Vacarme 59 Bosnian-Herzegovinian - Adela Jušić

Tako se, napokon, stvari odvijaju 

u Sarajevu, i uopšte u Bosni i 

Hercegovini, kao i svugdje drugdje 

u svijetu : oni, kojima drugi vladaju, 

uzimaju politiku u svoje ruke onda 

kada to sami odluče.

vacarme 59 Proljeće 2012 pariz-sarajevo 

O Vacarmeu 

2 3 

Između umjetnosti I politike, 

naučnika I aktivista 

Vacarme je časopis koji izlazi četiri puta godišnje, od 1997. 

godine, on izlazi u štampanoj formi, a pohranjen je i na 

njegovoj internet stranici 1 . On se bavi pitanjima političkog 

angažmana, umjetničkih ogleda i naučnog istraživanja. 

volja da se saznanja oslobode PrePreka 

Vacarme je nastao kao rezultat susreta između različitih 

osoba, angažovanih u raznovrsnim društvenim pokretima 

– kao što su, na primjer, pokret za borbu protiv side i 

pokret za zaštitu stranaca bez dozvole boravka u zemlji 

–, te iz njihove želje da vlastite spoznaje o svijetu, koje 

počivaju na njihovom političkom iskustvu, suoče sa 

znanjem koje su sticali radeći kao naučni istraživači, 

pisci, terapeuti, umjetnici… Oni su željeli da Vacarme 

postane mjesto gdje svoje stavove i mišljenja razmjenjuje 

cijela jedna mreža militanata, intelektualaca i umjetnika, 

prostor lišen tradicionalnih međa koje razdvajaju praksu 

od teorije, politiku od umjetnosti, urgnetnost da se 

regarira od potrebe za razmišljanjem. 

1. Vacarme (imenica muskog roda) – buka 

http://www.vacarme.org/ 

PublIkacIja oPšteg karaktera, svjesno kao takva 

Nije slučajno da je Vacarme trimestralni list opšteg 

karaktera. Taj izbor je učinjen svjesno, jer ovaj časopis 

ne želi da se opredijeli samo za jednu vrstu tekstova, bilo 

da su oni analitički ili teorijski, filozofski ili iz oblasti 

društvenih nauka, književni ili terenski izvještaji, ili 

opet tekstovi iz oblasti ekonomije, poezija, samo slika, ili 

samo riječi. U Vacarmeu se mogu pročitati i razmišljanja 

o savremenoj umjetnosti, i intervjui, i istraživački radovi, 

i poezija, i proza, a mogu se opet samo gledati fotografije. 

No, ovdje nije riječ o pukom miješanju žanrova, nego o 

približavanju raznih spoznaja u cilju njihovog ukrštanja. 

Poglavlje « sarajevo » 

Više članova redakcijskog odbora časopisa Vacarme 

posjetili su, u više navrata, sve one osobe, i muškog i 

ženskog spola, koje izgrađuju sadašnjost i budućnost 

Sarajeva. Na tom putu su ih pratili : Julie Biro, Léna Burger 

et Alexandre Charrier. Hvala Asji Sarajlic-Davant koja je 

prevela ove tekstove u publikaciji, i tako nam omogućila 

da štampamo i njenu verziju na bosanskom jeziku.


fotografija Lucie Bacon 

4 5 

Posljedice Posledice 

Najprije je organizovana izložba Nasa priča 1 / Notre 

histoire u decembru 2009. godine u Sarajevu, 

na ideju Francisa Bueba, direktora francuskog 

kulturnog centra André Malraux. Izložba je otvorena 

koncertnom uvertirom Rodolphea Burgera. Za 

vrijeme tog boravka u Sarajevu, Julie Biro iz CCFDa 

povela je jednu od nas do udruženja Jovana Divjaka. 

Nakon toga, 6. aprila 2010., povodom izložbe 

« Naša priča» u Parizu, u Galeriji agnès b., dvije 

osobe iz naše ekipe uradile su intervju sa Jovanom 

Divjakom, koji je potom objavljen u 53. broju 

Vacarmea, pod nazivom « Bez trunke oklijevanja ». 

U decembru 2011. godine Pierre Zaoui je 

gostovao u Sarajevu o okviru Susreta, « Priručnik 

1. Plakat: Enki Bilal, grafički dizajn: Massin. Fotografije Alexandre 

Boulat, Patricka Chauvela, Enrica Dagnina, Luca Delahayea, Ziyaha 

Gafića, Rona Haviva, Milomira Kovačevića, Enrica Martaia, 

Christophera Morrisa, Jamesa Nachtweya, Emmanuela Ortiza, 

Gérarda Rondeaua, Damira Sagolja, Tarika Samaraha, Klavdija 

Slubana, Laurenta Van Der Stockta i Tria. Kustos: Laura Serani


za preživljavanje katastrofa », koje je organizovao 

centar Malraux. Rémy i Pascal Ourdan su takođe 

organizovali izložbe ratnih fotografija i promociju 

knjige Dobrodošli u Pakao, Sarajevo za pčcetnike 

Ozrena Kebe, u kafiću 61 koji je postao mjesto 

okupljanja ekipe Vacarmea. 

Tako se, malo po malo, rodio projekat o organizovanju 

dva putovanja u Sarajevo : u julu 2011. nas 

je bilo četvoro, a u februaru 2012. godine troje više. 

Na osnovu potjernice koju je raspisala Srbija, 

3. marta 2011. godine, na bečkom aerodromu 

uhapšen je Jovo Divjak. Ovaj događaj je izazvao 

mobilizaciju CCFD-a, Centra André Malraux, 

Fonda za donacije Agnès b., te mnogih drugih 

udruženja iz Francuske, Srbije i Bosne i Hercegovine 

koja su zatražila njegovo oslobađanje. Vacarme se 

pridružio potpisnicima peticije. 

29. jula 2011. austrijski sud odbija zahtjev 

Beograda za njegovo izručenje. Jovo Divjak je 

oslobođen i tim povodom Sarajevo organizuje 

veliko slavlje. 

U februaru 2012, Jovan Divjak nam je iznio svoje 

planove o proširenju domena djelovanja udruženja 

OGBH. Mersiha, projekt menadžer asocijacije, 

podnijela nam je detaljni izvještaj o posljednjim 

inicijativama: pružena pomoć za školovanje 503 

djece, a među njima je 120-ero romske nacionalne 

manjine; organizacija osigurava ljetovanje 250 

djece svake godine; organizuju se radionice za 

psihosocijalnu podršku. 

6 7 

Jovan Divjak nam je povjerio da je zabrinut zbog 

negativne političke klime koja vlada u zemlji: on 

primjećuje da se u govor političkih vođa vratio 

ratni rječnik i strepi od ponovnog izbijanja sukoba. 

I tako, dok smo razgovarali spomenuli smo riječ 

« Posljedice». Tada Divjak reče : 

« Conséquence », to je lijepa riječ ! Znate li vi, 

kako se ovde kaže « conséquence » ? U Bosni se kaže 

posljedice, a u Srbiji posledice. To vam je ista riječ, 

a razlikuje se za samo jedno slovo ! » 

A šta je s ratnim posljedicama u ovom gradu 

koji mnogi nazivaju « Balkanskim Jerusalemom » ? 

Kako se u ovoj podijeljenoj zemlji gleda na 

različitosti ? To su pitanja koja su nas vodila na 

našem putu... 

« Conséquence », « posljedice », « posledice » to 

je lijepa riječ !

vacarme 59 Proljeće 2012 jovan Divjak uredile ariane chottin i caroline izambert 

Bez 

trunke 

« Ovaj grad je bio malo čudo, 

raskrsnica Istoka i Zapada, 

mjesto gdje su se susrele tri 

nacije, vjeroispovijesti i kulture 

koje su skladno živjele […] Bili 

smo ponosni na tu različitost 

koja nas je ujedinjavala. » 

8 9 

oklijevanja 

Razgovor s Jovanom Divjakom 

uredile ariane chottin i caroline izambert 

www.ogbh.com.ba 

3. oktobra građani Bosnie i Hercegovine pozvani su 

da glasaju na opštim izborima. Prepirke nacionalista 

dominiraju političkom scenom, iako ni glasovi 

njihovih protivnika nisu nečujni. Na izborne liste 

je upisano 3, 1 miliona glasača, a kandiduje se 8000 

članova iz četrdeset i sedam političkih partija. Kako 

će izgledati politička scena u budućnosti ? Premda 

duboko nostalgičan za predratnim Sarajevom, 

Jovo Divjak se sa svojim udruženjem Obrazovanje 

gradi BiH bori da stvori jedan veliki cilj, a to je da, 

podržavajući školovanje mladih, postavi klopku 

nacionalistima koji u novim naraštajima traže 

žrtvu. Susret se odigrao u dva navrata : u Sarajevu 

i Parizu. 

Rođen u Beogradu 1937, sin bosanskog Srbina i 

majke Srpkinje, Jovan Divjak je proveo djetinjstvo 

između Srbije, Rumunije i Bosne, ovisno o mjestu 

u kojem je radio njegov otac, koji je bio učitelj. 

Nakon što su mu se roditelji razveli, Jovan se preselio 

s majkom i sestrom u Vojvodinu. Od oca, koji se za 

vrijeme drugog svjetskog rata borio protiv Nijemaca, 

i majke, radnice i komunistkinje, Jovan Divjak je 

naslijedio sklonost ka političkom angažmanu i 

živoj riječi. U svojoj osamnaestoj godini, ušao je 

u Partiju, dobio Partijsku knjižicu, a potom se 

upisao u vojnu školu, jedini način da se potpuno 

besplatno školuje. Ovaj bivši oficir Titove garde, o 

Titu govori kao o jednom « iskrenom socijalisti », o 

« kovaču mira », a nerado se sjeća one druge, mračne 

strane istorije. Vezan je za ustav iz 1974. « kojim


se insistiralo na decentralizaciji i koji je davao 

veća ovlaštenja republikama, te kojim se težilo 

uspostavljanju rotacionog sistema vlasti, odnosno 

smjeni u zajedničkom višečlanom predsjedništvu 

države ». Godine 1966, imenovan je na mjesto 

oficira u Sarajevu, pa napušta Beograd. Čim je 

stigao, bio je do te mjere očaran gradom, da ga 

nikada više nije ni napustio. « Prije četrdeset i četiri 

godine, odlučio sam da ću ovdje živjeti. Sarajevo 

mi je široko otvorilo oči : bio sam iznenađen kada 

sam spoznao kako velike i humane kvalitete, kao 

što su tolerancija i velikodušnost, krije u sebi ovaj 

grad. Bio sam oduševljen. » 

Prvi susret, dakle, imali smo u Sarajevu, u novembru 

2009. godine, a nekoliko mjeseci kasnije, sreli smo se 

u Parizu. U Sarajevu je to bilo na otvaranju prve javne 

izložbe ratnih fotografija, koju je organizovao Centar 

André Malraux. Nakon toga, opet smo se vidjeli 

u jednoj konferencijskoj sali gdje je držao govor 

povodom dana udruženja rukovodilaca većeg broja 

malih udruženja. I najzad, u kući u kojoj se nalazi 

sjedište njegovog udruženja, Obrazovanje gradi BH. 

Pratili smo Jovu Divjaka na ulicama grada, u tržnici, 

na svim javnim mjestima. Muškarci, žene i djeca 

idu mu u susret, prelaze ulicu da bi ga pozdravili, 

stisnu mu ruku, upute mu osmijeh ili koju riječ. Jer 

dok ga Republika Srpska smatra izdajnikom, Jovan 

Divjak je u Ferderaciji heroj. 

Za Sarajlije, on je general Srbin koji se znao 

suprotstaviti agresiji i koji je ostao u gradu da ga 

10 11 

brani, svih hiljadu i dvjesta šezdeset dana opsade. 

On podsjeća da je « sistem odbrane Jougoslavije u 

to doba imao dvije strukture; JNA-jugoslovensku 

narodnu armiju i TO – teritorijalnu odbranu – koja je 

bila organizovana na nivou svake republike, nezavisno 

od JNA, te je predstavljala njenu rezervu u slučaju 

izbijanja rata. Bosna i Hercegovina je imala najbrojniju 

i najnaoružaniju teritorijalnu odbranu u odnosu na 

sve ostale republike. 

U momentu agresije na Bosnu i Hercegovinu, 

bio sam komandant teritorijalne odbrane grada 

Sarajeva; tada sam odlučio ostati sa gradjanima, 

na strani vojnika koji su branili grad Sarajevo i 

cijelu Bosnu i Hercegovinu. » 

8. aprila 1992, nakon velikih manifestacija za mir, 

održanih 5. i 6. aprila, a u kojima su snajperisti 

ubili dvije osobe na mostu koji dans nosi njihova 

imena, Jovan Divjak odgovara na poziv pukovnika 

Šibera, pridružuje se novom štabu i preuzima mjesto 

pomoćnika komandata, kako bi, zajedno sa jednim 

Muslimanom i jednim Hrvatom, predvodio vojsku 

u borbi za demokratiju. Istog tog dana, JNA je, 

udruživši se sa srpskim ekstremistima, opkolila 

grad koji je on branio tokom cijele opsade. Sarajevo 

je « njegova ljubav », kako kaže i naslov knjige 

koja obuhvata razgovore sa Florence La Bruyère, 

objavljene 2004. godine. « Ovaj grad je bio malo 

čudo, raskrsnica Istoka i Zapada, mjesto gdje su 

se susrele tri nacije, vjeroispovijesti i kulture koje 

su skladno živjele… U naselju gdje ja živim, nalazi


se stara pravoslavna crkva, dzamija iz XVI vijeka, 

a pri dnu ulice su katoličko sjemenište i sinagoga. 

Sve su porodice slavile svoje religijske praznike, i 

u tim prilikama pozivale su jedni druge u posjetu ; 

bila je to jedna vrsta raja. Posla nije nedostajalo, 

sklapali su se uveliko miješani brakovi, nije 

bilo sukoba među katoličkim, pravoslavnim i 

muslimanskim porodicama, sva su djeca išla u 

istu školu. Bili smo ponosni na tu različitost koja 

nas je ujedinjavala. » To je utjecalo da Jovo Divjak 

ostane « na strani napadnutih, to jest na strani onih 

čiji je život bio neprestano izložen opasnosti ». A na 

tim osnovama je, 28. jula 1994, u momentu kada 

je vojska bosanskih Srba već 800 dana blokirala 

grad, utemeljio udruženje Obrazovanje gradi BiH 

(OGBH), zajedno sa pedesetak građana iz Sarajeva 

– profesora, službenika, radnika, umjetnika, 

penzionera, advokata, direktora preduzeća. « Mi 

smo već za vrijeme Drugog Svjetskog rata shvatili 

do koje mjeri djeca pate u ratnom periodu, zbog 

prekida školovanja, i studija, a znamo da je 

obrazovanje osnova svakog društva i svake države 

u tranziciji. Tada smo definisali našu misiju : briga 

o ratnoj sirčadi. Čak i u najgorim danima ludila 

zbog opsade, mi smo neprestano brinuli o djeci 

koja su izgubila jednog ili oba roditelja, i nastojali 

da im pružimo pomoć. » 

Ugled ove nevladine organizacije, usko je vezan 

za ličnost generala Divjaka, a dobar glas o njoj 

se brzo proširio i izvan Sarajeva. To je nevladina 

12 13 

organizacija koju danas, u Bosni, finansira najveći 

broj različitih institucija i pojedinaca, kako stranih 

tako i domaćih organizacija. Po završetku rata, 

Divjak izjavljuje da se ne želi baviti politikom, 

već da ima namjeru u potpunosti se posvetiti 

Udruženju : « Rad sa udruženjem je najbolja stvar 

koju sam ikada učinio. Kad bih se danas počeo 

baviti politikom, izgubio bih svoje udruženje, a ja 

se ne želim izložiti takvoj opasnosti. » Zato mu je 

dat nadimak « Čika-Jovo-Car ». Čovjek sa terena, 

on ne prestaje obilaziti grad uzduž i poprijeko, kao 

i njegovu okolicu, da bi se susreo sa porodicama i 

djecom koje Udruženje podržava u školovanju ili 

studiranju, dodjeljujući im stipendije, okupljajući 

ih u radionice i grupe, organizujući im izlaske, 

ugodne vikende i putovanja. Jovo Divjak proširuje 

veze sa manjim kantonalnim udruženjima koja 

organizuju aktivnosti za mlade iz grada i okolnih 

sela, sarađuje sa ženama koje se brinu oko dobijanja 

prostora, organizovanja časova plesa, likovnih i 

muzičkih aktivnosti, gdje se djeca, starosne dobi od 

3 do 25 godina, okupljaju i uspijevaju da se otrgnu 

ratnim traumama. Na taj način, on izlazi u susret 

onima kojima je potrebna novčana pomoć kako 

bi nastavili školovanje ili studije : « Danas, većina 

mladih koji ovdje žive ne poznaje svoje očeve i 

čak ne zna gdje su oni sahranjeni : 15000 osoba se 

vodi nestalim u Bosni i Hercegovini. » Od kako je 

osnovano, Udruženje je dodijelilo 48 000 stipendija 

u vrijednosti od 1 750 000 eura, te školski pribor,


odjeću, hranu i drugi obrazovni materijal. Također 

je finansiralo putovanja po Evropi, Kanadi i Južnoj 

Americi za 3113 djece. Od 2005. do 2012. godine, 

ono je dodijelilo stipendije za 709 djece manjinske 

grupe Roma. » 

Po generalovom mišljenju, politika se danas 

nalazi u ćorsokaku. U Sarajevu, se sa sve većim 

rastom nacionalizma, širi i sve veća mržnja. Odnosi 

među komšijama su se pokvarili : « Postoji poseban 

obrazovni program za svaku od tri nacije ; čest 

je slučaj da se djeca različitih nacija ne igraju 

skupa u istom dvorištu i ne ulaze na ista vrata. 

Izbori koji će se održati u mjesecu oktobru neće 

omogućiti ponovno uspostavljanje odnosa između 

tri naroda. Svako želi zadržati vlast. U Parlamentu, 

gdje zasijedaju Hrvati, Srbi i Bošnjaci, saradnja je 

postala nemoguća. Postoje tri željezničke mreže, tri 

elektrodistribucije, i dan-danas, na vlasti su ljudi, 

pripadnici sve te tri strane, koji su odgovorni za rat. 

Sve je blokirano. Čak ni himnu nemamo : postoji 

muzika i melodija, ali nemamo riječi ! » 

U takvoj jednoj situaciji, djelovanje Divjakovog 

Udruženja poprima i jednu drugu dimenziju : raditi 

iz dana u dan sa porodicama svih nacionalnosti 

znači raditi na ostvarenju sna o jednoj ponovno 

ujedinjenoj, pomirenoj Bosni, oslobođenoj od 

nacionalističke pošasti : « Mi pružamo podršku 

porodicama, jer znamo da mnogi problemi, kako 

ovdje, tako i drugdje, potiču odatle. U porodicama 

sve tri nacije, roditelji vrše pritisak na djecu, i ona 

14 15 

oponašaju roditelje. Ako su roditelji nacionalisti, 

i djeca će to biti. Djecu stalno podsjećaju na ratni 

period i na taj način se mržnja potpiruje i prenosi. 

Odatle proizilazi važnost obrazovanja i potreba da 

se uspostavi istina kako bi se situacija promijenila. 

Organizujemo radionice za žene koje su izgubile 

muževe i za djecu koja su izgubila očeve tokom rata. 

U istočnom dijelu grada, u Republici srpskoj, gdje 

živi 80 000 Srba, poznajem jednu mladu djevojku 

koja studira na Akademiji likovnih umjetnosti u 

Sarajevu. Njeni sugrađani joj neprestano prigovaraju : 

Zašto jedna Srpkinja iz Istočnog Sarajeva ne studira 

u Banjoj Luci ili u Beogradu ? Zašto ona želi da 

studira u Sarajevu ? 

Izjasniti se Bosancem jasno i glasno smeta 

mnogima, ali na taj način Divjak odbija nacionalizam 

koji izopačuje grad. I premda ne želi javno 

praviti političke analize, on podržava zahtjeve 

mladih za uspostavljanjem istine, znajući da za 

to treba mnogo vremena. « Kada je, u julu 2008. 

godine, uhapšen Radovan Karadžic, i kada je 

izručen Haškom tribunalu za bivšu Jugoslaviju 

(TPIY), jedan novinar je došao u Udruženje i pitao 

me šta o tome misle djeca. Ja sam odgovorio da 

djeca o tome ne misle ništa. A, ustvari, mi smo 

mnogo razgovarali o tom događaju. Organizovali 

smo debate na temu šta je međunarodna pravda i 

zašto su neki pojedinci označeni od te zajednice 

kao ratni zločinci. Još uvijek čekamo hapšenje 

Ratka Mladića, koji je bio zapovjednik i general


srpske vojske u Bosni za vrijeme rata. Bio bi to veliki 

uspijeh kada bi svi odgovorni za ratne zločine izašli 

pred Haški sud. Od suštinskog značaja je da cijeli 

svijet zna da postoje ratni zločinci i da se prizna da 

je tu načinjen genocid. Jer, u Bosni i Hercegovini 

političari se služe porodicama kako bi podsjetili 

na ratna događanja, invalidi, vojnici, bivši boric, 

svi su oni instrumentalizovani, nacionalisti traže 

njihovu podršku, a za uzvrat im obećavaju pomoć. » 

Povodom obilježavanja petnaest godina postojanja 

centra André Malraux, Jovan Divjak je došao 

u Pariz da posjeti izložbu « Naša Priča » i tom 

prilikom je prisustovao konferenciji na Institutu 

za političke nauke, koju je organizovala Julie Biro, 

iz Katoličkog komiteta za razvoj i borbu protiv 

gladi – Solidarna zemlja (CCFD). Tema okruglog 

stola je glasila : « Želi li Bosna u Evropsku Uniju », a 

« bosanski » identitet se tu razmatrao kao alternativa 

za nacionalizam i etničke pripadnosti : bošnjačku, 

srpsku i hrvatsku. Nekoliko sedmica nakon toga, 

na incijativu CCFDea i centra André Malraux, 

pomenuta konferencija je nastavljena u Sarajevu 

u vidu foruma : « Izgradimo građansko društvo u 

Bosni i Hercegovini zajedničkim snagama ! », forum 

je okupio stotinjak udruženja. Za Jovu Divjaka, 

čovjeka koji je, umjesto nacionalizma odabrao svoje 

udruženje i rad u njemu, ratno poglavlje ipak još 

uvijek nije završeno : « Meni prijeti međunarodni 

nalog za hapšenje koji je pokrenula Srbija protiv 

mene, u slučaju « Dobrovoljačka ulica », koji se 

16 17 

odigrao 3. maja 1992, na samom početku rata. Srbi 

me optužuju da sam dao naredbu da se puca na 

vojnike JNA koji su u tom času napuštali grad. U 

video zapisima se lijepo vidi da sam naredio da se ne 

puca. Povrh toga, TPIY je proslijedio o tom slučaju 

dokumente sudu u Bosni i Hercegovini. Budući da 

taj slučaj više nije u nadležnosti suda Srbije, pristao 

sam da se odazovem na sva saslušanja. Zbog te 

optužbe, prijeti mi zatvor i ne mogu se slobodno 

kretati Evropom. Trebalo je da odem na put, u 

Švedsku, ali budući da ta zemlja ima sporazum sa 

Srbijom o izručenju, odustao sam od puta. » 

Iako mu prijeti hapšenje, Jovan Divjak je optimističan 

kada je riječ o radu Udruženja. Danas njegovo 

udruženje broji dva uposlenika koji primaju platu. 

i mnogo volontera, što je veoma rijetko u Bosni. 

