokat koji postupa i u krivičnim

predmetima, možete li nam reći je li Vam poznato da je u nekom konkretnom

slučaju primijenjen institut „proširenog oduzimanja“ imovinske koristi, koji je u

naš pravni sistem prvi put uveden Zakonom o izmjenama i dopunama krivičnog

zakonika (stupio na snagu 13. 5. 2010. godine)?

Postupao sam kao branilac u jednom crnogorskoj javnosti dobro poznatom

predmetu, u kome je došlo do primjene tog instituta. Konkretno, radi se o

rješenju sudije za istragu, kojim je od mojih klijenta privremeno oduzeta

cjelokupna njihova imovina i dio imovine nekih njihovih srodnika. To rješenje

donijeto je s pozivom na izmijenjeni čl. 113 Krivičnog zakonika, koji se odnosi

na takozvano prošireno oduzimanje imovine. Odluka sudije za istragu potvrdjena

je rješenjem krivičnog vijeća, znači da je pravosnažna, pa je privremeno oduzeta

imovina predata na staranje i upravljanje Upravi za imovinu Crne Gore.

2. Da li su se odluke o proširenom oduzimanju odnosile na imovinsku korist

stečenu i djela izvršena prije stupanja na snagu pomenutog zakona, odnosno prije

uvodjenja u pravni sistem pomenutog instituta? Da li to, po Vašem mišljenju,

znači retroaktivnu primjenu zakona?

Sva privremeno oduzeta imovina u tom predmetu stečena je više godina prije

stupanja na snagu sada važećeg Krivičnog zakonika. Pošto je tim zakonikom,

odnosno njegovim izmjenama iz 2010. godine, po prvi put predvidjena

mogućnost proširenog oduzimanja imovine, sud je, u konkretnom slučaju izvršio

250 250

njihovu retroaktivnu primjenu, što nije u saglasnosti sa Ustavom Crne gore. Ovo

stoga što je odredbom čl. 147 st. 3 Ustava propisano da odredba krivičnog

zakona može imati povratno dejstvo samo ako je blaža za učinioca krivičnog

djela. a odredbe o proširenom oduzimanju imovine nikako ne mogu biti blaže po

učinioca, to je, nadam se, jasno. Otuda se odredbe Krivičnog zakonika o

uslovima i načinu proširenog oduzimanja imovinske koristi ne mogu

primjenjivati na imovinu stečenu prije njihovog stupanja na pravnu snagu. Isti je

slučaj i sa imovinom koja je stečena prije nego što su Krivičnim zakonikom

propisana kao krivična djela ona djela u pogledu kojih je predvidjeno prošireno

oduzimanje imovine.

Iako se za sada radi samo o privremenom oduzimanju, smatram da je i to

nedopušteno i da predstavlja retroaktivnu primjenu zakona. Očekujem da će

sudovi shvatiti da se primjena navedenog instituta može odnositi samo na

slučajeve kad je imovina stečena i na imovinu stečenu od momenta stupanja na

snagu izmjena KZ-a, odnosno od 13. 5. 2010. godine pa ubuduće, a ne i prije tog

vremena, jer će se u protivnom raditi o grubom kršenju Ustava Crne Gore.

3. Kako sa aspekta ustavnosti ocjenjujete odredbe čl. 113 Krivičnog zakonika?

Dakle, osim što se nedozvoljeno retroaktivno primjenjuju ja im nalazim niz vrlo

konkretnih zamjerki i sa aspekta ustavnosti. Njima je propisano da se od

okrivljenog može oduzeti i ona imovina za koju nije nesumnjivo utvrdjeno, već

samo postoji osnovana sumnja da je stečena krivičnim djelom. Takodje te

odredbe propisuju mogućnost oduzimanja imovinske koristi stečene i prije

izvršenja krivičnog djela. Po mom mišljenju, sve to znači oduzimanje imovine na

osnovu pretpostavki, što je suprotno čl. 35 st. 2 Ustava Crne Gore. Ovom

ustavnom odredbom je propisano da sumnju u pogledu krivice (pa prema tome i

svih posljedica koje iz nje proizilaze) sud je obavezan da tumači u korist

okrivljenog „pravilo „in dubio pro reo). Isto pravilo je propisano članom 3 stav 3

Zakonika o krivičnom postupku, kojim je propisano da u slučaju da ostane samo

sumnja u odnosu na postojanje nekog bitnog obilježja krivičnog djela, ili u

pogledu činjenica od kojih zavisi primjena tog ili Krivičnog zakonika, sud će

donijeti odluku povoljniju po okrivljenog, što znači da je ta norma u koliziji sa

odredbom čl. 113 st 2 KZ-a. Mislim da zakonodavac nije imao u vidu sve

ustavne garancije u pogledu pretpostavke nevinosti,

Lično ću inicirati ocjenu ustavnosti odredbi iz čl. 113 Krivičnog zakonika, pred

Ustavnim sudom crne Gore.

251 251



·

IZMIŠLJENI INTERVJU SA MINISTROM KAVARIĆEM

Poštovani g. Kavariću,

molimo da za čitaoce pravnog portala www.auditorium.me date par pojašnjenja u

vezi sa Vašom najavom „da će Vlada svima onima u KAP-u i Rudnicima boksita

koji ostanu bez posla, opredijeliti socijalni program koji je bio u ta dva preduzeća

u prethodnom periodu“. (Pobjeda, 30. nov. 2013). Nemojte da zamjerite što

pitanja ovako otvoreno sugerišu naš stav, uostalom, zato su, nadamo se, dovoljno

direktna i jasna da Vam neće oduzeti previše vremena

1. Da li pod „onima koji ostanu bez posla“ podrazumijevate i one koji su stekli

uslove za penziju?

Naravno da podrazumijevam i penzionere. U širem smislu te riječi i za njih bi se

moglo reći da ostaju bez posla, zar ne? Ne, ne odnosi se na radnike i penzionere

„Radoja Dakića“, jer oni su otpremnine već dobili. Zašto protestuju ispred

Vlade? Vjerujte ni meni nije jasno.

