SVEUČILIŠTE U RIJECI FILOZOFSKI FAKULTET U RIJECI ...

načina na koji su se stvari mogle dogoditi, oni su poput aktualnog svijeta, ali na drugom
su mjestu ili u drugoj dimenziji. Ova ideja implicira da ja mogu u nekom drugom svijetu
pokušati identificirati Sokrata, no to nije moguće jer svjetovi ne postoje na ovaj način, oni
su samo moguće stanje stvari. Kada kažemo da neki individuum x postoji, ili da ima
svojstvo P u određenom mogućem svijetu S, mi time tvrdimo da je nemoguće da je S
moguć, a da u njemu x ne postoji ili da nema svojstvo P. Na primjer ako zamislimo stanje
stvari odnosno mogući svijet u kojem Sokrat nije bio Platonov učenik i nazovemo ga S,
mi možemo tvrditi da Sokrat postoji u svijetu S. Naravno, da je ovaj mogući svijet bio
aktualan, Sokrat bi postojao. Ne moramo znati ništa o tome postoje li druge osobe u
svijetu S ili koja druga svojstva Sokrat posjeduje u tom svijetu, zapravo sve što kažemo o
tom svijetu je da je to jedan od svjetova u kojem Sokrat postoji, ali on nije poučavao
Platona. Jedino što moramo znati je o kojoj osobi pričamo, a to je očito Sokrat. Dakle,
možemo definirati analogiju između postojanja u propoziciji i postojanja u mogućem
svijetu, neki objekt x postoji u propoziciji p ako i samo ako nije moguće da je P istinit, a
x ne postoji.
Dakle, Plantinga smatra da uvođenjem kriterija za određivanje identiteta
stvaramo nepotrebnu komplikaciju unutar teorije, jer je identitet u samom govoru o
mogućnostima očit.