Nekadašnja djeca su narasla i postala studenti, 

i rade benevolno. Ovi već odrasli ljudi nisu 

zaboravili Udruženje I mnogo ih je koji su preuzeli 

rad u njemu, koji pomažu i pružaju svaku vrsutu 

podrške. Nevidljiva mreža saradnika postaje sve 

razvijenija, nadilazeći često granice nacionalizama, 

zahvaljujući upornosti ovog čovjeka koji se 

izjašnjava kao Bosanac, i na taj tačin se ispotiha 

bavi politikom. 

Hvala Julie Biro i Remyu Ourdanu.

fotografija Caroline Izambert 

Pariz- 

Sarajevo

vacarme 59 Proljeće 2012 

20 21 

povrtak/povratci izbijanja užasnog rata, 

u sarajevo 

dokumentarnu građu prikupili i sredili : Julie biro, léna 

burger, Vincent casanova, alexandre charrier, ariane 

chottin, caroline izambert i marion lary 

retour(s) à Sarajevo 

Nema sumnje da postoje mnoga mjesta u svijetu kao što je 

Sarajevo : kada mu prvi put idete u posjetu, otkrivate grad 

za koji vam se čini da poznajete još odavno. No, postoji 

li ijedno mjesto na svijetu čija je stvarnost u tolikoj mjeri 

podređena predodžbi i u zavisnosti od predstave koju 

smo stekli o tom gradu prije nego što smo ga posjetili ? Da 

li, kada koračamo ulicama Sarajeva, šetamo gradom koji 

je kao i svaki drugi ? Nije li to prije svega posjeta Evropi 

XX-tog stoljeća ? Brojna su pitanja koja ukazuju na to šta 

Sarajevo, kao glavni grad Bosne i Hercegovine, predstavlja za 

strance : četiri sloga, koja odzvanjaju u ušima kao istorijsko 

ime, isuviše obojeno istorijski, i istovremeno potpuno 

izrešetano. To je dakle više odrednica nego teritorija, više 

zvuk, mukli zvuk nabijen istorijom, nego što je poziv za 

boravak u nekom prostoru, i više to nego linija na horizontu. 

Sigurno je da će se specijalisti za Balkan, njegovi zaljubljenici 

i aktivisti na ovo nasmijati, pa čak i usprotiviti ovoj definiciji, 

jer oni znaju da Sarajevo jeste, da je bilo i da će biti. No, to 

ne mijenja stvar. S jedne strane, Sarajevo ne predstavlja cijelu 

Bosnu i Hercegovinu. S druge strane, dva deset godina nakon 

pariz-sarajevo poVrtak/poVratci u SaraJeVo 

Tako se, napokon, stvari 

odvijaju u Sarajevu, i uopšte 

u Bosni i Hercegovini, kao 

i svugdje drugdje u svijetu : 

oni, kojima drugi vladaju, 

uzimaju politiku u svoje ruke 

onda kada to sami odluče. 

koji je podijelio ovu 

mladu zemlju, o njoj se 

više ne čuje i danas je 

niko više ne sluša. Ove 

godine se obilježava 

dvadesetogodišnjica od 

početka izbijanja rata, 

a teški i neprobojni velovi obavijaju još uvijek taj sukob. 

Podsjetimo se: trebalo je dočekati 2011. pa da posljednja 

dva optuženika, za koje je Međunarodni krivični sud 

za Jugoslaviju izdao potjernicu, Ratko Mladić i Goran 

Hadžić, konačno budu uhapšeni. 

Zato ovo kratko vrijeme koje je proteklo nije još uvijek 

dopustilo Bosni i Hercegovini da u potpunosti izađe iz 

rata. Naime, nadzor međunarodne zajednice je na snazi 

od 1995. godine : visoki predstavnik (vršilac ove funkcije od 

2009. je Valentin Inzko) zadržava za sebe pravo da poništi 

svaku odluku izvršne vlasti Parlamenta BiH ; međunarodne 

subvencije, a naročito Sjedinjenih Američkih Država, s 

mnogo napora pokušavaju da pomognu razvitku ekonomije 

u državi. Tačno je da je Evropska Unija, u jesen 2010, ukinula 

vizni režim za Bosance, omogućavajući na taj način dugo 

očekivanu slobodu kretanja. No, ako se uzme u obzir stanje 

u BiH, jasno je da se njeno pristupanje Evropskoj Uniji neće 

odigrati u bliskoj budućnosti. I kako se, uostalom, može 

spremati i osmišljavati budućnost ove zemlje u kojoj se 

aktuelni politički sastav neznatno razlikuje od onog iz 1991.

vacarme 59 Proljeće 2012 sarajéviens poVrtak/poVratci u SaraJeVo 

godine ? Ipak, uprkos svemu, za vrijeme naše dvije posjete 

BiH koje smo ostvarili u proteklih šest mjeseci, iznenadili su 

nas i začudili elan i vitalnost stanovnika, te boraca za Bosnu 

i pripadnika udruga, koji , ne očekujući ikakvu pomoć ni 

od države, ni od vlade i njenih institucija, traže rješenja, 

udružuju se, bore i pomalo uzimaju situaciju u svoje ruke. 

Tako se, napokon, stvari odvijaju u Sarajevu, i uopšte 

u Bosni i Hercegovini, kao i svugdje drugdje u svijetu : 

oni, kojima drugi vladaju, uzimaju politiku u svoje ruke 

onda kada to sami odluče. S takvim stvarima se počinje 

na ulici, sa ulicom, zahvaljujući nekim susretima, uz kafu. 

Naravno, treba izdržati blokade, udarce ili (nešto još 

gore ?) ravnodušnost. Ovom prikupljenom i obavljenom 

građom želimo da, bez ikakvih drugih ambicija, ama 

baš ikakvih drugih, samo predočimo kakva je postojeća 

situacija, i da je u potpunosti opišemo : na raznim, na sve 

mnogobrojnim dijelovima svijeta, i to na samo nekoliko 

sati udaljenosti odavdje, – a to « odavdje » se u 2012. godini 

proteglo na cijeli svijet, uključujući tu i Siriju – , ljudi se 

bore protiv nekih posebnih oznaka kojima su obilježeni, 

bore se za ravnopravnost sviju sa svima. Ukratko, to 

odjekuje, razliježe se, uzdrmava i mi bismo željeli da tu 

borbu cijeli svijet čuje. ■ 

22 23 

Izradu ove publikacije podržali su regionalno vijeće Ile-de-France, CCFD 

Terre Solidaire, francuski kulturni centar André Malraux (Sarajevo), fond 

za donaciju agnès b. Zahvaljujemo Francisu Buebu, Jovanu Divjaku, Nicolasi 

Mollu, Michelu Naepelsu, Rémyu Ourdanu, Radi Sukari i Mersihi Tufekčić. fotografija Lucie Bacon

vacarme 59 Proljeće 2012 pariz-sarajevo ariane chottin, caroline izambert i marion lary 

24 25 

De 

mokratSka 

mObilizacija 

pišu ariane chottin, 

caroline izambert 

i marion lary 

Glasanje u Bosni i Hercegovini ne svodi se na 

puko ubacivanje listića u glasačku kutiju ; tu 

istovremeno treba voditi računa o sistemu države, 

koji je rezultat Dejtonskog mirovnog sporazuma, 

a koji je složen i krhak, često nemoćan i 

beznadežan. Da li je moguće vjerovati u 

budućnost jedne zemlje, oslobođene fantoma rata, 

kada se zna da se izravno biranje vlasti svodi na 

etničku pripadnost ? Tugaljivost i sivilo glasanja 

dosežu svoj vrhunac. Ali povijest ipak nije prestala 

da se odvija. Popis stanovništva koji je predviđen 

za 2013. godinu, za aktiviste, pripadnike raznih 

udruženja, predstavlja korak od suštinskog 

značaja, jer ako bi im pošlo za rukom da naprave 

prevrat postojećeg stanja, olovni poklopac, koji 

je poklopio bosansku demokratiju, mogao 

bi konačno da se polako počne dizati. 

izlazak na izbore i glasanje predstavlja novu i vrlo 

paradoksalnu praksu u Bosni i Hercegovini. Do 

današnjeg dana, u Bosni i Hercegovini održano je 

samo šest ciklusa predsjedničkih I parlamentarnih 

izbora. Prvi put, Bosanci su izašli na izbore 1988. 

godine, više godina nakon kraja Titovog režima. 

Godine 1992., rat je prekinuo izborni proces, koji 

će se nastaviti 1997. godine. Pitanje koje se postavlja 

jeste kako se gleda na glasanje u zemlji koja ne 

posjeduje tradiciju ove vrste, imajući pri tome u 

vidu da je demokratija osnovni uslov za budućnost 

Bosne i Hercegovine. 

Šest mjeseci nakon naše prve posjete Sarajevu, 

ponovo smo posjetili grad u mjesecu februaru 2012. 

godine, s ciljem da sprovodemo ankete o odazivu 

glasača i bili smo veoma iznenađeni značajnom 

promjenom u načinu gledanja stanovnika na 

političku situaciju u zemlji. Nada koju je probudio 

dolazak na vlast socijal-demokratske partije, 

koja je pobijedila na predsjedničkim izborima 

oktobra 2010, zahvaljujući multi-etničkom i antinacionalističkom 

programu, danas je ustupila 

mjesto ogorčenosti i razočarenju. Nedavna 

dešavanja djelomično objašnjavaju ovu promjenu. 

10. februara 2012. godine, Emir Suljagić, ministar 

za Nauku i obrazovanje Kantona Sarajevo, podnosi 

ostavku… Ova odluka je uslijedila nakon što 

su ministru Suljagiću upućene prijetnje smrću 

(u vidu metka koji mu je stigao poštom), te 

nakon desetomjesečnih zastrašivanja od strane


muslimanskih ekstremista. U mjesecu maju 2011. 

godine, Emir Suljagić je iznio prijedlog o ukidanju 

ocijenjivanja vjeronauke u osnovnim i srednjim 

školama Sarajevskog kantona, što je razbjesnilo 

Reis-ulemu Mustafu Cerića. « Moj cilj nije 

ukinuti vjeronauku u školama, nego iskorijeniti 

diskriminaciju i nepravdu koja postoji među djecom », 

objasnio je Ministar, aludirajući pri tome na činjenicu 

da djeca, koja su odlučila da ne pohađaju časove 

vjeronauke, koje drže inače imami i sveštenici, imaju 

jedan predmet manje za ocijenjivanje, što umanjuje 

njihov opšti prosjek. Ovaj prijedlog je izazvao 

negodovanje vjernika, zbog čega je Emir Suljagić 

podnio prvu ostavku u maju 2011. godine, koju su 

članovi SDP-a odbacili, manje-više primorani da 

ga podrže, kako ne bi potpuno izbjegli odgovornost 

i pali u kontradikciju. Ono što je šokiralo većinu 

naših sugovornika jeste nedostatak hrabrosti koju 

je pokazala stranka SDP, i koja nedavno nije stala u 

odbranu Emira Suljagića, čovjeka širokih vidika i 

tolerancije, te je samim time poklekla pred vjerskim 

pritiscima i negirala svoj vlastiti politički program. 

Ogorčenost je bila utoliko veća što je je 12. januara 

2012. godine, nakon 18 mjeseci odlaganja i oklijevanja, 

na čelo vlade izabran predstavnik iz reda hrvatskih 

nacionalista, iako je SDP, sa svojim jasno izraženim 

multietničkim i anti-nacionalističkim programom, 

dobio najveći broj glasova na izborima. 

Pa, ako se i izuzme ova aktuelna situacija, razlog 

sveopšte sumorne atmosfere nalazi dijelom svoje 

26 27 

korijene u potpisivanju Dejtonskog sporazuma 

kojim je 1995. godine zaustavljen rat, ali kojim su 

se i iscrtale nove granice BiH, utemeljene isključivo 

na etničkoj osnovi, i tako ostvarene političke i 

teritorijalne podjele zasnovane na nacionalnim 

pripadnostima. Iz ovakvog uređenja proizašlo 

je uspostavljanje jedne veoma složene i obimne 

administracije. 

Republika Bosna i Hercegovina se sastoji od dva 

entiteta i distrikta Brčko. Entitet Federacija Bosne i 

Hercegovine obuhvata 51% bosanskohercegovačkog 

područja, njezino stanovništvo je većinski bošnjacko 

i hrvatsko, a njen glavni grad je Sarajevo, dok 

entitet Republika Srpska zauzima 49% od ukupne 

teritorije BiH, gdje je srpsko stanovništvo većinsko. 

Svaki od ova dva entiteta posjeduje svoju vladu i 

svoj vlastiti parlament. Po velikom broju pitanja, 

entiteti funkcionišu 

kao dvije različite 

države sa različitim 

povlasticama. 

Bosnom i Hercegovinom 

upravlja 

predsjedništvo, sačin 

jeno od tri člana. 

Međunarodni 

zahtijevi u vezi sa 

poštvanjem ljudskih 

prava, te u vezi 

sa borbom protiv 

diskriminacije vrlo 

su moćna brana 

nacionalizmima.


Svake četiri godine, prilikom predsjedničkih izbora, 

svaka etnička skupina, izravno bira predsjedničkog 

kandidata iz reda tri « konstitutivna » naroda, 

Bošnjaka, Hrvata i Srba. Pobjednik svake « etničke 

grupe », stupa u tripartitno predsjedništvo gdje se, 

sa ostala dva člana, naizmjenično smjenjuje na 

mjestu Predsjednika predsjedništva svakih osam 

mjeseci. Predsjednički trio imenuje Vijeće ministara, 

sačinjeno od 16 ministara : osam Bošnjaka, pet 

Hrvata i tri Srbina, koji se nalaze na čelu osam 

ministarstava (među kojima je i Ministarsvo 

vanjskih poslova, ministarstvo finansija, odbrane…). 

Ta nametnuta obaveza o izjašnjavanju zasnovanom 

na etničkoj pripadnosti, koju mnogi mladi ljudi 

odbacuju, istovremeno je i uslov za zapošljavanje 

u državnoj službi. 

Zbog ovakvog uređenja, Bosna i Hercegovina se 

nalazi na samom vrhu zemalja svijeta u pogledu 

„bogatstva“ institucija ; tu je 14 vlada, sa oko 180 

ministara, u zemlju gdje ima manje od 4 miliona 

stanovnika. A da bismo upotpunili sliku ove 

naduvene administracije, ne smijemo zaboraviti 

da je Ferderacija BiH podijeljenja na 10 kantona, te 

da svaki kanton posjeduje svoju vlastitu skupštinu 

i vladu (obrazovanje zavisi od ovog nivoa vlasti). 

Ovakva, nadasve zamršena, administrativna 

konfiguracija, crpi 70 % od ukupnog državnog 

budžeta, na uštrb drugih troškova i drugih 

mogućih ulaganja. 

Ako na tripartitnu etničku podjelu vlasti dodamo 

28 29 

težinu državnog aparata, dobijamo savršenu sliku 

igre koju igraju nacionalističke partije, potpirujući 

klimu straha, koju dalje šire lokalni mediji, i koje 

se, da bi učvrstile vlast, ne ustežu da posegnu i za 

prijetnjama o stvaranju novog konflikta. 

Mnogobrojni su ipak oni koji se odupiru 

ovoj mračnoj slici i koji nastoje unaprijediti rad 

institucija, oslanjajući sa na kandidaturu zemlje 

za ulazak u Evropsku uniju. I premda je većina 

naših sugovornika često suzdržana u pogledu 

isticanja koristi koju bi Bosna i Hercegovina imala 

od pristupanja Uniji, stoji, ipak, da su međunarodni 

zahtijevi u vezi s poštvanjem ljudskih prava i u vezi 

s borbom protiv diskriminacije, vrlo moćna brana 

nacionalizmima. 

U ljeto 2006. godine, Jakob Finci, bosanski 

Jevrej i Dervo Sejdić, bosanski Rom, obratili su se 

CEDH-u ( Evropskom sudu za ljudska prava), da bi 

denuncirali diskriminatorski karakter tripartitnih 

predjedničkih izbora u zemlji : ni jedan predstavnik 

niti jedne manjinske grupe, izuzev onog koji pripada 

jednom od tri « konstitutivna naroda », ne može biti 

izabran u najviše organe vlasti Bosne i Hercegovine. 

U decembru 2009. godine, Evropski sud za ljudska 

prava je presudio u korist podnosilaca žalbe. Država 

BiH je, od sada, primorana na izmjene Ustava, kako 

bi se svim građanima BIH, bez obzira na njihovu 

etničku pripadnost, omogućilo da budu birani u 

najviše organe vlasti. U slučaju nesprovođenja ove 

odluke, Bosna i Hercegovina se izlaže riziku da bude


isključena iz Vijeća Evrope, što bi trajno onemogućilo 

svaki ulazak ove zemlje u Evropsku Uniju. 

Organizovanje popisa stanovništava u BiH je 

takođe nezaobilazan uvjet za zvaničnu kandidaturu 

njenog pristupanja Evropskoj Uniji. Nakon 

bezbroj izmjena, konačno je izglasan zakon 

koji predviđa popis stanovništva 2013. godine. 

Bosanskohercegovačkom stanovništvu se nudi pet 

mogućnosti u izjašnjavanju, od kojih se tri zasnivaju 

na etničkoj pripadnosti : « Bošnjak », « Hrvat », 

« Srbin », a pored ovih opredjeljenja, postoje još i 

mogućnost da se upiše kao nepoprediljen, sa izjavom 

« ne želim da se izjašnjavam », ili kao « ostali ». 

Posljednji popis stanovništva organizovan je 

1991. godine. Sukobi koji su uslijedili nakon toga, 

suštinski su izmjenili teritorijalnu i demografsku 

ravnotežu koja je postojala, a kretanje stanovništva 

su se odigrala u smislu mnogo veće etničke 

homogenizacije stanovništva. Tako, na primjer, veliki 

broj Bošnjaka koji su prije rata živjeli na teritoriji 

sadašnje Republike Srpske, danas žive u Federaciji ; 

s druge strane, veći broj Srba koji su ranije živjeli 

u Sarajevu, preselili su se i danas žive u Istočnom 

Sarajevu. Popisom stanovništva bi se došlo do 

informacija o sastavu stanovništva, ali istovremeno 

bi se i ukazalo na nesklad koji postoji između sistema 

institucija, gdje su sve državne funkcije međusobno 

podijelila tri konstitutivna naroda, ali bi se takođe 

došlo i do realne demografske slike zemlje. Rezultati 

popisa stanovništva mogli bi isto tako narušiti krhko 

30 31 

dejtonsko zdravlje, te povećati rizik o zaoštravanju 

nacionalističkih tenzija. 

Neki od naših sugovornika su nam rekli da žele 

iskoristiti popis stanovništva kao oružje u borbi 

protiv etničkih podjela. Pokret Dosta 1 planira 

pokrenuti veliku kampanju kojom bi pozvao 

stanovništvo da se, prilikom popisa, izjasni kao 

« ostali ». Aktivisti ovog pokreta se nadaju da će 

uspjeti ubijediti poznate ličnosti države da učestvuju 

u kampanji plakata i afiša na kojima će se vidjeti da 

se izjašnjavaju kao « ostali ». Dosta predlaže da se 

kategorija « ostali », koja je prvobitno namijenjena 

članovima etničkih ili vjerskih manjina, kao što 

su Jevreji ili Romi, te djeci iz mješanih brakova, 

preinači u politički izraz odbijanja tripartitne 

podjele političkog života. 

Za sve one koji odbijaju da se identificiraju u 

odnosu na svoju etničku pripadnost, te koji zbog toga 

smatraju da nemaju svoje političke predstavnike i 

koji se ne žele izjasniti u tom smislu, čime povećavaju 

broj suzdržanih na izborima (koji iznosi 45% na 

posljednjim izborima), ovo je prilika da se izjasne 

i da daju svoj glas. 

Doći do postotka (makar on bio i skroman) 

onih ljudi koji odbi jaju da se pokore ovim identi- 

1. Pionir u Bosni i Hercegovini, kad je riječ u upotrebi novih oblika 

mobilizacije građana, Dosta (ime bukvalno dolazi od usklika 

«Dosta!»), jeste pokret protesta, koji se od 2005. godine oglašava 

putem Interneta, a koji privileguje ulične manefestacije, spontana 

okupljanja, mirna okupljanja na ulici, blokiranja


Mreža udruženja 

se širi, poduzimaju 

se mjere u svrhu 

obrazovanja, a aktivno 

učestvovanje građana 

raste. Oni sve više 

odbijaju potčinjavanje 

etničkim i teritorijalnim 

podjelama. 

