Preveo i priredio Filip Grgii, KruZak, Zagreb 1997. - Pavel Gregoric

FILOZOFSKA ISTRAZIVANJA
74 God. 19 (1999) Sv. 3 (635-657)
Platon
Menon
Preveo i priredio Filip Grgii,
KruZak, Zagreb 1997.
I
Jedno od srediSnjih metodolo5kih pitanja
koje od davnina zaokuplja tumade Platonove
mrsli jest: s kojim Platonovim djelom treba
zapodinjati studij njcgovc filozofijc'? Proklo
smatra da jc diialog Alkibijad / najpriklad-
nije Stivo za uvodenjc u Platona zbog prven-
stva temc kolu obladujc, a to jc, prcma
Proklu, spoznaja samoga sebe. Dana5nja pak
nastavna praksa u najveiim sveudiliSnim sre-
diStima izudavanja antidkc filozofijc navodi
na zakljudak da je najprimjereniji uvod u
Pf atona 'Jijalog Metton. Primjerice, u jednoj
akadcmskoj godini na Oxibrdu studcnti filozofije
i klasidnih jczika svaki trimestar mogu
slu(ati drugog predavada gdje izlaie prcdavanja
ili vodi seminare o Merrctrtu, a slidno je
i na druginr vclikrm sveudili(tima. Osnovni
razlog takvc zastupljenosti Murotn u nastavi
jcst to 5to sc niti r.r jeclnont pojedinadnom
Platonovonr djelu ne presijeca toliki broj
momcnata karaktcristidnih za njegovo cjelokupno
stvalalaitvo katt u Mettortu, pa se
stoga taj dijalog od svih pojcdinadnih djcla
mo2o smatrati roprezentativnim za cjclinu
Platonove l ilozofske djclatnttsti.
Naime, u prvonr dijelu dijaloga Sokrat razgovara
o nadinu stjccanja vrlinc (70a,l-30d'{)
s mladim, ljepr.rSkastim, oblazovanim i politiaki
probitadnim tesalskim aristokratom po
kojcmu je dijalog dobio ime. Ovdjo vidrmo
Sokrata koji ispituje svojeg sugovornika na
svoj uobidajen nadin poznat iz ranih Platonovih
djela poput Hamida, I.aheta ili Protagore.
Thkoder, ovdjc se susreicmo i s prc-
poznatljivom idiomatikom Platonove teorije
ideja. Mcdr,rtim, tom sc idiomatikom jo5 uvijek
rcferira na sokratidki eidos, dakle na
opiost koja, za razliku od platoniCkog eido-
sa, nijc odijcljcna od pojcdinadnih prcdmcta
koje odreduje, te kojoj osim ePistemolo5kog
640
ne pripada i ontolo5ko prvenstvo. U drugom
dijelu dijaloga (80d5-86c.3) po prvi puta susreiemo
teoriju o udenju kao prisjeianju koja
predstavlja epistemolo5ku konzekvenciju teorije
o besmrtnosti duSe, Sto se kasnije u
razradenijem obliku izlaZe u Fedonu i Fedru.
Drugim dijelom Mettotra prevladava interes
za geometriju koji je karakteristiian za kas-
nijeg Platona ("Neka nitko nevidan geome-
triji ne ulazi!< stajalo je na ulazu u Plato-
Recenzije i prikazi
novu Akademiju koja je osnovana pribliZno
u isto vrijeme kad je napisan Mettott), jer se
geometrijskim izvodima ovdje demonstrira
teorija o prisjeianju. U treiemu dijelu
(86c4-100c2) po prvi puta uodavamo primjenu
hipotetidke metode rz matematike u fi-
lozofiji, koju Platon rabi u kasnijim djelima
poput Fedona, Driav'e i Pamtettida. Najzad,
ovdje po prvi puta dujemcr za razlikovanje iz-
medu znanja i ispravnog mnijenja, pri demu
sc ta dva oblika spoznajo jo5 ne razlikuju s
obzirom na ontoloski status predmeta koje
zahva(aju, kao 5to je to sludaj u kasnijim dijalozima.
