POVRATAK
"Čovjek ide Putem koji je u njemu, na tom putu najčešće srijeće sebe, tek kada se oni dvoje upoznaju Put postaje vidljiv."
"Čovjek ide Putem koji je u njemu, na tom putu najčešće srijeće sebe, tek kada se oni dvoje upoznaju Put postaje vidljiv."
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
povratak<br />
božidar markuš
Povratak<br />
Božidar Markuš<br />
bozidarmarkus@gmail.com<br />
Izdavač<br />
Medeon, Podgorica<br />
Za izdavača<br />
Bojan Popović<br />
Recenzent i lektor<br />
Akademik Zuvdija Hodžić<br />
Korice<br />
Autor<br />
Kompjuterska priprema<br />
Radivoje Brajović<br />
Štampa<br />
Golbi Print, Podgorica<br />
Tiraž<br />
300<br />
Podgorica, 2019.
povratak<br />
božidar markuš
Čovjek ide Putem koji je u njemu, na tom<br />
putu najčešće srijeće sebe, tek kada se oni<br />
dvoje upoznaju Put postaje vidljiv.
1.<br />
STVORITELJ<br />
Ovo je već sve zapisano, pitanje je samo da li ste<br />
to pročitali.<br />
Sjećamo se mnogih autora i često citiramo njihove<br />
misli. Ako ih zapisujemo označavamo ih navodnicima,<br />
ako govorimo tuđi tekst uvijek naglašavamo da<br />
je to citat autora čije ime navedemo.<br />
Znamo da nijesmo mogli pročitati sve i čuti ko<br />
je što rekao, i da postoje brojna djela koja su nam nepoznata.<br />
Tako mnogi autori, bez namjere da tuđe misli<br />
prisvajaju, napišu, nacrtaju, kažu nešto što je neko uradio<br />
prije njih. Dešava se da autor koji je iskazao neku<br />
misao ili se na drugi način izrazio o nekome ili nečemu,<br />
i ne sazna da je to isto neko učinio prije njega. I svi to<br />
znamo iako su reakcije različite - od onih koji to nazivaju<br />
plagijatima, onih koji veličajući svoja djela smatraju<br />
da su toliko dobra da ih drugi prikazuju kao svoja<br />
- do onih koji razumiju slučajnost takvih mogućnosti. U<br />
tim poređenjima, za one koji se spore, vrednuje se činjenica<br />
ko je prvi objavio djelo. Kada se to utvrdi, onaj<br />
drugi je, po pravilu, plagijator. U polemikama se deša-<br />
7
valo da se pojavi i neko treći koji je mnogo prije njih<br />
objavio takvo djelo.<br />
One koje želja za isticanjem i prikazivanjem sebe<br />
boljim nego što su, motiviše da plagiraju, nećemo analizirati,<br />
zadovoljni konstatacijom da je više onih koji<br />
tuđe misli i djela rekonstruišu kao svoja nego onih koji<br />
bukvalno prepisuju. Postoje brojni autori u čijim djelima<br />
niko, zvanično, ne prepoznaje ništa tuđe, a među njima<br />
oni malobrojni koji zbog izuzetnog doprinosa stvaralaštvu,<br />
dobijaju najveća evropska i svjetska priznanja.<br />
Analizirajmo najvrednovanije autore i njihov doprinos.<br />
Kako su došli do tih saznanja i gdje su ih pronašli?<br />
Složićemo se da osnov svakog autorstva čini<br />
znanje. Prvo se mora nešto znati da bi se to prezentovalo<br />
i podijelilo sa drugima. Da bi neko činio dobro,<br />
mora znati što je dobro.<br />
S obzirom da se ljudi rađaju kao nedovršena bića<br />
i da to dovršavanje traje do kraja života, proces saznavanja<br />
definiše njihov život i presudno utiče na to kako<br />
će se neko dovršavati. Proces saznavanja zavisi od<br />
mnogo faktora - stepena civilizacijskog razvoja, vremena<br />
i doba u kojem se nalazimo, genetskih predispozicija,<br />
sredini i uslovima u kojim smo rođeni... Znamo<br />
da je mogućnost saznavanja ograničena i zna se kada<br />
dijete može da prohoda, koje pokrete može da izvodi u<br />
određenom životnom dobu i slično. Naravno, osjećaj<br />
beskonačnosti puta ka saznanjima motiviše ljude da neprestano<br />
tragaju za novim saznanjima.<br />
8
Činjenica je da neko sazna više, neko manje. Ni<br />
mogućnosti nijesu iste ali je sigurno, nečije su bile<br />
ogromne pa ipak nijesu postigli dobre rezultate i postali<br />