32 33 

teskim kategorijama, 

koje nameće popis 

stanovništva, predstavljalo 

bi značajan korak 

u otvaranju jednog 

drugog poli tičkog puta 

za iduće izbore koji će 

se održati 2014. godine. 

Potreba za skidanjem željeznog obruča koji steže 

društvo je sveprisutna. Studenti, aktivisti, omladina, 

članovi nevladinih organizacija i društava, koje smo 

imali priliku sresti, izražavaju duboko gađenje prema 

korumpiranoj i gramzivoj političkoj klasi, kao i 

duboko uvjerenje da će se idući izbori, ukoliko ne 

dođe de promjene Ustava BiH, u najboljem slučaju, 

svesti na već viđenu « igru muzičkih stolica », gdje su 

samo troje u igri i čija je uloga rotirajuća. I premda 

se pripisivanje svakog građana njegovoj većinskoj 

grupi na biračke liste vrši automatskim putem, nove 

generacije i intelektualci odbijaju glasati. 

Pa ipak, iz godine u godinu raste broj udruženja 

i pokreta koji podsjećaju na značaj obrazovanja 

u ovom segmentu, to jest obrazovanja u civilno, 

građansko društvo. Za Jovana Divjaka, osnivača i 

pariz-sarajevo ariane chottin, caroline izambert i marion lary 

direktora udruženja Obrazovanje gradi BiH 2 , samo 

obrazovanje može omogućiti mladim ljudima, ali 

i generaciji onih koji su ratovali, da dođu do ovog 

političkog horizonta. Građansko obrazovanje, 

poznavanje građanskih prava i demokratskih 

vrijednosti nalaze se u početnoj fazi. « Ja znam 

bolje kako funkcioniše društvo, nego moja majka », 

povjerila nam je jedna mlada Srpkinja iz Istočnog 

Sarajeva. Pa ipak, za nju, kao i za većinu mladih 

Bošnjaka koje smo sreli, postoje samo dvije 

mogućnosti : pronalaženje « četvrtog puta » koji bi im 

omogućio političko predstavljanje lišeno tripartitne 

podjele, ili napuštanje zemlje. 

I premda postoje oni koji iscrpljeni dijalogom 

mržnje, nepokretnošću političke klase i ekonomskom 

krizom odlaze, mnogobrojni su i oni koji, sa 

skromnim sredstvima, pokušavaju istinski podići 

na noge ovu, danas vrlo krhku, demokratiju 3 . 

Iako se o nastojanjima naših sagovornika malo 

govori, oni su nam, sa velikim ubjeđenjem, ukazali 

na načine i sredstva njihove borbe. Oni pružaju 

otpor, broj građanskih inicijativa sve više raste, 

2. Više informacija o tome vidi u « Bez trunke oklijevanja, susret 

sa Jovanom Divjakom», Vacarme 53, jesen 2010, (www.vacarme. 

org/article1962.html) 

3. Kao primjer, uzmimo ljetni univerzitet « Građanske slobode i 

aktivizam», koji je 2011. godine, putem YIHR (Youth Initiative 

for Human Rights), osnovao udruženje koje je prisutno u svim 

zemljama Balkana, a koje se bori protiv apolitičnosti mladih, 

posebno se oslanjajući na obrazovanje, poznavanje prava i zakona, 

debatu i susrete.

vacarme 59 Proljeće 2012 pariz-sarajevo ÉliSabeth claVerie 

građansko društvo se pokrenulo. Mreža udruženja 

se širi, poduzimaju se mjere u svrhu obrazovanja, 

a aktivno učestvovanje građana raste. Oni sve više 

odbijaju potčinjavanje etničkim i teritorijalnim 

podjelama (mladi iz Istočnog Sarajeva dolaze u 

kina i pozorišta, i od nedavno i na sveučilišta, u 

centar grada), kako bi nanovo uspostavili « suživot » 

i međusobne veze (prijateljske, kulturne, sportske). 

Tako na primjer, Omladinski kulturni centar 

Abrašević iz Mostara, pokušava povezati mlade 

Bošnjake i Hrvate, u ovom gradu koji je još uvijek 

jako podijeljen. Zbog svega ovoga, odaziv na izbore 

jeste bitan politički čin. Građani podržavaju nove 

orijentire malih političkih partija, koje polako 

uspijavaju naći svoje predstavnike. Naša Stranka 

– socijal-liberalna partija, koju je 2008. godine 

osnovao Danis Tanović, a kojom od prije godinu 

dana presjedava Denis Gratz- bezkompromisno 

brani interese građanki i građana, kao što su prava 

pokreta LGBT na primjer. 

Kada će ovi mali, ali odlučni koraci, pronaći 

dovoljno snažne glasove koji bi se izborili za njihov 

angažman i koji bi im omogućili da postanu jedna 

značajna politička snaga, sposobna da okupi sve 

one koji i dalje ne izlaze na izbore, ali koji se žele 

osloboditi stega etničkih i vjerskih predznaka ? 

To je pitanje koje muči naše sugovornike, a u 

potrazi za podrškom oni to pitanje postavljaju i 

nama, postavljaju ga Evropi. ■ 

34 35 

sudItI 

I uvrtIdI IstInu 

o 

ratuRazgovor sa 

Élisabeth Claverie 

Nakon što se bavila istraživačkim radom u 

vezi s nasiljem u Gavodanu (Gévaudan), u 

periodu od 17. do 19-tog stoljeća, služeći se 

pri tome prvenstveno sudskim izvorima, 

Élisabeth Claverie se posvetila religijskoj 

antropologiji i proučavanju katoličkog 

hodočašća u Međugorju. Za vrijeme njenog 

rada na terenu, izbija rat, i ona se vraća 

svojim prvobitnim predmetima : slijedeći 

stope pragmatične sociologije, koju zastupa 

Luc Boltanski, Élisabeth Claverie daje 

sebi u zadatak da napiše istoriju rata u 

Bosni, oslanjajući se na sudske materijale 

Međunarodnog krivičnog suda u Hagu. 

Élisabeth Claverie je antropolog i radi u CNRSu 

(Državni centar za naučna istraživanja). Razgovor vodili : 

Vincent Casanova, Caroline Izambert i Michel Naepels.


Nisam očekivala da će izbiti rat. Već nekoliko 

godina sam radila u Međugorju, malom bosanskohercegovačkom 

selu koje je postalo veliko 

svjetsko mjesto hodočašća. Od 1981. godine, šest 

osoba hrvatske nacionalnosti tvrde da im se tu 

svakodnevno ukazuje Djevica Marija. Radila sam 

na « terenu » u vezi s ovim fenomenom pojavljivanja 

Gospe. Nalazila sam se, dakle, u jednom mjestu koje 

za mene nije bilo u Jugoslaviji, već u « Gospinom 

mjestu ». Ono što me je u početku interesovalo, bilo 

je lišeno socioloških odrednica i vjerskih namjera ; 

željela sam jednostavno vidjeti kako na činjenicu 

o prikazivanju Gospe reaguje društvo, kome se 

Gospa dakle pojavljuje i kome se ona obraća. Na 

koncu sam shvatila da su Gospine poruke upućene 

dvjema skupinama onih koji vjeruju da se « ona 

ukazuje » : s jedne strane, osobama koje tu dolaze 

iz cijelog svijeta, a čije su životne sudbine krajnje 

zamršene, čak nerješive, kao što su bolesnici koji 

pate od neizlječivih bolesti, ili oni koji su obilježeni 

ličnim eshatologijama, a s druge strane, Hrvatima, 

katolicima iz Hercegovine. Ovi posljednji su u Gospi 

vidjeli zaštitnicu « jadnih bosanskih Hrvata », koje 

su Turci, komunisti, Srbi i mnogi drugi « oduvijek » 

progonili. Pet godina prije rata je period u kome su 

postupno svi oni postajali žrtve Titovog režima; 

drugim riječima, radilo se tu o roditeljima mještana 

kojima se ukazala Gospa. U tom momentu sam 

počela da raspoznajem nacionalističku dimenziju 

tog hodočašća. 

36 37 

Veoma dugo sam odlagala da upotrijebim ovaj 

izraz « nacionalistički ». No, on se prvo nametnuo 

putem optužbi koje su Srbi jednog dijela tog mjesta 

digli protiv preostalog dijela stanovništva, a potom 

su i poruke vjernika postale jasno nacionalističke, jer 

su se slobodno kao takve mogle prepoznati i odrediti. 

Do koje mjere je situacija napeta shvatila sam kada 

mi je jedan franjevački fratar, koji je obavljao službu 

na jednom od svetih mjesta hodočašća, rekao da « će 

se napokon okončati 40 godina života provedenog 

u pustoši » : mislio je na 40 godina komunizma. A 

i onda kada je rat već uveliko divljao, trebalo mi je 

dugo vremena da shvatim i prihvatim činjenicu da 

su Hrvati prilično odgovorni za njegovo izbijanje. 

Nisam se mogla pomiriti s idejom da bi osobe 

s kojim sam se družila, za koje sam se vezala, 

mogle biti krvnici. Ta psihološka nespremnost da 

prihvatim ove činjenice, pomogla mi je da bolje 

shvatim govor negiranja zločina. 

Šta vas je navelo da « usmjerite » vlastitu etnografiju ka 

Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju 

(MKSJ) u Hagu ? 

Ne mogu dokučiti šta je to što utiče na odluke običnih 

ljudi. Koji je udio psihologije, sociologije, datih 

okolnosti, stega, ukratko šta uzrokuje da se neka 

grupa ljudi opredijeli za nasilje. Drugim riječima, ko 

je taj koji se « opredijelio », počeo vršiti nasilje, ko je taj 

« poduzimač » nasilja ? Iznenada sam se našla u užasnoj 

situaciji u kojoj je moj postupak doveden u pitanje, a


ja, u isto vrijeme, jako uzdrmana događajima koje su 

potresli i stanovnike sela iz okoline Međugorja. Prvo 

sam obavila razgovare sa nacionalističkim vođama, 

to jest sa sinovima porodica koje sam poznavala. 

Zatim sam se dala na ponovno proučavanje 

štampanih prevoda saslušanja u Haškom sudu, 

i onda sam shvatila da sam iz tih dokumenata 

naučila mnogo više, budući da sam imala priliku 

da pročitam krajnje oprečne priče. 

Odlučila sam da se usredsredim na prve 

mjesece rata, počev od aprila 1992. godine, kao i na 

nacionalistički angažman srpskih milicija (to jest, 

srpskih oružanih, paravojnih snaga) u dijelovima 

Bosne sa većinskim srpskim življem. Ono što me u 

stvari najviše zanima to je da sačinim jedan elaborat o 

istoriji tog rata. A da bih napisala pripovijest o sastavu 

tih oružanih snaga i o njenoj prošlosti, najviše sam 

se oslanjala na rad Suda u Hagu. Sve vojne vođe bile 

su upoznate sa konvencijama međunarodnog prava 

i znale su tačno šta se smije, a šta ne smije raditi. Oni 

su povjeravali posao drugim paravojnim jedinicama, 

a onda su pripadnici tih privatnih jedinica i privatnih 

oružanih snaga ubijali, silovali, mučili… Sve ove 

informacije su precizno navedene u zapisima sa 

saslušnja. Tu smo vidjeli ko je bio starješinski kadar, 

kakve su bile naredbe i ko ih je davao, način na koji 

su izdavane naredbe, s kojom vrstom aparata, vidjeli 

smo i prepiske telefonskih prisluškivanja, itd. Sve to 

je omogućilo da se « skine maska » sa rata i da se vidi 

nje gova prava slika. Ove kopije sadrže ratne priče 

38 39 

koje omo gu ćavaju 

da se, posmatrajući 

način rada policije, 

vojske i drugih trupa, 

rekonstruiše tok 

njegovog s v a ko - 

Kopije saslušanja sa 

suđenja omogućavaju 

da se « skine maska » 

sa rata i da se vidi 

njegova prava slika. 

dnevnog odvijanja. Istražujujući, dakle, spiskove, 

te prateći tok formiranja vojske, političke policije, 

sigurnosne policije, mogu napisati preciznu istoriju o 

svim vrstama tehnike koja je upotrbljena za vrijeme 

ratovanja u Bosni. 

Sa izvjesnošću možemo, na primjer, potvrditi 

da su postojali spiskovi imena. Jedna od političkih 

stranaka – Karadžićev SDS – je izdao naredbu svakoj 

srpskoj porodici da nadgleda četiri muslimanska 

domaćinstva. U blizini Sarajeva, lokalni SDS je 

napravio plan kako iskoristiti agrikulturu i njene 

proizvode. Obradivo zemljište moralo je biti iscrtano 

zelenom bojom, stoka i sva dobra pobrojana, a 

trebalo je znati i broj ljudi koji su radili na njima. 

Stanovništvo je pristajalo da daje tražene informacije. 

Razgovarala sam, u jednom sarajevskom predgrađu, 

sa ženama udruženja za nestale i one su mi rekle 

kako im je u jednom času postalo sumnjivo i kako 

su se zabrinule kad su vidjele da njihove komšije 

napuštaju fabriku. S vremenom su zak lju čile da 

su osobe koje su napuštale fabriku bili isključivo


« MKSJ je bio u stanju 

da upražnjava praksu 

snažnog vlastitog 

preispitivanja. » 

40 41 

Srbi, oni isti koji su 

nekoliko sedmica 

prije toga dolazili 

na kafu kod njih, 

raspitujući se o nji- 

ho vim imanjima, što su one tada protumačile kao 

izraz prijateljskih namjera. Tada im je bilo jasno 

da su te njihove komšije proslijeđivale informacije 

policiji, ili SDSu koji je bio u dosluhu s policijom. 

Srpske porodice su bile pod jakim društvenim 

pritiskom i morale su pustiti vojsci da radi što 

im je volja. A vojska je spriječavala stanovnike da 

intervenišu u bilo kom smislu, to jest da zaštite ili 

sakriju bošnjačko stanovništvo, zahtijevajući od 

njih da nastave sa iscrtavanjem karata. 

U nekim izvještajima, mogu se naći nevjerovatni 

detalji koji govore o ukupnim ratnim djelovanjima. Ja 

sam radila u jednom malom mjestu, ali sam shvatila 

da se svuda ponavljala ista stvar : muslimansko 

stanovništvo nije više posijedovalo nikakvu privatnost, 

njihove kuće su bile otvorene svakome, svako je 

mogao upasti kod njih i zaviriti čak u djevojačku 

postelju, ili pod jorgan njene majke. Ovu tehniku je 

Haški tribunal označio kao « terorisanje » stanovnika, 

a to je zapravo značilo lišavanje stanovnika nekog 

grada svih oblika intimnosti, tjelesne, porodične, 

domaćinske, i sve to s ciljem da bi ih natjerali da 

pariz-sarajevo ÉliSabeth claVerie 

napuste svoja ognjišta. Sve ove tehnike su « klasične », 

ali rijetko kada možemo naći jedan tako detaljan 

izvještaj koji opisuje, dio po dio, sve primjenjivane 

psihološke metode. Gledano unazad, shvatamo da to 

mijenja opis i istoriografiju ratova koji su se dešavali 

u prošlosti. Do današnjeg dana, silovanja i grozote 

rata su ostavljane po strani, te se na njih gledalo kao 

na nedopustive prljavštine, kao na prekoračenje 

svih dopuštenih granica. No, ovdje ova dešavanja 

zauzimaju centralno mjesto; to više nisu izuzeci. 

Prateći ovaj proces u svim etničkim zajednicama, 

MKSJ (Medjunarodni krivični sud za Jugoslaviju) 

uspio je da nam dadne pravu sliku ovog rata, koja 

je bila u potpunoj suprotnosti sa Karadžićevim i 

Babićevim herojskim pričama. 

Tim više što ovaj sud bio u stanju da upražnjava 

praksu snažnog vlastitog preispitivanja. Ovakav 

rad bio je od suštinskog značaja za odbranu, kao 

na primjer u slučaju oficira Nasera Orića, koji je 

bio na čelu bosanskih snaga kod Srebrenice. On je 

bio optužen za ratne zločine počinjene u području 

Srebrenice, u periodu između 1992. i 1993. godine, a u 

julu 2008. godine je oslobođen. Njegov advokat John 

Jones je odnio pobjedu nad tužiteljem. Advokat je u 

stvari uspio diskvalifikovati moralno poistovjećivanje 

zaraćenih strana, te je uspostavio hijerarhiju zločina, 

koja se zasnivala na okolnostima u kojim su zločini 

počinjeni. On je, naime, uveo jedan novi pristup : 

u ovom procesu, odbrana se oslanjala na pojam 

pružanja otpora, budući da se ne mogu poistovjećivati


zločini onog koji se brani i pruža otpor sa zločinima 

onih koji opsjedaju grad. 

Ratni zločinci pred licem pravde - pravda za žrtve”, to je 

deviza Haškog suda. Na čemu se temelji rad ovog suda 

u cilju postizanja pozitivnih rezultata u samoj Bosni ? 

MKSJ daje na raspolaganje kopije saslušanja sa 

suđenja, i to su veoma dragocijeni dokumenti. Sve 

ono što izjave osobe u sudnici, do najmanjeg detalja 

prevedeno je na dva jezika, francuski i engleski, ali 

ne i na srpsko-hrvatski ! Ja sam iz Pariza, i meni je 

omogućeno da pročitam ove spise, ali « Gospođi 

Veliković » to na primjer nije omogućeno ! To je 

ogroman problem. Jedino što je prevedeno, to su 

presude, što je i te kako bitno, jer se u njima navode 

dijelovi zapisa sa suđenja. 

Donošenje presude na Međunarodnom sudu prati 

jedan dugi proces, koji vodi do « utvrđivanja istine », 

koja je dalje opisana kao pravosudna istina, u najvećoj 

mogućoj mjeri. Iz tog razloga, sudija koji radi na ovim 

Međunarodnim sudovima, ne smije poznavati slučaj 

prije saslušanja. Pretpostavlja se da on ništa o tome 

i ne zna. Saslušanja se održavaju ujutro. Obje strane 

imaju mogućnost da se izjasne : tužilaštvo i odbrana 

pozivaju svoje svjedoke koji izlažu ono što imaju da 

kažu, a potom svaka strana postavlja pitanja. Sudija 

sluša ono što je rečeno na jeziku svjedoka, čita to na 

engleskom, i na dva ekrana istovremeno prati pitanja 

koja postavlja odbrana, kao što prati i primjedbe 

sudijskog pomoćnika. Za vrijeme saslušanja 

42 43 

svjedoka, sudija radi 

dvije stvari : upoznaje 

se sa činjenicama 

i ocjenjuje njihovu 

sudsku vrijednost. 

Poslije podne, sudija 

nanovo razmatra spise, 

to jest isprintana saslu 

šanja, dok pravni 

pomo ć n ici pr ave 

« Prošla sam kroz vašar 

sa jednim od rijetkih 

povratnika, s jednim 

Bošnjakom koji se 

nakon rata vratio u 

svoje selo : imao je izraz 

lica čovjeka koji ne želi 

biti viđen. Bila je to 

veoma ponižavajuća 

situacija. » 

sažetak činjenica, koje se potom proslijeđuju na 

uvid i provjeru ekspertima, koji provjeravaju njihovu 

vjerodostojnost. Na primjer : kada je Karadžić izjavio 

da su Muslimani bili ti koji su pucali na Markale 

u Sarajevu, dovedeno je više eksperata balističara. 

To je neophodno, jer je intervencija tužilaštva i 

odbrane, gdje svaka strana nastoji dokazati da je u 

pravu, potpuno proturječna. Ove kontra-ekspertize, 

dakle, imaju odlučujuću ulogu. Utvrđene činjenice 

zatim moraju biti potkrijepljene izlaskom na mjesto 

događanja. Postupci u dokazivanju vjerodostojnosti 

činjenica i kredibiliteta svjedoka su svakim danom sve 

detaljniji. Na koncu, oslanjajući se na rezultate svih 

ovih istraživanja, sudija donosi odluku koja počiva


na njegovom ličnom uvjerenju – sudija sa navedenih 

činjenica prelazi na dokazane činjenice. 

Tačno je da se ovaj Sud ponekad pretvori u govornicu 

nacionalista. Trenutno je to slučaj sa suđenja Vojislavu 

Šešelju, bivšem predsjedniku SRS (Srpske radikalne 

stranke), koji je optužen za ratne zločine i zločine 

protiv čovječnosti. Ali, njegovi govori dopiru samo 

do njegovih okorjelih pristalica. Njegova pretjerivanja 

idu dotle da on gubi povjerenje velikog dijela mnijenja, 

računajući tu i i onu mlitavu skupinu nacionalista. 

Uz to, već više od godinu dana, Međunarodni sud 

šalje sve svoje spise arhivama u Sarajevu, Beogradu i 

Zagrebu. Nadam se da će za deset ili petnaest godina, 

zahvaljujući radu mladih lokalnih istoričara, medija 

i nevladinih organizacija, sveukupna situacija biti 

rasvijetljena. 

To naravno neće biti moguće sve dok se ne stvore 

uslovi za primanje takve količine spisa, a u tom 

pogledu, nažalost, još uvijek smo veoma daleko od 

cilja. U nastojanju da podigne na noge, tj. uspostavi 

« pravdu koja okrepljuje », Haški tribunal je sputan 

radom još uvijek prisutnih nacionalističkih struja. 

U to sam se, još jednom, uvjerila ljetos. Bila sam 

na proslavi Velike Gospe u Republici Srpskoj. Bio 

je to pravi vašar koji je obilovao ikonama velikih 

srpskih svetaca, fotografijama Mladića, a sve to je bilo 

slavljeno uz zvuke gromoglasne muzike. Na svakom 

koraku se prodavalo plastično oružje za djecu. Prošla 

sam kroz vašar sa jednim od rijetkih povratnika, s 

jednim Bošnjakom koji se nakon rata vratio u svoje 

44 45 

selo : imao je izraz lica čovjeka koji ne želi biti viđen. 