Zbog naznatenog odnosa spram
ostalih Platonovih djela, Mettott se smje5ta u
prijelazni period izmodu ranog perioda apo-
retidkih dijaloga obiljeZenih Sokratovim li-
kom i srednjcg pcrioda u kojcmu se razra-
duje udenje o idejama, a datira ga se oko
-386. pr.n.e.
Svaki od spomenutih momenata pr-cdstavlja
zaseban filozofski problem kojega ovdje nije
niti moguie niti potrebno izlagati, buduii da
jc to primjcrcno udinjcno u knjizi koju jc pri-
redio dr. Filip Grgi6. Stoga bih u drugom
dijelu ovoga teksta rekao neito o Platono-
vom odnosu prema Sokratovoj metodi is-
traZivanja u ovom dijalogu, a u trcit:mu dijelu
ukazao na aspekt Mettotm kojemu 1e u
Grgiicvoj knjizi poklonjeno manjc paZn.le, a
tiic se Platonovog opisa Sokrata. No najprijc
nckoliko rijcdi o samom izdan;u.
U ovoj knjizi Mtttotr 1c po prvi pula plcveden
na hrvatski jczik, a prijevod prati grdki
tekst plireden prcma najbol.lem suvremenom
izdanju R. S. Blucka. Tome prethodi
kratak predgovor i biljelka o rukopisnoj tradiciji
teksta, a slijedi dvanaest stranica filolo5ko-historijskih
napomena uz tekst i prijevod,
te gotovo devedeset stranica filozofskog
komentara analitidke orijentacije. Na
koncu slijedi iscrpna bibliografija, saZetak na
engleskom jeziku, te kazalo hrvatskrh pojmova
i imena.
Osim Sto je pojava prvog hrvatskog prijevo-
da Menotn sama po sebi vrijedna spomena,
Grgiiev je prijevod uz to ditak i todan; (na
jedine dvije znadajnije netodnosti ukazat 6u
u daljnjem tekstu). Pojedinadna priredivadka
i prevoditeljska rje5enja obrazloZena su u na-
pomenama uz tekst i prijevod, a u prijevod
je integrirano Cak devet dijagrama koji prate
svaki korak geometrijskog izlaganja, dime se
znatno olaksava ditanje drugog dijela dija-
loga. Filozofski komentar podijeljen je na
kra6i uvodni dio, te tri dijela koji prate spo-
menutu strukturu dijaloga. Referirajuii na
recentnu literaturu vez ox oz ovaj dijalog,
Grgii u komentaru analizira filozofskr najre-

FILOZOFSKA ISTRAZIVANJA
74 God. 19 (1999) Sv. 3 (635-657) 641
levantnije momente, ukazuje na probleme
koji oni sadr'ze, izlaLevet postojeie interpre-
tacije, te sudeljava svoje vlastite. Iako se di-
tatelj ne mora sloZiti sa svim Grgiievim in-
terpretacijama, one su uvijek argumentirane
i potkrijepljene, tako da se u cijelosti moze
govoriti o vllo vrijcdnom prilogu uz pomoi
kojega bi uvodenje u Platona i u nas moglo
postati uvrijcZenom praksom.
II
Dilalog zapoeinjc Me nontrvim pitanjem o to-
me na koji se nadin stjede vrlina. Medutim,
po obiiaju poznatom iz ranijih Platonovih
di;aloga. Soklal rasplavu smjesta preusmje-
ruje na pitanjc.ilo vrlina uopie jest, jcr So-
krat drZi da nijc mcrguic znari kaleo jc X, ili
bilo Sto drugo o X, prijc nego sc znade ilo je
X. A znati .r'/o jc X prctpostavlja sposobnost
davanja zadovoljavajuic odrcdbc tog X. Mc-
nonovi odgovoli odraZavaju onovrcmono ra-
Sireno razumi.jcvanje vrline, no podvrgnuti
Sokratovo.j elenktidkoj ku5nji oni sc pokazuju
viScstluko nedostatnima, jel niti jedan
Menonov odgovor ne daje odredbu vrlinc
samc, eidosa vrline, onoga po dcnru jc svaka
ptrjcdina vrlrna vr'lina. Svojim ispitivartjem
Sokrat je Menona satjerao u ikripac, odnos-
no dovco ga u aporiju glcde vrline, uslijed
6ega Mcnon uvida svojc ncznanjo vrlino i
priznaje da ne zna ito ona jest.
