novi plamen web

More documents

Recommendations

Info

izbori 2007. je registrirano preko 100 političkih stranaka, a na prethodnim parlamentarnim izborima, samo ih je 15, što samostalno, što u koaliciji, prešlo izborni prag. (S tim da ponekad jednu stranku u Saboru predstavlja samo jedan saborski zastupnik ili zastupnica, pa tako, na primjer, Vesna Škare – Ožbolt pod firmom DCa, zastupa samu sebe). Dakle, ta mješana salata od stotinjak stranaka i strančica kiseli se od izbora do izbora, a onda u vrijeme predizborne kampanje, građani imaju priliku na 5 minuta (jer po izbornom zakonu, svi imaju pravo na svojih 5 minuta slave!) degustirati tu hrvatsku turšiju. Kada počne predizborna kampanja (a ta kampanja nikada i ne završava!), građani bi iz protesta trebali izaći na balkone (kao građani Miloševićeve Srbije za vrijeme prikazivanja Dnevnika), i lupajući sa kuhačama u lonce, izraziti tako svoje nezadovoljstvo. Jer ta predizborna kampanja, nije ništa drugo, nego jedna kakofonija, koja toliko zaglušuje da je gledateljima bolje začepiti uši, ili prebaciti TV program na „Big Brother“ ili „Ponos Ratkayevih“, jer od predizborne kampanje zbilja nema veće sapunice. U toj se salati na dnu kace nalaze razne stranke egzotičnih naziva, poput Abecede demokracije, Demokratske kneginečke stranke do Hrvatskog zvona i Stranke pravične demokracije (nedavno je Predrag Raos izdao knjigu Naprijed – nazad, u kojoj ismijava stranačke programe, a vodeća mu je Hrvatska Stranka Svih Onih Koji Su Razgovarali O Tome Da Su Bili Na Televiziji!), a ti njihovi lideri (sve odreda generali bez vojske), te Mesije, koji nemaju u svojim središnjicama ni telefon ni fax, ali zato kao kakvi mađioničari imaju u rukavu odgovore na sva pitanja, od smanjivanja nezaposlenosti, preko reforme pravosuđa, do globalnog zatopljenja, obećavaju brda i doline, a od tog bućkuriša, čovjeku je već muka. Doista, ta predizborna kampanja, koja službeno traje tri tjedna, samo je jedna degutantna farsa, jer građani su uglavnom odlučili za koga će glasati, i taj je karneval (sa svojim karuselom na kojem se svi mi okrećemo!) suvišan. No, sve bi se još nekako moglo prežvakati, da ta kampanja ne košta, i to izuzetno mnogo, i da je mi građani ne plaćamo iz svo- 10 jeg džepa. Po vlastitim procjenama, velike parlamentarne stranke potrošit će između 60 i 100 milijuna kuna na jumboplakate, reklamne spotove, i žderačinu i pijačinu, koja se u našem uljudbenom žargonu zove domjenak. Kuda plovi Zvonimirova lađa? Na prethodnim je izborima, dakle, izborni prag prešlo svega 15 stranaka, a kako stvari stoje, taj će prag na ovim izborima preći još manji broj (možda 7-8). Za ogromnu većinu, taj je izborni prag (kojeg mi politolozi stručno zovemo „prohibit i v n a klauzula!) jedna magičnalinija, crta, koja dijeli duboko more od atmosfere, a u tom moru sve sami neplivači, koji se dave, pa samo na trenutak izrone glavu kako bi udahnuli zraka, sitne ribe koje se žele pošto-poto ukrcati na Zvonimirovu lađu. A kuda plovi ta naša Zvonimirova lađa? U Europsku Uniju, u NATO-pakt, u dužničko ropstvo (uostalom, sve više ta posada podsjeća na roblje, koje okovano lancima vesla po nemirnom Jadranskom moru)... Lenjin je uvelike bio u pravu kada je tvrdio da postoje samo dvije velike poli- „Stvar je u tome da Visoku Politiku spustimo sa Markovog trga u Ilicu, u radnu zajednicu, tamo gdje ljudi provode većinu svojeg