Bila je to veoma ponižavajuća situacija. U okviru 

OSCE 1 ovog programa za povratak raseljenih lica, 

ovaj čovjek je dobio nazad svoju kuću i zemlju, ali 

Srbi ne kupuju ništa od njegovih skromnih proizvoda. 

Na kraju će on, kao i ostali povratnici, opet napustiti 

svoj rodni kraj. Njihov život nije izložen opasnosti, 

ali su ekonomski uslovi njihovog preživljavanja 

nemogući. Možda to nije slučaj sa svim krajevima 

u koje se vraćaju oni koji su ih morali napustiti, ali 

zasigurno jeste u većem dijelu Regije. 

No, ipak postoji arbitraža u koju ja imam 

povjerenja. S jedne strane postoji procedura po 

kojoj bi suđenje za zločine trebalo da se poremjesti 

sa Međunarodnog suda na nacionalne sudove : to je 

jedan od pozitivnih rezultata međunarodne pravde. 

S druge strane, već dvije, tri godine, mnogobrojna 

svjedočenja se mogu pronaći i na Youtubeu, i to 

na lokalnim jezicima, kao i optužbe tužitelja, te 

odbrane advokata. Svako ko želi, može ih preslušati. 

Budući da su sva suđenja snimana, stvoren je 

ogroman fond video i audio zapisa. 

Ono što lično s nestrpljenjem iščekujem u Bosni, 

jeste dan kada će civilno stanovštvo doći do ovih 

izvora informacija i kada će, malo po malo, putem 

raznih posredovanja, sav ovaj rad omogućiti stvaranje 

jednog novog uravnoteženijeg društva, u 

kojem će etničke podijeljenosti biti oslabljene. ■ 

1. Organizacija za evropsku sigurnost i suradnju.

vacarme 59 Proljeće 2012 pariz-sarajevo caroline izambert i marion lary 

seksualne 

manjine 

u borbi 

protiv 

nacionalizma 

pišu caroline izambert i marion lary 

2000-te godine su donijele sa sobom nadu 

da će početi da se uvažavaju zahtijevi 

spolnih manjina. Ali taj prozor nade je vrlo 

brzo zatvoren, i aktuelne vlasti uveliko 

nastavljaju da tolerišu homofobiju. No, 

ipak aktivisti pokreta LGBT 1 nastavljaju da 

nekim podzemnim putevima preispituju i 

dovedu u sumnju okvire identiteta, koje 

su zacrtali i nametnuli nacionalizmi. 

1. LGBTI je skraćenica za lezbejke, gej (gay) muškarce, biseksualne, 

transrodne, transeksualne i interseksualne osobe. 

46 47 

za vrijeme našeg boravka u Sarajevu, bili smo vrlo 

iznenađeni kada smo vidjeli u kojoj mjeri se poklanja 

pažnja pokretu LGBT (Lezbejke, Gej-muškarci, 

Biseksualci, Transeksualci). Svi naši sagovornici, 

bilo da je riječ o članovima udruženja, članovima 

političkih partija, ili pak da su u pitanju obični 

građani , govore o ovom pokretu. Koji je ipak, realno 

gledano, slabo zastupljen u Bosni i Hercegovini. 

Godine 1998, to jest tri godine nakon završetka rata, 

Bosna i Hercegovina je legalizovala homoseksualne 

veze, ali više u cilju približavanja Evropskoj Uniji i 

zadovoljavanja njenih kriterija u pitanju ljudskih 

prava, nego u cilju promovisanja stvarne antidiskriminatorske 

politike vezane za položaj spolnih 

manjina. Odmah potom, definisano je da se seksualna 

punoljetnost stiče u četrnaestoj godini, a 2003. godine 

izglasan je zakon o ravnopravnosti spolova koji 

zabranjuje diskriminaciju na osnovu spolnosti i 

seksualne orijentacije ; on istovremeno ne definiše 

seksualnu opredjeljenost, niti pravi razliku između 

spolnosti i roda. Da li su etničke i religijske tenzije 

uticale na zauzimanje ovako skromnog stava u 

pogledu spolnih diskriminacija ? 

Ipak, otvoren je jedan novi prostor za slobodu 

izbora. Nekolicina odlučnih aktivista odmah 

se angažuje u nastojanju da iskoristi taj prostor, 

svjesni da im politička prošlost i posljedice rata ne 

dopuštaju ni revolt ni ravnodušnost. Na koji način 

se, dakle, može ispoljiti borbenost tih aktivista ? 

Prva istupanja pokreta LGBT 1 u Bosni i Hercegovini

vacarme 59 Proljeće 2012 pariz-sarajevo caroline izambert i marion lary 

počinju sa uspostavljanjem web-stranice, namijenjene 

za informisanje i izražavanje spolnih manjina, 14. 

septembra 2002. godine. Sedam godina nakon 

završetka rata, Bosna prolazi kroz period u kojom 

je još uvijek sve moguće, ali ipak je optimizam na 

snazi. U februaru 2004. godine dolazi do zvaničnog 

otvaranja Udruženja Q, prve nevladine organizacije 

koja otvoreno brani postojanje i prava LGBTI. U 

ostalim krajevima Balkana, kao i u Bugarskoj ove 

godine, zahtijevi pristalica pokreta LGBTI izlaze 

na vidjelo. 

Kriza LGBT aktivizma desiće se povodom sarajevskog 

Queer Festivala 2008. godine. Festival će trajati pet 

posljednjih dana mjeseca septembra i poklopiti se 

sa mjesecom ramazanom, u gradu u kojem je 85% 

stanovništva muslimansko. Homofobni natpisi 

osvanuće na fasadama zgrada, čelnici islamske 

vjerske zajednice na čelu s imamima, koji ovu 

manifestaciju doživljavaju kao provokaciju, otvoreno 

joj se suprotstavljaju. No, organizatori festivala 

ne daju se pokolebati : « Bosna mora ostati laičko 

društvo, u kojem se društvena dešavanja ne moraju 

usklađivati sa vjerskim kalendarom », izjavljuje 

Slobodanka Dakić, aktivistica pokreta « The 

Bosnian Q Association », a koja je stovremeno i 

organizator « Queer festivala ». Ona potom dodaje 

da festival neće biti ni zatvoren, ni odgođen. 

Na kraju prvog dana održavanja festivala, više 

osoba je napadnuto u blizini Akademije likovnih 

umjetnosti, gdje su se održavale projekcije filmova, 

48 49 

okrugli stolovi, izložbe fotografija, itd. Osam osoba, 

a među njima i pripadnici policije, ranjeni su usljed 

napada koji je izvršila jedna grupa Vehabija i 

razbojnika. Cijelu noć, u Sarajevu, muslimanski 

ekstremisti proganjali su učesnike Festivala « što 

dokazuje da je napad bio organizovan », kaže nam 

K.C. iz Mostara, koja ji učestvovao na Festivalu sa 

svojim udruženjem. 

Ovo nasilje je primoralo organizatore da zatvore 

Festival. Rezultat događaja je to da su dvije 

predsjednice udruženja Q u prognanstvu i da 

je prestala sa radom ova nevladina organizacija, 

koja će ipak 2009. hrabro pokušati da organizuje 

virtuelni festival (putem plakata, spotova, članaka 

objavljenih u dnevnim i sedmičnim novinama…), 

isključujući svaku vrstu javnog okupljanja, kako se 

ne bi dovela u opasnost sigurnost učesnika. 

Od tada LGBT populacija u Bosni i Hercegovini 

živi u sjećanju na tramu koju su izazvali pomenuti 

nemili događaji. 

Kako objasniti žestinu tog napada i ravnodušnost 

vlasti ? 

Treba podsjetiti da je u Bosni i Hercegovini, koja 

je nekada bila dio Jugoslavije, vjersko izjašnjavanje 

bilo sputavano. Ovdje vjera nije naslijeđe iz prošlosti, 

niti je laicizacija društva nešto što je preokupacija 

mnogih stanovnika. Saudijska Arabija je tu veoma 

prisutna u obnovi države i smatra se vektorom 

modernizacije (dovoljno je uzeti za primjer izgradnju 

jednog velikog tržnišnog centra u Sarajevu).

vacarme 59 printempS 2012 pariz-sarajevo caroline izambert i marion lary 

Boriti se za spolnu ravnopravnost u jednom 

takvom kontekstu može biti protumačeno kao 

izdaja, priklanjanje zapadnjačkom modelu, koji 

šteti afirmaciji bosnjačkog identiteta, povjerio 

nam je jedan mladi umjetnik, koji smatra da 

se homoseksualnost nerijetko poistovjećuje sa 

« lošim uticajem zapadnjačkog društva, i da se 

homoseksualci smatraju grešnicima koji daju loš 

primjer djeci ». Veći dio stanovništva smatra da 

su pripadnici pokreta LGBT bolesnici, degenerici, 

nenormalni ljudi. 

Danas su aktivnosti LGBT pokreta jako slabe 

i malo prisutne u bošnjačkom društvu. Ipak, u 

mislima i riječima i dalje, kao vrsta obećanja, stoji 

otvorena mogućnost za neophodnom mobilizacijom. 

Napad na članove pokreta i njegovo gušenje 

ostavili su duboke rane i danas se mogu sresti 

oslabljeni i uplašeni aktivisti (neki od njih pristaju 

da odgovore na naša pitanja, ali odbijaju da se 

navode njihova imena). Za Marinu, koja radi u 

« Open Center » u Sarajevu, « jedna relevantna 

činjenica je i to što u 2011.-toj godini nije podnesena 

niti jedna žalba protiv homofobije, bilo da je riječ 

o fizičkom ili verbalnom nasilju, što dokazuje da 

LGBT nema povjerenja u sistem : loše iskustvo iz 

prošlosti još uvijek je jako prisutno ». 

LGBT osobe ne samo da su politički neaktivne, 

već i žive u potaji. Leila, aktivistkinja pokreta LGBT, 

ispričala nam je kako su prije nekoliko mjeseci dvije 

mlade djevojke bile izbačene iz kafića jer su se ljubile. 

50 51 

Razočarenje militanata i svih onih osjetljivih na 

ovu vrstu diskriminacije jednako su proporcionalni 

osnovnim problemima sarajevske omladine. Oni 

koji danas imaju između dvadesetpet i trideset 

godina su kao djeca, ili tinejdžeri, proživjeli rat. 

Studirali su prepuni entuzijazma i nade u obnovu 

države, a danas se ovi mladi ljudi nalaze bez posla, 

sa idejom da je napuštanje zemlje jedina perspektiva 

za budućnost. 

Ipak, ova mračna slika ne smije zasjeniti njihovu 

energiju i lucidnost pri njihovim razmišljanjima. 

U političkom kontekstu, koncentrisanom na 

problem nacionalizma i na nemogućnost njegovog 

prevazilaženja, činjenica da postoji ponovni poziv 

za odbranu prava LGBT pokreta, ovdje odzvanja 

jače nego na bilo kojem drugom mjestu, kao 

poziv za čistim zrakom da se slobodno diše, i kao 

direktno uplitanje u politiku zemlje. Zatočena u 

Dejtonski sporazum, kojim su sve zvanične funkcije 

podijeljene između tri bosanske strane, vladina 

politika je osuđena da bude samo ponavljanje u 

minijaturi nacionalističkih propagandi koje su 

dovele do rata. 

U takvom kontekstu, 

aktivisti LGBT pokreta 

liče na revolucionare 

koji se ne priznaju i za 

Na koji način se 

možemo izjasniti, a da 

to ne bude protumačeno 

kao poziv na rat ?

vacarme 59 Proljeće 2012 pariz-sarajevo azra pita-parente 

koje se ne zna : njihov prijedlog za alternativnu 

definiciju identiteta dovodi do pucanju nacionalističkih 

omči. 

Sazdika, jedna od osnivačica Kriteriona, podsjeća 

da se « politička i društvena izgradnja društva 

odnosi samo na etnička pitanja, a da se zanemaruje 

problem manjina. U govoru koji dominira manjine 

ne postoje. Nikada se ne govori o ženama, Romima, 

niti o spolnim manjinama. » 

LGBT zahtjevi indirektno otvaraju političko pitanje 

od suštinskog značaja za Bosnu : na koji način se 

možemo izjasniti, a da to ne bude protumačeno kao 

poziv na rat ? 

Alma, aktivistikinja jednog udruzenja, napominje : 

« Identitet ostaje tabu-tema u Bosni i čim neko pitanje 

identiteta izmakne nacionalističkom nadzoru i 

najcionalističkim predožbama, ono odmah postaje 

prijetnja državnom interesu. » 

Otvaranjem izložbe fotografija LGBT pokreta 

u julu 2011. godine, otvoren je i Kriterion, multikulturni 

prostor, sa sjedištem u srcu Sarajeva. Alma, 

koju smo sreli na otvorenju te izložbe, navodi da se 

je u zadnje vrijeme nekoliko osoba javno deklarisalo 

kao LGBTQ osobe. Ovaj trend se toleriše, sve dok 

su te osobe malobrojne. 

Da li to znači da se snage LGBT mobilišu ponovo 

u Bosni i Hercegovini ? Bez pretjeranog radovanja 

ovom posljednjem, moramo potvrditi da se bez 

priznavanja spolnih manjina ne može naći put za 

izlazak iz bosanskog zaleđenog stanja. ■ 

52 53 

quo vadis 

Bosna i Hercegovina ? 

piše azra pita-parente 

Tokom cijeloga rata umjetnički život u 

BiH predstavljao je bitno mjesto pružanja 

otpora. Uprkos nezainteresovanosti 

vlasti za kulturu u mirnodobskom 

periodu, koja za posljedicu ima aktuelno 

zatvaranje i slabljenje najvećih nacionalnih 

kulturnih institucija, umjetničko 

djelovanje predstavlja riznicu stvaralaštva, 

a o tome nam najbolje svjedoče 

inicijative opisane u ovom tekstu. 

Azra Pita Parente je direktorica Publike, fondacije za kulturni, 

obrazovni i društveni razvoj (http://publika.co.ba).


ako je u godinama rata kultura predstavljala 

jedan izuzetno važan vid otpora, ona je to i danas, 

sedamanest godina nakon potpisivanja takozvanog 

mirovnog sporazuma. U vrijeme rata, trebalo je 

odbraniti ljudsko dostojanstvo, a jedan od naična 

da se u tome uspije bilo je očuvanje umjetničkog i 

kulturnog života ; sve ono što se nikako nije rimovalo 

sa bukom metaka i granata pomagalo je da se sačuva 

kolektivno pamćenje i nada. Danas,« kultura » 

predstavlja opasnost za vlastodršce, jer ona izrazava 

ogorčenost bosanskohercegovačkog naroda. 

Naime, mnogobrojni umjetnici nastoje isprovocirati 

građanski bunt kao odgovor na institucionalnu, 

društvenu i kulturnu politiku koju nerijetko vode 

« zločinci mira », oni isti koji nastavljaju rat drugim 

sredstvima i sve čine kako bi kulturu doveli u stanje 

agonije. 

U ono vrijeme, prije dvadeset godina, kulturne 

institucije i udruženja su nastavile da stvaraju i da, 

uprkos ratu, nude građanima različite programe; 

pozorišne predstave, izložbe, koncerte, muzičke 

komedije; Kamerni teatar 55 (osnovan 1955. godine) 

ili Pozorište mladih (osnovano 1950 . godine), kao 

i internacionalni teatarski festival MESS 1 (osnovan 

1950. godine) ili festival Sarajevska zima 2 (osnovan 

1984. godine). Neke kulturne institucije su nastale u 

opkoljenom Sarajevu, kao SARTR 3 , Sarajevski ratni 

teatar, osnovan 1992. godine, pod devizom « Teatrom 

protiv smrti ». Uprkos kiši granata, građani su odlazili 

na projekcije filmova, na predstave : Čekajući Godoa, 

54 55 

Hamlet Mašina, Bajka 

o Sarajevu, odlazili su 

na izložbu Teatar u 

opsadi ili na koncert 

Rock under the siege. 

Upravo u vrijeme 

rata, Francis Bueb 

osniva Centar André 

Centar André 

Malraux, prvi strani 

kulturni centar je 

predstavljao mjesto 

pružanja otpora, 

kulturno utočiste za 

građane. 

Malraux 4 , prvi strani kulturni centar u Sarajevu. 

Ovaj centar je predstavljao mjesto pružanja otpora, 

kulturno utočiste za građane, a zahvaljujući njemu 

opkoljeno Sarajevo je postalo svjetska raskrsnica, 

koja je okupljala pisce, sineaste, umjetnike, filozofe, 

intelektualce iz cijelog svijeta za vrijeme rata, u 

poslijeratnom periodu, kao što to nastavlja činiti i 

danas. 

Od 1992 . do 2012. godine, mnogobrojne inicijative 

umjetnika i kulturnih institucija predvode 

kulturni život Bosne i Hercegovine. Nemoguće 

je govoriti o njima, a ne spomenuti snažnu 

1. http://www.mess.ba/ 

2. http://sarajevskazima.ba/ 

3 http://www.sartr.ba/ 

4. http://www.malraux.ba/ 

5. http://www.arsaevi.ba


povijest Muzeja za savremenu umjetnost Ars 

Aevi 5 (latinski anagram za Sarajevo). Na početku 

opsade, Enjo Hadžiomerspahić i njegova ekipa 

pokreću ovaj projekat, te formiraju impozantnu 

kolekciju sačinjenu od umjetničkih djela koje 

su najpoznatiji međunarodni autori moderne 

umjetnosti poklonili gradu Sarajevu (Kounellis, 

Opalk, Pistoletto, Buren, Kapoor, Abramović, Viola 

i mnogi drugi). Mnogobrojni muzeji i fondovi 

za savremenu umjetnost podržali su projekat, a 

prva izložba dijela održana je 1999. godine, pod 

pokroviteljstvom UNESCO-a. Poznati arhitekta 

Renzo Piano se velikodušno ponudio da uradi 

nacrt budućeg zdanja u kojem bi bila pohranjena 

kolekcija Ars Aevi (ponovo predstavljena povodom 

inauguracije Starog mosta u Mostaru, 2004. 

godine.) No, nažalost, političke vođe odgađaju 

gradnju ovog objekta, tako da kolekcija još uvijek 

čeka na obećani prostor. 

Uprkos svemu, Bosna i Hercegovina ima svoje 

moderne Don Kihote : Kriterion 6 , prvo art house 

kino; OKC Abrašević 7 , omladinski kulturni centar 

Abrašević iz Mostara, koji svojim radom uspijeva 

povezati ovaj grad podijeljen između Bošnjaka i 

Hrvata. Brojni drugi akteri kulturne scene bore 

se protiv svake vrste podijeljenosti ; bilo da se radi 

o modernom plesu, o scenskim umjetnostima, ili 

multimedijima, oni se zalažu za intelektualnu i 

umjetničku slobodu, brane različitosti i njihovu 

jednakost, nudeći alternativne modele jednog 

56 57 

društva koje počiva na kolektivnoj solidarnosti i 

pojedinačnoj odgovornosti. 

U takvim nastojanjima, Damir Imamović 8 , 

kompozitor i izvođač nove sevdalinke, putujućci 

u najizolovanije krajeve zemlje uspjeva približiti 

mladima ovu vrstu muzike, i reanimirati stare 

kulturne centre. Zatim, nezavisni teatar East West 

Theatre Company 9 , koji, gostujući širom zemlje, 

svojim angažmanom, predstavlja simbol borbe 

protiv podijeljenosti i mržnje. 

I na kraju, Internacionalni teatarski festival 

MESS, Jazz festival ili Sarajevo film festival, koji 

organizuju radionice za djecu i mlade, te natječaje 

za mlade talente, svojim kulturnim, političkim 

i građanskim djelovanjem ukazuju kreatorima 

politike na nove kulturne strategije namijenjene 

mladima. 

Ovi kulturni programi, koji potenciraju razmjene, 

multidisciplinarne aktivnosti, postepeno navode 

aktere kulturne politike da prate ove promjene, te 

ih podstiču da se okrenu stvaralaštvu koje ostavlja, 

daleko iza sebe, društveni i politički apartheid. 

Danas se angažman kulturnih radnika ne svodi 

samo na puko iznudjivanje državnih sredstava za 

6. http://kriterion.ba/ 

7. www.okcabrasevic.org/ 

8. http://www.damirimamovic.com/ 

9. http://eastwest.ba

vacarme 59 Proljeće 2012 pariz-sarajevo aDela Jušic ´ 

subvencioniranje rada sedam najvećih nacionalnih 

kulturno-naučnih institucija, koje su u agoniji i 

možda osuđene na prestanak s radom. Naime, za 

ove ustanove neophodno je obezbjediti jedan novi 

način funkcionisanja – olakšati birokratski aparat 

koji crpi veliki dio novčanih sredstava – te im 

udahnuti novu snagu kako bi se se one pretvorile 

u žive prostore. Jer, ako kultura ne živi u stalnom 

pokretu, dinamičnom i otvorenom, ako nije bučna 

i ne smeta, ona biva lišena svoje suštine. 

Kultura je u vrijeme rata za sve građane bila 

izbavljenje. Danas, u vremenima varljivoga mira 

na civilnom je društvu da napravi što veću buku 

kako bi spasila kulturu od muka. ■ 

58 59 

nepoznate 

herojke 

uredila adela Jušic 

Rođena 1982. godine , Adela Jušić živi i 

radi u Sarajevu. Redovno boravi i izlaže u 

inostranstvu (u Bogoti, Nju Jorku, Beču, 

Lilu). Rat je na nju ostavio snažan utisak, 

te ona svoju ličnu priču iskazuje u videoradovima 

(Snajperist je jedan od tih videozapisa 

napravljen za uspomenu na Adelinog 

oca, vojnika Bosanske armije koji je ubijen 

za vrijeme rata), kolažima, instalacijama 

(Bedtimes stories, instalacija nastala u saradnji 

sa Lanom Čmajčanin, i posvećena Sarajlijama 

što su, u doba opsade, svoje vrijeme provodili 

u podrumima). Za Vacarme, Adela pravi 

osvrt na žene koje su učestvovale u ratu i 

u njemu pronašle put do emancipacije. 

Prevod na francuski jezik : Asja Sarajlić-Davant. Prevod na 

engleski jezik : Laure Vermeersch.