252 252

2. Što znači to „opredijeliti“, stvara li to za državu neku obavezu i kakvu?

Izraz „opredijeliti“ upotrebljavam kao ekonomsko-političku kategoriju. Tačno je

da to podrazumijeva da se nešto mora dati, ali to podrazumijeva da se nešto

istovremeno dobija. U Ministarstvu ekonomije smo procijenili da su benefiti

značajno veći od obaveza. Kako ne razumijete u čemu je benefit? Morate to

posmatrati dugoročnije pa će vam biti jasno.

3. Na osnovu kog propisa se vrši to „opredjeljivanje“, odnosno, da budemo

precizniji, je li to zakonito?

Mi ne preduzimamo ništa što je nezakonito. Kažite vi na osnovu čega mislite da

nije po zakonu. Ne mora sve biti dozvoljeno, važno je da nije zabranjeno. Bar bi

vi pravnici to morali znati.

4. Može li se po tom propisu svim radnicima i penzionerima u Crnoj Gori

„opredijeliti“ isti iznos. Da svi budu jednaki pred (tim) zakonom.

Može, svi će dobiti isti iznos otpremnina. Država mora o svima jednako brinuti.

Svako ko je ostao bez posla, od 1992. godine, dobiće uskoro isti iznos

otpremnine kao radnici „Radoja Dakića“ i KAP-a.

AUDITORIUM

253 253



·

DR BRANISLAV RADULOVIĆ

Poštovani kolega Raduloviću,

pozdrav od redakcije pravnog portala Auditorium, www.auditorium.me.

Našu pažnju privlači moguće kršenje zakonske zabrane izražene u članu 35

Zakona o državnoj revizorskoj instituciji (nespojivost funkcije). U potencijalno

istom konfliktu interesa mogli bi se nalaziti i brojni članovi vlade, sudije i tužioci

za koje je nespojivost funkcije propisana Ustavom Crne Gore.

Možete li, prije svega kao dugogodišnji član najužeg rukovodstva Udruženja

pravnika Crne Gore, a zatim i kao član Senata DRI, u vezi sa ovim, za naše

čitaoce, reći:

1. Kako treba razumjeti ustavnu zabranu propisanu članovima 104, 123 i 137 da

predsjednik i članovi Vlade, sudije i državni tužioci ne mogu „profesionalno

obavljati drugu djelatnost“, da li kao apsolutnu, ili mislite da je ovu zabranu

moguće relativizovati zakonom?

2. Da li su članovi Senata DRI u bitno drukčijoj situaciji u odnosu na članove

Vlade, sudije i tužioce u pogledu „nespojivosti funkcije“, odnosno, zašto

smatrate da se ograničenje iz čl. 35 Zakona o državnoj revizorskoj instituciji ne

odnosi na Vaš angažman u nastavi?

3. Koliko su u pravu oni koji tvrde da Ustav i Zakon o državnoj revizorskoj

instituciji, s razlogom, za odredjene kategorije javnih funkcionera, zbog značaja

funkcija, propisuju oštrija ograničenja u pogledu mogužnosti obavljanja druge

djelatnosti profesionalno u odnosu na ostale javne funkcionere?

S poštovanjem

Predrag Mugoša

254 254



·

DŽAVIDU ŠABOVIĆU

Predsjedniku Zakonodavnog odbora

Poštovani g. Šaboviću,

pozdrav od redakcije Crnogorskog pravnog portala AUDITORIUM.

Molimo Vas za jedan kratak intervju.

Povod je Vaša izjava da ste glasali za izvjesni zakon iako vjerujete da će taj

zakon pasti na Ustavnom sudu (Dan, 11. 2. 2015).

1. Možete li da, kao poslanik, predsjednik Zakonodavnog odbora i, prije svega,

kao pravnik, objasnite stručnoj javnosti zašto i s kojim pravom ste glasali

nasuprot svom uvjerenju u pogledu ustavnosti nekog akta?Ako je osnovna

nadležnost Zakonodavnog odbora da cijeni je li neki predlog zakona u skladu sa

Ustavom, zar to ne treba da bude jedini kriterijum prilikom glasanja u tom

odboru?

2. Kakvu poruku ovo šalje svim ostalim profesijama? Vi znate što se dešava

ljekaru, inženjeru, električaru.... kad ne poštuje pravila svoje struke.

3. Molimo Vas da uputite neku poruku mladim pravnicima i studentima prava,

koji su naši najčešći čitaoci.

Nadamo se ćete naše interesovanje razumjeti kao nešto na šta imamo pravo. Ipak

ste vi predsjednik Zakonodavnog odbora Skupštine Crne Gore.


Predrag Mugoša

255 255



·

POREZ NA ZEMLJIŠTE VEĆI OD SUBVENCIJA ZA BAVLJENJE

POLJOPRIVREDOM

Ova kratka analiza podstaknuta je usvojenim izmjenama Zakona o porezu na

nepokretnosti, koje su upravo u skupštinskoj proceduri.

Iako uvijena u oblande potrebe razvoja turizma, gradjevinarstva i poljoprtivrede,

očigledna je namjera predlagača zakona da se neracionalna potrošnja lokalnih

samouprava iz prethodnog perioda prebaci na teret gradjana. Ekstremno

povećavanje poreskih stopa na nepokretnosti, u zadnjih nekoliko godina, ukazuje

na ogroman deficit u budžetima opština.

Poreske stope na nepokretnosti u rasponu od 3 do 5% tržišne vrijednosti, koje su

već propisane za neke vrste nepokretnosti a za neke se uvode ovim predloženim

izmjenama, predstavljaju nedozvoljen i nerazuman atak na neka osnovna ljudska

prava i slobode, propisane našin Ustavom, pravo svojine, preduzetništva, pravo

na rad, porodični život itd.

Porez na imovinu u visini 3 do 5% na, na primjer, neizgradjeno gradjevinsko

zemljište, u suštini predstavlja atak na mirno uživanje imovine. Tom stopom

256 256

ljudima se ukida pravo da svoju imovinu koriste na za sebe racionalan način,

postupajući istovremeno obzirno i prema opštin i tudjim interesima (društvena

funkcija svojine).

