preuzmi! - Općina Topusko

TOPUSKO

TOPUSKO

monografija

Impressum

BIBLIOTEKA

Posebna izdanja

Knjiga 24

NAKLADNICI

Aura d.o.o. Sisak,

S. i A. Radića 46, Sisak,

Tel. 044/520-418,

www.aurasisak.com

Turistička zajednica općine Topusko,

Trg bana Josipa Jelačića 4, Topusko,

Tel. 044/885-203

ZA NAKLADNIKE

Bogdan Arnautović

Slavica Gregurić

UREDNICA

Ružica Čakširan

AUTORI

Lazo Čučković, prof.

Mirko Ožanić

Milan Abramović, prof.

LEKTURA I KOREKTURA

mr. Jelica Klanfar - Barić

PRIJEVODI

engleski, Stanislava Jerković-Bjelajac

njemački, Adela Gradišar, prof.

talijanski, Ana Badurina, prof.

francuski, Nikolina Dobrani

FOTOGRAFIJE

Vladimir Jurišić, Boris Krstinić,

Goran Vranić, Lazo Čučković, Zoran

Čučković, Damir Nehiba

Fotodokumentacija općine Topusko i

Gradskog muzeja Karlovac

CRTEŽI

Krešimir Rončević

GRAFIČKI DIZAJN

Tanja Mosler, Grafika Gulan

GRAFIČKA PRIPREMA I TISAK

Grafika Gulan, Sisak

ISBN 978-953-6834-46-4

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu

Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu

pod brojem 700031

NAKLADA: 2000 primjeraka

Tisak dovršen u svibnju 2009. godine.

SADRŽAJ

Lazo Čučković

ARHEOLOŠKA BAŠTINA TOPUSKOG 7

Mirko Ožanić

TOPUSKO I OPATIJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE OD TOPUSKOG 39

Milan Abramović

GEOGRAFSKE KARAKTERISTIKE TOPLIČKOG KRAJA (OPĆINA TOPUSKO) 85

Summary, Zusammenfassung, Riassunto, Résumé 179

Biografije autora 220

Sisak / Topusko 2009.

RIJEČ NAČELNIKA

Smireni prostor Sisačko-moslavačke

županije, u kojem je lako trajati, podsjeća

na rasuti vitraj iz kojeg izbija tajanstveni

sjaj u kojem je pohranjena povijest

generacija. Posebno mjesto u tom vitraju

ima Topusko - jedan od turističkolječilišnih

dragulja kontinentalne Hrvatske

u kojem su, svoje narušeno zdravlje

i gubitak životne energije obnavljali i

nalazili kraljevi, grofovi, banovi i banice,

industrijalci, velikaši, umjetnici.., ali i

obični, ljudi od najskromnijih želja. U

svojoj je povijesti Topusko često bivalo u

središtu zbivanja - od antičkih vremena,

preko cistercita, bana Josipa Jelačića i

banice Sofije, kongresa kulturnih radnika,

stradanja u Domovinskom ratu…

Topusko je svojim dosezima medicinske

rehabilitacije i rekreacijskog turizma, s

povijesno-kulturološkim biserima, i danas

jedan od nosilaca razvoja Banovine.

Termalna voda s temperaturom do 72˚C

i izdašnosti preko 200 litara u sekundi, s

medicinskom primjenom, uspješno liječi

cijeli niz bolesti. Uz liječenje termalnom

vodom ovaj kraj od davnina nudi i liječenje

blatom; napokon - ovdje je, 1944. godine,

utemeljen i Hrvatski Sabor…

U svijetu prepunom ljudi koji samo govore

našli su se, srećom, i oni od konkretnih

ideja i djela. Danas kada se život

toliko ubrzao i kada njime prevladavaju

tek različite nijanse sivila, dogodila se

knjiga koja nas poput neraskidivog veziva,

ili opojne melodije, iznova vezuje uz

Topusko. Ovom je knjigom Topusko dobilo

jedinstvenu iskaznicu - suvremenu,

znanstveno-dokumentiranu i, nadasve,

bogato ilustriranu sintezu svoje povijesti i

suvremenosti.

Ove, kao i sve stranice neke buduće

knjige o Topuskom ispisali su, i ispisuju

njegovi mještani; nasmijani, ljubazni, gostoljubivi

i pažljivi… - kao da im je poznat

nekakav drugi, pravi život za kojega su

ostali jedva čuli!

Kao u svaku dobru, i u ovu je knjigu

uloženo mnogo autorskog, stručnog rada

i uredničke suradnje, topline i ljubavi,

odgovornosti prema nimalo lakom poslu…Vjerujem

kako će, iz tih razloga, ova

monografija postati istinskom relikvijom,

najdražom knjigom o Topuskom u Vašoj

biblioteci.

Čast mi je, i istinsko zadovoljstvo, biti

inicijatorom stvaranja ove lijepe priče!

Vaš načelnik

Nikola Abramović

Lazo Čučković

ARHEOLOŠKA

BAŠTINA TOPUSKOG

8

ARHEOLOŠKA BAŠTINA TOPUSKOG

Topusko okružuje pitom brežuljkast

krajolik, bujne vegetacije, bogat manjim vodenim

tokovima oko kojih se prostiru plodne

nizine, a u brdskim krajevima obilje velikih

šuma i znatna rudna nalazišta u koja ubrajamo

i ljekovite termalne izvore. Značajan

je i geostrateški, te prometni položaj, jer

tuda, prolaze najkraći putovi između plodne

Panonske nizine i Jadranskog priobalja.

Svakako vrlo privlačan prostor za naseljavanje

i ugodan život, ali, možda baš zbog

toga, i prostor čestih sukoba i burne ratničke

prošlosti i nestabilnosti.

sirovina brojna su nalazišta raznih vrsta

kvalitetne gline i građevinskog kamena.

Vulkanskog podrijetla, jurske starosti (oko

200 mil. god.), je stijena dijabaza u Hrvatskom

Selu južno od Topuskog. Svakako

su važna i nalazišta ugljena lignita između

sela Ponikvari i Velika Vranovina, a unutar

naslaga vrlo rijetki nalazi zemnog voska

(parafin, ozokerit, montan-vosak).

Bujna vegetacija iz davnih vremena,

Geološki slojevi podno

Turske kose

Desno gore:

Okamenjeno drvo nađeno

kod benzinske crpke u

Topuskom

Desno:

Okamenjene morske

životinje u stijenama u

okolici Topuskog

Prije pregleda arheološke

baštine nekoliko riječi o geološkim

osobitostima topuskog

kraja. Izdvajamo nekoliko zanimljivosti.

Najznačajnije rudne

pojave nalaze se u istočnim

dijelovima Petrove gore.

Glavna orudnjenja nalaze se u

pješčenjacima mlađeg paleozoika,

starim oko 300 milijuna godina. To

su, uglavnom, naslage kvarcnog pijeska

iz kojih su se eksploatirale željezne rude,

te rjeđe bakar, srebro pa i zlato. Posebno

je zanimljiv nalaz, jedini u Hrvatskoj, samorodnog

željeza ovozemaljskog podrijetla

(obično su svemirskog, meteorskog)

iz Suve Perne. Nešto mlađe su naslage s

baritnom rudom u južnim predjelima Petrove

gore, starosti oko 250 mil. god. i velike

specifične težine, tako de je omanji

kamen teško podići. Barit se kod starijih

kemičara zove i “težac”. Od nemetalnih

kada je bila topla klima, danas čini već

spomenute naslage uglja. Tragove starih

iščezlih mora vidimo u debelim naslagama

pijeska i stijena pješčenjaka, a ponekad se

naiđe i na okamenjene životinje, fosile.

Tako se, na primjer, mogu vidjeti morske

stijene, kućice školjaka i koraljni greben u

blizini mosta, između sela Gređani i Skela.

Taloženjem kalcitnih kućica životinja na

dnu dubokog mora Tethysa prije više od

65 mil. god. nastaju vapnenačke stijene.

TOPUSKO 9

Djelovanjem vode kasnije u vapnenačkim

stijenama nastaju spilje ili pećine koje,

na području Topuskog, još čekaju svoje

istraživače, a najzanimljivijima se, pak,

čine one u selu Pecka.

Najstarije geološke formacije nalaze

se u južnim predjelima Topuskog, a mezozoik

i trijas na jugozapadu. Tercijarni sloj

bliže je samom mjestu. Termalna vrela,

kojima Topusko obiluje, vjerojatno su posljednji

ostaci tercijarne vulkanske erupcije

prije oko 50 mil. god. Geološki odnosi,

koji su omogućili izbijanje tople vode na

površinu, nisu

do danas razjašnjeni,

štoviše,

istraživanja s takvim

ciljem nisu

niti provedena.

Postoje barem

dvije mogućnosti.

Jedna je da površinske vode kroz

pukotine u zemaljskoj kori prodiru do velikih

dubina gdje se zagrijavaju i potom,

tako zagrijane izbijaju na površinu. Druga

je, pak, teza da se najdublji stjenoviti slojevi

u doticaju s užarenom lavom uvijaju

i lome, dospijevajući u pliće hladnije

slojeve gdje se, zbog razlike u temperaturi,

dogodi destilacija i tako nastaje voda.

Istraživač Armand Gautier, da bi dokazao

svoju teoriju, zagrijava 1 kilogram granita

do temperature od 700° C i uspijeva dobiti

više od 10 grama vode.

Početkom 20. stoljeća (1906) izneseno

je mišljenje kako su vode vrućih

vrela u Topuskom juvenilnog, odnosno

mineralnog podrijetla. Podatci o temperaturi

vode (vôda) različiti su i kreću se

od 49,5°C do 68°C. Na temelju prosječne

temperature vode pretpostavlja se da

voda izbija na površinu s dubine od 1500

metara.

Pretpostavlja se kako bi se primjerci

najstarijih oblika života na Zemlji mogli

zateći u termalnim izvorima još iz vremena

kada je zemaljska kugla bila vruća, ali

istraživanja u tom pravcu nisu provedena

na topličkim vrelima.

Za Topusko su posebno zanimljive

cretne naslage treseta, nastale u ledenom

Spiljski ulaz u

vapnenačkoj stijeni u

Peckoj

Kamenolom u

Hrvatskom Selu

Stvrdnuta lava

Bistri izvor termalne vode

u Spiegelbadu

Bušotina za termalnu

vodu kod škole

10


Zaleđeni ribnjak

Brezik u Čemernici

dobu, zbog primjene u lječilišnim

kupkama. Mah tresetar čini

biljnu zajednicu cretova. Tu obitavaju

mnoge rijetke biljke i životinje

kao što su rosika (biljka

mesožderka), polarna breza dlakavih

listova, trolist, rijetke vrste

gljiva i cretna žaba. Cretovi su

bogati humidnim kiselinama. U

njemu biljni materijal ne trune,

već se fosilizira i tako nastaje

tresetni ugljen. Postoje i velike

naslage treseta ispod doline

Đon podno Topuskog koje bi

mogle biti u svezi s termalnim

izvorima. Danas cret nestaje jer

je jako osjetljiv na kemijska zagađenja i

klimatsko zatopljenje. Između sela Blatuša

i Donja Čemernica, a uz potok Čemernica,

nalazi se najveća očuvana biljna zajednica

creta u Hrvatskoj, Đon močvar Blatuša.

Posebno je zanimljiv zbog istraživanja posljedica

globalnog zatopljenja i ekološkog

onečišćenja na što su cretovi vrlo osjetljivi.

Cret Blatuša je zaštićeni spomenik prirode.

Ledenih doba je bilo nekoliko, a

posljednje dosiže maksimum prije oko

50.000 godina te završava prije otprilike

10.000 godina. Od tada započinje razvoj

oblika života na ovim prostorima kakove

poznajemo i danas.

PRAPOVIJEST

Istraživanja paleolitika, starijeg kamenog

doba, nisu još dala potvrde o prisutnosti

fosilnog čovjeka. Iskopane su

samo kosti životinja, na primjer spiljskog

medvjeda u Lukinića pećini, sjeverno od

Gvozda.

Neolitičke nalaze, odnosno nalaze iz

mlađega kamenog doba, možemo očekivati

u Hrvatskom Selu kraj Topuskog, gdje

su prilikom obilaska terena 1991. nađeni,

doduše problematični, predmeti koji to

potkrepljuju. Ulomci glačanih kamenih

sjekira nađeni su u Hrvatskom Selu i u

Maloj Vranovini. Nije isključeno ni naseljavanje

u neposrednoj blizini “vrućih vrela”.

Najstariji pouzdani tragovi boravka

ljudi u, i oko Topuskog, mogu se datirati

u eneolitik ili prijelazno razdoblje između

kamenog i metalnog doba, poznatije kao

bakreno doba, oko 4000 - 2000 godina

prije Krista. Nedavno je u Hrvatskom Selu,

TOPUSKO 11

na položaju Bilo, otkriveno naselje kasne

vučedolske kulture, dakle iz samog kraja

bakrenoga ili početka brončanoga doba.

Obzirom na položaj naselja u močvarnom

dijelu doline Đon vjerujemo kako se

ovdje radi o sojeničkom naselju. Ukoliko

se ove pretpostavke obistine, bila bi to

prvorazredna senzacija.

Rano i srednje brončano doba slabo

su istražena razdoblja. Kasno brončano

doba obiluje slučajnim nalazima, pa tako

i onima koji potječu iz samog Topuskog,

točnije, na mjestu gdje su izgrađeni današnji

hoteli. Slučajni nalazi brončanih sjekira

poznati su, primjerice, iz Poljana i Velike

Vranovine. Od toga doba (oko 1000 god.

prije Krista) možemo pratiti gotovo neprekinut

razvoj naselja oko topličkih termalnih

izvora.

Tada je bio raširen običaj spaljivanja

pokojnika i ukop pepela u keramičkim

žarama (urnama) na prostranim nekropolama

(grobljima) pa je njihova kultura,

u nedostatku bližih etničkih odrednica,

nazvana kulturom polja sa žarama.

Razdoblje obilježava masovna proizvodnja

predmeta od bronce, te postupno

Kamene sjekire iz Hrvatskog Sela,

Male Vranovine i s nepoznatog nalazišta

ovladavanje novim znanjima

oko izrade željeznih

predmeta.

Izdvajamo nalaz

ostave (skrivenog

blaga) brončanih predmeta

iz Maličke na

Petrovoj gori, koje je

tu zakopao neki davni

majstor, ljevač bronce,

za nekakve opasnosti, ali je vjerojatno

stradao pa je njegovo blago iskopano tek

nakon 3000 godina. Valja naglasiti kako

se u blizini nalazi i značajno nalazište

bakrene rude, Španov brijeg, pa se na okolnim

prostorima može očekivati značajnije

brončanodobno središte. Među pronađenim

predmetima prevladavaju polomljeni

srpovi, što upućuje na zaključak koja je

roba bila najtraženija. Ovladavanje masovnom

proizvodnjom metalnog oruđa omogućilo

je veću proizvodnju hrane i naglo

povećanje broja stanovnika, što vidimo

u velikom broju novonastalih gradinskih

(na zaštićenim uzvišenjima) i nizinskih

naselja. Do sada su

evidentirana naselja u

Topuskom, na Turskoj

kosi u Velikoj Vranovini

i u Prikuzmiću, kamenolomu

između Perne

i Crnog Potoka, a valja

očekivati daleko veći

broj kada se obavi detaljan

terenski pregled.

Nešto više znamo o starijem že ljeznom

dobu zahvaljujući iskapanjima na

Brončana sjekira iz Poljana

Kamenolom u Prikuzmiću

gdje je nekoć bilo brončanodobno

naselje

12


Gradina Nikolino brdo u

Topuskom

Kameni žrvanj iz kuće na

Turskoj kosi

Gaz na rijeci Glini kod

Turske kose

Posuda iz iste kuće

nalazištu Turska kosa

u selu Velika Vranovina

kraj Topuskog. I ovo

naselje nastaje u kasnom

brončanom dobu oko

1000-te g.pr.Kr., ali puni

procvat doživljava u starijem

željeznom dobu (8-4.

stoljeće pr.Kr.) Najveća

prednost ovog položaja

je u činjenici da se nalazi kraj prirodnog

gaza (plitkog prijelaza) preko rijeke

Gline, a između najbrojnijih nalazišta

željezne rude u Hrvatskoj, a to su Petrova

i Zrinska gora. Samo naselje smjestilo

se na isturenom plazu brda nazvanom

Pogledalo, otkuda je bilo lako kontrolirati

gaz na rijeci i prastari put dolinom Gline,

već spomenute najkraće veze između

Panonije i Mediterana (Sisak-Senj).

Naselje je bilo s tri strane zaštićeno

strminom brda i drvenom ogradom (palisadom),

a na lako pristupačnom dijelu

bio je podignut veliki zemljani bedem,

ustvari tu je nasipavanjem zemlje stvoren

manji brežuljak na kojemu je nekoć stajala

drvena kula (vidikovac). Unutar ograde

bilo je naselje s nastambama od kolaca

i isprepletenog pruća koje su bile oblijepljene

blatom. Tu su se obavljale i proizvodne

djelatnosti. Otkriveni su tragovi

kuće s ostatcima velikoga vertikalnog tkalačkog

stana pa taj objekt nazivamo tkalačkom

kućom. Po rubu naselja bile su

razne primitivne peći, dijelom ukopane u

zemlju, za koje pretpostavljamo kako su

služile za taljenje željeza, a možda i drugih

materijala pa i za pečenje keramičkih

proizvoda. Valja naglasiti kako ovo

naselje nije bilo naročito veliko te da je

u nedalekom Topuskom, u blizini termal-

TOPUSKO 13

nih izvora, istovremeno postojalo veliko

naselje, ali je unatoč tome ovo na Turskoj

kosi bilo iznimno značajno i nadaleko

poznato što će biti obrazloženo u sljedećem

poglavlju o pripadajućoj nekropoli ili

gradu mrtvih.

Nekropola se nalazi na prostoru

otkuda je pristup naselju lagan pa se može

pretpostaviti da su ondašnji ljudi vjerovali

kako su duše predaka mogle na određeni

način sudjelovati u obrani naselja i drugim

ovozemaljskim djelatnostima. Među grobovima

podjednako su zastupljeni palje-

život. Kasnije, u razvijenoj fazi starijeg

željeznog doba (6-4. st.pr.Kr.), slojevi se

formiraju od kvarcnog pijeska koji je pretrpio

vrlo visoku temperaturu, i u kojem,

ima dosta troske, pa je veza s metalurgijom,

očigledna. Među predmetima

su i dalje najbrojniji ulomci keramičkih

posuda, ali sada naglo raste broj malih

figurica od pečene zemlje koje, svojim

oblikovanjem i ikonografskim karakteristikama,

upućuju i na složeniji panteon

i raznovrsnije kultne radnje, a ne samo

zadovoljavanje kulta pokojnika.

Ilirsko svetište na

Turskoj kosi

Iskopavanje žarnog groba

na Turskoj kosi

vinski i skeletni ukopi što govori o jakoj

tradiciji prethodne kulture polja sa žarama

ali, s druge strane, i jakim utjecajima ilirskih

zajednica s juga, posebice Japoda iz

Like.

Posebna zanimljivost specifična su

kultna mjesta unutar nekropole, a naročito

ono najveće. Izgleda kako je tu, najprije,

bilo mjesto

gdje su

se spaljivali

pokojnici i prinosile

razne

daće, najčešće

hrana i

piće, potrebne

za zagrobni

Najčešće su ljudske figurice pojednostavljenog

tijela, ali s detaljno izvedenim

prikazom metalnog nakita. Većina

ima zaobljeno formirane noge tako da se

mogu lako posjesti na figuricu konja.

Kada sagledamo prikupljene podatke

kao što su visoka temperatura, kvarcni

Kulturni slojevi

otkriveni na svetištu

Žarni grob nakon

restauracije

14


Tipični keramički nalazi

u slojevima svetišta

Figurativni prikazi na

keramičkim nalazima

Glinene figurice

iskopane na svetištu

pijesak, troska, brojne cijevi mjehova

i jasno naglašavanje metalnoga nakita,

dobijemo sliku neke kultne radnje koja

je neminovno pratila složen i mukotrpan

proces proizvodnje željeznih predmeta,

a prema ondašnjem poimanju svijeta za

uspjeh takovih procesa bilo je potrebno,

darovima i kultnim radnjama, udobrovoljiti

mnoge zle i dobre duhove, sile svjetla

i tame...

Manju skupinu figurica čine prikazi

životinja među kojima prevladava konj,

razne probušene vudu figurice, erotske

ženske figurice, figurice dvospolaca s

naglašenim muškim i ženskim osobinama,

i tako dalje. Posljednji primjeri ipak više

upućuju na kult plodnosti i potvrđuju da

je riječ i o iznimno popularnom višenamjenskom

kultnom mjestu koje je preraslo

u hram na otvorenom. Činjenica da

je tu nađeno oko 500 idola, što je deset

puta više nego što ih je nađeno na čitavom

prostoru zapadnih dijelova Balkana

i Karpatske kotline, daje nam za pravo

da ovo ilirsko svetilište proglasimo za

jedno od najstarijih sigurno dokumentiranih

hodočasničkih odredišta, odnosno

turističkih destinacija, kako bismo to rekli

modernim rječnikom. Manji broj slično

ukrašenih keramičkih posuda i figurica

otkriven je još na gradini Kiringrad, na

Klinac gradu južno od Petrinje i u Sisku

na položaju Pogorelec.

Mlađe željezno doba (4 - 1. stoljeće prije

Krista) obilježava masovnija proizvodnja

željeznih predmeta te dominacija Kelta.

Poznato je da se na području današnjeg

Siska tada razvija moćni keltski grad

Segestika, a na prostoru Banovine svoj

razvoj nastavlja ilirsko pleme Kolapijana,

nazvano tako po rijeci Kupi (antički

Colapis), za koje rimski pisani izvori

TOPUSKO 15

kazuju da to pleme nije keltsko već južnopanonsko

pod jakim utjecajem Segestana

i Japoda, a bavili su se riječnim prometom,

trgovinom i metalurgijom. Očito je

njihov metalurški potencijal i prometno

strateški položaj bio zanimljiv moćnim

susjedima koji ih stoga ne pokoravaju već

s njima surađuju. To pokazuje novo kultno

mjesto na Turskoj kosi, gdje se pored

tradicionalnog kolapijanskog materijala,

sada susreću i brojni predmeti keltskog

podrijetla. O bogatoj trgovačkoj aktivnosti

na ovim prostorima svjedoče i nalazi

novca kao što su novac sirakuškog vladara

Hierona II (275-216. godine prije

Krista) iz Kiringrada, numidijskog vladara

Micipsa (148-118. g.pr.Kr.) iz Gline i denar

rimske republike (73. g.pr.Kr.) ponovno iz

Kiringrada.

RIMSKO RAZDOBLJE

Razdoblje rimske dominacije vrlo je

zanimljivo po brojnosti i reprezentativnosti

nalaza. Naime, može se pretpostaviti

kako je Topusko nakon Siska najznačajniji

antički lokalitet središnje Hrvatske. Na

mjestu Topuskog u antici je stajalo visoko

urbanizirano naselje s luksuznim zgradama,

zagrijavanim termalnom vodom. Tu

je i niz kamenih epigrafskih spomenika

koji svjedoče o štovanju prastarih autohtonih,

romaniziranih i rimskih božanstava,

te o tome da su se ovdje liječili rimski

veterani. U termalnim izvorima nalaženi

su novčići bacani kao zavjetni darovi.

Razvitak antičkog grada i bogatstvo njegovih

stanovnika i gostiju možda najbolje

oslikavaju nalazi krupnih jantarnih skulptura

nađenih u “jednom grobu”.

Rimljani su, i prije konačnog osvajanja

Ilirika početkom naše ere, prolazili

područjem Kolapijana u ratnim pohodima

156, 119, 83 i 35. g.pr.

Kr. na veliki keltski

grad Segestiku.

Dolaskom Rimljana

završava prapovijesno,

a počinje povijesno

razdoblje u

našim krajevima.

Nije došlo do većih

etničkih promjena,

već se život i razvoj

domaćega stanovništva

nastavlja i dalje,

ali u ponešto izmijenjenim

okolnostima, a pripadnost, pak,

narodu Kolapijana srećemo na nadgrob-

Rimski novac pronađen

prilikom čišćenja bistrog

vrela u Spiegelbadu

Rimska keramička

posuda, slučajni nalaz

blizu Spiegelbada

16


Ulomci fresaka iz istog

kanala

Kapitel stupa nađen

podno Babić brda

Ostatak kanala i stupića

hipokausta (sistem podnog

grijanja)

nim spomenicima i nekoliko stoljeća

kasnije. Keltska Segestika postaje rimski

grad Siscia s jakom vojnom posadom, te

se otuda provodi uspostava rimske vlasti

u široj pokrajini.

Važnu ulogu u uspostavi i, kasnije,

održavanju rimske vlasti, imale su dobro

uređene ceste. Preko Banovine išle su

važne rimske ceste među kojima se izdvajaju

one koje su od Siscie išle prema Emoni

(Ljubljani) i prema Seii (Senju). Pouzdana

trasa tih cesta nije nam poznata. Starija literatura

navodi rimsku cestu kod Viduševca

blizu Gline, a u Dragotini je, pak, nađen

rimski miljokaz, kamen na kojemu je uklesana

udaljenost u miljama do grada Siscie.

Kasniji srednjovjekovni podatci govore

da je vrlo važna cesta išla preko Toplica

(današnje Topusko) na rijeci Glini za koju

se pretpostavlja da poštuje rimsku trasu.

Zvala se je Via magna (velika cesta).

Topusko, gradić bogat termalnim

izvorima, najveći je antički lokalitet

Banovine. Već smo spomenuli da je tu na

gradini Nikolino brdo bilo veliko ilirsko

naselje. Sada se razvija novo visoko urbanizirano

naselje u podnožju, u neposrednoj

blizini termalnih vrela. Pretpostavlja

se da je tu bio rimski grad Ad Fines, što

će reći “na granici”, te de je tu bila granica

između provincija Dalmacije i Panonije.

Tu danas često nailazimo na ostatke velikih

zgrada među kojima su i rimske terme

na poziciji današnjeg školskog parka.

Termalna vrela tada su bila na osobitoj

cijeni. U jednom od izvora je, prilikom

čišćenja kaptaže, pronađena veća količina

rimskoga novca, datiranog od 1. do 4.

stoljeća, koji je tu, očigledno, dospio kao

dar božanstvima, u znak zahvalnosti za

ozdravljenje. No, posebno je zanimljivo

korištenje prirodnih izvora tople vode za

zagrijavanje kuća. Zgrade su napravljene

tako da se ispod njih nalazio kanal kuda

je tekla topla voda pa su imale podno grijanje

(hipokaust), a pored toga u zido-

TOPUSKO 17

vima zgrada ugrađeni su tubili (slično kao

dimnjaci) kuda je topli zrak strujao i po

višim prostorijama. O razmjerima raskoši

i bogatstvu naselja u antici možemo smo

nagađati jer nisu provedena sustavna

istraživanja.

Zanimljivu priču kazuju i votivne are,

kameni žrtvenici, kojih je u Topuskom

nađeno priličan broj. Četiri are posvećene

su glavnom rimskom božanstvu Jupiteru,

te još po jedan različitim božanstvima

koja su se štovala u čitavom carstvu. Nas

ovdje više zanimaju žrtvenici koji imaju

neke veze s lokalnom tradicijom o kojoj

smo ponešto rekli prilikom opisa prapovijesne

Turske kose. Na primjer, are božanskom

paru Vidasusu i Thani mogu se naći

samo u Topuskom pa je očigledno kako

je njihov kult domaćeg podrijetla, te bi

mogao imati veze s već spominjanim ilirskim

svetištem na Turskoj kosi. Po brojnosti

spomenika najrašireniji je kult Silvana,

a kako se on u provinciji Dalmaciji često

sreće u paru s Dijanom i smatra se vrhovnim

domaćim božanstvom zaštitnikom

plodnosti, šuma i pastira, pretpostavlja se

kako je sličan spomenutom paru Vidasa

i Thane i da je baš zbog toga najomiljeniji

u Topuskom. Žrtvenik Liberu i Liberi

koji je, pak, italska varijanta sličnog kulta,

nađen je blizu bistrih termalnih vrela, a

danas je izložen u blizini glavnog raskršća

u Topuskom. Valja naglasiti kako nije

baš česta pojava da se u rimskim gradovima

više štuju domaća božanstva od onih

uobičajenih u rimskom carstvu, a čime

je Topusko zaslužilo izniman status još

nije otkriveno. Možemo samo pretpostaviti

kako je to u svezi s posebnim štovanjem

termalnih izvora. Nije isključeno da

u taj kontekst ulazi i žrtvenik posvećen

Fortuni, božici sreće, pronađen kod termi

u Topuskom. Kod ulaza u hotel Toplica

smješten je privremeni lapidarij s kamenim

spomenicima iz rimskog, srednjovjekovnog

i novovjekog razdoblja.

Betonska kopija žrtvenika

posvećenog Jupiteru

Detalji sa žrtvenika

Žrtvenik posvećen Vidasu

i Thani

Žrtvenik posvećen bogu

Silvanu

Žrtvenik posvećen

Liberu i Liberi nađen u

Spiegelbadu

18


Okrugla kamena

žara (urna) nađena u

Balačkom jarku

Vrč iz okrugle kamene

urne

Kvadratna kamena žara

nađena na Babić brdu

Nalazi iz jantarnog

groba

Slučajni nalazi grobova prilikom

građevinskih radova također svjedoče o

bogatstvu njegovih žitelja. Antička nekropola

u Topuskom protezala se uz cestu

prema Siscii, danas stara cesta prema

Glini. Najčešće se nailazilo na paljevinske

grobove koji su imali okruglu kamenu

urnu s kalotastim poklopcem. Tu je, uz

pepeo pokojnika, redovito bila i poneka

keramička posudica, uljanica ili slično.

Od prosjeka znatno odudara takozvani

jantarni grob. To je grobnica zidana od

opeke s velikim kamenim poklopcem s

iznimno bogatim grobnim prilozima. Bilo

je tu dosta luksuznog keramičkog posuđa,

zlatna ogrlica i posebno zanimljive figure

od jantara, za koje se drži da su najkrupnije

u Hrvatskoj.

Zanimljivi su i kameni nadgrobni spomenici

(stele) na kojima su uklesana imena,

zanimanje i porijeklo pokojnika. Nerijetko

su na stelama uklesani reljefni portreti

TOPUSKO 19

pokojnika koji nam govore o osobnosti

pokojnika, stilu odijevanja i frizurama njihovoga

vremena. Natpisi na nadgrobnim

spomenicima, pak, kazuju njihova imena,

dob, porijeklo i status. U Topuskom se u

parku blizu bazena može i danas vidjeti

stela veterana XV Apolinarske legije Lucija

Valerija Verkunda, rodom iz Siscie.

Još nekoliko podataka o nalazima

starorimskih grobova. Pri izgradnji otvorenih

bazena nailazilo se na rimske ostatke

među kojima se ističe nalaz rimskog žarnog

groba s prilozima. Riječ je o kamenoj

posudi s poklopcem u kojoj se nalazio

pepeo pokojnika te prilozi kao što su

staklena posudica, uljanice i vrčevi. Staro

središte mjesta, Spiegelbad, sa sjeverne

strane zaklanja Babić brdo. Na zaravanku

brda jest rimokatoličko groblje. Nedaleko

se nailazilo i na rimske grobove, a jedan

kameni sanduk s

poklopcem iskopan

je 1990. Na poklopce

sarkofaga nailazilo

se i kod izgradnje

suvremenog hotelskog

kompleksa.

Prikupljeni kameni

predmeti danas se nalaze kod ulaza u

hotel Toplica u privremenom lapidariju.

Trase starih rimskih cesta slabo su

vidljive, ali ih možemo naslutiti temeljem

drugih podataka. Posebno su zanimljivi

starorimski nalazi duž Glinske ulice,

odnosno stare ceste prema Glini, koji vrlo

vjerojatnom potvrđuju trasu Via magne.

Uz cestu je bila velika starorimska nekropola

- grad mrtvih. Naime, poznato je

da su stari Rimljani često postavljali grobove

i nadgrobne spomenike duž pristupnih

cesta naselju, a ovdje je to nalazima

i potvrđeno. Kameni blokovi viđeni su i

u samoj rijeci Glini između sela Gređani i

Nadgrobni spomenik

(stela) nađen uz staru

cestu prema Glini

Detalj nadgrobnog

spomenika (stele) nađen

uz staru cestu prema

Glini

Dio stele s natpisom

nađen kod stare

gimnazije

20


Dio reljefa otkrivenog na

Nikolinom brdu

Prijelaz preko rijeke

Gline u Bjeljavini

Pogled na lokalitet

Crkvina iznad prijelaza

Skela, što bi mogao biti ostatak starog gaza

preko rijeke. Prema jugu od Topuskog,

pak, imamo Crkvinu u Bjeljavini. Kod bjeljavinskog

mlina, na strmoj obali rijeke

Gline, nekoć je stajala rimska utvrda koja

je štitila nedaleki gaz preko rijeke koji je

i danas vidljiv. Dalje, uzvodno uz rijeku

Glinu, kod vodenice Crljenac, u selu

Katinovac, postoji položaj Gradina gdje

je bila antička utvrda koja se koristila i u

srednjem vijeku. Put koji tu prolazi naziva

se Crkveni put, što ga dovodi u vezu s

cistercitima i njihovom vezom Topusko-

Senj, odnosno još starijom Via magnom.

Prvi ozbiljniji prodori barbarskih plemena

u Rimsko carstvo počinju sredinom 3. stoljeća.

O tim nemirnim vremenima svjedoči

ostava (skriveno blago) iz Gornjeg

Taborišta koja je sadržavala nekoliko stotina

rimskih srebrnih novčića, pohranjenih

u brončanu posudu početkom druge

polovice 3. stoljeća. Uočava se i ponovni

početak uporabe utvrda na lako branjenim

uzvišenjima, pa tako ponovno dobiva

na važnosti i gradina Nikolino brdo, na

kojoj je nađeno dosta ostataka iz kasne

antike.

SREDNJI VIJEK

Stari put

Crkveni put i lokalitet

Gradina u Katinovcu

Velika seoba naroda ostavila je iza

sebe velika razaranja i konačno uništenje

rimske civilizacije. O raznim plemenima i

narodima, koji su protutnjali Banovinom,

ne znamo gotovo ništa. Zbog nedostatka

nalaza izgleda kao da je Velika seoba

naroda zaobišla ove krajeve, ali je to vjerojatnije

posljedica nedostatka sustavnih

istraživanja. Slučajni nalaz zlatne naušnice

TOPUSKO 21

iz Velike Kladuše svjedoči kako je velika

mogućnost nailaska na predmete iz vremena

Velike sobe zbog strateškog značaja,

već spomenute, Via magne. U ranom srednjem

vijeku bila je to jedina prava cesta

između Zagreba (Šćitarjeva) i Splita pa su

uz nju i oko nje vezani brojni povijesni

događaji kao što su: sukob panonskog

kneza Ljudevita Posavskog i Dalmatinskog

kneza Borne 819. godine, prodor kralja

Tomislava prema Mađarima do Drave

925. i sukob mađarske vojske i posljednjega

hrvatskoga kralja Petra Svačića 1097.

Važnost ceste i mjesta Topuskog bili su

razlogom da su cisterciti i hrvatsko ugarski

kralj Andrija II upravo ovdje odlučili

podići kraljevski samostan 1205.

Više tragova ostavljaju stari Hrvati koji su

se ovdje, izgleda, trajno naselili od 9. stoljeća.

Malobrojne, ali dragocjene starohrvatske

nalaze 9. do 12.st. zasad poznajemo

s lokaliteta Kiringrad i Nikolino brdo u

Topuskom. Na Nikolinom brdu pronađeni

su starohrvatski grobovi na redove, čija

točna vremenska pripadnost još nije utvrđena,

pa ih se okvirno datira od 9. do 12.

stoljeća. S obzirom na arheološke nalaze

možemo pretpostaviti kako je početkom

9. stoljeća jedna od utvrda kneza Ljudevita

Posavskog, koji je stolovao u Sisku, u borbi

protiv Franaka bila na Kiringradu, između

Gvozda i Lasinje, a ne treba isključiti ni

gradinu Nikolino brdo s obzirom na činjenicu

da se Topusko nalazi na vrlo značajnoj

prometnici. Pretpostavlja se, također,

da je Velikom cestom (Via magna), prošao

i knez južnih Hrvata Borna, koji se 819.

godine sukobio s Ljudevitom Posavskim

na rijeci Kupi, kao i kralj Tomislav u vojnom

pohodu na Mađare u 10. stoljeću.

Prostor Banovine ponovno postaje iznimno

važan kada mađarski kralj Ladislav

pokušava pokoriti ranosrednjovjekovnu

Hrvatsku, prodirući starim rimskim cestama

prema jugu. Mađari su pošli tom cestom

ususret normanskoj princezi Buzili, zaručnici

kralja Kolomana. Posljednji hrvatski

kralj Petar Svačić pokušava ga zaustaviti

upravo na tim prostorima te pogiba 1097.

godine na gori Gvozd koja se od tada

naziva Petrova gora.

Keramički lonac iz

Velike Vranovine

Gradina Kiringrad

22


Stari grad Perna

(Pernik)

Tlocrt crkve Sv.

Nikole na Nikolinom

brdu

Željezni nalazi iz

Perne

Razvijeni srednji vijek ostavio nam je niz

ostataka koji svjedoče o oživljavanju gospodarstva

i procvatu građevinske djelatnosti

te uključivanju u suvremene europske

tokove. Najbolji su primjer ostatci

pročelja crkve B. D. Marije u cistercitskoj

opatiji iz 13. stoljeća. Neki autori topličku

opatiju smatraju najreprezentativnijim primjerom

gotičke arhitekture u Hrvatskoj.

Iz tog vremena poznato nam je

postojanje naselja u Topuskom na vrhu

Nikolinog brda. Tu je bila utvrda gdje

se mogu pronaći ostatci iz prapovijesti,

kasne antike i srednjega vijeka. Ovdje

je oduvijek bilo mjesto zbjega (refugij)

za kakove opasnosti. Naselje i trgovište

nalazilo se podno brda na položaju starog

antičkoga grada. U Gori blizu Petrinje u

srednjem su vijeku živjeli vitezovi slobodnjaci

te, nešto kasnije, viteški crkveni red

Templari. Na položaju “Grad” vidljivi su

ostatci zidova koji bi mogli pripadati njihovoj

drevnoj utvrdi. Templarska utvrda

je, navodno, bila i na vrhu Petrove gore. U

starom vijeku ovdje je bila rimska utvrda

na čijim temeljima se u srednjem vijeku

gradi pavlinski samostan Sv. Petra, a u vrijeme

ratova sa Osmanlijama tu je krajiški

čardak. Sačuvao se obrambeni jarak i dijelovi

zidova nekadašnjih građevina.

Obični puk je, pak, živio po selima

i varošima, od kojih neki zarana postaju

mjesta gdje se slobodno trgovalo. Tako

Perna na Petrovoj gori 1225. godine

postaje drugi slobodni kraljevski grad u

Hrvatskoj, a nedugo za njim i Petrinja.

U Perni su još vidljivi ostatci utvrđenoga

srednjovjekovnog grada kraj istoimenog

potoka. U blizini su bili trg i crkva Sv.

Marije, te jedna još starija utvrda.

Crkvena organizacija također oživljava

u kasnom srednjem vijeku. Nakon

TOPUSKO 23

Željezni okovi nađeni u

Opatovini

barbarskih pustošenja Sisačka biskupija

formalno još postoji, ali bez stvarnog

učinka. Trebalo je nekoliko stoljeća dok

se ponovno uspostavila crkvena organizacija

na ovim prostorima, a taj proces

ubrzava se osnutkom zagrebačke biskupije

1097. godine pa tako 1334. godine u

arhiđakonatu Gora, koji okvirno pokriva

Banovinu, imamo već preko 50 župa i

crkava. Među njima je i župna crkva Sv.

Nikole u Topuskom. Na položaju gdje

je u srednjem vijeku stajala crkva Sv.

Nikole danas stoji zapušteni restoran “Vila

Zelengaj”. Arheološka iskopavanja su tu

obavljena 1942., ali prikupljeni podatci

nisu bili dovoljni da se spriječi kasnija

devastacija. Kraj crkve su 1990. pronađeni

starohrvatski grobovi na redove koji

su stariji od crkve. U Perni je iznad starog

grada Pernika nađen dio romaničkog

prozora koji je, vjerojatno, pripadao crkvi

Sv. Marije koja se također spominje 1334.

godine. Posebnu priču čini, pak, cistercitska

opatija s velebnom crkvom B.D.Marije

u Topuskom pa joj stoga posvećujemo

posebno poglavlje.

CISTERCITSKA OPATIJA

TOPUSKO

Cisterciti se u našim krajevima prvi

put spominju 1205. godine kada je mađarsko-hrvatski

kralj Andrija II uputio poziv

tom crkvenom redu iz opatije Clairvaux u

Francuskoj da dođu na područje Gore, to

Ostatci cistercitske crkve,

unutrašnjost

24


Detalj prozora

cistercitske crkve

Crteži arhitektonskih

detalja cistercitske crkve

jest Gorske županije,

danas okvirno prostor

Banovine, koja će kao

posjed biti dodijeljena

cistercitima za uzdržavanje

opatije. Ne

čudi što su za izgradnju

samostana izabrali

Toplicu, jer je njihov

način života usko

vezan uz vodu, a pored toga poznate su

i druge geostrateške i gospodarske prednosti

mjesta. Već je naglašeno značenje

Velike ceste (Via Magne) na kojoj se vjerojatno

morao dogoditi “kraljevski samostan”,

odnosno samostan koji je imao kraljevske

privilegije, ali i obvezu ugošćavanja

kraljevske svite pri prolazu. Možda i

prije spomenuti događaji oko kralja Petra

Svačića i pratnje princeze Buzile imaju

veze sa odabirom mjesta izgradnje. Starija

literatura, pak, bilježi legendu kako je

kralj Andrija često boravio u Toplici, gdje

je na Nikolinom brdu imao svoj dvor, u

kojemu se odmarao uživajući u “božanskom

miru i tišini”.

Godine 1206. cisterciti prihvaćaju poziv.

Prvi monasi u Toplici bilježe se 1208. jer

su tada već uređene najpotrebnije prostorije

za rad i djelovanje samostana. Svečani

privilegij o utemeljenju samostana i darovanju

imanja potrebnih za uzdržavanje

samostana potječe iz 1211. godine. Stoga

i 800-ta godišnjica opatije od 2005. do

2011. godine.

Dolaskom cistercita u Topusko završava

rani, a počinje razvijeni srednji vijek.

Cisterciti donose novi način gospodarenja,

novosti u poljoprivrednoj proizvodnji,

osnivaju i druga imanja, npr. i danas

poznato Kutjevo u Slavoniji, grade skladišta

u Senju kako bi zaokružili gospodarski

ciklus i morskim putem razvili razmjenu

dobara. U okviru samostana jedna je od

rijetkih srednjovjekovnih čitaonica, škola,

pisarnica. Donose nova znanja o graditeljstvu

(gotika) i tako uključuju Hrvatsku u

suvremene europske tokove. Običan puk

živio je po selima i varošima, od kojih

neka zarana postaju mjesta gdje se slobodno

trgovalo. Tako Perna na Petrovoj

gori već 1225. godine postaje, nakon

Varaždina, drugi slobodni kraljevski grad

u Hrvatskoj. Varošani Toplice nisu bili te

TOPUSKO 25

sreće, već čitav srednji vijek ostaju pod

feudalnom upravom opatije.

Posebno mjesto svakako zauzima

kompleks ciscercitske opatije u

Topuskom. Samostan i crkva sagrađeni su

kao zadužbina Andrije II. Građeni su tijekom

13. stoljeća (1205-1282.). Oko samostana

iskopan je obrambeni jarak koji je

služio i kao ribnjak. Dolaskom Turaka u

15. i 16. stoljeću propada opatija, a s njom

i samo mjesto Toplica. Što se sve tu događalo

u 17. stoljeću, nije dovoljno poznato.

Bilješke iz 18. stoljeća govore kako je

crkva cijela, ali bez krova. Početkom

19. stoljeće dolazi do ubrzane obnove i

izgradnje toplica Topusko pa se obilato

koristi kamen iz Opatije kao građevni

materijal i to sve do dolaska cara Franje

I. 1818. kada je zabranjeno daljnje razgrađivanje.

Tada tu nastaje park. U parku

su još uvijek vidljivi ostatci obrambenog

jarka u obliku jezerca. Zemljani nasip oko

samostana nastao je u 16. stoljeću u vrijeme

protuturskih ratova. Na uglovima su

bile obrambene kule. Na jednoj od njih

danas je mali drveni paviljon. (U prilogu

je karta današnjeg parka s ucrtanim položajem

samostanskih objekata.)

Samostanska crkva Bl. Dj. Marije bila je

među najvećima svoga doba, dimenzija

50,50 x 24 metra, građena u razvijenom

gotičkom stilu. Neki autori topličku opatijsku

crkvu smatraju najznačajnijim primjerom

gotičke arhitekture u Hrvatskoj.

Danas je vidljiv dio pročelja s pomno klesanim

kamenim blokovima i bogat profilacijama,

što svjedoči o vrsnim majstorima

i investitoru visokih mogućnosti. Crkva

je bila obojena ružičasto, bojom omiljenom

kod cistercita. Izvornik nije dostupan

posjetiteljima zbog zaštitnih građevinskih

radova koji se trenutno izvode na pročelju

crkve pa ono zbog skela nije vidljivo.

Stoga je u blizini izrađena maketa

pročelja samostanske crkve od autentičnog

kamena u mjerilu 1:10, koja bi trebala

pomoći turistima da dožive glavni simbol

Topuskog.

Kapitel iz crkve

Maketa pročelja

crkve

26

Topusko sa starih razglednica

,.

TOPUSKO 27

,.

28


,.

TOPUSKO 29

,.

30


,.

TOPUSKO 31

,.

32


,.

TOPUSKO 33

,.

34


,.

TOPUSKO 35

,.

36


,.

TOPUSKO 37

,.

Mirko Ožanić

TOPUSKO

I OPATIJA BLAŽENE

DJEVICE MARIJE OD TOPUSKOG

40

TOPUSKO I OPATIJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE OD TOPUSKOG

Od imena Thoplice do Topuskog

Predaja kaže kako su Turci razorili

cistercitski samostan i crkvu u Topuskom

tako što su pucali iz drvenih topova s

brda Jandričevca kod sela Bjeljavina pa

otuda i potječe promjena imena Toplica

-Topovsko (topovima razoreno) u

Topusko.

Nastanak naselja i geneza njegovog

imena puno je starija od ove narodne

predaje i seže čak u daleku prapovijest.

Unatoč tome što je malo vidljivih materijalnih

ostataka i pisanih zapisa (do sada

nedovoljno istraženih) koji bi ukazali na

dublju tradiciju i njegovu daleku i bogatu

prošlost, ipak se može govoriti o izuzetno

vrijednom povijesnom središtu. Najstariji

trag ljudske naseobine seže do tri milenija

prije Krista od kada se razvoj mjesta može

pratiti u kontinuitetu kroz epohe povijesnih

zbivanja sve do danas.

Temeljem posrednih podataka iz

raznih crkvenih spisa može se zaključiti

kako je naselje postojalo i prije opatije s

kojom je dijelilo sudbinu u dobru i zlu

te nastavilo živjeti i poslije njene propasti.

U papinskim spisima u Rimu iz 1192.

godine spominje se stara romanička crkva

pod imenom ”od Thoplice” što znači da je

uz crkvu u 12. stoljeću postojalo naselje

Toplica. Naselje se u 13. stoljeću usporedo

razvijalo s gradnjom samostana i nove

gotičke crkve, uživajući privilegije velikog

trgovišća baveći se, između ostalog, trgovinom

kroz 13. i 14. stoljeće. Župna crkva

Sv. Nikole na Nikolinom brdu spominje se

1334. godine, a na njenom mjestu danas

stoji zapušteni restoran ”Vila zelengaj”.

Pokraj tog lokaliteta, 1990. godine, pronađeni

su starohrvatski grobovi stariji od

spomenute crkve. U 15. stoljeću sve češći

napadi Turaka dovode do stagnacije mjesta.

Topusko se ponovno spominje u 16.

stoljeću, ali kao naselje koje se dijeli na

Purgariju - naselje imućnijih stanovnika i

na najamnike - željire, siromašni sloj stanovnika

koji su živjeli relativno slobodno

u svojim kućicama s malim okućnicama

tik do samostana.

Gotovo da niti jedan grad u Hrvatskoj

kroz svoju povijest nije imao toliko promjena

svog imena kao Topusko. Nastao

je u prapovijesti u kojoj nije niti imao

svoga imena, a kasnije, kako su se mijenjali

gospodari, tako se gotovo mijenjalo i

ime, sve od rimskog naziva AD FINES do

hrvatskoga imena TOPLICA. Strani utjecaji

mijenjali su ili samo prilagođavali to ime

svom jeziku: latinizirani nazivi Thopilca,

Thaplica, mađarizirano Toplisza, Toplicza,

germanizirano Topliza i konačno hrvatsko

ime Toplica, u današnje Topusko.

Dolaskom cistercita Topusko se mijenja

u svakom segmentu života i daljnje

razdoblje življenja i stvaralaštva je u uzajamnim

odnosima, s naglaskom velikog

utjecaja i dominacije opatije.

TOPUSKO 41

Topusko i opatija u vrijeme

dominacija reda cistercita (1205. -

1492.)

Cisterciti se u našim krajevima prvi

put spominju 1205. godine kada je mađarsko

- hrvatski kralj Andrija II. uputio poziv

tom crkvenom redu iz opatije Clairvaux u

Francuskoj da dođu na područje Gore, to

jest Gorske župe (danas okvirno prostor

Banovine) koja će, kao posjed, biti dijelom

dodijeljena cistercitima za uzdržavanje

opatije (osim posjeda reda templara

u samostanu u Gori i posjeda šest plemena).

Ne čudi što su za izgradnju samostana

izabrali Toplicu, jer je njihov način

života usko vezan uz vodu, a pored toga

poznate su i druge geostrateške i gospodarske

prednosti mjesta. Naglašeno značenje

Velike ceste (Via Magne), na kojoj

se vjerojatno morao dogoditi ”kraljevski

samostan”, odnosno samostan koji je

imao kraljevske privilegije, ali i obvezu

ugošćavanja kraljevske svite pri prolazu.

Možda i događaj oko kralja Petra Svačića i

pratnje princeze Buzile imaju veze s odabirom

mjesta izgradnje. Starija literatura,

pak, bilježi legendu kako je Andrija često

boravio u Toplici, gdje je na Nikolinu

brdu imao svoj dvor, u kojemu se odmarao

uživajući u ”božanskom miru i tišini”.

Sigurno je postojao i dublji razlog ovoj

odluci, a mogao bi biti u njegovu zavjetu

kako će za sretan povratak iz križarskih

ratova ovdje sagraditi crkvu u čast

Blažene Djevice Marije, zaštitnice Ugarske

i Hrvatske, a upravu je namijenio cistercitima

koje je posebno cijenio.

U odabiru ovog mjesta bili su svakako

dublji politički i gospodarski razlozi.

U to vrijeme cisterciti su vrlo raširen, snažan,

bogat i nadasve cijenjen crkveni red.

Provodili su papinsku politiku, propovijedali

Božju riječ, poticali su križarske

pohode i suzbijanje hereze. Vladar koji je

i sam odlučio sudjelovati u križarskome

pohodu, na rubnim područjima, koja su

pripadala ugarskoj kruni, bio je potreban

jak saveznik za provedbu te ideje. Model

života posvećenog jednostavnosti u liturgiji

i arhitekturi omogućio je cistercitima

jak utjecaj. Poseban je utjecaj na širenje

njihove misli imala literatura koja zastupa

klinijevski model službe Boga. Budući je

Toplica ležala na najkraćem prometnom

pravcu koji vodi od unutrašnjosti prema

Dalmaciji svakako je olakšalo djelovanje

cistercita koji su i inače bili poznati

po modelu gradnje samostana na dobro

poznatim i uhodanim trgovačkim pravcima.

Poznato je kako su se ekonomije

cistercita, naročito one koje su nastale

kraljevskim privilegijem kao regale monasterium,

uglavnom bazirale na visokim

prihodima od trgovine, te pravu na prijevoz

robe (kamene soli). Sve to ukazuje

kako je ekonomija cistercita u Topuskom,

već na samom početku njihova djelovanja,

osim uobičajene djelatnosti vezane

za isušivanje močvara i natapanja polja,

imala određenu ulogu i u trgovini.

42


Zlatni pečat Andrije II.

Isprava s pečatom kralja

Andrije II.

(Cisterciti su redovnici čiji je red

osnovao benediktinski opat Roberto 1098.

godine, podigavši prvi samostan u šumi

kod francuskog grada Dijona (Citeaux,

Cistercium). U početku glavna zadaća im

je bila istraživanje regula svetog Benedikta.

Red je proživljavao mnoštvo poteškoća

i promjena sve dok ga ne preuzima sv.