“… Žene se bore danas rame uz rame sa 

muškarcima za slobodu naroda Jugoslavije, 

protiv zvjerskih okupatorskih osvajača i 

protiv njihovih domaćih slugu... One se 

bore za nezavisnost svojih naroda, a to 

je sastavni dio velike borbe za njihovu 

ravnopravnost, koju su našim ženama, u 

granicama Jugoslavije, osporavali, ne dajući 

im ni pravo glasa, ni pravo odlučivanja 

po pitanjima društvenog života. U ovoj 

borbi one se bore danas za ravnopravnost 

žena…” “… Žene Jugoslavije, koje su u ovoj 

borbi sa takvim samoprijegorom dale takve 

žrtve, one što tako uporno stoje u prvim 

redovima Narodnooslobodilačke borbe, imaju 

pravo da ovdje, danas, jedanput zauvijek, 

utvrde jednu činjenicu: da ova borba mora 

donijeti ploda i za žene naroda Jugoslavije, 

da nikada više niko neće moći istrgnuti te 

skupo plaćene plodove iz njihovih ruku!” 

Iz govora Josipa Broza Tita, Prva zemaljska 

konferencija Antifašističkog fronta žena 

Jugoslavije, 1942. 

« … Aujourd’hui, les femmes combattent 

côte à côte avec les hommes pour la 

liberté des peuples de la Yougoslavie, 

contre les envahisseurs inhumains et 

contre leurs serviteurs … Elles se battent 

pour l’indépendance de leurs peuples, et 

cela fait partie du grand combat pour 

l’égalité entre les femmes et les hommes, 

ce dont elles étaient privées, sur le 

territoire de la Yougoslavie, n’ayant pas 

le droit de vote ni celui de participer 

à la quête des solutions pour résoudre 

les problèmes de notre société. Dans 

le combat qu’elles mènent aujourd’hui 

elles se battent pour l’égalité entre les 

hommes et les femmes… » « Les femmes de 

Yougoslavie qui ont fait, avec une immense 

exigence envers elles-mêmes, de grands 

sacrifices, ces femmes-là, qui se trouvent 

dans les premiers rangs de la résistance 

populaire antifasciste, ont le droit ici et 

aujourd’hui, d’établir les faits, une fois 

pour toutes : le combat mené aujourd’hui 

doit être fructueux pour les femmes des 

peuples de la Yougoslavie et personne 

ne pourra jamais leur ôter ces fruits 

péniblement récoltés ! » 

Extrait du discours de Josip Broz Tito lors 

de la Première conférence mondiale du Front 

antifasciste des femmes de la Yougoslavie, 

en 1942.

vacarme 59 printempS 2012 sarajéviens aDela Jušic 

Nepoznata partizanka 

Une partisane inconnue 

62 63

Dostojanstvo i prkos zarobljene 

partizanke u vrijeme desanta na Drvar 

Dignité et fierté d’une partisane 

capturée lors du raid sur Drvar

Otac naš radi u nama, 

Kćerima svoje muškosti. On je tu, 

Nije iščezao, mada preobražen, 

Sina za sobom ostavio nije. 

Kao što sada oni, 

Milioni živućih očeva Rata - 

Tuguju osakaćeni svijet, gorak dan - 

čijih mladića više nema. 

Osakaćeni svijete! Dođi sada, 

Očevi žena tvoju čast čuvaju; 

Odobri, prihvati, znaj njih, kćerke 

muškaraca, 

sada, kada su tvoji sinovi prašina. 

Alice Meynell, „Otac žene“ 

Notre père croît en nous, 

Les filles de sa virilité. Ni défait, 

Ni perdu, transmué en nous, 

N’ayant plus de fils. 

Ils sont comme lui maintenant, 

Des millions de pères survivant à la guerre 

En deuil d’un monde paralysé, un jour amer 

Dont les jouvenceaux ne sont plus. 

ô Monde paralysé ! Venez donc, 

Pères de ces femmes légataires de votre 

honneur 

Approuvez, acceptez, connaissez-les, elles, 

filles des hommes, 

Maintenant que vos fils sont poussière. 

Extrait d’un poème d’Alice Meynell, 

A Father of Women 

Nepoznata partizanka 

Partisanes inconnues

Ja sam razbojnica Marta Puntz 

Učestvovala sam u 8 ubistava i vise pljački 

Je suis la criminelle Marta Puntz 

J’ai participé à 8 assassinats 

et à plusieurs pillages 

„Prkos jači od smrti“ 

Vješanje partizanke Lepe Radić 

« La fierté plus forte que la mort » 

Pendaison de la partisane Lepe Radić

Nadgrobni spomenik nepoznate herojke 

Pierre tombale d’une héroïne inconnue

„Ja mislim, drugarice, da vi u prvom redu 

svom svojom snagom i elanom treba da 

vršite dužnosti koje proističu iz tih vaših 

specifičnih obaveza, kao što je, na primer, 

briga o ženama majkama, briga o higijeni 

djece i briga o djeci uopšte, briga o 

zdravlju, o vaspitanju žena u Jugoslaviji, 

o tome da u svoju žensku organizaciju i 

Narodni Front okupite što veći broj još 

neokupljenih žena... Vi se morate boriti 

za svaku ženu, svaku devojku da otrgnete 

ispod tog negativnog uticaja i privedete 

je u front graditelja naše socijalističke 

zemlje. To je vaš prvi zadatak. Vaš drugi 

zadatak, kao članica Narodnog Fronta, u 

tome je da isto tako kao ostali članovi 

Fronta, ukoliko vam to vaši specifični 

zadaci dozvoljavaju, pomažete svuda gde je 

to potrebno na dobrovoljnom radu, razume 

se, ukoliko to dozvoljavaju fizičke i druge 

sposobnosti žena.“ 

Iz govora Josipa Broza Tita, Treći kongres 

Antifašističkog fronta žena Jugoslavije, 

1950. 

Antifašistički front žena Jugoslavije 

formalno je ukinut 1953. Postoje mišljenja 

da se to desilo jer je emancipacija žena 

išla «suviše brzo». 

« Je pense, camarades, qu’en premier lieu 

vous devez mettre toutes vos forces et 

votre élan dans la réalisation de vos 

devoirs liés à vos occupations spécifiques,à 

savoir, aider vos mères, prendre soin des 

enfants et en particulier de leur hygiène, 

faire attention à la santé et à l’éducation 

des femmes en Yougoslavie, rassembler 

le plus grand nombre possible de femmes 

dans votre organisation et dans le Front 

Populaire… Vous devez combattre pour 

chaque femme, vous devez soustraire chaque 

jeune femme des mauvaises influences et les 

rammener dans le camps des constructeurs 

de notre pays socialiste. C’est votre devoir 

principal. Votre deuxième devoir, en tant 

que membres du Front Populaire, c’est 

de participer, de la même façon que les 

autres membres du Front,et si vos devoirs 

specifiques vous le permettent, aux actions 

bénévoles, si vos capacités physiques vous 

en donnent la possibilité. » 

Extrait du discours de Joip Broz Tito, 

Troisième Congrès du Front antifasciste des 

femmes de la Yougoslavie, 1950. 

Le front antifasciste des femmes de 

Yougoslavie a été officiellement dissous en 

1953. Certains pensent que cette dissolution 

est due au fait que l’émancipation des 

femmes était trop rapide.

vacarme 59 Proljeće 2012 pariz-sarajevo pierre courtin 

Francuski 

galerista 

u sarajevu 

74 75 

piše pierre courtin 

Susret sa Sarajevom bio je za Pierrea 

Courtina početak jedne strasne 

umjetničke avanture, koja ga je odvela 

dotle da pronađe načina da u tom gradu 

procvijeta savremena umjetnička scena. 

On doprinosi promociji bosanskohercegovačkih 

umjetnika u svijetu, kao 

na primjer na festivalu Nuit Blanche u 

Parizu, ili na Video Festivalu u Koreji. 

Živim u Sarajevu već sedam godina. Tu sam osnovao 

dvije kulturne i umjetničke ustanove, prvu 2004. 

godine, a drugu, 2009. godine, i od tada sam, sve 

do nedavno, rukovodio njima. Zatvaranje ovih 

objekata u decembru 2011. godine, pružilo mi je 

priliku da se, prije nego što jedna nova galerija 

ugleda svjetlo dana, osvrnem na okolnosti i etape 

u kojima je nastajala ova nesvakidašnja ljudska, 

umjetnička i društvena avantura. 

Prve razmjene studenata između škola primjenjenih 

umjetnosti iz Sarajeva i Pariza, 2001. godine (a potom i 

2004. godine), pružile su mi priliku da se upoznam sa 

atmosferom grada Sarajeva i specifičnim uslovima 

života i rada u njemu. Godine 2004., otvorili smo 

Galeriju 10 m 2 , koja je bila smještena u Staklenom 

Gradu, u samom centru Sarajeva, mjesto u kojem 

se isprepliće više pasaža. Nedostatak novčanih 

sredstava nadomjestila je velika količina energije i 

profesionalizma, popraćena sa isto toliko idealizma. 

Galerija je francuska, naravno, ali to ne znači da je 

onda i izlog Francuske. 

Galerija je bila potpuno uklopljena u okolinu, kao 

sastavni dio domaćeg dekora, a predstavljala je i domaću 

umjetničku scenu, pratila rad, kako mladih, tako i 

afirmisanih umjetnika, razvijajući mrežu poznanstava 

na lokalnom, regionalnom i međunarodnom nivou. 

Pomoć domaćim umjetnicima u Sarajevu dolazila je 

takođe iz inostranstva. Neprestano sam bio primoran da 

širim svoj krug poznanika i razvijam vlastite društvene 

veze. Osjećao sam kao svoju dužnost da ovdašnjim


umjetnicima otvorim vrata koja vode izvan granica 

njihove države. Zato smo pokretali različite projekte u 

Francuskoj, Njemačkoj, Italiji, Poljskoj, Koreji, Japanu… 

Vrlo skučen prostor ovog objekta, nametao nam je 

dinamičan program koji je u potpunosti odgovarao 

sarajevskim okolnostima života. Kako je galerija bila 

veoma mala, postavljali smo vrlo brzo sve izložbe, 

isto tako brzo ih skidali, a onda ponovo postavljali…, 

tako da smo imali po tri, četiri izložbe mjesečno. 

Tu nije bilo predaha, pratili smo ritam grada koji se 

ponovno izgradjuje i čiji se izgled ubrzano mijenja. 

Sama po sebi, Galerija 10m2 predstavljala je prije 

svega prostor « umjetnosti i ogleda », a istovremeno 

je bila klasični izložbeni prostor ; drugim riječima, 

radilo se o objektu koji je služio za umjetničke 

eksperimente, mjesto gdje se susreću umjetnici i 

predstavljaju svoja ostvarenja i tendencije, svoje 

pokušaje i svakojake strasti. U to doba, tačnije 

2004. godine, smatrao sam da se treba zalagati 

za ovakav tip ustanove : za neku vrstu kulturnog 

svemirskog broda, neuhvatljivog i nezavisnog. 

Istovremeno nam je bio izazov da pokažemo da je, 

uprkos poteškoćama post-ratnog perioda, moguće 

nešto napraviti, makar i na skromnoj osnovi i sa 

skromnim sredstvima kojima smo raspolagali. 

Naš svakodnevni život se sastojao od mnogobrojnih 

lijepih susreta, sretnih sticaja okolnosti, a vjerovano 

smo imali i mnogo sreće. Radili smo sa malo novaca 

i mnogo snalaženja, uz podršku određenog broja 

ljudi koji je neprestano rastao, tu je u prvom redu 

76 77 

bila podrška umjetnika, galerijskih kustosa i uopšte 

zaljubljenika umjetnosti. Neke veze su ojačale, 

određeni umjetnički afiniteti su se iskristalisali, 

a nove ideje i projekti se rodili. S vremenom se 

nametnula neophodnost za većim prostorom, koji 

bi više odgovarao obimu našeg djelovanja. Zadesili 

smo se, dakle, nigdje drugdje nego u Sarajevu, i nije 

bilo razloga da se zaustavljamo. 

« Umjetnost znači baviti se paradoksima », kazao 

je Robert Filiou u vezi sa vlastitim radom, dodavši 

pri tome « da nema razloga da se zaustavlja 1 ». 

Umjetnički centar Duplex, otvoren 2009. godine, 

razvio je sve one težnje i perspektive Galerije 10m 2 ali 

u mnogo većem prostoru (140m 2 ). Ova velika površina 

prostora omogućia nam je širok dijapazon saradnje, 

događaja, produkcije i kolektivnih realizacija. Ujedinjeni 

pod nazivom « Duplex10m 2 », i pod okriljem organizacije 

DADADA, te uz podršku određenog broja institucija 

i partnera, ove dvije ustanove su postale referenca za 

savremenu umjetnost u Sarajevu. 

Na taj način, mogli smo iskristalisati i tačno definisati 

naš izbor, naš umjetnički pravac i naše poglede na 

umjetnost. Drugim riječima, zanimali smo se za 

političku i društveno angažovanu umjetnost. Duplex je 

pojačao svoj angažman kod određenog broja umjetnika 

sa kojima smo inače sarađivali dugi niz godina. Krug 

tih umjetnika i naših partnera se još više proširio. 

1. Robert Filliou kog citira Pierre Tilman u Robert Filliou – 

Nacionalnost umjetnik, Dijon, Les presses du réel, 2006, p. 13.


Moj život u Sarajevu je pustio korjene, tu sam sa 

Claire dobio dvoje djece koje, u zadovoljstvu i sreći, 

podižemo u ovom gradu. Sedam godina je proletjelo 

brzinom svjetlosti. 

Zatvaranje ovih objekata u mjesecu decembru 

2011. godine, u momentu kada su zatvorene, ili će 

uskoro biti zatvorene i druge kulturne ustanove, nije 

puka slučajnost ; na različitim nivoima i u ovisnosti 

o našim specifičnostima, svi se mi, naravno, 

suočavamo sa istim problemima i nastojimo 

da održimo isti budžet koji bi nam omogućio 

nesmetano funkcionisanje u državi, koja je inače 

izabrana sa manje od 30 % glasova od ukupnog 

glasačkog tijela, gdje se vlasti bore isključivo za 

Pierre Courtin, Who fucked culture up, 2005, 2009, 

78 79 

lične interese, i interese svojih pristalica, gdje 

administracija odnosi 70 % od ukupnih državnih 

sredstava, gdje se odluke o budžetskim restrikcijama 

donose bez ikakvih objašnjenja i diskusija o tome, 

gdje je umjetničko tržište potpuno zanemarivo… 

Iako je zatvaranje « Duplexa » uslijedilo nakon 

niza ozbiljnih finansijskih problema, duboka želja 

za njegovim ponovnim postojanjem je ostala, pak, 

netaknuta. Za nas je postalo hitno da nanovo 

artikulišemo, i nanovo organizujemo naše djelovanje 

u Sarajevu, kako bi smo što bolje mogli pomoći 

bosanskim umjetnicima, onima koji se sve češće 

odlučuju da žive i rade u Sarajevu, da im takođe 

odredimo vrijeme kada će stvarati u zemlji, a 

kada u nekim umjetničkim rezidencijama svijeta, 

istovremeno praveći, dakle, programe i različite 

manifestacije izvan granica njihove zemlje. Sve to 

za jednu novu generaciju, koja želi ostati da živi i 

radi ovdje, boreći se za promjene. A to je i jedan novi, 

veoma pozitivni pokret koji je svjestan odgovornosti 

i spreman da je preuzme. 

Danas se možemo pohvaliti našim sedmogodišnjim 

iskustvom, čvrstom mrežom lokalnih i međunarodnih 

aktera koji pripadaju svijetu umjetnosti ; veliki broj 

umjetnika, kustosa, kritičara umjetnosti, javnih i 

privatnih institucija, ljubitelja umjetnosti, aktivnih 

učesnika i « saputnika » podržava nas i uvažava. Od 

2004. godine, dobivamo podršku, izmedju ostalog, i 

od Fonda donacije Agnès B, Centra André Malraux, 

Ambasade Republike Francuske u BiH, SCCA

vacarme 59 Proljeće 2012 pariz-sarajevo alexanDre charrier i lena burger 

(Sarajevo Center for Contemporary Art), umjetničkog 

centra OUI iz Grenoblea, Švajcarske ambasade i 

Pro-Helvetie. 

U mjesecu aprilu 2012. godine, biće objavljena 

brošura koja će posvjedočiti o radu i pokazati retrospektivu 

aktivnosti Duplexa10m2 u periodu od 

2004. do 2011. godine. 

I premda se ova lijepa priča završila, jedna druga 

tek počinje… U toku su aktivnosti oko otvaranja 

jednog novog prostora, namijenjenog modernoj 

umjetnosti : NO (W) Gallery. U potrazi smo za 

novim prostorom u centru Sarajeva, koji će nam 

pružiti mogućnost da nastavimo sa radom, te da 

utvrdimo jedan širi obim njegovog djelovanja : 

komercijalizaciju izloženih djela, učestvovanje na 

sajmovima moderne umjetnosti u inostranstvu, 

potragu za novim partnerima iz privatnog i javnog 

sektora, pokretanje novih saradnji i nastavljanje 

pružanja podrške ovdašnjim umjetnicima, kako 

to činimo već sedam godina. 

Veliki broj izložbi je već programiran ; to su izložbe 

povećene umjetnicima Baptiste-i Debombourg-u, 

Adeli Jušić, Šejli Kamerić, Milomiru Kovaceviću, 

Radenku Milaku, i mnogim drugima. 

Naša budućnost je već počela. ■ 

80 81 

Kriterion 

Kino Klub 

alexandre charrier i lena burger 

Kriterion nije samo obični kafić, kino ili 

izložbeni prostor. Simbolično dignut na 

ruševinama kina Tesla, prvog sarajevskog 

kina koje je srušeno za vrijeme rata, ovo 

mjesto predstavlja pokušaj pružanja 

kulturnog otpora, koji ima za cilj 

rekonstrukciju utopije društva tamo gdje 

su političke opcije zakazale, i dezertirale. 

Léna Burger i Alexandre Charrier su studenti pariškog 

sveučilišta. 

1. R 

p


Na obali Miljacke, ispred Kriteriona, – taj prostor 

djeluje vrlo skromno – poredani su drveni panjevi 

na kojima sjedi nekoliko osoba i pije piće. Iza 

velike staklene vitrine naziremo bar, koji vrije od 

života, pomalo zadimljen, sav u šarenim bojama. 

Iz bara se ulazi u izložbeni prostor, koji vodi u 

kino salu. Posjetioci izložbe pod nazivom « Article 

One », o LGBT pokretu, koja je upravo otvorena, 

šetkaju se od izložbe do bara i posvuda razasutih 

kanapea. Kraj ulaza se nalazi prostor namijenjen za 

gramofonske ploče. Mješavina starog namještaja 

i modernih linija, u underground stilu, kakav 

se može sresti u velikim evropskim gradovima, 

daje ovom mjestu porodičnu atmosferu. Premda 

izgleda da većinu posjetioca čine studenti naše 

generacije, sve je tu izmiješano, i generacije i 

jezici koji se čuju. Tu smo sreli Latifu Imamovic 

i Sadžidu Tulić. Ove dvije dvadesetpetogodišnje 

djevojke čine dio šesteročlane grupe koje su i 

osnivači projekta Kriterion. Latifa je diplomirani 

pravnik i organizator je izložbe koja je upravo u 

toku. Sadžida je studirala ljudska prava. One nam, 

na savršenom engleskom jeziku, opisuju avanturu 

nastanka ovog mjesta, kao i njegovu ulogu. 

Grupa je 2006. godine prerasla u udruženje, nakon 

susreta sa dva studenta iz amsterdamskog Kriteriona, 

koja su im objasnila da je to mjesto otvoreno kod 

njih nakon Drugog svjetskog rata, a da je danas 

simbol alternativnih evropskih iskustava . Cilj 

pomenutih djevojaka je bio osnovati po uzoru 

82 83 

na amsterdamski model kino dvoranu, a potom 

i bar, i izložbeni prostor : sarajevski Kriterion. 

Zahvaljujući raznim donacijama, a naročito podršci 

Kriteriona iz Amsterdama, udruženje počinje da 

organizuje projekcije autorskih filmova (iz svih 

perioda i svih zemalja) u sarajevskim kinima, 

koje iznajmljuju za tu priliku (npr. Kino Bosna 

ili Meeting Point). Konačno, 2008. udruženje 

dobija svoje stalno sjedište za Kriterion u prvom 

izgrađenom kinu u Sarajevu, a koje je srušeno 

za vrijeme rata : kinu Tesla. Usljed nedostatka 

sredstava, uređenje kina je trajalo više godina.


Sadžida i Latifa podsjećaju da 70 % državnog 

budžeta odlazi na administraciju, a da Sarajevo 

Film Festival crpi 70 % budžeta namijenjenog za 

kulturu ; budući da nisu imali pomoć nikakvog 

javnog sektora, morali su se osloniti na druge 

vidove finansiranja : roditelji su davali novac iz 

svojih džepova, neki su donosili namještaj, i slično. 

Kriterion je otvoren 9. juna 2011. Ekipa okuplja 16 

osoba, a pravilo koje vrijedi jeste da samo studenti 

imaju pravo da tu rade uz novčanu nadoknadu. 

Budući da su diplomirale ove godine, Latifa i 

Sadžida su morale napustiti radnu ekipu, iako i 

su i dalje uključene tako što « daju savjete » i « tu 

provede vrijeme ». Članovi se sastaju da glasaju u 

vezi sa svim što se tice Kriteriona, pa čak i kad je 

u pitanju najobičnija boja stolice, kako kažu ove 

djevojke kroz smijeh. Sve što se zaradi, uloži se u 

to mjesto, sve je njemu namijenjeno. Ovakav vid 

funkcionisanja, kojim je amsterdamski Kriterion 

osigurao svoj uspjeh u radu, ima za cilj da zaštiti 

mjesto od spekulacija ili od eventualne prodaje u 

komercijalne svrhe. Od kako je otvoren Kriterion, 

Ministarstvo je obećalo 25 000 KM (što predstavlja 

sumu od oko 12 500 eura), ali Latifa i Sadžida 

skeptično napominju da do danas nije izvršena 

niti jedna uplata. Osim Kriteriona iz Amsterdama, 

s kojim bi suradnja trebala još više da ojača u 

narednim godinama, ovo mjesto nije povezano 

sa ostalim kulturnim institucijama. 