Isti je slučaj i sa oporezivanjem poljoprivrednog zemljišta. U zadnjih 15-ak

godina porezi na poljoprivredno zemljište uvećani su drastično time što je

izmijenjen način utvrdjivanja osnovice, koja se, do 2001. godine, utvrdjivala na

osnovu godišnjeg katastarskog prihoda od tog zemljišta, a od tada na osnovu

tržišne vrijednosti. Skok poreske obaveze po osnovu načina utvrdjivanja

osnovice nije mnogo ublažen korekcijom poreske stope tako da je došlo do

sledeće, paradoksalne, situacije:

IZNOS POREZA NA POLJOPRIVREDNO ZEMLJIŠTE, I TO ONO KOJE SE

OBRADJUJE, PO HEKTARU, VEĆI JE OD IZNOSA SUBVENCIJE ZA

POLJOPRIVREDNU PROIZVODNJU, TAKODJE PO HEKTARU.

Ovom podatku nije potreban nikakav dodatni komentar.

AUDITORIUM

257 257



Ko je nadležan da donese odluku o zaključenju ugovora o izgradnji autoputa?

SKUPŠTINA ILI VLADA?

Ako smo dobro razumjeli, ugovor je potpisan a zastupnik Vlade i svjedoci

izjavili da imaju sva potrebna ovlašćenja itd. itd.

Ipak, možda fali najvažniji potpis.

Na osnovu čega su predstavnici Vlade potpisali? U preambuli Ugovora stoji da je

zasnovan na Sporazumu Vlade Crne Gore i Vlade Republike Kine o

unapredjenju saradnje u oblasti infrastrukture, sa Aneksom, zatim Zaključcima

Vlade kojima je kao prvorangirana ocijenjena ponuda kineskih kompanija CCCC

i CRBC i Okvirnom sporazumu izmedju Vlade i CCCC, kao glavnog izvodjača,

koji, navodno, predstavlja „obavezujući akt i pravni osnov“ za zaključenje

ugovora o projektovanju i izgradnji. Već na prvi pogled jasno je da nešto nije u

redu: Vlada se ne poziva na svoja ustavna ili zakonska ovlašćenja nego na

medjudržavni sporazum.

258 258

Čemu služi ova skrivalica?

Prema članu 82 st. 1 tač. 19 Ustava Crne Gore, „Skupština odlučuje o

raspolaganju državnom imovinom iznad vrijednosti odredjene zakonom“.

Zakonom o državnoj imovini (članom 29 stav 3) propisano je da „o raspolaganju

stvarima i drugim dobrima u državnoj imovini iznad vrijednosti od

150.000.000,00 €, na predlog Vlade, odlučuje Skupština Crne Gore“.

Sobzirom da je „devetsto četrdeset tri miliona devetsto devedeset jedna hiljada i

petsto US dolara“ još uvijek više od 150.000.000.00 €, prema našem najvišem

pravnom aktu, odluku o raspolaganju mora donijeti Skupština Crne Gore.

Ovo joj pravo i obavezu ne bi mogao oduzeti nikakav medjunarodni sporazum,

čak i da je sasvim jasan, a ovaj sporazum sa Kinom, skupa sa aneksom, i ne

sadrži ni jednu jedinu riječ koja bi bila u kolizija sa domaćim zakonodavstvom,

posebno ne sa Ustavom. U članovima 2, 3 i 4, Ugovora sa Kinom, uključujući i

aneks, stoji da privredna društva, finansijske institucije ili organi država

potpisnica mogu zaključiti medjusobne ugovore u skladu sa postojećim

nacionalnim propisima i da se odluke o realizaciji projekata donose shodno

nacionalnom zakonodavstvu i propisima Što se naše strane tiče, propisi su jasni.

odluku donesi nacionalni parlament.

Odluka o raspolaganju sa preko 150 miliona držanih para mora biti donijeta u

formi pojedinačnog pravnog akta, kako to Ustav i zakon propisuju i to ne može

biti zamaskirano nekim tumačenjem da je Zakon o autoputu Bar – Boljare ta

odluka, jer taj zakon nema pravni značaj odluke o raspolaganju, nema ni

sličnosti.

Na skupštinskoj raspravi, povodom Zakona o autoputu, je samo nešto

promrmljano o tome ko je nadležan da donese odluku, tek toliko da nam svima

bude jasno da se ne radi o zaboravnosti.

Zašto Vlada onda već nije predložila Skupštini Crne Gore da donese tu odluku o

raspolaganju državnom imovinom, kako je to propisano članom 29 Zakona o

državnoj imovini?

Zašto Skupština Crne Gore ne zahtijeva od Vlade da se ne miješa u njene

nadležnosti?

Da li će, makar u završnoj fazi pregovaranja, biti zadovoljena Ustavom i

zakonom utvrdjena procedura za donošenje odluke i da li će slava da donese

jednu ovako važnu odluku pripasti onome ko je za to nadležan? A to je Skupština

Crne Gore.

AUDITORIUM

259 259



·

Winston Churchill: Zločin je savršen, kad ga izvrši sud

Winston Churchill: Crime is perfect, when you execute the Court

Crnogorski pravni portal - Auditorium dodaje objavu od 7. srpnja 2015. na svoju vremensku crtu.

Objavljuje pedjapredragm@gmail.com · 7. srpnja 2015. ·

·

KAKVA NAUKA, TAKVA VIJEST!

Naš profesor Blagota, da nije živ, prevrnuo bi se u grobu od ovakve „nauke“.

Prije neki dan je objavljeno da je dvoje kolega predstavljalo Crnu Goru na

naučnoj konferenciji „Medjunarodna sudska, tužilačka i policijska saradnja u

borbi protiv kriminala“ .

Hvala kolegama, vjerujemo da su nas dostojno predstavljali, nije riječ o tome.