Bernard iz Clairvauxa (Clara vallisa) preselivši

ga u Španjolsku i Portugal, da bi već

u 13. st. bilo 1800 cistercitskih samostana

ili opatija. Na polju znanosti i umjetnosti

nisu se cisterciti isticali koliko na polju

ratarstva, što im je uz duhovnu obvezu,

bila glavna zadaća.)

Godine 1206. cisterciti prihvaćaju

poziv. Prvi monasi u Toplici spominju se

1208. jer su tada već uređene najpotrebnije

prostorije za rad i djelovanje samostana.

Svečani privilegij o utemeljenju samostana

i darovanju imanja potrebnih za uzdržavanje

samostana potječe iz 1211. godine.

Dolaskom cistercita u Topusko završava

rani, a počinje razvijeni srednji vijek.

Cisterciti donose novi način gospodarenja,

novosti u poljoprivrednoj proizvodnji,

osnivaju i druga imanja, npr. i danas

poznato Kutjevo u Slavoniji, grade skladišta

u Senju kako bi zaokružili gospodarski

ciklus i morskim putem razvili razmjenu

dobara. U okvirima samostana jedna je od

rijetkih srednjovjekovnih čitaonica, škola,

pisarnica. Donose nova znanja o graditeljstvu

(gotika) i tako uključuju Hrvatsku u

suvremene europske tokove. Obični puk

živio je po selima i varošima od kojih

neka zarana postaju mjesta gdje se slobodno

trgovalo. Tako Perna na Petrovoj

gori već 1225. godine postaje, nakon

Varaždina, drugi slobodni kraljevski grad

u Hrvatskoj.

Kralj Andrija

II. u ispravi od 29.

svibnja 1211. izrazio

je svoje vjerske

osjećaje slaveći

ime Božje i

”kraljevsku veličinu”,

iskazavši svoj zavjet pobožnosti liku

Majke Božje Djevice Marije. U ispravi iz

1213. godine samostanu je osiguran stalni

prihod uživanjem svih prava na zemlje,

sela, vode, mlinove, kmetove i građane,

na isti način kao prije vojvode Slavonije i

gorski župani.

TOPUSKO 43

U ispravi se spominju posjedi na

području oko Topuskog. Uz posjede kralj

samostanu doznačuje dohodak koji je kao

vojvoda u Gori imao u hrani i ostalim obvezama,

a seljaci podložnici imaju obvezu

obavljanja žetve, košnje sijena i ostalih

radova. S ovakvim regulama i ovlastima

počeo je život redovnika i opata samostana

opatije Topusko. Iz opisa se vidi

kako je redovnička zajednica u društvenom

životu ovoga kraja bila priznati feudalni

veleposjednik. Po osnivanju posjed

opatije dobio je naziv ”Opatija Blažene

Djevice Marije”. Red cistercita živio je u

skladu s pravilima svoga reda, radili su i

djelovali u zajednici redovnika - laika koji

su radom u obradi zemlje obavljali ”službu

Božju”. Nakon kraljeve isprave, redovnici

su djelovali prema pravilima reda, što je

bio razlog niza nesporazuma s podložnicima

i susjednim seljacima pa je opatija

vodila brojne parnice sa susjedima koji su

pokušavali uzimati opatijske posjede.

U drugoj polovici 13. stoljeća topuska

opatija imala je problem vezan uz ideale

reda. Dok su u početku posjedi opatije

bili organizirani u ”grangie” na kojima

su radili redovnici -laici (conversi), zbog

nedolaska novih redovnika koji bi radom

”služili Bogu”, dolazi do nedostatka radne

snage. Stoga su opati bili primorani tražiti

radnu snagu izvan samostana i svojih

redova.

U nizu pravila po kojima su živjeli i

radili redovnici posebno su bila prepoznatljiva

ona o odijevanju. U samostanu

su nosili bijelu odjeću, dok su izvan samostana

preko ove nosili crnu po čemu su ih

okolni seljaci u Hrvatskoj nazivali ”bijeli

fratri” i ”srakari”.

Opatija je u svom dugom razdoblju

imala brojne konfliktne situacije, parnice

i rasprave u sporovima oko vraćanja otetih

ili zauzetih posjeda te pokušaja nekih

”plemića” da se izuzmu opatovoj jurisdikciji

i da se stave pod nadležnost banske

vlasti. Zbog toga je opat Teobaldo već

1213. putovao pred Andriju II. da traži

zaštitu protiv vlastele i podanika, koji su

uskraćivali njegovom samostanu daće i

rabote. Kralj je s nekoliko ukaza zabranio

sve nerede, neposlušnosti i suprostavljanja.

Narednih godina trajale su žestoke

rasprave topuskih cistercita s templarima

(koji su također u gorskoj župi imali svoja

imanja) budući su oni svojatali neka imanja

cistercita. 1240. godine došlo je do

izmirenja nakon što su templari cistercitima

ustupili imanje u Senju za gradnju

skladišta.

Između 1350.-1360.godine u opatiji su

se vodile velike rasprave između cistercita

Vilhelma i Sigfrida za mjesto opata. Jedan

i drugi mijenjali su se na vlasti. Prepirke

se nisu zadržale samo između zidina nego

su se proširile i među narod te je buknula

prva buna u kojoj je život izgubio samostanski

ključar Ivan, dok je glavni krivac

Sigfrid dospio u tamnicu u stenjevačkim

uzama i to van samostana nakon jedne

godine obnašanja časti opata.

Nakon gušenja bune morali su svi svjetovnjaci,

kojima je rasipni opat Sigfrid

dijelio samostanska dobra, vratiti darove.

44


Sve je to na čistac izveo, pomoću hrvatskog

Sabora, opat Vilhelm 1361.

Među velikašima i prelatima, koji su

1480. nepravilno ubirali maltarinu, spominje

se i neki Juraj, upravitelj opatije u

Topuskom, a sve njih je 22. veljače 1481.

na općem sudu u Zagrebu pozvao na red

kralj Matija Korvin.

Kraljevi i hrvatski banovi, jednako

kao pape i biskupi, pogodovali su opatiji

i opatima koji su često bili delegirani suci

u mnogim raspravama i parnicama. Osim

toga neki veliki bogataši darivali su opatiju.

Tako je 1271. godine zagrebački arhiđakon

Petar darovao svoju kuću u Senju,

ban Stjepan Babonić od Blagaja 1282.

godine poklanja Križ s posjedima. 1271.

godine redovnik topuskog cistercitskog

samostana Vilko bio je izabran za senjskoga

biskupa.

Za povijest samostana vezana su i

dva značajna događaja. U bijegu pred

Mongolima 1245. u samostan navraća kralj

Bela IV., a u vrijeme opata Ivana noću 5.

veljače 1342. godine, za vrijeme velike

grmljavine, grom udara u crkveni zvonik

koji izaziva veliki požar.

Za razvitak i proširenje opatije osobito

je bio zaslužan dugogodišnji opat

Matej (1266. - 1281.). Tadašnja imanja

samostana ni najbolji jašilac za četiri dana

na konju ne bi mogao objašiti, tvrdio je

povjesničar Tkalče.

Topuska opatija cistercita razvija se

kao bogata feudalna zajednica u skladu

s općim povijesnim prilikama hrvatskog

srednjovjekovlja sve do vremena turskih

napada na hrvatske krajeve, krajem 14. i

početkom 15. stoljeća.

To je bio i povod da cisterciti u to

doba (1403. - 1408.) napuštaju svoj samostan

u Topuskom računajući, možda, tek

privremeno, jer niti su ga prodali, niti se

odrekli vlasništva njegovih tada dobro

uređenih posjeda i raznovrsnih feudalnih

prihoda. Dobro su procijenili da za ove

krajeve dolaze teška, nesigurna, ratna vremena.

I zaista, već nakon poraza kralja

Sigismunda 1396. godine kod Nikopolja,

počinju provale turskih vojski u Bosnu

i Srijem. Bilo je to doba ratova kralja

Sigismunda s hrvatskim i bosanskim plemstvom,

dakle doba opće nesigurnosti, vrijeme

uvijek moguće pljačke i samostana i

njegovih dobara. 1408. godine srebrenički

biskup Toma bio je komendator (upravitelj)

samostana. Za daljnjih 40 godina

o samostanu imamo malo podataka.

Cisterciti nastoje održati veze sa svojim

topličkim samostanom kojim upravljaju

razni duhovnici sve do 1448. godine kada

je glavni vizitator cistercitskog reda opat

Ivan Marimundski došao u Topusko i priključio

opatiju pod nadzor opatije Stičina

u Kranjskoj. Sada je to bila nova matica

topuske opatije koja je punila cistercitski

samostan. Skorašnjim padom Bosne

(1463.) Turci su došli na prag Hrvatske i

donijeli nove nevolje. Nastaje teško razdoblje.

Za gospodarstvo i ino djelovanje

cistercita bio je potreban mir, no mira u

15. st. u ovim krajevima nije bilo. Nemiri

i raznovrsne nesigurnosti tog vremena

utjecali su i na nedostatak radne snage,

TOPUSKO 45

nenadoknadiv gubitak tadašnjih upravitelja

samostana.

Opatija pod upravom hrvatskih

banova (1492. - 1558.)

1492. godine kralj Vladislav II. opatiju

s posjedima daje hrvatskim banovima

koji su u tom momentu predstavljali

najsigurniju instituciju koja je mogla

štititi interese opatije. Početkom idućeg

stoljeća bilo je nekoliko upravitelja,

među kojima se kao prvi spominju Ivan

Jeronim Horvat od Klisa, Petar i Franjo

Keglević. 1502. godine ostrogonski nadbiskup

i kardinal Tomo Bakač Erdödy imenovan

je za ”posebnog skrbnika opatije

Topusko”. Kad su 1507.godine u bližoj

okolici počele ozbiljnije navale i pustošenja,

redovnici napuštaju samostan i bježe

u susjednu Kranjsku. Jedni su se smjestili

u matični samostan u Stičnom, a drugi dio

u samostan u Kostanjevici. Opustošenu i

napuštenu opatiju i dio dobara grofova

Zrinskih prisvaja hrvatski ban i vesprimski

biskup Petar Berislavić (1515.-1518.)

Nakon Berislavića dolazi Simeon-

Šimun Bakač, ”skrbnik i tutor opatije”,

za čijeg vremena 1519. se ponavlja veliki

napad Turaka na naselja opatije. Nove

stranice topuske povijesti otvara kninski

biskup Andrija Tuškanić koji 1523. biva

imenovan za upravitelja opatije Topusko,

prenoseći svoje sjedište u Topusko. Kao

opat topuski sudjeluje u Cetingradu

na Saboru koji je izabrao nadvojvodu

Ferdinanda za hrvatskoga kralja. Na

izbornu listu od 1. siječnja 1527.godine,

od sedam pečata kojima je potvrđena,

prvi pečat je Andrije Tuškanića u čijem

ovalu stoji: ”Pečat Andrije Tuškanića,

opata iz Topuskog”. Povelja od 1. siječnja

1527. godine o izboru kralja počinje riječima:

”Mi Andrija Božjom i apostolske stolice

milošću Kninski i opat Toplički …”.

Osim pečata na listinu je stavljen hrvatski

grb sa osam crveno-bijelih polja, tada prvi

put javno uporabljen. Zahvaljujući predanom

i odgovornom radu opat Tuškanić

domogao se mjesta banskog namjesnika,

a Topusko postaje sjedište crkvenih, svjetovnih

i vojnih funkcija.

Prvih desetljeća 16. stoljeća upadi u

hrvatske krajeve bili su sve češći, sve manje

je bilo koristi od samostanskih zemljišnih

posjeda, a sve je više dobivao na vrijednosti

dobro utvrđeni i čvrsto građeni samostan

sa crkvom. To golemo građevinsko

zdanje bilo je najsigurnije mjesto zaštite i

sigurnosti za sav prostor između Zrinske

i Petrove gore. Zahvaljujući građevinskim

vrijednostima i obrambenom značenju

topuskog samostana novoizabrani

kralj Ferdinand, u svojoj ispravi obećanja

i obveza prema Hrvatskom Kraljevstvu,

obećao je kako će za obranu samostana

topuske opatije iz svojih kraljevskih prihoda

plaćati trošak za 50 posadnih vojnika,

koji bi održavali stalne straže u

napuštenom topuskom samostanu.

Sve veći i češći upadi Turaka, pustošenja

i stradavanja naroda, bili su glavnim

razlogom održavanja nekoliko Sabora u

46


Topuskom u prvoj polovici 16. stoljeća.

1530. godine održan je Hrvatski sabor

na kojem se raspravlja o obrani protiv

Turaka, 1532. godine na svom zasjedanju

Sabor se protivi iseljenju seljaka na sigurnija

područja, 1533. godine niže plemstvo

iz Topuskog upućuje saborsku ”adresu”

kralju Ferdinandu tražeći povlastice. 1535.

godine u Topuskom je održan Hrvatski

sabor na kojem su donesene odluke o

obrani zemlje od Turaka.

Prihodi sa zemljišnih posjeda nekadašnje

moćne topuske opatije bili su sve

manji. Sve manje žitelja, koji u strahu pred

turskim napadima bježe preko Kupe u

sjeverne hrvatske krajeve, a i preko granica

Hrvatskog Kraljevstva, značilo je sve

manje radne snage, dakle i sve manje prihoda

i manje potrebnih vojnika za obranu.

Obrambene zidine i cijeli građevinski

kompleks sve je teže održavati u dobrom

obrambenom stanju te uz to pokrivati i

troškove vojne posade koja je utvrđeni

prostor trebala čuvati i braniti. Zbog toga

dolazi do natezanja između bana, hrvatskog

sabora i zagrebačkih biskupa koji se

međusobno optužuju i prebacuju odgovornost.

Iz 1563. godine potječe podatak

o jednom kraljevskom povjerenstvu

koje obavlja svojevrsnu inventuru obrambenih

položaja na Banovini. Za topuski

samostan spominje se da je još u dobrom

stanju, ali da su ga baš tog ljeta dvaput

napale neke turske pljačkaške vojske

s namjerom da ga opljačkaju i popale.

Povjerenstvo je zaključilo, kako bi ovu

samostansku utvrdu trebalo ubuduće još

bolje utvrditi i držati u njoj stalan i veći

vojni broj, oko 200 konjanika, koji bi štitili

samostan i njegovu okolicu. Teškoće

u osiguranju novca za ukupne troškove i

sve veća neimaština uzrokovalo je idućih

desetljeća propadanje starih zidina samostana

topuske opatije.

Poslije smrti opata Tuškanića (1533.

godine) opatijom upravlja Jeronim Horvat

od Klisa, ali ne zadugo budući kralj

Ferdinand već 1534. godine postavlja

Petra Keglevića za velikog župana varaždinskog

i, privremeno, upravitelja topuske

opatije pod uvjetom da mora uzdržavati

redovnike potrebne za molitvu,

te vratiti opatiju kralju kad on to odluči.

Osim što je postao upraviteljem bogate

opatije, Petar biva imenovan i za banskog

namjesnika, a kasnije i za hrvatskoga

bana. Uskoro uspijeva isposlovati da njegov

malodobni sin Franjo bude imenovan

upraviteljem opatije pod uvjetom da uđe

u ”redovnički stališ cistercita”. No Franjo

Keglević bio je sve prije nego redovnik;

pustolov raskošna života, drzak i silovit

o čemu piše i A. Šenoa u svojoj krasnoj

humorističnoj pjesmi ”Opat i žetelica”.

Stvarni upravitelj bio je Petar koji je

u ”svom gradu Topuskom”, provodeći

samovolju počinio puno zla. Poharao je

opatiju više od Turčina te je tako pridonio

da cisterciti postepeno trajno napuste

samostan, nakon tri i pol stoljeća boravka

u Topuskom.

“Opata“ Franju pozvao je ban N.

Zrinski pred banski sud, a ostrogonski

nadbiskup pred državni crkveni zbor

TOPUSKO 47

no 1557. Franjo umire prije nego se sud

sastao, a njegova braća opljačkaju i ono

malo što je preostalo.

U to vrijeme poklopile su se dvije

nesreće za opatiju Topusko, na jednoj

strani nesreća sa Keglevićima, a sa druge

sve žešći napadi Turaka. 1548. godine

poharan je cijeli kraj oko Topuskog, a

već 1556. godine turske čete pod Malkoćbegom

zauzele su opatiju i učinile puno

zla.

Za opustjeli i od redovnika napušteni

samostan bez upravitelja, ali još uvijek

ogromnih imanja opatije, rasplamsala

se borba plemića Zrinskih, Blagajskih,

Frankopana.

Opatija pod upravom

zagrebačkih biskupa (1558. -1802.)

Tada je kralj Ferdinand smatrao kako

je crkva jedina institucija koja bi mogla

spasiti opatiju od daljnjeg propadanja te

uz pristanak pape Pavla IV. 1558. godine

dodjeljuje opatiju sa svim imanjima ”na

vječna vremena” zagrebačkom biskupu

Matiji Brumanu i njegovim nasljednicima.

Od te godine opatija je vlasništvo

Zagrebačke nadbiskupije, a zagrebački

nadbiskupi nose i naslov: ”Opat Blažene

Djevice Marije Topuske”.

Ovom dodjelom zapravo je potvrđeno

činjenično stanje kako su o opatiji

više vodili brigu biskupi - naročito kad su

objedinjavali crkvenu i svjetovnu vlast -

nego plemići koji su često svojim ponašanjem

uprljali bansku čast. Iako je opatija

predana Crkvi kao logičnom gospodaru,

glede novonastale situacije njezina

duhovna vjekovna snaga nedostatna je u

borbi za opstanak. Geopolitički položaj

nametnuo je opatiji ulogu branitelja prostora,

utvrdu na granici prodora Turaka,

štit na braniku zemlje i kršćanstva. Gotovo

pedeset godina zagrebački biskupi borili

su se da organiziraju i sačuvaju opatiju sve

teže odolijevajući nadmoćnijem i ljućem

neprijatelju.

1565. godine ponovno su Turci opustošili

okolna sela topuske opatije i razorili

zidine samostana. U tijeku sigetske

bitke sastali su se 29. kolovoza 1566.

kod Topuskog ban Petar Erdödi, Herbert

Auersperg, Franjo Frankopan Slunjski i

kapetan Josip Thurn s namjerom da otmu

Turcima Novigrad i Kostajnicu kako bi

tom akcijom oslabili turske pozicije pod

Sigetom. Poslije tog uspjelog pohoda bili

su podanici te opatije dužni, po zaključku

Hrvatskog sabora od 8. svibnja 1569., uređivati

zidove varoši Topuskog i dograđivati

utvrdu Pesek.

Topusko je bilo aktivno uključeno u

obranu zemlje, tu se skuplja hrana za vojsku

iz ostalih krajeva, biskupi besplatno

hrane vojsku, a kmetovi sudjeluju u gradnji

i obnovi utvrda. Prema odluci Sabora

od 30. listopada 1572. godine ban i biskup

Juraj Drašković upravlja opustošenom

opatijom Topusko koja je stalno izložena

novim opasnostima. Stoga biskup

Drašković predlaže, na Saboru 30. prosinca

1573. godine, da se za obranu domo-

48


Karta borbe s Turcima

vine podignu nove utvrde za stalno prebivalište

banskih konjanika i to na Kupi kod

Bresta i Topuskog, “kojemu manjka samo

krov, a bio je pogodan za sjedište generala

i za obranu ostatka Kraljevstva”.

U proljeće 1578. godine na Saboru

u Brucku na Muri plemstvo njemačkih

zemalja donijelo je nekoliko odluka kako

spasiti ostatke Hrvatskog Kraljevstva od

potpunog uništenja, i kako zaustaviti turska,

osvajanja na granicama austrijskih

nasljednih pokrajina Kranjske i Štajerske.

Jedna od tih odluka bila je i zaključak da

negdje u Hrvatskoj, pred vratima Kranjske,

treba podići jednu novu, veliku, renesansnu

tvrđavu - grad. Ostvarenjem te odluke

nastaje nova tvrđava, a nešto kasnije i

grad Karlovac.

Hrvatsko plemstvo, na saborskom

zasjedanju 22. prosinca 1578. godine u

Varaždinu, donijelo je o toj odluci svoje

mišljenje i uputilo je nadvojvodi Karlu i

kralju Ferdinandu ovakav svoj zaključak:

”Kako je već Vaša Prejasnost odlučila da

TOPUSKO 49

skorašnjem Vašem zamjeniku generalnom

kapetanu Hrvatske krajine podigne

sigurno mjesto prebivanja (rezidenciju) za

obranu Hrvatskog Kraljevstva radom naših

kmetova, staleži i redovi Kraljevstva željeli

bi ponizno obavijestiti Vašu Prejasnost,

da postoji u prekokupskim krajevima

Hrvatske jedno mjesto vrlo dobro utvrđeno,

utvrda naime Topusko, unutar čijih

zidina ima dovoljno prostora, gdje bi se

gospodin kapetan, s dosta velikim brojem

konjanika za obranu tih krajeva, mogao

vrlo udobno smjestiti, a kako ta utvrda

nije daleko od rijeke Kupe, moglo bi se

do nje, tamo, uz neke straže, lako dostavljati

i živež i sve drugo potrebito vojsci.”

(Glas gradskog muzeja Karlovac, god. IV.,

br. 1. rujna 2005.)

Želja Sabora, osim izgradnje nove tvrđave,

bila je da se dovođenjem kraljevske

vojske u tu prostranu utvrdu topuske opatije

riješi brige obrane Topuskog te osigura

zaštitu sisačkog Pokuplja i Turopolja,

a time i bolje zaštiti grad Zagreb. U traženju

boljeg rješenja hrvatsko plemstvo

je zanemarilo činjenicu kako stare zidine

topuskog samostana nisu mogle zadovoljiti

potrebe u novovjekovnom načinu

ratovanja niti u strategiji vođenja defenzivnog

niti ofenzivnog vođenja ratnih operacija.

Zbog toga, ali i radi primarnih interesa

austrijskih staleža da zaštite prvenstveno

svoje prostore gradi se ta nova tvrđava

na sutoku Korane i Kupe pod starim

gradom Dubovcem.

Budući da rješenje za utvrdu topuskog

samostana nije prihvaćeno, nastavlja

se natezanje između zagrebačkog

biskupa, hrvatskog bana i Sabora o obvezama

prema samostanu i Topuskom.

Vladalo je mišljenje da je najveća obveza

prema samostanu onog tko ima koristi

od starih cistercitskih posjeda ove opatije,

a to je nasljednik prava samostanskog

opata, dakle tada zagrebački

biskup. No, Hrvatski

je sabor ipak na svojim

saborskim sjednicama

održanih 25. veljače i mjeseca

srpnja 1579. godine

molio kralja da graničnu,

prekokupsku utvrdu

Topusko, koja je prepuštena

na milost i nemilost

i gotovo već u rukama

Turaka, preuzme u zaštitu.

Novca nije imalo niti

Hrvatsko Kraljevstvo, a

niti carska blagajna budući

su ukupni troškovi obrane

slavonske i hrvatske granice

tih godina prelazili

preko pola milijuna srebrnih forinti.

Unatoč tim teškim vremenima, kad

je Topusko bilo prepušteno na milost i

nemilost, Juraj de Topusko uspio je napisati

svoj misal na latinskom jeziku, jedinstven

primjerak prekrasno iluminiranog

rukopisa koji se čuva u riznici Zagrebačke

katedrale.

1581. godine Hrvatski sabor iznosi

novi prijedlog konačnog rješenja

Topuskog nadvojvodi Karlu moleći ga da

Detalj Misala Jurja de

Topusko

50


pokuša naći pomoć za utvrdu, a ako takve

mogućnosti nema neka se bar potrudi da

te stare utvrde i zgrade poruše, a da se

onda veće snage upotrijebe na utvrđenju

utvrda u Hrastovici, Vinodolu i Gradcu. U

to vrijeme u utvrdama samostana nema

nikakve odbrane, nema ni najnužnije

opreme za obranu, ni pušaka, ni baruta i

olova.

Neimaština novca, nemoć, nesloga

i nemar hrvatskih steleža, ali i paralelni

ustroj Vojne krajine imao je svoju viziju

pa tako Topusko ostaje na marginama,

prepušten sudbini i nemilosti Turaka.

Građevinski zapušteno i napušteno

Topusko nije više niti za tursku vojsku

bilo značajno. Tada su, naime, sve turske

snage bile usmjerene na osvajanje sisačkog

kaštela, na proboj preko Turopolja do

Zagreba. O starome se samostanu više niti

ne govori.

Razdoblje od bitke kod Siska i 1593.

do Karlovačkog mira 1699. godine bilo je

mračno doba, crni dani topuščanske povijesti:

zemlja opustošena, stanovnici izbjegli

tražeći utočište u Slavoniji, zapadnoj

Ugarskoj, Austriji. Na ovim prostorima

život je nestao, stao, gotovo čitavo stoljeće

stradalo Topusko nije se spominjalo.

Prvi pokušaji oživljavanja Topuskog

počinju 1687. godine kada biskup Martin

Borković pokušava Topusko naseliti katoličkim

življem iz Bosne. Tek nakon poraza

Turaka pod Bečom 1683. godine i sklopljenog

mira 1699. godine prestala je veća

ratna opasnost i počelo je mirnije razdoblje

i stvaranje povoljnijih uvjeta za novi

život na ovim prostorima.

Utvrđuje se nova granična crta prema

turskoj carevini, poneki vojni dokument

spominje Topusko kao mjesto u kojem,

ili nedaleko kojeg, bi trebalo postaviti

stražu u nekakvom drvenom čardaku.

I tada je Topusko prisutnije kao opatijski

posjed zagrebačkih biskupa koji su

uspjeli kao zakoniti nasljednici feudalnih

posjeda Zagre bačke crkve održati svoja

posjedovna prava, i utvrditi ih i nad novonaseljenim

narodom, vlasima pravoslavne

vjere. Potreba toga molba je episkopa

Danila Lubotine koji je 10. veljače 1736.

godine pisao pismo moleći biskupa Jurja

Branjuga, da mu dopusti pastoralni posjetsvojih

vjernika u Topuskom, uz obećanje,

”da ih budemo učiti i svitovati i na dobro

činjenje dobro nagovarati, kako budu

mogli opstati i u svakoj službi i vernosti

njih cesarske i kraljevske svitlosti i vašega

gospodstva i u nikakove svitovne stvari,

koje nisu naše, ne budem se pačal…..”

Te povoljnije uvjete koristi biskup Stjepan

Seliščević naselivši, 1700. i 1701. godine,

Hrvatsko Selo kraj Topuskog katoličkim

življem.

Radoslav Lopašić u svojoj knjizi ”Oko

Kupe i Korane” iznosi kako su knezovi

Peranski izgubili Pernu i nikad je više nisu

vratili. Pokušaj generala Delišimunovića,

muža kneginje peranske, da po rodbinskom

nasljednom pravu prisvoji peranski

kraj, bio je onemogućen od strane petrinjskih

komandanata, hrvatskih staleža, a

i samoga biskupa, koji je želio naseliti

peranski kraj katolicima i pripojiti ga opa-

TOPUSKO 51

tiji Topusko.

U narednom razdoblju slijedi naseljavanje

ovih prostora, i to pretežito

Hrvata, kako u samo Topusko tako i u

prvi prsten sela oko Topuskog. Očito je

to bio dugi proces koji je kretao prvenstveno

iz sjevernog i zapadnog dijela

Hrvatske (Hrvatskog zagorja, Gorskog

kotara, Like, Pokuplja…) Valja napomenuti

kako se, vjerovatno, nije istovremeno

doselila niti jedna dominantna skupina i

nametnula svoju kulturu i običaje što je

za daljnji život ljudi na ovim prostorima

bio još jedan izazov, živeći u bogatstvu

raznolikosti i potrebi stvaranja zajedništva.

Ono što ih je najviše međusobno vezalo

bila je vjera i crkva koja ih je okupljala i

usmjeravala. Biskup Đuro Branjug (1723. -

1748.) brine za opatiju, postavlja kanonika

Adama Stjepanića za upravitelja, koji sva

sela i zaselke utjelovljuje ponovo u svojoj

opatiji, obnavlja život i dohotke.

Već na samom početku bilo je puno

nesporazuma i poteškoća, što se očitovalo

za vrijeme biskupa Franje Klobušickog

1751. godine pobunom Teodora Kiuga,

a za stišavanje pobune poslan je čuveni

povjesničar, spisatelj i kanonik Baltazar

Adam Krčelić.

Za vrijeme agilnoga biskupa Franje

Thauzia 1763. godine spominje se kako

su samostan i crkva već prilično trošni.

1764. godine biskup Franjo Thauzi naseljava

kraj novim stanovništvom. 1768.

godine šalje župnika u Topusko da uspostavi

novu župu. Novi župnik tu zatiče

staru drvenu crkvicu Navještanja Blažene

Djevice Marije na padini Babićevog brijega

te Maticu krštenih iz 1761., Knjigu vjenčanih

iz 1762. i Knjigu mrtvih iz 1766. Župna

Spomenica vodi se od 1850. godine. Tu

drevnu drvenu crkvicu zamjenit će, novoizgrađena,

crkva Svete Marije od Pohoda

na mjestu današnje, tek 1830. godine.

Pravoslavna parohijska crkva Jovana

Preteče izgrađena je 1826. godine, posvećena

4. lipnja 1827., srušena u Drugom

svjetskom ratu te je, u sličnom obliku,

izgrađena osamdesetih godina prošlog

stoljeća.

Zagrebački biskupi imali su dohotke

i upravu topuske opatije sve do vladavine

zatirača katoličkih samostana - cara i kralja

Josipa II. Kako jača Vojna krajina, tako

opatija i njeni posjedi sve više smetaju

vojnim planovima te se sustavno gase.

Bečko Ratno vijeće pokušava se nago-

RKT crkva

Pravoslavna crkva

52


diti s biskupom Galjufom, ali on ne prihvaća

nagodbu no 1784. godine Topusko

je ipak naredbom administrativno pripojeno

Krajini. Tek 1802. godine biskup

Maksimilijan Vrhovac, pod pritiskom, prihvaća

zamjenu opatijskih imanja za imanja

u Banatu i tako je konačno ugašena

opatija Blažene Djevice Marije od Toplice.

Opatija Blažene Djevice Marije dominira

stoljećima (od 13. - 19. st.) u povijesti

Topuskog i biva nositelj ne samo duhovnoga,

nego i gospodarskoga, političkoga i

kulturnog života, održavajući kontinuitet

postojanja imena i naselja kroz tri prepoznatljiva

razdoblja, dominacije reda cistercita,

upravu hrvatskih banova te zagrebačkih

biskupa. Opati topuski sve to vrijeme

aktivno su sudjelovali u životu i sudbini

opatije i Topuskog. Nažalost danas tek

nas ruševine portala crkve podsjećaju na

veličanstvenost spominjanih vrijednosti.

Topusko pod upravom vojnih

zapovjednika (1784. -1882.)

Od 1784. godine opatija i Topusko

su pod Vojnom krajinom. Ulaze u 10. vranovsku

satniju I. banske pukovnije sa sjedištem

u Glini. 1802. godine, nagodbom

Vojne krajine i biskupa Maksimilijana

Vrhovca, gasi se topuska opatija. Od crkve

i samostana ostalo je samo pročelje - portal

crkve. Iskapanjem i istraživanjem utvrđeno

je da je crkva imala tri broda, a ukupna

dužina bila je 50,5 m, a širina 24 m.

Crkvu i samostan nisu rušili samo Turci.

Prema zapisima povjesničara materijal

tih ruševina koristio se za gradnju novih

vojnih zgrada, stražarnica, ali i kupališta,

koje se počelo obnavljati u prvoj polovini

18. st., te za gradnju ili obnovu seljačkih

kuća. Navedeni podatci najbolje svjedoče

o statusu Topuskog tog trenutka. Očito

je kako nije više na glavnom prometnom

pravcu, kako se nalazi izvan tokova novih

”krajiških cesta” i kako nije više u centru

gospodarskoga i političkoga života.

Transformirano ime Topusko skriva i

zadnji trag naziva Toplica. Topuskom prijeti

opasnost nestanka.

No moć izvora termalne vode uočili su

vojnici prolaznici te upozorili vojne liječnike.

Potaknuti modernim svjetskim istraživanjima

u novoj naučnoj grani balneologija

preko uprave Krajine počeli su i ovdje

bečki liječnici i kemičari proučavanje termalne

vode. Prvi opis termalnih ljekovitih

vrela za liječenje kao i kemijsku analizu

dao je barun Crantza u svojim knjigama

iz 1773. i 1777. godine temeljem istražnih

radnji i analiza iz 1772. godine. Prvu

knjigu iz medicinske literature o ljekovitim

izvorima na području Hrvatske i Slavonije

na hrvatskom jeziku objavio je u Zagrebu

Jean Baptiste Lalangue, 1779. godine,

kao prijevod njegovog djela s latinskoga

jezika. Prema podatcima Siegera, kemijske

analize izvora u Topuskom objavio

je, iza Crantza 1784. godine, pukovnijski

liječnik dr. Mitterbacher, zatim 1816.

godine karlovački fizičar Nabiach te 1817.

godine profesor kemije na bečkoj akade-

TOPUSKO 53

miji dr. Zimmerman.

Na prijedlog pukovnijskog liječnika u

Glini dr. Schlosera Dvorsko ratno vijeće

je 1826. povjerilo analizu topuskih vrela

kemičaru i ljekarniku u Novoj Gradiški

Josipu Gürthu. Gürthova analiza preispitana

je sudjelovanjem pukovnijskog liječnika

u Glini dr. Ilije Lutza i, nakon toga,

načelno odobrena na Jozefinskoj medicinsko-kirurškoj

akademiji u Beču. Tek

nakon ove potvrde topuska vrela bila su

priznata na području monarhije kao ljekovita

prema tadašnjem stupnju medicinskih

znanosti za liječenje 15 izrijekom navedenih

bolesti. Ispitivanja topuskih vrela

nastavljena su i dalje pa je tako to isto uradio

1844. godine profesor Ragsky kojeg je

u Topusko poslala bečka akademija.

Među prve podatke izlječenja ulaze

zapisi vojnog liječnika dr. Mitterbachera

godine 1775. u kojima posebno apostrofira

izlječenje dvojice franjevaca koji su

imali uzete obje ruke i noge, a ozdravili su

nakon četiri tjedna liječenja. Iza njega je

također pukovnijski liječnik između 1817.

i 1820. godine promatrao i bilježio razne

slučajeve liječenja. Istraživanja su pokazala

izvanrednu kvalitetu vode i svrstala

Toplice među najbolje u Europi.

Dr. Sieger, liječnik u 1. banskoj

pukovniji, izdao je 1845.godine knjigu o

Topuskom i njegovim toplicama. U narednom

razdoblju sve se češće pojavljuje neka

bilješka, zapis ili knjižica o Topuskom.

Među najvrijednije svakako spada monografija

o Topuskom Julija Kempfa, izdana

u Zagrebu 1929. godine i smatra se, uz

Kunićevu, jednom od najboljih.

Uređenje mineralnih vrela u Topuskom

urađeno je u drugoj polovini 18. stoljeća.

Tada su se počele koristiti stare kupke,

ali im je oprema bila vrlo oskudna i primitivna,

smještena u jednoj zgradi, te u

drvenim barakama, kolibama. Postojala

je stara drvena kuća za kupališne goste

s dvije sobe, kuhinjom i malim predvorjem,

a između njih soba kao blagovaonica.

Ako bi došlo više gostiju te nisu našli

smještaj, zadovoljili bi se šatorom ili kolibom.

Unatoč skromnim uvjetima lječilište

je ipak bilo posjećeno, uglavnom, zbog

poznate ljekovitosti. Kupalište je u takvom

stanju bilo sve do 1802. godine, kada opatija,

nakon nagodbe, i pravno postaje vlasništvo

Vojne krajine. Otada nastaju bolje

prilike, ali još uvijek bez većih ulaganja.

Od 1809. - 1813. godine pojedini naši

krajevi nalaze se pod francuskom vlašću,

a među njima i Topusko. Nakratko je zaustavljen

mali početni razvoj toplica, ali se

ne gubi ideja o korištenju. U tako kratkom

vremenu ostavili su Francuzi ipak veliki

trag ”francuskom cestom” (Vojnić-Glina-

Petrinja-Kostajnica), početkom izrade projekta

prve željezničke pruge u Hrvatskoj

na trasi Sisak-Senj preko Topuskog, prvom

masonskom ložom u Glini te nekim zakonima

i uredbama u korist razvoja gospodarstva,

društva. Ruševine samostana i

crkve, uz pažljivo čuvanje ostatka portala,

iskrčili su i uredili slobodan prostor za uređenje

parka, a kamenje ruševina iskoristili

za svoje magazine. Priča se da su današnje

platane posađene u Napoleonovo vrijeme.

54


Portal cistercitske crkve

Nakon kraće plodonosne epizode

Francuza i njihovim odlaskom 1813.

godine, Topusko se ponovo nalazi u

Vojnoj krajini, čiji časnici polako prepoznaju

blagodati tople vode i vrijednosti

Topuskog. Hrvatski ban Ignac Gyulaj,

podmaršal Pavle pl. Radivojević, pukovnik

Ivan Nestor - zapovjednik 1. banske

pukovnije i barun pukovnik Ivan Benko

bili su nositelji ideje o izgradnji toplica.

Založili su se i zatražili od bečkog dvora

sredstva za izgradnju lječilišta te pozvali

i samoga kralja da se uvjeri u blagodati

topuskih vrela. Najveće zasluge pripadaju

pukovniku Ivanu Nestoru koji se posebno

založio i uložio puno truda u izgradnji

Toplice kao lječilišta i kupališta i s pravom

se smatra ”pravim ocem Topuskog”.

Trudio se da mjesto bude što uređenije

kako bi boravak gostima za vrijeme liječenja

i oporavka bio što ugodniji i zabavniji.

Bilo je to vrijeme kada su se banovi

i časnici međusobno natjecali tko će više

doprinijeti izgradnji i razvoju pritom vješto

koristeći motiv brige za vojnike. Valja

istaći i probuđenu nacionalnu svijest i

dodatni motiv tih naših ljudi da grade na

hrvatskome tlu za hrvatskoga vojnika.

Prvo temeljito uređenje ljekovitih

izvora obavljeno je u razdoblju od 1814.

do 1817. godine i to uređenje smatra se

početkom novoga razdoblja Topuskog

kao lječilišta i mjesta s lijepo uređenim

nasadima za oporavak i zabavu. Od tada

se vodi evidencija o broju kupališnih

gostiju, kako onih na liječenju, tako i onih

koji su samo na kupanju.

Ova prva faza uređenja mjesta očito

nije bila slučajna budući da je uskoro car

i kralj Franjo I. (1768.-1835.), putujući

Hrvatskom u proljeće 1818. godine prošao

i kroz Topusko te u svojim privatnim

bilješkama zapisao: ”Kako se ulazi u mjesto,

na podnožju brda lijevo je drvena

jednokatnica, zatim velika daščara sa stupovima

sprijeda u kojoj stanuju graničari

- pacijenti lječilišta. Leže na slami, nezaštićeni

od vremenskih nepogoda. Potom

drvena jednokatnica gostioničara s tri

sobe gdje se može jesti….”. Iz zapisa lako

je prepoznati stanje lječilišta i potrebu za

novim ulaganjima što je car očito prepoznao

kao potrebu i vrijednost te odobrio

sredstva za daljnje uređenje mjesta. Ta

posjeta cara Franje I., 1818. godine, odlučila

je sudbinu zapadnog pročelja cistercitske

crkve; zbog ove posjete pročelje je

sačuvano, a na prostoru samostana uređen

je park.

TOPUSKO 55

“Gloriette” zdravljak

Uskoro su dvorski stručnjaci pregledali

planove za gradnju novih zgrada

i daljnje uređenje kupališta te je tako

započela druga faza izgradnje, naglašenije

između 1817.- 1826. godine pa sve

do 1842., kada Topusko dobiva potpuno

novi izgled i namjenu.

Ta prva koncepcija urbanističkoga

razvoja bila je ograničena i uvjetovana

postojećim prostornim mogućnostima,

a lokacija objekta ovisna je o položaju

izvora, ceste, potoka Šeganovca te fizičkoga

ograničenja Nikolina i Babićeva

brda. Sama koncepcija razvoja temelji se

na uređenju postojećih objekata, njihovoj

dogradnji te izgradnji novih sadržaja.

Bistre kupke (Spigelbaden) u svojoj ukupnosti

čine kupališni pogoni smješteni

uz izvore, a sadrže zgradu novih kupki,

dograđene i uređene stare pučke kupke

(extra Bäder), pučke kupke ”Bischofsbad”

rashladni rezervoari i natkriti izvor te

nove prostorije gdje se obavljalo vađenje

(“puštanje”) krvi pod nadzorom liječnika

koje je tada, prema predrasudama, bilo

uvriježeno u narodu. Smještajni objekti uz

kupke su gostionica Bistrih kupki (obere

Traitorie) sa kompletnim gospodarstvom

i katna zgrada zvana “Banska palača”.

Nasuprot Bistrim kupkama, s druge strane

ceste, izgrađen je smještajni paviljon sa 17

soba (nestaje krajem 19. st., vjerovatno

zbog svoje nefunkcionalnosti), te baraka

oficira Čorpa. Na padini Nikolina brda

podignuta je ”gloriette” s prilaznim stepenicama

koje i danas postoje, a podignuta

je u čast kralja Franje I. i njegova dolaska

56


u Topusko. Dominantna je položaja i prekrasna

pogleda na kupke, najposjećeniji

je prostor i zasigurno glavni dio naselja.

Imala je malu plesnu dvoranu, a kasnije je

pretvorena u ”Tursku kavanu”. Postojanost

i funkcionalnost Bistrih kupki traje sve

do II. svjetskog rata kada, što bombardiranjem,

što nemarnošću, nestaju; tek se

nazire poneki ostatak prošlosti.

Na podnožju Babić brda bila je stara

stražarnica s hodnikom na lukove, zidana

prizemnica na čijem je pročelju bio sunčani

sat, stražarnica u kojoj je za vrijeme

Vojne krajine bila stalna straža.

Prema istoku, na raskrižju cesta V.

Vranovina - Glina podiže se vojna bolnica

i to na nekadašnjoj lokaciji rimskih

termi. Kapaciteti su bili skromni, najveći

objekt baraka je sa 40 ležaja. Tu su i staje

sa šupama te spremište s vatrogasnim

rekvizitima. Od 1826. - 1842.godine obavlja

se adaptacija kapaciteta u kvalitetnom

i kvantitetnom pomaku, što je vidljivo,

kako u smještajnom i bolesničkom traku,

tako i u gospodarskom dijelu koji sadržava

staje za konje i krave, veliku kolnicu,

svinjac i bunar na sredini dvorišta. Ovaj

pogon egzistira od 18. st. do II. svjetskog

rata, kada ga koriste i partizani za svoje

ranjenike sve do potkraj rata, kada potpuno

nestaje u požaru. Danas se na tom

prostoru nalaze stambeni objekti bez bilo

kakvog vidljivog traga prošlosti, a nema ni

mogućnosti bilo kakve rekonstrukcije.

Kako jačaju vojne vlasti, pogon

Vojnih kupki polako se seli na područje

Blatnih izvora, na čijoj se lokaciji uglavnom

nalaze provizorne građevine, kupališna

zgrada s muškom i ženskom garderobom

po uzoru na kupališni objekt u

Bistrim kupkama. Vjerovatno, jednako je

star i ”Narodni blatni bazen” bez ikakvih

pratećih prostora. U neposrednoj blizini

kupki nalazi se smještajni drveni objekt

”narodne barake” sagrađene u razdoblju

Vojno lječilište

TOPUSKO 57

do 1818. godine. Preko puta sagrađena je

poveća gostionica sa sobama za smještaj,

koja je 1860. godine srušena, a na njenom

mjestu sagrađena je ”Lječilišna restauracija”.

U tom ranijem razdoblju između

Vojnih i Blatnih kupki prostor se pomalo

popunjava privatnim objektima; ”narodna

gostionica” od prije 1826. godine (kuća

graničara Papića), kuća i staja grofa

Draškovića te pravoslavna crkva.

Dolaskom pukovnika i bana Josipa

Jelačića za zapovjednika I. banijske

pukovnije u Glini 1842. godine Topusko

doživljava svoj procvat. U vrlo kratkom

vremenu lječilište i mjesto doživjet će

snažnu razvojnu ekspanziju i time zapravo

započinje treća etapa razvoja koja traje do

1881. godine. Sveobuhvatni sustavni i cjeloviti

stručni dalekosežni pristup zapravo

govori o formiranju nove okosnice naselja

i toplica.

Po dolasku bana Josipa Jelačića

uređuju se i završavaju sve građevine u

Bistrim kupkama, uređuju se kompletno

Vojne kupke, otkupljuje se Draškovićeva

kuća (poznata kao ”Vila Mirna”) koja se

uređuje za glavni stan liječnika, a zidane

štale uz samu kuću preuređuju se za

besplatan smještaj časnika.

Stan ravnatelja “Vila

Mirna”

58


Blatne kupke

Dom I (Civil pavilon)

Uz Blatne izvore obnavljaju se i

dograđuju ”Pučke kupke”. Potom se prilazi

planskom podizanju toplica na razinu

najmodernijih i najpoznatijih toplica

Europe. Što u svom zanosu i nastojanju

nije uspio zbog prerane smrti realizirati

ban Jelačić realizirao je ban Josip

Šokčević. U tom razdoblju izgrađeni su

kapitalni objekti: zgrada blatnih kupki

(“Schlamm bad”) s trijemovima i klupama,

spojni hodnici, smještajne zgrade

(Dom I i II), Lječilišna restauracija, pogoni

kupki s novim rashladnim tornjem koji su

Topuskom dali prepoznatljiv štih, novu

dimenziju. Doprinos bana Jelačića bio

je nemjerljiv. To je narod prepoznao i

njemu u čast jednokatnica (zgrada) s 12

lijepo uređenih soba, u kojoj je odsjedao,

nazvana je ”Banska palača”, a dio

novouređenih bistrih kupki dobile su po

Dom II (Oficers pavilon)

Restauracija

TOPUSKO 59

njegovoj ženi naziv ”Sofijine kupke”. Tim

vremenom i odnosima bio je impresioniran

i česti gost, pjesnik Ivan Trnski koji

je, između ostalog, u lječilišnoj spomenici

vezano za Topusko i barunicu zapisao

ove riječi: ”U hvalu Toplica imam to

spomenuti, da je banica Sofija barunica

Jelačićka rođ. Štokavska u ponjavi s kočije

snimljena, te tako iz sobe u vodu nošena.

Za nekoliko je nedjelja prohodala i još u

Topuskom plesala”.

(Julije Kemf - Lječilište u Topuskom -

Zagreb 1929., str.52)

Nakon banova Jelačića i Šokčevića

Krajina polako sve više gubi svoj značaj,

a time i mogućnost novih većih ulaganja.

Zapovjednik Antun Benko uspijeva sagraditi

cestu za Hrvatsko Selo i vrelo, ban -

pučanin Ivan Mažuranić detaljno uređuje

objekte, zapovjednik Antun Mollinary svoj

doprinos daje arheološkim iskapanjima,

da bi za banovanja Ladislava Pejačevića

Topusko bilo pripojeno civilnoj Hrvatskoj

1881. godine.

Osim lječilišnih i smještajnih kapaciteta

u mjestu su bile uređene staze s

raznovrsnim sadnicama, alejama cvijeća.

Posebno je lijepo uređen park

”Opatovina”. Bio je prepoznatljiv po

svojim stazama, šetnicama s raznolikim

biljem, grabovom živicom i egzotičnim

drvećem. Podignuto je Mollinaryevo

vrelo do kojeg se moglo doći kroz tunel

od grabove živice; Benkovo vrelo (cestu

do Hrvatskog Sela i vrelo gradi Antun

Benko u spomen ocu Ivanu), te uređeno

”Jelačićevo vrelo” kojeg je, navodno ban

Jelačić rado posjećivao.

Nikolino brdo posađeno je različitim

vrstama drveća od podnožja do vrha i po

njemu su izgrađeni pješački putovi i staze,

a na samom vrhu bile su zasađene voćke.

Mollinaryevo vrelo

Benkovo vrelo

Jelačićevo vrelo

Park Opatovina

60


Nikolino brdo

Bistre kupke

Uskoro će to brdo imati bogatu floru s više

od 100 biljnih vrsta te biti ugodno šetalište,

a ujedno i botanički vrt. Na samom

zavoju između Bistrih i Blatnih, kupki u

podnožju Nikolina brda, u njegovu unutrašnjost

1773. - 1778. godine feldmaršal

grof Ivan Drašković dao je uklesati dva

podruma međusobno povezana u dužini

preko 60 m. Podrumi i danas postoje, ali

nažalost u ruševnom su stanju.

Bistre kupke dičile su se svojim nogostupom

i drvoredom, koji se protezao

duž ceste prema Hrvatskom Selu sve do

općinske zgrade, škole, crkve i gostionice.

Između Vojnih kupki i katoličke crkve bio

je velik prostor s lijepo uređenim perivojem,

redovima drveća, klupama za odmaranje.

Ovako uređeno Topusko dobilo je

brojne sadržaje pa se smatra da je tad i

počeo razvoj zdravoga turizma.

Bilo je to vrijeme kad se strogo vodila

briga o propisima i ponašanju u kupalištu,

morao je vladati red. Kupališni red provodio

se za vrijeme kupališne sezone i bio

je izvješen na pogodnom mjestu na kupališnoj

zgradi. Već početkom 19. stoljeća

u mjestu je bila policijska uprava koju

je vodio časnik koji je nadzirao mir, red,

sigurnost mjesta te svakog stranca i kupališnog

gosta.

Iz tog vremena valja spomenuti i

Spomenicu lječilišta za vlastoručne potpise

kupališnih gostiju i drugih posjetitelja

lječilišta. Ta prva, u koži ukoričena

Spomenica, počinje danom boravljenja

kralja Franje I. u Topuskom 1818.

TOPUSKO 61

godine. Osim što je zanimljiva ona je i od

osobite kulturno-povijesne vrijednosti i

to ne samo za Lječilište, već i šire. Ona

nam je najbolji povijesni izvor temeljem

kojeg možemo spoznati kako Topusko

postaje pomodno sastajalište tadašnjega

visokoga društva. Navraćaju u Topusko

banovi, generali, biskupi, veliki župani,

grofovi, baruni, bogati gosti gotovo čitave

Europe, pa čak i iz SAD-a i Brazila. S vremenom

struktura gostiju se mijenja pa se

susreću imena ljudi različita profila; znanstvenika,

javnih radnika, pisaca, umjetnika,

časnika, vojnika, zanatlija, radnika i

seljaka. Među poznatijima su: Car Franjo

I. i carica Karolina Augusta Scharlotta,

Ivan Maroević, Ivan Benko, Maksimilijan

Vrhovec, grof Janko Drašković, Josip

Kuković, ban Josip Jelačić i žena Sofija,

feldmaršal Filipović, Bogoslav Šulek, Petar

Preradović, Vuk Stefanović Karadžić, dr.

Antun Molnar, Ognjeslav Utješinović, Ivan

Filipović, fra Grga Martić, Ivan Trnski, dr.

Izidor Kršnjavi, Josip Eugen Tomić, dr.

Hinko Hranilović, Mijo Očić, Ivana Brlić-

Mažuranić, dr. Ante Bauer, Milan Begović,

Vladimir Nazor, a u novije vrijeme Josip

Broz Tito, predsjednik SFRJ (05.10.1967.),

nadbiskup Franjo Kuharić (2. prosinca

1990.) nakon obnove i uređenja katoličke

crkve, biskup Đuro Kokša (2. srpnja

1996.) te nadbiskup Franjo Kuharić (2. srpnja

1997. godine) povodom svete Potvrde.

Kardinal Josip Bozanić dolazi u Topusko

28. svibnja 2000. godine da posveti tek

izgrađenu katoličku crkvu na temeljima

stare, u Domovinskom ratu srušene.

62


Stjepan Mesić, predsjednik Rep. Hrvatske

21.10.2004. godine obilazi Topusko i njegovo

gospodarstvo.

Mnogi naprijed spomenuti inspirirani

ljepotom, toplinom i ljekovitošću

topuščanskih izvora ostavili su trajno vrijedne

zapise, a poneki i umjetničko djelo.

Vladimir Nazor svoje boravke ovjekovječio

je poznatim djelima ”Topuski epigrami”

i ”Topuske elegije”.

1886. godine fra Grga Martić, boraveći u

Topuskom zapisao je slijedeće stihove:

“Ključaj vrutče, divni vreli,

Nek svak, koji k tebi stigne,

Kad nemilu bol iscijeli,

U vis kapu veseo digne:

Da nas bratska ljubav grije,

Dokle tvoje vrelo vrije !”

(Julije Kempf - Lječilište Topusko u

Hrvatskoj - Zagreb 1929., str.79.)

U mnoštvu mnogih kupališnih gostiju

posebno mjesto pripada Miji Očiću,

župniku iz Kravarskog, koji je od 1869. do

1914. godine, kao redovni kupališni gost,

pohodio Topusko 45 puta. 1914. godine

Lječilište je prepoznalo tu njegovu ljubav

i odanost Topuskom stoga, te iste godine,

proglašava ga počasnim gostom lječilišne

uprave i njemu u zahvalnost i slavu jedno

lijepo hladovito zatišje u glavnom kupališnom

parku prozvano je ”Očićevom sjenicom”.