Zbog takvog udinka na svojc sugovornikc,
Menon Sokrata usporeduje s drhtuljom, ri-
bom koja clektridnim udarima omamljuje
druge ribe s kojima dodc u dodir. (Buduii
da jc Platon vrhunski majstor analogijc, valja
napomenuti da postoji i fizidka podudarnosi
izmedu Sokrata i drhtulje, a to su izbuljene
odi kao zajcdnidka znadajka tc ncobidne ribe
i Sokratovog osobnog opisa kakvoga nalazi-
mo u Platonovom 'lbetetu, l.l3e9.) Oslanjajuii
se na vjerovanje da drhtulja i sama mora
biti omamljcna e da bi mogla omamljivati
druge ribe, Sokrat se nadovezuje na Menonovu
prispodobu i priznaje da niti sam ne
zna ono Sto ispituje svoje sugovornike, u
ovom sluiaju - Sto je to vllina.
Za razllku od ranijih dijaloga koji uglavnom
zavrSavaju aporijom, ovaj se dijalog nastavlja
Menonovim metodolo5kim prigovorom Sokratu.
Naime, ako Sokrat ne zna Sto je pred-
met njegova istraZivanja, on ga ne moZe istraZivati,
jcr dak da mu se sludajno i dovine,
neie znati da je upravo to ono Sto traZi. Sok-
rat poop6uje taj prigovor tako da dokida sa-
mu moguinost istraZivanja: naime, dovjek ne
moZe istraZivati niti ono (to zna niti ono Sto
ne zna; ono sto zna ne moZe istraZivati bu-
duii da to zna, pa mu nije potrebno nikakvo
Recenzije i prikazi
istrazivanjei ono pak Sto ne zna ne moze ls-
traZivati buduii da ne zna upravo ono sto bi
trebao istraZivati.
O tom takozvanom )'Menonovom paradoksu"
raspravlja se od Aristotelova vlemena do
recentne literature. Grgi(. drLi da se tu radi o
dva razliiita prigovora koja treba luditi. Prema
Grgiiu, Menonova formulacija donosi
prigovor upuien konkretno Sokratovoj metodi
istraZivanja, a Sokratova reformulacija
>tvrdi neSto sasvim drugo" (str. 144) i predstavlja
prigovol upuien svakom moguiem istraZivanju.
Grgii smatra da Platon potonji
prigovor rje5ava teorijonr o udenju kao pri-
sjeianju, a prigovor upuien Sokratovoj metodi
istraZivanja, hipotctidkonr metodom.
DrZim da Grgii nema dostatne tenrclje za
svoju tvrdnju da postoji bitno razlikovanje
izmedu dva prigovora, tc da za svaki ocl njih
Platon ima drugadiji lijok. Naimc, drugi pri-
govor predstavlja tek do paradoksa zao(tre-
no proiilcnjc prvtrga ptigovora. pri i'emu 1e
prvi prigovor koji se odnosi na Sokratov na-
din istraZivanja obuhvaicn drugim prigovo-
rom koli se odnosi na svaktr mclgu6e istla2ivanjc.
Stoga smatram da jc tcorija o prisjcianju
i njomc implicilano razlikovanjc iz-
medu mnijenja i znanja Platonov odgovor na
oba prigovora. Nainre, moguinost istraZiva-
nja opienito, ukljudujuii istlaTivanjc Sokra-
tovom metodom, proizlazi iz moguinosti is-
trai.ivanja onoga Sto sc nc zna. Naimc, [ru-
duii da je du5a besmrtna, ona je vei sve vidjela,
pa se samo treba prisjetiti onoga 5to se
hoic istlaZivati. Drugim lijcdima, jo( prijc
nego se latro istra2ivanja odredenog predmcta,
dovjck u scbi rma mnijcnja o dotidnom
predmetu, pa istraZivanjem ta mnijcnja treba
probuditi, te ih utvrditi rnedusobnim povezi-
vanjem. Time se istinita mnijenja zadrLavaju,
a ona la2na odbacuju. Kad sc istinita mnijc-
nja glcdc nekog prcdmeta toliko dotrro utvr-
de da je za svako pojcdino mnijcrrje moguie
podastrijeti objaSnjenjc (aitias Iogistrtos) rako
sto ie ga se ispravno povczati s nizom drugih
relevantnih mnijenja, tada sc moZe govoliti
o znanju. Thkav proces stjecanja znanja Platon
nazivlje prisjeianjem, jer se radi o .po-
novnom uzimanju znanja iz samclga sebe."