U vrijeme opsade Sarajeva, Sadžida i Latifa su 

84 85 

imale pet, šest gdina. « Rat nas je obilježio, ali želimo 

živjeti normalno » – kažu ove djevojke. Njihov uzor 

i vodič je kulturni otpor koji su za vrijeme opsade 

Sarajeva građani pružali : « ljudi su nastavljali 

gledati filmove i plesati pod snajperima ! ». Sa 

Kriterionom, one su željele nastaviti taj kulturni 

otpor « čak i nakon prestanka pucnjave ». Zapanjene 

su činjenicom da je otvaranje po veličini drugog 

Mac Donalda u Evropi, dva dana prije našeg susreta, 

što je obajavljeno u svim novinama, zasjenilo 

hapšenje ratnih zločinaca. One ipak insistiraju na 

jednoj nijasni pri tome : otvaranje takvog restorana 

dokazuje « da želimo biti dio svijeta, pripadati 

normalnom svijetu, Evropi ». 

Po njihovom mišljenju, mladi ovdje nemaju puno 

nade : « glavni stav mladih je nemati stava, biti 

pasivan, oduprijeti se sistemu nije nimalo lako, ali 

iskustvo Kriteriona pokazuje da je i to moguće ». 

One misle da je prelaz na demokratski građanski 

način života dugi proces učenja. Treba dati vremana 

ljudima da osjete da su im « potrebna » ovakva 

mjesta, da dođu do mogućnosti demokratskog samoorganizovanja, 

kojeg 

su bili lišeni ili koje 

nikada nisu upoznali, 

kao što je to slučaj s 

njihovom generacijom. 

Prostor u koji bi se 

mogli preseliti i smjestiti 

identitetni interesi, na 

jedan novi način.


Sadžidina sestra, Sumeja Tulić nam se pridružila. 

Sve tri djevojke nam sada jednoglasno objašnjavaju 

da je ovdje riječ « o određenoj filozofiji, a ne samo o 

zabavi ». Ne treba omalovažavati značaj okupljanja 

na jednom mjestu, naročito studenata, mjesta 

gdje se može besposličariti, razgovarati, družiti, 

plesati. Jer, ono ima viši cilj : « Po našem mišljenju, 

budućnost Sarajeva i Bosne je u umjetnosti i 

kulturi ». Kriterion predstavlja otjelovljenje onoga 

što one žele za svoju zemlju, to je jedan minijaturni 

utopijski model onoga što bi željele da bude Bosna, 

počev od Sarajeva. 

Uz punu svijest o utopiji, one su potpuno svjesne 

i toga da situacija zahtijeva hitno djelovanje, u 

ovom času. Svjesne su dakle da je neminovno hitno 

uspostaviti zajednički život koji ova generacija nije 

poznavala, oslanjajući se na umjestnost i kulturu, 

a gdje politički sistem ostaje učauren i oslanja se 

na nešto što zaudara na blisku prošlost. Radi se o 

ponovnom stvaranju građanskog demokratskog 

društava na granicama jednog beskorisnog 

političkog prostora kojeg Latifa, Sadžida i Sumeja 

prepuštaju « dinosaurusima » koji su ga uništili. 

Uzimajući kulturu kao kriterij tog mjesta, te 

kao kriterij njihovog odnosa prema zemlji, ove 

djevojke definišu prostor u koji bi se mogli preseliti 

i smjestiti identitetni interesi, ali na jedan novi 

način. Kriterion okuplja osobe svih nacionalnih 

i vjerskih pripadnosti, nudeći mogućnost da se tu 

utemelji identitet na osnovi koja je različa od one 

86 87 

koju nudi društvo 

sa svojim podjelama 

i previranjima, kori- 

steći se sveobuh- 

vatnošću, koja je 

odlika umjetnosti i 

Kriterion predstavlja 

otjelovljenje onoga 

što mladi ljudi žele 

za svoju zemlju, to 

je jedan minijaturni 

utopijski model 

kulture, da bi porodio nove orijentire i uspostavio 

nove odnose. Ovo javno mjesto nudi isto tako 

jedan drugi način druženja i izražavanja, koji 

se razlikuje od manifestacija i izlazaka na ulice. 

Društvena utopija se usredsređuje na umjetnost 

i kulturu, da bi se na taj način došlo do politčkih 

ciljeva. Po našem mišljenju, nas, pariških 

studenata koji pripadamo istoj generaciji kao i ove 

mlade Sarajke, ovakvo viđenje prevazilazi granice 

Sarajeva i može se primijeniti na jedan zajednički 

generacijski diskurs. Diskurs koji je u izvjesnoj 

mjeri lišen političkih iluzija, i koji je u potrazi za 

novim sredstvima koja bi preuzela na sebe naše 

preokupacije, u potrazi za novim vrstama utopije. 

Gledajući sa tog stanovišta, atmosfera na koju smo 

naišli u Kriterionu doimala nam se bliskom. ■

vacarme 59 Proljeće 2012 pariz-sarajevo nicolaS moll 

Preživjeli 

iz Prijedora 

piše nicolas moll 

Kako je moguće živjeti sa sjećanjem na 

etničko čišćnje u Republici Srpskoj, dakle 

na teritoriji na kojoj su logori i ubistva bili 

isuviše brojni ? U Prijedoru, jednom od 

rijetkih mjesta u koje su se vratili Bošnjaci, 

udruženja rade strpljivo na borbi protiv 

zaborava, trudeći se da se napravi mjesto 

za počinjena nasilja, da se ne zaboravi 

nasilje koje je počinjeno u ratu, a sve to 

u s ciljem da na najlakši način dođe do 

pomirenja i uspostavljanja demokratije. 

88 89 

Nicolas Moll je istoričar. Živi u Sarajevu i Parizu. 

Godine 1992., fotografije iz zloglasnih logora su 

obišle svijet. Slike izgladnjelih ljudi, okupljenih iza 

bodljikave žice, potvrdile su glasine o strahotama 

logora koji su osnovale srpske vojne snage u Bosni 

i Hercegovini, na taj način jasno predočivši svijetu 

pravu sliku onoga što je značilo « etničko čišćenje ». 

Autor prvih reportaža o logorima u Bosni i Hercegovini, 

objavljenih u julu 1992. godine, bio je američki 

novinar Roy Gutmann, i one su se oslonjale na 

svjedočenja preživjelih koji su izbjegli u Hrvatsku. 

Kada su se glasine o postojanju logora raširile, 

Karadžić je uputio javni poziv novinarima da 

dođu na lice mjesta kako bi se uvjerili da se ni u 

kojem slučaju ne radi o koncentracionim logorima. 

Britanski novinari su ga doslovce shvatili, i došli u 

Prjedor, grad na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine, 

tačnije stigli su u logore Omarska i Trnopolje. 

Iako su vlasti bosanskih Srba izvšili sve pripreme 

na terenu kako bi zakamuf lirali stvarnost, 

video-zapisi i izvještaji novinara su proizveli 

efekat suprotan Karadžićevim očekivanjima, a 

negodovanje međunarodne zajednice je potaklo 

vođe iz bosanskih Srba da zatvore logore Omarska 

i Keraterm u avgustu 1992 ; logor Trnopolje je, pak, 

zatvoren u decembru iste, 1992. godine. Jedan 

dio zatvorenika je bio protjeran u Hrvatsku, 

dok su ostali prebačeni u druge logore, najviše 

u logor Manjača, u blizini Banja Luke, gdje je 

Karadžić dobro vodio računa da ne pozove ni 

jednog novinara.


Fotografije i izvještaji koji su obišli svijet bili su 

predmetom mnogobrojnih polemika. U glasilima 

u Velikoj Britaniji, ove fotografije su se našle pod 

naslovom « Belsen 1992 ». Ipak, jesmo li imali pravo 

da poredimo ove logore sa logorima Trećeg rajha ? S 

druge strane, ubrzo su pojavili i oni koji su smatrali 

da se radi o foto-montažama, oni koji su tvrdili da 

bodljikava žica nije postojala, da su osobe u prvom 

planu u stvari bile anoreksične, i da se tu, najzad, 

radilo o izbjegličkim kampovima u koje je svako 

mogao slobodno doći i slobodno iz njih otići. Te 

glasine kruže i dan-danas. Sve to izaziva smiješak 

na usnama Fikreta Alića, jednog od « muškaracakostura 

» sa fotografije snimljene 1992. godine, a 

koji se prije nekoliko godina vratio u Prijedor gdje 

od tad živi : « Prije nego što su me odveli u logor, 

imao sam 80 kilograma, a kada sam oslobođen i 

izašao iz njega, imao sam 48 kila ; ako želite smršati, 

preporučujem vam dijetu zvanu Radovan Karadžić 

.Kada je riječ o bodljikavoj žici, novinari su za svoje 

fotografije svjesno i ne oklijevajući izabrali ono 

mjesto u logoru Trnopolje na kojem se nalazila žica, 

dok na drugim mjestima ona nije postojala. Premda 

se, bez sumnje, može raspravljati o pitanju u kojoj 

mjeri novinari imaju pravo na izvjesna insceniranja 

da bi njihov izvještaj bio što jači i ubjedljiviji, u 

slučaju Prijedor, to nas nikako ne smije udaljiti od 

suštine stvari, u ovom slučaju od postojanja logora 

i njihovog zločinačkog karaktera. 

Ti logori moraju biti posmatrani u kontekstu 

90 91 

sistematske politike terora koje je vršeno nad 

nesrpskim stanovništvom Prijedora i uopšte Bosne 

i Hercegovine, politike koja je uspostavljena na 

samom početku rata, još 1992. godine. Prije rata, u 

optšini Prijedor je živjelo 110. 000 osoba, od čega 

su 44 % bili Bošnjaci, 42 % Srbi, pored još nekoliko 

hiljada Hrvata i « Jugoslovena ». Ova oblast je bila 

od velikog strateškog značaja za srpske nacionaliste 

u njihovoj namjeri da stvore jedan homogeni 

prostor koji bi objedinio sjeverne i zapadne 

dijelove Bosne. Nakon priznavanja nezavisnosti 

Bosne i Hercegovinem početkom rata, aprila 1992. 

godine, Karadžićeva stranka je 30. aprila 1992. silom 

preuzela vlast u Prijedoru. 

Poduzete su diskriminatorske mjere protiv 

nesrpskog stanovništava, a 24. maja je grad 

Kozarac, u kojem prvenstveno živjeli Bošnjaci, prvo 

granatiran, a potom zauzet napadom odozdo i 

razoren. Stanovništvo koje nije bilo pobijeno na licu 

mjesta, odvedeno je u logore Omarsku, Keraterm i 

Trnopolje, koji su otvoreni otprilike 25. maja. 

Smatra se da je nakon Srebrenice, opština 

Prijedor, gdje je politika etničkog čišćenja, koju 

su upražnjavali srpski nacionalisti, praćena 

sistematskim istrebljenjima i ubijanjima stanovnika, 

doživjela svoj vrhunac između mjeseca maja i 

augusta 1992. godine, kada je ubijeno najmanje 

3100 osoba, među kojima su i oni koji se i danas 

vode nestalim ; među njima je bilo stotinu djece i 

260 žena. U regiji Prijedor, otkriveno je 59 grobnica,


1900 tijela je identificirano i ukopano, dok se više 

od 1200 lica vodi nestalim. 

Na Medjunarodnom krivičnom sudu za bivšu 

Jugoslaviju (MKSJ) u Hagu, zločini počinjeni u 

Prijedoru su bili prvi predmeti koji su razmatrani, i 

to već početkom 1995. godine. Iako sud nije prihvatio 

zahtjev tužioca da se zločini u Prijedoru priznaju 

kao genocid, izvjesne izrečene presude jasno ukazuju 

na karakter sistematski oganizovanih zločina i 

strahota počinjenih u logorima. U logoru Omarska, 

gdje je bilo zatvoreno najmanje 3300 osoba, više 

od 600 ih je ubijeno, ili su tu viđene posljednji put. 

Sveukupno, više od 30 000 osoba bilo je zatvoreno 

u tri logora, od čega 25 000 u Trnopolju, gdje su bili 

zatočeni djeca, žene i starci, koji su nakon toga bili 

deportovani van teritorija koje su okupirali bosanski 

Srbi. O razmijeru počinjenih zločina dovoljno 

govori i činjenica da su do danas na MKSJ, kao i 

na sudu BIH, za zločine protiv čovječnosti i ratne 

zločine počinjene u Prijedoru, osuđene 32 osobe, 

prvenstveno zapovjednici i čuvari logora, na ukupno 

489 godina zatvora. Sudovi nastavljaju sa radom : 

trenutno se na sudu BiH vodi slučaj vezan za masakr 

na Korićanskim stijenama, udaljenim 80 km od 

Prijedora, gdje je 21. avgusta 1992. godine odvedeno, 

a potom ubijeno 200 zatočenika iz logora Trnopolje. 

Iako 1995. godine, pri kraju rata, u Prijedoru 

više nije uopšte bilo nesrpskog stanovništva, 

danas se situacija promijenila nešto na bolje ; 

Dejtonski sporazum iz 1995. godine insistirao je na 

92 93 

U samom centru 

Prijedora, može se 

naići samo na spomen 

obilježja podignuta u 

slavu srpskim vojnicima. 

povratku protjeranih 

i preživjelih lica, a od 

1998/1999. godine, ta 

politika je počela da 

se i sprovodi. Prijedor, 

u koji se vratilo od prilike 10 000 Bošnjaka svojim 

kućama, opština je sa najvećim brojem povratnika 

u Republici Srpskoj i često se predstavlja u javnosti 

kao « succes story » 1 . Ali ta brojka odgovara samo 

petini predratnih stanovnika : većina njih ostali su 

da žive u Njemačkoj, Švedskoj, Americi i drugdje. 

I kao i svud u Bosni i Hercegovini, i ovdje su oni 

koji su se vratili i koji predstavljaju etničku manjinu, 

manje-više otvoreno diskriminirani ; oni na primjer 

imaju veoma slabe izglede da nađu posao u državnoj 

službi. Veći broj povratnika se nastanio u Kozarcu 

koji je doživio spektakularan procvat posljednjih 

godina – broj stanovnika trenutno se popeo sa 

5 000 na 25 000 –, zahvaljujući dijaspori koja tu 

dolazi na ljetovanje i koja je pokrenula izgradnju 

mnogobrojnih luksuznih vila. Kozarac u kojem je 

lokalni patriotizam jako izražen, mjesto je koje sebe 

smatra kao « the biggest small city in the world » 2 , 

1. Succes story – uspijesna prica 

2. «najveci mali grad na svijetu»


Da bi se podupro zvaniči 

govor o tome da su Srbi 

žrtve, koristi se takođe 

i sjećanje na Drugi 

svjetski rat. 

94 95 

ali kao i Asterixovo 

selo okruženo rimljanskom 

vojskom, 

kako kaže aktivista 

jednog udruženja. 

Uopšteno gledano, u Prijedoru su vrlo rijetki 

kontakti između tih 10 000 Bošnjaka i 90 000 

Srba, koliko ih tamo živi ; broj Srba se povećao 

naro čito sa dolaskom onih koji su 1995. godine 

izbjegli, ili bili protjerani iz Hrvatske. Bošnjaci i 

Srbi žive u dva paralelna svijeta bez međusobne 

saradnje i djelovanja. Budući da je u centru Prijedora 

rekonstruisana jedna džamija, opštinske vlasti su 

postavile, odmah naspram nje, reljefnu skulpturu 

koja prikazuje seljake naoružane s puškama, i kao 

slučajno, okrenute u pravcu džamije. 

Većina srpske populacije ne dozvoljava da se 

govori o zločinima uopšte, a naročito ne o logorima. 

Djeca svakako nemaju priliku da čuju razgovore 

o tim zbivanjima, ni u porodici, ni u školi, kao 

da se ona nikada ni nisu desila, a mediji ignorišu 

sudske postupke koji se vode protiv vođa bosanskih 

Srba, ili ih prikazuju kao nepravednu i antisrpsku 

propagandu. 

U takvoj klimi negiranja i nepriznavanja onoga 

što se desilo u bliskoj prošlosti, sa vrlo malo 

međusobnih kontakata, rodila su se različita 

udruženja protjeranih lica i žrtava rata, kao što 

je udruženje Izvor, koje prvobitno predstavlja 

porodice nestalih lica, te društvo Prijedor 92, koje 

okuplja više hiljada bivših logoraša. Ova udruženja 

imaju za cilj pružanje pomoći i solidarnost sa svojim 

članovima, rad na poboljšavanju položaja preživjelih, 

istovremeno se boreći za javno priznavanje onoga 

što se desilo 1992. godine. Na taj način oni stvaraju 

prostor u kojem se može otvoreno govoriti o 

prošlosti, što istovremeno predstavlja i vid političke 

i demokratske borbe u izgradnji jedne nove Bosne 

i Hercegovine koja će moći pogledati u oči svojoj 

prošlosti i koja će moći prihvatiti čnjenicu da su 

postojale različite civilne žrtve rata. 

Među različitim zahtjevima udruženja stoji i 

zahjev za otvaranje memorialnog centra u bivšim 

logorima. Logor Omarska se nalazio u okviru 

jednog rudničkog kompleksa, a od 2004. godine, 

na tom mjestu se nalazi firma Arcelor-Mittal. 

Dio kompleksa, gdje se nalazio logor danas je 

pretvoren u kantinu i administrativni prostor, dok 

je « bijela kuća », koja je služila za torturu i ubijanja, 

napuštena. Ne postoji niti jedan komemorativni 

spomenik, i bez unaprijed dobijenog odobrenja, 

mjesto se ne može posjetiti. U Trnopolju, u jednom 

dijelu prostora bivšeg logora, ponovo je otvorena 

škola, dok je drugi dio, bivši dom kulture napušten, 

a kao vrhunac negiranja zločina i provokacije jeste 

spomenik srpskih vojnika koji je podignut ispred


ovog prostora. Keraterm, bivša fabrika keramike, 

nalazi se na samom ulazu u grad Prijedor. Ovdje su, 

2003. godine, udruženja žrtava rata uspjela postaviti 

jednu malu komemorativnu ploču, ali je ona jedva 

vidljiva i to je samo prvi korak u borbi za priznavanje 

onoga što se stvarno desilo. Ali nisu vlasti bosanskih 

Srba jedini koji predstavljaju prepreku nastojanjima 

ovih udruženja. Godine 2005, kada je firma Arcelor- 

Mittal preuzela rudnik Omarsku, činilo se da je to 

preduzeće spremno da sasluša zahtijeve udruženja, 

pa je predstavljen i pred-projekat Memorialnog 

centra. No, pregovori nisu dali nikakve rezultate 

i od tada se Arcelor-Mittal oglušuje na zahjeve 

udruženja i odbija nanovo otvoriti predmet i 

ponovo pokrenuti raspravu. 

Na glavnom trgu u Kozarcu, bosnjačka udruženja 

su 2010. godine podigla spomenik na kojem su 

upisana imena 1226 ubijenih i nestalih osoba iz 

Kozarca. Ali, u samom centru Prijedora, može 

se naići samo na spomen obilježja podignuta u 

slavu srpskim vojnicima, dok svakog 30. maja, 

opštinske vlasti organizuju komemoraciju za 22 

vojnika i policajca ubijenih tog dana 1992. godine, 

kada je grupa od 150 nesrba neuspješno pokušala 

sprovesti akciju oslobađanja Prijedora. Zvanično, 

bosanski Srbi, 30. maj obilježavaju kao « dan napada 

na Prijedor ». Da bi se podupro zvaniči govor o 

tome da su Srbi žrtve, koristi se takođe i sjećanje na 

Drugi svjetski rat. Na planini Kozari, nalazi se veliki 

memorijalni centar Mrakovica, podignut u vrijeme 

96 97 

Titove Jugoslavije u slavu partizana koji su poginuli 

u bici protiv njemačkog okupatora 1942. godine, a 

1995. godine, tu je postavljena izložba pod nazivom 

« Genocid nad Srbima u 20. vijeku », koja predstavlja 

srpski narod kao mučenike kroz istoriju, počev 

od Prvog svjetskog rata, preko Drugog svjetskog 

rata, sve do ratova iz devedesetih godina u bivšoj 

Jugoslaviji. Svake godine, ovu izložbu koja uglavnom 

prikazuje nepodnošljive fotografije iskasapljenih i 

Centar Kozarca, Spomenik u sjećanje na 1226 ubijene i nestale osobe.


masakriranih tijela, posjećuje više hiljada đaka iz 

različitih škola Republike Srpske. 

Ova atmosfera osporavanja istine i manipulisanja 

istorijom, nepodnošljiva je za preživjelo nesrpsko 

stanovništvo Prijedora. Pa ipak, ne nailazimo na 

osvetnički govor kod udruženja preživjelih ; ona 

insistiraju na neophodnosti suživota i istovremeno 

podsjećaju da zajednički život ne može počivati na 

negiranju istine i na lažima. S puno ustrajalosti i 

dostojanstva, ove organizacije se, u teškim uslovima, 

nastavljaju boriti za priznavanje istorijskih činjenica 

i za život koji bi njima i njihovim sugradjanima 

otvorio nove perspektive. Tu rade osobe poput 

Emsude Mujagić, predsjednice udruženja « Srcem 

do mira » ; ona je 2004. godine otvorila « Kuću mira » 

u Kozarcu, i ima uspjeha u pomaganju bavljenjem 

društvenih djelatnosti kao što su razni zanati, ali 

i u psihosocijalnoj podršci koju pruža. Sve to je u 

prvom redu namijenjeno ženama. Ervin « Švabo » 

Blažević, koji je sa 19 godina bio zatvoren u logoru 

Trnopolje, sa svojim udruženjem « Optimisti 2004 » 

nudi različit niz aktivnosti mladima iz Kozarca, 

naročito u oblasti sporta ; on je takođe učestvovao 

u obnovi jedne sportske dvorane. Mirsad Duratović, 

koji je sa 17 godina bio zatvoren u Omarskoj i u 

Trnopolju, kao i Sudbin Mušić, koji je u 17. godini 

zatvoren u Trnopolju, dva su glavna pokretača 

udruge « Prijedor 1992 » ; istovremeno oni su i 

članovi regionalnog pokreta REKOM, koji se bori 

za osnivanje jedne neovisne i međudržavne komisije 

98 99 

Pa ipak, ne nailazimo 

na osvetnički govor kod 

udruženja preživjelih ; 

ona insistiraju na 

neophodnosti suživota. 