Boraveći toliko puta u Topuskom

Mijo je te boravke ovjekovječio slavospjevima.

30. lipnja 1913.godine, tada već

osamdesetčetverogodišnji starac upućuje

posljednji pozdrav, oproštaj toplicama:

“S Bogom ostaj milo mjesto,

Koje daješ zdravlje često,

Tebe ne ću zaboravit,

Dok me neće u grob stavit,

Ti si dika ovog kraja,

I zemaljskog dika kraja,

Bolnim zdravlje ovdje daj,

Bog pak tamo vječni raj !

(Julije Kempf - lječilište u Topuskom -

Zagreb 1929., str.82.)

Topusko od 1881. do I. svjetskog

rata

Po razvojačenju Vojne krajine, 1882.

godine, uprava lječilišta prelazi u nadležnost

Zemaljske vlade sve do kraja 1918.

godine. Ove promjene popraćene su političkim

i gospodarskim poteškoćama koje

na Topusko nisu ostavile neke veće promjene.

Nekadašnje dobro uređeno kupališno

mjesto prerasta polako u ”oazu

zdravlja i mira” te postaje poznato i popularno

modno kupalište i izletište. Moglo

bi se reći kako je u tom razdoblju donekle

došlo do promjene strukture gostiju.

Nekadašnje plemiće i časnike, banove i

biskupe zamijenile su nove strukture građanskih

slojeva. U tom razdoblju nastojalo

se održati lječilište i poboljšati uvjete.

Izgradnjom željezničke pruge Karlovac-

Sisak 1903. godine, koja je od Topuskog

udaljena tek 3 do 4 km, bila je od posebno

velikog značaja radi bolje pristupačno-

TOPUSKO 63

sti, lakšega dolaska. Izgradnja vodovoda

iz Velike Vranovine za Topusko počinje

1905., a završava 1908. godine. Tom prilikom

preko rijeke Gline sagrađen je željezni

most (nogostup) koji je prvenstveno

služio kao nosač vodovodnih cijevi, a

ujedno bio na korist pješacima. Između

1910. i 1912. sagrađena je električna centrala

za tehnički pogon i rasvjetu. Već

početkom 1912. Topusko dobiva javnu

rasvjetu. Novo postrojenje za crpljenje termalne

vode za kupke i zdenac za pitku

termalnu vodu sagrađeno je 1914. godine.

U razdoblju od 1910.-1916. godine uređuju

se Blatne kupke te neke ostale građevine,

a planiranu novu izgradnju prekinuo

je I. svjetski rat te, nažalost, Topusko

Zgrada električne centrale

(“mašinausz”)

Plan naselja iz 1904.

godine

64


Narodni dom (dvorišna

strana)

Narodni dom (pročelje)

ostaje bez realizacije vrijednih sadržaja, a

vjerovatno i novog izgleda. Prvih godina

I. svjetskog rata sagrađene su dvije drvene

barake u Vojnom kupalištu, a iza Blatnih

kupki ”Pučki dom”, 1916.godine, drvena

baraka s dvije stotine ležaja za one krajišnike

koji su imali stare povlastice za

besplatno kupanje. Svi ti novi i stari smještajni

kapaciteti bili su gotovo nedostatni

za smještaj mnoštva ranjenih i iscrpljenih

vojnika koji su dolazili na liječenje i

rehabilitaciju.

Topusko između dva svjetska

rata

Ministarstva zdravstva u Beogradu. Već

1921. godine obavljeno je u lječilištu više

rekonstrukcija i gradnji novih objekata.

Uređuju se bazen i kabine, povećava se

broj stambenih soba na 133, iza lječilišta

izgrađena je pučka baraka dužine 45

m za 200 osoba za seljački svijet i pučka

kuhinja. Prijašnji ”Pučki dom” temeljito je

uređen, izgrađena je tvornica umjetnog

leda. Izvršena je pregradnja kuće za stanove

uglednijih gostiju, uređena uprava

s liječničkom ordinacijom i uređajima za

elektroterapiju i ”Zenderov zavod” (prvi u

tadašnjoj državi). Bili su to novi aparati i

uređaji koji su omogućili uvođenje novih

oblika i metoda liječenja. Obnovljena je

ljekarna, preuređena je nekadašnja stražarnica

iznad Bistrih kupki pod Babićevim

brdom te za eventualne pojave zaraznih

bolesti uređena kao bolnica.

1931. godine počinje gradnja novog

kompleksa od 220 ležaja koji je koristio

Livadne izvore, a završen je i pušten u

uporabu 1933. godine. Polaganju kamena

temeljca bio je nazočan i sam kralj

Aleksandar. To zdanje, prepoznatljivo kao

Dom III, bilo je namijenjeno ”manje imućnima”

- posjetiteljima koji su sve češći

topuščanski gosti što nam rječito govori

Kraljevsko zemaljsko

lječilište (Vurdeljina

kuća)

01.12.1918. Topusko ulazi u sastav

nove države SHS, lječilište mijenja naziv

u ”Kraljevsko zemaljsko lječilište” i dolazi

pod upravu zemaljske vlade i kontrolu

TOPUSKO 65

o strukturi novih gostiju. Kako vrijeme

odmiče, tako Topusko gubi epitet mondenoga

kupališta, polako pada u zaborav i

tako dočekuje II. svjetski rat.

Topusko od 1941. do 1991. godine

Tijekom II. svjetskog rata Topusko

ponove skreće na sebe pozornost, postaje

centar vojnih, političkih i kulturnih zbivanja

zadržavajući svoju ulogu bolničkog

i rehabilitacijskog centra. Već u drugoj

polovici 1943. godine u Topuskom su

smješteni vojni i politički organi Narodnooslobodilačkog

pokreta Hrvatske:

ZAVNOH, Centralni komitet komunističke

partije (CK KPH), Glavni štab

narodno-oslobodilačke vojske (GŠ NOV),

Partizanski odredi Hrvatske (POH), Izvršni

odbor jedinstvene-oslobodilačke fronte

(JNOF), vojne misije saveznika Engleske,

SAD-a i SSSR-a, te druge organizacije.

Posebnu težinu i značaj, ne samo za

to vrijeme, već i za našu najnoviju povijest,

bilo je III. zasjedanje ZAVNOH-a 8.

i 9. svibnja 1944. godine, koje postaje

HRVATSKI SABOR kao najviša zakonodavna

i izvršna vlast, nositelj suvereniteta

naroda i države Hrvatske. Tada su udareni

temelji hrvatske državnosti o čemu je

brigu vodila i Badinterova komisija dajući

pravo suvereniteta današnjoj Republici

Hrvatskoj. Zasjedanje je održano u svečano

ukrašenoj zgradi Lječilišne restauracije

pod predsjedavanjem Vladimira

Nazora. Potpredsjednik je bio dr. Andrija

Hebrang, a tajnik dr. Pavle Gregurić.

Ne manje važna i značajna su i mnoga

kulturna i javna zbivanja koja su se tijekom

rata održavala u Topuskom: I. kongres

kulturnih radnika Hrvatske, I. kongres

liječnika Hrvatske, osnivanje kazališta

(Centralna kazališna družina), sportskih

klubova (SD ”Partizan” `44) itd. Posebnu

težinu ima I. kongres kulturnih radnika

Hrvatske na kome je, između ostaloga,

bila postavljena i izložba fotografija, slika,

grafika i skulptura te održani literarni,

scenski i glazbeni programi. Iz tog vremena

je i neobično izdanje poeme ”Jama”

Ivana Gorana Kovačića koje su rukom i

perom napisali i oslikali Edo Murtić i Čedo

Prica što je zadivilo svijet. Sva ova zbivanja

bila su nešto jedinstveno i neponovljivo

u čitavoj ratnoj Europi.

Topusko u II. svjetskom ratu proživljava

sudbinu čitave države, nije pošte-

Plakat I. Kongresa

kulturnih radnika

Hrvatske

Zasjedanje I. Hrvatskog

sabora pod predsjedanjem

Vladimira Nazora

66


Stara gimnazija

đeno ratnih razaranja, preživljava s velikim

materijalnim gubitcima. Oporavak će

trajati nekoliko desetljeća. U vihoru rata

nestaju neki kapitalni objekti. Od Bistrih

i Vojnih kupki sa svim zgradama, uprave

lječilišta te školske i općinske zgrade nije

ostao kamen na kamenu, a oštećeni su

Dom I i II, a jedno krilo Doma III potpuno

je uništeno. Od ovih materijalnih gubitaka

puno su veća ljudska stradanja i patnje

ovog vjekovima nesretnoga naroda.

Poratni dani ovoga puka pritisnutog

neimaštinom i bijedom, bili su prožeti

snažnim emocijama ratnih stradanja, ali i

nadom i obećanjem u bolje sutra. Običan

mali čovjek, opterećen životnim nedaćama,

boreći se s teškom svakodnevicom

u drugi plan stavljao je neke više ciljeve i

ideologije, ponekad potiskujući osjećaje,

boreći se za osobnu i obiteljsku egzistenciju.

Pedesete godine obilježene su silnim

gospodarskim i društvenim poteškoćama,

ali i stvaranjem pretpostavki za bolje socijalno

stanje. Temeljna egzistencija puka

oslanja se na mala poljoprivredna imanja

koja su uglavnom nedostatna, stoga se

javlja potreba dodatnih izvora. Dobar dio

pučanstva, prvenstveno oko Topuskog,

osnovnu egzistenciju osigurava iz radnoga

odnosa, dok je poljoprivreda sekundarna.

Početak šezdesetih godina, osnutkom

Gimnazije pedagoškog smjera, obilježen

je vizionarskim gledanjem Topuskog,

što je uskoro polučilo izuzetne rezultate

gotovo u svakom segmentu života. Stvara

se kritična masa intelektualne populacije

koja ima znanje i viziju, pristupačnija je

mogućnost daljnjega školovanja, stasaju

nove generacije različitih profila obrazovanja,

stvaraju se vlastiti kadrovi, napravljen

je veliki iskorak na kulturnom, sportskom,

općedruštvenom planu. Uz postojeće

Lječilište, koje je održalo kontinuitet

temeljem naslijeđenih desetkovanih

kapaciteta, i Rudnika, izgradnjom TIM-a,

Poljoprivrednog poduzeća ”Gavrilović”,

olimpijskog bazena, te vile ”Zelengaj” na

Nikolinom brdu, proširuju se gospodarski

kapaciteti koji omogućavaju iz godine u

godinu sve veće zapošljavanje koje u svojoj

ukupnosti podiže opći i osobni standard.

Valja napomenuti da je to razdoblje kada

je Topusko bilo prepoznatljivo po zanatstvu;

bilo je to vrijeme kad su Topuščani

u sferi uslužnih djelatnosti u svom mjestu

mogli zadovoljiti svoje potrebe. No

valja napomenuti kako je početkom šezdesetih

Topusko odlukom ”više politike”

izgubilo status općine, kako je formirana

nova Općina Vrginmost sa sjedištem u

Vrginmostu i da od tada datira antagonizam

građana Topuskog i Vrginmosta.

Od sedamdesetih do devedesetih

godina u Topuskom je došlo do bitnih

TOPUSKO 67

Lječilište

pomaka, kako u gospodarskoj tako i u

društvenoj sferi. Grade se osnovna i srednja

škola, proširuje se TIM, poboljšava se

i izgrađuje infrastruktura, vrši se regulacija

rijeke Gline, asfaltiraju se ceste, a najveći

pomak napravljen je na planu stvaranja

uvjeta razvoja liječenja i turizma. 1977.

godine napravljena je Studija razvojnog

programa toplica Topusko sa željom da

Topusko postane u pravom smislu turističko-lječilišni

centar. Gradnja tadašnjeg

Centra za medicinsku rehabilitaciju, rekreaciju

i turizam počinje 1982. godine te

završava 1987. godine.

Tijekom sedamdesetih, a naročito

krajem osamdesetih sve više je prisutna

politika; kako na društveno-političkom

planu tako i u institucijama, radnim

organizacijama i u javnom životu. Što se

više bližila 1991. godina, sve više su rasle

tenzije da bi ljeti te iste godine došlo do

eskalacije.

Topusko od 1991. do danas

Pritisnuti svakodnevnim napadima

srpskih ekstremista i tadašnje JNA malobrojni

branitelji, bojeći se totalnog okruženja

i pogroma povlače se, zajedno sa

stanovništvom, 14. rujna 1991. godine.

Topusko je okupirano. U vihoru rata

68


Ruševine RKT crkve

Obnovljena osnovna

škola

Dom I., II., III., Lječilišna restauracija, Vila

Mirna, katolička crkva Blažene Djevice

Marije od Pohoda, sagrađena 1830., Dom

zdravlja, Šumarija Topusko... uništeni su,

porušeni; hoteli ”Toplica” i ”Petrova gora”

oštećeni, kompleksi bazena i sportskih

terena devastirani, kapele u Hrvatskom

Selu i Velikoj Vranovini kao i sva hrvatska

sela spaljena.

Stanovništvo hrvatske nacionalnosti,

ali i dio Srba, napustili su svoje

domove i kao prognanici razišli se po čitavoj

Hrvatskoj. Najveći broj smjestio se u

Zagrebu, Karlovcu, Sisku, a jedna grupa,

zajedno sa školskom djecom u Velom

Lošinju, gdje je izmještena

škola i kao prva prognanička

škola u Hrvatskoj

počela raditi sredinom rujna

1991. godine, po odluci

Ministarstva prosvjete pod

vodstvom novoimenovanoga

ravnatelja prof. Milana

Abramovića. Tijekom progonstva

u Zagrebu se osniva

Zavičajni klub Topuščana, a

čitavo to vrijeme s vjernicima našeg kraja

prisutan je vrlo agilni i poduzetni velečasni

Franjo Horvat. Tijekom rata, od

1992. - 1995. u Topuskom je bilo sjedište

UNPROFOR-a za tzv. sektor Sjever.

Početkom ljeta 1995. godine kreće

redarstvena akcija ”Oluja” i Topuščani su

već 10. kolovoza 1995. godine u Topuskom.

Oslobođeno, ali devastirano, porušeno i

zapušteno mjesto tražilo je puno truda i

rada, naročito na infrastrukturi. U rekordno

kratkom vremenu, građani Topuskog

predvođeni načelnikom prof. Milanom

Abramovićem, izabranim 1993. godine u

progonstvu, uspostavli su osnovne uvjete

za život. Krajem ljeta i početkom jeseni u

Topuskom su profunkcionirale sve institucije:

općina, komunalno, socijalna služba,

školstvo, zdravstvo, elektra, pošta, radne

organizacije itd. Te prve godine nije nedostajalo

ljubavi i entuzijazma, stoga su i

rezultati bili evidentni u svakom segmentu

društva. U tom razdoblju, prve dvije-tri

godine, puno je toga izgrađeno, uređeno

na planu infrastrukture, naročito elektro,

telefonske i vodovodne mreže, asfaltni

putovi.., kako u samom Topuskom tako i

u okolnim selima.

TOPUSKO 69

Na planu obnove i uređenja,

kako gospodarskih

tako i društvenih subjekata,

puno je uloženo i urađeno.

Posebice se to odnosi na

Lječilište, Top-terme, TIM,

Komunalno, Ciglanu te

osnovnu i srednju školu.

Tome treba pridodati novoizgrađenu

katoličku crkvu,

te Dom zdravlja. Izuzetno

je puno napravljeno na

planu obnove i izgradnje

ratom porušenih i devastiranih

kuća po okolnim

selima. I sami građani uložili

su puno vlastita truda

i sredstava u svoja imanja.

Do jučer ratom devastirani i

opustošeni prostor, obnovljen

je i uređen na zadovoljstvo

svih.

Kako je vrijeme prolazilo,

tako je počelo raslojavanje,

politikanstvo, parcijalni i

osobni interesi, stjecanje

upitnih privilegija i materijalno

statusnih pogodnosti.

Počinje proces opuštanja i

prepuštanja inerciji, proces

koji nas je doveo u stanje

iracionalnosti, krize morala,

omalovažavanja temeljnih

vrijednosti. Nadamo se

kako je ovo stanje prolazno

i kako dolazi renesansa

novih vrijednosti dostojnih

življenja.

Dom Zdravlja

RKT crkva

Obnovljene kuće u

Velikoj Vranovini

70


LITERATURA

1. Julije Kempf - Lječilište Topusko u

Hrvatskoj - Tipografija d.d., Zagreb

1929.

2. Fotomonografija Topusko, Radio

Sisak d.d., Sisak 1976.

3. I.K.Tkalčević - Cistercitski samostan

u Topuskom, VJ HAD N.S.II., Zagreb

1897.

4. Michael V. Kunst - Povijesno

topografski opis mineralnog kupališta

Topuskog, Karlovac 1827.

5. Radoslav Lopašić - Oko Kupe i

Korane, Matica Hrvatska, Zagreb

1895.

6. Mr. Đurđa Lipovšćak - Put kroz

milenije: Topusko: kratka povjesnica,

TZO Topusko, 2002.

7. Glas Gradskog muzeja Karlovac, god.

IV. br.1. rujna 2005.

8. Lazo Čučković - Turistički vodič

Toplice - Topusko, Turistička

zajednica općine Topusko, Topusko

2007.

9. Branko Vujasinović, dipl. ing. geod

- Topusko i njegova mineralna vrela

kroz povijest, Hrvatske vode, 12

(2004.)46, str. 51. - 62. Zagreb 2004.

10. Josip Adamček - Nemiri na posjedima

topuske opatije sredinom XVI.

stoljeća, Historijski zbornik, 21-22

(1968. - 1969.), str. 283. - 308.

TOPUSKO 71

72

Topusko na izvoru zdravlja

TOPUSKO 73

74


TOPUSKO 75

76


TOPUSKO 77

78


TOPUSKO 79

80


TOPUSKO 81

82


TOPUSKO 83

Milan Mirko Abramović Ožanić

GEOGRAFSKE KARAKTERISTIKE

TOPUSKO

I TOPLIČKOG OPATIJA BLAŽENE KRAJA

DJEVICE (OPĆINA MARIJE TOPUSKO) OD

TOPUSKOG

86

GEOGRAFSKE KARAKTERISTIKE TOPLIČKOG KRAJA

U V O D

Društveno-gospodarski, demografski,

a često puta i povijesno-politički razvoj nekog

prostora u znatnoj mjeri ovise o njegovim

prirodno-geografskim značajkama,

koje se vrlo često nameću, ne samo kao

ključni čimbenik razvoja, nego i kao kriterij

za razumijevanje intenziteta i trenda

ukupnog razvoja.

Obilježja prirodne sredine osnovica su

ukupnoga razvoja nekog kraja. Prometnogeografski

položaj, reljef, tlo, klima, vode

i prirodni biljni pokrov u mnogome određuju

razvoj naseljenosti, vrstu i dinamiku

gospodarskoga razvoja, a onda, u cjelini, i

društveni prosperitet kraja. Razumijevanje

demografskog, povijesno-kulturnog i gospodarskog

razvoja topličkog kraja nepotpuno

je bez poznavanja, barem najvažnijih,

obilježja prirodno-geografske sredine

koja je, zapravo, usmjerila ili predodredila

bitne odrednice svekolikog razvoja ovoga

kraja.

Toplički kraj je kroz svoju povijest

zaostajao za okolnim peripanonskim prostorima,

posebice za nekim drugim hrvatskim

predjelima. Velike površine pod

šumom, neplodne šikare i bujadare nisu

bile poticaj za intenzivnije naseljavanje, a

time ni za neki brži razvoj.

Razvojnom i demografskom zaostajanju

prostora bitno je pridonio specifičan

povijesni tijek, posebice u 16., 17. i

18. stoljeću, kada su granične značajke

kraja između tadašnja dva velika carstva

(Osmanlijskoga i Habsburškoga), a time i

dva svijeta, uvjetovale opću nesigurnost,

te značajno sputavale stabilizaciju naseljenosti

kao najvažnijeg poticajnog čimbenika

dinamičnog društveno-gospodarskog

razvoja.

Značajne promjene u ovome prostoru

nastaju odlaskom francuskih trupa s ovog

dijela Hrvatske krajem 1813. godine, kada

je Topusko ponovno vraćeno Vojnoj krajini.

Nakon što je 1818. godine car i kralj

Franjo I. posjetio Topusko i odobrio sredstva

za razvoj lječilišta, počinje izgradnja

novih objekata, a u tome važnu ulogu

imaju zapovjednici prve banske pukovnije

u Glini: I. Nestor, I. Benko i J. Jelačić. Ovo

je tzv. “zlatno doba” Topuskog. Topusko

uskoro postaje jedno od najpoznatijih lječilišta

u Austro-Ugarskom Carstvu.

Početkom 20. stoljeća Topusko dobiva

željezničku prugu, vodovod, kanalizaciju,

električnu struju i sve do II. svjetskog rata

zadržava reputaciju uzornoga lječilišta.

U ratnim zbivanjima tijekom II.

svjetskoga rata uništene su Bistre kupke

i Vojno lječilište, a oštećena upravna

zgrada, Lječilišna restauracija i dio Doma

III. Za vrijeme Domovinskog rata 1991-

1995. godine do temelja su porušene slijedeće

zgrade lječilišta: Dom I., Dom II.,

Dom III. s restoranom, Lječilišna restauracija

(zgrada ZAVNOH-a), villa “Mirna”,

Dom zdravlja, katolička crkva, šumarija,

kao i mnogi stambeni objekti.

Velika razaranja u II. svjetskom ratu

TOPUSKO 87

i Domovinskom ratu uzrokovala su velika

migracijska kretanja, kao i egzodus znatnog

broja stanovništva, što je dovelo do drastičnog

smanjenja broja stanovnika i zaostajanja

u društveno-ekonomskom razvoju.

Iz svega ovoga vidljivo je kako je

toplički kraj, odnosno Topusko, dobar primjer

interakcije i međusobne prožetosti

prirodnih i društvenih (povijesnih, demografskih,

socijalnih i gospodarskih) čimbenika

i elemenata sveukupnog razvoja.

Zbog svih ovih razloga ovaj prostor je do

kraja devedesetih godina spadao u tzv.

nedovoljno razvijena područja Republike

Hrvatske, a nakon Domovinskog rata,

zbog velikih ratnih razaranja, svrstan je u

područje od posebne državne skrbi.

PROSTORNO-GEOGRAFSKI

OKVIR

Toplički kraj danas uglavnom zahvaća

općina Topusko. To je prostor koji se

nalazi na granici Korduna i Banovine u

slivu srednjega toka rijeke Gline. Ovaj kraj

je brežuljkasto zemljište između Petrove

gore na zapadu i nešto udaljenije Zrinske

gore na jugoistoku. Iako teren Općine

Topusko nije znatnije uzdignut, ipak je

raznolik, a nadmorska mu je visina prosječno

nešto preko 200 metara.

Općina Topusko nalazi se na jugozapadnom

dijelu Sisačko-moslavačke županije.

Na zapadu graniči s Karlovačkom

županijom (Općina Vojnić), na sjeveru

Položaj Općine

Topusko u Sisačkomoslavačkoj

županiji

88


Naselja u Općini

Topusko

s općinom Gvozd, gradom Glinom na

istoku i sjeveroistoku, a na jugu sa susjednom

državom Bosnom i Hercegovinom.

Ovako geografski omeđen prostor Općine

Topusko prostire se na 198,3 km/2, te zauzima

4,3% teritorija Sisačko-moslavačke

županije.

Na prostoru Općine Topusko, prema

popisu stanovništva iz 2001., godine

živjelo je svega 3.219 stanovnika, što je

čak za 3.605 manje nego pri popisu 1991.

godine, kada su na ovom prostoru živjela

6.824 stanovnika.

Općina Topusko područje je disperzivnoga

tipa, a niti jedno naselje u Općini

nema status grada, iako je sjedište Općine

tipično urbano naselje sa svim obilježjima

naselja gradskoga tipa. U sastav

Općine Topusko ulazi ukupno 16 naselja:

Batinova Kosa, Bukovica, Crni Potok,

Donja Čemernica, Gređani, Hrvatsko Selo,

Katinovac, Mala Vranovina, Malička, Pecka,

Perna, Ponikvari, Staro Selo, Topusko,

Velika Vranovina i Vorkapić Selo.

PROMETNO-GEOGRAFSKI

POLOŽAJ

U prometno-geografskom smislu

područje Općine Topusko u prošlosti je

imalo znatno veći značaj nego što ga ima

danas. Već u doba uspostave rimske vlasti

na ovim prostorima važnu ulogu ima

rimski grad Siscia, a značajnu ulogu u

uspostavi i održavanju rimske vlasti imale

su dobro uređene ceste. Temeljem arheoloških

istraživanja utvrdilo se kako su

Rimljani otkrili tople izvore u dolini rijeke

Gline i na mjestu sadašnjeg Topuskog

sagradili svoje terme i nazvali ih “Ad

Fines”, te ih cestom povezali sa Sisciom.

Presudnu ulogu u povijesti mjesta odigrala

je stara rimska cesta “Via exercitualis

(Vojni put) - najkraća veza od mora

prema kopnu, između dviju rimskih provincija:

Dalmacije i Panonije. Uz tu cestu

razvija se naselje “Ad Fines” ili današnje

Topusko, gdje se termalna voda koristi,

ne samo za liječenje rimskih vojnika, nego

i za zagrijavanje kuća, o čemu nam svjedoče

brojne iskopine.

Srednjovjekovni podatci govore o vrlo

važnoj cesti preko toplica na rijeci Glini

(današnje Topusko), koja je vjerojatno

sagrađena na staroj rimskoj trasi, pa su je

TOPUSKO 89

nazvali Via magna (Velika cesta). Topusko

se u to vrijeme nalazilo na važnom raskrižju

prema Sisku i Ptuju. Nesigurna vremena

zbog turske opasnosti neizbježno dovode

do stagnacije i zastoja razvoja Topuskog

i okolnih krajeva. Značaj Topuskog

ponovno raste sredinom 19. stoljeća, kada

se modernizira Lječilište, otvaraju se rudnici

ugljena i željezne rude, gradi se talionica

željeza u Velikoj Vranovini, a 1903.

godine završava se i željeznička pruga

Sisak - Karlovac, preko Topuskog. Uloga

Topuskog kao prometnog središta znatno

je porasla nakon 2. svjetskog rata kada se

intenzivirala proizvodnja barita, ugljena,

kamena, te izvoz drvne mase. Preko željezničke

stanice Topusko odvijao se veliki

promet robe i proizvoda iz Velike Kladuše

(BiH).

Nakon Domovinskog rata prestalo se

prometovati željezničkom prugom Sisak

- Karlovac. Hrvatske željeznice za sada

nemaju namjeru obnavljati ovu prugu.

Danas je područje Općine Topusko državnom

cestom D-6 povezano sa Siskom

i Karlovcem, a županijskim cestama

preko Viduševca i Pokupskog, te Lasinje

i Pisarovine, sa Zagrebom. Županijskom

cestom Topusko - Maljevac Topusko

je povezano s Bosnom i Hercegovinom

(Velika Kladuša - Cazin - Bihać), te Slunjem

i Plitvičkim jezerima. Prostornim planom

Sisačko-moslavačke županije planiran je

koridor brze ceste na cestovnom smjeru

Sisak - Petrinja - Glina - Topusko - Slunj,

s odvojkom prema Gvozdu. Slijedom toga

ovaj koridor prenesen je i u Prostorni plan

uređenja Općine Topusko.

GEOMORFOLOŠKE

(RELJEFNE) ZNAČAJKE

Izgled terena

Reljef ovoga prostora vrlo je razvijen.

Morfološki prostor predstavljen je mladotercijarnim

brežuljcima koji se prostiru na

jug i istok od Petrove gore, sve do aluvi-

Pogled s Petrove gore

90


jalnih područja rijeke Gline. Između glavnih

masiva, kao i zaobljenih vrhova i glavica

pružaju se blaga uleknuća ili zaravnjena

uzvišenja. Masiv Petrove gore (513

m) izgrađen je od paleozojskih škriljaca

koji zbog svoje nepropusnosti uvjetuju

brojnu mrežu manjih tekućica koje su

erozijom produbile doline između pojedinih

masiva. Brojni su izvori iznad 250 i

300 metara nad morem, koji obično tijekom

ljeta presuše. U geomorfološkom ili

reljefnom smislu područje oko Topuskog

pripada niskom poplavnom prostoru uz

rijeku Glinu. Reljefna obilježja posljedica

su geološke prošlosti. Aluvijalni šljunkovito-pjeskoviti

i glinoviti sedimenti uz sam

tok rijeke Gline u podlozi, ali i prema

pobrđu Banovine, imaju kontinuiranu

seriju neogenskih ili pjeskovitih glina, te

nešto manje laporovitih glina prema jugozapadnom

podgorju Petrove gore. Iako

teren oko Topuskog nije znatnije uzdignut,

ipak je vrlo raznolik.

Velika razlika je u izgledu i građi

terena zapadno i istočno od Topuskog.

Kraj zapadno od Topuskog je poput platoa

koji se tek kod sela Perne nešto više uzdiže

prema Petrovoj gori, a područje istočno

od Topuskog znatno je jače raščlanjeno.

Inače, teren Općine Topusko raščlanjen

je pravcem sjeveroistok - jugozapad dolinom

rijeke Gline. Ta dolina rasjed je koji

ide jugoistočnim padinama Petrove gore, a

između sela Velike Vranovine i Ponikvara

označen je manjim prodorom eruptiva.

Eruptivi u većem obimu pojavljuju se i

kod Hrvatskog Sela u vidu dijabaza.

Prema mišljenju D. Gorjanovića (1905.)

uz ove prodore eruptiva vezana je i pojava

termalnih vrela u Topuskom.

Geološka građa

Prvu detaljnu geološku studiju Petrove gore

i njezine okolice, te podatke o geološkoj

građi ovoga dijela Korduna i Banovine,

dao je D. Stur 1863. godine. Prema Sturu

jezgra Petrove gore izgrađena je od karbonskih

škriljevaca, među kojima su najrašireniji

tinjčasti pješčenjaci, te konglomerati.

Paleozojsko područje ograničeno

je trijaskim i pliocenskim sedimentima.

F. Haner je između 1867. i 1871.

godine izradio preglednu geološku kartu

Petrove gore i šire okolice Topuskog.

Geolog M. Paul 1874. godine u svojoj studiji

“Naslage smeđeg ugljena u Hrvatskoj

i Slavoniji” govori o lignitu kod Topuskog

u selima Velika Vranovina i Ponikvari.

Područje Petrove gore i prostore oko

Topuskog istražuju brojni geolozi i hidrolozi

kao Đ. Pilar (1873.), Ž. Vukasović

(1879.), M. Kišpatić (1901.), F. Tucan

(1907.).

Dragutin Gorjanović piše o geologijskim

i hidrologijskim prilikama ovoga

kraja, posebice oko Topuskog. U novije

vrijeme Ivan Jurković (1958. i 1959. godine)

intenzivno je istraživao rudne pojave u

ovom području s posebnim osvrtom na

pojavu barita i željezne rude. U svim tim

radovima točno su precizirani petrografski

elementi koji se susreću na prostoru

TOPUSKO 91

između Petrove gore i Topuskog. Barit u

ovom području po prvi puta spominje Mišo

Kišpatić (1901.) i jedan primjerak registriran

je u zagrebačkom Prirodoslovnom

muzeju s oznakom kako je nađen u široj

okolini Topuskog.

Prvi značajni istražni radovi na baritu

u ovom području obavljeni su 1934.

godine i ubrzo je započela eksploatacija i

do početka 2. svjetskog rata proizvedeno

je oko 200 tona, a čitava količina izvezena

je u Mađarsku. Eksploatacija i istraživanja

zaustavljeni su 1941. godine i nastavljeni

1947. godine i to na pozicijama Gejkovac,

Sivac i Klokočev jarak.

Novijim istraživanjima na prostoru

između Topuskog i Petrove gore otkrivene

su stijene gornjeg paleozoika gdje prevladavaju

glineni škriljci, sitnozrni i krupnozrni

kvarcni pješčenjaci i konglomerati.

Veća istraživanja kvarcnog pijeska obavljena

su 1960. godine u neposrednoj blizini

sela Perna uz cestu Topusko - Perna

- Gvozd. Cijelo područje Perne, na kojem

se javlja kvarcni pijesak, u morfološkom

pogledu predstavlja blago valovit teren

sa manjim i većim brežuljcima i uvalama.

Nadmorska visina ovih prostora kreće se

od 140 do 170 m. Prva praktična istraživanja,

koja su izvedena istražnim bušenjima,

obradili su 1960. godine ondašnji

Kordunski rudnici nemetala Topusko

(ing. M. Gazarek, G. Hristovski, S. Deriš).

Međutim, u ovom prostoru najrasprostranjeniji

su glineni škriljci i to najviše

u području gornjeg toka potoka Pecke i

Perne pa sve do Gvozda na sjeveru. Svježi

glineni škriljci su tamnosivi ili crni, a na

granici s pliocenskim sedimentima poprimaju

ciglastocrvenu boju, što čitavom

ovom prostoru daje karakterističnu sliku.

U predjelu zaseoka Orabovići

(Poljani-Ponikvari) najvećim su dijelom

zastupljene mlađe paleozojske, te nešto

manje mezozojske, naslage donjeg trijasa.

U srednjem i gornjem dijelu ovih naslaga

prevladavaju pijesci različite granulacije i

boje u koje su uložene leće gline. Pojave

keramičkih glina česte su, nalaze se u

obliku leća čija debljina varira od 2 do 8

metara. Na spomenutom ležištu, nazvanom

“Ponikvari”, te naslage gline determinirane

su prema genetskom tipu kao

aluvijalni nanos.

U širem području sela Katinovac, a

posebice južno od donjeg toka potoka

Perna prije utoka u rijeku Glinu, značajne

su verfenske naslage donjeg trijasa u

obliku pločastih ili listićavih glinovito pjeskovitih

škriljevaca. Boja im je žućkastosiva,

smeđastocrvena ili ljubičastosmeđa.

Zapadno i sjeverozapadno od verfenskih

Eksploatacija keramičke

gline (Poljani)

92


Eocenski slojevi kod

Velike Vranovine

(Duboki jarak)

Lapor Mužino brdo

(desno)

naslaga oko Perne i Pecke dolaze svijetlosivi

i sivi dolomiti i dolomitični vapnenci

koji spadaju u vapneno-dolomitne naslage

srednjega i gornjega trijasa.

Prve podatke o eocenim sedimentima

u području Banovine i Pokuplja daje

D. Stur 1863. godine. Po njemu je eocen

zastupan konglomeratima, pješčenjacima,

glinovito-laporovitim škriljevcima i brečama,

a jedan od lokaliteta tih sedimenata

je i selo Velika Vranovina, južno od

Topuskog. Prema navodima Gorjanovića

(1905.) i F. Škulja (1938.) eocen južno od

Topuskog proteže se uz rijeku Glinu i to

preko sela Ponikvara, Bjeljavine, Velike

Vranovine i Hrvatskog Sela, te do sela

Skele na istoku. Istočno od Topuskog, na

lijevoj obali rijeke Gline kod Hrvatskog

Sela, nailazimo na izljeve eruptiva - to su

izljevi dijabaza. Izljeve dijabaza u manjoj

mjeri nalazimo i južno od Hrvatskog Sela

ispod Vranovske glavice. Najbolje razvijeni

eocenski slojevi vide se na južnom

kraju sela Velika Vranovina, u predjelu

zvanom Duboki jarak.

Tri četvrtine terena Općine Topusko

prekrivaju pliocenski sedimenti, koji uglavnom

pripadaju pontijskim naslagama. Ovi

sedimenti taloženi su u rubnom dijelu

pliocenskog bazena koji se produbljuje

prema istoku i sjeveroistoku. Te tvorevine

najbolje se vide u vododerinama gdje je

voda odnijela gornji sloj. One se sastoje

od sivih lapora, a često i od crveno obojanog

kvarcnog pijeska. Pijesci su u samom

Topuskom na Nikolinom brdu, Babić

brdu i Mužinom brdu sedimentirani u

pješčenjak.

Izdanci lapora javljaju se i na

području Male i Velike Vranovine, te

Hrvatskog Sela. Na ovim mjestima pronađeni

su i neki fosili: congeria croatica,

congeria zagrebiensis i drugi. Ove pliocenske

tvorevine u rudarskom pogledu

imaju također dosta velik značaj jer sadrže

znatne uloške lignita. Tako se južno od

Topuskog kod sela Velika Vranovina

i Ponikvari s obje strane rijeke Gline iz

ovih slojeva eksploatirao ugljen. Flora od

TOPUSKO 93

koje je građen ovaj ugljen donjopliocenske

je starosti, ali sadrži i neke starotercijarne

oblike. Jedan od značajnijih oblika

pliocenskih pijesaka, šljunaka i gline sedimentne

su rudne pojave limonita i rjeđe

manganskoga oksida. Limonit se javlja

u raznim nepravilnim oblicima i to uz

padine Petrove gore (Pecka, Malička).

Pojave manganskoga oksida javljaju se u

gornjem toku Male Pecke, a svojevremeno

se eksploatirao pod brdom Vučjak.

Tektonika

Usporedimo li morfološki izgled

ovoga terena s geološkim podatcima,

vidimo da su svi viši predjeli izgrađeni

od starijih stijena koje okružuju transgresivni

neogeni sedimenti. Sve stijene od

gornjeg paleozojka intenzivno su poremećene

radijalnim pokretima koji su dali

glavno tektonsko obilježje ovom kraju.

Osim rasjeda i njima izazvanih pokreta i

poremećaja na ovome terenu nisu zapaženi

nikakvi drugi strukturni oblici, iako

je po padovima slojeva sigurno kako su

sve starije stijene bile intenzivno borane,

a tek onda raspadane. Pretpostavlja se

kako su doline potoka Perne i Pecke tektonsko-erozivnoga

podrijetla. Potrebno je

istaknuti morfološki izgled tih dolina gdje

su na svim desnim obalama izdignute stijene

trijasa, a na lijevim su spuštene i prekrivene

pliocenskim pijescima i šljuncima.

Ovo upućuje na rasjede manjih vertikalnih

pomaka unutar samoga trijasa. Kako

trijaske, tako i eocenske tvorevine postepeno

se spuštaju od jugozapada prema

sjeveroistoku. Jedna od najvjerojatnijih

rasjednih linija i, uopće poremećaja, predstavlja

dolina rijeke Gline. Najbolji dokaz

za rasjedanje pojava je većih masa eruptiva

kod Hrvatskog Sela, Male Vranovine,

te eocenski pješčenjaci i škriljci koji pretežno

padaju na sjever i sjeveroistok uz

rijeku Glinu. Termalna vrela u Topuskom

najvjerojatnije su vezana za jednu od

sekundarnih pukotina, paralelnih s rijekom

Glinom.

Već i Gorjanović 1905. godine navodi

na neku povezanost eruptiva Hrvatskog

Sela i termalnih izvora u Topuskom i sve

to povezuje sa tektonikom ovoga kraja.

Svi do sada razmotreni stratigrafski i tektonski

procesi pokazuju kako je današnji

geološko-morfološki izgled ovoga terena

posljedica intenzivnih geoloških zbivanja

tijekom prošlosti. Po Jurkoviću (1957.)

prekidom sedimentacije gornjega paleozojka

i regresije mora dolazi do nabiranja

i rasjedanja, a iz toga vremena potječe

Dijubas kod

Hrvatskog Sela

94


Slojevi vapnenca u

Starom Selu (Krečane)

Nalazi ugljena, stvaranje limonita i

raznolikost sedimenata upućuje kako je

klima bila još topla sa dosta vlage, a na

kopnu veliko erozivno i kemijsko djelovanje

tekuće vode koja snosi taj materijal u

postojeći plitki bazen. Od srednjega pliocena

ovo područje je, vjerojatno, konačno

izdignuto i kopnena faza traje do danas.

Erozijom nastaju potočne i riječne doline,

stvaraju se diluvijalni i aluvijalni nanosi, a

teren dobiva današnji morfološki izgled.

SEIZMOLOŠKI ČINITELJI

orudnjenje Petrove gore. U donjem trijasu

dolazi do transgresije i stvara se

plitko more u kome se talože verfenski

sedimenti. Morsko dno je nemirno, ali

uskoro nastupa relativno smirenje i stvaraju

se organogeni sedimenti (vapnenci,

dolomiti) jasno izraženi u blizini Starog

Sela, te između sela Katinovac i Perna

(Prikuzmić).

Vjerojatno krajem trijasa novi orogeni

pokreti uzrokuju povlačenje mora. Ova

kopnena faza traje do gornje krede za koje

vrijeme su egzogeni procesi snažno vršili

razaranje i sniženje kopna. Flišni sedimenti

ukazuju na oscilaciju morskoga dna i koncem

krede dolazi do boranja i uzdizanja.

Sredinom eocena ponovno dolazi do transgresije

i taloženja eocenskih vapnenaca,

pješčenjaka i glinavito laporovitih škriljevaca.

Ovi sedimenti praćeni su pojavom

eruptiva, što ukazuje na veliku nestabilnost

sedimentacijskog bazena.

Sedimentacija u plićim obalnim dijelovima

započinje grubljim kvarcnim pijescima

i šljuncima, a u dubljim predjelima

talože se glinoviti i pjeskoviti lapori.

Oscilacije dna postoje i dalje, stvara se

ugljen (V. Vranovina, Ponikvari).

Temeljem seizmoloških istraživanja

terena širega područja Topuskog seizmičnost

je uglavnom oko 7° MCS skale

u južnom i zapadnom dijelu, a 8° MCS u

sjeverozapadnom dijelu. Na područjima

gdje su starije naslage izložene površini

(Petrova gora, gornji tok rijeke Gline), kao

i u erodiranim dolinama vodotoka ima

tragova tektonike (nenormalni stratigrafski

odnosi, promjene u padu slojeva, naglo

nestajanje pojedinih stratigrafskih članova

itd.). Za gotovo sve važnije doline može

se reći kako su tektonski predisponirane.

To se posebice odnosi na dolinu rijeke

Gline i potoka Perne. Na seizmički najaktivnije

pravce u zonama rasjeda neposredno

se nadovezuju pojave klizišta, te

mogućnost stvaranja većih odrona i erozije

(Bakić Selo, Gređani, Hrvatsko Selo).

Potresi jačeg intenziteta ovdje nisu česti, a

veća mogućnost za njih je sjevernije i sjeverozapadnije

od Općine Topusko.

TOPUSKO 95

METEOROLOŠKI I

KLIMATOLOŠKI ČINITELJI

Kao što je ovaj kraj u pogledu reljefa

prijelazno područje iz Panonske nizine ka

dinarskom planinskom sustavu, tako je u

pogledu klime prijelazno područje između

klime panonske zavale i Sredozemlja.

Ali zbog znatno veće otvorenosti prema

Panonskoj nizini, mnogo je jači utjecaj

kontinentalne klime, što dolazi do izražaja

u prilično velikim godišnjim kolebanjima

temperature zraka. Mjerenjima je utvrđeno

kako godišnja amplituda između najniže i

najviše temperature iznosi čak 68° C. Ova

velika amplituda jasno nam govori kako

je ovo područje pod jako velikim utjecajem

kontinentalne klime Panonske nizine.

Ovdje ćemo analizirati podatke s meteorološke

postaje Topusko za razdoblje

1981-1990. i to: temperaturu zraka, oborine,

relativnu vlažnost zraka, naoblaku i

vjetar.

TEMPERATURA ZRAKA

Srednje mjesečne i godišnje

temperature zraka (°C)

Najhladniji mjesec, mjesec sa najnižom

srednjom višegodišnjom temperaturom

u godini, je mjesec siječanj, sa vrijednošću

od - 0,3° C. U hladnijim godinama

srednje mjesečne temperature siječnja

mogu se spustiti i znatno niže od srednje

višegodišnje vrijednosti za taj mjesec.

Tako je npr. srednja temperatura siječnja

1985. iznosila -4,9 ° C, a 1981. - 3,8° C.

U toplijim godinama kao što je bila 1988.

srednja mjesečna temperatura znatno je

viša od srednje višegodišnje i iznosila je +

4,5° C.

Najvišu srednju višegodišnju mjesečnu

temperaturu u godini ima mjesec srpanj.

To je, dakle, najtopliji mjesec u godini za

desetogodišnje razdoblje. Srednja mjesečna

višegodišnja temperatura srpnja iznosi

20,8° C. Slično kao i kod najhladnijeg

mjeseca i ovdje se u pojedinim godinama

nalaze više i niže vrijednosti od višegodišnjeg

srednjaka. Taj raspon se kreće od

19° C (1984.) do 22,3° C (1983.). Srednja

godišnja temperatura zraka u Topuskom

je 10,5° C, a kreće se od 9,6 (1985.) do

12,1° C (1984.).


ekstremne temperature zraka (°C)

Slično kao i srednje mjesečne vrijednosti

one ukazuju na to kako je najhladniji

mjesec u godini siječanj, a najtopliji

srpanj. Srednje maksimalne temperature

zraka kreću se od 3,7° C u siječnju, do

27,6° C u srpnju. Srednje minimalne temperature

su u rasponu od -5,2° C (siječanj)

do 12,4° C (srpanj).

Razdoblje 1981 - 1990.

Klim.pod. I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII God.

Topusko -0,3 2,4 5,8 10,9 14,9 18,7 20,8 19,4 15,6 10,7 6,7 0,8 10,5

Tablica 1.

Srednja mjesečna godišnja

temperatura u °C

96


Tablica 2.

Srednja mjesečna i

godišnja relativna

vlažnost zraka u %

Apsolutne maksimalne i

minimalne temperature zraka (°C)

Apsolutno najviše temperature zraka

u svim godinama su iznad 30° C i mogu

se javiti od lipnja do kolovoza. Iako je u

prosjeku srpanj najtopliji mjesec u godini,

najviše temperature zraka izmjerene su

podjednako često u srpnju i kolovozu.

Ponekad, ali dosta rijetko, najviša temperatura

u godini može biti izmjerena i u lipnju.

Apsolutno najniže temperature zraka

za promatrano razdoblje izmjerene su u

prosječno najhladnijem mjesecu u godini

- siječnju. Kreću se od -10,5° C (siječanj

1990.) do -27,5° C. Godišnji minimumi

najčešće su zabilježeni u siječnju, no mogu

se očekivati od studenog do veljače.

RELATIVNA VLAGA ZRAKA

Vlaga zraka višestruko je važna za cjelokupnu

tzv. živu i neživu prirodu. O relativnoj

vlazi zraka, uz ostalo, ovisi i postotak

oblaka, kiše, magle, rose, mraza idr.

Relativna vlaga zraka je viša zimi, a niža ljeti.

OBORINE I SNJEŽNI

POKRIVAČ


količine oborina (mm)

Oborine su važan biološki čimbenik

u obliku kiše, snijega, solike i tuče,

a njihova ukupna količina i razdioba tijekom

godine jedno su od glavnih obilježja

podneblja.

Temperature i oborine u većoj mjeri

limitiraju opstanak, nastanak i daljnji razvoj

vegetacijskog pokrivača, areal i širenje

određene biljne vrste. Tu je važna učestalost

i pravilan raspored oborina kroz

godinu. Podatci upućuju na povoljan raspored

oborina kroz godinu, a najveća količina

oborina padne u studenom i srpnju.

U vegetacijskom razdoblju na ovom

području srednja količina oborina iznosi

627 mm, te u ovom području nema oskudijevanja

vodom, jer od ukupne godišnje

količine oborina 56% padne za vegetacijskog

razdoblja, što je povoljno za rast

biljnoga pokrivača, a posebice šumskoga

drveća.

Srednja mjesečna i godišnja količina

oborina vidi se u tablici br. 3.

MAKSIMALNE DNEVNE

KOLIĆINE OBORINA (MM)

Najveća dnevna količina oborina u

cijelome razdoblju pala je u svibnju 1987.

godine i iznosi 88,2 mm. Najveće dnevne

količine oborina moguće su u gotovo

svim mjesecima, ali se najrjeđe javljaju u

siječnju.

Srednji broj dana s količinom

oborina > 1 mm

Srednji broj dana s količinom oborina

> mm iznosi oko 106 godišnje. Najveći

broj dana u prosjeku je u srpnju i lipnju,

te u studenom - oko 10, a najmanji u siječ-



Topusko 88 87 87 85 83 84 84 87 90 90 90 91 87

TOPUSKO 97



Topusko 64 74 70 107 92 112 126 110 90 85 120 96 1146

nju - samo 4. To je slično kao i kod srednjih

mjesečnih vrijednosti količine oborina.

Najveći broj dana s oborinama pripada

najkišovitijem, a najmanji najsušnijem

mjesecu.

Maksimalne dnevne visine

snježnog pokrivača (cm)

Najviša visina snijega izmjerena je u

veljači 1983. godine i iznosila je 52 cm.

Najveće dnevne visine snježnog pokrivača

javljaju se podjednako često od prosinca

do veljače, ali se mogu javiti i u studenom

ili ožujku, no znatno rjeđe.

Rana pojava snijega kad još nije palo

lišće može biti uzrokom velikih šteta u

voćnjacima i prostorima pod šumom.

Slične štete mogu nastati ako snijeg padne

u proljeće nakon listanja ili u fazi cvatnje.

Ima slučajeva kako je snijeg znao pasti

već u listopadu ili, pak, u svibnju.

Broj dana sa snijegom na tlu > l

cm

Srednji godišnji broj dana sa snijegom

> 1 cm je 36. U pojedinim godinama

taj broj može znatno varirati, pa se kreće

od jednog dana (1989.) do čak 66 dana

(1981.). Mjesec sa najviše dana sa snijegom

je veljača s prosječno 13 takvih dana.

Debljina snježnog pokrivača i broj dana

pod snijegom važni su zbog zaštite usjeva

od smrzavanja.

RELATIVNA VLAŽNOST ZRAKA

(%)

Srednja godišnja vlažnost zraka

iznosi 87% i u pojedinim godinama kreće

se u rasponu od 85 (1981.) do 92% (1983.

i 1989.).

Najveću srednju vrijednost ima mjesec

prosinac (95%), no, samo za 1% nižu

vrijednost imaju rujan, listopad i studeni.

Najmanju srednju mjesečnu vrijednost

vlažnosti zraka ima najtopliji mjesec - mjesec

srpanj i ona iznosi 84%.

N A O B L A K A

Srednja mjesečna i godišnja

naoblaka (u desetinama)

Srednja godišnja naoblaka iz desetogodišnjeg

razdoblja je 4,7, a može se u

pojedinim godinama kretati od 4,0 (1981.)

do 5,5 (1982.). Najoblačniji mjeseci su

mjeseci u hladnom dijelu godine (studeni,

prosinac i siječanj) s vrijednošću 6,2 desetina

neba prekrivenog oblacima. Najmanju

naoblaku u prosjeku ima srpanj i ona

iznosi 2,8. Nešto više vrijednosti zabilježene

su u kolovozu (3,0) i rujnu (3,4).

Srednji broj vedrih i oblačnih

dana

Po definiciji, vedar dan je dan čija je

srednja dnevna naoblaka manja od dvije

desetine. Najveći broj vedrih dana u prosjeku

ima kolovoz i to 17,5 dana. Taj broj

Tablica 3.

Srednja mjesečna

i godišnja količina

oborina u mm

98


varira u pojedinim godinama i kreće se

od 13 (1987.) do 23 dana (1990.). U srpnju

i rujnu, također u prosjeku, ima više

od 15 vedrih dana. Najmanji broj vedrih

dana ima siječanj. Prosječno u siječnju ima

oko 7 vedrih dana. Vrlo blizu tim vrijednostima

(7,3) su studeni i prosinac. U toplom

dijelu godine ima znatno više vedrih dana.

Vrlo blizu tim vrijednostima (7,3) su i studeni

i prosinac. Iz višegodišnjih mjerenja

slijedi kako u Topuskom ima prosječno

141 dan čija je naoblaka manja od dvije

desetine.

Oblačan je onaj dan čija je dnevna

naoblaka veća od osam desetina. Najviše

oblačnih dana prosječno ima u prosincu

- oko 15 takvih dana. Slična je situacija

u studenom (14,5) i siječnju (14,3 dana).

Najmanje oblačnih dana ima u srpnju,

prosječno samo oko 4 dana. U kolovozu

oko pet, a u rujnu oko 6 oblačnih dana.

Prosječno godišnje ima 112 oblačnih dana

u Topuskom.

Broj dana s jakim olujnim

vjetrom

Srednji godišnji broj dana s jakim vjetrom

vrlo je mali i iznosi svega 0,4 dana.

Prema podatcima javlja se jako rijetko i

ako se javlja, to je u ljetnim i jesenskim

mjesecima. Ovi vjetrovi obično su popraćeni

nevremenom i tučom.

Zaključni osvrt na klimatske

čimbenike

Iz svega do sada izloženog o podneblju

ovoga kraja vidimo kako ovo

područje pripada umjereno-kontinentalnom

tipu, najraširenijem klimatskom tipu

u Hrvatskoj. Što se tiče oborina, ovaj je

kraj pod utjecajem ciklona s Atlantika i

Mediterana, a što se tiče temperatura, on

je pod utjecajem Panonske nizine. No,

ipak ovaj kraj ima nešto svoje specifično,

uvjetovano reljefom, vegetacijom i toplim

termalnim izvorima. Mikroklima samog

Ruža vjetrova za

Topusko 1981. - 1990.