To i takvo prisjeianje provodi se Sokratovom
elenktidkom metodom. Naime, Sokrat svojim
pitanjima budi sugovornikova mnijenja o
tom predmetu, te ispitujuii njihoru poveza-
nost ili nepovezanost utvrduje njihovu istinitost
ili laZnost. No tu je vaZno uvidjeti da je
tcmeljni cilj Sokratove metode spoznaja
onoga.iro neki predmet jest zahvaianjem ei
dosa tog predmeta putem njegove odredbe,
bez tega ne moZe biti govora o znanju do-

FILOZOFSKA ISTRAZIVANJA
74 God. 19 (1999) Sv. 3 (63-5-657)
tidnog predmcta. Stoga ako Sokratov sugovornik
nije sposoban dati odredbu predmeta
koji se rstraZule, njegova mnijenja o tom
predmetu ne mogu biti postojana i meclu-
sobno povezana. Tek nakon ito se sugovor-
nrka dovede u aporiju uslijed koje on uvida
da nema znanje o tom pl'edmetu, te da njegova
mnijen.ja nisu postojana i medusobno
povezana, i samo tada, moZe otpodeti proces
povezivanja i utvrdivanja njegovih mnijenja
koji vodi k spoznaji toga i1o taj predmet jest
pomoiu njegove odredlte. U tu svrhu Sokrat
se moZe sluZiti hipotctidkom mctodom, ali i
ne mora. Ona nijc uvjet uspje5nosti Sokratove
metode istraZivanja, kao ito to Grgii
smatra, vci jcdna od moguiih pomoinih metotla.
Nairnc. r'iqcstlukim ispitivanjcm u vezt
odrcdcnog predmcta, i bez koriitenja hipoteza
o tom predmctu, Sokrat moZc utvldivati
i povezivati postojeia mnrjcnja i stjccati zna-
njc odredcnoga predmcta, kao ito to dini u
Gorgiii.
Za5to onda Platon uvodi ltipotetidku mcto-
du'l Cini nri sc zbtig toga da bi ukazao na ispravnost
tcmeljnog cilja S{-)kratovc mctode
istra7ivanja. Naime, uspjch svakog istraZivattj,t.
pa trko l (rt)()g Sokratov(lg, ne ()visi L)
tome koristi li sc hipotctidka metoda ili ne,
vci zadovoljava Ii sc tcrncljni cilj Sokratttve
metodc, ili ne. Drugim rijeCirna, uspjeh istraZivanja
ovisi o tome da li sc spoznalo ito
je X prijc nego so pttku(alo spoznati kakvo jc
X, ili (togod drugt'r u vczi s X.
Sokrat uvodi hipotetidku ntctodu na Meno-
mo biti nai'istac (to de safes pei ailou eiso-
metho)kada, prije istraZivanja o tome na koji
nadin ljudi stjedu vrlinu, najprije poduz-
642
Recenzije i prikazi
memo istrazivanje o tome sto vrlina sama po
sebi uopie jest." Thj Sokratov nastavak na
dvojbeni zakljudak da je vrlina stvar boZan-
skog usuda, Grgii prevodi: 'iTo ie nam biti
jasno kada...", Sto pogreSno sugertra da ie
temeljitije ispitivanje potvrditi zakljudak da
ljudi vrlinu stjedu boZjim usudom, dime prijevod
propuita prenjjeti jasan iskaz Sokra-
tove suzdrZanosti spram tog zakljudka.
