Rukovet-sjecanja-i-osvrta-na-sveti-lik-Majke-Terezije

38 Rukovet sjećanja i osvrta na sveti lik Majke Terezije
na kolicima ogrnuta šalom, s kisikom u nosnicama i infuzijom u ručnoj
veni. Kleknuo sam do nje. Kako je bila hipoksična, u prvi čas me nije
ni prepoznala, no čim je shvatila da sam to ja, izvukla je užurbano ruke
ispod ogrtača, uhvatila me s obje ruke za glavu i privukla k sebi. Ja koji
rijetko plačem, bio sam toliko dirnut tom gestom da su mi suze navrle na
oči. Dala mi je posrebrenu Gospu Lurdsku koja je stajala na stoliću do
nje i kazala mi na hrvatskom: „Uzmite je, držite je ispred sebe, ona će vas
čuvati.” Dva dana poslije uveli su k njoj indijskog premijera. Razgovarao
sam s njome i na dan njezine smrti, koncem radnoga vremena, nekoliko
sati prije nego li je umrla. Zvučala mi je jako dobro, glas joj je bio jači nego
obično i to joj kazah. Odgovorila mi je da se dobro osjeća i da namjerava
uskoro u Rim. Posljednje što mi kaza bilo je: „Molite za mene.” Kasnije tek
shvatih zašto je svatko potrebit molitve u svojoj ljudskoj nesavršenosti, ali
samo su rijetki poput nje svjesni svog ljudskog nesavršenstva.
Ono po čemu je ona sveta za mene je ta herojska snaga i taj herojski
napor da se čini dobro. U tome je bila nenadmašna. Na državnom pogrebu
u Kalkuti poklonio sam se pred Majkom i jedini sam koji sam se pri
tom prekrižio i dotaknuo joj sklopljene ruke. Sljedeći dan kad se Hillary
Clinton došla pokloniti na Majčin grob, pitala je čiji je vijenac u obliku
šahovnice s crveno bijelim ružama na najistaknutijem mjestu. Sestre joj
kazaše da je to vijenac njezina prijatelja, hrvatskog veleposlanika u Indiji.
To mi je prenio francuski veleposlanik koji se tamo zatekao.
Mjesec dana nakon Majčine smrti na ručak me pozvao Charles Mendes
koji me htio upoznati. Kao jedan od najistaknutijih katolika u Indiji,
bio je na čelu Vijeća za organizaciju pogreba. To je vijeće odlučivalo o pogrebnoj
proceduri. Za vrijeme vijećanja odlučili su da na sahrani ne bude
političkih govora, ali sestra Frederika, Majčina zamjenica i desna ruka,
kazala je: „Ali hrvatski bi veleposlanik trebao govoriti na pogrebu.” Svi su
pitali zašto. Odgovorila je: „Pa zato što je on njoj bio poput sina!”
Molimo se za Majku Tereziju da bi se ona mogla moliti za nas. Kao
što je bila vezana s hrvatskom katoličkom tradicijom i iz nje otišla u svijet
i srela se s ocem Antom Gabrićem, imala je albansku i hrvatsku putovnicu
i bila je građanin svijeta, neka se tako kroz njih dvoje hrvatski i albanski
narod susreću u ljubavi i odnose s poštovanjem jedan prema drugome, ne
zaboravljajući pritom ljubav za ovaj jedini i neponovljivi naš svijet.