V J E T A R

Razdioba smjera i brzine vjetra

Najčešće vjetar puše iz sjeveroistočnog

kvadranta (N i NE smjera). Srednja

brzina vjetra iz tog kvadranta kreće se

od 2,8 m/s do 3,4 m/s. Najveće srednje

brzine, uglavnom, ne pripadaju najčešćim

smjerovima vjetra, već, naprotiv, dolaze iz

jugozapadnoga kvadranta WSW smjera i

iznose 5,6 m/s. Maksimalne brzine vjetra

za pojedine smjerove kreću se od 0,9 m/s

(smjer NNW) do 12,3 m/s (Smjer N, E i S).

TOPUSKO 99

Topuskog naročito je modificirana utjecajem

tresetišta i termalnih izvora u smislu

veće ravnoteže meteoroloških elemenata.

A i inače niti jedno razdoblje u godini se

ne ističe ekstremom hladnoćom niti suhoćom.

Najkišovitiji mjesec je srpanj, zatim

studeni pa lipanj, što je veoma važno za

razvoj biljnih kultura i konzervaciju vlage.

Kako vidimo, raspored oborina

dosta je povoljan i ne manjka ih kroz

gotovo čitavo vegetacijsko razdoblje, koje

ovdje iznosi cca 189 dana, tj. u vremenu

kada je temperatura zraka viša od 10° C.

To je razdoblje od polovice travnja do

polovice listopada.

Srednja temperatura tog vegetacijskog

razdoblja iznosi 16,6° C. Količina

oborina u vegetacijskom razdoblju u kišnoj

1937. godini iznosila je 753 mm, dok

je, pak, u sušnoj 1952. godini iznosila

samo 262 mm. Što se tiče količina oborina

koje padnu u jednome danu, tu najveće

vrijednosti pokazuju kraj ljeta i početak

jeseni, tj. kada poslije ljetnih sparina

dolazi do pljuskova, i poslije toga, početkom

jeseni, kada nastaje razdoblje kišovitih

dana. Raspored oborina po pojedinim

mjesecima pokazuje kako ovdje nema izrazitoga

manjka vlage. Više se može govoriti

o višku oborina i to posebice u onim

mjesecima kada ukupna količina prelazi

vrijednost od 100 mm, a osobito u onim

slučajevima kada je temperatura u opadanju.

To se, u prvom redu, odnosi na mjesece

listopad i studeni, što znači upravo

u vrijeme jesenske sjetve. Ovakav raspored

vremenskih čimbenika pruža ovome

kraju posebne mogućnosti za gajenje

voća. Prilično velika količina oborina u

svibnju i lipnju pruža mogućnost konzerviranja

vlage što omogućuje brže bubrenje

plodova i cirkuliranje sokova u stablu.

Podatci pokazuju kako i u sušnim godinama

imaju potrebne minimalne količine

oborina za normalan razvoj voćnih stabala

i plodova.

Ako se polazi s gledišta kako su najpovoljnije

količine oborina za uspijevanje

voćaka između 800 i 900 mm godišnje, uz

pretpostavku da ljeti padne najmanje 200

mm, što se ovdje i događa, stvoreni su

optimalni uvjeti za razvoj voćarstva.

U ljetnoj polovici godine u ovome

kraju nije rijedak slučaj pojave tuče. Tuča

se uglavnom javlja u vremenskom razdoblju

od svibnja do rujna i zna nanijeti

velike štete poljoprivrednim kulturama, a

posebice voću.

U ovom kraju nisu rijetki ni mrazevi.

Rani jesenski mrazevi dolaze obično

u listopadu, a u proljeće znaju se pojaviti

u travnju, pa čak nekada i u svibnju.

Godišnje u ovom kraju zna biti čak i do 90

mraznih dana.

U uskoj vezi s temperaturnim prilikama,

vlažnošću zraka, kao i reljefom,

vegetacijom i hidrografskom mrežom, za

ovaj kraj vrlo je karakteristična pojava

magle. Rashlađena dolina rijeke Gline

poznata je po gustim i čestim maglama.

Temeljem desetogodišnjega mjerenja najveći

broj dana s maglom javlja se u listopadu

(13), te u studenom i prosincu po

8 maglovitih dana. Proljetni mjeseci imaju

100


Vegetacija na podzolima

oko 5 maglovitih dana. Magla nepovoljno

utječe na usjeve i kada zaredaju magle,

ljudi ovdje kažu: “Pojede magla pšenicu”!

Zbog magle u ovome kraju vinogradarstvo

nema veću tradiciju, jer zbog ranih

jesenskih magli grožđe ne može sazrijeti

na vrijeme i daje slabiju kvalitetu vina.

Manje magle ima na obroncima Petrove

gore i Orlove, pa su tu uvjeti za voćarstvo

i vinogradarstvo znatno povoljniji nego u

predjelima uz rijeku Glinu.

PEDOLOŠKA OBILJEŽJA

Pedološke značajke topličkog kraja

determinirane su geološkim sustavom,

hidrografskim obilježjima i klimatskim prilikama

kraja. Raznolikost pedogenetskih

procesa i čimbenika uvjetovala je ovdje

nastanak različitih vrsta tla, različitih po

postanku, morfologiji, fiziologiji, kemijskom

sastavu, ali različitih i po mogućnostima

valorizacije, posebice ratarske.

Na području Općine Topusko prevladavaju

ove vrste tla:

1. Vrištinsko-bujadični podzoli

2. Mineralno-karbonatska tla

3. Aluvijalna tla

Najveći dio terena Općine Topusko

zauzimaju podzalasta tla u kojima prevladava

vrištinsko-bujadički podzol. To su tla

vrlo siromašna kalcijem i dosta su kisela,

tako da se na njima javlja vegetacija kao:

rosulja, šaš, bujad i borovnica, koja postepeno

prelazi u šumarke breze.

Ako pogledamo profil zemljišta na

bivšoj poljoprivrednoj farmi “Gavrilović”

u predjelu zvanom “Mokra polja” pored

Topuskog, vidimo da je gornji sloj do

18 cm slabo humozan, prorastao korijenjem

sive boje i ilovastog karaktera. Sloj

od 18-31 cm slabo je izblijeđen horizont

s djelomičnom nakupinom humusa prorastao

korijenjem vrijeska i bujadi. Kod

ovog tla zapaža se negativna reakcija na

kalcijev karbonat. Tlo ima veliku sposobnost

zadržavanja oborinske vode, jer je

ono do dubine 80-100 cm glinasto-ilovastog

mehaničkog sastava. Ispitivanjima je

utvrđeno kako je ovo tlo, osim kalcijem,

siromašno i fosforom. Vrlo kisela reakcija

tla, nepovoljan vodozračni režim i slaba

opskrbljenost hranjivima zahtijevaju primjenu

intenzivnih agrotehničkih mjera

(vertikalno dubinsko rahljenje, mineralna

i organska gnojidba, dopunske agromelioracijske

mjere rahljenja, kalcifikacija) radi

povećanja plodnosti i poboljšanja značajki

tla. Uz ove mjere tlo je prikladno za uzgoj

TOPUSKO 101

travne vegetacije, kukuruza, krumpira i

voćnih kultura.

2. Mineralno-karbonatska tla

Ova tla nastala su uništavanjem

šuma i djelovanjem erozije. Dijele se na

dvije podgrupe:

a) smeđa karbonatska tla i b) žućkastosiva

karbonatska tla. Prva su formirana na

karbonatnim naplavinama, smještenima

na pristrancima i u podnožju tih terena.

Prema teksturi ovo tlo je većinom ilovasto,

ponegdje slabo skeletno i dosta homogeno

po dubini. Porozno je, s osrednjim

kapacitetom za vodu, a gustoća je izjednačena

u svim horizontima. Narod ova tla

naziva “ilovača”. Tlo je relativno plitko,

dosta neplodno i nepodesno za obradu i

zahtijeva intenzivnu intervenciju i meliorativne

zahvate.

Žućkastosiva karbonatska tla susrećemo

ovdje u nešto manjem obimu i to

uglavnom na jače strmim pristrancima.

Površinski sloj ovog tla ima žućkastosivu

boju, a na pojedinim mjestima prelazi u

crvenkastu, što ovisi o većoj ili manjoj primjesi

željeznog oksida. I ono je relativno

slabije plodnosti, a narod ga ovdje naziva

“žutulja”. Ovo tlo slabo je do umjereno

kiselo, a ima slabu propusnost za vodu, te

je sklono zbijanju i stvaranju pokorice, a

pogodno je za rast šumske vegetacije.

3. Aluvijalna tla

U dolini rijeke Gline i njenih pritoka

nalazimo tzv. aluvijalna tla. Nastala su taloženjem

nanosa i spadaju u tzv. I. kategoriju

tla s visokim bonitetnim brojem.To su

tla vrlo dobrih fizikalnih i kemijskih svojstava.

Pogodna su za uzgoj svih kultura

kojima odgovara ovo podneblje. Tamo

gdje su veće količine podzemnih i poplavnih

voda, razvija se močvarno glejno tlo,

rasprostranjeno u reljefnim depresijama ili

u najnižim predjelima rijeke Gline. Razvoj

poljodjelstva ovdje je ovisan o vodnom

režimu i neophodni su hidromelioracijski

zahvati.

U blizini rijeke Gline, na predjelu zvanom

“Đon”, između Topuskog i Hrvatskog

Sela, nalazi se zona tresetišta. Ovo tresetište

ili cretište u svojim istraživanjima

spominju još 1924. godine Ivo Pevalekn,

Ivo Horvat 1950. i Stjepan Horvatić 1954.

godine.

Temeljem njihovih istraživanja ovdje

susrećemo biljnu zajednicu mahtresetar,

zatim mnoge rijetke biljke i životinje kao

što su rosika (biljka mesožderka), polarna

breza, trolist, rijetke vrste gljiva i cretna

žaba. Cretovi su bogati i humidnim kiselinama

u kojima biljni materijal ne trune,

već se fosilizira i tako nastaje tresetni

ugljen.

Svojevremeno se ovo blato ili tresetni

(ugljen) mulj kopao i otpremao u posebne

bazene tople vode i služio kao odlično

sredstvo za liječenje reumatičnih oboljenja.

U novije doba tresetište se ne eksploatira,

niti njegova površina služi kakvoj

gospodarskoj svrsi. Nedaleko Topuskog,

u selu Blatuša, nalazi se zaštićeni prirodni

rezervat creta.

102


BIOEKOLOŠKI ČINITELJI

F L O R A

Biogeografske značajke topličkog

kraja, posebice prirodni biljni pokrov,

umnogome su određene geološkim, klimatskim

i pedološkim obilježjima kraja.

Reljef, sastav tla, kao i opće klimatske

prilike, osobito godišnja raspodjela oborina

i temperatura vrlo povoljno djeluju

na razvoj šuma u ovom kraju, posebice na

području Petrove gore, Orlove i Topličkih

kosa.

Vegetacijski Topusko sa svojom širom

okolicom predstavlja dio eurosibirsko-sjevernoameričke

regije, a najvećim dijelom

pripada hrvatskoj šumi hrasta kitnjaka

(Quercus petraea), običnog graba (Carpinus

betulus), pitomog kestena (Castanea sativa)

i bukovoj šumi (Fagus sylvatica).

Istraživanja flore na području Topuskog

započeo je botaničar Stoitzner (1870.)

te Vukotinović (1882.) koji je ovdje zabilježio

i nekoliko rijetkih biljaka iz porodice

Viola i Digitalis.

Mnogi botaničari bavili su se ovdje

istraživanjem cretova i to geobotanički,

ali i algološki (Ivo Pavlek, 1924.),

Bošnjak, Gamulin, Horvat, Prehler, Hirc

i Karlovčanin Ljudevit Rossi. Rossi je

u svome radu “Građa za floru južne

Hrvatske” (svezak 15., Zagreb 1924.) opisao

i istraživanje vegetacije Topuskog i

okolice.

Dragutin Hirc objavio je djelo “Iz proljetne

flore Topuskog i njegove okoline”

(1908.). Tom prilikom obradio je floru mjeseca

ožujka i svibnja, te zabilježio oko 100

vrsta proljetnica. Posebno je obradio vegetaciju

creta u predjelu Đon u dolini rijeke

Gline, između Topuskog i Hrvatskog Sela.

U području Topuskog, kao i ostalim

krajevima Hrvatske razvoj biljnih (šumskih)

zajednica uvjetovan je prvenstveno

geografskim smještajem, orografskim i klimatskim

prilikama područja.

Najniže uz rijeku Glinu, te njene pritoke

Čemernicu i Pernu, nalaze se zajednice

sivih vrba (Salix cinerea) i crnih joha

(Alnus glutinosa), koje u ovom dijelu prostora

ne predstavljaju nekakvu značajnu

ekonomsku ili zaštitnu vrijednost. Iznad

ovih zajednica na nizinama i zaravnima,

još uvijek dosta vlažnim, razvile su se zajednice

hrasta lužnjaka (Quercus roboris).

Na nešto višim i strmijim dijelovima

terena gdje prevladavaju vrištinska i podzolasta

tla, susrećemo bujad, paprat, borovnicu,

rosulje i breze. Idući prema višim

predjelima i pobrđu Petrove gore i Orlove,

bujad ustupa mjesto brezi koja prelazi u

zajednicu šuma.

Šuma obične breze (Betula pendula)

nastala je na pašnjačkim površinama, rubovima

šuma, te degradacijom šuma hrasta

kitnjaka i običnog graba. Na ovo područje

nadovezuje se prostor obrastao

bukvom (Fagus sylvatica), pitomim kestenom

(Castanea sativa), običnim grabom

(Carpinus betulus) i hrastom kitnjakom

(Quercus petraea). Ova šumska zajednica

nastanjuje sve brdske terene - Petrove

gore, Orlove i Topličkih kosa, a najrazvi-

TOPUSKO 103

jenija je na visinama između 150 - 350 m

nadmorske visine. Pored ovog sloja drveća

ovdje susrećemo i slojeve grmlja. Grmlje

je najzastupljenije u nešto vlažnijim staništima

i zahvaća 5 - 30% površine. Najviše

se susreće u predjelu Topličkih kosa, a

najsiromašniji je u području Petrove gore.

U sloju grmlja rastu biljke - indikatori

vlažnih staništa: crna bazga (Sambucus

nigra), trušljika (Frangula alnus), kupina

(Rubus fruticosus), siva vrba (Salix cinerea),

obični glog (Crataegus oxyacantha),

klen (Acer campestre), lijeska (Corylus

avellana), crni trn (Prinus spinoza), vrba

iva (Salix caprea).

U sloju prizemnog rašća razlikujemo

nekoliko različitih prostora. Prvi je vezan

uz vlažnija područja kao: plava kupina

(Rubus caesius), bročika močvarna

(Galium palustre), močvarna kopriva

(Urtica radicans), vučja noga (Lucopus

europaeus), hmelj (Humulus lupulus).

Drugi prostor prizemnog rašća nalazi se

na nešto višim predjelima i manje vlažnim

staništima. Tu nalazimo bodljikavu

žutilovku (Genista germanica), zečje uho

(Viscaria vulguris), bujad (Petridium aquilinum),

dlakavi šaš (Carex pilosa) i druge.

Područje Općine Topusko poznato je

po tome da se sve manje zemlje obrađuje,

a uzrok tome je raslojavanje sela poslije

II. svjetskog rata, odlazak iz sela u grad,

kao i odlazak na privremeni rad u zemlje

Zapadne Europe ili iseljavanje u prekomorske

zemlje (SAD, Kanada, Australija).

Zbog ratnih zbivanja u Domovinskom ratu

više od 50% stanovnika Općine Topusko

napustilo je svoja prebivališta i sela su

ostala poluprazna, uglavnom sa starijim

stanovništvom. Posljedica toga neobrađena

su polja, nepokošene livade i danas

na području Općine imamo oko 60% neobrađenog

i zapuštenog zemljišta, zaraslog

u korov i šikare.

Umjesto nekadašnjih livada uz rijeku

Glinu i njene pritoke Pernu i Čemernicu,

sve više susrećemo biljne zajednice vrba i

crnih joha, a u najvlažnijim predjelima širi

se šaš, trska i ostalo močvarno bilje. Idući

prema višim predjelima susrećemo razno

grmlje (trnje, kupine, glog i crni trn), a na

njega se nastavljaju breze i bagremi obrasli

u šikare i razne paprati. Ovakav proces u

ekološkom smislu zovemo inicijalna faza

stvaranja šume, odnosno vegetacijska progresija

od zakorovljenih površina u šumske

zajednice (hrast kitnjak, obična bukva,

grab, jasen, cer, divlja trešnja i drugo).

Na površine pod šumom u Općini

Topusko otpada oko 37% površine, a

prevladava bukva (56,24%), hrast kitnjak

(26,62%), zatim slijede pitomi kesten, grab,

jasen i ostale vrste.

Zajednica sivih vrba

i joha u dolini rijeke

Gline

104


Zapuštene livade u

dolini rijeke Gline

Izletište Meljava na

Petrovoj Gori (desno)

Na livade, pašnjake i oranice otpada

56,57% od površine Općine, a na sve

ostalo 6,4%.

Prema službenim statističkim podatcima

(31. svibnja 2001. godine) struktura

zasijanih površina je: žitarice 822

ha, povrće 55 ha i krmno bilje 10 ha. Od

poljoprivrednih kultura najviše se uzgaja

kukuruz, krumpir, pšenica, te povrtlarske

kulture.

Glede prirodnih uvjeta koji se posebno

odnose na stakleničku proizvodnju (korištenje

potencijala termalnih voda na ovom

prostoru) postoje značajne mogućnosti za

razvoj uzgoja voća, povrća i cvijeća.

PERIVOJI I PARKOVI

TOPUSKOG

Bogatstvo biljnoga svijeta topličkoga

kraja posebno se vidi u njegovu središtu

- Topuskom, ali i u njegovoj užoj i

široj okolici. Topusko je poznato po svojim

perivojima i parkovima. U razdoblju

od 1826 - 188l. godine brigu o Lječilištu

Topusko preuzima Vojna krajina, točnije

I. Banska pukovnija sa sjedištem u Glini.

Svi zapovjednici I. Banske pukovnije, a

posebno pukovnik Nestor, sudjeluju u uređenju

samog mjesta i okolice. U to vrijeme

Topusko dobiva perivoje Nikolino brdo,

Engleski park, Opatovinu, Blaženkino brdo

i spomen vrela: Molinarievo, Jelačićevo i

Benkovo. Vegetaciju perivoja Topuskog

istraživali su Dragutin Hirc (1908.),

Ljudevit Rossi (1923.) i Vladimir Perišin

(1965-2000.).

Dragutin Hirc, proučavajući floru

Topuskog i okolice, zabilježio je ovdje

preko sto biljnih vrsta, a samo u parkšumi

Nikolino brdo nalazi se preko 37

porodica raznih biljnih vrsta, od kojih

valja spomenuti dvije sekvoje (Seguoia

gigantea), sađene u vrijeme Vojne krajine.

Nažalost ove zime (2008.) olujni vjetar

srušio je jednu od ovih sekvoja. Na

Nikolinu brdu nalazimo i starih stabala

hrasta cera (Quercus cervis), kao i nekoliko

stabala američke duglazije. D. Hirc u

TOPUSKO 105

svom zapisu “Iz proljetne flore Topuskog

i njegove okoline”, Zagreb 1908., str. 4.

kaže: “To je brdo botanička bašta koju

ne smije minuti nijedan botaničar koji bi

došao u Topusko”. Najveći dio Nikolina

brda obrastao je šumom hrasta kitnjaka,

cera, jasena, graba, borova, jela i smreka.

Između Nikolinog brda, Blatnih

kupki, pravoslavne crkve, te kompleksa

otvorenih bazena, nalazi se Engleski park,

nekada glavni park Lječilišta, sa uređenim

stazama, zasađenim ukrasnim grmljem i

cvijećem. Park je poznat po velikim platanama

(Platunus orientalis) iz Napoleonova

doba, te brojnim vrstama raznog drveća:

jasen bijeli (Fraxinnus exelsior L.), bagrem

(Robinia pseudacacia L.), jela (Abies alba)

i dr., a posebno po dva rijetka stabla

koja su tercijarni relikt, a domovina im je

Istočna Azija. To su muško i žensko stablo

(Ginkgo bilobe). Popularno ih zovu

Adam i Eva biljnoga svijeta. Na prostoru

gdje je nekada bio cistercitski samostan i

glasovita gotska građevina opatijske crkve

B.D. Marije, polovicom 19. stoljeća podižu

se drvoredi i zeleni nasadi i tako je nastao

najljepši perivoj Topuskog, Opatovina.

Na istočnoj strani parka izgrađen je

umjetni otočić opkoljen optokom vode

na kojoj se ističe mnoštvo širokog potkovastog

lišća lopoča sa raznobojnim cvjetovima.

Na maloj uzvisini parka nalazi se

paviljon za glazbu. Svojevremeno ovaj

park imao je posebnu osobitost, a to su

živi zeleni hodnici (tuneli) od bujnih grabovih

stabala koji u velikom polukrugu

okružuju ovaj park. Obzirom na starost

ovih stabala bit će neophodna obnova

kako bi ovi “zeleni hodnici” ponovno oživjeli.

Slična je situacija i sa ostalim stablima

(divlji kesten, jela, smreka). U ovom

parku nalazi se i rijetko stablo tulipanovac

(Liriodendron tulipifera L) koji potječe iz

Kalifornije. U parku se još nalazi gledicija

(Gleditschia triacathos L), donesena iz

Sjeverne Amerike.

Nikolino brdo

Engleski park (dolje)

106


Detalj iz parka

Opatovina

Parkovi, kao Školski park, Blaženkino

brdo i Spiegelbad, dosta su zapušteni i

predstoji njihova revitalizacija. Perivoji i

parkovi u Topuskom uvršteni su u kulturne

krajobraze od županijskog značaja.

Županijskim planom određeno je da se

izradi detaljan plan uređenja ovih parkova

kao spomenika parkovne arhitekture.

F A U N A

Prirodoslovna istraživanja Banovine

i Korduna započinju u 19. stoljeću (Hirc

1878.), (Šenoa 1895.). Kasnije proučavanje

faune ovoga kraja nastavljaju prirodoslovci

Sapetza, Hinterwalder, te D. Trstenjak.

U šumskim područjima Petrove gore

i Orlove najčešće susrećemo divlje svinje

(Sus Scrafa L.), srne (Capreolus capreolus),

lisice (Vulpes vulpes L.), kune zlatice

(Martes martes), obične zečeve (Lepus

europacus), a samo povremeno u ove krajeve

zaluta vuk (Canis lupus lupis L.).

U parkovima i perivojima u naselju

Topusko često susrećemo vjeverice

(Sciurus vulgaris L). Od ptica na području

Topuskog zastupljeni su fazani (Phasianus

colchicus), crne vrane (Corvus corone),

sive vrane (Corvus corone cormix), svrake

(Pica pica), ševe kremčice (Galerida cristata),

prepelice (Coturmix coturmix), kukavice

(Cuculus canorus), kosovi (Tundus

merula), poljski vrapci (Paser montanus),

jastrebovi kokošari (Accipter gentilis), šumske

sove (Asio otus) i druge.

Uz rijeku Glinu, u močvarnim dijelovima

Đona, susrećemo divlje patke (Anas

platyrhnehos) i rode, crnu (Ciconia nigra)

i bijelu (Ciconia ciconia). Svoje stalno

stanište u park-šumi Nikolino brdo i uz

odvodne kanale toplih voda ima sivih

čaplji (Ardea cinerea).

Na livadama i pašnjacima susrećemo

brojne manje sisavce: krtice (Tolpidae),

rovke (Soricidac), poljske miševe (Apodamus

agrarius). Glodavci ovoga područja,

pored već spomenutih zečeva, vjeverica

i miševa, sivi je puh (Glis glis) i poljska

voluharica (Microtus arvalis).

Istraživanjem faune vodozemaca utvrđeno

je kako svi pripadaju bezrepim vodozemcima,

odnosno žabama. Zabilježena

je prisutnost crvenog i žutog mukača

(Bombina bombina i Bombina variegata),

zelene žabe (Rana esculenta), šarene češnjarke

(Pelobates fuscus fuscus), sive

gubavice (Bufo bufo), te obične gatalinke

(Hyla arborea).

U fauni gmazova ovoga područja

utvrđene su četiri vrste, od kojih jedna

TOPUSKO 107

pripada kornjačama, jedna gušterima, a

dvije zmijama. Od kornjača najčešća je

barska kornjača (Emys orbicularis), a na

svim travnatim površinama možemo sresti

livadnu guštericu (L. praticola pontica). Uz

rijeku Glinu, kao i uz druge vodene površine,

možemo susresti zmiju običnu bjeloušku

(Natrix natrix L.). Od zmija otrovnica

ovdje je najpoznatija obična šarena riđovka

(Vipra berus berus L.).

U rijeci Glini i njenim pritocima

susrećemo razne vrste riba i to, prije

svega, mrene (Barbus barbus), plotice

(Rutilis pigus), podust (Chandrostoma

nasus), deverike (Aranius brama), klenove

(Leuciseus leuciseus), obične štuke (Esox

lucius L.), obične šarane (Cyprinus carpio

L.) i obične somove (Silurus glanis L.).

U mnoštvu kukaca i leptira ovoga

područja treba izdvojiti, zakonom zaštićene

vrste, kao šumskog mrava (Formica

rufa), te leptire-prugasto jedarce (Papilio

podalirius) i lastin rep (Papilion machaon)

(Peršin 1979.).

Zakonom su, također, zaštićene brojne

vrste sisavaca, vodozemaca i ptica ovoga

područja.

HIDROLOŠKI ČINITELJI

U hidrogeogragfskom smislu toplički

kraj je vrlo razvijen. Zbog sastava stijena,

geneze, reljefa i neotektonskih procesa

ovaj je prostor bogat podzemnim i površinskim

vodama i brojnim prirodnim izvorima,

potočićima i potocima čije se vode

slijevaju u rijeku Glinu, a kao posebna

hidrološka znamenitost Topuskog termalni

su izvori.

Temeljem ovoga vode na području

Općine Topusko možemo svrstati u tri

posebne grupe:

a) izvorska pitka voda

b) vode tekućice

c) termalne vode

a) Izvorska pitka voda

Na padinama Petrove gore, Orlove

i podnožjima ostalih pobrđa susrećemo

brojne izvore pitke vode, a istraživanja

su pokazala kako su ovdje i znatne

zalihe podzemnih voda odlične kvalitete.

Izgradnjom vrela i kopanjem bunara stanovnici

su se stoljećima opskrbljivali pitkom

vodom.

U drugoj polovici 19. stoljeća za

krajiške vojničke uprave u Topuskom,

Hrvatskom Selu i Velikoj Vranovini izgrđena

su za ono vrijeme reprezentativna

vrela zdrave pitke vode, a narod im je dao

imena po poznatim krajiškim zapovjednicima

Mollinariju, Benku i Jelačiću.

Početkom 20. stoljeća započeto je

s izgradnjom prvog javnog vodovoda

(1905.), koji je završen 1907/8. godine.

Voda se dovodila željeznim cijevima s južnog

brdovitog predjela iznad sela Velike

Vranovine. Ovaj vodovod sakupljao je

vodu iz vrela Gladovac, Burnjak I i II, te

Butina u veliki rezervoar iz kojeg je voda

prirodnim padom dolazila u Topusko.

108


Mollynarievo vrelo

Benkovo vrelo

Budući se ova vrela nalaze na desnoj

strani rijeke Gline, sagrađen je pješački

željezni most ispod kojeg su postavljene

vodovodne cijevi i na taj način premošćena

je rijeka Glina i voda dovedena u

naselje Topusko i objekte Lječilišta.

Nakon Drugoga svjetskog rata izgrađuje

se u Vorkapić Selu vodotoranj u koji

se dovodi voda sa crpilišta u Perni, a od

tuda do potrošača u Topuskom.

Značajniji vodoistražni radovi na

izvorištu Perna obavljani su od 1970-

1985. godine. Izgrađena su četiri bušena

zdenca izdašnosti 45 litara vode u

sekundi. Zahvaćena voda transportira

se putem crpki u središnji vodospremnik

“Ponikvari”, zapremine 1000

m3. Osim bušenja u Perni na području

Općine Topusko obavljeni su vodoistražni

radovi na lokacijama potencijalnih

izvorišta Pecka u naselju Pecka, s mogućnošću

zahvata vode u količini 20 litara u

sekundi i lokaciji Duboki jarak, južno od

sela Velika Vranovina, sa zahvatom vode

oko 5 litara u sekundi.

Do Domovinskog rata javni vodovod

imalo je samo naselje Topusko i dijelom

selo Perna. Danas vodovod još nemaju

naselja Crni Potok, Pecka i Katinovac, za

koja je izrađena sva potrebna projektna

dokumentacija i uskoro se očekuje početak

radova na ovom vodovodu.

b) Vode tekućice

Za oblikovanje razmjerno guste

mreže tekućica u topličkom kraju dominantno

značenje ima specifična raspodjela

i režim vode u podzemlju koji, ponajprije,

ovise o hidrogeološkim značajkama

stijena. Važnu hidrogeološku sastavnicu

topličkoga kraja čine stijene kenozojka,

mezozojka i gornjega paleozojka, koje se

nalaze na istočnim i jugoistočnim padinama

Petrove gore, te sjeverozapadnim

padinama Orlove. Ovo područje bogato

je povremenim i stalnim izvorima i potocima,

koji daju dovoljne količine vode kroz

Jelačić vrelo

Željeznički most na

rijeci Glini (desno)

TOPUSKO 109

čitavu godinu. Gotovo svi potoci, od kojih

su najznačajniji Brusovača, Đakovićev

potok, Slavinac, Velika bistra, Bublen,

Crna rijeka, Orlova, Duboki jarak, Crljena

krivaja, Pecka, Perna i Čemernica, kao i

drugi manje bogati vodom, teku uglavnom

u pravcu jugozapad - sjeveroistok, tj. u

smjeru pada terena, i utječu u rijeku Glinu.

Rijeka Glina izvire ispod Slunjskih

brda i krivudavim tokom protiče južnom i

istočnom sranom Petrove gore. Sve do sela

Velika Vranovina, dolina rijeke Gline relativno

je uska, a ovdje se proširuje u ovalno

aluvijalnu dolinu nastalu meandriranjem.

Najniži dio doline naziva se Đon, a

nalazi se između Topuskog i Hrvatskog

Sela. Đon je izgrađen od crijeta i tresetnog

tla i nadmorska visina mu je svega

116 metara i gotovo je 14 metara niža

od samoga Topuskog. Zbog niskih obala

rijeka Glina često je plavila i ugrožavala

Topusko i okolne prostore. Zbog toga

je oko Topuskog izgrađen zaštitni nasip

u dužini od oko 3,5 km, te više odvodnih

kanala površinskih i podzemnih voda.

Prosječno godišnje Glina se izlijeva van

svoga korita oko 6-8 dana, dok u ekstremnim

slučajevima poplave i velike vode

mogu godišnje trajati i do 15 dana.

Od izvora do Topuskog rijeka Glina,

prema uredbi o kategorizaciji vodotoka,

spada u vodotok I. kategorije, a od

Topuskog do utoka u Kupu je II. kategorije.

Ovo je zbog toga što naselja nizvodno

od Topuskog nemaju riješen problem kanalizacije

i prečišćavanja otpadnih voda.

Dužina toka rijeke Gline iznosi 111,5

km, a utječe u rijeku Kupu kod sela Slana,

nedaleko Petrinje. Na području Općine

Topusko Glina prima lijeve pritoke Pernu

i Čemernicu, koje zbog malog pada jako

meandriraju i često plave okolne prostore.

S desne strane Glina prima pritoku

Glinicu, koja izvire u susjednoj Bosni i

Hercegovini, a u donjem toku njome ide

i državna granica između naše države i

Bosne i Hercegovine.

Na ulazu u Topusko, između Nikolinog

i Babić brda, danas se nalazi jezero

Ribnjak, koje se spominje u dokumentima

iz doba Cistercita. Jezero ima površinu

oko 33.000 m/2, a vodu dobiva iz potoka

Šeganovac, te četiri manja izvora. Danas

je jezero očišćeno, uređene su obale, te

sagrađena maketa vodenice i malo spremište

za čamce. Oko jezera uređena je

pješačka staza ukupne dužine oko 900

metara. Ribolovno društvo “Štuka” planira

jezero poribiti i ono će biti značajna sportsko-turistička

destinacija za brojne goste

koji dolaze u Topusko.

TERMALNE VODE

Najvrjednije prirodno bogatstvo Topuskog

svakako su izvori termalne vode.

O postanku termalnih voda ima više

teorija, a najveći broj istraživača smatra

kako su vrela posljedica tercijarne vulkanske

aktivnosti prije nekih 50 milijuna

godina i prema tvrdnji E. Suessa spadaju

u tzv. “juvenilna” vrela. Pravac pružanja

vrela ide paralelno sa linijom pruža-

110


Jezero Ribnjak

nja dijabaza u obližnjem Hrvatskom Selu.

Položaj vrućih vrela u neposrednoj blizini

izljeva kamena dijabaza smatra se kako je

u uzročnoj vezi, a temelji se na tektonskim

prilikama ovoga područja.

Vrela u Topuskom specifična su i po

tome što su jednako izdašna i topla, neovisna

su o vremenskim promjenama što

potvrđuje teze nekih geologa (Hinterberger,

Kišpatić, Gorjanović) kako izviru iz dubine

veće od 1500 metara.

Prva znanstvena kvalitetna analiza

i opis izvora u Topuskom obavljena su

još 1772. godine (Henrich Johan Crantz).

Nakon toga mnogi su znanstvenici potvrdili

i proširili saznanje o ljekovitosti termalnih

voda u Topuskom. Tako je Dvorsko

ratno vijeće u Beču 1826. godine povjerilo

analizu topuskih vrela kemičaru i ljekarniku

u Novoj Gradiški Josipu Gurthu, a u

toj analizi sudjelovao je i liječnik I. Banske

pukovnije iz Gline dr. Ilija Lutz. Nakon

toga mnogi su znanstvenici pisali o termalnim

vodama u Topuskom; Mitterbacher

(1784), Zimenerman (1817.), M. Kunić

(1828.) i drugi.

Ispitivanje i analizu toplih vrela u

Topuskom obavio je i 1844. godine profesor

dr. Rogsky, kojega je u Topusko poslala

bečka akademija. Nakon što je ova analiza

potvrđena i odobrena na Jozefinskoj medicinsko-kirurškoj

akademiji u Beču, vrela u

Topuskom bila su priznata na području

tadašnje Monarhije kao ljekovita prema

tadašnjem stupnju razvoja medicinske

znanosti.

Desetak godina kasnije topla vrela

lječilišta Topusko proučavao je dr. Rudolf

Hinterberger. Rezultate svoga istraživanja

iznio je u zasebnoj knjizi koja je tiskana

1864. godine u Beču.

Mineralna vrela u Topuskom izviru

na više mjesta, ali možemo ih dijeliti na tri

skupine: Bistra vrela, Blatna vrela (Crijetna

vrela) i Livadna vrela. U predjelima gdje

se pojavljuju Blatni i Livadni izvori susreće

se tzv. blato ili tresetni mulj. Crijet je produkt

neprestanog rastvaranja organskih i

anorganskih sastojaka livadnoga tla uslijed

djelovanja vrućih vrela, koja te sastojke

neprekidno natapaju. Plinovi ovih vrela

zasićeni su obiljem radium-emanacije.

Istraživanjem, koje je 1910. godine proveo

u Topuskom prof. dr. Janeček, utvrđeno

je kako ova vrela spadaju među najradioaktivnija

u Europi.

Za prosuđivanje radioaktivnosti nekog

termalnog vrela potrebno je ustanoviti količinu

emanacije u jednom satu. Prema istra-

TOPUSKO 111

živanjima dr. Janečeka i dr. Broslera količina

izračenih plinova ovdje iznosi 2.500

litara. Ovi brojevi dobivaju na važnosti

kada se zna kako atomi emanacije prodiru

u okolnu atmosferu i da je zrak Topuskog

zasićen njome.

Sva novija istraživanja dokazuju kako

se emanacija apsorbira udisanjem, ali

posebno blagotvorno ova radioaktivnost

djeluje kupanjem u termalnim kupkama.

Temeljem novijih kemijskih ispitivanja

termalnih voda u Topuskom utvrđeno

je kako se u jednoj litri vode nalaze ovi

sastojci:

KATIONA mg/l

Natrija 20,361

Kalija 11,061

Litija 0,125

Kalcija 83,602

Magnezija 19,392

Stroncija 0,062

Mangana 0,046

Željeza 1,189

Aluminija 0,582

ANIONA mg/l

Klorida 22,718

Fluorida 0,358

Bromida 0,138

Jodida 0,019

Sulfata 108.640

Hidrokarbonata 259,490

NEDISOCIRANO

Silicijeve kiseline 52,967

Ugljičnog dioksida 42,926

Sumporvodika 0,341

RADIOAKTIVNOST VODE

4,43 Rn nC/l

0,0040 Ra nC/l

0,0429 “beta” radijacije nC/l

0,0494 “gama” radijacije nC/l

Dugogodišnje iskustvo i neka znanstvena

ispitivanja pokazuju kako se u termalnoj

vodi Topuskog uspješno liječe sve

reumatske i neurološke bolesti, stanje prije

i poslije operacija, ženske bolesti, sterilitet,

lišajevi, paraliza, moždani udari, osteoporoza,

išijas, posljedice loma kostiju i dr.

Medicinska primjena tople vode posljedica

je tisućljetnog iskustva, ali je njeno djelovanje

objašnjeno tek u novije vrijeme.

Ona podražajno djeluje na regeneraciju

organizma i u tijelu mobilizira niz obram-

Termalni izvor (Blatna

vrela)

112


benih čimbenika, a sastojci mineralne vode

djeluju farmakološki. Osim liječenja toplom

vodom veliki značaj ima liječenje crijetom

(blato ili tresetni mulj).

O ljekovitim izvorima Topuskog pisali

su brojni znanstvenici, pisci i pjesnici. Lijepo

to kaže M. Kunić u svojoj knjizi “Mineralna

banja Topusko” iz 1827. godine: “Među

mineralnim vrelima kraljevine Hrvatske,

koja služe za liječenje ili ublaženje raznih

bolesti i slabosti ljudskog tijela, banja

Topusko je jedna od najboljih i najdjelotvornijih,

pa se može po svojim ljekovitim

svojstvima usporediti s mnogim drugim

mineralnim banjama u tuzemstvu i

inozemstvu, a pokazuje se da mnoge i

nadmašuje”. Ili kako je napisao 2. srpnja

1928. godine Julije Kempf u svojoj knjizi

“Lječilište Topusko u Hrvatskoj”:

“Topusko slavno, duboko tebi blažen se

klanjam

Tvoje divote čar blaži mi dušu svu.

Titanskom snagom podzemni dusi pozdrav ti

nose.

Vrućih voda moć, milosti zdravlja dar”.

U novije vrijeme istraživanje termalnih

voda u Topuskom započelo je 1977.

godine. Istraživanje je izvodila “Geofizika”

iz Zagreba. Godine 1984. stručnjaci INAprojekta

iz Zagreba izradili su “Elaborat

o rezervama i bilanci termalnih voda u

Topuskom”, a 1985. godine “Geofizika” iz

Zagreba ponovno je istraživala termalne

vode u Topuskom.

Radi istražnih radova učinjeno je

sedam istražnih bušotina (TP-1 do TP-7)

promjera 101 mm i jedna duboka bušotina

(TP-8).

Temeljem podataka istražnih bušotina

locirane su eksploatacijske bušotine:

O Z N A K A Dubina bušotine Količina vode Temperatura ° C

TEB - 1 243 m Q = 50 l/sec. 65° C

TEB - 2 150 m Q = 24,4 l/sec. 68-72°C

TEB - 3 163 m Q = 63 l/sec. 66°C

TEB - 4 80,8 m Q = 60 l/sec. 65°C

Termalne vode ovih bušotina, kao i termalnih (Livadnih i Blatnih) izvora koriste se na

slijedeći način (Podatci za sezonu 1983/4. godinu):

TEB - 1 koristilo je Lječilište Topusko 40 m3/h (11,1 lit./sec.),

TEB - 3 koristio je TIM Topusko 88 m3/h (24,4 lit./sec.),

TEB - 3 koristili su stambeni objekti 86 m3/h (24,0 lit./sec.).

Livadne i Blatne izvore koristilo je također Lječilište Topusko - 42 m3/h (11,7 lit./sec.).

(TEB - 4 je u uporabi od 1986. godine).

Ukupna potrošnja iznosi 214 m3 na sat ili 59,4 litre u sekundi s tri bušotine (TEB 1,

TOPUSKO 113

2 i 3), a ukupni kapaciteti ovih bušotina

iznose 137 litara u sekundi.

Treba napomenuti kako je trošenje

termalne vode u Topuskom krajnje neracionalno,

jer voda nekontrolirano otječe u

rijeku Glinu, što prijeti njenim pregrijavanjem

i zagađenjem okoliša.

Drugi značajan problem, vezan uz

termalnu vodu, dugogodišnje je neodržavanje

bušotina i veliki gubitak vode. Stoga

će se ovome problemu trebati prići što

prije, kako bi se bušotine sanirale, smanjio

gubitak, a time i nepotrebno gubljenje

toplinske energije vode.

Poseban problem su otpadne termalne

vode, koje s temperaturom od oko

45°C odlaze u kanalizaciju i rijeku Glinu,

umjesto da se iskoriste za zagrijavanje

stambenih objekata i plastenika (proizvodnja

cvijeća i povrća).

Iz svega ovoga možemo zaključiti

kako će svi korisnici termalne vode morati

angažirati stručnjake koji će izraditi kvalitetan

operativni plan saniranja i korištenja

termalnih izvora, kako za potrebe liječenja,

tako i kao izvora toplinske energije.

DEMOGRAFSKA OBILJEŽJA

TOPLIČKOG KRAJA

Reorganizacijom teritorijalnog ustrojstva

Republike Hrvatske 1992. godine na

području bivše Općine Vrginmost formirane

su tri nove administrativno-teritorijalne

jedinice: Općina Vrginmost koja je

kasnije promijenila ime u Gvozd, Općina

Lasinja i Općina Topusko.

U ranijim povijesnim političko-teritorijalnim

podjelama današnji teritorij Općine

Topusko pripadao je Zajednici općina

Karlovac. Zakonom o područjima županija,

gradova i općina u Republici Hrvatskoj

(“Narodne novine” br. 90/92) određeno je

da općina Topusko uđe u sastav Sisačkomoslavačke

županije. Zakonom o izmjenama

i dopunama Zakona o područjima

županija, gradova i općina u Republici

Hrvatskoj (“Narodne novine” br. 10/97)

povećan je broj naselja Općine Topusko

sa 7 na 16. Iz prijašnjeg obuhvata Općine

Vrginmost (Gvozd) izuzeta su naselja:

Batinova Kosa, Bukovica, Donja Čemernica

i Malička, kao i bivša naselja nekadašnje

Općine Topusko: Crni Potok, Pecka, Perna

i Vorkapić Selo, koja su ranijim Zakonom

iz 1992. godine pripadala općini Vrginmost

(Gvozd).

Popisno kretanje stanovništva

Za razumijevanje suvremenih demografskih

stanja i procesa, potrebno se

ukratko osvrnuti i na razvojne tokove u

prošlosti. Stoga je u tablici 1. prikazano

kretanje stanovništva topličkog kraja u

posljednjih 140 godina, odnosno od prvoga

popisa 1857. do 2001. godine.

Kao karakteristične godine u priloženoj

tablici 1. uzeta je 1857. godina, kao

godina prvoga popisa, te 1931. godina,

kao godina kada je popisano najviše stanovnika

(13.070). Zatim je prikazano stanje

na prvom popisu poslije II. svjetskog rata

(1948.), stanje popisa pred Domovinski

114


rat (1991.), te stanje prema posljednjem

popisu iz 2001. godine.

Tablica 1.

Tijekom promatranog razdoblja u

tablici 1. vidljiv je konstantan pad broja

stanovnika od 1931. godine, da bi isti

prema popisu iz 2001. godine pao na

svega 3.219 stanovnika.

Indexi promjena broja stanovnika od

1931. do 2001. godine pokazuju stalnu

depopulaciju ovoga prostora, što se vidi

iz tablice 2.

Tablica 2.

INDEX PROMJENE BROJA

STANOVNIKA

Temeljem podataka popisa iz 1931.

i 2001. godine, vidljivo je kako se 2001.

godine broj stanovnika Općine Topusko

smanjio za čak 9.851 stanovnika. Posebno

veliki pad broja stanovnika zabilježen je

nakon Domovinskog rata (1991-2005.).,

kada je najveći dio stanovništva srpske

nacionalnosti napustio ovo područje.

Promatrajući promjenu broja stanovnika

po naseljima, zapaža se kako je u

razdoblju 1857-2001. najveći porast zabilježen

u naselju Topusko, koje se tek sredinom

19. stoljeća počinje razvijati kao

lječilišno mjesto urbanoga tipa i te 1857.

godine imalo je svega 84 stanovnika, a

prema popisu iz 1991. godine imalo je

1587 stanovnika, što je rezultat razvoja

Lječilišta Topusko, izgradnje Tvornice istegnutih

metala, otvaranja srednje škole,

farme “Mokra polja”, eksploatacije rudnih

sirovina, kao i doseljavanja u Topusko iz

okolnih sela, ali i iz drugih sredina.

Pokazatelji kretanja broja stanovnika

po naseljima govore nam kako je

već na prvom popisu poslije II. svjetskoga

rata 1948. godine u mnogim naseljima

počeo trend depopulacije. Za ovo ima

više razloga, kao što su ratna stradanja,

negativna migracijska bilanca, što znači

da se manje ljudi doselilo nego što ih je

iselilo. Migacijska kretanja išla su u dva

smjera: odlazak u ekonomsku emigraciju

(Njemačka, SAD, Kanada, Francuska), te

migracijska kretanja u pravcu selo - grad.

Mlađi ljudi odlaze radi školovanja i posla

u gradove, i uglavnom u njima ostaju.

Posljedica ovoga je da u selima ostaje sve

starije stanovništvo. Natalitet se sve više

smanjuje, a mortalitet povećava.

Posebno značajne demografske

promjene nastale su kao posljedica

Domovinskog rata. Godine 1991. prostor

današnje Općine bio je privremeno okupiran

i s ovoga prostora prognana je većina

stanovnika nesrpske narodnosti. Nakon

vojno-redarstvene akcije “Oluja” 1995.

godine, hrvatske vojne snage oslobodile

su ove prostore i tako stvorile pretpostavke

za povratak prognanika i obnovu njihovih

kuća i naselja.

Tablica 2

Index promjene broja

stanovnika

Razdoblje 2001/1931. 2001/1948. 2001/1991.

I n d e x 24,6 31,8 47,2

TOPUSKO 115

Naselje 1857. 1869. 1880. 1890. 1900. 1910. 1921. 1931. 1948. 1953. 1961. 1971. 1981. 1991. 2001.

Index

2001-1857.

Batinova

Kosa

293 316 289 344 394 383 374 430* 184 214 217 168 179 159 37

12,6

Bukovica 464 452 421 416 467 409 410 503* 322 350 358 251 119 81 7 1,5

Crni Potok 454 795 846 964 1018 1016 1013 1156* 740 790 701 542 468 377 178 39,2

Donja

Čemernica

669 585 597 663 648 739 746* 734 503 541 522 741 440 451 199 29,7

Gređani 1030 899 789 559 1005 1185* 1022 1124 1002 1029 922 845 765 745 445 43,2

Hrv. Selo 692 741 719 880 906 1050* 948 1036 997 978 829 664 725 550 333 48,1

Katinovac 425 726 779 825 880 870 905 979* 582 600 631 547 473 349 114 26,8

Mala

Vranovina

280 329 281 286 275 323 308 330* 276 272 220 182 120 73 3 1,07

Malička 329 330 314 377 362 422 431* 397 325 305 254 214 167 129 48 14,6

Pecka 639 624 591 694 718 616 632 695 669 719* 627 495 338 237 43 6,7

Perna 1317* 971 925 1060 1128 1221 1198 1241 914 928 904 779 634 471 204 15,5

Ponikvari 785 974 1043 1079 1156 1119 1140 1294* 964 964 944 841 779 712 404 51,5

Staro Selo 439 799 825 956 1204 1277 1325 1428* 927 938 871 666 543 402 191 43,5

Topusko 84 133 153 280 449 408 580 662 793 1057 1483 1587* 798 950,0

Velika

Vranovina

Vorkapić

Selo

590* 307 266 312 360 407 390 437 496 476 389 367 302 294 180 30,5

558 608 613 740 819 773 776 878* 642 669 564 424 278 207 35 6,3

UKUPNO 9048 9456 9298 10688 11493 12090 12067 13070* 10123 10435 9746 8513 7813 6824 3219 35,6

Tijekom akcije “Oluja” s područja

današnje Općine Topusko iselila se većina

srpskoga stanovništva, tako da su opustjela

naselja koja su bila naseljena pretežno

stanovništvom srpske narodnosti.

Nakon 1995. godine na području

Općine Topusko našao je smještaj izvjestan

broj izbjeglica, pretežno Hrvata iz Bosne i

Hercegovine. U razdoblju od 1995. godine

do danas obnovljena su uništena naselja

i stekli su se uvjeti za povratak izbjeglog

i prognanog stanovništva. Na područje

Općine Topusko vratio se najveći dio prognanih

Hrvata. Međutim, od izbjeglog srpskog

stanovništva vratilo se oko 23% i to,

uglavnom, ljudi starije životne dobi, koji

su ostvarili prava na mirovine ili se nisu

uspjeli snaći u izbjeglištvu.

Posljedice svih ovih zbivanja znatne su

demografske promjene i velika depopulacija

ovoga prostora. Prema podatcima popisa iz

2001. godine, čak u 6 naselja popisano je

manje od 50 stanovnika i to u naseljima:

Pecka, Malička, Batinova Kosa, Vorkapić

Selo, Bukovica i Mala Vranovina (Tablica

3.). Danas u naselju Mala Vranovina više ne

živi niti jedan stanovnik, a u Bukovici trenutno

ih boravi svega troje.

Tablica 3.

Naselja i broj stanovnika

prema popisu

stanovništva od 1857.

do 2001. godine

Broj stanovnika prema

godinama popisa

116


Da se broj stanovnika od popisa do

popisa smanjuje, govori nam podatak

da na području Općine Topusko više od

500 stanovnika ima samo općinski centar

Topusko (Tablica 3.).

O smanjenju broja stanovnika na

ovome prostoru govore nam i indexi promjene

stanovnika Općine Topusko po

naseljima i razdobljima 1857-2001., 1931-

2001, 1948-2001 i 1991-2001. godine, koje

vidimo u tablici 4.

Iz ove tablice jasno se vidi kako je

porast stanovništva evidentan samo u

Topuskom u svim razdobljima izuzev

razdoblja 1991-2001. godine, kada index

iznosi 50,3, što znači da je u Topuskom

2001. godine živjelo oko 50% stanovništva

u odnosu na 1991. godinu. Na području

čitave Općine index broja stanovnika za

razdoblje 1857-2001. godine iznosi 35,6,

što se vidi iz popisa 1857. godine kada

je na području sadašnje Općine Topusko

živjelo 9048, a prema popisu iz 2001.

godine svega 3.219 stanovnika (Tablice 3.

i 4.).

PRIRODNO KRETANJE

STANOVNIŠTVA

1996 - 2007.

Budući su najveće demografske promjene

u ovom području nastale u vrijeme

i poslije Domovinskog rata, prirodno kretanje

stanovništva prikazano je za razdoblje

1996-2007. godine.

Prirodni pad stanovništva započeo je koncem

30-ih godina prošloga stoljeća, a kulminirao

je u vrijeme i nakon Domovinskog

rata. U ovom je razdoblju depopulacija još

više produbljena negativnim učincima rata,

koji se ponajviše očituju manjim brojem

sklopljenih brakova zbog ratne situacije

Tablica 4.

Index promjene

broja stanovnika po

razdobljima

Naselje 1857-2001. 1931-2001. 1948-2001. 1991-2001.

Batinova Kosa 12,6 8,6 20,1 23,3

Bukovica 1,5 1,4 2,2 8,6

Crni Potok 39,2 15,4 24,1 47,2

D. Čemernica 29,7 27,1 39,6 44,1

Gređani 43,2 39,6 44,4 59,7

Hrvatsko Selo 48,1 32,1 33,4 60,5

Katinovac 26,8 11,6 19,6 32,7

M. Vranovina 1,1 0,9 1,1 4,1

Malička 14,6 12,1 14,8 37,2

Pecka 6,7 6,2 6,4 18,1

Perna 15,5 16,4 22,3 43,3

Ponikvari 51,5 31,2 41,9 56,7

Staro Selo 43,5 13,4 20,6 30,1

Topusko 950,0 195,6 137,6 50,3

V. Vranovina 30,5 41,2 36,3 61,2

Vorkapić Selo 6,3 4,0 5,5 12,6

TOPUSKO 117

G o d i n a Rođeni (natalitet) Umrli (mortalitet) Prirodna promjena

1996. 36 49 -13

1997. 39 59 -20

1998. 51 59 -8

1999. 25 62 -37

2000. 31 81 -50

2001. 23 64 -41

2002. 29 52 -23

2003. 33 71 -38

2004. 25 66 -41

2005. 39 76 -37

2006. 21 79 -58

2007. 28 74 -46

U K U P N O 380 792 -412

Tablica 5.