U svakom sludaju, taj iskaz suzdrZanosti
spram zakljudka da se vllina stjede boZan-
skim usudom te(ko je moguie protumaditi
drugadije nego kao Platonow afirmaciju te-
meljnog cilja Sokratove metode, a to je spo-
znaja onoga i/o je neki predmet zahvae,a-
njem eidosa tog predmeta. I to je po svoj
prilici mjesto na kojemu se Platon iz srednje
fazc razilazi sa Sokratom, odnosno Plato-
nom iz rane faze. Dok Sokrat smatra da se
eidos zahvaCa odredbom i na tomc staje, Platon
se ncdugo nakon pisanja Metrorta, moida
upravo potaknut razmatranjima koja jc u
njemu iznro, upuita u promiSljanje samog ei-
dosa koje 6e promi5ljanje Platona dovesti do
spoznajc da eidos nijc snmo najviSii cpistemoloSka,
nego i najviia ontolo(ka dinjcnica.
U svakom slr-rdaju, dini mi se vaZnim istaii da
mcttrdu lripotczc na koncu lllertotru Pltron
dovodi do nczadovoljavajuicg znk)juika upravo
stoga Sto se njome pokuSalo izncvjeriti
Sokratovu metodu istra2ivanja i izna(,i kakv'o
je X, prije nego se spoznalo ito X uopic jest.
novo inzistiranjc da se prckine s istraZiva- lako ja Menort zanimljiv prvenstveno zbog
njcm pitanja.ito je vrlina, i da se prcusmjeri spomcnutih filozoiskih momcnata, nc snlUc
na prvobitno pitanjc o tome kako se ona se zaboraviti njcgova, vrlo opicnito govorcii,
stlcdc. Odgovorivii cla sAm nc bi pokulavacr
politidka dimenzija. Dijalog otpodinje tako
trai.ill liokla je vrlina prije ncgo li znarJe ito
5to Menon, tcsalska slika i prilika Alkibijada,
je ona, Sokrat ipak pristaje udovoljiti Mcnonu
i to dini razmatranjem hipoteze da je
vrlina znanjc i da.je stoga pouiiva. Iz daljnje
raspravc slijecli da ako je vrlina ptluiiva mora
biti uditclja i udcnik;r vrline, no niti sofisti
kao samclzvani ucitelji vrlinc, niti veltki
dr'Tavnici nr r;/nali p() vllirti, ne uspijcvaiu
prcnijeti vrlinu i tako udiniti drugc dobrim
ljudima, odaklc slijcdi da vrlina ipak nije pou6iva.
Buduii da je dinjenica da neki posjeduju
vrlinu, a neki ne, te buduii da je prui
nisu stekli niti po plirodi niti putem poduke,
pita Sokrata o nadinu na koji se stjcde vrlina.
Drugim rijcdima, Mcnona zanima kako se
postaje dobar ilovjek, a to jc u antici politidko
pitanjc par ercellettce o kojemu sc naiiroko
raspravljalo.
Hipotcza da je vrlina znanje (epistente) i da
je stoga poudiva (didaktott), zapravo tvrdi da
je vrlina neSto Sto jedan Covjek moZc prenijcti
na drugoga slidno kao Sto jo gcomctrija
ili tesarski zanat neSto Sto jedan iovjek prenosi
na drugoga. Dakle, hipoteza tvrdi da je-
preostaje jedino to da jc vrlina stvar boZandan dovjek moZe drugoga udiniti dobrim doskog
usuda. Iako Sokrat priznaje da taj zakvjekom onako kako majstor svog Segrta dini
ljuiak slijedi iz p[cthodnog razmatranJa, postolarom. Istinitost te hipoteze znadila bi
vaZno je naglasitr da on s njtme nije zadovo- moguinost da postoje dobri ljudi koji uspijeljan,
jer odmah zatim dodaje: "No s time eevaju i druge udiniti dobrima. Thkvi bi ljudi,
III
smatra Platon, bili istinski drZavnici, a nji-
hovo znanje istinsko drZawidko umijeie
(Gorgija, 513e, 515a, 5 17a, 521d).