Interesantnije je koliko je granica izmedju naučnih zakona i običnih društvenih

pravila, makar i njih nazivali zakonima, postala tanka da je sad sve moguće pa i

to da se jedna obična rasprava o saradnji sudova, tužilaštava i policija nazove

naučnom konferencijom.

A što i ne bi kad smo se već navikli na političke, evropske, mediteranske,

državne i ko zna kakve još „nauke“ i kad sve moguće vrste obuka nazivamo

studiranjem.

AUDITORIUM

260 260



·

INTERVJU: Princ Nikola Petrović

Poštovani gospodine Petroviću,

Pozdrav Vama i Vašoj porodici u ime Crnogorskog pravnog portala Auditorium.

Molimo Vas da za naše čitaoce odgovorite na nekoliko pitanja. Povod je skora

godišnjica od usvajanja Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš.

Auditorium: Da li, i poslije jedne godine od početka primjene ovog zakona,

mislite da je njime „Crna Gora konačno ispravila grešku učinjenu dinastiji

Petrović“, kako ste izjavil povodom usvajanja?

Predlog Zakona je izrađen na osnovu mojih predloga. Naime,prije svega sam

želio moralnu iistorijsku rehabilitaciju Dinastije od protjerivanja kralja Nikole.

Po meni se to moglo postići jedino izglasavanjem Zakona u Skupštini, a ne i

prostim donošenjem odluke od strane Vlade ili zvaničnom svečnošću, ili

podizanjem spomenika. Ovo je urađeno po Zakonu i ponosan sam što sam

261 261

Petrović Njegoš kome se to dogodilo nakon višegodišnjih pregovora i

zahvaljujući pomoći moje savjetnice Tanje Spičanović Turquin.

Zatim je bilo potrebno da Crna Gora odluči koji status želi za potomke svoje

Dinastije, da li su oni obični građani ili imaju poseban status i,u tom slučaju,

kakav? Pravnici u Vladi Crne Gore su predložili taj dio Zakona. Status je u

potpunosti u skladu sa istovremeno tradicijom i Ustavom Republike.

Malo je republika u svijetu koje su dale takav status potomcima svojih

kraljevskih porodica i zbog toga sam ponosan na Crnu Goru.

Što se tiče materijalnog dijela Zakona, to jeste dijela koji se tiče uslova za naše

prisustvo u Crnoj Gori, oni ispunjavaju moje glavne želje: zvanična adresa na

simboličnom mjestu koje je pripadalo mojoj porodici- osnivanje Fondacije koja

nam omogućava da sprovodimo nezavisnu aktivnost i da pomažemo Crnoj Gori.

A potom mogućnost obnavljanja permanentog prisustva u Crnoj Gori kroz

izgradnju rezidencije na Cetinju.

Mislim da je na taj način Crna Gora ispravila nepravdu učinjenu svojoj Dinastiji,

a u svakom slučaju lično imam osjećaj da sam ispunio dužnost prema svojim

precima i potomcima.

Auditorium: Kako razumijete zakon u odnosu na Vaše pravo na političko

djelovanje u Crnoj Gori, odnosno, da budemo precizniji, smatrate li da Vam je

političko djelovanje tim zakonom zabranjeno? Da li ste u Crnoj Gori još uvijek

stranac?

Od 1989. godine, prilikom prenosa tijela mojih predaka, imao sam priliku da se

izjasnim u medijima po tom pitanju.Izjavio sam da ne želim da učestvujem u

političkom životu Crne Gore osim ako su ljudska prava prekršena ili je samo

postojanje Crne Gore ugroženo.

Nažalost, morao sam to učiniti tokom sukoba posljednjih nekoliko godina, I

iskreno se nadam da to neću morati opet da uradim.

Od trenutka kad sam dobio status prestolonasljednika, treba da poštujem obavezu

uzdržavanja od političkog djelovanja, obaveza koju imaju sve kraljevske

porodice u Evropi.

Ime koje nosim pripada istoriji Crne Gore, dakle svim Crnogorcima i ne mogu ga

koristiti u svrhu jednih protiv drugih.

Da li sam stranac u Crnoj Gori? Na crnogorskim građanima je da odgovore na

to pitanje. Ja ću u svakom slučaju uraditi sve što budem mogao kako bi mi

učinili čast I smatrali me svojim.

Auditorium: Da li smatrate da je ovim zakonom i Vašim neprotivljenjem

konačno stavljena tačka na mogućnost povratka monarhije u Crnu Goru?

262 262

Kada je u pitanju povratak monarhije, rekao bih prije svega da u svim evropskim

ustavnim monarhijama kralj I kraljica I njihova porodica imaju obavezu

uzdržavanja od političkog djelovanja u zemlji, njihov je zadatak reprezentativne

prirode, garant su ustavnosti I integriteta zemlje.

Ukoliko bi sjutra kvalifikovana većina građana željela monarhiju, Zakonom se

ne zabranjuje izmjena Ustava u tom smislu.

Ali ni u kom slučaju član naše porodice ne bi mogao da osnuje stranku ili pokret

koji se zalaže za povratak monarhije a da pri tom ne krši Zakon.

AUDITORIUM

263 263



·

MINISTARSTVU PRAVDE

Ministru, g. Pažinu

Poštovani kolega,

Pozdrav od redakcije Crnogorskog pravnog portala AUDITORIUM.

Čestitamo na prvim najavama suštinskog razumijevanja ključnih problema u

crnogorskom pravosudju, iznijetim u intervjuu PINK M televiziji (prenio CDM

od 27. juli ove godine). Posebno nas raduje što se neko, konačno, sa tako

odgovornog položaja, ne libi da primijeti i traži da „što je sud više na

hijerarhijskoj ljestvici i odgovornost mora biti viša“.