Prirodno kretanje

stanovništva 1996-

2007. godine

i niskog životnog standarda, time povezanim

manjim brojem rađanja, zatim već

spomenutim iseljavanjem srpskoga stanovništva,

kao i napuštanje ovih krajeva

radno sposobnog stanovništva radi zapošljavanja

u većim gradskim sredinama.

Tablica prirodnog kretanja stanovništva

za razdoblje od 1996 - 2007. godine

pokazuje kako je u tom razdoblju prirodni

priraštaj bio negativan i iznosio je -412. U

tom razdoblju rođeno je 380 djece, a umrlih

je vrlo veliki broj (792). To je karakteristika

stare populacije (Tablica 5.).

Najveći apsolutni prirodni pad stanovništva

u čitavom promatranom razdoblju

zabilježen je 2006. godine (58 stanovnika).

U ovom razdoblju u svim godinama

zabilježen je negativan prirodni priraštaj,

što je i jedan od uzroka nepovoljne demografske

slike Općine Topusko.

STRUKTURA STANOVNIŠTVA

Struktura po spolu

Struktura stanovništva po spolu pokazuje

kako je u razdoblju od prvog popisa

1857. pa do posljednjeg iz 2001. godine,

na ovom području uglavnom bilo više

žena nego muškaraca. Iako koeficijent

feminiteta pokazuje oscilatorna kretanja iz

popisa u popis, spolna se struktura stanovištva

sve više izjednačava. Povećanje

ženskoga stanovništva primijećeno je u

popisima nakon I. i II. svjetskoga rata, a

posebno nakon Domovinskog rata. Razlog

ovome povećanju veći je broj žrtava rata

među muškom populacijom, a i sve duži

životni vijek ženske populacije.

U odnosu na hrvatski prosjek (108,8

žena na 100 muškaraca), na topličkom

području 2001. godine koeficijent femi-

118


Tablica 6.

Koeficijent feminiteta

stanovništva

Općine Topusko po

naseljima 2001.

godine

niteta bio je nešto veći (111,6). Najveća

razlika u korist žena zabilježena je u naseljima

Mala Vranovina, Batinova Kosa,

Malička i Topusko. U spomenutim naseljima

Maloj Vranovini, Batinovoj Kosi i

Maličkoj, radi se o naseljima s malim brojem

stanovnika, uglavnom povratnika,

gdje se vratilo znatno više žena. Slično

je i s općinskim centrom Topusko, gdje

se vratilo nešto oko 50% od predratnog

broja stanovnika i među tim povratnicima

znatno je više žena. Drugi razlog leži u

činjenici da se gospodarstvo Topuskog

zasniva pretežno na tzv. tercijarnim djelatnostima

(zdravstvo, školstvo, državna

uprava, turizam i ugostiteljstvo), gdje se

više zapošljava žensko stanovništvo.

Koeficijent feminiteta stanovništva

Općine Topusko po naseljima vidi se u

tablici 6.

Podatci o popisu stanovništva Općine

Topusko po naseljima i spolu na osnovu

popisa iz 2001. godine prikazani su u

tablici 7., gdje su izneseni podatci o ukupnom

broju stanovnika po naseljima, kao

i odnos između broja muškog i ženskog

stanovništva.

Podatci o popisu stanovništva Općine

Topusko po naseljima i spolu, temeljem

popisa iz 2001. godine, prikazani su u

tablici 7., gdje su izneseni podatci o ukupnom

broju stanovnika po naseljima, kao

i odnos između broja muškog i ženskog

stanovništva.

Struktura po dobi

Dobna struktura topličkoga kraja iz

popisa u popis pokazuje sve manju potencijalnu

vitalnost i biodinamiku stanovništva.

U tablici 8. stanovništvo je prikazano

po udjelu u tri osnovne dobne skupine;

mlado stanovništvo do 19 godina, zrelo

od 20-59 godina i staro od 60 godina na

više.

Karakteristično za dobnu strukturu stanovništva

je da mladoga stanovništva ima

svega 18,9% (Hrvatska=23,7%). Istodobno

je udjel starog stnovništva znatno povećan

i 2001. godine je iznosio 33,2% od ukupnog

broja stanovnika Općine Topusko

(Hrvatska=21,5%). Ubrzano starenje stanovništva

posebno je naglašeno u razdoblju

1991 - 2001. godine zbog nekoliko

razloga. Najvažniji proizlaze iz gospodarske

recesije i Domovinskog rata deve-

N A S E L J E

Koeficijent

feminiteta

Batinova Kosa 184,6

Bukovica 40,0

Crni Potok 102,3

Donja Čemernica 116,3

Gređani 92,6

Hrvatsko Selo 100,6

Katinovac 111,1

Mala Vranovina 200,0

Malička 152,6

Pecka 86,9

Perna 119,4

Ponikvari 119,6

Staro Selo 103,2

Topusko 122,3

Velika Vranovina 116,9

Vorkapić Selo 118,8

U K U P N O: 111,6

TOPUSKO 119

desetih godina prošloga stoljeća, kada

je preko 50% stanovništva napustilo ovo

područje, a povratnici su uglavnom ljudi

starije životne dobi.

Više starijih nego mladih stanovnika

2001. godine imala su sva naselja današnje

Općine Topusko. U selima Vorkapić Selo

i Mala Vranovina nije evidentiran ni jedan

stanovnik koji pripada mlađoj dobnoj skupini,

a u Vorkapić Selu čak 88,6% stanovnika

starije je od 60 godina. Veoma nepovoljnu

dobnu strukturu imaju i sljedeća

naselja: Mala Vranovina 66,79%, Malička

62,5%, Batinova Kosa 56,8%, Perna 51,5%,

Pecka 51,2%, Katinovac 46,5% starog stanovništva

(Tablica 8.).

Iz tablice 8. vidljiv je zanimljiv podatak

kako je na području Općine Topusko

samo u 4 naselja udio mladog stanovništva

veći od 20% u odnosu na ukupan broj

stanovnika (Gređani 20,7%, Crni Potok

21,9%, Velika Vranovina 23,9% i Ponikvari

25,7%).

Temeljem svih navedenih pokazatelja

jasno se vidi kako je dobna struktura stanovništva

na području Općine vrlo nepovoljna,

što se već sada negativno odražava

u svim sektorima razvoja Općine

Topusko.

OBRAZOVNA STRUKTURA

STANOVNIŠTVA

Razina obrazovanja, posebice radno

aktivnoga stanovništva, značajan je element

društveno-gospodarskog napretka.

Prema popisu 2001. godine na području

U K U P N O M U Š K O Ž E N S K O

N A S E L J E

Broj

stanovnika

%

Broj

stanovnika

%

Broj

stanovnika

%

Batinova Kosa 37 100 13 5,14 24 64,86

Bukovica 7 100 5 71,43 2 28,57

Crni Potok 178 100 88 49,44 90 50,56

Donja Čemernica 199 100 92 46,23 107 53,77

Gređani 445 100 231 51,91 214 48,09

Hrvatsko Selo 333 100 166 49,85 167 50,15

Katinovac 114 100 54 47,37 60 52,63

Mala Vranovina 3 100 1 33,33 2 66,67

Malička 48 100 19 39,58 29 60,42

Pecka 43 100 23 53,49 20 46,51

Perna 204 100 93 45,59 111 54,41

Ponikvari 404 100 184 45,54 220 54,46

Staro Selo 191 100 94 49,21 97 50,79

Topusko 798 100 359 44,99 439 50,01

Velika Vranovina 180 100 83 46,11 97 53,89

Vorkapić Selo 35 100 16 45,71 19 54,20

U K U P N O

OPĆINA TOPUSKO

3219 100 1521 47,25 1698 52,75

Tablica 7.

Podatci o popisu stanovništva

po spolu

120


Općine Topusko živjelo je 27,64% stanovnika

starije od 15 godina. Od tog broja

evidentiran je 261 stanovnik bez škole ili

79%, od čega čak 218 ili 83,5% otpada na

žene.

Značajan broj stanovnika (269 ili 9,7%)

ima završeno od 1-3 razreda osnovne škole.

Od 4-8 razreda završilo je 1046 osoba ili

37,8%. Srednje obrazovanje završilo je

985 žitelja ili 35,6%. Višu i visoku stručnu

spremu ima 187 osoba ili 6,8%.

Stanovništvo staro 15 i više godina

prema završenoj školi i spolu vidimo u

priloženoj tablici 9.

Iz priložene tablice 9. vidimo kako

je obrazovna struktura stanovništva nepovoljna,

preveliki je broj stanovnika bez

škole i samo s nepotpunom osnovnom

školom. Relativno mali postotak žitelja

sa srednjim obrazovanjem (35,6%) predstavlja

nedovoljan stručni potencijal za

brži razvoj obrta i poduzetništva na ovom

području.

Za Topusko, kao lokalni centar, sa

6,8% žitelja s višom i visokom spremom

bilo bi zadovoljavajuće tek ukoliko je ta

sprema odgovarajuća za potrebe gospodarskih

aktivnosti Općine Topusko.

Tablica 8.

Dobna struktura stanovništva

Općine

Topusko

po naseljima 2001.

godine

0 - 19 20 - 59 60 i više U K U P N O

N A S E L J E

Broj % Broj % Broj % Broj %

Batinova Kosa 5 13,5 11 29,7 21 56,8 37 1,1

Bukovica 1 14,3 3 42,9 3 42,9 7 0,2

Crni Potok 39 21,9 85 47,8 54 30,3 178 5,5

Donja Čemernica 31 15,6 88 44,2 80 40,2 199 6,2

Gređani 92 20,7 252 56,6 101 22,7 445 13,8

Hrvatsko Selo 55 16,5 156 46,8 122 36,6 333 10,3

Katinovac 14 12,3 47 41,2 53 46,5 114 3,5

Mala Vranovina - - 1 33,3 2 66,7 3 0,09

Malička 3 6,3 15 31,3 30 62,5 48 1,5

Pecka 3 7,0 18 41,9 22 51,2 43 1,3

Perna 23 11,3 76 37,3 105 51,5 204 6,3

Ponikvari 104 25,7 184 45,5 116 28,7 404 12,6

Staro Selo 37 19,4 79 41,4 75 39,3 191 5,9

Topusko 158 19,8 430 53,9 210 26,3 798 24,8

Velika Vranovina 43 23,9 93 51,7 44 24,4 180 5,6

Vorkapić Selo - - 4 11,4 31 88,6 35 1,1

U K U P N O 608 18,9 1542 47,9 1069 33,2 3219 100

TOPUSKO 121

STANOVNIŠTVO

PO AKTIVNOSTI I

DJELATNOSTIMA

Bez škole

261

43

218

7,9

Aktivnim se osobama smatraju oni

stanovnici koji obavljaju neko zanimanje,

Nepoznato

16

8

0,6

8

0,5

0,6

odnosno koji svojim radom zarađuju za

život.

Doktorat

-

-

-

Formiranje aktivnoga stanovništva

pod istodobnim je utjecajem demografskih

i društveno-ekonomskih čimbenika.

Od demografskih čimbenika najveće značenje

ima dobna struktura, koja je, naža-

Magisterij

Fakult.,umjet.akademije

i sveuč. studij

2

108

-

54

4,2

2

0,1

54

3,7

0,07

3,9

lost, na području Općine Topusko vrlo

nepovoljna, s velikim udjelom starijeg sta-

Viša škola, VI. stupanj

fak. i stručni studij

77

36

2,8

41

2,8

2,8

novništva (33,2%).

Prema popisu stanovništva iz 1991.

godine na ovom prostoru Općine bilo

Gimnazija

54

24

1,8

30

2,1

1,9

je 54,6% radno aktivnog stanovništva, a

popisom iz 2001. godine utvrđeno je svega

42,5%.

Temeljem podataka popisa stanovništva

iz 1991. godine 38,9% radno aktivnoga

Srednje škole

Škole za zanim. u

traj. 4 i više g.

Škole za zanim.

u traj. 1-3 g. i škole

za KV i VKV

282

649

119

9,1

446

34,2

163

11,14

203

13,9

10,2

23,5

stanovništva bilo je zaposleno u primarnim

djelatnostima (poljoprivreda, šumar-

Svega

985

589

45,3

396

27,06

35,6

stvo), 24,3% u sekundarnim djelatnostima

(rudarstvo, industrija), te 36,9% u tercijar-

Osn. škola

590

302

23,2

288

19,7

21,3

nim djelatnostima (ugostiteljstvo, zdravstvo,

školstvo). Ovakav raspored radno

aktivnog stanovništva rezultat je ondašnjih

društveno-ekonomskih prilika. Budući je

ovaj prostor prije rata spadao u tzv. nerazvijena

područja, najveći broj radno sposobnih

žitelja ostajao je na selu i bavio

se poljoprivredom, a dio ih je bio zaposlen

i na farmi “Mokra polja” u organiza-

4-7 razr. osn. škole

1-3 razr. osn. škole

Ukupno

Spol

456

269

2.764

Sv.

192

14,8

77

5,9

1.301

M

264

18,04

192

13,1

1.463

Ž

16,5

9,7

100

%

Tablica 9.

Stanovništvo staro 15

i više godina

prema spolu i završenoj

školi - popis

2001.

122


ciji Mesne industrije “Gavrilović” Petrinja.

Izgradnjom novih hotelskih kapaciteta

i otvorenih bazena u razdoblju 1981. do

1985. godine, Topusko je postalo značajan

turističko-lječilišni centar, pa je u turizmu,

ugostiteljstvu i zdravstvu Topuskog bilo

zaposleno preko 500 osoba. Ovdje treba

naglasiti i proširenje mreže osnovnih škola,

te izgradnju i proširenje srednje škole, što

je rezultiralo većim zapošljavanjem u školama.

U sekundarnim djelatnostima najviše

je radnika bilo zaposleno u metaloprerađivačkoj

industriji (Tvornica istegnutog

metala Topusko), gdje je bilo zaposleno

preko 550 radnika.

Prema popisu iz 2001. godine, slika

radno aktivnoga stanovništva znatno se

promijenila, tako da se bitno smanjio broj

zaposlenih u primarnim djelatnostima, a

povećao u tercijarnim. U primarnim djelatnostima

evidentirano je 34,1% radno

aktivnog stanovništva, u sekundarnim djelatnostima

zaposleno je 36,3%, te u tercijarnim

djelatnostima evidentirano je 39,6%

zaposlenih.

U popisu iz 2001. godine vidljiva je

najveća stagnacija zapošljavanja u poljoprivredi.

Nakon rata nije pokrenuta proizvodnja

na Gavrilovićevoj farmi “Mokra polja”,

a poljoprivredna proizvodnja u selima svedena

je na minimum. Stočni fond gotovo

je uništen, a najveći dio obradivog zemljišta

je zapušten i neobrađen. Broj radno

sposobnih u selima se znatno smanjio. U

sela se vraćaju uglavnom starije osobe koje

više nisu u mogućnosti baviti se poljoprivrednom

proizvodnjom.

Povećanje zaposlenosti u tercijarnim

djelatnostima uzrokovano je zapošljavanjem

u zdravstvu, turizmu, školstvu i upravnim

tijelima Općine i županijskim ispostavama.

U sekundarnim djelatnostima najviše

je zaposleno u poduzećima Dalekovod-TIM

Topusko, “Saša-promet - Ciglana Blatuša”,

Komunalno Topusko d.o.o., te građevinskom

obrtu “Kovačević”.

NARODNOSNI SASTAV

STANOVNIŠTVA

Na narodnosnu strukturu stanovništva

topličkoga kraja, zatečenu početkom

20. stoljeća, utjecale su brojne političke,

vojne i gospodarske okolnosti u prethodna

četiri stoljeća. Prodorom Turaka s

ovih prostora iselilo se mnogo autohtonoga

hrvatskog stanovništva, a kasnijim

kolonizacijama osim Hrvata u ove prostore

naseljavaju se Srbi, zatim Muslimani

(Bošnjaci) i drugi.

Kako je ovo granično područje, često

je izloženo ratnim razaranjima. Od prodora

Turaka, formiranja Vojne krajine, II. svjetskoga

rata, te Domovinskog rata, ovaj prostor

bio je izložen stalnim promjenama i

migracijama stanovništva. Posebice velike

promjene u narodnosnom pogledu nastale

su u Domovinskom ratu, kada najveći dio

srpskoga stanovništva napušta ove prostore.

U tablici 10. prikazano je stanovništvo

prema narodnosti po naseljima u

Općini Topusko nakon popisa 1991. i

2001. godine.

TOPUSKO 123

U ovoj tablici vidljiva je velika promjena,

prije svega u ukupnom broju stanovnika.

Stanovništvo u Općini Topusko

kroz zadnjih 10 godina (1991-2001.

godine) smanjilo se za 3605 stanovnika,

odnosno za 52,82% - dvostruko više

nego je to smanjenje u Sisačko-moslavačkoj

županiji (26,16%). U narodnosnom

pogledu najveće promjene su kod

srpskoga stanovništva. Ovdje je 1991.

godine živjelo 4149 Srba ili, 60,8% ukupnog

stanovništva, dok je 2001. godine

evidentiran samo 951 stanovnik srpske

nacionalnosti, što je u usporedbi s 1991.

godinom svega 29,5% u odnosu na ukupan

broj stanovnika ili 3198 stanovnika

srpske nacionalnosti manje nego ih je

živjelo na ovom prostoru 1991. godine.

Što se tiče ostalih nacionalnih skupina,

u odnosu na 1991. godinu povećan

je broj Bošnjaka (Muslimana) i Albanaca.

Zbog nepreciznosti prilikom popisa 2001.

godine nije dobivena prava slika o broju

stanovnika Bošnjaka, jer jedni su se izjasnili

kao Bošnjaci, a drugi kao Muslimani,

pa je npr. za naselje Crni Potok umjesto

Bošnjaci, 41 stanovnik iskazan u rubrici

“ostali”.

Imajući u vidu kompletnu demografsku

sliku Općine Topusko, može se zaključiti

kako je ona vrlo nepovoljna. Kroz povijest

ovoga prostora, a posebno od prvog

službenog popisa stanovništva (1857.

godine), uočeno je kontinuirano opadanje

broja stanovnika. Ovaj kraj uvijek je

bio slabo naseljeno područje, a posljednje

desetljeće se, zbog prirodnog trenda pada

Hrvatska narodna

nošnja

Bošnjačka narodna

nošnja

Srpska narodna

nošnja

124


Tablica 10.

Stanovništvo prema

narodnosti po

naseljima

u Općini Topusko

(popis 1991. i 2001.

godine)

Bošnjaci

UKUPNO Hrvati Srbi

Naselje

Muslimani

Al

1991. 2001. 1991. 2001. 1991. 2001. 1991. 2001. 1991

Batinova Kosa 159 37 5 4 154 33 - - -

Bukovica 81 7 1 - 79 7 - - -

Crni Potok 377 178 6 - 292 90 62 79 3

Donja Čemernica 451 199 3 89 427 106 1

Gređani 745 445 541 417 160 25 4

Hrvatsko Selo 550 333 520 330 21 - - - -

Katinovac 349 114 2 4 310 78 26 28

Mala Vranovina 73 3 1 - 71 3 - - -

Malička 129 48 1 - 126 47 - - -

Pecka 237 43 1 - 233 43

Perna 471 204 1 38 451 155

Ponikvari 712 404 353 340 324 55 2

Staro Selo 402 191 119 80 274 106 - -

Topusko 1587 798 415 567 1014 164 8 6 2

Velika Vranovina 294 180 281 173 8 4 1

Vorkapić Selo 207 35 1 205 35 - - -

Ukupno

Broj 6824 3219 2251 2042 4149 951 103 69 6

% 100 100 33,00 63,44 60,80 29,5 1,51 2,14 0,09

nataliteta i kao posljedica Domovinskog

rata, situacija drastično pogoršala. Danas

je ovo jedan od najnenaseljenijih prostora

u Republici Hrvatskoj sa svega 16,23 stanovnika

na km2. Stanovništvo pokazuje

nepovoljna vitalna kretanja uz stalni prirodni

pad, jer je bilo više umrlih nego

živorođenih, iako se u apsolutnom broju

smanjuju obje skupine.

U skladu s ovakvim kretanjem, dobna

struktura stanovništva pokazuje kako ono,

ubrzano, sve više stari. Dobna skupina

stanovništva iznad 60 godina znatno je

brojnija od one ispod 20 godina, što smo

vidjeli u tablici 8.

Z A K L J U Č A K

Temeljem raspoloživih podataka o

stanovništvu Općine Topusko, možemo

zaključiti kako je ovo prostor velike

demografske depopulacije. Prema popisu

stanovništva iz 1991. godine, na prostoru

Općine Topusko živjelo je 6824 stanovnika.

Gustoća naseljenosti iznosila

je 34,41 stanovnika na četvorni kilometar.

Međutim, prema rezultaltima popisa

iz 2001.godine, ukupni broj stanovnika

u Općini Topusko je 3219, iz čega proizlazi

kako je gustoća naseljenosti 16,23

st./km2.

Stanovništvo u Općini Topusko se u

razdoblju 1991-2001. godine smanjilo za

3605 stanovnika, odnosno za 52,82%. U

TOPUSKO 125

banci Ostali

Nisu se

izjasnili

. 2001. 1991. 2001. 1991. 2001.

- - - - -

- 1 - - -

6 41 14 3

3 17 4

26 14 3

- 3 - 6 -

3 7 8 -

- - - 1 -

- 2 - - 1

3 -

5 4 14 7

22 2 11 7

8 1 1 4

8 142 12 6 41

- 3 1 1 2

- - - 1 -

14 218 71 97 72

0,43 3,19 2,20 1,42 2,24

svih 16 naselja smanjen je broj stanovnika,

a neka naselja gotovo su ostala bez stanovnika.

Evidentiran je povećan broj ženskoga

stanovništva. U odnosu na 1991.

godinu, nepovoljnija je dobna i obrazovna

struktura. Smanjio se i broj radno aktivnoga

stanovništva, a posebno broj zaposlenih

u poljoprivredi. Najbrojnija narodnosna

skupina su Hrvati koji čine 64,44%,

dok su 1991. godine najbrojniji bili Srbi

(60,80).

NASELJA NA PODRUČJU

OPČINE TOPUSKO

Najstariji tragovi boravka ljudi na

području Topuskog sežu u enolitik ili

prijelazno razdoblje između kamenog i

metalnog doba, poznato kao bakreno

doba. Nedavno je u Hrvatskom Selu otkriveno

nalazište kasne vučedolske kulture

s kraja bakrenog ili početka brončanoga

doba.

Koncem brončanoga doba nastaje

naselje u samom Topuskom na južnoj

strani Nikolinog brda. Najviše podataka

o starijem željeznom dobu imamo zahvaljujući

iskopavanjima na nalazištu Turske

kose u selu Velika Vranovina. Ovo naselje

nastaje u kasnom brončanom dobu, oko

1000-te godine prije Krista.

Samo naselje Topusko jedno je od

većih antičkih lokaliteta u Hrvatskoj.

Vruća vrela u Topuskom oduvijek su privlačila

ljude da se tu nastane, što ima za

posljedicu izuzetno bogatstvo kulturnih

tragova iz raznih vremenskih razdoblja.

Za ove prostore od posebnog je značaja

dolazak Rimljana, kada završava prapovijesno,

a počinje povijesno razdoblje u

našim krajevima.

U vrijeme Rimljana i njihove uprave u

Topuskom je postojalo rimsko naselje pod

nazivom Ad Fines s uređenim kupalištem

i korištenjem tople vode za grijanje stanova.

O rimskoj kulturi postoje dokazi u

brojnim kamenim spomenicima nađenim

kao arheološke iskopine (temelji zgrada,

sarkofazi, nadgrobni spomenici, opeke,

vodovodne glinene cijevi s latinskim natpisima,

te kovani novac iz Augustova

doba. Poslije propasti Rimskoga Carstva,

za vrijeme seobe naroda, ovim krajevima

prošle su mnoge horde i skupine Gota,

126


Huna, Avara, Mongola i Franaka, koje

su se kretale starim rimskim putevima i

rušile sve na što su naišle, tako da je iza

njih ostajala pustoš. Za naseljavanje ovih

prostora značajan je dolazak Cistercita u

Topusko, te Templara i Pavlina na Petrovu

goru. Oni donose nove poljoprivredne

kulture na ovo područje (vinogradarstvo),

kao i moderniji način obrade zemlje.

Padom Bosne pod tursku vlast 1463.

godine, prijeti sve veća opasnost od prodora

Turaka u ove prostore. Da bi se

zaštitili od turskih prodiranja, gradi se

na ovom području više utvrda kao npr.

Pernik, Cetin, Kirin, Nikolino brdo i dr.

Godine 1565. Turci su opustošili okolna

sela topuske opatije i razorili zidine samostana.

Redovnici i znatan dio stanovništva,

bježeći pred Turcima, napuštaju ovaj

kraj i čitav prostor ostaje gotovo nenaseljen,

da bi se počeo ponovno naseljavati

u vrijeme Vojne krajine, kada u ove krajeve

dolaze novi stanovnici iz Bosne, Like

i Gorskog Kotara. Nove velike promjene

u kretanju i seljenju stanovništva nastaju

u II. svjetskom ratu, a posebno u vrijeme

Domovinskog rata 1991-1995. godine

kada se ovdje znatno smanjuje broj stanovnika

zbog iseljenja, a bitno se je izmijenila

i nacionalna struktura stanovništva.

Danas se na ovom prostoru u

sastavu Općine Topusko nalazi 16 naselja:

Batinova Kosa, Bukovica, Crni Potok,

Donja Čemernica, Gređani, Hrvatsko

Selo, Katinovac, Mala Vranovina, Malička,

Pecka, Perna, Ponikvari, Staro Selo,

Topusko, Velika Vranovina i Vorkapić

Selo.

Broj i veličina naselja osnovni su

pokazatelj naseljenosti, koji odražavaju

sve karakteristike minulog razvoja, a istovremeno

su i jedan od čimbenika budućeg

razvoja. Prostor Općine Topusko

područje je malih naselja i disperzne naseljenosti,

što je otežavajuća okolnost u uređenju

prostora, jer je otežana izgradnja

komunalne infrastrukture, kao i cjelokupna

organizacija prostora.

Cjelokupno područje Općine Topusko

izrazito je ruralno područje, te dominiraju

mala ruralna naselja u kojima i dalje

opada broj stanovnika, ali i domaćinstava.

Broj domaćinstava 2001. godine u odnosu

na 1991. godinu je manji za 910, odnosno

za 42,40%.

Naselja, stanje u prostoru, stanovnici,

te broj domaćinstava vide se u tablici br.

11.

Iz tablice posebno se vidi pad broja stanovnika

u ovim naseljima. Prema popisu

1991. godine četiri naselja imala su više od

500 stanovnika (Gređani, Hrvatsko Selo,

Ponikvari, Topusko), dok 2001. godine

samo je Topusko imalo više od 500 stanovnika,

a niti jedno naselje nema više od

tisuću stanovnika.

Zanimljiv je podatak odnos površine

naselja i broja stanovnika. Samo šest

naselja ima na km/2 više od 10 stanovnika

(Hrvatsko Selo, Ponikvari, Velika

Vranovina, Gređani, Donja Čemernica i

Topusko, dok Bukovica i Mala Vranovina

imaju manje od 1 stanovnika na km/2. Broj

naselja i broj stanovnika u 1991. i 2001.

godini vidi se iz priložene tablice 12.

TOPUSKO 127

OPĆINA

TOPUSKO

Općina Topusko

U K U P N O

Površina S t a n o v n i c i

Ud. u

površ. Popis 1991. Popis 2001.

Općine

km 2 % Broj % Broj %

Gustoća

naseljenosti

Popis

1991.

Br.

stan.na

km 2

Popis

2001.

Domaćinstva

Popis

1991.

Popis

2001.

Br. stan.

na km 2 Broj Broj

198,3 100 6824 100 3219 100 34,41 16,23 2146 1236

Batinova Kosa 8,9 4,49 159 2,33 37 1,15 17,87 4,15 51 24

Bukovica 9,7 4,89 81 1,19 7 0,22 8,35 0,72 32 3

Crni Potok 22,3 11,24 377 5,52 178 5,53 16,91 7,98 108 65

Donja Čemernica 12,4 6,25 451 6,60 199 6,18 36,37 16,04 137 83

Gređani 15,0 7,56 745 10,92 445 13,83 49,66 29,66 208 148

Hrvatsko Selo 7,7 3,88 550 8,06 333 10,34 71,43 43,25 154 119

Katinovac 12,4 6,25 349 5,11 114 3,54 28,15 9,19 109 47

Mala Vranovina 8,4 4,25 73 1,07 3 0,09 8,69 035 26 3

Malička 10,1 5,09 129 1,89 48 1,49 12.77 4.75 44 25

Pecka 14,8 7,46 237 3,47 43 1,34 16,01 2,90 79 21

Perna 26 13,12 471 6,90 204 6,34 18,11 7,84 149 84

Ponikvari 16 8,07 712 10,43 404 12,55 44,5 25,25 225 142

Staro Selo 20 10,09 402 5,89 191 5,93 20,1 9,55 121 74

Topusko 3,2 1,61 1587 23,26 798 24,79 495,9 249,37 536 316

Velika Vranovina 2,8 1,42 294 4,32 180 5,59 105 64,28 86 59

Vorkapić Selo 8,6 4,33 207 3,03 35 1,09 24,06 4,06 81 23

Tablica 11.

Naselja, stanovnici,

stanje u prostoru,

domaćinstva

Popis naselja prema veličini naselja

2001. godine vidi se iz tablice 12.

Topusko

Općinsko središte Topusko jedino

je naselje urbanoga tipa i ima najveće

mogućnosti za razvoj. Topusko ima relativno

povoljan geografski položaj. Leži u

dolini rijeke Gline, na pola puta između

gradova Karlovca i Siska i sedamdesetak

kilometara južno od Zagreba, a svega dvadesetak

kilometara od graničnog prijelaza

Maljevac za Bosnu i Hercegovinu. Glavne

prednosti položaja Topuskog proizlaze iz

činjenice što se naselje razvilo uz izuzetno

izdašne izvore termalno-mineralne vode.

U uvodnom dijelu ovog poglavlja vidi se

kako je u povijesti Topuskog važnu ulogu

imalo rimsko razdoblje. Rimljani ovdje

128


Broj stanov. prema

veličini naselja

1991. g.

Broj

naselja

Broj

stanovnika

Broj stanov.

prema veličini

naselja 2001.

Broj

naselja

Broj

stanovnika

1-100 stanov. 2 154 1-100 6 173

101-200 x 2 288 101-200 5 862

201-300 x 3 738 201-300 1 204

301-400 x 2 726 301-400 1 333

401-500 x 3 1324 401-500 2 849

501-1000 x 3 2007 501-1000 1 798

Tablica 12.

Općina Topusko

1001-2000 1 1587 1001-2000 - -

Sveukupno 16 6824 Sveukupno 16 3219

grade ceste, nastambe, isušuju močvare,

vade željeznu rudu i o svemu tome mi

danas imamo dokaze u vidu brojnih arheoloških

nalaza.

Godine 1192. Topusko se prvi put spominje

pod imenom Toplica. Hrvatsko-ugarski

kralj Andrija II. gradi u Topuskom veliki

samostan (1204-1211.) kojeg poklanja

opatskom cistercitskom redu iz Francuske.

Od samostana danas je ostao samo portal

crkve u perivoju Opatovina.

Krajem 18. stoljeća Topusko dolazi

pod upravu Vojne krajine, gdje ostaje do

1882. godine. U razdoblju od 1809-1813.

godine Topusko je pod upravom francuske

vlasti, a nakon poraza Napoleona,

Topusko je ponovno u Vojnoj krajini.

Vojni zapovjednici u I. Banskoj pukovniji,

sve do razvojačenja Krajine 1882. godine,

uređuju Topusko kao kupalište.

Zasluge za to imaju car Franjo I., ban

Đulaj, pukovnik Nestor, vojni zapovjed-

1-100 101-300 301-500 501-1000

Tablica 13.

Popis naselja prema veličini

2001. godine

OPĆINA

TOPUSKO

Batinova Kosa

Bukovica

Mala Vranovina

Malička

Pecka

Vorkapić Selo

Crni Potok

Donja Čemernica

Katinovac

Perna

Staro Selo

Velika Vranovina

Gređani

Hrvatsko Selo

Ponikvari

Topusko

TOPUSKO 129

nici Mollynari, Benko i ban Josip Jelačić.

U vrijeme Vojne krajine izgrađene su

u Topuskom dvije crkve i to 1826. pravoslavna

parohijska crkva Sv. Jovana

Krstitelja.

Crkva je u II. svjetskom ratu srušena

i na njezinu mjestu poslije rata sagrađena

je današnja crkva. Katolička župna crkva

Blažene Djevice Marije od Pohoda izgrađena

je 1830. godine.

Srušena u Domovinskom ratu. Današnja

crkva faksimilno je obnovljena prema

izvornoj građevini. Uz crkvu je obnovljen

i župni dvor.

Za vrijeme Vojne krajine, osim potrebnih

kupališnih zgrada, uređeni su perivoji

i parkovi s raznovrsnim nasadima drveća i

cvijeća. Nedaleko kupališta na Nikolinom

brdu posađena je park šuma sa stotinjak

različitih vrsta drveća, te izgrađene pješačke

staze i prilazni putevi. U podnožju

Nikolinog brda izgrađena su dva podruma

dužine preko 60 metara, širine oko 6

i visine oko 5 metara. Podrume je dao

sagraditi feldmaršal grof Ivan Drašković,

kao zapovjednik I. Banske pukovnije

(1773-1778.) u Glini. Prostor oko Bistrih

vrela uz cestu imao je uređene nogostupe

Portal crkve u perivoju

Opatovina

Vojne kupke

Lječilišna restauracija i

upravna zgrada

Blatne kupke

130


Pravoslavna crkva

Katolička crkva nakon

obnove

i lijepe drvorede. Od 1860. godine počela

je izgradnja novih kupališnih zgrada.

Izgrađena je zgrada Blatnih kupki, spojni

hodnici sa smještajnim zgradama, Dom I.

i Dom II., Lječilišna restauracija (kasnije

preuređena u Spomen-dom ZAVNOH-a, a

do temelja srušena u Domovinskom ratu

1991. godine), rashladni toranj i dr. Na

taj način za ono vrijeme Topusko postaje

moderno uređeno kupalište. Prema izvješću

dr. Ivana Matkovića, pukovnijskog i

kupališnog liječnika, u Topuskom je 1883.

godine boravilo čak 3824 gostiju i taj broj

nije premašen sve do tridesetih godina 20.

stoljeća. O kvaliteti usluga i zadovoljstvu

gostiju svjedoče dva međunarodna priznanja

koja je Topusko dobilo kao najbolje

kupališno mjesto (1885. i 1886. godine).

Ovo vrijeme s pravom je prozvano “zlatno

doba” Topuskog. Izgradnjom željezničke

pruge Sisak-Topusko-Karlovac (1903.)

omogućen je brži dolazak brojnih gostiju

u Topusko.

TOPUSKO 131

Već davne 1904. godine Topusko

ima izgrađen detaljan urbanistički plan, a

1905. počinje izgradnja vodovoda koji je

završen 1908. godine. Električnu centralu

Topusko dobiva 1911. godine, a mjesto

već 1912. godine ima javnu rasvjetu.

Nažalost, Topusko je u ratovima stradavalo.

Tako su u II. svjetskom ratu srušene

Bistre kupke i zgrada Vojnog lječilišta.

Tijekom II. svjetskog rata Topusko je

bilo sjedište ZAVNOH-a. Ovdje je 8/9.

svibnja 1944. godine u zgradi Lječilišne

restauracije održano III. zasjedanje, na

kojem je, između ostalog, odlučeno da

ZAVNOH postane Sabor Hrvatske.

U razdoblju 1982. do 1987. godine

gradi se u Topuskom Centar za medicinsku

rehabilitaciju, rekreaciju i turizam.

Izgrađeni su hoteli “Toplica” i “Petrova

gora” kapaciteta 520 kreveta, te kompleks

vanjskih bazena s ugostiteljskim i sportsko-rekreacijskim

sadržajima. U sklopu

hotela izgrađen je zatvoreni bazen, sportska

dvorana i zabavni centar. Obnovljene

su Blatne kupke s Domom I. i II. koji su

povezani toplim mostom s novim hotelskim

objektima.

U Domovinskom ratu srušene su

sve važnije zgrade u Topuskom: Dom

I., Dom II., Dom III., zgrada i muzej

ZAVNOH-a, vila “Mirna”, katolička crkva,

Dom zdravlja, Šumarija, kao i mnoge privatne

kuće. S pravom se može reći kako je

samo u jednom danu 1991. godine gotovo

izbrisana povijest Topuskog. Nakon rata

slijedi obnova, uređenje i osposobljavanje

nekih objekata, ali, nažalost, neki srušeni

objekti i značajne povijesne zgrade nikada

se više neće obnavljati, a njihovim nestankom

nestao je i dio identiteta nekadašnjeg

Topuskog. Sredinom šezdesetih godina

dvadesetog stoljeća Topusko postaje značajan

regionalni gospodarski i kulturnoobrazovni

centar. Uz lječilište, razvija se

metaloprerađivačka industrija (Tvornica

istegnutog metala), značajna je eksploatacija

mineralnih sirovina (Kordunski rudnici

nemetala), formira se Poljoprivredno

dobro “Mokra polja”, gdje “Gavrilović” iz

Petrinje gradi farmu tovne junadi i reprocentar

za uzgoj svinja, razvijaju kooperaciju

s poljoprivrednicima okolnih sela. U

Topuskom se u to vrijeme pri Osnovnoj

školi otvara Dječji vrtić, počinje s radom

srednja škola, otvara se zavičajni muzej,

Lječilišna restauracija

(zgrada ZAVNOH-a) -

srušena 1991.

Električna centrala

132


Pogled na kompleks

hotela i bazena

počinju s djelovanjem kulturno-umjetička

društva u više seoskih sredina,

ali i u samom Topuskom.

Od 1993. godine Topusko

ponovno postaje samostalna Općina,

a od 1995. u Topuskom djeluju brojni

uredi i ispostave Sisačko-moslavačke

županije uključujući i Ured za

katastar.

Svih ostalih petnaest naselja,

koja pripadaju današnjoj Općini

Topusko, tipična su ruralna naselja,

prikazana abecednim redom.

Batinova Kosa

Hotel Toplica

Hotel Petrova Gora

Selo Batinova Kosa nalazi se na sjevernom

rubu Batinskog polja, šest

kilometara sjeverno od Topuskog.

Površina naselja iznosi 8,9 km/2.

Prema popisu iz 2001. godine ovdje

je živjelo samo 27 stanovnika u

24 domaćinstva, dok ih je 1991.

godine bilo 159 u 51 domaćinstvu.

Demografski gubitak stanovnika

između ova dva popisa iznosio je 122

stanovnika ili 76,7%. Dobna struktura

stanovništva vrlo je nepovoljna.

Mladog stanovništva svega je 13,5%,

a starog čak 56,8%. Osnovno zanimanje,

odnosno gospodarska osnova

ovdje su poljoprivreda i stočarstvo.

Bukovica

Otvoreni bazeni

Naselje Bukovica nalazi se na padinama

brda Humovi, 8,5 km sjeverno

od Topuskog. Na površini od

TOPUSKO 133

9,7 km/2 2001. godine živjelo je samo 7

sanovnika u 3 domaćinstva. Demografski

gubitak u odnosu na 1991. godinu je 74

stanovnika ili čak 91,35%. Naselje je inače

tipično rastresitog tipa i relativno zabačeno,

sa slabim komunikacijama.

Crni Potok

Ovo naselje smješteno je na jugoistočnim

padinama Petrove gore u mikroregiji

doline rijeke Gline. Po tipu je rastresito

naselje s više zaselaka. Poslije II. svjetskog

rata sve više kuća gradi se uz županijsku

cestu koja vodi iz Topuskog prema graničnom

prijelazu za BiH, te lokalnu cestu

prema Perni i Gvozdu. U selu je 2001.

godine živjelo 178 stanovnika u 65 domaćinstava,

što je za 199 stanovnika manje

nego prema popisu iz 1991. godine. Do

rata je velik broj stanovnika, uz poljodjelstvo,

radio u rudnicima barita, te u tvornici

vapna u susjednoj BiH. Danas je skoro

isključivo zanimanje stanovništva poljoprivreda

i šumarstvo. Po površini ovo naselje

najveće je na području Općine Topusko

i zahvaća 22,3 km/2 ili

11,24 površine Općine.

Donja Čemernica

Naselje Donja

Čemernica smješteno je

uz državnu cestu Sisak-

Karlovac i u porječju rječice

Čemernice. Nalazi

se oko 4,5 km sjeverozapadno

od Topuskog.

Prostor naselja Donja

Čemernica zahvaća površinu

od 12,4 km/2 i na

tom prostoru 2001. godine

živjelo je 199 stanovnika u

83 domaćinstva. U odnosu

na 1991. godinu, demografski

gubitak je 252 stanovnika

ili 55,9%. Osim

glavnine naselja koje se

nalazi uz cestu Sisak-

Karlovac, zaselak Bakić

Zgrada Općine Topusko

Knjižnica i čitaonica

134


Ruralna arhitektura u

naselju Gređani

Selo nešto je udaljeniji od ceste i nalazi

se na sjeverozapadnom rubnom dijelu

Topličke kose. Prostor Donje Čemernice

poznat je po nalazištima ciglarske gline na

bazi koje je izgrađena ciglana “Blatuša”.

U predjelu Donje Čemernice, gdje je u II.

svjetskom ratu bio saveznički aerodrom,

šezdesetih godina 20. stoljeća podignut je

plantažni voćnjak jabuka koji je, nažalost,

nakon Domovinskog rata zapušten. Na

prostoru Donje Čemernice 1903. godine

izgrađena je zgrada željezničke postaje

Topusko na pruzi Sisak-Karlovac. Ova

pruga bila je u funkciji do Domovinskog

rata, kada je oštećena i više nije u uporabi.

Gospodarska osnova Donje Čemernice je

poljoprivreda, stočarstvo i proizvodnja

opeke.

Gređani

Naselje Gređani smješteno je na jugoistočnim

padinama Topličke i Gređanske

kose, oko 3 km sjeverno od općinskog

središta. Po tipu je restresito naselje s više

zaselaka (Čorki, Hotnjani, Muže, Šubare,

Žužići, Škare, Miljevići, Marovići, Brđani).

Površina je 15 km/2 i tu je 2001. godine

živjelo 445 stanovnika u 148 domaćinstava,

dok je 1991. godine ovdje živjelo

745 stanovnika u 208 domaćinstava.

Demografski gubitak je 300 stanovnika

ili 48,3%. Zabrinjavajuća pojava za ovo

naselje je što mladog stanovništva do

20 godina ima samo 14,9%, a starog stanovništva

(60 i više godina) čak 47,6%.

Prije Domovinskog rata stanovništvo se

uglavnom bavilo poljoprivredom i stočarstvom,

a dio ih je radio u Lječilištu i TIM-u

Topusko. Nakon rata stočarstvo je smanjeno

na minimum, a sve više ovdje se

razvijaju razne vrste obrta (građevina, prijevoz,

instalaterstvo).

Hrvatsko Selo

Hrvatsko Selo nalazi se 2 km sjeveroistočno

i istočno od Topuskog, a smjestilo

se na uzvisini iznad lijeve obale rijeke

Gline. Selo je po tipu ušoreno s nekoliko

zaselaka: Bilo, Gorjanci, Petrinja,

Mačkovljani, Budžak. Naselje nastaje u

razdoblju 1700-1701. godine, kada zagrebački

biskup Stjepan Selišković naseljava

ovdje katolički živalj, uglavnom iz područja

Turopolja. Početkom 19. stoljeća

gradi se u selu kapela sv. Ivana Krstitelja,

a krajem 19. stoljeća otvoren je ovdje

kamenolom (dijabaz). Eksploatacija je

prekinuta ljeti 1979. godine, kada je tijekom

miniranja došlo do obrušavanja stijene,

koja je zatrpala radilište s drobilišnim

postrojenjem. Prema popisu iz 2001.

godine u Hrvatskom Selu evidentirana su

333 stanovnika u 119 domaćinstava. U

TOPUSKO 135

Nakon Domovinskog rata znatno se smanjio

broj ljudi koji se bavi poljodjelstvom

i stočarstvom, a sve više ih se orijentira

na rad u Lječilištu, TIM-u i komunalnom

poduzeću.

odnosu na popis iz 1991. godine smanjen

je broj stanovnika za 217 ili 39,5%, broj

domaćinstava sa 154 na 119 ili 35 domaćinstava

manje, što u postotku iznosi

22,7% manje nego 1991. godine. Glavno

zanimanje stanovništva je poljoprivreda

i stočarstvo, ali znatan broj stanovnika

radio je u Lječilištu, TIM-u i kamenolomu.

Katinovac

Selo je smješteno u dolini rijeke

Gline, formirano od niza manjih zaselaka,

od kojih su najvažniji Debela Kosa,

Poljica i Rujnica, koji su smješteni na

rubu doline ili kontaktu šuma i oranica.

Površina naselja je 12,4 km/2 i tu je 2001.

godine živjelo 114 stanovnika u 47 domaćinstava,

a 1991. godine 349 stanovnika

u 109 domaćinstava. Ovi podatci govore

kako se broj stanovnika smanjio za 235

osoba i za 62 domaćinstva. Danas ovdje

prevladava, uglavnom, staro stanovništvo.

Prije rata u selu je radila osmorazredna

škola, a danas u selu ima samo 13 djece

u dobi do 14 godina, a čak 51 stanovnik

stariji je od 60 godina ili u postotku 44,7%.

U selu možemo sresti tradicijske drvene

građevine, građene početkom 20. stoljeća.

Na rijeci Glini nalazi se gospodarska građevina

- vodenica Crljenac. Sadašnje stanovništvo,

uglavnom, bavi se poljoprivredom

i stočarstvom.

Kapela u Hrvatskom

Selu

Kamenolom u

Hrvatskom Selu

Mala Vranovina

Naselje se smjestilo 5 km istočno

od Topuskog, na obroncima Vranovske

Glavice s prosječnom nadmorskom visinom

od oko 200 metara. Prema popisu sta-

Hrvatsko Selo (dio

naselja)

136


Stara kuća u Maličkoj

novništva iz 2001. godine u selu su živjela

samo 3 stanovnika i u usporedbi s 1991.

godinom ovo naselje ima demografski

gubitak od 70 stanovnika ili 95,9%. Danas

je, nažalost, ovo naselje ostalo bez ijednog

stanovnika. U selu se nalaze brojne napuštene

drvene kuće tradicijske arhitekture

koje bi svakako trebalo očuvati. Nekada

su se ovdje ljudi bavili poljoprivredom i

stočarstvom, a posebno šumarstvom.

Malička

Selo Malička smješteno je na jugoistočnim

padinama Petrove gore. Prema

popisu iz 2001. godine u selu je živjelo

svega 48 stanovnika ili samo 4,7 na 1 km/2.

Danas u selu ima 25, uglavnom, starijih

domaćinstava (62,4% starog stanovništva).

Malička se sastoji od više malih zaselaka,

razbacanih na obroncima Petrove gore.

Glavnina sela je uz cestu Gvozd-Perna.

Zbog nešto više nadmorske visine (preko

200 metara), ovaj prostor pogodan je za

uzgoj voćarstva. Inače, glavna gospodarska

osnova su poljoprivreda, stočarstvo i

šumarstvo.

Pecka

Ovo naselje smjestilo se također na

jugoistočnim padinama Petrove gore uz

potok Pecku. Selo je rastresitog tipa s

više zaselaka od kojih su značajniji Mala i

Velika Pecka. Prema popisu stanovništva

iz 2001. godine u 21 domaćinstvu živjela

su svega 23 stanovnika, od kojih je preko

50% starije od 60 godina. Glavno zanimanje

stanovništva ovoga sela je stočarstvo i

poljoprivreda.

Perna

Perna je vrlo staro naselje, koje je

još davne 1225. godine od kralja Bele

IV. dobilo povlasticu slobodnoga kraljevskoga

grada. Prema toj povlastici Perni je

pripadalo pravo izbora suca i svećenika

za svoju župu, zatim pravo raspolaganja

vlastitom imovinom, pravo održavanja sajmova

i pravo drvarenja.

Prema popisu župa iz 1334. godine, u

Perni se spominje župna crkva sagrađena

1225. godine. Iznad naselja Perna stajala

je utvrda - grad Pernik smješten na strateški

važnoj uzvisini. Pernu su Turci prvi

put spalili 1558. godine, a zauzeli su je

1578. godine. Povijesni izvori bilježe kako

su stanovnici Perne i okolnih sela bili

odvedeni u sužanjstvo, a Perna i okolna

sela bila su spaljena. Za vrijeme Vojne

krajine posjedi Perne bili su pod krajiškom

upravom, a neko vrijeme bila je pripojena

Opatiji Topusko. Tijekom 17. stoljeća

Pernu i okolna sela naselilo je vlaško

TOPUSKO 137

Obnovljena kuća

Perna

Stara drvena kuća

Perna

stanovništvo doseljeno iz Bosne. Lokaliteti

i toponini Crkvina i Stara crkva govore o

pozicijama srednjevjekovne katoličke, te

pravoslavne crkve iz 18. stoljeća. Po prostornoj

organizaciji u selu Perna nalazi se

nekoliko zaselaka: Bakići, Pajići, Kljaići,

Roknići, Sokolovići. Srednji dio sela ima

izduženu formu i smješten je uz glavnu

cestu. Predio Suha Perna nalazi se uz sporednu

cestu, u dolini potoka Pernika.

U selu Perna u znatnoj je mjeri zastupljena

tradicijska arhitektura s drvenim

prizemnicama na niskom zidanom temelju

ili podrumu. Velik dio ovih kuća uništen

je u II. svjetskom ratu. Najočuvanija

tradicijska arhitektura susreće se u Suhoj

Perni. Najstarije kuće građene su između

1890. i 1910. godine, a neke su sačuvane i

do danas.

Temeljem popisnih podataka vidi se

kako je Perna imala najviše stanovnika

1931. godine (1241 stanovnika), a temeljem

popisa iz 2001. godine u Perni su

evidentirana samo 204 stanovnika. Do

Domovinskog rata Perna je bila manje

lokalno središte s poljoprivrednom zadrugom,

osmorazrednom osnovnom školom,

zdravstvenom ambulantom, trgo-

138


vinom i ugostiteljskim objektom. Danas

je to poluprazno selo s pretežno starijim

stanovništvom, bez škole, trgovine,

zdravstvene ambulante. Prema Perni, kao

lokalnom središtu, gravitirala su okolna

naselja Malička i Pecka, a dijelom i naselje

Katinovac (posebice zaselak Rujnica).

U predjelu Prikuzmić prije rata radio je

pogon za eksploataciju dolomita.

Ponikvari

Naselje Ponikvari nalazi se zapadno

i jugozapadno od Topuskog. Ponikvari su

selo rastresitog tipa sa zaselcima: Poljani

(Sijerići, Dobrići, Roknići, Orabovići), te

Donji i Gornji Ponikvari. Prema popisu iz

2001. godine u selu su evidentirana 404

stanovnika u 142 domaćinstva, dok je

1991. godine ovdje živjelo 712 stanovnika

u 225 domaćinstava. Selo je asfaltnom

cestom povezano s općinskim središtem.

Godine 1865. u Ponikvarima je,

pored Talionice željeza (otvorena 1861.),

otvoren rudnik lignita, koji je 1958.

godine zbog iscrpljenosti ležišta prestao

s radom. Talionica željeza je u II. svjetskom

ratu bombardirana i od tada je prestala

s radom. Danas se u zaseoku Poljani

eksploatira keramička glina. Na prostoru

između Poljana, Gornjih Ponikvara i

Vorkapić Sela, u predjelu zvanom “Mokra

polja”, osnovano je šezdesetih godina 20.

stoljeća Poljoprivredno dobro “Kordun”

sa oko 350 ha zemljišta. Od 1963. godine

ovo poljoprivredno dobro preuzima

Mesna industrija “Gavrilović” iz Petrinje,

i tu otvara reprocentar odojaka i farmu

tovne junadi. Farma i reprocentar nakon

Domovinskog rata prestali su s radom

zbog devastacije.

Staro Selo

Staro Selo smješteno je 6 km jugozapadno

od Topuskog između šume Orlova,

granice prema BiH i rijeke Gline. Selo je

rastresitog tipa i obuhvaća površinu od 20

km/2. Staro Selo ima više zaselaka kao što

su: Bjeljavina, Selce, Crkvina, Bijeli Potok,

Prnjavor, Žarkovac. Za vrijeme Vojne krajina

selo je imalo važan strateški značaj u

obrani od Turaka. U selu je otvorena jedna

od najstarijih škola na ovom prostoru.