čiji bi zadatak bio 

usta nov it i činjenice 

vezane za sve 

zločine počinjene u 

bivšoj Jugoslaviji u 

periodu od 1991. do 2001. godine. Edin Ramulić, 

potpredsjednik organizacije « Izvor » i bivši logoraš 

u Trnopolju, koji takođe razvija veze sa udru ženjima 

srpskih žrtava, jasno kaže da je u drugim mjestima 

srpsko stanovništvo preživjelo ogromne patnje i da 

one moraju podjednako biti priznate. 

Članovi ovih udruženja organizuju i učestvuju 

na konferencijama, okruglim stolovima, uličnim 

manifestacijama, u samom gradu Prijedoru, kao i u 

ostalim gradovima Bosne, pa i u drugim državama, 

kako bi privukli pažnju na dešavanja iz 1992. godine, 

ali i na sadašnju situaciju u Prijedoru. No, razlog što 

je borba preživjelog stanovništava protiv zaborava 

i za dostojanstvo naporna i teška, nije samo vezan 

za obstrukcije Republike Srpske, već i za potpuno 

oglušavanje bošnjačke političke elite koja predstavlja 

većnsko stanovništvo u drugom entitetu Bosne i 

Hercegovine, Federaciji ; istovremeno je za to kriva i 

ravnodušnost međunarodne zajednice. U Prijedoru, 

udruženja ne primaju nikakvu finansijsku pomoć 

od Federacije BiH, pod izgovorom da novac


poreskih obveznika Federacije mora ostati u 

njoj. Predstavnici bošnjackih političkih stranaka 

se čuvaju po strani i ne vrše pritisak na Arcelor- 

Mittal u vezi sa Omarskom, zato što ovaj gigant 

crne metalurgije ima bitna ulaganja i u Federaciji. 

S opšte tačke gledišta, Prijedor, poput Višegrada 

i Foče, nalazi se u sjeni Srebrenice koja je postala 

simbolom bošnjačke patnje. Ta koncentrisanost 

na Srebrenicu i istovremeno zapuštanje ostalih 

mjesta zločina, može se posmatrati i na nivou 

međunarodne zajednice, iako postoji rad u 

pravosuđu na nivou MKSJ, pa i na političkom 

nivou, Ipak. međunarodna zajednica se ne želi 

uplitati u pitanje Prijedora. Kao da činjenica da 

ovaj grad nije bio u zoni sigurnosti UNa, kao što 

je to bila Srebrenica, može opravdati odsustvo 

svake pažnje prema preživjelim iz Prijedora i 

prema njihovoj situaciji. Uprkos svemu, njihov 

angažman se nastavlja. ■ 

Vise informacija u: 

¬ Isabelle Wesselingh / Arnaud Vaulerin, Bosna, živo sjećanje, Bucher 

Chastel, 2003. Detaljna anketa dva francuska novinara, o sjećanju na logore 

i o povratku raseljenog stanovništva u Prijedor. Skoro deset godina 

nakon objavljivanja ovog učinka situacija se nije ni malo promijenila. 

¬ Rezak Hukanović, Deset vrata pakla. Sjećanje na zatočenistvo u logorima 

smrti, Basic Books, 1996. Autobiografsko svjedočenje bivšeg zatvorenika 

logora Omarska, s predgovorom Elie Wiesel. 

¬ Manuela Brenner, The struggle of Memory. Practices of the (Non-) 

Construction of a Memorial at Omarska (Borba za sjećanje. Praksa (ne) 

gradnje Memoriala u Omarskoj), in Südosteuropa, 59/3, 2011, p. 349-72. 

Clanak o pokušajima izgradnje memorijalnog centra u Omarskoj. 

100 100 

pariz-sarajevo Julie biro i ariane chottin 

Vratimo se životu ! 

pišu Julie biro i ariane chottin 

« Želimo mir, želimo živjeti, želimo 

ostariti » : 6. aprila 1992. godine veliki 

broj bosansko-hercegovačkih građana 

izaći će na protestne manifestacije u 

Sarajevu. Nekoliko dana nakon toga, 

počeće rat i opsada grada. Iz najužih, 

komšijskih veza, izrodiće se užas koji će 

trajati 4 godine. Kako, dvadeset godina 

nakon izbijanja rata, živjeti s njegovim 

posljedicama ? To suštinsko pitanje, 

koje je Frojd postavio još 1915. godine, 

obuhvata u svom radu Edina Mahmutović, 

psiholog udruženja Obrazovanje gradi 

BiH. Ona takođe prati i rad fotografa 

Milomira Kovačevića Strašnog. 

Julie Biro, iz Katoličkog komiteta za razvoj i borbu protiv gladi – 

Solidarna zemlja (CCFD).

vacarme 59 Proljeće 2012 pariz-sarajevo Julie biro i ariane chottin 

Godine 1915., Frojd je o ratu napisao sljedeće: « Nikada 

ni jedan događaj nije uništio toliko dragocjenog dobra, 

cijelog čovječanstva, niti je tako žestoko pomutio 

najbistrije umove, a niti je tako duboko ponizio ono što 

je bilo na najvećim visinama (...). Zaslijepljen bijesom, 

rat ruši sve što mu se nađe na putu, kao da iza njega 

ne treba da ostanu ni budućnost, ni mir među ljudima. 

Rat kida i one spone u zajednici, koje su uprkos tome 

postojeće, kojima su zaraćeni narodi povezani, i prijeti 

da iza sebe ostaviti mržnju i želju za osvetom, koje će, 

dugi niz godina, onemogućiti ponovno uspostavljanje 

ovih spona. » 

Spone koje su tokom rata povezivale građane Sarajeva 

u njihovoj borbi za opstanak, po završetku opsade grada 

pokidale su se : na mjesto traume, došla je duboka bol 

koja je i najbliže pretvorila u strance. Nakon tog rata i 

nakon etničkog čišćenja, kada su razaranja i masakri 

bili tako strašni da su sve brane popucale, desio se 

povijesni raskid, koji podsjeća na ono što je Anne- 

Lise Stern napisala o Drugom svjetskom ratu, u djelu 

Le Savoir – déporté : « … Nacizam je prouzrokovao 

pucanje brana, koje je dovelo do prekida civilizacije, a 

trajanje toga nečega što nije podleglo razaranju, toga 

što je trajalo i što traje, može biti osigurano samo pod 

uslovom da se posmatra kroz prizmu tog prekida, kao 

nešto što je zauvijek obilježeno tim razaranjem ». 

Rad na kolektivnom pamćenju, koji istovremeno 

stalno podsjeća na taj prekid, ali istovremeno i ušiva 

popucale veze u svakoj zajednici, osmišljava i formira 

istoriju, ali ne može iščupati oštricu iz žive rane, koju je 

102 103 

taj bodež ostavio u vidu traume kod svakog pojedinca, 

do njegovih najintimnijih šavova vlastite mu priče. 

Nasrtaj onog istinskog što u sebi nosi barbarstvo, 

nasilje, potresenost usljed gubitka neke bliske osobe, 

napuštenost, sve to remeti odnos prema stvarnosti, 

kao i sređenost vlastitog života, koju je svaki pojedinac 

prethodno bio uspostavio. Dolazi do gubitka sna, a sa 

njim nestaju i želje koje nalaze utočište u snovima. O 

brutalnom buđenju, Lakan kaže : « Smrt je na strani 

buđenja, njegov saučesnik ». Iz godine u godinu, 

preživjelo stanovništvo susreće na ulicama, ili viđa na 

televiziji, lica onih koji su do juče bili njihovi krvnici, 

njihovi dželati. Neki od njih spas nalaze u vjeri, ili u 

identificiranju samih sebe sa herojskim ličnostima, 

u uključivanju u rad asocijacija, dok drugi, oni kod 

kojih su agresivni nagoni jači, odgovaraju na pozive 

mržnje i osvete (koji su vrlo plodno tlo za nacionalizam 

i potpirivanje sukoba), kako bi potkrijepili zebnju. Šta 

još uopšte može značiti to « biti živ » ? Šta učiniti sa 

sramom, i bolom življenja ? Čini se da svaka simbolika 

nestaje, a ono što je ljude održavalo u životu, izgubilo 

se. Pred tim ponorom nastalim zbog gubitka, jezik 

ostaje nemoćan : vrijednosti od zajedničkog značaja 

poljuljane su. Kako nastaviti tok govora, kako pronaći 

riječi ? Kako iskoristi riječi u nastojanju da se situacija 

ublaži, ponovo postane ljudska, kad su upravo riječi 

izostale i omanule o svojoj ulozi zaštitnika i ujedinitelja. 

Trauma steže svoj obruč zahvaljujući svom nemuštem 

ponavljanju, ona smeta i pomućuje viziju pomoću koje 

se nastoji okrenuti nekim drugim perspektivama. Ona


pomračuje misao i ne prestaje da « nadgleda » subjekat, 

da izaziva smrtonosan utisak koji traje čak i onda kada 

su dešavanja na koje se on odnosi daleka, produžujući, na 

taj način, u sadašnjosti jednu vrstu plus-kvam-prezenta. 

Serija fotografija Milomira Kovačevića, pod nazivom 

I konje ubijaju zar ne, koja je popraćena tekstom 

samog autora fotografija, svjedoči o ovom rečenom. 

Ove fotogrifije napravljene nekoliko godina nakon 

rata i daleko od Bosne, u Meksiku, na jednoj seoskoj 

proslavi koja se okončala ubijanjem ranjenog konja, 

pružaju mogućnost da se na snažan način predoči 

ratna trauma. Kako je se osloboditi ? Kako naći načina 

da se, uprkos traumi, kako veli Lakan, povežu spone ? 

Nema recepta. Svako radi na odstranjivanju, 

amputaciji tog zaraženog dijela u sebi da bi pronašao 

to nešto koje ga je održavalo na samom rubu života i 

omogućilo mu da preživi rat. Upravo je o tome riječ u 

monografiji Sarajevo u srcu Pariza Milomira Kovačevića 

Strašnog. Prije početka rata, on je bio « fotograf ulice », 

kako sam sebe voli nazivati ; fotografisao je školarce, 

igrače šaha, uopšte život u Jugoslaviji. I premda je živio u 

opkoljenom Sarajevu, Milomir nikada nije postao ratni 

fotoreporter, nikada nije slikao ranjene, niti ubijene 

ljude. Od kako je napustio Sarajevo, on pokušava da 

poveže elemente koji predstavljaju vezu sa predratnim 

životom Srba, Bošnjaka i Hrvata koji su izbjegli u Pariz. 

Kako i sam kaže, « slike patnje su se same nametnule, i 

od tada su ostale urezane u pamćenje većine ljudi. Rijetki 

su oni koji su pokušali dati jedno drugo viđenje Sarajeva 

i na taj način predočiti ovdašnjem stanovništvu, njegovu, 

104 105 

pariz-sarajevo Julie biro i ariane chottin 

dosta složeniju stvarnost. » To je svrha monografije 

Sarajevo u Srcu Pariza, na kojoj fotograf nastavlja raditi. 

On od svojih poznanika traži da mu povjeri « najdraži, 

najintimniji » predmet koji predstavlja vezu sa njegovim 

bivšim životom i da uz njega napiše kraći tekst koji 

objašnjava značaj tog predmeta za njegovog vlasnika. 

Na stranicama ove knjige mogu se vidjeti fotografije 

predmeta iz svakidašnjeg života : mlin za kafu, dječije 

cipelice, prva drvena igračka, porodične fotografije, 

jastuče, itd., a rukom pisani tekst koji ih prati ne daje 

sliku nostalgične starine, već naprotiv, skreće pogled 

sa užasa kako bi ga doveo do onoga što je jedva vidljivo. 

Svaki predmet, svaki tekst glasi VRATIMO SE 

ŽIVOTU ! 

Edina Mahmutović radi i na neminovnosti povratka 

u život sa ženama koje više ne uspijevaju misliti na 

budućnost. Ona pripada generaciji psihoterapeuta 

obučenih 2008 1 . godine, koji su se do prije rata bavile 

drugim zanimanjima. U vrijeme opsade Sarajeva, ona 

je ostala u gradu, a kaže da je hodala po toj tankoj liniji, 

bila na ivici, on the edge, te da joj je malo falilo da 

« prevrne », potone u ludilo. Za vrijeme rata, ostala je da 

živi na Grbavici, naselju koje je bilo pod kontrolom JNA 

i srpskih paravojnih jedinica. Tu je bilo smješteno više 

zatvora i mjesta za mučenje. I premda je kao Bošnjakinja, 

1. Nakon rata, organizovane su edukacije psihologa i psihoterapeuta 

razlicitih orijentacija : Gestalt psihoterapija i psihoanaliza u Sarajevu, 

psihoanaliza u Tuzli, kognitivna psihologija u Banja Luci. Edina 

Mahmutovic je prosla obuku za Gestalt terapiju.


udata za Srbina, bila izložena čestim zaplašivanjima, ona 

nije mogla napustiti svoje komšije. Ostala je « zatočena u 

vlastitoj kući », strepeći od onog o čemu su kolale glasine, 

a što je bila sudbina mnogih žena. 

Godine 1994., godinu dana prije okončanja sukoba, 

Edina je čula na televiziji da Jovan Divjak, general 

Teritorijalne Odbrane BiH napušta vojsku kako bi 

oformio udruženje (OGBH) koje će pomagati ratnu 

siročad – bez obzira na njihovu vjersku ili etničku 

pripadnost. Taj odlučni izbor u korist života, i svih 

života, jako je obradovao Edinu : « To me je sačuvalo 

od nacionalizma i mržnje. » Po odlasku humanitarnih 

organizacija, kada je bilo za očekivati da će život 

nastaviti svoj normalni tok, ona počinje da radi kao 

psihoterapeut. Danas svi žive « sa » nečim : sa sjećanjima, 

sa ranama i sa nedostatkom nečega, ili bolje rečeno, žive 

« bez » nečega : bez onih koji danas više nisu sa nama. 

Godine 2004., udruženje OGBH predlaže ratnoj 

siročadi (djeci koja su ostala bez jednog ili oba roditelja), 

kao i njihovim majkama, radionice na kojima bi im bila 

pružena psihološka pomoć. Više psihologa je učestvovalo 

u toj inicijativi, ali projekat nije uspio. Djeca i majke 

teško se odlučuju da se upišu na ovaj program. Ekipa 

udruženja, uvjerena u dobrobit ovog projekta, nastavlja 

sa pokušajima njegove realizacije, i u tom okviru će se 

2008. godine upoznati sa Edinom Mahmutović. 

Edina će odmah organizovati prostor za prijem osoba, 

osigurati jednu vrstu a safe space, u kojem se radi na 

traumama. Ona svim članovima grupa (postoje grupe 

sa majkama i grupe sa djecom) pristupa nježno. Nastoji 

106 107

vacarme 59 Proljeće 2012 pariz-sarajevo Julie biro i ariane chottin 

svakom posvetiti dovoljno vremena. Ona nastoji pružiti 

podršku, izbjegavajući pri tome da prenagli u pristupu. 

Postepeno će žene i djeca početi sa nestrpljenjem čekati 

nove susrete koji će postati neodvojiv dio njihovih života. 

Nakon određenog vremena, ekipa udruženja OGBH i 

Edina odlučuju da organiziraju rad ovih radionica i 

van Sarajeva. Jednom mjesečno, ekipa odlazi na radne 

vikende van glavnog grada. Majke i djeca ih iščekuju s 

nestrpljenjem, a glas o postojanju ovih radionica prenosi 

se od usta do usta i doprinosi sve većem broju učesnika. 

Za vrijeme ovih dvodnevnih sastanaka, proširuju im se 

vidici, tu su različite radionice, časovi kuhanja, šetnje, 

obroci i pjesme koji svi daju okvir jednom dosta blažem 

kolektivnom životu, dok se ispoljavanje žive riječi u svrhe 

iskazivanja lične nesreće na grupnim terapijama odvija 

sve spontanije. Kada je riječ o izlaganju veoma teških 

životnih situacija, osoba koja ih javno prepričava ne smije 

biti prekinuta, niti tumačena, nego joj se samo pruža 

podrška : “riječ je o individualnom radu unutar grupe ». 

Iz sastanka u sastanak osjeća se kako raste « prisutnost, 

lica, govor i pokret tijela, gestikulacije, veze među 

generacijama se pomijeraju ». Svako poštuje vrijeme 

koje je potrebno drugome, neke osobe uspijevaju da 

se ispolje, druge, pak, ostaju povučene, ali se redovno 

vraćaju na sastanke. 

Uzmimo za primjer jednu nanu, uvijek nasmijanu i 

pomalo odsutnu, koja od početka rata sama odgaja svoju 

unuku. Ona uvijek donosi kolače i već godinama ne 

propušta niti jedan sastanak, ali ni na jednom sastanku 

nikad ništa nije rekla. Na jednoj radionici, u mjesecu 

108 109 

aprilu 2011. godine, ona se naglo digla, dotakla kosu 

jedne nepoznate djevojke koja je prisustvovala sastanku, 

a potom briznula u plač, nakon čega je po prvi put uspjela 

izustiti nekoliko riječi. 

Edina zna da je za ovu ženu, kao i za mnoge druge 

žene i djecu iz skromnih porodica, a koji nikada nisu 

imali priliku otići ljekaru u grad, pomoć koja im se ovdje 

pruža od neprocjenjive vrijednosti. 

Vikend za vikendom, rad na izražavanju riječima 

nadovezuje se na rad koji se tiče povratka u život, te 

kao i u šivanju « ušivanje spriječava da se rupa proširi, 

prekriva mrlju, ali ipak ostavlja rupu ili mrlju vidljivom », 

kako to kaže Tiphaine Samoyault u svom djelu La main 

negative (Negativna ruka). 

Sastanci koje vodi Edina, kao i Milomirovi “portreti” 

malih predmeta i njihove popratne priče, bave se ratnim 

traumama; oni ih izvlače iz njihove učaurenosti i pozivaju 

na to da se pomjere s mjesta. Oni nanovo omogućuju 

pogledu da padne na mjesta na kojima je on bio oslijepio, 

a glasu da se javi tamo gdje je bio zamuknuo. ■


20godina 

ranijeMilomir Kovačević 

milomir Kovačević Strašni je sarajesvski fotograf, 

koji od 1995. godine živi u Parizu. Osamdesetih 

godina, on je pomno pratio kulturnu, društvenu 

i političku scenu. Kada je rat izbio u njegovoj 

domovini, Strašni je nastavio da drži širom 

otvorene oči i da posmatra situaciju u svojoj 

zemlji. Od kako živi u Francuskoj, on izrađuje 

serije portreta uvijek u istim okvirima ; on takođe 

vodi svoje zemljake u fotografske projekte koji 

govore o njihovoj zajedničkoj predratnoj prošlosti. 

Fotografije koje slijede, dio su izložbe pod nazivom 

« Željeli smo samo mir », prvi put, dakle, prikazane 

u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine u 

Sarajevu, na pomenutoj izložbi koja je trajala od 29. 

februara do 23. marta 2012. godine. Ove fotografije 

su snimljene 6. aprila 1992. godine, za vrijeme 

velikih manifestacija, kada su građani cijele Bosne i 

Hercegovine, mladi i stari, samci i porodični ljudi, 

zemljoradnici, rudari i intelektualci… izašli na 

ulice grada, na mirovne proteste. 

110 110

Mirovni protesti, 6.04.1992.

Cartographie Lucie Bacon

vacarme 59 Proljeće 2012 pariz-sarajevo ozren Kebo 

filozofija reda 

i psihologija 

116 117 

piše ozren kebo 

Dobrodošli u pakao : Sarajevo za početnike, 

djelo Ozrena Kebe, nastalo tokom 

opsade Sarajeva, prvi put je objavljeno na 

francuskom jeziku 1997. godine u izdanju 

kuće La Nuée Bleue. Od kako je napisao ovo 

djelo, koje na nas i danas djeluje potresno, 

Kebo nije nikada prestao sa pisanjem. 

Dvadeset godina nakon izbijanja rata u 

BiH, zamolili smo ga da za naš časopis kaže 

sta se desilo s paklom. Danas se on zove 

« Tranzicija ». Tu se ništa nije promijenilo. 

Ili sve ? Ne zna se tačno. Slijede odlomci. 

Stojim u pošti. Čekam u redu, najvećoj mogućoj 

dosadi na svijetu, da platim 15 KM takse. Početak 

je jula i Sarajevo ne pamti takve vrućine. Znoj sa 

mene curi potocima. Ovo nije bila stilska figura, nego 

precizan i vjeran opis. Hol je pun znojnih ljudi. Svi 

su službenici nervozni, na ivici eksplozije. Ipak, do 

detonacije rijetko dolazi jer je Pošta pokrenula akciju 

Biramo najgoreg službenika. Dovoljno je okrenuti 

besplatni broj i reći : « Onaj me maltretirao, on je 

najgori. » Sve u svemu, jedan mali, uređeni pakao. 

Redovi su neuredni, krivi, neorganizirani, što daje 

šansu padobrancima. Oni su beskrupulozni. Uvaljuju 

se na sve moguće načine. Ali u mom redu nemaju 

šanse. Iza mene, tik iza mog uha, stoji penzioner. 

Posljednji prvoborac. Čuva red slijeva i zdesna. 