Tada ste najavili da ćete „tražiti analizu svih sudskih predmeta, koji su bili u

fokusu crnogorske javnosti, a u kojima su presude obarane pred višim sudskim

instancama, jer to prebacivanje predmeta sa jedne do druge instance narušava

kredibilitet sudske vlasti“

Možete li sada, dva mjeseca nakon tog intervjua, za naš portal reći šta se, u

medjuvremenu dešavalo sa tom Vašom inicijatovom:

- u kojoj ste proceduri i od koga tražili analizu tih predmeta,

- koliko se predmeta analizira, da li se radi isključivo o krivičnim ili i o

264 264

parničnim predmetima,

- da li već imate neku povratnu informaciju, odnosno šta su eventualne analize

pokazale i slično.

-

Naš pravni portal želi da, koliko smo u mogućnosti, sa što užeg stručnog aspekta,

prati aktivnosti tog ministarstva, posebno one vezane za pripremu zakona ali i

sve druge. Zato Vas molimo da nam, u tom smislu, pružite odgovarajuću

podršku što skorijim odgovorom na ova pitanja ali i ubuduće, uključivanjem

ovog portala u sistem preko koga se informiše javnost o aktivnostima tog za nas

najinteresantnijeg ministarstva.

Podgorica, 8. 10. 2015. G.


Predrag Mugoša

265 265



·

ČESTITAMO: GOLIJAT POBIJEDIO DAVIDA

Sva jučerašnja dnevna štampa prenijela je tekst „Strazbur presudio u korist Crne

Gore“, autora MINA, informišući nas da je Evropski sud za ljudska prava u

Strazburu odbacio predstavku izvjesne crnogorke i presudio u korist Crne Gore.

Evo kako su „Vijesti“ prenijele tu važnu informaciju:

“Evropski sud za ljudska prava u Strazburu donio je odluku kojom se predstavka

Vere Kecojević, crnogorske državljanke koja je u Crnoj Gori vodila

parnični postupak radi isplate novčane naknade, proglašava neprihvatljivom pred

tim sudom

266 266

Zastupnik Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava, Valentina

Pavličić, kazala je da je Kecojević u predmetu tvrdila da joj je u postupku koji je

vodila protiv Opštine Nikšić -Direkcije za imovinu, pred crnogorskim

pravosudnim organima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana 6

Konvencije, zbog neujednačene prakse domaćih sudova.

„Sud je u konkretnom slučaju prihvatio pravnu argumentaciju koju je u tom

međunarodno pravnom sporu iznijela Kancelarija zastupnika, utvrđujući da je

podnositeljka predstavke propustila da iskoristi sva djelotvorna pravna sredstva

koja su joj u Crnoj Gori stajala na raspolaganju i u odnosu na koje u Crnoj Gori

postoji konzistentna pozitivna sudska praksa“, navela je Pavličić u saopštenju.

Ona je kazala da podnositeljka predstavke nema pravo žalbe na tu odluku

Evropskog suda.

Obrazlažući odluku o prihvatljivosti predstavke u predmetu Kecojević protiv

Crne Gore, Sud je utvrdio da podnositeljka nije iskoristila pravnu mogućnost da

protiv drugostepene odluke Višeg suda u Podgorici podnese reviziju Vrhovnom

sudu Crne Gore.

„Pa je Evropski sud odbacio predstavku kao neprihvatljivu usljed neiscrpljivanja

djelotvornog pravnog sredstva, suprotno članu 35 stav 1 i 4 Konvencije, a što

predstavlja jedan od osnovnih uslova za podnošenje predstavke“, precizirala je

Pavličić.

Odluka je danas objavljena na sajtu Evropskog suda za ljudska prava, a, nakon

što bude prevedena na crnogorski jezik, biće objavljena i na sajtu Vrhovnog suda

u dijelu koji se odnosi na sudsku praksu Evropskog suda za ljudska prava, kao i

u Službenom listu Crne Gore.”

Užas. Ko se i malo razumije u pravo zna da informacija ne vrijedi ni da se

pomene a ko se razumije u novinarstvo da vrijedi koliko i ona da je pas ujeo

čovjeka.

AUDITORIUM

267 267



·

Poštovani g. Abazoviću,

Pozdrav od redakcije Crnogorskog pravnog portala AUDITORIUM.

Povod za ovaj intervju je Vaša nedavna izjava, otprilike, da su crnogorski zakoni

dobri ali da se ne primjenjuju.

1. Na čemu zasnivate tvrdnju da su crnogorski zakoni dobri? Čemu možemo

zahvaliti ako su tako dobri?

2. Možete li nam dati primjer nekog, po Vašem mišljenju, dobrog zakona, koji se

ne primjenjuje?

3. Možete li nam reći što mislite o kvalitetu, na primjer, Zakona o koncesiji za

autoput Bar – Boljare? Što mislite, zašto se taj zakon ne primjenjuje?

4. Znate li makar jedan crnogorski zakon koji ne treba brzo mijenjati?

AUDITORIUM

268 268



·

ZABRANA ORGANIZOVANJA ili ORGANIZOVANO IZIGRAVANJE

Kako razumjeti čl. 54 Ustava Crne Gore

Čl. 54 st 2 Ustava Crne Gore:

“ Sudija Ustavnog suda, sudija, državni tužilac i njegov zamjenik, zaštitnik

ljudskih prava i sloboda, član Savjeta Centralne banke, član Senata Državne

revizorske institucije, profesionalni pripadnik Vojske, Policije i drugih službi

bezbjednosti ne može biti član političke organizacije.”

Kako razumjeti ovu odredbu?

Da li kao zabranu da se na te funkcije i profesije mogu birati i primati članovi

političkih partija?

Ako je cilj norme da se odredjene funkcije i profesije stvarno depolitizuju,

odgovor na prethodno pitanje bio bi potvrdan.

Ali, sad, kad se biraju nove sudije Ustavnog suda, revizori .... biće očigledno da

političari to razumiju drukčije. Vidjećemo da će sva mjesta u budućem

„depolitizovanom” pravosudju zauzeti provjereni partijski kadrovi, što iz vlasti

što iz opozicije.

Očekivanja da će kvalifikovana većina za izbor na pojedine funkcije učiniti da se

izaberu profesionalci a ne političari neće se ostvariti. Upravo suprotno, sad će

politički dogovori oko kandidata biti još očigledniji.