Prema popisu stanovnika iz 1931. godine

Obnova starih kuća u

naselju Ponikvari

Vodenica “Pilana”,

Staro Selo

TOPUSKO 139

selo je imalo čak 1428 stanovnika, a 2001.

godine u Starom Selu živi svega 191 stanovnik

u 74 domaćinstva. Prevladava stanovništvo

starije životne dobi, dok je mlađih

do 20 godina tek 19,6%. Stanovništvo

se uglavnom bavi poljoprivredom i stočarstvom,

ali je to nakon Domovinskog

rata svedeno na minimum. Na rijeci Glini,

između zaselaka Selce i Bjeljavina, nalazi

se gospodarski objekt - vodenica ”Pilana”.

Velika Vranovina

Od svih ruralnih naselja na području

Općine Topusko, Velika Vranovina najviše

je urbanizirana i s relativno velikom

gustoćom naseljenosti od 64 stanovnika

na km/2. Najveći broj stanovnika u

Velikoj Vranovini zabilježen je prilikom

prvog popisa stanovništva 1857. godine,

kada je u ovom selu živjelo 590 stanovnika.

Naselje Velika Vranovina nalazi se 2

km južno od Topuskog, na desnoj obali

rijeke Gline. Nadmorska visina naselja je

od 132 do 180 metara. Ovaj prostor bio je

naseljen još u brončano i željezno doba

(Turska kosa). Najviše podataka o prapovijesnom

nalazištu na lokalitetu Turska kosa

prikupljeno je pod vodstvom arheologa

Laze Čučkovića. Već sami toponimi na južnom

dijelu Velike Vranovine: Lončarevac,

Božjakovina, Pogledalo, Turska kosa, upućuju

na karakteristične predmete, događaje

i položaje po kojima su dobili imena.

Velika Vranovina kao naselje najviše se

razvija za vrijeme Vojne krajine, kada je

Šumarija i vodenica na

rijeci Glini

Kapela u Velikoj

Vranovini

bila sjedište Vranovinske kompanije 1.

banske pukovnije. U to vrijeme Vranovina

je bila općinsko središte s izgrađenom

općinskom zgradom, zgradom šumarije,

erarskim zgradama i dr. Rudnik i talionica

Dio naselja Velika

Vranovina

140


uređeno vrelo pitke vode, a narod ga je

u čast bana Josipa Jelačića prozvao Jelačić

vrelo. Danas je ovo vrelo uređeno kao

izletište.

Vodenica na rijeci Glini

Izletište “Jelačić vrelo”

Autohtona kuća u

Vorkapić Selu

u Vranovini grade (na mjestu gdje je već

postojala kapela 1822. godine) zavjetnu

kapelu Blažene Djevice Marije u koju su za

dan rudara na Sv. Barbaru odlazili rudari u

procesiji na svetu misu.

Prema pisanim dokumentima 1855.

godine u Vranovini je otvoren rudnik uglja

(Lončarevac), a 1861. godine puštena je u

pogon talionica željeza “Vranovina”.

Prema popisu stanovništva iz 2001.

godine, u Velikoj Vranovini ima 180 stanovnika

u 59 domaćinstava. Danas je Velika

Vranovina gotovo urbano naselje s potrebnom

infrastrukturom. Najveći dio stanovnika

V. Vranovine, pored zemljoradnje, bio

je već od sredine 19. stoljeća zaposlen u

Talionici željeza, rudnicima uglja i barita,

kamenolomu, te u Lječilištu Topusko. U

Velikoj Vranovini je polovicom 19. stoljeća

Vorkapić Selo

Naselje Vorkapić Selo nalazi se 6 km

jugozapadno od Topuskog. Po prostornoj

organizaciji pripada tipu rastresitog sela

sa zaselcima: Donji i Gornji Vorkapići,

te Skubete. U selu susrećemo više drvenih

prizemnica građenih u 19. stoljeću.

Mnoge kuće uništene su u Domovinskom

ratu, a broj stanovnika znatno se smanjio

u odnosu na predratno stanje. Prema

popisu iz 2001. godine u selu je živjelo

svega 35 stanovnika u 23 domaćinstva.

Stanovništvo je, uglavnom, starije životne

dobi (88,6% stanovništva starije je od 60

godina). Gospodarska osnova ovdje je

poljoprivreda. U II. svjetskom ratu (1944.)

u Vorkapić Selu održana su dva učiteljska

tečaja, na kojima je obrazovano 60 novih

učitelja. Mnogi od njih nastavili su raditi

kao seoski učitelji na području Općine

Topusko.

TOPUSKO 141

GOSPODARSTVO I

DRUŠTVENE DJELATNOSTI

GOSPODARSTVO

Gospodarske djelatnosti na području

današnje Općine Topusko, kako u prošlosti,

tako i danas, ovisile su o fizičko-geografskim

karakteristikama ovoga prostora,

ali i o društveno-političkim kretanjima

kroz povijest. Povijesna događanja u ovim

krajevima bila su vrlo burna i to od najstarijih

vremena pa sve do današnjih dana.

Svoje tragove ostavili su ovdje Rimljani,

Habzburgovci, provale Turaka, Vojna

krajina, Napoleonove trupe, a poseban

pečat ostavio je II. svjetski rat i, konačno,

Domovinski rat.

Kako su se ovi događaji izmjenjivali,

tako su se mijenjali i načini života

ljudi ovoga kraja. Ovdje se često ratovalo,

rušilo, gradilo. Iz ovih krajeva mnogo se

ljudi iselilo, bježeći od ratnih opasnosti ili

tražeći bolje uvjete života. Glavno zanimanje

stanovništva topličkoga kraja od davnina

je bilo ratarstvo, stočarstvo i šumarstvo,

ali i iskorištavanje prirodnih bogatstava

kao što su šume, termalne mineralne

vode i rudno bogatstvo.

Poljoprivreda

Najveći broj radno aktivnoga stanovništva

bavio se, i još uvijek se bavi, poljoprivredom.

Na obradive površine ovoga

područja otpada oko 56% od ukupnoga

teritorija. Do II. svjetskog rata 90% ovdašnjega

stanovništva bavilo se poljoprivredom

i područje današnje Općine Topusko

bilo je tipično ruralno. Nakon završetka

II. svjetskog rata provodi se agrarna

reforma prema Zakonu o agrarnoj reformi.

Vrijeme od 1945. do 1953. godine bilo je

u Hrvatskoj karakteristično po stvaranju

seljačkih radnih zadruga i ovo područje je

tim procesom bilo zahvaćeno tek u manjoj

mjeri, ali u poljoprivredi, kao i drugim djelatnostima,

utjecaj države bio je velik. Za

individualnog poljoprivrednika uveden je

otkup poljoprivrednih proizvoda po otkupnim

cijenama. Otkup je trebao osigurati

potrebe stanovništva za poljoprivrednim

proizvodima, te snabdijevanje industrije

odgovarajućim sirovinama. Mehanizacija

je u ovom razdoblju bila nedovoljna, pa

je najveći teret obrade zemljišta padao

na zaprežnu stoku. Uvođenje mehanizacije

zahtijevalo je promjenu organizacije

proizvodnje, jer se primjenom mehanizacije

postiže smanjenje potreba u ljudskoj

radnoj snazi, postiže se ubrzanje radova,

povećanje i poboljšanje proizvodnje.

Krupne promjene u agrarnoj politici

nastaju poslije 1953. godine. Za brži razvoj

poljoprivrede osiguravala su se veća ulaganja

putem kredita, davani su regresi za

strojeve, reprodukcijski i pogonski materijal.

Sredinom prošloga stoljeća na području

Općine Topusko formirano je nekoliko

poljoprivrednih zadruga (Topusko, Perna,

Staro Selo), koje su se, uz vlastitu proizvodnju,

bavile otkupom od individualnih

poljoprivrednika na području svoga rada.

U to vrijeme je na području Općine osno-

142


vano Poljoprivredno dobro “Kordun”, koje

je 1963. godine preuzela Mesna industrija

“Gavrilović” iz Petrinje i izgradila ovdje

stočnu farmu “Mokra polja” s godišnjom

proizvodnjom preko 10.000 odojaka i oko

2500 grla tovne junadi. Osim toga što je

na ovoj farmi bilo zaposleno sedamdesetak

osoba, uz nju je bila vezana i značajna

kooperativna proizvodnja s individualnim

gospodarstvima.

Na području Općine Topusko poljoprivredne

površine su raspoređene najviše

u dolinama rijeka (Glina, Perna i

Čemernica). Prema načinu korištenja, najviše

zemljišta otpada na oranice i vrtove,

te livade i pašnjake. Zanemarivo malo

zemljišta je pod voćnjacima, a vinograda

gotovo da više i nema. Općinu Topusko

karakteriziraju poljoprivredne površine u

privatnom vlasništvu s usitnjenim seoskim

gospodarstvima, dok je samo oko 740 ha

oraničnih površina u društvenom (državnom)

vlasništvu. Danas je, nažalost, velik

dio poljoprivrednih površina neobrađen

i zapušten. Stočni fond je u odnosu na

predratno stanje drastično smanjen. Prije

Domovinskog rata ovdje je u zamahu bilo

mliječno govedarstvo i gotovo u svakom

selu bile su podignute stanice za otkup

mlijeka, koje je otkupljivala Karlovačka

industrija mlijeka (KIM). Brži razvoj poljoprivredne

proizvodnje danas je limitiran

relativno malim brojem radno sposobnog

stanovništva, ali i uništenim poljoprivrednim

oruđima i mehanizacijom. Za obnovu

poljoprivrednih gospodarstava trebale

bi znatne investicije i puno veća pomoć

države.

Od poljoprivrednih kultura najzastupljenija

je proizvodnja kukuruza, krumpira

i nešto manje pšenice. Uz ove poljoprivredne

kulture postoje ovdje i uvjeti

za proizvodnju stočne hrane i industrijskog

bilja (prije Domovinskog rata veliki

broj poljoprivrednika bavio se uzgojem

duhana).

Obzirom na prirodne uvjete i mogućnosti,

koje se posebno odnose na stakleničku

proizvodnju (korištenje potencijala

termalnih voda), postoje ovdje značajni

kapaciteti za uzgoj povrća i cvijeća.

Imajući u vidu pedološke i klimatološke

karakteristike, ovdje su velike mogućnosti

u razvoju voćarstva, ali, nažalost, nekadašnji

voćnjaci (jabuka, šljiva, kruška)

zapušteni su i dotrajali, a mladih nasada

gotovo i nema.

Sredinom šezdesetih godina u Donjoj

Čemernici “Karlovačka pivovara” i Općina

Vrginmost podižu nasade jabuka i malina

na oko 250 ha, ali je i to, kao i farma

“Mokra polja”, nakon Domovinskog rata

uništeno, zapušteno i totalno devastirano.

Šumarstvo

Kako je velik dio prostora Općine

Topusko (oko 37% površine) pokriven

šumskom vegetacijom, od uvijek

je eksploatacija šuma bila značajna gospodarska

aktivnost ljudi ovog prostora.

Puštanjem u pogon Talionice željeza

“Vranovina”, trebalo je osigurati velike

količine drvne mase za proizvodnju drvenog

ugljena neophodnog u procesu rada

TOPUSKO 143

talionice. U područjima Orlove i Petrove

gore otvorena su tada brojna radilišta za

eksploataciju drveta i proizvodnju drvenog

ugljena. Kako bi se obnovila ratom porušena

zemlja, poslije II. svjetskog rata sjekle

su se velike količine drvne mase, koje su

bile značajan izvozni proizvod. Šumama

na području Općine Topusko upravljaju

Hrvatske šume p.o. Zagreb - Uprava

šuma Karlovac - Šumarija Topusko. Šume

kojima upravljaju podijeljene su u tri gospodarske

jedinice:

- Petrova gora - Bublen

- Orlova

- Toplička kosa

Osim što gospodare šumom i eksploatacijom

drvne mase, Hrvatske šume se

bave i uzgojem novih šumskih površina,

kao i izgradnjom i održavanjem šumskih

cesta čija dužina iznosi stotinjak kilometara.

Danas je u Šumariji Topusko stalno

zaposleno 20 radnika. Kroz povijest

ovoga kraja poljoprivreda i šumarstvo bili

su glavna zanimanja ovdašnjih ljudi, a i u

budućem razvoju naglasak će trebati staviti

na eko proizvodnju, seoski turizam, te

zaštitu i unapređenje čovjekova okoliša.

Eksploatacija mineralnih

sirovina

Područje Općine Topusko kraj je u

kojem, glede geološkog sastava i njegove

tektonike, nalazimo bogata ležišta mineralnih

sirovina, posebice barita, ciglarske

i keramičke gline, kremenog pijeska,

kamena, ugljena, željezne rude, te izdašnih

izvora termalne mineralne vode.

Temeljem brojnih arheoloških iskapanja

došlo se do saznanja kako su već

Rimljani koristili termalne vode i vadili

rudu u predjelima oko Petrove gore.

Rudarstvo u okolici Petrove gore intenzivnije

se razvija sredinom 18. i početkom

19. stoljeća. Za vrijeme Austro-

Ugarske Monarhije, glavnu rudnu koncesiju

na Petrovoj gori i okolici imalo je

“Gewerksehaft der Eisenberwerke und

hutterwerke Petrova gora zu Topusko”

odnosno “Udruženje rudnika željeza

i Talionica “Petrova gora Topusko”.

Ovom udruženju 1857. godine dodijeljeno

je rudno polje “Wohl Osterreich”.

Ovo rudno polje nalazilo se na Dugačkoj

kosi u Maloj Peckoj. Godine 1935. promijenjen

je naziv ovoga rudnoga polja

u “Čuvajmo Jugoslaviju”, a 1936. godine

novi je vlasnik “Željezni majdan i talionica

Topusko” d.d. u Ljubljani. Majdan i talionica

Petrova gora u Topuskom posjedovali

su 48 rudnih polja. Neka rudna polja

eksploatirana su do 1941. godine, a sva

su 1946. godine konfiscirana. Talionica

željeza počela je s probnim radom 23.

6. 1860. godine pod imenom “Talionica

Talionica željeza

Vranovina

144


željeza Vranovina”. Ovu talionicu, kao i

rudnike, kupila je 1872. godine “Kranjska

industrijska družba” (KID) iz Ljubljane za

175.000 guldena. Osim talionice kupili su

i sve zalihe željezne rude. “KID” je imao

prilično poteškoća u poslovanju i u razdoblju

1873. do 1875. godine izgubio je u

talionici 41.000 guldena, pa je predložio

firmi “Ganz & Co” iz Budimpešte da kupi

100% dionica talionice i rudnika.

U Ljubljani je 22. 10. 1887. godine

sklopljena pogodba o zakupu od 10.000

guldena godišnje između “KID”-a i predstavnika

“Ganz&CO”. Godine 1898.

godine firma “Ganz&Co” kupila je talionicu

i rudnik ugljena u Velikoj Vranovini

(Lončarevac) i Ponikvarima. Početkom

1923. godine vlasnik talionice postaje

“Slavenska banka” d.d. u Zagrebu, a već

krajem iste godine, zbog stečaja te banke,

vlasništvo se prenosi na novu tvrtku

“Željezni majdan i talionica d.d.” Topusko,

čiji je većinski vlasnik (80%) ostala

“Slavenska banka d.d.”, a manjinski (20%)

je postao “Ganz Danubius” iz Budimpešte.

Kada je 1925. godine “Slavenska banka”

ponovno zapala u teškoće, prodaje talionicu

i rudnike ponovno Kranjskoj industrijskoj

družbi (KID) za 1.900.000 dinara,

koja je kupljeno povjerila u zakup ing.

Leu Kavčniku. Visoka peć “Vranovina”

opskrbljivala je “KID” sirovim željezom.

Godine 1931. poduzetnici Leo Kavčnik,

Valentin Tič i Janko Gruden osnivaju konzorcij,

koji kroz isporuku sirovog željeza

KID-u kupuju istu od KID-a. U to doba

radile su u Kraljevini Jugoslaviji visoke

peći u Varešu, Bešlincu i Topuskom, a

tek 1937. godine počela je s radom visoka

peć u Jesenicama, a 1939. godine u Sisku

(Caprag).

Talionica željeza i rudnik ugljena

zapošljavali su stotinjak radnika, a uz

talionicu i rudnik izgrađeno je stambeno

naselje za stručne radnike, koji su ovdje

došli iz drugih sredina Hrvatske, ali i iz

Bosne i Slovenije.

U II. svjetskom ratu Nijemci su bombardirali

i teško oštetili talionicu. Nakon

rata talionica u Topuskom nije obnovljena,

a dijelovi postrojenja i zalihe željezne rude

odvezene su u Željezaru Sisak. U sklopu

talionice radila su dva rudnika ugljena -

lignita u Velikoj Vranovini (Lončarevac

i Ponikvari). Rudnik u Velikoj Vranovini

otvoren je 1855. godine pod imenom “Neu

Gluck”, odnosno “Nova sreća”. Zbog visokih

troškova eksploatacije rudnik je ubrzo

prestao s radom.

Na lokalitetu Lončarevac od 1956-

1958. godine obavljena su istražna bušenja

(18 bušotina) i utvrđene rezerve ugljena

od oko 400.000 tona. Zbog niske kalorične

vrijednosti ovoga ugljena (2.200 cal.)

i visokih troškova eksploatacije, nije došlo

do ponovnog otvaranja ugljenokopa.

Drugi rudnik otvoren je u neposrednoj

blizini talionice u Ponikvarima pod imenom

“Glucklicker Verein” (Sretna udruga).

Godine 1942. promijenjen je naziv rudnika

u “Sretno”. U ovom ugljenokopu radilo je

oko 70-75 radnika u tri smjene i dnevno

se proizvodilo oko 5 vagona lignita. Od

TOPUSKO 145

1945. godine rudnik je nacionaliziran i od

tada radi pod imenom “Petrogorski rudnik

ugljena Topusko”. Ovaj rudnik radio je do

31. srpnja 1958. godine, kada je donesena

odluka o zatvaranju. Razlog za zatvaranje

pogona bile su iscrpljene zalihe. Od 1947.

godine, kada je ponovno počela eksploatacija

barita u Gejkovcu, mijenja se naziv

tvrtke u “Kordunski rudnik ugljena i nemetala

Topusko”. Nakon zatvaranja rudnika

ugljena otvara se u Hrvatskom Selu

pogon za eksploataciju kamena i poduzeće

ponovno mijenja ime u “Kordunski

rudnici nemetala i građevnog materijala”.

U to vrijeme u pogonima poduzeća radi

preko 350 radnika.

Pogon za eksploataciju barita

Barit s područja Petrove gore po prvi

put spominje Mišo Kišpatić (1901. godine).

Prvi istražni radovi na baritu obavljeni su

1934. godine u režiji “Udruženja rudnika i

talionice Topusko” na lokaciji u Gejkovcu.

Ukupna proizvodnja barita prije II. svjetskog

rata iznosila je 200 tona i čitava proizvedena

količina izvezena je u Mađarsku.

Nakon rata istražni radovi nastavljeni su

1947. godine i to na pozicijama Gejkovac,

Sivac, Klokočev jarak i Kijak. Do 1952.

godine proizvedene su ukupno 9.662

tone. Poslije 1952. godine proizvodnja se

kreće između 10.000 i 12.000 tona godišnje

i najveći dio izvozi se u SAD-e. Zbog

iscrpljenosti postojećih ležišta bilo je neophodno

obaviti nova istražna bušenja, za

što poduzeće nije imalo dovoljno financijskih

sredstava, a istovremeno se pojavio

i problem plasmana, što dovodi do prestanka

proizvodnje i 1977. godine zatvaraju

se svi pogoni.

Eksploatacija kamena

Nedaleko Topuskog u Hrvatskom

Selu, na platou iznad rijeke Gline, nalazi

se veća eruptivna stijena dijabaza (spilita)

i ovdje se krajem 19. stojeća otvara manji

kamenolom. Kada je 1958. godine zatvoren

rudnik ugljena, otvara se ovdje pogon

“Kamenolom Hrvatsko Selo”. Kamen je

ovdje eksploatiran do 1979. godine, kada

je tijekom miniranja došlo do obrušavanja

više blokova stijene na drobilišno postrojenje.

Ovaj incident rezultirao je potpunim

prestankom rada kamenoloma.

Poglavarstvo Općine Topusko 1997.

godine donosi zaključak o sanaciji i

eksploataciji “Kamenoloma Hrvatsko Selo”

i nakon svih potrebnih predradnji Ured za

gospodarstvo Sisačko-moslavačke županije

odobrava “Hidroelektri - Niskogradnji”

d.d. iz Zagreba sanaciju i eksploataciju u

kamenolomu Hrvatsko Selo. Međutim,

kako je ležište dijabaza prostorno ograničeno,

a u blizini su naseljene kuće, kamenolom

je prestao s radom.

Godine 1985. u Perni je otvoren kamenolom

dolomita, gdje je do 1991. godine

proizvedeno 350.000 tona tehničkog građevnog

kamena. Kako je ležište kamena

gotovo iscrpljeno, nakon Domovinskog

rata nije došlo do ponovnog otvaranja

kamenoloma.

146


Eksploatacija pijeska

Na području Općine Topusko, u

predjelu sela Perna, istražnim bušenjem

1960. godine otkrivene su znatne količine

kvarcnog pijeska. Eksploatacija je započela

1961. godine, a pijesak se koristio u

kemijskoj industriji. Do 1990. godine proizvedeno

je 148.000 tona. Nakon rata nije

se ponovno pokrenula proizvodnja.

promet - Ciglana Blatuša” d.o.o. Donja

Čemernica. Ciglana proizvodi građevnu

zidnu opeku i trenutno zapošljava pedesetak

radnika.

Bivši “Kordunski rudnici nemetala

Ciglana “Blatuša”

Upravna zgrada

Komunalno Topusko

d.o.o.

Eksploatacija gline

Ležišta vatrostalno-keramičke gline

nalaze se na prostoru sela Blatuša (općina

Gvozd) i Poljanima (Ponikvari), a ciglarske

gline u području sela Donja Čemernica.

“Keramika Vojnić” d.o.o. Vojnić za svoju

proizvodnju keramičkih pločica 2003.

godine je provela istražne radove na prostoru

Ponikvari, u zaseoku Poljani.

Rezultati istražnih radova ukazali su na

mogućnost uporabe keramičke gline ovog

lokaliteta u proizvodnji keramičkih pločica.

Eksploatacija gline na EP “Ponikvari”

predviđena je površinskim kopom.

Eksploatacijsko polje (EP) Ponikvari odobrilo

je Ministarstvo gospodarstva, rada

i poduzetništva na površini od 7,86 ha.

Potvrđene su rezerve od oko 650.000 tona,

što je dostatno za 36 godina eksploatacije.

Temeljem istražnih radova na području

sela Donja Čemernica utvrđene su znatne

količine ciglarske gline i 1948. godine izrgrađena

je ciglana “Blatuša”. U Domovinskom

ratu ciglana je bila dosta oštećena, a danas

je privatizirana i radi pod nazivom “Saša

i građevnog materijala” Topusko 1971.

godine integrirali su se s “Rudarom”

Zagreb i promijenili ime u OOUR

“Kordunski rudnici nemetala” Topusko.

Ovaj OOUR se 1987. godine izdvaja iz

sustava “Rudara” Zagreb, te se formira

kao nova radna organizacija pod imenom

“Petrovac”, te postaje značajan gospodarski

subjekt ondašnje Općine Vrginmost

(Gvozd) sa oko 200 zaposlenih radnika.

“Petrovac” je u svom sastavu imao: RO

“Hidrogradnja” Topusko, OOUR “Ciglana

Blatuša” Vrginmost i OOUR “Kordunski

rudnici nemetala” Topusko.

Nakon Domovinskog rata 1966.

TOPUSKO 147

godine kod Trgovačkog suda Zagreb upisana

je promjena naziva, sjedište i preoblikovanje

radne organizacije “Petrovac” u

“Komunalno Topusko” d.o.o. za opskrbu

pitkom vodom i ostale komunalne usluge

sa sjedištem u Topuskom, Ponikvari

77-a. Danas “Komunalno Topusko” d.o.o.

zapošljava oko 45 radnika.

Metaloprerađivačka industrija

U okviru poduzeća “Kordunski rudnici

nemetala i građevnog materijala”

Topusko 1958. godine osnovan je pogon

za proizvodnju metalnih ograda pod nazivom

“Pogon istegnutog metala” (PIM).

Ovaj pogon prerastao je 1961. godine u

Tvornicu istegnutih metala (TIM), a 1965.

godine preselili su na novu lokacuju u

Topusko. Tvornica je, osim ograda, proširila

proizvodnju na slijedeće proizvode:

podupirači, gazišta, odbojnici za ceste,

te razna galanterija od istegnutog lima i

traka. Krajem osamdesetih godina u tvornici

je bilo zaposleno preko 500 radnika.

Godine 1968. TIM postaje jedna od najuspješnijih

firmi u svojoj branši. Tijekom

Domovinskog rata tvornica je devastirana,

ali na svu sreću nije srušena i već

krajem 1995. godine počinje ponovno s

proizvodnjom.

Danas je tvornica privatizirana, a

većinski vlasnik, uz male dioničare, je

“Dalekovod” Zagreb i firma posluje pod

nazivom “Dalekovod - TIM” Topusko.

Tvornica je u fazi modernizacije i usvajanja

novih proizvoda, a trenutno zapošljava

150 radnika.

Ugostiteljstvo i turizam

Ugostiteljsko-turističke djelatnosti imaju u

Topuskom dugu tradiciju i, uglavnom, su

bile vezane uz Lječilište Topusko. Kako se

razvijalo Lječilište, tako su se razvijali ugostiteljsko-turistički

kapaciteti Topuskog,

koji su do II. svjetskog rata bili, uglavnom,

u privatnim rukama. Poslije 1945. godine

najveći dio ugostiteljskih kapaciteta prelazi

u vlasništvo države, a glavni nositelj

ugostiteljstva postalo je Lječilište Topusko.

Do 1991. godine Lječilište Topusko poslovalo

je kao ustanova za medicinsku rehabilitaciju

pod nazivom “Centar za medicinsku

rehabilitaciju, rekreaciju i turizam”

Topusko.

Po oslobođenju Topuskog od strane

vojno-redarstvenih snaga Republike

Hrvatske 1995. godine Poglavarstvo

Sisačko-moslavačke županije, na sjednici

održanoj 9. listopada 1995. godine, donijelo

je odluku o preuzimanju u vlasništvo

RO “Centar za medicinsku rehabilitaciju,

rekreaciju i turizam” Topusko.

Istoga dana donosi se i odluka

Tvornica istegnutih

metala Topusko

148


kako se “Centar za medicinsku rehabilitaciju,

rekreaciju i turizam” preimenuje u

“Lječilište Topusko”. Tom odlukom utvrđena

je djelatnost Lječilišta: liječenje, rehabilitacija,

pružanje zdravstvenih usluga uz

primjenu termalne vode kao primarnog

faktora, medicinski programirani aktivni

odmor i pružanje turističkih usluga osobama

koje čine klijentelu zdravstvenoga

turizma.

Obzirom da je za vrijeme Domovinskog

rata uništen i devastiran veliki dio

Lječilišta, trebalo je osigurati najnužnija

financijska sredstva za sanaciju i obnovu

u ratu razrušenih i oštećenih objekata. Već

krajem 1995. godine osposobljen je dio

lječilišnih kapaciteta, pušten je u pogon

zatvoreni bazen, kuglana, kao i najnužniji

objekti i oprema za liječenje i rehabilitaciju.

Početkom studenog 1995. godine

Upravno vijeće Lječilišta donosi odluku o

zaduživanju Lječilišta kod Hrvatske kreditne

banke za obnovu Zagreb podizanjem

kredita za sanaciju i obnovu ratom

oštećenih objekata. Otvaranjem kreditnih

linija, obnova Lječilišta se intenzivira,

obnavlja se hotel “Petrova gora” i dijelom

hotel “Toplica”, uređuje se sportska

dvorana, kompleksi vanjskih bazena i dr.

Početkom 1996. godine obavljena je registracija

Lječilišta i dobivena je suglasnost

Ministarstva zdravstva na rad Lječilišta, a

službeni početak rada Lječilišta je 4. travnja

1996. godine. Tijekom 1996. godine

realiziran je u cijelosti Investicijski program

nužne sanacije i obnove oštećenih

i uništenih objekata i opreme Lječilišta

Topusko. Vrijednost programa izvršena je

u iznosu od 25.597.200,00 kuna. I narednih

godina nastavljeno je s novim ulaganjima,

prije svega u sanaciju hotela “Toplica”,

Blatnih kupki, te uređenjem okoliša...

Do danas je u hotelima “Petrova gora”

i “Toplica” osposobljeno 360 ležajeva u

jednokrevetnim i dvokrevetnim sobama,

te 4 apartmana. U sklopu hotela nalaze se:

zatvoreni bazen, saune, kuglana, masažne

kade, sportska dvorana, fitness, seminarske

dvorane, frizerski salon, TV sale, suvenirnica,

poslovnice dviju banaka, 3 restorana,

2 aperativ bara, prostor za masažu,

terapiju i dr. U neposrednoj blizini hotela

nalazi se kompleks otvorenih bazena - 5

bazena različitih veličina, dubina i temperature

vode.

Danas u okviru Lječilišta Topusko

posluje firma “Top Terme” d.o.o. koja svojim

gostima pruža bogatu ponudu sportskih

i rekreacijskih sadržaja. “Top Terme”

uspješno organiziraju pripreme sportskih

klubova, rekreacijskih grupa i individualnih

sportaša i rekreativaca.

U suradnji s Turističkom zajednicom

“Top Terme” obilježile su brojne staze za

šetnju i vožnju biciklom, a organiziraju i

izlete s mogućnošću skupljanja kestena i

gljiva, kao i ribolov na rijeci Glini i lov u

obližnjim šumama.

Da se Topusko od lječilišnog mjesta

pretvara u privlačnu turističku destinaciju,

pokazuje kretanje broja noćenja u razdo-

TOPUSKO 149

blju 1998-2007. godina:

G o d i n a

Broj noćenja

1998. 13.361

1999. 10.138

2000. 9.781

2001. 13.746

2002. 12.713

2003. 20.735

2004. 21.240

2005. 20.417

2006. 22.183

2007. 29.447

U K U P N O 173.761

za obavljanje određenih stručnih poslova

(drvna, metalna, građevinska, tekstilna),

što pogoduje bujanju obrta vezanih uz

ove stručne poslove. Ekonomska i socijalna

transformacija sela uopće, pa tako

i u općini Topusko, uvjetovala je da su

posljednjih tridesetak godina počeli odumirati

neki obrti, kao što su kolarski,

kovački, krojački, postolarski, a obrti kao

remenari, bačvari, urari, puškari i drugi

više ne postoje.

Nakon Domovinskog rata samo

manji dio obrta zadržao se u Topuskom,

a u selima Općine Topusko, izuzev dvije

trgovačke radnje, gotovo da više uopće

nema obrta.

Broj noćenja u razdoblju

od 1998.-2007.

*U ovaj broj noćenja nisu uračunati posjetitelji

Lječilišta koji u Topusko dolaze

na liječenje preko Hrvatskog zavoda za

zdravstveno osiguranje.

Obrtništvo

Do II. svjetskoga rata u naseljima,

koja danas pripadaju Općini Topusko, bili

su razvijeni tradicionalni obrti kao kolarski,

kovački, postolarski, krojački i neki

drugi, kojima su zadovoljavane ondašnje

potrebe stanovništva.

Potrebe za novim vrstama obrtničkih

usluga pojavljuju se posebice nakon

završetka II. svjetskog rata. Zbog obnove

ratom porušene zemlje, oživljava građevinski

obrt (zidari, tesari, stolari). Šezdesetih

godina prošlog stoljeća razvija se osposobljavanje

radnika u industrijskim granama

Danas u Topuskom imamo sljedeće

vrste obrta: autoprijevoznici, autolimar,

vulkanizer, automehaničar, vodoinstalater,

električar, trgovci i ugostitelji.

Najrazvijeniji obrti u Topuskom su građevinski

obrt “Kovačević”, koji stalno zapošljava

oko 50 radnika, te “Toplice” d.o.o.

Topusko, koje se bavi montažom odbojnika

i ograda i trenutno zapošljava 10-15

radnika.

Prema podatcima Obrtničke komore

Sisačko-moslavačke županije i Udruženja

obrtnika Topusko, u slijedećoj tablici prikazani

su podatci o broju obrtničkih radnji

u Općini Topusko za 2008. godinu.

150


Broj obrtničkih radnji

2008.

Područje rada

Broj radnji

Graditeljstvo i uslužno zanatstvo 15

Ugostiteljstvo i turizam 10

Trgovine 9

Autoprijevoz 4

Frizerski saloni i brijačnice 2

Proizvodni obrt 2

U K U P N O 42

Problemi u obrtu mogu se razvrstati

u više grupa:

- nedostatak posla zbog smanjenja broja i

kupovne moći stanovnika,

- nepovoljna struktura obrtničkih radionica,

pri čemu oko 45% otpada na trgovine

i ugostiteljstvo,

- zbog blizine granice s BiH, te povoljnijeg

kupovanja u susjednoj državi, sve

više je obrtničkih radnji koje ne posluju

pozivitno,

- dominiraju mali (sitni) obrtnici, obično

su to tzv. obiteljske obrtničke radnje

(zapošljavaju samo jednog ili dva člana

uže obitelji),

- niska je tehnološka opremljenost obrtničkih

radnji, što rezultira i nižom kvalitetom

usluga i proizvoda,

- neki obrti, posebno iz područja graditeljstva,

teško mogu konkurirati na natječajima

za neke veće graditeljske poslove.

DRUŠTVENE DJELATNOSTI

1. Školstvo

Kada govorimo o školstvu na

području Općine Topusko, moramo imati

u vidu kako su brojna politička, povijesna

i gospodarska zbivanja utjecala na razvoj

školstva i prosvjete u ovom, po mnogočemu

osobitom, kraju Hrvatske, u kome

se vjekovima borilo da se održi i nadživi,

gdje je narodni genij bio više okrenut

sablji i pušci, nego školi i knjizi. Pa i

pored toga školstvo topličkoga kraja ima

dugu tradiciju.

Sve do početka 18. stoljeća na čitavom

ovom području nije bilo javnih ili

općih škola, mada je Dvorska komora u

Beču preporučivala osnivanje škola po

Vojnoj krajini. Veoma malo škola bilo je

u to vrijeme i u civilnoj Hrvatskoj (svega

17), jer je i tu kod plemstva prevladavalo

mišljenje da “...prostom narodu nisu

potrebne nikve škole”. Sve do vladavine

Marije Terezije škole su bile privatna stvar

plemstva, svećenstva, gradova i općina, a

u Vojnoj krajini vojnih institucija. U njeno

vrijeme škole postaju javne državne ustanove.

Ona proklamira načelo: “Škola jest

i ostaje zauvijek javna stvar”. U to vrijeme

škole su se dijelile na: trivijalne (tri razreda

i jedan ili dva učitelja), glavne (tri ili četiri

razreda i tri ili četiri učitelja i vjeroučitelj)

i normalne (četiri razreda, četiri učitelja i

vjeroučitelj).

Kako su Krajišnici bili pretežno vojnici,

to su i škole na području Vojne krajine

imale zadatak da prvenstveno pripremaju

buduće vojne starješine. U ovim školama

učilo se čitanje, pisanje i računanje uz

vjeronauk (trivijalni). Da bi se nešto povećao

broj učenika na krajiškom području,

vlasti su dopustile da se od 1829. godine

za djecu koja nisu polazila trivijalne škole

TOPUSKO 151

osnuju tzv. elementarni razredi (elementarklase)

na narodnom jeziku. Prve takve

škole na ovom području osnovane su u

Starom Selu, zatim u Topuskom, te Perni.

Godine 1930. u Kraljevini Srba, Hrvata i

Slovenaca donesen je zakon o obveznom

osmogodišnjem obrazovanju, ali do 1941.

godine nije otvorena nijedna osnovna

osmogodišnja škola. Budući se školska

obveza nije striktno provodila, mnoga

djeca, posebice u selima, izostajala su

od škole već u drugom ili trećem razredu

osnovne škole, a velik dio ženske djece

nije uopće išao u školu, što je još više utjecalo

na povećanje broja nepismenih kojih

je u pojedinim selima bilo i preko 80%.

U II. svjetskom ratu već 22. lipnja

1941. godine u okolici Siska formira se

prvi partizanski odred u Hrvatskoj. Uskoro

su stupile u akciju i oružane skupine na

Banovini i Kordunu, kao i u drugim krajevima

Hrvatske. Već u drugoj polovini

1943. godine u nekim selima Općine

Topusko (Velika Vranovina, Vorkapić

Selo, Perna) počinju raditi prve partizanske

osnovne škole. Da bi se osigurao učiteljski

kadar, u Vorkapić Selu je, 2. svibnja

1944. godine, organiziran tromjesečni učiteljski

tečaj i imao je 27 polaznika, a već

20. rujna u ovom selu počeo je petomjesečni

učiteljski tečaj s 33 polaznika.

Na području Općina Vrginmost

(Gvozd) i Topusko ratne 1944. godine

organizirana su 22 analfabetska tečaja. Ovi

tečajevi trajali su 10 tjedana, a nastava se

održavala 3 puta tjedno po 2 sata. Polaznici

su učili osnove pismenosti, računa i političku

izgradnju. Školska 1945/46. godina,

kao prva poslijeratna godina, započela je

na prostorima koje danas pokriva općina

Topusko u vrlo teškim prilikama. Na ovom

prostoru uništena je ili oštećena većina

školskih zgrada i prvi zadatak nove vlasti

bila je obnova i izgradnja novih školskih

objekata. Uz nedostatak odgovarajućeg

školskoga prostora, osjeća se i izraziti

manjak nastavnoga kadra.

Krajem rujna 1946. godine izglasan je

u Saboru Zakon o sedmogodišnjem obveznom

školovanju, a 1948. godine izašao

je novi “Nastavni plan i program za više

razrede osnovne škole”. Godine 1951.

donesen je Zakon o narodnim školama. Po

ovom Zakonu školska obveza traje osam

godina. Na području naše Općine sedmogodišnja

škola pretvorena je u osmogodišnju

1953/54. godine (Topsko) i 1954/55.

školske godine (Perna, Katinovac).

Uvjeti života prosvjetnih radnika na

području naše Općine krajem pedesetih

i početkom šezdesetih godina bili su

teški (nedostatak vode, električne struje,

slabi stambeni uvjeti, loše komunikacije

s općinskim središtem). U prilog ovome

govori i podatak kako su sve škole, osim

škole u Topuskom, bile proglašene školama

s izuzetno teškim uvjetima života,

zbog čega su prosvjetni radnici u njima

primali poseban novčani dodatak.

Na osnovu Općeg zakona o školstvu,

Sabor Republike Hrvatske donio je

7. srpnja 1959. godine Zakon o osnovnoj

školi, a Savjet za prosvjetu propisao je iste

godine novi nastavni plan i program za

152


Stara zgrada

gimnazije

Stara zgrada osnovne

škole

osnovne škole, koji se počeo primjenjivati

od školske 1960/61. godine u svim

osnovnim školama. Prema ovom Zakonu

svaka osnovna škola trebala je u pravilu

imati 16 odjeljenja. Kako u pogledu

broja odjeljenja i učenika većina škola

na području naše Općine nije udovoljavala

zahtjevima Zakona o osnovnoj školi,

postale su područne škole. Dolazi do tzv.

“procesa centralizacije škola”, tj. stvaranje

mreže većih i razvijenih osnovnoškolskih

centara.

Na području Općine Topusko formirana

je centralna ili matična škola u

Topuskom, kojoj su pripadale četverorazredne

područne škole Gređani,

Vorkapić Selo i Poljani, te osmorazredna

područna škola Katinovac sa četverorazrednim

školama u Crnom Potoku i

Starom Selu. Osmorazredna područna

škola u Perni i četverorazredna u Pecki

pripale su Centralnoj školi u Vrginmostu.

Nakon II. svjetskog rata, posebice šezdesetih

i sedamdesetih godina dolazi do

prave ekspanzije stručnih škola i gimnazija,

pa je u Topuskom 1961. godine otvorena

Gimnazija pedagoškog smjera, koja

je sedamdesetih godina prerasla u školski

centar.

Školski centar u Topuskom imao je

slijedeća usmjerenja: opća srednja škola,

gimnazija, metalci, trgovci, ugostitelji i

fitofarmaceuti. Budući se školski centar

naglo širio, 1979. godine izgrađena je

nova školska zgrada s potrebnim radionicama,

praktikumima i sportskom dvoranom.

Školske godine 1990/91. škola ima

29 odjeljenja i 540 učenika.

Godine 1975. u Topuskom se otvara

prva predškolska ustanova - Dječji vrtić

Topusko. Kako bi se zadovoljile potrebe

za smještajem djece u vrtić, 1981. godine

izgrađena je nova zgrada vrtića u blizini

Osnovne škole “Vladimir Nazor” i u

njenom sastavu djelovao je do početka

Domovinskog rata.

U ljeto 1991. godine započinju na

našem području ratna zbivanja. Sva mjesta

u kojima su živjeli Hrvati bila su oružano

napadnuta, a hrvatsko i nesrpsko stanovništvo

prognano. Topusko je 14. rujna

1991. godine okupirano, a hrvatske kuće i

sela potpuno spaljena.

Školsku godinu 1991/92. učenici s

okupiranih područja započinju u progonstvu,

bilo da su se uklopili u škole u

TOPUSKO 153

mjestu progonstva ili su škole samostalno

radile za čitavo vrijeme Domovinskog rata

u neokupiranom dijelu Hrvatske. Osnovna

škola “Vladimir Nazor” bila je prva samostalna

prognanička škola u Republici

Hrvatskoj. S nastavom je započela u

Malom i Velom Lošinju 16. rujna 1991.

godine. Kroz ovu školu prošlo je preko

2.500 učenika-prognanika iz svih krajeva

Hrvatske, od Vukovara do Dubrovnika, ali

i iz Bosne i Hercegovine.

Školstvo poslije Domovinskog

rata

otvoren u proljeće 1996. godine.

Danas u Topuskom od prosvjetnih

ostanova djeluju: Dječji vrtić Topusko,

Osnovna škola “Vladimir Nazor” Topusko

i Srednja škola Topusko.

Dječji vrtić

Predškolska ustanova Dječji vrtić

danas ima 60 polaznika i to 17 polaznika

jasličke dobi i dvije grupe predškolskog

uzrasta sa 43 polaznika.

Akcijom “Oluja” od 6. kolovoza 1995.

godine oslobođen je sav teritorij Sisačkomoslavačke

županije.

Počinje povratak u svoja, nažalost, spaljena

sela, a povratnici se smještaju

u napuštene srpske kuće i stanove.

Ubrzo se kreće s obnovom kuća i stanova,

kao i devastiranih školskih objekata

u Topuskom. Zajedno sa srpskom

paravojskom, bivšu tzv. “Krajinu” napušta

većina srpskoga stanovništva i srpska

sela ostaju gotovo prazna. Već polovinom

rujna 1995. godine stvoreni su

uvjeti za otvaranje osnovne škole. Kako

je zgrada Osnovne škole “Vladimir Nazor”

Topusko bila devastirana, nastava u novoj

školskoj godini 1995/96. započela je 18.

rujna 1995. godine u zgradi Srednje škole

Topusko, koju je svečano otvorila ondašnja

ministrica prosvjete Ljiljana Vokić i njezin

pomoćnik Ivan Rušak. Srednja škola

Topusko započinje s radom 1. listopada

1995. godine, a Dječji vrtić ponovno je

Osnovna škola “Vladimir

Nazor”

Osnovna škola “Vladimir Nazor”

radi u svojoj novoobnovljenoj zgradi. Uz

redovnu nastavu, koju pohađa 240 učenika

u 5 odjeljenja razredne i 7 odjeljenja

predmetne nastave, škola ima organiziran

Dječji vrtić

Osnovna škola

“Vladimir Nazor”

154


Srednja škola

“Topusko”

i produženi boravak učenika. Nažalost,

zbog proteklih ratnih zbivanja, malog

povratka srpskoga stanovništva, kao i stalnoga

trenda smanjenja broja stanovnika,

više ne djeluje niti jedna područna škola.

Srednja škola Topusko

U Srednjoj školi Topusko u školskoj

godini 2008/2009. upisano je 330 učenika.

Škola ima slijedeća usmjerenja: konobari,

kuhari, hoteljersko-turistički komercijalisti,

fizioterapeutski tehničari, te obrtnička

zanimanja (automehaničari, strojari, strojobravari,

vodoinstalateri).

1. KULTURA

Kada govorimo o kulturi jednoga prostora,

moramo se osvrnuti na sve aspekte

kulturnog života. Među takvim kulturnim

aspektima najvažniji su materijalni,

duhovni i socijalni. Mnogi kulturni čimbenici

nisu nešto nepromjenjivo, već su oni

uvijek podložni promjenama.

Područje Općine Topusko bilo je,

zbog svog zemljopisnog položaja, podložno

prisustvu različitih kultura. Stoga

treba najprije skrenuti pozornost na njegovu

socijalnu kulturu, koja u sebi sadrži

život i odnose među stanovništvom topličkog

kraja. Ovo je područje na kojem se

miješaju i isprepliću kulture različitih etničkih

i vjerskih grupa. Zbog čestih migracija,

ratova i blizine granice, ovo miješanje

raznih utjecaja još više je dolazilo do

izražaja.

Kada govorimo o socijalnoj kulturi,

ne treba zaobilaziti ni korištenje nekih

riječi, kao obilježja za pojedinu nacionalnu

skupinu, jer su se one zadržale do

naših dana. Tako npr. za pripadnike hrvatske

nacionalnosti koristio se naziv Kranjci,

dok se na drugoj strani pripadnike srpske

nacionalnosti nazivalo Vlasi. Danas se ti

nazivi sve više gube i smatra ih se pogrdnim

i uvredljivim. U domenu socijalne

kulture spadaju i određeni sukobi i unutar

jednonacionalnih sredina. U takvim selima

i naseljima česti su bili sukobi između

“gornjaca” i “doljanaca” (V. Vranovina).

Ti su sukobi ponekad poprimali obilježja

“malih ratova”. Kako su u takvim sukobima

sudjelovali uglavnom momci mladenačke

dobi, takvi sukobi mogu se djelomično

opravdati kao jedan vid nagonske

borbe za “životni prostor” kojima je cilj

bio očuvanje tog prostora pred onima koji

su se usudili, zbog “ljubavnog nagona”,

zakoračiti na “njihov prostor”.

Stoga bi vjerojatno, pod pretpostavkom

da nije bilo ni tih nacionalnih i kulturnih

razlika, bio prisutan sukob između

onih “gore” i onih “dolje”. Sve ono što

čovjek stvara fizičkim radom zove se

materijalna kultura. Ona je usko vezana

TOPUSKO 155

uz način života stanovnika određenoga

prostora. Na nju utječu tlo, tradicija, te

socijalni, vjerski i gospodarski čimbenici.

Čovjeku ovih prostora oduvijek je bio cilj

da ima stambeni prostor i neophodne

gospodarske zgrade za svoju ratarsku djelatnost.

Na izgled stambenih prostora od

ranijih čimbenika presudan je bio materijal

kojim su se kuće gradile, tradicija

i gospodarska mogućnost

da se to sve ostvari. Stoga je

ponekad za ostvarenje optimalnih

uvjeta života bilo potrebno

više generacija.

Seljačke kuće, kao najvažniji

stambeni prostor, u prvo

vrijeme su se gradile od hrastovih

planjki položenih na

niski zidani temelj. Prosječnu

stambenu kuću činila je kuhinja

koju su ponekad nazivali

“vanjska kuća”. Pored kuhinje

bila je veća soba, namještena

posteljama, stolom i klupama, a

s druge strane jedna manja prostorija,

koju su zvali ostava ili

“špajza”. Iz nje se najčešće izlazilo

na tavan. Neke kuće imale

su zasebno jedan prostor, trijem

ili ganjak iz kojeg se ulazilo

u prostorije kuće. Imućnije

seoske obitelji imale su drvene

katnice sa zidanim prizemljem.

Kako je u II. svjetskom ratu,

a posebice u Domovinskom

ratu, velik broj ovih kuća spaljen,

one koje su ostale, trebalo

bi zaštititi i upisati ih u Registar

kulturnih dobara. Ovakvih

kuća tradicijske arhitekture ima

najviše u Perni, Vorkapić Selu,

HAKUD “Topusko”

“Dvorska lepeza”

KUD “Seljačk sloga”

Gređani

156


Dom zdravlja

Topusko

Maličkoj i Maloj Vranovini.

Nakon II. svjetskoga rata počele su se

graditi veće zidane kuće koje su uz kuhinju

imale dvije sobe i “špajzu” - predsoblje.

Prije tridesetak godina grade se već

i kupaonice sa sanitarnim prostorima.

Kulturno bogatstvo nekoga prostora često

možemo prikazati bogatstvom i ljepotom

narodnih nošnji. Nažalost, nekada prekrasne

nošnje, gotovo su nestale i možemo ih

vidjeti samo u etnološkim muzejima ili u

vlasništvu kulturnih društava.

Materijalna i duhovna kultura jednoga

prostora u uskoj su međusobnoj

vezi. One se međusobno nadopunjuju.

Uz crkvene blagdane u selima topličkoga

kraja bila su nekada popularna razna seoska

sijela, čijanje perja, kolinje, svatovi,

krstitke, maškare itd. Kako se kulturna

baština nekog kraja ne bi zaboravila, krajem

19. stoljeća na ovom se prostoru formiraju

prva kulturna društva sa ciljem

da njeguju, promiču i sačuvaju kulturnu

baštinu. Prve ustanove na selima bile su

škole čiji je osnovni zadatak bio podučavaje

mladog naraštaja čitanju i pisanju,

a seoski učitelji bili su obično voditelji

i pokretači seoskih kulturnih društava.

Važnu ulogu u njegovanju tradicija i kulturne

baštine imale su i vjerske ustanove.

Danas na području Općine Topusko

djeluju samo dva kulturno-umjetnička

društva i to Kulturno-umjetničko društvo

“Seljačka sloga” Gređani i HAKUD

“Topusko” Topusko. Ova društva njeguju

folklor i tamburašku glazbu. U Topuskom

je osnovana i udruga “Dvorska lepeza”

čija djelatnost je njegovanje tradicije življenja

u vrijeme bana Josipa Jelačića.

Vjerski život topličkoga kraja može

se pratiti kroz crkvenu povijest. Postoje

podatci kako su na ovom prostoru bile

izgrađene crkve već u srednjem vijeku

(Opatija i crkva Blažene Djevice Marije i

Cistercitski samostan u Topuskom, zatim

crkva Sv. Nikole na istoimenom brdu,

dvije crkve u selu Perna). Danas gotovo

da nema ni tragova od tih srednjevjekovnih

crkvenih zdanja, osim ostataka

cistercitske opatije u parku Opatovina u

Topuskom.

Na području Topuskog u 19. stoljeću

podignute su pravoslavna i katolička

crkva, a u Velikoj Vranovini i Hrvatskom

Selu izgrađene su kapele. Parohijska crkva

Jovana Preteče sagrađena je 1826. godine,

a Župna crkva Svete Marije od Pohoda

1830. godine.

Za društvene djelatnosti u nekom

prostoru karakteristično je kako su one

usmjerene na podizanje standarda i kvalitete

života stanovništva. Tu, prije svega,

pored školstva mislimo na zdravstvenu

TOPUSKO 157

zaštitu i socijalnu skrb.

Zdravstvena zaštita na području

Općine Topusko pokrivena je preko Doma

zdravlja Petrinja - Ispostava Topusko, lječilišnog

kompleksa i ljekarne.

Socijalna skrb stanovništva u Općini

Topusko ostvaruje se preko Centra

za socijalnu skrb Glina - Podružnica

Topusko. U Topuskom djeluju i Ispostava

Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje,

Ispostava Hrvatskog zavoda za mirovinsko

osiguranje, te Ispostava Hrvatskog

zavoda za zapošljavanje.

Upravne funkcije u Općini Topusko

obuhvaćaju djelatnosti lokalne samouprave

na općinskoj razini. Od upravnih

funkcija državne uprave u Topuskom djeluju:

Ispostava Ureda državne uprave u

Sisačko-moslavačkoj županiji, te Ispostava

Ureda za katastar Sisak, koji je u sastavu

Državne geodetske uprave.

Nakon što je Općina Topusko ukinuta

1963. godine, ponovno je formirana 1993.

i prva konstituirajuća sjednica Općinskoga

vijeća održana je u Zagrebu 3. lipnja 1993.

godine. Danas u Općini Topusko radi

11 zaposlenika. U Topuskom djeluju i

Turistička zajednica, Crveni križ i Narodna

knjižnica i čitaonica. Općina je osnivač i

financijer ovih institucija.

Jedan od zadataka Općine kao jedinice

lokalne samouprave je da vodi brigu

o zadovoljavanju potreba mladih za sportom,

rekreacijom i odmorom putem osnivanja

raznih sportskih društava i udruga,

te izgradnjom i održavanjem sportskih

objekata.

Sport u Topuskom ima dugu tradiciju.

Pedesetih godina Topusko je bilo poznati

odbojkaški centar

s jednim od

najljepših odbojkaških

terena

onoga vremena.

Šezdesetih

godina, osnivanjem

srednje

škole, Topusko

postaje znača-

Nogometaši NK

“Topusko”

Nogometno igralište

Lovci u akciji

Ribolov na rijeci Glini

158


Udruga veterana

Domovinskog rata

Vatrogasna vozila DVD

Topusko

jan rukometni centar s vrlo dobrim ženskim

i muškim rukometnim klubovima.