Ne dopušta nikakva iznenađenja. Niko ne može 

upasti ispred nas. Ima instinkt vučice koja brani 

svoje mlade. Reži i škrguće zubima. On se prema 

šalteru ne pomjera, on napreduje osmišljenim 

taktičkim potezima i strateškim manevrima. Nabio 

se na mene. Ionako teško dišem, a njegova blizina tu 

nepodnošljivost udvostručuje. U jednom trenutku ne 

mogu više da izdržim i izderem se na njega: 

– Pa, čovječe božiji, šta ti je više. Odmakni se od 

mene. Gdje si navro ? Neće ti pobjeći šalter. Šta 

me dodiruješ ! 

On se disciplinirano, bez ijedne riječi, povlači za 

kojih 12 milimetara, tek toliko da nam se tijela više 

ne dodiruju. Ali to blaženo stanje ne traje dugo. 

Šalter je prevelik izazov, a strah od prekorednih


Rukujemo se. Tako 

mi je stisnuo šaku da 

umalo nisam jauknuo. 

A hajvana ! Moj stisak je 

slab. I to je moj program. 

Mrzim jake ljude. 

118 119 

tako jak da prvoborac 

ponovo prela zi u 

kontraofanzivu. Ne 

zna m k a ko d a se 

osjećam. Da li da budem sretan što strateg tako 

savjesno bdije nad našim redom, ili da poludim zbog 

toga što se zalijepio za mene ? Srećom, mic po mic, 

dolazim do cilja, brzo plaćam i bježim iz njegove 

zone odgovornosti. 

traktat o stisku 

Rukujemo se. Tako mi je stisnuo šaku da umalo 

nisam jauknuo. A hajvana ! Moj stisak je slab. I to 

je moj program. Mrzim jake ljude. Kažu da stisak 

pokazuje kakav imamo karakter. Plediram na to 

da svi budemo slabi. 

– Kako si – postavlja mi pitanje koje je komplementarno 

sa tim grubijanskim rukovanjem.Treba 

biti izrazito slab. Nejakost je karakteristika 

demokratičnih ljudi. Jaki ljudi dovode u pitanje 

dostignuća evolucije. Jaki ljudi – a kad kažem 

jaki, tu mislim i na fizičku i na psihičku jakost – 

antropološki su arhaizam. Šta me stišćeš kao da 

me daviš ? Odmjeravaš moju snagu ? Pa, prijatelju, 

pariz-sarajevo ozren Kebo 

nismo u ringu. Volim osobe čiji je stisak mlitav, 

mlak, bezvoljan. Nikada se ne borim za svoje 

stavove. Odustajem na prvoj prepreci. Prepreka 

je valjda i postavljena zato da bi nas zaustavila. 

Zašto je onda preskakati ? 

– Dobro sam – odgovaram i ne uzvraćam protivpitanjem, 

što je moj originalni protest protiv 

njegove snage. Zašto da budemo jaki ako na 

jedan lijep i podnošljiv način, u ozračju punom 

tolerancije, možemo raspraviti sva pitanja ovog 

svijeta ? Slabi, budimo slabi. 

dokumentacija 

Ako je moj račun pouzdan, a svi su izgledi da je 

po ovom pitanju baš takav, dokumentaciju sam 

počeo praviti u ljeto 1983. godine. 

U početku, tog vrelog mostarskog ljeta, nije 

to bila nikakva dokumentacija, nego tek jedna 

fascikla, i ne radi se ni o kakvom promišljenom 

pravljenju, nego o slučajnom i stihijskom skupljanju 

tekstova iz štampe. 

Eto, baš tako je krenulo, a kad je materijal 

probio dodijeljene mu koordinate, skupljene 

tekstove podijelo sam u dvije nove fascikle. U 

jednoj su bili tekstovi o književnosti, a u drugoj 

izresci o svemu ostalom pod kapom Božijom. 

Onda su fascikle počele da se množe. Kao i moja 

strast za izrezivanjem. Uoči rata, u rano promrzlo 

proljeće 1992. godine, sad u Sarajevu, bila je to 

prava, impozantna dokumentacija, koja je imala


sopstvenu logiku razvoja. Recimo, fascikla 

književnost vremenom se razvila u domaću (tada 

jugoslovensku) i svjetsku. Pa se domaća prvo 

razgranala u fascikle za BiH i ostatak države. Onda 

su se iz te Bosne i Hercegovine, logikom nabujalog 

materijala, kao zasebne fascikle izdvojili Ivo Andrić, 

Meša Selimović i Derviš Sušić, a iz Jugoslavije su 

posebne fascikle dobili D. Kiš, M. Kovač, B. Pekić, 

M. Lalić, Krleža. A svjetska književnost ? Prvo su 

nastale fascikle o Milleru, Borgesu, Nabokovu i 

Kafki. Onda sam bio prisiljen napraviti poseban 

separat za Latinoamerikance. Iz kojeg su se vrlo 

brzo otcijepili Llosa i Markes. 

U međuvremenu, izvan književnosti počeli su 

nekontrolirano, oponašajući princip divlje gradnje, 

da niču najživopisnije fascikle : pozorište, film, 

slikarstvo, renesansa, eros, 20. vijek, 21. vijek, VINO 

PIVO VISKI KAHVA (to je jedna fascikla koja u sebi 

potmulo nosi potencijal za četiri nove), moderne 

tehnologije, rat, Bosna, islam, kršćanstvo, Mostar, 

ekologija. Svaka od tih tema vrlo brzo je rađala nove 

podteme. Eros se razgranao na tijelo, kopulacije, 

orgazme, erotske priče, eseje o erotici, karakteristične 

narodne umotvorine... 

I tako dalje. 

Kad čovjek ne zna kako da obuzda svoju strast, 

kad mu ona izmakne kontroli, onda mu Viša Sila 

pošalje ratne zločince, minobacačlije i snajperiste, 

da ga prizovu pameti. (Sad znam ko je kriv za ovaj 

rat : ja.) Ove lokalne hairlije iz Lukavice, sa Pala 

120 121 

i Sokoca, udruženi 

s vikend-četnicima 

iz Niša, Beograda i 

Kolašina, počeli su u 

hladnu, mrku zimu 

1992. godine da pale 

Ako i preživim, 

neće mi više napamet 

pasti da bilo šta 

skupljam. 

I preživim. 

zgrade u našem naselju. To je bila druga faza 

njihovog iživljavanja nad arhitekturom. U prvoj 

fazi, tokom proljeća, ljeta i jeseni, hobi im je bio da 

PAT-om štemaju po zgradama. Kad su se zasitili 

štemanja, tamo negdje u decembru, odlučili su da 

nas malo zagriju. Pa počeli da nas gađaju zapaljivim 

mecima. To je bila ozbiljna i realna prijetnja. U 

buktinjama visokim stotinjak metara, koje plamte 

48 sati bez prestanka, nestajale su jedna za drugom 

dojučerašnje zgrade. 

Očajan, odlučim : neću dozvoliti Momčilu 

Krajišniku i njegovoj ergeli da mi unište dokumentaciju. 

Ako već neko treba da je spali, onda 

ću to biti ja. Barem ću se ogrijati. Prvo sam, zbog 

tvrđeg papira, zapalio fascikle. Hiljade, desetine 

hiljada tekstova skupio sam na gomilu. Prelistavao 

sam ih, čitao, bilježio ako mi šta zapne za oko, pa 

onda palio. U eklektičnom redoslijedu plamen je 

gutao rijetke intervjue Danila Kiša, nekritički esej 

o izvanrednoj ljepoti ženske stražnjice, tekstove


o Leonardu, popis svih lokalnih ratova od 1945. 

godine pa naovamo, ogled o najimpozantijim 

slikarima renesanse, biranu zbirku zapisa o crnom 

vinu, Startov elaborat o usudima Orwelove knjige 

1984 (sa proročanskim tekstom Veselka Tenžere, 

čije fragmente i danas znam napamet), savjete 

kako partnericu natjerati na urnebesni orgazam 

prostim pritiskom na G-tačku, izvanrednu povijest 

sladoleda na četiri strane, pozorišne kritike Jovana 

Ćirilova, ogled o ljekovitim dejstvima ranog 

ustajanja, veliki prilog o Roznamedžijinoj džamiji 

u Mostaru, najprobraniju kolekciju članaka o 

nezaboravnim karatistima, iz časopisa Crni 

pojas (pazite ovaj odlomak: « Masutacu Ojame 

ustajao je u četiri sata ujutro, odlazio do obližnjeg 

potoka, umivao se i razgibavao, poslije čega bi 

uslijedio jutarnji trening s trčanjem. U podne je 

pravio ručak, čitao i odmarao se. U sedamnaest 

sati trening na vreći, nožni udarci i ponovno 

trčanje. U 21 – spavanje. Da bi mogao izdržati 

tako sam u planini, obrijao je lijevu obrvu i taj je 

postupak ponavljao svakih nekoliko mjeseci»), pa 

onda kompletan separat iz Džuboksa posvećen J. 

Hendrixu... 

Sve sam to zapalio. Ostavio sam samo tri teksta: 

specijal beogradskog časopisa Književnost o djelu 

Danila Kiša (moguće da danas Tvrtko Kulenović i 

Nikola Kovač, kao učesnici okruglog stola, nema 

ovaj dokument), precizan prikaz sikilja u odnosu 

na ostale organe (da ne bih slučajno, od duga posta, 

122 123 

zaboravio kako dole stoje stvari) i reportažu Kako 

je umro Bruce Lee. 

– E, Momčilo, dabogda ti se obrve ukovrdžale, 

potpisujem svaku kletvu koju ti je uputio Marko 

Vešović. 

Tako sam oplakivao smrt svoje dokumentacije. 

Znao sam da je to smrt zauvijek. Ako i preživim, 

neće mi više napamet pasti da bilo šta skupljam. 

I preživim. I zaista, dugo nisam ništa izrezao. 

Uopće ne znam kako, ali u drugoj polovini 1999. 

godine opet sam imao punu inicijalnu fasciklu. Onu 

od koje sve kreće. Ratne lekcije, to sam zaboravio 

kao da nikad nisam bio opitni kunić. U ovu glavu 

pamet ne ulazi lako. A ako kojim slučajem i uđe, 

odmah ispari. Brzinom galopirajućeg kancera 

moja je uskrsla dokumentacija dostigla predratne 

razmjere. I sad polako, komad po komad, osvaja 

slobodnu teritoriju skučenog stana. 

Ne vidim rješenja. Nema izlaza. Izgleda da bi 

mogao novi rat 

dobri, nesretni, sami 

Oni su kolateralna šteta. Poslije svakog rata, 

preplave ulice. Već na prvi pogled odudaraju 

od takozvanog normalnog života i takozvanih 

normalnih ljudi. Njihove krhke duše ostale su 

zatečene nesrećom, propukle su iz misterioznih 

razloga, ali s vidljivim i pogubnim posljedicama. 

Pinjo je bio jedan od zaštitnih znakova 

okupiranog, ali i postdejtonskog Sarajeva. Uvijek


na ulici, pobuđivao je znatiželju i porugu dokonog 

svijeta. Umjesto uobičajene odjeće, nosio je krpe. 

A te krpe odavale su visoku estetsku osviještenost 

onog koji ih nosi. Vijenac od trnja, ponekad i od 

grančica šimšira, obavijen oko glave, u formalnom 

je i kolorističkom skladu sa pojasom svezanim 

malo iznad pasa. O simbolici i semantici tog 

vijenca da i ne govorimo. Košulje je kreirao s 

posebnom pažnjom, i sa izvanrednim osjećajem 

za detalj. Njegova garderoba bila je čista instalacija. 

Takve odnose materijala, boja i dezena danas 

možemo vidjeti samo na Fashion TV. Ali Pinjo je 

nenormalan, izopćen iz ovog svijeta, i umjesto da 

mu njegov talent donese milione, on mu je izvor 

vječne nesreće. Obijesna omladina redovno ga 

je tukla. Jednom se žalio da ne smije u mrak, jer 

ga odmah safataju. Tuku ga grupno, nekad ih se 

skupi i po deset. To je kao fazon. Sutra će se o 

premlaćivanju pričati s radošću. Jednom sam ga 

pratio. I primijetio nešto: hoda brzo, toliko brzo da 

čovjek pomisli da je to kretanje smisleno, da ima 

cilj, a onda naš Pinjo naglo i bez najave smota za 180 

stepeni i nastavi, istim ritmom i istom energijom, u 

pravcu iz kojeg je došao. Takvo ponašanje, sjećam 

se, ispoljavao je Vojislav Šešelj, u doba kad je bio 

žrtva komunističkog sistema. Šešelja su se tad svi 

odrekli i on je sam hodao centralnom sarajevskom 

ulicom. Na njoj bi se pojavio kod Gradine, zažmario 

brzinom koju bi malo ko mogao pratiti, a onda kod 

Vječne vatre prokazani profesor naglo bi svintao 

124 125 

nazad, bez zaustavljanja i smanjivanja tempa. Tako 

mu je bilo i u životu. Kad je godinama kasnije 

svintao i prešao u četnike, više se nikad nije vratio 

u normalu. 

Bio je jedan koji je za sobom vodio čopor 

pasa. E njega nisu smjeli da tuku. Najmanje deset 

lutalica pseće provenijencije uvijek je bilo uz njega, 

a građane Sarajeva impresionirao je vlašću koju 

je imao nad svojim čoporom. “Komanda stoj” 

– zaderao bi se, a svi psi bi bespogovorno stali, 

čekajući šta će gospodar dalje reći. 

Danas više nema ni onog što je urlao na 

prolaznike. U njegovim urlikavim rečenicama 

smjenjivali su se špijuni, funkcioneri, MUP, 

rat, opasnost, ja ću tebe… on mene… pištolj… 

nož… genocid… ima li to smisla… zašto smo ovo 

dozvolili... neće više ovako… kako nam se ovo 

moglo desiti… U drugoj fazi svoje karijere mirno 

je hodao ulicama i mastiljavom olovkom zapisivao 

razna zapažanja u svesku. A onda je nestao. Ima 

jedan što vas zaustavi, obavezno vam se obrati 

pitanjem, pola šaljivim a od pola možda i vrlo 

ozbiljnim. “Ova situacija je neizdrživa, hajde reci 

ti“, kaže smijući se i olakašavajući situaciju svakom 

kome se obrati… Nikad ništa ne traži. 

Obraćao nam se i Abdulah, koji je umislio da 

je Božiji Poslanik: « Večeras idemo na Meku. Ja 

kontrolišem situaciju u Bosni... Ovdje se sve odvija 

kako ja hoću. I po planu. Došao sam u bolnicu


da istjeram šejtana iz drugih pacijenata i nekih 

doktora. » 

A jednog proljeća pojavio se stariji, mršav čovjek 

sa američkom zastavom i velikom, uokvirenom 

slikom Harisa Silajdžića. Vrlo kratko se zadržao na 

našim ulicama, uspio je osim Harisove pronosati 

sliku Zlatka Lagumdžije, onda Alije Izetbegovića 

i gotovo. Nikad ga više niko nije vidio. Jesu li ga 

uklonile vlasti, zbog nezgodnih konotacija, ili je 

iščezao sam od sebe, to ne znamo. 

Nema nikog ko nije zapazio našeg dobrog Nuriju. 

Izbjeglica koji svakog dana trči u sportskom šorcu, 

s limunom u ustima i pobjedničkim peharom u 

ruci. Ima jedna žena koja strahovito raspravlja, 

ali u sebi. Pognute glave, vodi teške unutrašnje 

dijaloge. Evidetna žrtva nepravde; vjerovatno nije 

mogla da izdrži pritisak, napade, ili podmetanja i… 

Popustila. Sad jadnica hoda gradom bez kontrole. 

Ali te njene fiktivne svađe sve su tiše. Gasi se žar u 

njoj. Ili je izblijedila ozlojeđenost zbog nepravde, 

ili dobroj ženi ponestaje kuveta. 

Rat je uvijek punio ulice takvim ljudima. 

Ovi normalni često im se rugaju, nanose im sve 

zamislive oblike zla i boli. Iza onog prethodnog 

rata, na ulicama Mostara pojavila se nesretnica 

kojoj se brat nije vratio iz Pete ofanzive. Povazdan 

bi hodala gradom, zavirivala u podrume, kafane, 

prodavnice, tražila ga i raspitivala se o njemu. 

Imala je fiks ideju da su ga Nijemci ranili, ostavili 

negdje bespomoćnog i da mu ona može pomoći, 

126 127 

Rat je uvijek punio 

ulice takvim ljudima. 

Ovi normalni često im 

se rugaju, nanose im 

sve zamislive oblike 

zla i boli. 

s a m o a k o g a n a 

vrijeme nađe. Svake 

večeri, kad bi dolazio 

voz iz Sarajeva, ona 

bi izašla na peron i pitala konduktere jesu li ga 

vidjeli. Ako bi pitanje bilo upućeno nekoj dobroj 

duši, odgovor bi bio blag, pun razumijevanja i 

saosjećanja. 

– Nisam ti bogami ništa našao u ovoj kompoziciji. 

Sve sam pregledao, ali ga nisam vidio. Dođi ti 

opet sutra pa ćemo zajedno provjeriti. 

A ako se radilo o kakvoj harlovini, uslijedila 

bi psovka : 

– Idi, jebo te otac, i tebe i njega. Bjeri odavde. 

Ona bi se bez riječi okrenula i nastavila svoju 

potragu. Osim željezničke, ima još i autobuska 

stanica. Možda je tamo ? 

Ima jedan koji hoda brzo, zastane, izdeklamuje 

uvijek iste dvije rečenice – « Samo bratstvo i 

jedinstvo ! Samo to ! » – i nastavi brzinom koju je 

razvio prije deklamacije. 

A neki dan, dok hodam bez naročitog cilja, tek 

onako, samo da ne bih stajao jer od stajanja se,


kažu, čovjek ukiseli, pridruži mi se mladić sasvim 

pristojnog izgleda. Izmijenimo nekoliko banalnosti, 

a onda me upita da li bih mu mogao dati dvije 

marke. Dam mu, a on, dirnut, valjda nije očekivao, 

kaže: « Samo da znaš, nisam ja nevaspitan. Nije 

ovo moja sramota, nego onih koji su nam sve ovo 

uradili. » 

Dobro i kaže. 

važno je biti plahe naravi 

Priča mi N : 

Ne valja biti prijek. Treba ostati smiren. Uvijek 

promisli prije nego što planeš i uradiš kakvu 

glupost. Ne zaboravi, za glupost nikad nije kasno. 

Važno je ponašati se racionalno. Odbrojati do deset, 

tako eliminiramo nepromišljenost. Duboko disati. 

Ostati hladan i kad sve vrišti u nama. Uvijek iznova 

moramo gledati Kuma i nadahnjivati se mudrošću 

starih Sicilijanaca. Michael Corleone bio je majstor 

sabranosti. On prvo izbroji do deset, pa tek onda 

ubije brata. 

128 129 

Integralni tekst Ozrena Kebe možete pročitati na bosanskom i 

francuskom jeziku na {www.vacarme.org/article1801.html}.

vacarme 59 Proljeće 2012 pariz-sarajevo isječak iz Vacarmea br.59 

130 131 

59 

comité de rédaction Pascale 

bouhénic, vincent casanova, gilles 

chantraine, ariane chottin, joseph 

confavreux, sylvain dambrine, sébastien 

dolidon, suzanne doppelt, olivier 

doubre, laurence du chêne, dominique 

dupart, carine Fouteau, stany grelet, 

caroline Izambert, Fabien jobard, gaëlle 

krikorian, Xavier de la Porte, aude 

lalande, marion lary, chris tophe le 

drean, Philippe mangeot, Petra neuenhaus, victoire Patouillard, carole Peclers, antoine 

Perrot, mathieu Potte-bonneville, Isabelle saint-saëns, laure vermeersch, sophie 

Wahnich, lise Wajeman, Pierre zaoui & sacha zilberfarb rédaction en chef de 

ce numéro collective conception graphique de la couverture carole 

Peclers conception graphique des pages intérieures christophe le drean 

portraits sébastien dolidon directeur de la publication vincent casanova 

édition association vacarme (j.o. du 5 juin 1999) courrier vacarme, 50 rue 

bichat – 75010 Paris téléphone 33 (0)1 49 88 70 43 email contact@vacarme. 

org web www.vacarme.org impression expressions II, 10 rue bisson – 75020 Paris 

diffusion en librairies les belles lettres/les Prairies ordinaires traduction 

en bcs asja sarajlic-davant 

vacarme 

Izdavanje publIkacIje pomoglI : centre national du livre 

(nacionalni centar za knjigu), regionalnog vijeća Île de France, 

ccFd Terre Solidaire i fond za donaciju agnès b.

vacarme / pariz-sarajevo Proljeće 2012 

02 

o vacarmeu 

05 

posljedice 

08 

bez trunke oklijevanja 

Razgovor s Jovanom Divjakom 

uredile Ariane Chottin & Caroline 

Izambert 

20 

povrtak/povratci u sarajevo 

Julie Biro, Léna Burger, Vincent 

Casanova, Alexandre Charrier, 

Ariane Chottin, Caroline Izambert 

& Marion Lary 

24 

demokratske mobilizacije 

Ariane Chottin, Caroline Izambert 

& Marion Lary 

35 

suditi i uvrtidi istinu o ratu 

Razgovor sa Elisabeth Claverie 

uredile Vincent Casanova, 

Caroline Izambert & Michel Naepels 

46 

seksualne manjine u borbi 

protiv nacionalizma 

Caroline Izambert & Marion Lary 

132 132 

53 

quo vadis bosna ihercegovina ? 

Azra Pita-Parente 

59 

nepoznate herojke 

Adela Jušić 

74 

francuski galerista u 

sarajevu 

Pierre Courtin 

81 

kriterion kino klub 

Léna Burger & Alexandre Charrier 

88 

preživjeli iz prijedora 

Nicolas Moll 

101 

vratimo se životu ! 

Ariane Chottin & Julie Biro 

110 

dvadeset godina ranije 

Fotografije Milomira Kovacevica 

116 

filozofija i psihologija reda 

Ozren Kebo

Vacarme 59 Bosnian-Herzegovinian - Adela Jušić

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?