A društvu u cjelini potrebno je nešto makar za nijansu drukčije i novo.

Potrebno je da poslanici u Skupštini Crne Gore zaštite drugoga od sebe i predju

sa riječi na djela, da izaberu one koji stvarno ne pripadaju nijednoj političkoj

organizaciji, dok ih još ima.

AUDITORIUM

269 269



·

Podsjećamo vas na to kako je AUDITORIUM ispratio donošenje Zakona o

rokovima izmirenja novčanih obaveza, prije 3 godine:

IZMIŠLJENI INTERVJU SA DAMIROM ŠEHOVIĆEM; POSLANIKOM

Poštovani gospodine Šehoviću,

prošle godine ste već predlagali donošenje Zakona o rokovima izmirenja

novčanih obaveza i tim povodom bili vrlo ljubazni i dali nam intervju. Tada smo

Vam postavili pitanja isključivo u vezi sa pravnom, odnosno ustavnom

zasnovanošću predloga. Sad Vas molimo da nam date intervju i sa aspekta

ekonomske opravdanosti. Nemojte da zamjerite ako pitanja otvoreno sugerišu

stav našeg portala. Dakle:

1. Na koji način će ovaj zakon riješiti probleme nelikvidnosti i nesolventnosti u

privredi? Da li će, ako ovaj zakon bude usvojen, u opticaju biti više novca ili će

samo izgledati da ga je više?

Naravno da novca u opticaju neće biti više, ali će se njegovom većom

frekvencijom postići utisak da je Crna Gora u posjedu najmodernije štamparije

novca. Ali, ta fatamorgana neće trajati dugo, nego će nas, kao svaka druga

iluzija, samo još više približiti realnosti. A realnost je da para nema.

270 270

2. Da li bi ovaj zakon, ako bude usvojem, uvećao mogućnost brzog bankrota

„neodgovornih veleprodaja“ i „velikih trgovaca“, koje Vi označavate kao

generatore nelikvidnosti i kako bi se to odrazilo na crnogorsku privredu,

zaposlenost, likvidnost i tako dalje?

Da, ovaj zakon bi „neodgovorne veleprodaje“ i „velike trgovce“, u kratkom roku,

doveo do stečaja a to bi se povoljno odrazilo na ukupan privredni i politički

ambijent. Zar nijeste već uočili da, što je više bankrotiranih, Crna Gora brže

napreduje ka evropskim integracijama.

3. Ovo što želite postići usvajanjem ovog zakona već je dovoljno jasno

regulisano odredbama Zakona o zaštiti konkurencije (čl. 15 i 67) i Zakona o

obligacionim odnosima (čl. 322), ali se ni one ne primjenjuju. Evo, pitajte

Upravu za zaštitu konkurencije koliko je pokrenuto prekršajnih postupaka zbog

„nametanja neopravdanih uslova poslovanja“. Da li ste upoznati sa tim propisima

i sa praksom u njihovoj primjeni?

Nijesam upoznat sa tim propisima niti me interesuju zakoni koje donosi

crnogorski parlament. Mene zanimaju samo direktive Evropske unije i ništa

drugo.

4. Da li ste upoznati da je direktiva EU, u vezi sa rokovima plaćanja, koju očito

želite prenijeti u naš pravni sistem, i u većem dijelu Evrope ostala mrtvo slovo na

papiru, jer, izgleda, bez razvoja nema likvidnosti?

Vaš zaključak da bez razvoja nema likvidnosti je pogrešan, upravo suprotno,

razvoj je najveći neprijatelj likvidnosti. Zar ne vidite da je problem likvidnosti u

Crnoj Gori nastao upravo kao posledica ubrzanog razvoja i skokovitog rasta

standarda.

AUDITORIUM

271 271


Objavljuje pedjapredragm@gmail.com · 20. 9. 2013. · ·

IZMIŠLJENI INTERVJU SA RANKOM KRIVIKAPIĆEM, predsjednikom

Skupštine Crne Gore

Poštovani gospodine Krivokapiću, pozdrav u ime Crnogorskog pravnog portala

„Auditorium“. Molimo Vas da nadjete vremena da, odgovorima na slijedeća

pitanja, zadovoljite opravdano interesovanje naših čitalaca u pogledu uloge

Skupštine Crne Gore u strateškom upravljanju ovom državom i društvom u

cjelini:

1. Kako, kao predsjednik najvišeg zakonodavnog organa, tumačite odredbu člana

82 stav 7 Ustava Crne Gore, prema kojoj Skupština donosi plan razvoja? Koliko

nam je poznato, niti je Vlada Crne Gore, od usvajanja Ustava do danas,

predlagala bilo kakav plan razvoja, niti ga je Skupština imala na dnevnom redu?

Smatrate li da nedonošenje plana razvoja, u tako dugom roku, predstavlja

ozbiljan slučaj neizvršavanja ustavne nadležnosti od strane Skupštine Crne

Gore?

To što, za skoro 6 godina od usvajanja Ustava, nije donijet plan razvoja ne

predstavlja nikakav problem. Mi, koji promišljamo državnu politiku Crne Gore,

u svakom momentu znamo što je za gradjane najbolje i oni u tom pogledu mogu

da budu potpuno mirni. U suštini, plan razvoja se realizuje u potpunosti, iako ne

postoji.

2. Povodom Vaših najava da bi po pitanju Kombinata aluminijuma Podgorica

mogao biti raspisan referendum, molimo Vas da nam objasnite kako je moguće

raspisati referendum po tom pitanju kad ono uopšte nije u nadležnosti Skupštine

Crne Gore? Zar to ne bi bilo suprotno članu 2 stav 1 Zakona o referendumu?

272 272

Mnoge stvari nijesu u nadležnosti Skupštine Crne Gore pa ona o njima redovno

raspravlja. Tako je i sa raspravom o KAP-u. Ali to ipak ne znači da sam ja

ozbiljno mislio da predložim raspisivanje referenduma po tom pitanju.