darodavci dobrih djela. Neka iskustva govore da je<br />
motiv značajniji i od talenta. Netalentovani pojedinci<br />
čiji je motiv bio jak, trudom su postigli značajne uspjehe.<br />
To govori da je većini data velika mogućnost i da<br />
samo radom mogu doći do saznanja i uspjeha. Mnogi<br />
žele da se oslobode rada ne znajući da, u stvari, rad<br />
oslobađa njih.<br />
Postoje brojni autori kojih se ne sjećamo ili ih nijesmo<br />
svjesni, od kojih smo najviše naučili i često o<br />
njihovom znanju mislimo da je naše prikazujući se kao<br />
autori. Za ono naučeno od roditelja, stečeno socijalizacijom,<br />
izazvano prirodnim ambijentom, događajima,<br />
pojavama, autorima umjetničkih djela ili bilo kojim<br />
drugim odnosom koji čini sadržaj našeg iskustva najčešće<br />
mislimo da je naše pa ga i ne stavljamo pod navodnike.<br />
Vjerujem da je sve što možemo da saznamo<br />
bilo u nama, u velikoj neosvijetljenoj riznici znanja darovano<br />
od (ne)poznatog autora kojeg, simbolički, nazivamo<br />
Darodavac, Stvoritelj, Bog,Veliki Arhitekta...<br />
Zbog činjenice da ne znamo kako je Svijet nastao,<br />
ostala nam je samo mogućnost da vjerujemo u što nas<br />
vode naš duh i saznanja. Zato su sva vjerovanja ravnopravna<br />
i teže gotovo istom cilju ali niko ne osporava da<br />
smo stvoreni. Možda bi bilo najracionalnije da Ono što<br />
9
nas je stvorilo, svi zovemo istim imenom i da u njemu<br />
svi prepoznajemo svoje vjerovanje. Još od Mojsija i Jevreja<br />
koji su tada za Boga dali ime IAΩ (I - jedinstvo,<br />
A-prvo slovo grčkog alfabeta i Ω - posljednje slovo grčkog<br />
alfabeta) nastao je često isticani izraz:<br />
Ja sam Prvi i ja sam poslednji, i osim Mene nema<br />
drugog Boga. Ja jesam A i Ω, Prvi i Posljednji. Ja sam<br />
A i Ω, Početak i Završetak, koji Jeste, koji je Bio i koji<br />
će Biti: Svemoćni.<br />
S obzirom da sva vjerovanja podrazumijevaju<br />
stvaranje, u daljem tekstu ćemo sve poznate i moguće<br />
varijante imena Njega nazivati Stvoriteljem.<br />
Vjerujem da naše nije ništa osim truda koji ulažemo<br />
na putu ka riznici znanja i mogućnost da drugima<br />
pokažemo što smo tamo našli predstavljajući se kao autori.<br />
Sve nam je, već dato, kao školjci biser, kao cvijetu<br />
med. Zbog toga mislim da nijesmo pravi autori onog što<br />
napišemo ili kažemo već samo iskreni pronalazači ispovjednici.<br />
Sve što je u ovoj knjizi pod istim je navodnicima<br />
jer se ne osjećam pravim autorom niti smatram da<br />
su to oni od kojih sam prvi put čuo neku misao, vidio<br />
sliku, gledao predstavu, slušao muziku, pročitao knjigu...<br />
Naravno, treba poštovati i odati priznanje svima<br />
koji su našoj vrsti i nama lično, kao rezultat svih napora<br />
i saznanja, darivali nešto novo što pomaže da lakše<br />
shvatimo našu misiju na zemlji i život učinimo podno-<br />
10
šljivijim ali, ipak, trebalo bi više znati i poštovati glavnog<br />
darodavca - Stvoritelja.<br />
Neki poznati sakupljači blaga koje zbog značaja<br />
i dubine njihovih saznanja nazivamo mudracima, puno<br />
su govorili o Putu koji vodi ka blagu da i drugi stignu<br />
do njega. Potrebno je prepoznati Put, pronaći putovođu<br />
i svjetiljku koja će ga osvijetliti.<br />
Da bi se prepoznao Put ka riznici znanja pomažu<br />
i drevne duhovne discipline koje ljude dovode do iskustvene<br />
veze sa Stvoriteljom, pomoću kojih su nastali i<br />
nauka, filozofija, religija... Iako je Puteva koliko i ljudi,<br />
svi zajedno čine jedinstveni Put koji vodi saznanjima o<br />
sebi i drugima. Traženo još niko nije pronašao u cjelosti<br />
jer Stvoreni nije u mogućnosti da dokuči tajne Stvoritelja.<br />
Čini mi se da čovjek ide putem koji je Stvoritelj<br />
trasirao u njemu i da na tom putu najčešće srijeće sebe.<br />