FILOZOFSKA ISTRAZIVANJA
74 God. 19 (1999) Sv. 3 (635-657)
O hipotezi da je vrlina poudiva Sokrat raspravlja
s Menonovim domaiinom u Ateni,
emrnentnim drZavnikom i demokratskim prva-
kom Anitom. To je isti onaj Anit na diju ie
inicijatiw Sokrat biti izveden pred sud za
nepostivanje tradicionalnih bogova i kvare-
nje mladih, otprilikc ietiri godine nakon vre-
mena radnje Menotra. Sokrat smatra da kada
bi hipoteza bila toina, tj. kada bi vrlina bila
poudiva, nuZno bi moralo biti njezinih udi-
tclja i udonika. Sokratov prijedlog da bi to
moZda mogli biti sofisti, buduii da se oni
vrlo uspje(no prodaju pod uditelje vrline,
Anit s gnulanjem odbacuje odgovarajudi da
sofisti kvarc onc koji se s njima druZe i da bi
im trcbalo zabraniti pristup gradu.
Ako, daklc, sofisti nisu uditelji vrline, tko
onda jest'l Anit odgovara da je to bilo koji
destrti Atcnjanin, (usporcdi Meletov odgo-
vor na Sokratovo pitanje tko mladc dini boljim
ljudinra u Obrarti, 2-5a9-l l). Sokrat za
primjcr uzima atcnske drZavnike koji su naj-
veima na glasu po vrlini, poput Temistokla,
Aristida ili Pcrikla, i pokazuje da oni niti od
vlastitih sinova, do dijcg stjecanja vrline im je
zacijelo bilo najviSc stalo, nisu uspjeli uiiniti
dobre ljude, odakle Sokrat zakljudujc da hipoteza
ne stoji i da vrlina nije pouiiva. So-
kratov argument pokazuje da veliki drZavnici
kojc su Atenjani duboko Stovali i smatrali
upravo uzorima vrlinc, nisu bili u stanju dru-
gc ljudc udiniti dobrima. Thkvo 5to Anit na-
lazr skandaloznom objedom i izride neskri-
venu prijetnju Sokratu: "Ja bih ti savjetovao,
ako mc ZcliS poslu5ati, da se duvaS (errlabe
Ls t h a i). " Svq i m prij evodom : "Savjetovao bi h
te, ako me ZcliS posluSati: imaj viSe obzira,<
Grgii mijenja smisao Anitovih rijedi i otup-
ljuje o5tricu r.rpozorenja koje upuiuje na
Obranu gdjc se ta prijctnja obistinjuje.
Sokrat nastavlja ispitivanje s Menonom i po-
tvrduje zakljutak koji je razljutit'r Anita. Iako
su moZda sami ljudi od vrline, vcliki drZavnici
vrlinu ne znaju prenijeti na drugc. Stoga
Sokrat zakljudujc: 'Vrlina ne bi mogla biti
niti ne5to po naravi niti ne5to poudivo, vei bi
oni koji bi je stjecali to dinili boZanskim usu-
dom bez uma, ako medu drZavnicima ne bi
bilo nekog takvog da i koga drugoga udini
drZavnikom", a takav bi dovjek, s obzirom na
vrlinu, medu postojeiim dlZavnicima bio poput
Tirezije medu mrtvima u Hadu - "istin-
ska stvar medu sjenkama" (100a).