radnog dana“ tičke stranke: Kapitalistička i Proleterska, a u našem slučaju, ta Kapitalistička trebao bi biti HDZ, a Proleterska pak SDP, ali ništa nije crno-bijelo, pa ni plavo nije uvijek plavo (već ponekad i crno), a ni crveno nije uvijek crveno (već sve češće i žuto). Naše se društvo amerikanizira, pa slijedom toga, i politička scena bipolarizira. I nije uopće problem u tome da postoje republikanci i demokrati, neka postoje, i neka ih đavo nosi, već u tome, što mi ne znamo tko u određeno vrijeme ustvari štiti kapitalističke interese, a tko radnička prava. Čovjek je zbunjen, a opet ima tu neku psihološku potrebu da sve trpa u posebne ladice (Pa zar i Salvador Dali nije bio osjednut freujdovskim ladicama?). Naime, iako SDP nije stranka istinske ljevice, građani će iz sto i jednog razloga (možda samo zbog naziva, koji tradicionalno upućuje na ljevicu), strpati tu stranku u lijevi pretinac. Ljudima je tako lakše, tako se lakše snalaze, jer u čovjekovoj je prirodi da kaos dovodi u red, a ovo na našoj tzv. političkoj sceni, nije ništa drugo, nego kaos. Kada domaćica vidi razbacane stvari po stanu, počet će ih stavljati na svoje mjesto, a veliko spremanje predstoji i na našoj političkoj sceni. Potrebna je jedna velika metla da sve te figure i spodobe pomete jednom za svagda. Politička scena se bipolarizirala, a kampanja pak personalizirala. S jedne strane, ta je personalizacija loša stvar, jer u prvi plan (na uštrb političkog programa) izbija image kandidata, ali s druge strane, ona je nužna posljedica gubitka ideološkog identiteta relevantnih političkih aktera. Kako mi ustvari više ne vidimo prirodnu razliku, u ovom slučaju, između HDZ-a i SDP-a (uostalom, ne kažu ljudi zalud: „ma svi su oni isti”!), onda su tzv. spin doktori dužni proizvesti umjetnu razliku. Drugim riječima, kako su stranački programi slični ili čak identični, jer svi obećavaju bolji život (nitko neće obećati gori život!), a taj program treba netko konkretan implementirati (jer u protivnom ostaje mrtvo slovo na papiru), tako se birači identificiraju sa stranačkim liderima, a ne sa stranačkim programima. Uostalom, tzv. običnom čovjeku puno je lakše uočiti nečiju vanjštinu (kako se tko oblači i je li zgodan), nego dubinu njegovih stavova. Pa, molim vas, a tko uopće čita te dosadne stranačke programe, i koga to uopće zanima, osim političke analitičare i profesore s Fakulteta političkih znanosti (koji žive od izbora do izbora, i koji ovih dana na televiziji svako malo, neki od njih vezani i ugovorom, komentiraju predizbornu kampanju!). Evo, ilus- novi PLAMEN
tracije radi, ja ću zbrda-zdola navesti nekoliko HDZ-ovih i SDP-ovih predizbornih obećanja (koja se doista mogu pročitati u njihovim predizbornim programima), ali neću naznačiti koje je čije, kako bi lakše uočili tu sličnost; (Stranka A): uključivanje Hrvatske u strateške energetske projekte EU, pokretanje proizvodnje obnovljivih izvora energije i smanjivanje ovisnosti o fosilnim gorivima,obvezno srednjoškolsko obrazovanje, internetizacija zdravstvenog sustava, efikasnija naplata poreza, dovršenje restruktuiranja javnih i državnih poduzeća, dovršetak reforme pravosuđa i javne uprave, punopravno članstvo u EU i NATO paktu...