3. Na osnovu popisa predloga zakona koji se sada nalaze u skupštinskoj

proceduri, mnogi zapažaju da ni vlast ni opozicija nemaju nikakvih ideja kojima

bi se društvo moglo usmjeriti ka nekom, makar i minimalnom, razvoju. Zapaža

se totalni izostanak bilo kakve koncepcije ili plana u tom pogledu. Kako

komentarišete takva zapažanja?

Vjerujem da su takva zapažanja pogrešna, da ne kažem zlurada. Crna Gora ima

najbolju političku elitu u regionu, što su priznale sve relevantne evropske

institucije i što se vidi po brzini kojom se svi zajedno krećemo ka Evropskoj

uniji.

AUDITORIUM

273 273



ŽIVIO TOTALITARIZAM

Advokat Čejović Vladimir i Predrag Mugoša, osnivač i jedan od urednika su, u

ime Crnogorskog pravnog portala AUDITORIUM, podnijeli dvije nove

inicijative. Danas objavljujemo jednu od njih, onu protiv Zakona o sprječavanju

nelegalnog poslovanja. Podnosioci tvrde da je član 9 tog zakona neustavan i da

pokazuje visoki stepen totalitarne svijesti kod najvišeg zakonodavnog tijela, koja

se ogleda u očigledno prihvaćenoj polaznoj pretpostavci da oni, kojima

preduzeca odu u stečaj ili ne plaćaju porez, ne zaslužuju ni da rade ni da žive. .

Kao da uspjeh u poslovanju zavisi samo od nečije dobre volje a ne mnogo više

od toga od katastrofalnih uslova poslovanja za koje je najviše odgovorna

zakonodavna a onda i izvršna i sudska vlast.

Ovakva očigledna neustavnost nije slučajna i nije uopšte izolovan slučaj. Sve

ukazuje na postojanje jedne prave „javne zavjere“ kompletne političke „elite“

protiv ostatka društva, zasnovane na osjećaju da su najvažnije njihove plate i

privilegije a zamaskirane raznim naočigled pitkim frazama tipa „patriotizam je

plaćati porez“ i slično. Samo jedan korak do formule „Sve u državi, ništa izvan

države, ništa protiv države“.

Prenosimo inicijativu u cjelini:


INICIJATIVA

Za ocjenu ustavnosti clana 9 Zakona o sprječavanju nelegalnog poslovanja (Sl.

CG br. 29/13)

Obrazloženje

Osporavanom odredbom propisano je da:

„ Lice koje ima učešće preko 30% u kapitalu privrednog društva nad kojim je

274 274

otvoren stečaj ili postupak likvidacije, koje ne izmiruje poreske obaveze,

odnosno čiji su računi blokirani u postupku prinudne naplate, ne može osnovati

privredno društvo ili se registrovati za obavljanje djelatnosti kao preduzetnik.

Zabrana osnivanja privrednog društva, u smislu stava 1 ovog člana, odnosi se i


Mjera iz stava 1 ovog člana traje do prestanka razloga zbog kojih je uvedena.

Licem, u smislu stava 1 ovog člana, smatra se privredno društvo, preduzetnik i

fizičko lica.”

Kompletna odredba je u suprotnosti sa članom 59 ustava Crne Gore, koji u stavu

1 jemči slobodu preduzetništva a u stavu 2 propisuje:

“Sloboda preduzetništva može se ograničiti samo ako je to neophodno radi

zaštite zdravlja ljudi, životne sredine, prirodnih bogatstava ili bezbjednosti i

odbrane Crne Gore”

Osporavani clan 9 Zakona o sprječavanju nelegalnog poslovanja, dakle, direktno

je u suprotnosti sa citiranom ustavnom odredbom, koja se odnosi upravo na tu

ljudsku slobodu a indirektno i sa nekim drugim Ustavom utvrdjenim slobodama i

pravima, uključujući pravo na rad i prirodno pravo na život.

Predmetna norma, osim što je neustavna, pokazuje visoki stepen totalitarne

svijesti kod najvišeg zakonodavnog tijela, koja se ogleda u očigledno

prihvaćenoj polaznoj pretpostavci da oni kojima preduzeca odu u stečaj ili ne

plaćaju porez ne zaslužuju ni da rade ni da žive. Kao da uspjeh u poslovanju

zavisi samo od nečije dobre volje a ne mnogo više od toga od katastrofalnih

uslova poslovanja za koje je najviše odgovorna zakonodavna a onda i izvršna i

sudska vlast. Na totalitarnost ukazuje i to što se zabrana odnosi i na one koji su

vlasnici kapitala u iznosu od preko 30 % što ne znači da su mogli da utiču na

poslovne odluke preduzeća pa ni na poslovne rezultate ali i to što mjera zabrane

registrovanja za obavljanje djelatnosti traje do „prestanka razloga zbog kojih je

uvedena“, što najčešće može biti zauvijek, jer kako neko kome je zabranjeno da

se bavi preduzetništvom može da plati svoje dugove i kad. Odredba je takva da

može izazvati bumerang efekat. Da li smo sigurni da država Crna Gora nije

medju onima kojima je, ovim članom, zabranjeno osnivanje novih privrednih

društava? Vjerujemo da medju preduzećima u stečaju ima i državnih.

PREDLAZEMO

Usvajanje ove inicijative i donosenje odluke kojom se utvrdjuje da odredba clana

9 Zakona o sprječavanju nelegalnog poslovanja (Sl. CG br. 29/13) nije u

saglasnosti sa Ustavom Crne Gore.


Vladimir Čejović i Predrag Mugoša

275 275



·

VLADA CRNE GORE PREDLAŽE OLAKŠICE ZA BOGATE

Objavljujemo dio Predloga zakona o izmjenama i dopunama zakona o

doprinosima za obavezno socijalno osiguranje, koji se odnosi na utvrđivanje

najviše godišnje stope za utvrđivanje doprinosa i dio obrazloženja koji se odnosi

na tu odredbu. Zakon se nalazi u skupštinskoj proceduri a suštinski znači

oslobađanje onog dijela poreskih obveznika koji imaju enormne zarade (preko

50.000 EUR-a godišnje) od jednog dijela dosadašnjih obaveza po osnovu

doprinosa za zdravstveno i osiguranje od nezaposlenosti. Navodno će ove

odredbe dovesti do privlačenja novih osiguranika.