Cini mi se da ovim sugestivnim 'ako'Platon
ne Zeli tek ostaviti logidku moguinost da udi-
telji vrline ipak postoje, te tako odrzati hipo-
tczu da jc vrlina poudiva, kao Sto to smatra
Grgii. Stovi5e, tim znakovitim 'cko' Ptaton
suptilno navodi ditatelja da u Soklatu plepo-
643
Reccnziie i prikai
zna onoga tko na svoj osebujan nadin druge
dini dobrim ljudima, onoga istinskoga drLavnika
koji i druge dini drZavnicima, onoga tko
je >istinska stvar medu sjenkama

(/s9-s€9) t ^s (6661) 6l 'poc tl
vINVAI?VUJ-sl v)slozo-tl:1
euru[r8o1tuu urt[o,ts n lellos as Bp o€JlEtus
a[ ral 'e>lrutrqo t euqo afue,re4e^ol€l,uo Ez
t eutrrut:qo s eplds
1mV ppuo 'eptr 11t elueuz 8o[o,^s ruolepold
rlr,rrpal,rt.td lsotrpa[r.r,t cI o1e 'etuteS ,tulsns
tusoupa[tr,t AOltuV t1 nlede11n ou?rlpo I]slJ
-os es ep efnzelod onetdez 1u:1o5 'ef1a1t;n
rlrtun ep euouel4l eu uolede ullolellos
enplrlez uouayl'(67 'tF ''ql'I) €tellos opnso
ole rlnsuolo as c? ep auefualy eu ourtlade
truv ^ol€rlrlod at 1op 'a[1epup afuelrd ot
eu ro,ro8po euz au pruSoal u p rpafrls a1>1epo
'efru rp enrrrnod eurlJ^ ll a[ ol eu uoilzqo
s rqas ctuotues rpc[:n1o:d uo ep r;nfnzelod
ousel (1e96-6a96) ertlu ole1qo ,lttott?ly n
1e:qo5 e8cfo>1
'pru8oe1
tsaf rrruznldo fofo,rs
n afuruods c;sapfeu lruy no1e.r1l1o4 cftrl eu
-aur qrl2rusc[d po oupel e1a1t.to1ne tnoqt[u
afuc;nr t ("lt"p I Zq 13) elrusafd cfue,rt7e,ro1
-uuo ez orTnldtr e1u.r1o5 trtry ,rrrte;1r;o4 rf
up ou;a[euzes iapolel efruruqrl zr efol rursg
'on1s1e8oq ngcfts aurfu | >tltoliqo1sfr3o1otq e^o zt €Aop
-eJ qru^rlElutze:dcr lruroqz e[ ofSolorqorcog
-oinu o cqqcflq'nfr.;e;3or1qtq nuejqepo Isou
-op nfe:1 Eu
'e1t1e
lluioqz r elr8olorqoroclS
'ere8r
e[t.toc1 r efrSolorqorro5'efrffolotqotcos
'srdolonrT 'efr.3
€uouaj^ns
^ouoslliA uepcJ
-ololqonos e^ouoslllA'euosll^A ofr.rd e[r3o1
oel nlr8o1orqorf,os PjtutJep oupoln Iellod
'BUeull olEzel I Stull
-ol D€u!ldlrslp Pupuqlq( af o1 'afrSolorqorcos
'nuoslrAA
nllulriez
npl€/\lp:l eua:4 e[uz.l
-r(lppo eurutztuPqJtu ull;t1slul,l.tep tltuselqo
oluczou: oluepzuod o1 ep rfup-t,ti Eu I Bls.tn
qrupojrjd eft lesetlod 3ou 1efrros tlsoue,tot a[,rn
lo1s1eucfl o rfupr,rl uu tfleurel as e[o1 c[t3o1
-orq aqsfoelndod r e [r8o1orq o1sfrrn1o,rc nueri
I nl?llsllelnllnlls Jfnlllqo
-c;d'ufrrrzod qlll!ls!u!^lepoau s'P[oI,nzel
-urs nuicpoul nnou" eflnelspc:d ol 'olrlcu
-a? r efrSoloqo 'afr8o1o1a
efeuzods r4:pes eI
-os n)lrrlcurS-:ru
oruzr af uos1t16 afr8o1
-orqorJos cuege^qs o1e,ro uel8o:4 nftSolorc
-ot(lorros nlcfp n 9161
-so eurzafu opl tt^rpaipo 'ozalurs oao1t1
r efrceraua8 qolns'nfnelndrueru n1s[1a1tpo: t
o,tlsflcltpor'cft8ele.lls ou,ltllnpo:de: alsue4
'3o1n
rqsfJalpor
'o[ue:tqepo oulods r lsou
-1ods'lsounrsc.t?e e[uea.t7e:1st e[2n:pod eu,lou
'oh3o1
ou[epeuz aSolotqorcos e7 ueztnrtle tu2o:d
-rJal t uezrnllle 'ElrupoJs nlrcla1as 'e.ro1ods
lsr.rol n ahcyalas audru3 a[rrcat afue1;ndzu a[
efuoel alapou I alepou al?tlelu3l?ul alsll
-ol rzolorqorcos
'(EuzlnlllE
aJlueful? eulus
lndod) ape[:n1o:d ctuol afol attuafut1 elau
rlrusufqo rq eq' ahtyalas aulonptatpu atrrca1