(Stranka B): povećanje domaće proizvodnje, ubrzani razvoj energetskog sektora, razvoj transporta, osobito željezničkog, poticanje ekološke proizvodnje i obnovljivih izvora energije, uklanjanje zapreka za povećanje proizvodnje u pojedinim poduzećima, plaćanje poreza prema ekonomskoj snazi, ulazak u EU i NATOpakt... Eto, i kako da se u svim tim frazama snađe prosječno obrazovani čovjek, koji na izborima treba odlučiti za koga će „glasovati“. A tako je i sa ostalim strankama: sve same parole, parole, parole, pa stoga i ne čudi što se kampanja personalizira. Jer, istina je da samo ljudi mogu provesti određene programe (npr. socijalizam je u teoriji humana ideja, ali su u praksi pojedini ljudi tu ideju dehumanizirali!), a svi smo mi od krvi i mesa. No, tu je još nešto posrijedi! Personalizacija ima dvojaki karakter, ona je, s jedne strane rezultat sveopće individualizacije u suvremenom neoliberalnom društvu, a s druge pak, personalizacija je rezultat neprevla- novi PLAMEN danog kolektivizma (posebno u našem, još uvelike rodovsko-plemenskom društvu); tako je Sanader = HDZ, a Milanović = SDP, a o manjim strankama da i ne govorimo (one bi bez svojih lidera ostale potpuno anonimne): HNS = Vesna Pusić, HSLS = Đurđa Adlešić, a i danas je, na primjer, SRP još uvijek Šuvareva stranka. Valjda je u čovjekovoj prirodi da ispred sebe mora imati nekoga koga će i kamenovati i kovati u zvijezde, pa je tim više tzv. kolektivna krivnja (npr. „Svi smo mi Norac“!) u svojevrsnoj antinomiji sa individualnom odgovornošću (koju mi danas zovemo personality). Lijeva i desna skretanja Podjela na „ljevicu“ i „desnicu“ smatra se već odavno prevladanom i u zapadnoj Evropi i u svijetu, iako se o tome može raspravljati, ali svakako stoji da je kod nas i HDZ imao svoja „lijeva skretanja“, kao i SDP svoja „desna skretanja“, pa to još samo više zbunjuje. No, odmah valja reći da je svugdje danas „centar“ plodno tlo (a „močvara“ je uvijek bila plodna) za razmnožavanje komaraca, i političkih mediokriteta. Dakle, HDZ je u proteklom mandatu imao nekoliko, uvjetno rečeno, lijevih poteza: koaliranje sa Srbima (iako je to bila jedna jalova koalicija), koje SDP-u iz kalkulantskih razloga nije padalo na pamet, povrat duga umirovljenicima (koji su prije bili opljačkali, iako nije vraćen sav iznos), suradnja s Haagom i izručenje Gotovine (kao što znamo, bivša koaliciona vlast je odugovlačila sa suradnjom), besplatni udžbenici za učenike osnovne i srednje škole... S druge strane, SDP je u svoje vrijeme povlačio neke desne poteze: donošenje neoliberalnog Zakona o radu (pa čak i slanje policije na radnike Željezare Sisak), rasprodaja „obiteljskog srebra“ i privatizacija Plive, Ine i dr. poduzeća, slučaj „Viktor Lenac“, donošenje pamfletske Deklaracije o Domovinskom ratu, formiranje komisije za istraživanje komunističkih zločina (koja nikada nije obavila svoj posao, jer su ti zločini naravno vrlo dvojbeni)...Onaj Sanader sa splitske rive je „desni“ Sanader, izbori 2007. a Sanader koji dozvoljava Glavaševo suđenje, to bi valjda trebao biti neki drugi Sanader? Premijerski kandidat SDP-a Ljubo Jurčić sluša Thompsona i poru- „Kako se oko slobodnog tržišta kod nas postigao konsenzus, onda je logično da ekonomija, svedena na visinu porezne stope, nije više nikakvo ideološko pitanje“ čuje: „Ne srpskom kapitalu”!, ali on je valjda i pored toga „socijaldemokrat“. Sve je to jedan kaos, a nama treba red, jedan mentalni red (i naravno rad i disciplina!). Predsjednik Mesić, GONG, Crkva, ovi, oni, svi pozivaju građane da 25. studenog izađu na izbore i da preuzmu stvar u