Tek kada se oni dvoje upoznaju, Put postaje vidljiv. Taj<br />
put kao da vodi ka centru njegovog bića gdje je riznica<br />
znanja, blago koje mu je darivano i do kojeg mora doći<br />
sam. Niko to umjesto njega ne može učiniti.<br />
Ne znajući gdje je blago koje će im pomoći da<br />
pronađu tražene odgovore, ljudi čine razne stvari. Putuju<br />
oko svijeta, izlažu se naporima, rizicima, neizvjesnostima...<br />
Kada nešto imate a ne znate da ga imate,<br />
isto je kao da ga nemate. Ako znate da ga imate, onda<br />
ga tražite. Znajući da je to (blago) bitno, da bez njega<br />
nikada neće znati ono što žele, pretpostavljajući da je<br />
11
negdje daleko, da bi došli do njega, treba da učine veliki<br />
napor. Tako čovjek nosi svoje blago sa sobom tražeći<br />
ga daleko od sebe. To je kao da tražite izgubljene<br />
ključeve svugdje, osim u svom džepu.<br />
Blago koje nosimo sa sobom je, u stvari, carstvo<br />
koje nemamo pravo da čuvamo jer nam je dato da ga<br />
dijelimo sa drugima. Da su ga drugi čuvali, mi ga ne<br />
bismo pronašli. Mi nijesmo pravi vlasnici tog blaga,<br />
već njegovi korisnici. Što ga više čuvamo manje ga je,<br />
ono se množi kada se dijeli.<br />
Sebično čuvajući Blago, pravimo skladište materijala<br />
od kojeg nikada i ništa neće biti sagrađeno i<br />
kojeg će svakog dana biti sve manje. Zato ga podijelimo<br />
sa drugima. Mi smo rizničari darivanog Blaga<br />
koje se samo darivanjem može sačuvati. Koliko dajemo<br />
toliko dobijamo. Ako nam je srce zatvoreno, skriveni<br />
zakoni života neće nam ukazati na pravi Put i više nikada<br />
neće zakucati na vrata naše duše.<br />
Blago se ne može ni kupiti ni prodati. Ne može se<br />
izgubiti niti naći. Šifra ne može biti vlasništvo a onaj ko<br />
je zna ne može je prenositi na druge. Svi je imaju. Nju<br />
je odredio Stvoritelj. Ona nije broj, nema oblik ni veličinu,<br />
ne može se dotaći. Ka Blagu se ne dolazi umovanjem<br />
i umišljanjem. Jedino svjetiljke ljubavi osvjetljavaju<br />
taj Put. Zato što:<br />
12
Ljubav čista blista<br />
Otvara dušu i zatvara oči<br />
Tad ne vidiš već osjećaš<br />
Bezgraničnost njene moći.<br />
Putujući kroz mrak, tvoj će Put biti osvijetljen<br />
onoliko koliko u tebi bude ljubavi. Ako, putujući kroz<br />
tamne dubine svoje duše, ikada stigneš tamo gdje je<br />
Blago, vidjećeš da je Stvoritelj već bio tamo. Zato se<br />
mora uložiti napor da se ono što je On tamo utisnuo<br />
uskladi sa onim ljudskim u nama. Tek kada to uspijemo<br />
postaćemo gospodari u svom carstvu i pronaći neke<br />
odgovore za kojima tragamo.<br />
13
2.<br />
SAN<br />
San i java su djelovi istog ali su ih ljudi podijelili,<br />
isto kao dan i noć, toplo i hladno, dobro i zlo, ljubav i<br />
mržnju, život i smrt... Tako je i vrijeme podijeljeno na<br />
prošlost, sadašnjost i budućnost. Ima mnogo ljudskih<br />
umotvorina gdje se cjelina posmatra i doživljava u djelovima.<br />
Prisjetimo se - istina nikada ne može biti dio,<br />
zato oni koji tragaju za njom moraju je tražiti u cjelini.<br />
Nikada nijesam vjerovao u snove iako imam svoj<br />
životni san koji sanjam na javi u koji vjerujem. Nijesam<br />
vjerovao u snove koje sam sanjao spavajući jer se oni<br />
gotovo nikada nijesu ostvarivali. Ponekad su se ostvarili<br />
ali to sam tumačio kao slučajnost. Dva puta sam sanjao<br />
san koji se ostvario. Jedan odmah, sjutradan, a<br />
drugi poslije nekoliko godina. Ono što me natjeralo da<br />
ozbiljno razmišljam o vezi između sna i jave je isti osjećaj<br />
kada sam sanjao i kada su se ti snovi ostvarili. Tada<br />
sam počeo da razmišljam da li je moguće da se spavajući<br />
snovi mogu ostvariti?<br />
Znam da većina ljudi tumači snove i da je mnogo<br />
onih koji navodno znaju što će se desiti na osnovu ne-<br />
14