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O DOPRINOSIMA ZA

OBAVEZNO SOCIJALNO OSIGURANJE,

Član 6

Naziv potpoglavlja 5. poslije člana 13 mijenja se i glasi:

„5. Najviša godišnja osnovica za plaćanje doprinosa„.

Član 7

U članu 14 stav 2 mijenja se i glasi:

„(2) Najviša godišnja osnovica plaćanja doprinosa za 2012. godinu iznosi

50.000,00 Eura.«

276 276

Poslije stava 4 dodaje se novi stav koji glasi:

»(5) Bliži način i postupak obustave plaćanja, odnosno povraćaja, doprinosa po

osnovu ostvarenja najviše godišnje osnovice propisuje ministarstvo nadležno za

poslove finansija.«

O B R A Z L O Ž E NJ E

Čl. 6 i 7 – Ovom odredbom se predlaže uvodjenje najviše godišnje osnovice za

plaćanje doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, zdravstveno osiguranje i

osiguranje od nezaposlenosti, jer prema sadašnjim rešenjima najviša godišnja

osnovica se odnosila samo na doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje.

Ovom odredbom se predlaže da najviša godišnja osnovica za 2012. godinu iznosi

od 50.000,00€. Pored toga, navedenom odredbom se daje ovlašćenje

Ministarstvu finansija da donese podzakonski akt koji se odnosi na uredjenje

načina i postupka za ostvarivanje prava na obustavu plaćanja doprinosa za

obavezno socijalno osiguranje u slučaju ostvarenja najviše godišnje osnovice.

Uvodjenje najviše godišnje osnovice za plaćanje svih doprinosa za obavezno

socijalno osiguranje, odnosno ograničavanje iznosa na koji se obračunavaju i

plaćaju doprinosi na teret zaposlenog i na teret poslodavca ima za cilj stvaranje

povoljnijeg biznis okruženja, koji će kroz povoljiniji tretman kod obračuna

doprinosa dovesti do privlačenje novih osiguranika.

277 277



·

Branko Vojičić o poslaničkim penzijama:

ČIST LOPOVLUK! ETO ŠTA JE!

Dio teksta "Nešto teže od oboje", sa portala RTCG

U zanimljivom tekstvu „Koliko Crna Gora izdvaja za nacionalne penzije i ko ih

sve prima: Zemlja zaslužnih“ (preosvećeni Monitor od 28. februara), pažnju

pravnika na Crnogorskom pravnom portalu (Auditorium.me) privukla je

rečenica: „Iako dobijene po neustavnom zakonu, penzije bivših funkcionera, koje

poreske obveznike godišnje koštaju preko 14 miliona, ne ukidaju se. Pravnici

tvrde da se sada ne mogu ukinuti zbog ustavnih normi koje sprečavaju zabranu

jednom stečenih prava. Ispada da Ustav štiti stečeno neustavno pravo“.

Ne ispada, nego je tako. Ali, oni nemaju pojma šta je to „stečeno pravo“. Na

ovom pravnom sajtu tumače: Izraz „stečeno pravo“ poznaju zakoni koji regulišu

penzijsko-invalidsko osiguranje, pa i naš zakon, u članu 8. Ali, ovdje se ne radi o

tom pravu, jer penzije se zarađuju, a konkretno se radi o „običnoj privilegiji, što

je i bio osnov da Ustavni sud taj dio zakona stavi van snage“.

Pa, ako nije„stečeno pravo“, šta je onda?

Čist lopovluk! Eto šta je!

BRANKO VOJIČIĆ

278 278



·

VUK NA OVCU SVOJE PRAVO IMA

U zanimljivom tekstu „Koliko Crna Gora izdvaja za nacionalne penzije i ko ih

sve prima: Zemlja zaslužnih“ (Monitor, 28. februara), pažnju pravnika posebno

je mogla privući rečenica:

„Iako dobijene po neustavnom zakonu, penzije bivših funkcionera, koje poreske

obveznike godišnje koštaju preko 14 miliona, ne ukidaju se. Pravnici tvrde da se

sada ne mogu ukinuti zbog ustavnih normi koje sprečavaju zabranu jednom

stečenih prava. Ispada da Ustav štiti stečeno neustavno pravo.”

Znači, pravnici tvrde da Ustav štiti neustavno stečeno pravo.

Vrlo zanimljivo. A bilo bi i vrlo precizno kad bi se tačno znalo što znače riječi

„pravnik” i „stečeno pravo”.

Nažalost, pojam „pravnik” je danas toliko relativizovan, bolje rečeno profanisan,

da je izgubio svoju nekadašnju sadržinu pa sad uobičajeno označava svaku osobu

koja ima diplomu pravnog fakulteta. Ali, ako se na pravnim fakultetima uči da

je: „Pravo skup pravnih normi koje regulišu društvene odnose u državi,

279 279

usmeravajuci ih ka razvoju”, svima koji su stekli diplomu pravnog trebalo bi da

bude makar čudno da „Ustav štiti neustavno stečeno pravo”, ako im već nije

jasno da je to nemoguće. Da nam se ne čude svi ostali.

Slično stoje stvari i sa pojmom „stečena prava” Izraz poznaju zakoni koji

regulišu penzijsko-invalidsko osiguranje, pa i naš, u članu 8. Ali ovdje nije u

pitanju penzijsko-invalidsko pravo, jer penzija se zaradjuje a ovdje se radi o

običnoj privilegiji, što je bio osnov da Ustavni sud taj dio zakona stavi van

snage.

Pa ako nije „stečeno pravo”, što je onda?

Dok smo mi slabi ljudi, njihovo pravo će biti, malo je reći stečeno, a bolje

iskonsko, kao ono iz naslova ovog teksta.

Auditorium

280 280

281

HAOS u zemlji uglednih pravnika

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?