Veliku popularnost imao je i nogomet.

Nažalost, nakon Domovinskog rata, zbog

sve manjeg broja mladih, ali i zbog materijalnih

problema, rukomet se gasi, a

odbojka se igra samo u školskim okvirima.

Nogometni klub pod

imenom NK “Topusko”

ponovno je osnovan 1997.

godine i natječe se u II.

županijskoj ligi. Godine

1997. osnovan je i Kuglački

klub “Centar”, a kasnije i

Karate klub “Topusko”.

U Topuskom djeluje

Lovačko društvo “Jelen”

koje se, osim lovom, bavi

uzgojem i zaštitom divljači,

te Sportsko-ribolovna udruga “Štuka”.

Općina Topusko uložila je velik

trud i financijska sredstva u osnivanje

Dobrovoljnog vatrogasnog društva. Danas

je to Društvo dobro organizirano i opremljeno,

s lijepo uređenim vatrogasnim

domom. Društvo broji preko 100 članova

i ima educirana 53 vatrogasca.

Pored svega ovog u Topuskom sada

djeluju: Udruga veterana i dragovoljaca

Domovinskog rata, Udruženje obrtnika,

Udruga žena “Izvor”, a sve se više osjeća

potreba za osnivanjem Udruge mladih i

Udruge umirovljenika.

Vatrogasni dom DVD

Topusko

Udruga žena “Izvor”

(desno)

TOPUSKO 159

L I T E R A T U R A

1. Mihailo Kunić: Povijesno topografski

opis Mineralne banje Topusko, Karlovac,

1827.,

2. Dr. Milan Šenoa: Rijeka Kupa i njezino

porječje, Zagreb, 1895.,

3. Dr. M. Hranilović: Crtica iz poluzaboravljenog

kraja-Topusko, Zagreb, 1904.,

4. Dr. Mijo Kišpatić i Fran Tućan: Slike iz

rudarstva, Zagreb, 1914.,

5. Dr. Dragutin Gorjanović: Geologijske

i hidrologijske prilike oko Topuskog,

Zagreb, 1915.,

6. Dr. Jovan Cvijić: Geomorfologija, Beograd,

1924.,

7. L. Marić: Rudarstvo i topioništvo u Petrovoj

i Zrinskoj gori u Banovini, Priroda XXVII.

6, 165-170, Zagreb, 1937.,

8. Talionica željeza Topusko - Rudarsko glavarstvo,

Zagreb, 1939.,

9. Baritne pojave i aktivni rudnici u

Jugoslaviji, Zagreb, 1957.,

10. B. Šinkovec: Istražni radovi za željezne

rude na području Trgovske i Petrove gore

u 1960-1961., Arhiv IGI, Zagreb, 1961.

11. Mirko Korenčić: Stanovništvo i naselja SR

Hrvatske 1857-1971., Zagreb, 1979.,

12. Izvještaji o karotačnim mjerenjima u bušotini

TEB-1 i TEB-2, TEB-7 i TEB-8 Topusko,

Geofizika Zagreb, 1978. i 1982.,

13. Elaborat o rezervama i bilanci termalnih

voda u Topuskom, INA-projekt, Zagreb,

1984.,

14. Osmatranje termalnih voda u Topuskom,

INA-projekt, Zagreb, 1984.,

15. Meteorološki podatci za Topusko za razdoblje

1981-1990., Hidrometeorološki

zavod SR Hrvatske, Zagreb,

16. Udiljak: Izvještaj o hidrogeološkim radovima

na lokalitetima Perna i V. Vranovina,

INA-geol. konzalting, Zagreb, 1986.,

17. Memorijalni park Petrova gora, Zagreb,

1989. ,

18. Fotomonografija Topusko, Sisak, 1996.,

19. Geodetski elaborat kamenoloma “Hrvatsko

Selo”, Hidroelektra-Niskogradnja d.d.,

Zagreb, 1997.,

20. B. Šebečić: O rudarskom poduzetništvu u

Banovini (Hroaka) Zagreb, 2000.,

21. Mr. Đurđa Lipovšćak: Put kroz milenije-

Topusko, TZO Topusko 2002.,

Prostorni plan uređenja Općine Topusko,

Zavod za prostorno planiranje Sisačkomoslavačke

županije, 2003.,

22. Gradovi i Općine Republike Hrvatske,

Zagreb, 2004.,

23. M. Abramović: Školstvo Sisačko-moslavačke

županije prije i poslije Domovinskog

rata, Petrinja, 2002.,

24. Bojana i Mladen Šćitaroci: Gradski perivoji

Hrvatske, Zagreb, 2004.,

25. Leksikon naselja Hrvatske I. i II. knjiga,

Mozaik knjiga, Zagreb 2004.,

26. B. Vujasinović: Topusko i njegova mineralna

vrela kroz povijest, Zagreb, 2004.,

27. Državni zavod za statistiku: Popis stanovništva

1991. i 2001., Zagreb, 1992. i 2002.,

28. Mr. Nikola Mareković: Kraći povijesni

zapisi o Topuskom i okolici, Karlovac,

2005.,

29. Studija o utjecaju na okoliš eksploatacije

keramičke gline na eksploatacijskom

polju “Ponikvari” kod Topuskog, SPP

d.o.o.Varaždin, 2005.,

30. Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Uprava šuma

Podružnica Karlovac, Šumarija Topusko,

Osnova gospodarenja:

GJ “Petrova gora-Bublen”

GJ “Orlova”

GJ “Topličke kose”, Karlovac, 2007.,

31. Lazo Čučković: Topusko na izvoru zdravlja,

Turistička zajednica Općine Topusko, 2007.

160 Topusko - turisticki kontinentalni dragulj

TOPUSKO 161


TOPUSKO 163


TOPUSKO 165


TOPUSKO 167


TOPUSKO 169


TOPUSKO 171


TOPUSKO 173


TOPUSKO 175


TOPUSKO 177

Mirko TOPUSKO Ožanić

Summary

TOPUSKO

Zusammenfassung

I OPATIJA BLAŽENE

Riassunto

DJEVICE MARIJE OD

Résumé

TOPUSKOG

180

TOPUSKO - SUMMARY

TOPUSKO 181

ARCHEOLOGICAL HERITAGE

OF TOPUSKO

Topusko is surrounded by tame hilly

countryside with lush vegetation, rich with

smaller water flows and fertile valleys.

Hills are rich with forests and significant

mineral findings among which are also

healing thermal springs in Topusko.

Very significant is also geo-strategic and

traffic position because of the shortest

connection between fertile Pannonia

Plain and Adriatic coast. By all means,

a very attractive space for settling and

comfortable living, but, maybe exactly

that is why this area experiences frequent

conflicts and stormy warrior history and

instability.

The oldest reliable traces of human

settlings in and around Topusko can

be placed in eneolithic or transit period

between stone and metal era, known

as copper era, about 4000 - 2000 b.C.

The fragments of smoothed stone axes

were found in Hrvatsko Selo and Mala

Vranovina. Most likely the settlements

were in the immediate close of “hot

springs”. The settlement of late Vučedol

culture, from the very end of copper or

the beginning of bronze ere, was found

recently in Hrvatsko Selo, on the position

Bilo. Considering the position of the

settlement in the swampy area of the Đon

valley, we believe that those were houses

on stilts.

Early and middle bronze era are faintly

examined eras. The late bronze era is rich

with accidental findings, among which are

those from Topusko, on the very spot of

today’s hotels. From that time on (about

1000 years B.C.) we can follow almost

uninterrupted development of settlements

around spa thermal springs.

Some more knowledge we have about

older iron era, thanks to excavations on the

finding Turska Kosa in the village Velika

Vranovina near Topusko. This settlement

is also from late bronze era about 1000

years b.C,, but full blooming it achieved

in the older iron era, 8-4 century b.C. The

most significant quality of this position is

that it is sited near natural draft (shallow

crossing) over the river Glina, between

numerous findings of iron in Croatia -

Petrova and Zrinska Gora. The settlement

itself is sited on the outpost side of the hill

called Pogledalo, from which it was easy

to control the draft on the river and the

ancient road through the Glina valley.

Very interesting are specific cult

places inside of the necropolis, especially

the biggest one. 500 idols were found

there, ten times more than in the rest of

Croatia. The most often are human figures

with simplified bodies, but with detailed

display of metal jewelry. Most of them

have roundly formed legs, so they can

easily be placed on the horse figure.

Regarding collected data, such as high

temperature, quartz sand, cinder, numerous

bellows pipes and clear emphasizing

of metal jewelry, we get the picture of

182

TOPUSKO - SUMMARY

some cult acting,inevitably following

complicated and painstaking process of

production of iron objects; according to

conception of the world from that time,

such a process could be successful only if

numerous evil and good ghosts, powers

of light and dark were satisfied by gifts

and cult acting.

The younger iron era (4-1 century B.C.)

is marked by more massive production of

iron objects and Celts’ domination. On

the area of today’s Sisak was developed

mighty Celt town Segestika, while on the

area of Banovina developed Illyrian tribe

Colapians, called after the river Kupa (antic

Colapis), who occupied themselves with

river traffic, commerce and metallurgy,

and for which Roman written sources

claim that it was not Celt but southern

Pannonia tribe under strong influence of

Segesta and Japod tribes. It is confirmed

by newly found cult spot on Turska Kosa,

where, near traditional Colapian material,

can be found numerous objects of Celt

origin.

We suppose that, on the place of

contemporary Topusko, there was roman

city Ad Fines, meaning On the Border,

and that there was the border between

provinces of Dalmatia and Pannonia.

Today, here we frequently find remains

of big buildings among which are roman

thermal spa on the position of today’s

school park. Thermal springs were then

highly appreciated. In one of the springs,

during its cleaning, was found larger

amount of roman money, dated from 1 st till

4 th century, thrown in obviously as a gift

to gods, in gratitude for healing. Especially

interesting is use of natural springs of

hot water for heating of the houses. The

buildings were made above the channels

with hot water, so they had floor heating

(hypocaust). We can only imagine the

luxury and wealth of the settlements in

antique times, because there are still no

systematical investigations.

Interesting story is told by votive altars,

found in Topusko in decent number. We

can outline the altar of godly pair Vidasu

and Thana, which can be found only

in Topusko - their cult was obviously

of domestic origin. It is not common

for people in roman cities to worship

domestic gods more than those usual in

the Roman Empire, and why Topusko had

deserved that extraordinary status was still

not discovered. We can only guess that it

is connected with special worshiping of

thermal springs.

Accidental findings of old roman

graves (1 st -4 th century) also testify about

the wealth of its inhabitants. There were

plenty of luxury ceramic dishes, golden

necklaces and especially interesting

amber figure, probably the biggest in

Croatia. Also interesting are tombstones

(stela) with engraved names, occupation

and origin of the deceased. Very often

on the tombstones were engraved relief

portraits of the deceased, telling us about

the character of the deceased, dressing

style and hair-does of that time.

TOPUSKO 183

Old Croatian in-line tombs (which

time period is still not identified so we

roughly place them from 9 th till 12 th

century) are discovered on Nikolino Brdo

(Nicola’s Hill). The area of Topusko and

its surrounding became extraordinary

important when Hungarian king Ladislav

tried to conquer early middle age Croatia,

penetrating by old roman roads towards

south. The Hungarians followed that

road to meet Norman princess Buzila,

the fiancée of the king Koloman. The last

Croatian king Petar Svačić tried to stop him

on that area and was killed in 1097 on the

hill Gvozd, called since than Petrova Gora

(Petar’s Hill).

The developed middle era left

numerous remains, which testify about

revival of the commerce and bloom of

the building industry, as well as about

including into contemporary European

streams. Perna on Petrova Gora became

in 1225 the second royal city in Croatia.

In Perna are still visible remains of the

fortified middle-age town near the stream

of the same name. Nearby were also the

square and the church of the Saint Mary,

and another older fortification.

The church organization also revives in

late middle era. After barbaric devastation

the Diocese of Sisak was still present, but

without real effect. It took several centuries

to re-establish the church organization on

this area, which process was quickened

by the establishment of Diocese of Zagreb

in 1097; in Arcdiakonatus Gora, which

covered Banovina, there were over 50

parishes and churches. Among them is

also the parish church of St. Nicola in

Topusko.

The Cistercians were for the first time

mentioned in our area in 1205, when

the Hungarian-Croatian king Andrija II

invited them to come from the Abbey of

Clarivaux in France on the area of Gora,

more precisely County of Gora, today’s

Banovina, which will, in the future, be

donated to Cistercians for the keeping of

the abbey. It did not come as a surprise

that they chose Toplica to build the

monastery, since their way of life was

closely connected with water, among

already known other geostrategic and

commercial advantages of the place.

In 1206 the Cistercians accepted the

invitation. First monks in Toplica were

known in 1208, since by than had been

arranged the most needed rooms for work

and acting of the monastery. The solemn

privilege about the establishing of the

monastery and presentation of estates

needed for the keeping of the monastery

comes from 1211. Therefore we have

800 th anniversary of the abbey from 2005

till 2011.

The special place by all means occupies

the complex of Cistercians’ abbey in

Topusko. The monastery and the church

were built as the foundation of Andrija II.

They were built during 13 th century (1205-

1282). The defense ditch around the

monastery also served as fishing pond.

184

TOPUSKO - SUMMARY

The monastery church of Blessed

Virgin Mary was among the greatest of it’s

time, with dimension 50,50x24 m, built

in developed gothic style. Some authors

consider the abbey church as the most

significant example of gothic architecture

in Croatia. Today there is only part of

the front, with accurately carved stone

blocks and rich profile, testifying about

expert craftsmen and investor of high

possibilities. The church was painted in

pink, the favored color of Cistercians. The

original is not available for visitors, due

to scaffolding placed there for protective

building works on the church front.

Therefore there is a set up of the church’s

front, made from the authentic stone and

placed nearby, in the dimension 1:10,

which should help tourists to experience

the main symbol of Topusko.

TOPUSKO AND THE ABBEY

OF BLESSED VIRGIN MARY

OF TOPUSKO

“Cherish the memory on the ancestors

through day and night,

Explore the actions of your homeland,

heroic deeds and savor the memories of

the past;

For it is shameful to be a stranger in

your own country…”

Cassiodorus

“You have to be first in forgiving,

the culture of the peace does not deny

the patriotism, but keeps it far away

from nationalistic exaggeration and

exclusivity…”

John Paul II

(To Croats and not only them)

Using the numerous historical

documents, material data and theories,

my primary intention was to introduce

Topusko to its oldest history, historical

objects from Roman settlement, over

Cistercian monastery and Middle age

church of Blessed Virgin Mary on

Opatovina, and first building of healing

and bathing objects during Habsburg

Monarchy, till today.

One never went to Topusko “passing

by”. It is a peaceful dead end street -

tucked away in the corner, never disturbing

anybody. Anyhow, it was not left alone.

In the roman times, it was on the border

of the area (Ad Fines), and everybody

knows how “border cases” live. After that

came oblivion; first mention of the name

in 1129. In 1205, Andrija II established

the Cistercian monastery. Then came

Turkish threats, commercial roads were

closed, the market place destroyed; still

Juraj de Topusko managed to write in 16 th

century his Missal on Latin language, the

unique example of beautifully illuminated

manuscript, kept in the treasury of

Zagreb’s cathedral. Turks went away,

Austrian officers came, Military Zone was

TOPUSKO 185

established, nicer days for the spa came

along. But, alas, the horrors of the First and

then the Second World War and Homeland

War did not spare our Topusko.

This writing task is an extraordinary

complex one, because there are hardly

any relevant evidence left for the recent

history, and what is left deserves the

special comment about authors, their

political and human credo, times and

places when and where they have written

and created, neglecting in the analysis and

evaluation the tangled political and social

processes, whole webs of facts or only

some key detail.

The part of historical truth of this area

is buried with its participants, since nearly

till yesterday the essential truth might not

and could not face the daylight. Dear

readers, you have the text in front of your

and you have right to evaluate and judge

it. Will you experience it in this or that

way, will it inspire you to meditate about

our country, people, events, sufferings and

happiness - it is your personal question,

yours needs and wills, your own right, the

right of the free human being.

However, I recon that the continual

discovery from sociological, political,

educational, commercial, cultural and

ecological point of view, is very necessary.

Therefore, as nation, we have duty and

obligation to explore our responsibility

for our own destiny. We have to talk

and write about painful periods of our

history, delusions and misunderstandings,

divisions and partitions, in past and now.

The question is if we have recognized the

reality, if we are on the level of historical

responsibility, if we are nationally

aware and morally strong on the road

to tomorrow. Do we have courage to

face all the evil done to us, do we have

enough will and power to get over it and

be people who do not build the future of

their children on somebody’s tragedy, the

people who do not hate but who also do

not forget.

If this text inspires us to think about

historical wholeness through generation,

Calvary of our people, actuality and future

and about the need of responsibility, mutual

understanding, respecting and helping of

each of us, especially then Topusko has a

chance for better tomorrow.

GEOGRAPHICAL

CHARACTERISTICS OF

TOPLICE COUNTRY

Topusko is placed in the middle of

Croatia, on the border between Kordun

and Banovina, in the area around the

middle stream of the river Glina. Topusko,

together with 15 villages, makes so called

Toplice country. This area today belongs to

the Municipality of Topusko and spreads

on 198,3 km2.

Topusko is, by roads, connected with

Sisak (50 km), Karlovac (50 km) and

Zagreb (75 km). Crossing the border in the

village Maljevac (20 km), one can come to

186

TOPUSKO - SUMMARY

Velika Kladuša in Bosnia and Herzegovina.

Already in the roman era the significant

road, so called “Via Exercitnalis” ran

through this area and connected Central

Europe with Adriatic Sea.

Although the area of Municipality of

Topusko is not high, still it is very diverse,

with averagely some 200 m over the sea.

The highest is Petrova Gora (513 m) and

Orlova (300 m) and Vranova Glavica

(262 m). The terrain is dismembered by

the direction of southeast - southwest, by

the valley of the river Glina. That valley

is a faulting, with the leak of eruptives

(diabase). According to the scientist

D.Gorjanović (1905) these breakout of

eruptives is connected with the appearance

of thermal springs in Topusko.

There are three main springs of thermal

water: mud springs, clear springs and

meadow springs. The examination showed

that the water comes from the depth of

approx. 1500 m, with temperature between

56 and 72 Celsius. The thermal springs

in Topusko have equal temperature and

quantity in summer and in winter. The

first qualitative scientific analysis and

description of springs in Topusko was

made in 1772 (Crantz). After that, many

scientists confirmed and spread their

discoveries about the healing powers of

thermal waters in Topusko. The water

is completely clear, colorless, odorless,

almost neutral in reaction with certain

percentage of radioactivity.

Long-years experience and some

science investigation proof that thermal

water from Topusko successfully cures

all rheumatic and neurologic illness,

post-surgery conditions, ladies diseases,

sterility and other. Besides the healing

with thermal water, the great significance

had healing with mud or turf.

The climate is moderate, due to the

mixing of continental Pannonia and mild

Mediterran influences. The average annual

temperature in Topusko is approx. 10,5

Celsius. The coldest month is January, the

warmest July. The main winds blow from

northeast and southwest quadrant.

The Toplice country is rich with

springs of drinking water and permanent

and part-time currents that almost all run

in direction of southwest-northeast, in the

direction of the terrain ascent, and run

into the river Glina. The river Glina (111,5

km long) springs out under the Hills of

Slunj and runs into Kupa by the village

Slana, near Petrinja.

Demographic characteristics of Toplice

country

The first census on this area was in 1857,

when, on the area of today’s Municipality

of Topusko, lived 9.048 inhabitants.

The largest number of inhabitants was

registered in 1931 (13.070). After that,

the number of inhabitants is constantly

decreasing; by census from 2001 here

now live only 3.219 inhabitants.

Especially significant demographic

changes were the consequences of

Homeland War. In 1991, the area of

TOPUSKO 187

Municipality was temporarily occupied and

all non-Serbian inhabitants exiled. During

military - police action “Oluja” in 1995

this area was abandoned by most of the

inhabitants of Serbian nation and till today

only 23% returned, mostly older people.

The consequences are depopulation

and change of national structure. By the

census from 1991, most inhabitants were

of Serbian nationality (about 60,8%) and

in 2001 the majority of inhabitants were

Croats (63,4%), while Serbian inhabitants

make under 30% of population.

Archeological excavations determine

that people lived here before Christ

(archeological site Turska Kosa near the

village Velika Vranovina).

The Romans erected here the settlement

near springs of thermal water, called Ad

Fines. There are numerous archeological

findings from that era. Topusko is for the

first time mentioned in 1192 under the

name Toplica.

Croatian-Hungarian king Andrija

II donated to Topusko the Church of

Blessed Virgin Mary with monastery,

and handed over the whole complex to

Cistercians who came here from France.

The Turks demolished the church and the

monastery; the only remain is west portal

of the church in the park Opatovina.

Due to Turk’s threat this area was almost

deserted and people came back in the era

of Vojna Krajina (Military Zone).

Thanks to king Franjo I and military

commanders of Governor’s regiment

(Nestor, Mollynari, Benko, Governor

J.Jelačić), Topusko became a healing

resort. New residential and treatment

buildings were erected, together with

inns and shops. Promenades, gardens and

parks were decorated, so Topusko became

one of the loveliest spas in this part of

Europe. In World War II in Topusko were

headquarters of ZAVNOH (Sate Antifascists

Council of the National Liberation of

Croatia), where on May 8 and 9, 1944

was held its third session and ZAVNOH

became the Croatian Parliament.

In 80’s of former century in Topusko

were built new hotels, curing capacities,

complex of outdoor swimming pools and

sport terrains. But Topusko endured large

destroying in World War II and even more

in Homeland War. Clear Baths, Military

Baths, Homes I, II and III, Health Centre,

building of ZAVNOH, Villa Mirna and

others were demolished.

After Homeland War began renovation

of devastated objects, but not followed

by the construction of old historical

buildings of former spa. The renovation

was mostly done on residential objects

and burned villages. The Spa Topusko,

Factory of Extended Metals, Brick Factory

“Blatuša” started with work, the new

utility company was formed. Undertaking

and craftsmanship are more and more

developed.

Today in Topusko are active branches

of public companies, branches of Office

of State Administration in County of

188

TOPUSKO - SUMMARY

Sisak and Moslavina, Croatian Retirement

and Health Fund, Croatian Employment

Service, Social Welfare Center, Branch of

Cadastral Office, Health Center Petrinja -

Department in Topusko.

The educational institutes in Topusko

are: Kindergarten, Primary school

“Vladimir Nazor” and High school.

Administrative functions on municipality

level are performed by Municipality

Topusko.

Culture and sport returned to Topusko

with revival of the associations. Sport and

culture associations activated hunting

and fishing society, Touristic Association,

Library, Red Cross and Volunteer

Fire Brigade. Very successful are also

Association of Volunteers and Veterans

of Homeland War, Women Society

“Izvor”, Craftsmen Bar and newly founded

association “Dvorska lepeza”.

TOPUSKO 189

190

TOPUSKO - ZUSAMMENFASSUNG

TOPUSKO 191

ARCHÄOLOGISCHES ERBE

VON TOPUSKO

Topusko ist mit hügeliger Landschaft

und üpiger Vegetation umgeben, mit viel

Wasser in der Ebene und die Gebirge sind

reich an großen Wäldern und Gruben,

wie auch Thermalquellen. Sehr wichtig

ist seine geostrategische Lage , wie auch

die Verkehrswege. Hier führt der kürzeste

Weg zwischen der Panonischen Ebene

und der Adria. Es ist eine Gegend die

zum gemütlichen Leben anzieht, aber

vielleicht auch gerade deshalb war dieses

Gebiet sehr oft ein Gebiet der Kriege und

Unstabilität in der Geschichte.

Die ältesten Spuren der menschlichen

Anwesenheit in und um Topusko gehen

in das Neolytikum zurück oder in eine

Übergangs zeltzwischen der Steinzeit und

Metallzeit, bekannter als Kupferzeit, um

4000-2000 Jahre vor Christus. Die Steinäxte

wurden in Hrvatsko selo und Mala

Vranovina gefunden. Dies schließt nicht

aus die Besiedlung in der unmittelbaren

Nähe der „Heißen Quellen“. Vor kurzem

wurde in Hrvatsko selo in Richtung Bilo

eine Siedlung entdeckt die der späten

Vučedol Kultur gehört, also Ende der

Kupferzeit und Anfang der Bronzezeit.

Die Lage der Siedlung im Moorgebiet

in der Ebene Đon deutet darauf hin, daß

es sich hier um eine Pfahlbausiedlung

handelt.

Die frühe und mittlere Bronzezeit sind

sehr wenig untersuchte Perioden. Die

späte Bronzezeit ist reich an zufälligen

Befunden, so auch an solchen die aus

Topusko selbst kommen, genauer gesagt

da wo die heutigen Hotels stehen. Seit

dieser Zeit (um 1000 v.Chr.) können wir

eine fast ununterbrochene Entwicklung

der Siedlungen um die Quellen des

Kurortes nachfolgen.

Etwas mehr wissen wir über die ältere

Eisenzeit dank der Ausgrabungen auf

dem Befundort Turska Kosa im Dorf

Velika Vranovina neben Topusko. Auch

diese Siedlung entsteht in der späten

Bronzezeit um das Jahr 1000 v. Chr. Der

größte Vorsprung dieser Lage liegt in

der Tatsache daß es sich neben einem

natürlichen Übergang des Flußes Glina

befindet und zwischen den zahlreichen

Befunden von Stahlerz in Kroatien und

das sind Petrova und Zrinska gora. Die

Siedlung selbst befindet sich auf einer

hügeligen Ebene genannt Pogledalo,

woher es ganz einfach war den Flußweg

zu beobachten und den uralten Weg der

an den Fluß Glina gebunden war.

Das besondere an allem sind spezifische

Kultstätten innerhalb der Nekropel. Hier

wurden etwa 500 Idole gefunden, was

zehnmal soviel ist als im übrigen Kroatien.

Meistens sind das menschliche Figuren; der

Körper in einfacher Form dargestellt, aber

mit detailiert ausgeführtem Metallschmuck.

Die meisten Figuren haben ziemlich dicke

und gekrümte Beine sodaß sie einfach auf

der Pferdefigur sitzen können.

Wenn wir die aufgesammelten Pfunde

uns ansehen müssen wir sofort an die hohe

192


Temperatur denken, an den Quarzsand,

Schlacke, zahlreiche Schläuche von

Bälgen um das Metallschmuck klar

andeuten zu können, so bekommen wir

das Bild einer Kulttätigkeit welche das

Prozeß dieser mühsamen Herstellung von

Eisengegenständen begleitete. Und man

mußte noch dazu im Einklang mit dem

damaligen Glauben mit vielen Geschenken

und Kultustätigkeit die bösen und die

guten Geister, die Geister des Lichtes und

der Dunkelheit befriedigen können.

Die jüngere Steinzeit (4.-1. Jh. v.Chr.)

ist an bedeutender Herstellung von

Metallartikeln bekannt, wie auch durch

die Herschaft der Kelten. Es ist bekannt

daß sich zu dieser Zeit auf dem Gebiete

der heutigen Stadt Sisak, die damalige

mächtige Stadt Segestica entwickelt und

auf dem Gebiete von Banovina wächst

weiter die Siedlung des Ilyrischen

Stammes Kolapian, genannt nach dem

Fluß Kupa (der antike Ausdruck Colapis).

Die römischen schriftlichen Quellen sagen

daß dieser Stamm kein keltischer Stamm

ist sondern ein südpanonischer unter

dem starken Einfluß der Segestaner und

Japoden die sich mit Flußschiffverkehr,

Handel und Metallurgie beschäftigt

haben. Dieses zeigt auch eine neue

Kultstätte auf Turska kosa, wo neben dem

traditionellen Material der Colapians sich

auch zahlreiche Gegenstände keltischer

Herkunft befinden.

Es wird geschätzt daß auf der Stelle

des heutigen Topusko sich die römische

Stadt Ad Fines befand. d.h. an der Grenze

zwischen der Provinz Dalmatien und

Panonien. Heutzutage finden wir hier

Befunde von großen Befunden zwischen

welchen sich auch die römischen Thermen

befinden, auf dem Platz des heutigen

Schulparks. Die Thermalquellen waren

damals sehr geschätzt. In einer der Quellen

wurden während der Arbeiten größere

Mengen von römischen Münzen gefunden

aus dem 1-4 Jh. welches hier scheinbar

als Geschenk an die Gottheiten gedacht

war und als Dank für die Genesung.

Doch am interessantesten ist die Nutzung

der Naturquellen des heißen Wassers für

Beheizung von Häusern. Die Häuser

wurden so gebaut daß sich unter denen

ein Kanal befand durch welches dann das

heiße Wasser floß. So hatten diese Häuser

die natürliche Bodenheizung (Hypokaust).

Über den Ausmaß der Üpigkeit und des

Reichtums der Siedlungen in der Antike

können wir uns nur Vorstellungen

machen, denn es wurden bis jetzt keine

systematische Untersuchungen gemacht.

Eine interessante Geschichte sind auch

die Opferstätten, die aus Stein waren und

welche in Topusko in einer großen Zahl zu

finden sind. Einige wichtigere davon sind

die Opferstätten welche dem Paar Vidasus

und Thani gewidmet sind und die man nur

in Topusko finden kann und es ist sichtbar

daß ihr Kult einheimischer Herkunft ist. Es

ist zu betonen daß es nicht so oft der Fall

ist daß man in römischen Städten mehr

die einheimischen Gottheiten ehrt als die

üblichen römischen, wobei Topusko einen

besonderen Status genommen hat und was

TOPUSKO 193

noch nicht entdeckt ist. Wir können es nur

ahnen daß dieses im Zusammenhang mit

besonderer Verehrung der Thermalquellen

steht.

Die zufälligen Befunde der altrömischen

Gräber (1. - 4. Jh) die während der

Bauarbeiten gefunden wurden, zeugen

auch über das Reichtum dessen Bewohner.

Von dem Durchschnitt unterscheidet sich

auch das sogenannte Bernsteingrab. Hier

fand man luksuriöse Keramikgefäße, eine

goldene Kette und besonders interessante

Figuren aus Bernstein die zu den größten

in Kroatien gezählt werden. Interessant

sind auch die Steingrabstätten (Stellen)

auf denen auch die Namen eingraviert

sind, wie auch der Beruf und die Herkunft

des Verstorbenen. Oft sind auf Stellen

auch Reliefporträts eingemeißelt, die über

die Persönlichkeit des Verstorbenen, dem

Kleidungsstil und der Frisur dieser Zeit

einiges sagen.

Altkroatische Gräber in Reihen, wessen

genauer Ursprung noch immer nicht

festgestellt ist und sie werden in das 9.

Jh. zugezählt wurden auf Nikolino brdo

gefunden.

Topusko und die Umgebung waren

sehr bedeutend während der Regierung

des ungarischen Königs Ladislav, der dies

frühmittelalterliche Kroatien zu erobern

versucht, durch den Eindrang mittels

alter römischer Straßen Richtung Süden.

Die Ungar passierten diese Straße um

der normanischen Prinzessin Buzila, der

Verlobten des Königs Koloman entgegen

zu kommen. Der letzte kroatische König

Petar Svačić versucht sie aufzuhalten und

fällt im Kampf im Jahre 1097 auf dem

Hügel Gvozd, welches seitdem Petrova

gora genannt wird.

Das entwickelte Mittelalter hinterließ

vieles was über den Aufbau der

Wirtschaft und des Bauwesens zeugt

und sich dadurch zu der modernen

europäischen Entwicklung anschließt.

Perna auf Petrova gora wird zur zweiten

freien Königsstadt in Kroatien. In Perna

sind noch übriggebliebene Reste der

mittelalterlichen Stadt zu sehen, gleich

neben dem gleichnamigen Bächlein. In der

Nähe befanden sich auch die Hauptstadt

und die Kirche der Heiligen Maria und

noch eine alte Burg.

Die Kirchenorganisation lebt auch

im späten Mittelalter auf. Nach den

barbarischen Zügen besteht formell noch

die Diözese in Sisak, aber ohne Einfluß. Es

wurden noch einige Jahre gebraucht um

die Kirchenorganisation aufzubauen und

dieser Prozeß wird schneller durch die

Gründung der Zagreber Diözese im Jahre

1097 sodaß 1334 Diakonat von Gora schon

über 50 Pfarren und Kirchen verbindet.

Unter ihnen ist auch die Pfarrerkirche des

Heiligen Nikolaus in Topusko.

Die Zisterzienser werden bei uns zum

ersten Mal im Jahre 1205 erwähnt als der

ungarisch-kroatische König Andreas II

nach Clearvaux in Frankreich die Einladung

geschickt hat, daß sie nach Gora kommen

(heutiges Banovina). Dieses Eigentum

wurde an die Zisterzienser vergeben um

die Abtei aufzuerhalten. Es wundert nicht

194


daß sie zum Bau des Klosters Toplica

ausgewählt haben, denn das Leben der

Zisterzienser war an das Wasser gebunden

und außerdem waren hier auch andere

geostrategische und wirtschaftliche

Vorteile des Ortes zu betonen.

Im Jahre 1206 nehmen die Zisterzienser

die Einladung an. Die ersten Mönche in

Toplica werden im Jahre 1208 erwähnt,

denn bis zu diesem Zeitpunkt waren

schon alle notwendigen Räume für die

Tätigkeit des Klosters fertig. Das festliche

Privilegium über die Gründung des

Klosters und über die Schenkung des

gesamten Guts welches notwendig war für

die Auferhaltung des Klosters, stammt aus

dem Jahre 1211. Deshalba wird auch das

800-jährige Jubiläum der Abtei zwischen

2005-2011 gefeiert.

Einen besonderen Platz nimmt

selbstverständlich das gesamte Komplex

der Zisterzienserabtei in Topusko. Das

Kloster und die Kirche wurden als Stiftung

des Andreas II gebaut. Es wurde im 13.Jh.

gebaut (1205-1282). Um das Kloster wurde

eine Abwehrgrube ausgegraben, welche

auch als Fischteich diente.

Die Klosterkirche der Heiligen Jungfrau

Maria war die größte seiner Zeit, mit

Dimensionen 50,50x24 Meter, gebaut im

gotischen Stil. Einige Autoren sind der

Meinung daß diese Klosterkirche eine der

wichtigsten in der gotischen Architektur

in Kroatien sind. Heute ist leider nur

das Portal übriggeblieben, mit seiner

aufmerksam gemeißelten Steinblocks

und reicher Profilierung, was über die

außerordentlichen Meister und Investoren

einiges zu sagen hat. Die Kirche war

rosa gefärbt, was die Lieblingsfarbe der

Zisterzienser ist. Das Original ist den

Besuchern nicht zugänglich wegen der

geschützten Bauarbeiten die zur Zeit

ausgeführt werden. In der Nähe ist deshalb

ein Model der Klosterkirche entstanden

aus dem authentischen Stein in Maßen

1:10 welches den Touristen helfen kann

sich diese Kirche vorstellen zu können,

dieses Hauptsymbol von Topusko.

TOPUSKO UND DIE ABTEI

DER HEILIGEN JUNGFRAU

MARIA VON TOPUSKO

„Tag und Nacht pflege deine Erinnerungen

an deine Vorfahren,

erforsche deine Heimat und die

Heldentaten und bewahre

die Erinnerung an die Geschichte:denn es

ist eine Schande

als Fremder im eigenen Heimatland zu

sein....“

Cassiodorus

„Sie müssen als erster verzeihen können,

die Kultur des Friedens wirft die

Heimatliebe nicht ab,

aber es hält sie weit von nationalistischen

Übertreibungen

und der Ausgeschlossenheit....“

Johann Paulus II

(An die Kroaten und andere Völker)

TOPUSKO 195

Meine Absicht war sie mit Topusko

bekanntzumachen aufgrund der

geschichtlichen Dokumente, materieller

Artefakten und Theorien, geschichtlichen

Objekten aus der Römerzeit über die

Zisterzienser und der mittelalterlichen

Kirche der Heiligen Jungfrau Maria auf

dem Gebiete von Opatovina, wie auch

mit der Heil- und Badeanstalt die zur Zeit

der Habsburger Monarchie gewirkt hat,

wie auch bis zum heutigen Tage.

Topusko hat man nie so nebenbei

besucht. Es war zwar schon immer eine

ruhige Ecke- und es störte niemandem.

Doch es wurde nie in Ruhe gelassen.

Zur Römerzeit war es am Rande des

Gebietes (Ad Fines) und man weiß was

mit denjenigen passiert die am „Rande

des Gebietes“ sind. Danach kommt die

dunkle Zeit des Mittelalters und erst im

Jahre 1192 wird es wieder erwähnt. Im

Jahre 1205 gründet der Andreas II den

Zisterzienser Kloster. Danach kam die

Gefahr der türkischen Eroberungen, die

Handelswege wurden unterbrochen, doch

Juraj de Topusko schafft es sein Misal in

lateinischer Sprache zu schreiben (16.

Jh.), eine einmalige und wunderschön

iluminierte Schrift, die in der Zagreber

Katedrale aufbewahrt ist.

Nach den Türken kommen die

Österreicher, es wird die Militärgrenze

gebaut und es folgt eine etwas bessere Zeit

für den Kurort Topusko. Doch der Erste

und der Zweite Weltkrieg hinterlassen

tiefe Spuren wie leider auch der letzte

Heimatkrieg.

Die Aufgabe jetzt etwas über Topusko

zu sagen ist eine zusammenfassende

Aufgabe, denn für die neuere Geschichte

gibt es fast keine wahrhaftigen Quellen.

Das was wir haben verlangt eine besondere

Aufmerksamkeit wegen der Autoren und

des politischen und menschlichen Credo

und das alles im Zusammenhang mit der

Zeit und dem Raum in dem es diese Autoren

geschrieben haben, auch wenn man dabei

in der Analyse derselben die verwirrten

politischen und gesellschaftlichen Prozesse

und Tatsachen, wie auch Schlüsseldetails

in Betracht nehmen sollte.

Ein Teil der geschichtlichen Wahrheit

ist begraben worden, zusammen mit

denjenigen die im Kampf gefallen sind.

Deshalb liebe Leser, steht vor ihnen dieser

Text und es ist ihr Recht es zu beurteilen.

Wie sie diese Geschichte erleben werden,

auf diese oder jene Art, wird sie der Text auf

die Gedanken bringen über diese Gegend,

Leute und Ereignisse nachzudenken. Diese

Frage steht ihnen offen, denn sie sind frei

um sich ihre eigenen Gedanken darüber

zu machen, es ist einfach ihr Recht.

Doch eines ist mir klar, daß wir solche

Erkenntnisse brauchen, egal ob es aus

der sozialer, politischer, kulturellen oder

ökologischer oder belehrender Sicht

kommt.

Deshalb ist es unsere Pflicht dieses

zu erforschen, inwiefern wir als Volk

für unser Schicksaal verantwortlich sind.

Denn wir müssen auch über die schwere

Zeit unserer Geschichte schreiben, über

Mißverständnisse in der Geschichte wie

auch heutzutage.

196


Die Frage ist aber , ob wir unsere

Wahrhaftigkeit erkannt haben, ob wir

geschichtlich verantwortlich sind, ob

wir uns auch auf der Nationalebene im

klaren sind und die Kraft der Moral für die

Zukunft haben. Sind wir stark genug um

uns mit dem Bösen zu konfrontieren um

es zu bewältigen zu können und Mensch

bleiben wollen. Wir wollen unsere Zukunft

und die Zukunft unserer Kinder anders

bauen, wir wollen nicht haßen aber auch

nicht vergessen.

Wenn sie dieser Inhalt zum Nachdenken

unterstützt hat, über die Gesamtheit

der Geschichte durch Generationen

nachzudenken, über den Kreuzweg

unseres Volkes, über die Gegenwart und

Zukunft und über die Notwendigkeit der

Verantwortung, dann hat auch Topusko

eine Chance auf ein besseres Morgen.

GEOGRAPHISCHE

CHARAKTERISTIKEN DES

TOPUSKO GEBIETES

Im mittleren Teil Kroatiens, an der

Grenze zwischen Kordun und Banovina,

in der Miite des Flusses Glina, befindet

sich die Siedlung Topusko. Mit noch 15

anderen Dörfern bildet es das sogenannte

Topusko-Gebiet. Es gehört heutzutage

der Gemeinde Topusko und umfaßt eine

Fläche von 198,3 km².

Topusko ist mit Sisak (50 km), Karlovac

(50 km) und Zagreb (75 km) verbunden.

Es grenzt in der Siedlung Maljevac (20

km) mit Velika Kladuša in Bosnien und

Herzegowina. Während der Römerzeit

passierte hier eine wichtige Straße namens

„Via Exsercitnalis“, die Mitteleuropa mit

der Adria verbunden hat.

Das gesamte Gebiet der Gemeinde

Topusko ist sehr verschiedenartig und die

Meereshöhe beträgt etwa über 200 Meter.

Das höchste Gebirge ist Petrova gora (513

m), Orlova (300 m) und Vranovska glavica

(262 m). Die Gemeinde Topusko geht in

die Richtung Nordost-Südwest entlang

des Flusses Glina. Diese Ebene ist eine

Erdspalte, wo es in der Höhe von Topusko

bei Hrvatsko selo Ergußgestein gibt.

Nach der Meinung des Wissenschaftlers

D.Gorjanović (1905) durch diese

Ergußgesteine ist auch die Entstehung der

Thermalquellen in Topusko zu erklären.

Es gibt drei Hauptquellen von

Thermalwasser: Moorquellen, klare

Quellen und Feldquellen. Die

Untersuchungen haben gezeigt,daß das

Wasser aus der Tiefe von über 1500

m kommt und die Wassertemperatur

ist von 56-72ºC. Die Thermalquellen

in Topusko haben im Sommer wie im

Winter die gleiche Temperatur und

Ausgiebigkeit. Die erste wissenschaftliche

Analyse und Beschreibung der Quellen

wurde in Topusko schon im Jahre 1772

gemacht (Crantz). Danach haben es

viele Wissenschaftler bestätigt und die

Erfahrung über das kurierende Wasser in

Topusko weiter verbreitet. Das Wasser

ist ganz klar, farbenlos, ohne Geruch,

fast neutraler Reaktion, mit bestimmten

Prozent von Radioaktivität.

TOPUSKO 197

Die langjährige Erfahrung und einige

wissenschaftliche Untersuchungen

zeigen daß im Thermalwasser von

Topusko Krankheiten wie Rhäuma und

neuralgische postoperative Krankheiten,

Frauenkrankheiten, Sterilität u. a. geheilt

werden. Außer mit Thermalwasser wird

hier auch mit Moorerde geheilt.

Das Klima ist mittelmäßig, hier mischt

sich das kontinental-panonische und

milde mediterane Klima. Die mittlere

Jahrestemperatur in Topusko ist etwa 10,5

ºC. Januar ist der kälteste und Juli der

wärmste Monat im Jahr. Es überwiegen die

Winde aus dem Nordost und Südwest.

Das Topusko-Gebiet ist ebenso reich

an Trinkwasserquellen, wie auch vielen

Bächen in Richtung Südwest-Nordost und

diese münden in den Fluß Glina. Fluß

Glina (11,5 km) quirlt unter dem Slunj

Gebirge und mündet in den Fluß Kupa

beim Dorf Slana, unweit von Petrinja.

Demographische Charakteristiken des

Topusko-Gebietes

Die erste Einwohnerzählung auf

diesem Gebiete wurde 1857 durchgeführt.

Damals lebten auf diesem Gebiet 9.048

Einwohner. Die meiste Einwohnerzahl

wurde 1931 notiert (13.070). Danach

wird diese Zahl immer geringer und im

Jahre 2001 wurden hier 3.219 Einwohner

aufgezählt.

Besonders bedeutende demographische

Veränderungen sind als Folge des

Heimatkrieges zu erklären. Im Jahre

1991 wurde das Gebiet der Gemeinde

Topusko besetzt und die gesamte,

nicht serbische Bevölkerung vertrieben.

Während der Militär- und Polizeiaktion

„Oluja“ (Sturm) 1995 hat dieses Gebiet

die meiste Bevölkerung serbischer

Nationalität verlassen und bis heute

sin 23% zurückgekehrt, hauptsächlich

ältere Leute. Die Folgen dessen ist die

Depopularisierung und Veränderung

der nationalen Zusammensetzung der

Bevölkerung. Aufgrund der Völkerzählung

aus dem Jahre 1991 war die meiste

Bevölkerung serbischer Nationalität (etwa

60,8%) und 2001 sind das die Kroaten

(63,4%) während die Serben unter 30%

liegen.

Die archäologischen Befunde weisen

darauf hin, daß auf diesem Gebiete

Menschen noch in der vorchristlichen Zeit

gelebt haben (das archäologische Befund

Turska kosa neben dem Dorf Velika

Vranovina).

Zur Zeit der Römerherrschaft wurde

hier eine Siedlung gegründet in der

unmittelbaren Nähe von Thermalquellen

und es wurde Ad Fines genannt. Aus dieser

Zeit haben wir zahlreiche archäologische

Befunde. Topusko wird zum ersten mal

im Jahre 1192 unter dem Namen Toplica

(Kurort) erwähnt.

Der kroatisch-ungarische König

Andreas II schenkte Topusko die Kirche

der Heiligen Jungfrau Maria und den

dazugehörugen Kloster wie auch das

gesamte Land und Verwaltung den

Zisterziensern, die hierher aus Frankreich

198


gekommen sind. Durch den Eindrang der

Türken wurde das Kloster und die Kirche

zerstört und es ist nur das westliche

Kirchenportal übriggeblieben, welches

sich heute in dem Park Opatovina

befindet. Wegen der Türkengefahr blieb

dieses Gebiet fast ohne Bevölkerung und

die Besiedlung beginnt wieder zur Zeit

der Gründung der Militärzone.

Dank dem Kaiser Franz Joseph I und

der Militärbefehlskraft (Nestor, Molynari,

Benko und Banus J. Jelačić beginnt

der Bau des Kurortes Topusko. Es

werden neue Bauten gabaut und neue

Heilanstalten. Außer Heilanstalten werden

auch Gasthäuser und Handelsgeschäfte

eröffnet, es werden Spaziergängerzonen,

Parks und die gesamte Landschaft gepflegt.

Topusko wird zu einem der schönsten

Kurorte in diesem Teil Europas.

Im II. Weltkrieg wird Topusko zum Sitz

des ZAVNOH, wo am 8. und 9. Mai 1944

die III. Sitzung des ZAVNOH stattfindet

und wo auch entschieden wurde daß

ZAVNOH zum Parlament Kroatiens

ernannt wird.

In den 80-er Jahren des vorigen

Jahrhunderts werden in Topusko neue

Hotels, Heilanstalten und Schwimmbäder

gebaut wie auch sportliche Objekte. Leider

hat Topusko auch im II. Weltkrieg sehr

schwer gelitten, wie auch in dem letzten

Heimatkrieg. Es wurden die Klaren Bäder ,

Militärbäder und Heime I,II und III zerstört,

wie auch die Ambulanz, das Gebäude von

ZAVNOH (Parlamentsgebäude) und die

Villa Mirna u.a.

Nach dem Heimatkrieg beginnt der

Wiederaufbau, aber kein Wiederaufbau

der alten Gebäude und Heilanstalten. Es

wurden hauptsächlich Wohnungen gebaut

und die verbrannten Dörfer erneuert.

Das Kurort Topusko begann wieder zu

funktionieren, wie auch einige Firmen aus

der Metallbranche „Leichtmetallfabrik“ und

Zigelsteinfabrik „Blatuša“ wie auch das

Komunalwesen. Es werden neue KMU-s

und Gewerbe entwickelt.

In Topusko gibt es heutzutage einige

öffentliche Firmen und Institutionen

der Sisak-Moslavina Gespanschaft wie

auch Kranken- und Sozialversicherung,

Arbeitsamt, Sozialamt, Katastergebäude,

Ambulanz Petrinja-Außenstelle Topusko. In

Topusko gibt es auch einen Kindergarten,

die Grundschule Vladimir Nazor und die

Mittelschule.

Die Verwaltungsfunktionen sind in der

Obhut der Gemeinde Topusko.

Das kulturelle und sportliche Leben ist

nach Topusko zurückgekehrt. Es gibt einige

Vereine für Sport und Kultur. Aktiviert ist

wieder die Jagd und Angelgesellschaft,

Amt für Tourismus, Bibliothek, Rotes

Kreuz und die Feuerwehrgesellschaft. Es

wirkt auch der Verein der Freiwilligen und

Veterane des Heimatkrieges, Frauenverein

„Izvor“(Quelle), Handwerkerverein

„Dvorska lepeza“(Hoffächer).

TOPUSKO 201

PATRIMONIO

ARCHEOLOGICO DELLA

CITTÀ DI TOPUSKO

Topusko è circondata da un dolce paesaggio

collinoso con vegetazione rigogliosa e ricco di piccoli

corsi d’acqua intorno ai quali si distendono pianure

fertili, mentre le parti montuose abbondano di

grandi boschi e giacimenti minerari di rilievo che

comprendono anche le sorgenti termali di Topusko

note per le loro proprietà terapeutiche.

È di grande rilievo anche la posizione

geografica e strategica di Topusko collocata su

un importante asse stradale che collega la fertile

Pianura Pannonica alla costiera adriatica. Si

tratta senz’altro di un’area particolarmente

favorevole all’insediamento e a una vita piacevole,

tuttavia, forse proprio per queste ragioni, anche

di una zona segnata da molti confl itti, da un

burrascoso passato guerriero e da instabilità.

Le più antiche tracce attendibili di

insediamenti umani attorno a Topusko si

possono datare nell’eneolitico, periodo di

transizione tra l’età della pietra e quella

del ferro, più nota come l’età del rame

che risale al periodo tra il 4000 e il 2000

a.C. Nei villaggi Hrvatsko Selo e Mala

Vranovina sono stati trovati frammenti

di accette in pietra levigata. Non si

può escludere neanche l’insediamento

nei pressi delle “sorgenti bollenti”. A

Hrvatsko Selo, nella posizione di Bilo, è

recentemente stato trovato l’insediamento

risalente alla tarda cultura di Vučedol,

databile quindi alla fine dell’età del rame

o all’inizio dell’età del bronzo. Data la

posizione dell’insediamento nella parte

paludosa della valle Đon sosteniamo che

si tratti di un villaggio di palafitte.

La prima e la media età del bronzo

sono periodi poco esaminati. La tarda

età del bronzo abbonda di ritrovamenti

fortuiti e lo stesso accade anche nella

zona di Topusko, in particolare nei siti

dove sono costruiti gli odierni alberghi.

Da quel periodo (attorno all’anno 1000

a.C) possiamo seguire il quasi continuo

sviluppo degli insediamenti attorno alle

sorgenti termali.

La prima età del ferro si conosce un po’

meglio grazie agli scavi nel ritrovamento

Turska kosa nel villaggio Velika Vranovina

vicino a Topusko. Questo insediamento

risale alla tarda età del bronzo, attorno

all’anno 1000 a.C., e fiorisce nella prima età

del ferro tra l’ottavo e il quarto secolo a.C.

Il maggiore vantaggio di questa località

sta nella sua posizione vicino al guado

oltre il fiume Glina e tra i più numerosi

giacimenti di minerali di ferro in Croazia,

Petrova e Zrinska gora. L’insediamento è

ubicato sulla parte sporgente del monte

Pogledalo da dove si potevano controllare

facilmente il guado del fiume e l’antica via

che attraversa la valle di Glina.

Una curiosità particolare rappresentano

i luoghi di culto nella necropoli,

specialmente quello più grande dove

sono stati trovati 500 idoli, dieci volte

più che nel resto della Croazia. I più

frequenti sono quelli di figure umane

con corpi semplificati, ma sulle quali

sono minuziosamente dettagliate le

202

TOPUSKO - RIASSUNTO

parti raffiguranti ornamenti in metallo. Il

maggior numero di esse ha le gambe in

forma tondeggiante e si possono facilmente

collocare sulle figurine di cavalli.

Osservando i dati raccolti, come l’alta

temperatura, la sabbia di quarzo, la

scoria, i numerosi tubi di mantici e la forte

accentuazione degli ornamenti in metallo,

arriviamo all’immagine di un atto di culto

che accompagnava il complesso e duro

processo della produzione degli oggetti

in ferro. Qui dobbiamo tenere conto della

concezione del mondo caratteristica per

il periodo menzionato secondo la quale

per ottenere il successo di questi processi

era indispensabile propiziare i molti spiriti

maligni e benevoli, le forze di luce e di

oscurità con vari doni e atti di culto.

La tarda età del ferro (tra il quarto e

il primo secolo a.C.) è segnata da una

maggiore produzione di oggetti in ferro

e dalla dominazione dei Celti. È in questo

periodo che si sviluppa la potente città

celtica Segestica sul territorio dell’odierna

città di Sisak, mentre sul territorio di

Banovina continua lo sviluppo della tribù

illirica dei Colapiani che trae il nome dal

fiume Kupa (l’antico Colapis). Secondo le

fonti scritte dei Romani i Colapiani non

erano una tribù celtica ma sud-pannonica

ed erano sotto la forte influenza dei

Segestani e degli Iapodi che sfruttavano il

traffico fluviale, praticavano il commercio

e la metallurgia. Questo è visibile dal

nuovo luogo di culto a Turska kosa dove

accanto ai tradizionali materiali colapiani

ora incontriamo i numerosi oggetti di

origine celtica.