svoje ruke, a čovjek ustvari nije pametan, da li da izađe na te izbore ili da ne izađe. Ako ne izađe, onda tobože nije odgovoran građanin, onda prepušta drugima da odlučuju umjesto njega (a svaki glas je vrijedan). Ako pak izađe, onda svojim izborom daje legitimitet onima koji ovu zemlju već desetljeće i pol sistematski uništavaju. No, to je tako, a jedno je sasvim sigurno: ako želiš biti građanin, onda ti ne preostaje ništa drugo, nego da svake četiri godine izađeš na izbore, jer buržoaska politička demokracija u nekom užem smislu i ne znači ništa drugo, nego „birati i biti biran“. Ustvari, kada malo bolje razmislimo, ta je buržoaska demokracija šuplja kao švicarski sir (George Byron nije bio sasvim u krivu, kada je zapisao, „da je demokracija najveće zlo izmišljeno na ovom svijetu”). Znamo da demokracija nije neko idealno društveno uređenje, ali posredna demokracija pokazuje svoje ozbiljne manjkavosti. Osim što je to „demokracija bez naroda“ (Maurice Duverger), jer o svim bitnim životnim pitanjima ne odlučuje narod, već politička elita, otuđena od naroda, to je i „demokracija bez većine“, jer najčešće vlast formira relativna većina (pa se tako većina od 80% podvrgava manjini, za koju je, na primjer, glasalo 30% punoljetnih građana). No, nije ni to najveći problem! Problem je u tome što vi ustvari ne znate za koga ste glasali, i kome je na kraju taj vaš glas pripao. Primjera radi, vi ste uvjereni ljevičar i vi želite glasati za SRP, ali, ako SRP ne uđe u parlament, vaš će glas po D’ Hondtovoj metodi biti raspodijeljen između najjačih stranaka (od prve naniže). Što to znači? To znači upravo to, da vi jeste gla- 11
Page 1 and 2: 15 kn • 80 DIN • 2 KM • 4 EUR
Page 3 and 4: novi PLAMEN IMPRESSUM „Novi Plame
Page 5 and 6: ne poslove državne zajednice. Iza
Page 7 and 8: kazna od 20 godina zatvora. Kvalite
Page 9: Filip Erceg Mogli bismo reći i ova
Page 13 and 14: siti sa velikim kompanijama (kao ni
Page 15 and 16: novi PLAMEN J U B I L E J 10 godina
Page 17 and 18: U G I B I P R V O P O N I © T I L
Page 19 and 20: S J E D N I K O M Z A J E D N I C E
Page 21 and 22: • Kako komentirate presude Haašk
Page 23 and 24: izmjena je da se rad vlade učini e
Page 25 and 26: ulazi zbog vlasti i onaj tko moment
Page 27 and 28: Održan 17. kongres Komunističke p
Page 29 and 30: novi PLAMEN svijet u 21. stoljeÊu
Page 31 and 32: i evropeizam svijeta odnosno obliko
Page 33 and 34: 7 0 G O D I N A O D S M R T I Revol
Page 35 and 36: U IRAKU Asirci koristi se od prve s
Page 37 and 38: intelektualne strukture, nego su iz
Page 39 and 40: ciju od 1789. do 1795. Tamo se tako
Page 41 and 42: do izvjesne točke, tj. ne dolazeć
Page 43 and 44: moniju. Mnogi ustanci, uključujuć
Page 45 and 46: Konačne napomene Gramscijevo monum
Page 47 and 48: alna figura talijanske političke m
Page 49 and 50: obranu elementarnih radnih i ljudsk
Page 51 and 52: matematski račun” 19 , jer “lj
Page 53 and 54: UPRAVNI PRAVOUGAONIK jetima mačkoj
Page 55 and 56: za slobodu Drugog, kako mislim da v
Page 57 and 58: poznatog draguljara za kućnu radin
Page 59 and 60: novi PLAMEN prokultura V O J I N B
Page 61 and 62:
Igor Mandić Ako prikazivanje seksu
Page 63 and 64:
nije izašao na kraj, ako se uopće
Page 65 and 66:
pa fatalno i skončaju. Neki ljudi
Page 67 and 68:
Andrej Jamec, Crveno i crno art por
show all

novi plamen web

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?