È da supporre che esistesse sul

territorio dell’odierna Topusko la città

romana Ad Fines, ovvero “al confine”, e

che il confine tra le provincie di Dalmazia

e di Pannonia si trovasse proprio in

questo territorio. Qui si trovano oggi

spesso residui di grandi edifici tra i quali

le terme romane sul sito dell’odierno

parco scolastico. Le sorgenti termali

erano molto apprezzate in quel periodo.

Mentre si puliva il pozzo utilizzato per

raccogliere le acque termali è stata trovata

una rilevante quantità di monete romane

risalenti al periodo tra il primo e il quarto

secolo che erano evidentemente arrivate

qua come dono alle divinità in segno di

ringraziamento per la guarigione. Ma la

cosa più interessante è l’uso delle fonti

naturali dell’acqua calda nel riscaldamento

delle case. Sotto gli edifici si costruiva un

canale per il quale scorreva l’acqua calda

e le case avevano così il riscaldamento

pavimentale (ipocausto). Ma, dato che non

sono state condotte ricerche sistematiche,

tutte le conclusioni sulle dimensioni della

ricchezza e del lusso dell’insediamento

antico rimangono mere supposizioni.

Le abbastanza numerose are votive in

pietra trovate a Topusko raccontano una

storia interessante. Tra esse spiccano le

are dedicate alla coppia divina di Vidasus

e Thana rintracciate solo a Topusko il che

indica che il loro culto fosse di origine

locale. Qui è opportuno rilevare che

era tutt’altro che consueto per una città

romana che vi si venerasse più una divinità

TOPUSKO 203

locale che quelle venerate usualmente

nell’Impero Romano. Non è ancora stato

scoperto grazie a cosa Topusko avesse una

posizione così eccezionale, possiamo solo

supporre che dovesse questa posizione

alla particolare importanza delle sorgenti

termali.

I fortuiti ritrovamenti delle tombe

romane (risalenti al periodo tra il primo

e il quarto secolo) durante i lavori di

costruzione attestano la ricchezza dei suoi

abitanti. Tra essi spicca in particolare la

cosiddetta tomba di ambra gialla dove è

stato trovato molto vasellame ceramico

di lusso, una collana d’oro e interessanti

figure in ambra gialla ritenute le più

grandi in Croazia. Di grande interesse

sono anche le lapidi in pietra con inciso il

nome, il mestiere e l’origine del defunto.

Su queste lapidi è spesso inciso anche

un ritratto del defunto che ci rivela la

sua personalità, il modo di vestire e la

pettinatura caratteristica per il periodo in

cui viveva.

Sul monte Nikolino brdo sono state

scoperte delle tombe antico croate

disposte in file che non sono ancora state

precisamente datate, ma si può supporre

che risalgano al periodo tra il secolo IX e

XII. La zona di Topusko e i suoi dintorni

assumono grande rilievo quando il re

ungarico Ladislao tenta di soggiogare la

Croazia primo medievale penetrando

per le antiche vie romane verso il sud.

Gli ungheresi passarono per questa

via andando incontro alla principessa

normanna Busilla, la fidanzata del re

Coloman. L’ultimo re croato Petar Svačić

provò a fermarlo proprio in questa area

ed morì nel 1097 sul monte Gvozd che da

allora fu nominato Petrova gora.

Al basso medioevo appartengono molti

ritrovamenti che attestano il risveglio

dell’economia e la fioritura dell’edilizia

e l’inserimento nello sviluppo europeo

contemporaneo. Perna, situata sul monte

Petrova gora, nel 1225 diventa la seconda

libera città reggia in Croazia. A Perna

sono ancora visibili i residui della città

medievale fortificata vicino all’omonimo

ruscello. Nei pressi c’erano la piazza e la

chiesa di Santa Maria e una fortificazione

ancora più antica.

Nel tardo medioevo rivive anche

l’organizzazione ecclesiastica. Passate

le devastazioni barbariche, il vescovato

di Siscia continua ad esistere però solo

formalmente. Ci vorranno alcuni secoli

prima che l’organizzazione ecclesiastica si

ristabilisca in questa zona, fatto accelerato

dalla fondazione del vescovato di Zagabria

nel 1097 cosicché nel 1334 esistono

nell’arcidiaconato di Gora, corrispondente

grossomodo all’odierna Banovina, più di

50 parrocchie e chiese. Tra esse anche

la chiesa parrocchiale di San Niccolò a

Topusko.

I cistercensi vengono menzionati per la

prima volta da queste parti nel 1205 quando

il re ungarico-croato Andrea II invita questo

ordine, originario dall’abbazia di Clairvaux

in Francia, a venire nella zona di Gora,

corrispondente grossomodo all’odierna

Banovina, che sarà loro assegnata come

204

TOPUSKO - RIASSUNTO

possedimento per il mantenimento

dell’abbazia. Non meraviglia che per la

costruzione del monastero abbiano scelto

Toplica sia perché il loro modo di vivere

era strettamente legato all’acqua, sia

perché Toplica offriva anche altri vantaggi

geografici ed economici.

Fu nel 1206 che i cistercensi accettarono

l’invito. Viene fatta menzione dei primi

monaci a Toplica nel 1208, dopo la

costruzione dei primi spazi necessari per il

funzionamento del monastero. Il privilegio

solenne sulla fondazione del monastero e

sulla donazione dei possedimenti necessari

per il mantenimento del monastero risale al

1211 e perciò l’ottocentesimo anniversario

dell’abbazia si festeggia dal 2005 al 2011.

Il complesso dell’abbazia cistercense

di Topusko occupa una posizione molto

rilevante. Il monastero e la chiesa sono

stati costruiti come tempio votivo di

Andrea II. La costruzione del complesso

avviene nel secolo XIII (1205 - 1282). Il

monastero è circondato da un fossato di

difesa utilizzato anche come vivaio di

pesci.

La chiesa monasteriale della Beata

Vergine Maria era con le sue dimensioni di

50,50 x 24 metri tra le più grandi dell’epoca

ed è stata costruita in stile gotico. Alcuni

autori ritengono che la chiesa di Toplica sia

l’esempio più importante dell’architettura

gotica in Croazia. Oggi è visibile una parte

della facciata con blocchi di pietra lavorati

in modo minuzioso e ricchi di modanature

che rivelano l’eccellenza dei loro esecutori

e delle notevoli possibilità finanziarie del

committente. La chiesa era di color rosa, il

colore preferito dei cistercensi. L’originale

non è accessibile ai visitatori per i lavori

di restauro e conservazione attualmente

eseguiti sulla facciata della chiesa che

non si può vedere per la presenza

dell’impalcatura. Nei pressi della chiesa si

trova però il modello della facciata della

chiesa monasteriale fatta in pietra autentica

in misura di 1:10 che permette ai turisti di

notare il simbolo principale di Topusko.

TOPUSKO E L’ABBAZIA

DELLA BEATA VERGINE

MARIA DI TOPUSKO

„ Coltiva di notte e di giorno il ricordo

dei tuoi antenati, esplora l’opera della tua

patria, le sue gesta e conserva le memorie

dei tempi passati: perché è vergognoso

essere forestiero nella propria patria…”

Cassiodorus

“Dovete essere i primi nel perdonare,

la cultura della pace non ripudia

il patriottismo, però lo tiene lungi

dalle esagerazioni e dall’esclusivismo

nazionalistico…”

Giovanni Paolo II

(ai croati e non solo a loro)

Usando una serie di documenti storici,

dati materiali e teorie, la mia intenzione

primaria era far conoscere a Topusko la

TOPUSKO 205

sua storia più antica, le strutture storiche

dagli insediamenti romani, attraverso

il monastero dei cistercensi e la chiesa

medievale della Beata Vergine Maria nella

zona di Opatovina e la costruzione degli

stabilimenti terapeutici e balneari nel

periodo della Monarchia Asburgica fino

ad oggi.

Topusko non si visitava mai “di

passaggio” perché si trova all’angolo e non

ci si arriva per incidenza. Ciò nonostante,

non fu mai lasciata in pace. Nel periodo

romano si trovava al confine (Ad Fines),

e tutti sappiamo come se la passano le

città confinanti. Segue un periodo oscuro

e il suo nome si menziona di nuovo solo

nel 1192. Andrea II fonda il monastero

cistercense nel 1205. Segue il pericolo

turco, gli scambi commerciali vengono

interrotti, però Juraj de Topusko in questo

periodo (secolo XVI) riesce a scrivere il suo

Messale in latino, un esempio singolare

dello stupendo manoscritto miniato

conservato nella tesoreria della Cattedrale

di Zagabria. Dopo che se ne sono andati

i turchi, sono arrivati gli ufficiali austriaci,

vengono fondati i Confini Militari e questo

luogo di cure conosce giorni più felici.

Ma, i tormenti della Prima e della Seconda

Guerra Mondiale, e nei tempi recenti

quelli della Guerra di indipendenza, non

hanno risparmiato la nostra Topusko.

Il compito di scrivere questa monografia

è molto complesso anche perché non

esistono quasi fonti autentiche per la storia

recente, e quelle esistenti richiedono un

riferimento ai loro autori, al loro credo

ideologico e umano, al periodo e la zona

in cui hanno scritto e creato, trascurando

nell’analisi i nella valutazione i complessi

processi socio-politici e alcuni dettagli

fondamentali.

Una parte della verità storica di

questa zona è stata seppellita con i suoi

partecipanti dato che fino a ieri, fino ad

oggi, la verità essenziale non poteva venire

alla luce. Stimati lettori, di fronte a voi c’è

una lettura e voi avete il diritto di valutarla e

di giudicarla. Se la interpreterete in questo

modo o nell’altro, se vi farà riflettere sul

nostro paese, sulla nostra gente, sugli

eventi, sulle sofferenze e sulle gioie,

dipenderà solo da voi personalmente, dai

vostri bisogni e dalla vostra volontà. È un

diritto di cui non potete essere privati, è il

diritto dell’uomo libero.

Personalmente ritengo che siano più

che necessarie le conoscenze ininterrotte

sia dall’aspetto sociologico che quello

politico, istruttivo, economico, culturale,

ecologico. È nostro dovere, perciò,

esaminare in quale misura siamo, come

popolo, responsabili del nostro destino.

Dobbiamo scrivere e parlare dei periodi

strazianti del nostro passato, degli errori

e degli equivoci, dei frazionamenti e delle

divisioni sia nel passato che nel presente.

Dobbiamo porci la domanda se abbiamo

riconosciuto la realtà, se siamo all’altezza

della responsabilità storica, se possediamo

la coscienza nazionale, se siamo

moralmente forti nel nostro cammino

verso il futuro. Dobbiamo chiederci se

abbiamo il coraggio di affrontare tutto il

206

TOPUSKO - RIASSUNTO

male compiuto, se abbiamo la volontà e

la forza sufficienti per prevalerlo e per

rimanere persone che non costruiscono

il futuro dei propri figli sulla sofferenza

altrui, persone che non odiano, ma non

dimenticano.

Se questa lettura riesce a farci pensare

alla totalità storica delle nostre generazioni,

al calvario del nostro popolo, al presente

e al futuro e alla necessità di essere

responsabili, di capirci reciprocamente,

di rispettarci e aiutarci, allora anche

Topusko può sperare di vivere un domani

migliore.

CARATTERISTICHE

GEOGRAFICHE DELLA ZONA

TERMALE

La città di Topusko è ubicata nel centro

della Croazia, al confine tra il territorio

di Kordun e di Banovina, nella parte del

medio corso del fiume Glina. Topusko e i

15 villaggi circostanti formano la cosiddetta

zona termale. Questa zona appartiene

oggi al Comune di Topusko e occupa una

superficie di 198,3 km2.

Grazie alle vie di comunicazione, la

città di Topusko è collegata con le città

di Sisak (50 km), Karlovac (50 km) e

Zagreb (75 km). Al varco di frontiera nel

villaggio Maljevac (20 km) è collegata

con Velika Kladuša nella Federazione di

Bosnia e Herzegovina. Anche nel periodo

romano questa zona era attraversata da

un’importante via di comunicazione, la

cosiddetta “Via Exercitnalis” che collegava

l’Europa centrale al Mare Adriatico.

Sebbene il territorio del Comune di

Topusko non sia troppo elevato, esso è

molto vario e, in media, si trova a poco più

di 200 metri sul livello del mare. I punti più

alti sono Petrova gora (513 m) e Orlova

(300 m) e Vranovska glavica (262 m). Il

territorio del Comune di Topusko è diviso

sull’asse nordest - sudovest attraverso

la valle del fiume Glina. Questa valle

rappresenta una faglia in cui si possono

attestare rocce eruttive nei pressi di

Hrvatsko selo vicino a Topusko. Secondo

lo scienziato D. Gorjanović (1905), la

comparsa delle sorgenti termali a Topusko

è legata proprio a queste effusioni.

Esistono tre principali sorgenti di acqua

termale: sorgenti fangose, sorgenti limpide

e quelle pratensi. Dalle ricerche è risultato

che l’acqua sgorga dalla profondità di

1500 metri mentre la temperatura va

dai 56 ai 72° C. Le sorgenti termali di

Topusko sono della stessa temperatura

e della stessa abbondanza sia d’estate

che d’inverno. La prima analisi scientifica

e la prima descrizione della sorgente di

Topusko risale al 1772 (Crantz). Dopo di

essa molti scienziati hanno confermato

e aumentato le conoscenze sull’efficacia

terapeutica delle acque di Topusko. La sua

acqua è limpida, senza colore e odore, di

una reazione quasi neutra con una certa

percentuale di radioattività.

L’esperienza pluriennale e alcune analisi

scientifiche dimostrano che nelle acque

termali di Topsuko si curino efficacemente

TOPUSKO 207

tutte le malattie reumatiche e neurologiche,

stati postoperatori, malattie femminili,

la sterilità e altre malattie. Accanto al

trattamento con acque termali, è di rilievo

anche il trattamento con il fango o con la

fanghiglia di torba.

Il clima di questa zona è moderato

perché si incontrano qui l’influenza

continentale - pannonica e quella mite

mediterranea. La temperatura annuale

media a Topusko è di 10,5° C. Il mese

più freddo è gennaio, e quello più caldo è

luglio. I venti tirano prevalentemente dai

quadranti nordest e sudovest.

La zona termale abbonda di sorgenti

d’acqua potabile e di ruscelli costanti

e quelli temporanei che corrono verso

il sudovest - nordest, nella direzione

dell’inclinazione del terreno e sboccano

nel fiume Glina. Il fiume Glina (111,5 km)

sorge sotto i Monti di Slunj e sbocca nel

fiume Kupa vicino al villaggio di Slana nei

pressi di Petrinja.

Caratteristiche demografiche della zona

termale

Il primo censimento della popolazione

in questa zona fu pubblicato nel 1857 e

in quel periodo vivevano sul territorio

del Comune di Topusko 9.048 abitanti. Il

maggior numero di abitanti fu registrato

nel 1931 (13.070). Il numero degli abitanti

di seguito diminuisce costantemente

e secondo il censimento del 2001 qui

vivevano solo 3.219 persone.

Rilevanti cambiamenti demografici

avvengono come conseguenza della

guerra di Indipendenza croata. Nel 1991

il territorio dell’odierno Comune è stato

temporaneamente occupato e tutti gli

abitanti non-serbi sono stati esiliati. Durante

l’azione militare “Oluja” (Tempesta) nel

1995 la maggioranza degli abitanti serbi

ha abbandonato questo territorio e fino ad

oggi ne sono ritornati 23% circa, perlopiù

nziani. Come conseguenze di questi

fenomeni abbiamo lo spopolamento e il

cambiamento della struttura nazionale.

Secondo i dati del censimento del 1991

la maggioranza degli abitanti era di

nazionalità serba (60,8% circa) e nel 2001

la maggioranza era rappresentata dalla

popolazione croata (63,4%) mentre quella

serba rappresentava meno di 30% degli

abitanti del Comune.

Le ricerche archeologiche confermano

che i primi insediamenti umani risalgono

al periodo avanti Cristo (zona archeologica

Turska kosa accanto al villaggio Velika

Vranovina).

Durante il dominio romano qui fu

costruito il villaggio Ad Fines nei pressi

delle sorgenti termali. Molti ritrovamenti

archeologici risalgono a questo periodo.

Topusko viene nominata per la prima

volta nel 1192 con il nome Toplica.

Il re ungarico-croato Andrea II ha

donato a Topusko la chiesa della Beata

Vergine Maria con il monastero ed ha

assegnato questo complesso all’ordine

benedettino dei Cistercensi arrivati qui

208

TOPUSKO - RIASSUNTO

dalla Francia. Dopo l’invasione dei turchi

il monastero e la chiesa furono distrutti

salvo il portale occidentale della chiesa

che si trova nel parco Opatovina. Questa

zona fu spopolata per il pericolo turco e

la ripopolazione riprende nel periodo dei

Confini Militari.

Grazie all’imperatore Francesco I e ai

comandanti militari del reggimento del

bano (Nestor, Mollynari, Benko, il bano

J. Jelačić) incomincia la costruzione di

Topusko come luogo di cure. Vengono

costruiti nuovi edifici per l’alloggio, gli

spazi per trattamenti e tutti gli altri servizi

come negozi, ristoranti, si realizzano

passeggiate e si allestiscono parchi.

Topusko diventa così uno dei più bei centri

termali in questa parte d’Europa. Durante

la Seconda Guerra Mondiale Topusko fu

la sede del Consiglio regionale antifascista

di liberazione popolare della Croazia

(ZAVNOH). Alla IIIa seduta di ZAVNOH,

tenutasi a Topusko l’8 e il 9 maggio 1944,

venne deciso che ZAVNOH diventasse la

Dieta croata.

Negli anni ottanta del secolo scorso

a Topusko vengono costruiti nuovi

alberghi, spazi per trattamenti, un

complesso di piscine all’aperto e terreni

per impianti sportivi. Purtroppo, Topusko

ha sofferto numerose distruzioni durante

la Seconda Guerra Mondiale e la Guerra

di indipendenza croata quando vennero

demoliti i bagni Bistre e Vojne kupke, gli

edifici Dom I, II, III, il Centro medico,

l’edificio dello ZAVNOH, Villa Mirna…

Dopo la guerra di Indipendenza croata

comincia la ricostruzione delle zone

devastate ma non vengono ricostruiti

i vecchi edifici storici delle ex-terme. Si

ricostruiscono perlopiù le strutture abitative

e i villaggi bruciati. Riprendono l’attività

le Terme Topusko, la fabbrica dei metalli,

la fabbrica di mattoni “Blatuša”, viene

formato una nuova Azienda comunale e

ricomincia lo sviluppo dell’imprenditoria

e dell’artigianato.

A Topusko sono oggi attive le filiali delle

aziende pubbliche, le filiali dell’ufficio

dell’amministrazione statale della Regione

di Sisak - Moslavina, dell’Istituto croato

di previdenza sociale, dell’ufficio di

collocamento, la filiale dell’ufficio del

catasto, e il Centro medico Petrinja - Filiale

Topusko.

A Topusko sono attive le seguenti

istituzioni di istruzione: l’asilo, la scuola

elementare “Vladimir Nazor” e la scuola

media superiore.

Le funzioni amministrative al livello

comunale vengono svolte dal Comune di

Topusko.

La vita culturale e sportiva è tornata

a Topusko grazie alla riattivazione delle

associazioni culturali e sportive. Sono

state attivate le associazioni cacciatori

e pescatori, è stato formato l’Ufficio del

Turismo, è stata aperta la biblioteca e sono

state fondate la Croce Rossa e l’associazione

dei Vigili del Fuoco Volontari. A Topusko

sono attive l’Associazione dei volontari e

dei veterani della guerra d’Indipendenza

TOPUSKO 209

croata, l’associazione delle donne “Izvor”,

l’Associazione artigiani e piccole aziende

e la recentemente fondata associazione

“Dvorska lepeza”.

210

TOPUSKO - RÉSUMÉ

TOPUSKO 211

L’HÉRITAGE

ARCHÉOLOGIQUE DE

TOPUSKO

Topusko est entouré par un paysage

doux et accidenté, d’une végétation

abondante, riche en petits cours d’eau

autour desquels s’étendent des plaines

fertiles. Dans les régions montagneuses il

y a une abondance de grandes forêts et

des gisements métallifères considérables

où nous comptons aussi les sources

thermales et minérales de Topusko. Les

positions géostratégiques et routières sont

significatives car c’est par là que passent

les plus courtes routes entre la fertile

Plaine Pannonienne et la côte Adriatique.

Un terrain absolument attractif pour y vivre

et pour y mener une vie paisible, mais,

peut-être justement à cause de ça, c’est

un territoire de conflits fréquents avec un

passé de guerre tumultueux et instable.

Les plus vielles traces authentiques

de séjour de gens à Topusko et aux

alentours peuvent dater de l’énéolithic

ou de la période de transition entre l’âge

de la pierre et l’âge du métal, plus connu

comme l’âge du bronze, autour de 4000 -

2000 ans avant Jésus Christ. Des fragments

de haches en pierre polie ont été trouvés

à Hrvatsko Selo et Mala Vranovina. Le

peuplement en voisinage direct des

«sources chaudes» n’est pas exclu. On a

récemment découvert à Hrvatsko Selo, à

la position Bilo, une colonie de culture

de Vutchedol ultérieure, ce qui veut dire

de la toute fin de l’âge du cuivre ou du

début de l’âge du bronze. En ce qui

concerne la position de colonies dans la

partie marécageuse de la valée du Đon,

nous croyons qu’il s’agit d’une colonie

lacustre.

L’âge du bronze ancien et moyen

sont des périodes peu étudiées. L’âge

du bronze final regorge de trouvailles

aléatoires, comme celles qui proviennent

de Topusko, plus précisément, de là où

se trouvent à present les hôtels. De ce

temps là (vers 1000 ans avant J.C.), nous

pouvons tracer une évolution presque

continuelle des colonies aux alentours des

sources thermales et minérales.

Nous savons un peu plus sur l’âge du

fer final grâce aux fouilles du site de Turska

kosa au village de Velika Vranovina à côté

de Topusko. Cette colonie date aussi de

l’âge du bronze final, autour de 1000 ans

avant J.C. Elle a vécu son épanouissement

pendant l’âge du fer final, 8-ème - 4-ème

siècles avant J.C. Le plus grand atout de

cette position est le fait qu’elle se situe à

côté d’une gué naturelle (un passage peu

profont) par dessus de la rivière Glina et

entre de nombreux gisements de minéral

de fer, en Croatie, à Petrova gora et Zrinska

gora. La colonie elle-même s’est installée

sur un cer saillant d’un mont appelé

Pogledalo, d’où il est facile de contrôler

la gué de la rivière et le vieux chemin qui

passe par la valée de Glina.

Ce qui est spécialement intéressant,

ce sont les lieus de culte spécifiques à

l’intérieur de la nécropole, surtout celui

212

TOPUSKO - RÉSUMÉ

qui est le plus grand. On y a trouvé autour

de 500 idoles, ce qui est dix fois plus de

ce qu’y a été trouvé dans d’autres parts

de la Croatie. Les idoles les plus fréquents

sont les figures humaines avec des corps

simplifiés, mais avec une représentation de

parures en métal réalisés minutieuseument.

La majorité a les jambes en forme arrondie

pour mieux les asseoir sur des figurines

de chevaux.

Quand on regarde attentivement

les données recueillis, comme la haute

température, le sable de quartz, la mâchefer,

de nombreux tubes de soufflets et une

mise en valeur claire des parures, nous

recevons une image sur un acte de culte

qui a inévitablement suivi un processus

de fabrication d’objets en métal patient et

complexe qui, par rapport à la conception

du monde de ce temps là en regard du

succès de ces processus, comprenait

une nécessité de contenter beaucoup

d’esprits, bons ou mauvais, les forces de

la lumière et du noir par des L’âge du fer

ancien (4-ème - 1-er siècle avant J.C.) est

marqué par une fabrication d’objets en fer

plus abondante et par la domination des

Celtes. Il est connu que sur le territoire de

Sisak était situé la puissant ville celtique

de Segestika et que c’était sur le territoire

de la Banovina que la tribu illyrienne des

Colapiens avait continué son évolution.

Ils ont été nommés d’après la rivière

Kupa (l’antique Colapis), mais les sources

romaines écrites disent que cette tribu

n’est pas d’origine celtique mais d’origine

pannonienne sud avec une forte influence

des Segestiens et des Japods. Ils faisaient

du commerce, ils s’occupaient du trafic

fluvial et de métallurgie. Il est démontré

par un nouveau lieu de culte à Turska kosa

où, près des matériaux traditionnaux de

Colapis, se rencontrent aussi de nombreux

objets d’origine celtique.

On présume qu’à la place présente de

Topusko était la ville romaine Ad Fines,

ce qui veut dire à la limite et que c’était là

qu’était la frontière entre les provinces de

Dalmacija et Panonija. Aujourd’hui, nous y

trouvons des restes de grands monuments

parmi lesquels sont les thermes romaines à

l’emplacement présent du parc de l’école.

Les sources thermales étaient dans ce

temps tenues en grande estime. Pendant le

nettoyage du captage d’une des sources, on

y a trouvé une importante somme d’argent

romain, datant du 1-er jusqu’au 4-ème

siècle, qui s’y est trouvée comme présent

aux divinités, en guise de reconnaissance

pour leur guérison. Cependant, ce qui

est intéressant, c’est l’usage des sources

thermales d’eau chaude pour chaffer les

maisons. Les immeubles étaient construits

de manière qu’en dessous d’eux passait

un canal par lequel coulait l’eau chaude et

résultait en chauffage de sol (l’hypocaust).

Nous pouvons seulement supposer les

proportions du luxe et de la richesse de

cette colonie aux temps antiques, car

aucune recherche systématique n’était

jamais effectuée.

Les ares votives, les autels de sacrifices

TOPUSKO 213

en pierre, dont il y en a beaucoup de

trouvés à Topusko, racontent une histoire

intéressante. Nous distingeons les ares au

couple divin de Vidasus et Thana, qu’on

peut trouver uniquement à Topusko et,

de ce fait, il est évident que c’est un culte

d’origine autochtone. Il faut remarqué

qu’il n’est pas fréquent qu’on vénère dans

une ville romaine une divinité locale à la

place des divinités romaines qui étaient

plus communes dans l’Empire romain et il

n’est toujous pas connu comment Topusko

aurait mérité cet état exceptionel. Nous

pouvons seulement présumer que c’était

relié à la vénération spéciale des sources

thermales.

Des découvertes occasionnelles de

tombes romaines anciennes (1-er - 4-ème

siècle) durant des travaux de construction

témoignent également de la richesse de

ses habitants. Les tombes d’ambre jaune

se distinguaient considérablement de

la moyenne. Il y avait assez de vaiselle

céramique luxueuse, de colliers en or et

d’intéressantes petites figures en ambre,

pour lesquelles on tient qu’elles étaient les

plus massives de Croatie. Les monuments

funéraires en pierre (les stèles) étaient

intéressants car ils retenaient ciselé sur

eux les noms, les proféssions et l’origine

des défunts. Il n’est pas rare qu’un portait

en relief ciselé soit sur une stèle et qu’il

nous dise quelque chose sur les qualités

du défunt, sur son style d’habillements et

sur les coiffures du temps.

Les tombes vieux-croates en rangées,

dont l’appartenance temporelle précise

n’est pas constatée et de ce fait se datent du

9-ème - 12-ème siècle, étaient découvertes

à Nikolino brdo. Le territoire de Topusko

et de ses environs commence à gagner en

importance quand le roi hongrois Ladislav

essaye de soumettre la Croatie médiéval

ancienne, pénétrant par les vielles routes

romaines en direction du sud. Les Hongrois

sont passés par ces routes à la rencontre

de la princesse normande Buzili, la fiancée

du roi Coloman. Le dernier roi croate,

Petar Svačić a essayé d’arrêter Ladislav

précisément dans cet région et y est mort

en 1097. au mont de Gvozd, qui s’appele

maintenant Petrova gora.

Le Moyen Âge développé nous a laissé

une suite de reliquats qui témoignent

la vivification de l’économie rurale, la

floraison des activités de construction et

l’inclusion aux cours européens du temps.

Perna à Petrova gora devient en 1225. la

deuxième ville royale libre de Croatie. Les

restes de la ville médiévale fortifié de Perna

sont toujours visibles à côté du ruisseau

du même nom. La place et l’église de St.

Marie se trouvaient à proximité, comme

encore une vielle fortification.

L’organisation ecclésiastique s’anime

en Moyen Âge évolué. Après les

dévastations barbares, la diocèse de

Sisak existe encore, mais sans effet réel.

Il a fallu quelques siècles pour que

l’organisation ecclésiastique se rétablisse

en ce territoire. Ce processus s’accélère

avec l’établissement de la diocèse de

214

TOPUSKO - RÉSUMÉ

Zagreb en 1097. et c’est comme çela que

nous comptons en 1334, à l’archidiaconat

de Gora qui couvre partiellement la

Banovina, plus de 50 paroisses et églises.

On y compte aussi l’église paroissiale de

St. Nikola à Topusko.

Les Cisterciens se mentionnent dans

notre région pour la première fois en

1205. quand le roi croato-hongrois André

II. envoies un appel à cet ordre sacré de

l’abbaye de Clairvaux en France pour

qu’ils viennent en territoire de Gora,

Gorska županija, qui couvre partiellement

la Banovina et qui sera comme propriété

attribué à cet ordre pour qu’ils entretiennent

l’abbaye. Ce qui n’étonne pas, c’est qu’ils

ont choisi Toplica pour la construction

de leur monastère car leur mode de vie

est étroitement lié à l’eau et entre autre,

ce lieu est connu pour ses aventages

géostratégiques et agricoles.

Les Cisterciens acceptent l’appel en

1206. On note les premiers moines à

Toplice en 1208, parce que c’est alors

que sont aménagés les pièces les plus

nécessaires pour le travail et l’activité

du monastère. Le privilège solennel sur

l’établissement du monastère et sur la

donation de la propriété nécessaire au

maintien du monastère date de 1211.

C’est pouquoi on célèbre les 800 ans de

l’abbaye de 2005 jusqu’à 2011.

Le complexe cistercien occupe une

place certainement importante à Topusko.

Le monastère et l’église se sont construits

comme oeuvre satisfactoire d’André II. On

les a construits pendant le13-ème siècle

(1205-1282). Un fossé de défense a été

creusé autour du monastère mais il était

aussi utilisé comme étang.

L’église monastique de la Bienheureuse

Vierge Marie était l’une des plus grandes

de son époque, avec les dimensions 50,50

x 24 mètres, construite en style gothique

développé. Quelques auteurs considèrent

que l’église toplique abbatiale est l’exemple

le plus signifiant de l’architecture gothique

en Croatie. Aujourd’hui, une part de la

façade y est visible, avec des blocs de pierre

taillé avec scrupule, d’une riche pofilation

qui témoigne sur habilité des artisans

et sur un investisseur à grands moyens.

L’église était peinte en rose, ce qui était la

couleur préférée des Cisterciens. L’original

n’est pas accessible aux visiteurs en raison

de travaux de construction préservateurs

qui sont en train de se déroulés sur la

façade de l’église, qui n’est pas visible

à cause des échafaudages. Pour cela,

une maquette de la façade de l’église

monastique était construite à proximité,

de pierres authentiques en échelle de 1:10

qui devrait aider les touristes à percevoir

le symbole principal de Topusko.

TOPUSKO 215

TOPUSKO ET L’ABBAYE DE

LA BIENHEUREUSE VIERGE

MARIE DE TOPUSKO.

“ Jour et nuit soigne le souvenir de tes

aïeux,

explore l’oeuvre de ton pays, les

ouvrages héroïques et

prends soin des souvenirs du passé: car

il est honteux

d’être étranger de sa patrie ... “

Cassiodorus

“ Vous devez être premiers à pardonner,

la culture de la paix ne rejette pas

le patriotisme, mais elle le tient loing

des exagérations nationalistes et

de l’exclusivisme ... “

Jean Paul II.

(au Croate et non seulement qu’à eux)

Utilisant une série de documents

historiques, d’informations matérielles et

de théories primaires, notre intention était

de relier Topusko avec son histoire la plus

ancienne, avec les bâtiments historiques

depuis la colonie romaine à travers

le monastère des cisterciens, l’église

médiévale de la Bienheureuse Vierge

Marie en territoire d’Opatovina, la première

construction des établissements médicaux

et de bain du temps de la monarchie

habsbourgeoise jusqu’à aujourd’hui.

On n’était jamais à Topusko que “de

passage “. Le calme appendice- au coin,

personne sur le chemin. Cependant,

on ne le laissait jamais en paix. Dans le

temps romain, Topusko était à la limite

du territoire ( Ad Fines ) , et nous savons

comment terminent ceux qui sont “à la

limite“. Arriva alors l’époque obscure

et puis en 1192. la mention du nom.

En 1205. André II. établit le monastère

cistercien. Suivent alors les périls turcs, les

voies de commerce se coupent, le bourg

est ruiné, mais c’est aussi en ces temps là

(16-ème siècle) que Juraj de Topusko écrit

son Missel en latin, un exemple unique

de manuscrit magnifiquement illustré,

qui se garde au trésor de la Cathédrale

de Zagreb. Les Turcs partent, les officiers

autrichiens arrivent, la Vojna Krajina s’

établie, puis de plus beaux jours pour

le sanatorium suivent. Mais, l’ épidémie

nommée Première, puis Seconde Guerre

mondiale et en fin la Guerre Patriotique

n’ont malheureuseument pas épargné

notre Topusko.

Cette tâche, d’écrire quelque chose de

tel, est extrêmement complexe, d’autant

plus qu’il est connu qu’il n’existe aucune

source authentique sur l’histoire récente

de Topusko, et le peu que nous possédons

mérite un coup d’oeil particulier sur

l’auteur, sur son credo politique et même

humain, sur le lieu et temps de l’écriture,

négligeant pendant l’analyse et la note les

procès politiques et sociaux confus, les

noeuds entre les faits ou pour le moins,

quelques détails clés.

Une part de la vérité historique de cette

région est enterrée avec ses participants

216

TOPUSKO - RÉSUMÉ

étant donné que presque jusqu’à hier ou

aujourd’hui la vérité essentielle ne pouvait

ni devant voir la lumière du jour. Cher

lecteur, vous tenez devant vous une oeuvre

que vous avez le droit de noter et de juger.

Allez-vous la percevoir d’une manière

ou d’une autre, va-t-elle vous poussez à

faire des réflexions sur notre région, nos

gens, les événements, les souffrances et

les joies, c’est votre quéstion personnelle,

une quéstion de vos demandes et vouloirs,

c’est votre droit inaliénable, le droit de

chaque homme libre.

Mais je tiens que les connaissances

en continuité, de l’aspect sociologique,

politique, culturel, économique,

écologique, nous sont nécessaires. Par

conséquent, il est notre devoir et obligation

d’explorer quel est, comme peuple, le

degré de responsabilité envers soi-même.

C’est pour ça que nous devons parler et

écrire sur les périodes douloureuses du

passé, écrire à propos des erreurs et des

malentendus, des divisions et partages,

autant dans le temps qu’aujourd’hui. La

quéstion est, avons-nous reconnus la

réalité, sommes-nous à la hauteur de la

responsabilité historique, sommes-nous

nationalement conscients, moralement

forts sur le chemin du lendemain. Avonsnous

le courage de nous confronter avec

tous le mal qui nous avait été fait, avonsnous

assez de vouloir, de désir et de force

pour le surmonter et rester les gens qui ne

construissent pas le futur de leur enfants

sur les malheurs des autres, les gens qui

ne haïssent pas, mais n’oublient pas.

Si ce contenu nous pousse à faire

des réflexions sur l’ensemble historique

à travers les générations, les calvaires

de notre peuple, sur le présent et le

futur, sur le besion de responsabilité,

de compréhention mutuelle, de respect

et d’aide à chacun d’entre nous, c’est

spécialement alors que Topusko aura une

chance d’avoir un meilleur avenir.

CARACTÉRISTIQUES

GÉOGRAPHIQUES DE LA

RÉGION TOPLIQUE

L’ agglomération de Topusko s’est

installée dans la partie centrale de la

Croatie, à la limite entre le Kordun et

la Banovina et aux alentours du cours

central de la rivière Glina. Topusko, avec

15 de ses banlieues rurales, appartient à la

région toplique. Aujourd’hui, ce territoire

est sous la juridiction de la municipalité

de Topusko et comprend la superficie de

198,3 km/2.

Topusko est lié par des voies routiers à

Sisak (50 km), Karlovac (50 km) et Zagreb

(75 km),et aussi par le passage de frontière

à Maljevac (20 km) à Velika Kladuša en

Fédération de Bosnie et Herzégovine.

Même au temps du règne romain, il existait

une importante voie routière qui passait

par cette région, la “Via Exercitnalis”,

qui reliait L’Europe Central avec la mer

Adriatique.

TOPUSKO 217

Même si le territoire de la municipalité de

Topusko n’est pas plus considérablement

élevé, il est tout de même varié et l’altitude

est d’une moyenne d’un peu plus de 200

m. Le mont le plus haut est Petrova gora

(513 m), puis Orlova (300 m) et Vranovska

glavica (262 m). Sinon, le terrain de cette

minicipalité est décomposé en direction

du nord-est et du sud-ouest, suivant la

vallée de la rivière Glina. Cette vallée

est une faille où nous avons à proximité

de Topusko, près de Hrvatsko selo, un

débordement d’éruptif (diabase). Selon

le scientifique D. Gorjanović (1905.),

c’est avec ces irruptions d’éruptifs qu’est

liée l’apparition de sources thermales à

Topusko.

Il existe trois sources principales

d’eau thermale: les sources boueuses, les

sources claires et les sources des prés.

Les recherches ont démontré que l’eau

jaillit d’une profondeur d’environ 1500

m, à une température entre 56-72°C. Les

sources thermales de Topusko montrent la

même température et la même abondance

en été et en hiver. La première analyse

scientifique de qualité et la première

description de source à Topusko ont été

accomplis déjà en 1772. (Crantz). Après

ça, un grand nombre de scientifiques a

confirmé et élargi les connaissances sur

les sources thermales et minérales de

Topusko. L’eau est complètement claire,

incolore, sans odeur, carrément neutre en

réaction avec un certain pourcentage de

radioactivité.

L’expérience de longue date et quelques

recherches scientifiques ont montré que

l’eau thermale de Topusko traite avec

succès toutes les maladies rhumatismales

et neurologiques, les états postopératoires,

les maladies gynécologiques, la stérilité

et autres. Outre les cures d’eau thermale,

les cures de marais (avec de la boue ou

de la vase tourbeuse) était d’une grande

importance.

Le climat de cette région est modéré

car c’est ici que se croisent les influences

continentales et pannoniennes avec les

influences méditerranéennes. La moyenne

annuelle des températures de l’air à

Topusko est de 10,5°C. Le mois le plus

froid est janvier et le plus chaud juillet.

Les vents qui prédominent, sont ceux du

quadrant nord-est et sud-ouest.

La région toplique est riche en sources

d’eau potable et en ruisseaux permanents

et temporaires qui coulent prèsque tous

dans la direction du sud-ouest et du nordest,

c’est-à-dire dans le sens de l’inclinaison

du terrain, puis se jettent dans la rivière

Glina. La rivière Glina (111,5 km) prend

source sous Slunjsko brdo, se jette dans

la rivière Kupa à côté du village de Slana,

non loin de Petrinja.

Les traits démographiques de la région

toplique

Le premier dénombrement d’habitants

de cette région fut en 1857 et à cette

époque la municipalité de Topusko

218

TOPUSKO - RÉSUMÉ

comptait 9.048 habitants. Le plus grand

nombre d’habitants fut enregistré en

1931. (13.070). Après cela, le nombre

d’habitants diminua, pour que après le

dénombrement de 2001. il y vive 3.219

habitants.

Des changements démographiques

particulièrement signifiants résultèrent

comme suite de la Guerre Patriotique.

En 1991. le territoire de la municipalité

fut temporairement occupé et tout les

habitants non serbe furent exilés. Pendant

l’opération “Tempête” en 1995., ce territoire

fut déserté par la plupart des habitants de

nationalité serbe et jusqu’ à aujourdh’hui

que 23% de ces habitants sont revenus

(la plupart d’eux étant de troisième age).

Les conséquences sont la dépopulation et

la modification de la structure nationale.

Sur la base du dénombrement de 1991., la

plupart des habitants était de nationalité

serbe (autour de 60,8%). En 2001. la

plupart était de nationalité croate (63,4%),

tandis que la population serbe est tombée

sous les 30% dans la municipalité.

Des recherches archéologiques ont

démontré qu’il y avait des gens qui vivaient

dans cette région même avant Jésus-Christ

(le site archéologique de Turska kosa à

côté du village de Velika Vranovina).

Dans le temps du reigne romain une

banlieue rurale fut construite à côté d’une

source d’eau thermale et fut nommée Ad

Fines. On trouve beaucoup de découvertes

archéologiques de ce temps. Topusko se

mentionne pour la première fois en 1192.

sous le nom de Toplica.

C’est le roi croato-hongrois André

II. qui a offert à Topusko l’église de

la Bienheureuse Vierge Marie et un

monastère lui appartenant, puis il a

remis tout ce complexe à l’usage et à

la direction de l’ordre bénédictin des

cisterciens, qui étaient venus de France.

Pendant l’invasion turque le monastère

et l’église furent détruits, seul le portail

du côté ouest, qui se situe dans le parc

d’Opatovina, fut préservé. À cause du

péril turque, cette région devint carrément

déserte. Le peulement recommença dans

le temps de la Vojna Krajina.

Grâce au tzar François I. et aux

commandants militaires du régiment du ban

(Nestor, Mollynari, Benko, ban J. Jelačić)

commence la construction de sanatoriums

à Topusko. De nouveaux édifices de

logement et des espaces pour les cures

se construisent. Apart des édifices pour

les traitements médicals, on construit des

établissements hôteliers et des magasins.

On aménage des promenades, des jardins

et des parc et de cette façon, Topusko

devient l’un des plus beau sanatorium

de cette partie de l’Europe. Pendant la

Seconde Guerre mondiale Topusko était

le centre de ZAVNOH (Conseil territorial

antifasciste du mouvement de libération

nationale de Croatie) où le 8 et 9 mai

1944. c’était déroulé une troisième session

où il fut décidé que ZAVNOH devenait

L’Assemblée Nationale Croate.

Au long des années 80 du 20-ème siècle,

TOPUSKO 219

on a construit à Topusko de nouveaux

hôtels, des capacités de cure, un complexe

de piscines ouvèrtes et un terrain sportif.

Malheureusement, Topusko a souffert

un grand nombre de démolitions autant

durant la Seconde Guerre mondiale que

durant la Guerre Patriotique. Les Bains

claires (Bistre kupke), les Bains militaires

(Vojne kupke), les Maisons I., II. et III., la

Maison de santé, le bâtiment de ZAVNOH

et villa Mirna (et autre) furent démolis.

Après la Guerre Patriotique commence

la reconstruction de tous ce qui était

dévasté, sauf celle des édifices historiques

de l’ancien sanatorium. Ce qui fut

principalement reconstruit, c’était les

bâtiments d’habitation et les villages

brûlés. Le sanatorium de Topusko, l’Usine

de métal étiré, la Tuilerie “Blatuša” ont

recommencé avec leur travail et une

nouvelle entreprise communal fut formé.

La gestion d’entreprise et l’artisanat se

développent de plus en plus.

Aujourd’hui à Topusko opèrent des

sections d’entreprises publiques, des

sections du Bureau de l’administration

de l’État à Sisačko-Moslavačka županija,

l’Institut croate pour l’assurence de santé

et de pension, le bureau d’emloi, le centre

de prévoyance sociale, la section du

bureau du catastre, la Maison de santé de

Petrinja- section Topusko.

Les institutions d’éducation qui agissent

à Topusko: un jardin d’enfants, l’école

primaire “Vladimir Nazor” et un lycée.

Les fonctions administratives sur le

plan de la municipalité sont exercées par

la municipalité de Topusko.

La vie culturelle et sportive fut de

retour à Topusko par la ranimation des

associations culturelles et sportives.

L’association de chasse et de pêche fut

activée, la Communauté touristique fut

formée, la bibliothèque, la Croix rouge et

une association de pompiers volontaire.

L’association de volontaires et de vétérans

de la Guerre Patriotique agit avec succès,

comme l’association de femmes “Izvor”,

l’Association d’artisans et une association

récemment fondée, “Dvorska lepeza”.

220

AUTORI

Lazo Čučković rođen je u Glini

14.4.1952. godine. Osnovnu i srednju školu

završio je u Topuskom. Filozofski fakultet,

odsjek za arheologiju završio 1976. u

Beogradu. Za vrijeme studija, a i nakon

diplomiranja vodio je brigu o očuvanju

arheološke zbirke iz rasformiranog muzeja

u Topuskom. Od 1980. godine zaposlen u

Gradskom muzeju u Karlovcu kao kustos

arheološkog odjela.

Kao prvi trajno zaposlen arheolog u

karlovačkom kraju formirao je arheološku

zbirku (depo, pohrana, inventarna

knjiga, inv. kartice, fototeka, sustavno

prikupljanje...). Organizirao terenski rad u

odjelu od planskih rekognosciranja, preko

probnih sondiranja do zaštitnih i sustavnih

iskopavanja. Osamdesetih godina su

obavljena značajna arheološka istraživanja

lokaliteta Turska kosa kod Topuskog.

Lokalitet je danas među najpoznatijim

u Hrvatskoj. Posebno je zanimljiv nalaz

velikog broja glinenih figurica, idola, po

kojima je lokalitet poznat i izvan granica

Hrvatske. Početkom devedesetih vodio je

obimnija istraživanja Starog grada Ozlja.

Posljednje desetljeće obilježavaju ga

brojna zaštitna arheološka iskopavanja te

vođenje projekata istraživanja i obnove

Starog grada Dubovca.

Pored prikupljanja građe vodio je brigu

i o obradi i prezentaciji arheoloških nalaza.

Sudjelovao u organizaciji znanstvenog

skupa u Karlovcu o arheološkoj problematici

karlovačkog i sisačkog područja

1983. Često je prezentirao našu građu na

znanstvenim skupovima (Karlovac, Zagreb,

Lendava, Bled, Koprivnica, Sl. Brod,

Glina, Gospić. Osijek...). Nastojao izložbama

predstaviti javnosti arheološku baštinu,

kako posuđenim tako i vlastitim autorskim

izložbama. Sudjelovao u pripremi stalne

postave GMK-a. Posljednjih nekoliko godina

radi na prezentaciji najvažnijih zbirki

muzeja što je rezultiralo sudjelovanjem u

velikim izložbama u Zagrebu i Njemačkoj

te, nedavno, samostalnom monografskom

izložbom u galeriji V. Karas pod naslovom

“501 idol i zlatno tele”. Od najnovijih

projekata ističu se projekti uređenja lapidarija

i parkova u Topuskom.

TOPUSKO 221

Popis radova

- Arheološka otkrića na karlovačkom

području, Karlovac 1982. (katalog

izložbe)

- Prethistorijska gradina Turska kosa,

Karlovac 1983. (katalog izložbe)

- Novi arheološki nalazi iz Topuskog,

Obavijesti HAD-a, Zagreb 1983.

- Arheološka karta zajednice općina

Karlovac, Karlovac 1984. (katalog

izložbe)

- Arheološki nalazi iz pećina karlovačkog

kraja, Zbornik GMK 2, Karlovac 1984.

- Arheološka problematika zapadne

Banije, Glina 1985.

- Arheološka topografija karlovačkog

kraja, Izdanja HAD-a 10, Zagreb 1986.

- Dugoreški kraj od prethistorije do

srednjeg vijeka, Zbornik HAK-a,

Karlovac 1986.

- Brončanodobni nalazi iz karlovačke

regije, Arheološki vestnik 39-40,

Ljubljana 1989.

- Glinene figurice, obredni predmeti

prastanovnika Turske kose, Zagreb

1991. (katalog izložbe Idoli)

- Ozalj - zaštitna arheološka iskopavanja,

Obavijesti HAD-a, Zagreb 1992.

- Prapovijesne gradine karlovačkog kraja,

Izdanja HAD-a 16, Zagreb 1993.

- Karlovačka arheologija 1991-1994,

Zbornik GMK 3, Karlovac 1994.

- Obnova muzeja u Topuskom, Izdanja

HAD-a 17, Zagreb 1996.

- U susret 100 godina Gradskog muzeja

Karlovac, Glas GMK 1, Karlovac 2002.

- Treba li Dubovcu Karlovac i obrnuto?,

Glas GMK 1, Karlovac 2002.

- Arheološka iskopavanja u Ozlju 2002.,

Glas GMK 2, Karlovac 2003.

- Stalna izložba u branič kuli Starog

grada Dubovca., Glas GMK 2, Karlovac

2003.

- Kolapijani, (poglavlje u katalogu izložbe

Ratnici na razmeđu istoka i zapada),

Zagreb 2004.

- Obnova muzeja u Topuskom, Glas

GMK 3, Karlovac 2005.

- Belajske Poljice, Glas GMK 3, Karlovac

2005.

- Arheološka istraživanja 2006., Glas

GMK 4, Karlovac 2007.

- Die Kolapianen (za katalog izložbe u

Njemačkoj), Hochdorf 2008.

- Sjeverna granica Japoda. Izdanja HADa

23, Zagreb-Gospić 2008.

222

AUTORI

Mirko Ožanić rođen je 30.11.1946.

godine u Velikoj Vranovini pokraj

Topuskog. Osnovnu i srednju školu,

gimnaziju, završio je u Topuskom, a na

PA u Petrinji studijsku grupu hrvatski jezik

i povijest. 1967. godine zaposlio se u

Osnovnoj školi “Vladimir Nazor” Topusko

gdje i sada radi.

prestanka aktivnog igranja posvetio se trenerskom

poslu u rukometu i nogometu u

Topuskom. Osim djelovanja na sportskom

planu dugo godina bio je prisutan u općedruštvenom

životu svoje sredine.

2000. godine izabran je za ravnatelja

topuščanske osnovne škole.

Od najranije mladosti aktivno se bavio

sportom i uglavnom se družio s mladima

kroz sportske i izviđačke aktivnosti. Nakon

TOPUSKO 223

Milan Abramović rođen je 21. 10. 1935.

godine u Velikoj Vranovini, Općina Topusko.

Osnovnu školu završio je u Topuskom,

a gimnaziju u Zagrebu.

Po završetku gimnazije upisuje studij

fizičke kulture na Višoj pedagoškoj školi u

Zagrebu, a kroz to vrijeme bavi se aktivno

atletikom kao reprezentativac bivše Jugoslavije

na srednjim i dugim prugama.

Po završetku studija u Zagrebu, upisuje

studij geografije na Filozofskom fakultetu

u Ljubljani kojeg završava i vraća se u

Topusko, gdje radi kao direktor gimnazije.

Uz rad nastavio je studij pedagogije

na FIP-u Rijeka. Od 1977. godine radi u

Osnovnoj školi “Vladimir Nazor” Topusko

u svojstvu pedagoga, a od 1991. godine

na mjestu ravnatelja.

Od 1993. do 1997. godine, uz rad u

školi, volonterski obavlja dužnost načelnika

Općine Topusko. Nakon isteka mandata

općinskog načelnika vraća se u školu,

gdje do izbora 2001. godine obavlja dužnost

ravnatelja.

2001. godine kao nezavisni kandidat

izabran je za općinskog načelnika, koju

dužnost je obavljao do kraja mandata.

Za rad u prosvjeti odlikovan je državnom

nagradom “Ivan Filipović”, dok ga je,

za izniman doprinos na stvaranju uvjeta

za život i rad na novooslobođenom području,

Predsjednik RH odlikovao ordenima

Reda Danice Hrvatske s likom Antuna

Radića i Redom Hrvatskog pletera.

Povelju za životno djelo Općina Topusko

dodijelila mu je 2008. godine.

224

ZAHVALA

Z A H V A L A

Za pomoć i potporu kako bi ovi naši prilozi završili kao dio

monografije o Topuskom osobitu zahvalnost dugujemo: Tomislavu

Perčinliću, Vladimiru Ožaniću, Vladimiru Jurišiću i Jozi Katiću, na

brojnim fotografijama i grafičkim prilozima, te Milanu Ožaniću na

tekstovima o rudarskom istraživanju i povijesti rudarstva kao i Vidu

Jakši Opačiću na povijesnoj građi.

Zahvalu dugujemo gospodinu Željku Šimunoviću, upravitelju

Šumarije Topusko na podatcima o šumarstvu na području Općine

Topusko kao i Zvonimiru Rezničeku na korisnim podatcima o

termalnim vodama.

Isto tako zahvaljujemo se Vladimiru Perišinu na vrijednim

prilozima o vegetaciji i parkovima Topuskog, te posebno gospođi

Sediki Nurkić, tajnici općinskog načelnika, na uloženom trudu u

pripremi i radu na tekstu za ovu monografiju.

Posebnu zahvalnost dugujemo načelniku Općine Topusko

- Nikoli Abramoviću na prihvaćanju ideje o pokroviteljstvu nad

izdavanjem monografije.

preuzmi! - Općina Topusko

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?