čijeg sna. Takva iskustva mi ništa nijesu značila, posebno<br />
kada sam čuo kako su objašnjena.<br />
Naravno da sam znao da mnoga, čak najvažnija<br />
dešavanja u našem životu nijesu zavisila niti zavise od<br />
nas. Primjera radi niko nas nije pitao da li ćemo da se<br />
rodimo i kojoj ćemo vrsti pripadati. Ni naše karakteristike<br />
kao bića nijesmo mi određivali već neko moćniji<br />
od nas. Naše mogućnosti su, takođe, ograničene kao i<br />
mnogo toga što svi znamo. U prirodi takođe. Ne odlučujemo<br />
kada će padati kiša ili grijati Sunce, kako će se<br />
Zemlja i kojom brzinom okretati i na kojem će biti odstojanju<br />
od Sunca...<br />
Ipak nešto zavisi i od nas, našeg truda da više<br />
saznamo, okolnosti i uslova pod kojim smo se rodili,<br />
od našeg ponašanja...Tako saznajemo da možemo mijenjati<br />
sebe i da trudom, uz pomoć drugih, budemo<br />
bolji i sposobniji. Neko je rekao da ljudi mogu mijenjati<br />
samo dio Kosmosa i to onaj koji je u nama. Da bi<br />
ga mogli mijenjati moraju ga poznavati.<br />
Zato priča o snovima i mogućnosti da su oni svojevrsne<br />
poruke zaslužuje analizu samo na nivou vjerovanja.<br />
Vjerovanje počinje gdje prestaje znanje. S ob zi rom<br />
da je naše neznanje u odnosu na znanje ogromno, možemo<br />
reći da nema ljudi koji nijesu vjernici. Zato religija<br />
i nauka nijesu u ratu već se dopunjuju. Naravno ne mislim<br />
na vjerovanja koja, kroz dogmu, baštine mnoge vjerske<br />
organizacije vršeći podjelu vjernika na ove i one. Svi<br />
su ljudi iste vjere (vjera naše vrste) ali su ih, kao u svemu,<br />
15
podijelili. Ili drugačije rečeno, sva vjerovanja čine jednu<br />
vjeru. To je isto kao da u jednoj velikoj Bašti s cvijećem<br />
svih boja pokušavaš da izabereš jednu kao svoju (to rade<br />
vjerske organizacije i mnogi drugi). Kada to uradiš više<br />
ne pripadaš Bašti, tada si ubrani cvijet koji živi kraće i ne<br />
dobija hranu iz zemlje koja ga je iznjedrila niti ga grije<br />
Sunce.<br />
Vjerovanje kao način traganja za znanjem i istinom<br />
o svom biću i porijeklu je zajednička karakteristika<br />
naše vrste koja u svojoj bazi ima neznanje. To<br />
neznanje se odnosi na ista pitanja za koja svi traže odgovore.<br />
Zato niko zbog svog vjerovanja ne može optuživati<br />
one koji vjeruju na drugačiji način ili se prema<br />
njima neprijateljski odnositi.<br />
Ateizam postoji samo teorijski. Ni ateista ne zna<br />
istinu o svom duhovnom biću već vjeruje da je nešto<br />
ovako ili onako. Zato mnogi kažu da nijesu vjernici indirektno<br />
odgovarajući da ne pripadaju nekoj vjerskoj<br />
zajednici i dogmi koju ona praktikuje. Ateista takođe<br />
ne može da tvrdi da je njegovo vjerovanje ispravno.<br />
Vjerovanje o kojem je riječ je duhovna potreba.<br />
Činjenica da čovjek ima urođenu potrebu da<br />
spava i da bez sna ne može da funkcioniše govori o ozbiljnosti<br />
te potrebe i njenom značaju. Mi obično spavanje<br />
tretiramo kao odmaranje što ono i jeste ali da li je<br />
to najvažnija funkcija sna? Ako je samo odmor u pitanju,<br />
a nije, uviđamo da nije dovoljno da ljudi legnu i<br />
odmaraju već da moraju da spavaju, neko duže neko<br />
16
kraće. Što se, u stvari, desi kada nakon napornog dana<br />
zaspimo petnaestak minuta, probudimo se i osjećaj<br />
umora nestane. Da li je akumulirana neka nova energija?<br />
Da li smo se oslobodili negativne energije ili je<br />
u pitanju nešto treće?<br />
Da li je sopstveno iskustvo osnov da bi neko<br />
imao san? Da li san nastaje istovremeno sa iskustvom<br />
(još u majčinoj utrobi). Iskustvo je samo ono što je doživljeno.<br />
Sve ostalo su tuđa iskustva iz kojih ljudi malo<br />
nauče iako su ona dragocjena. Tuđa iskustva su vrijedna<br />
kada nemate svojih. Sopstveno iskustvo sadrži<br />
mnogostruko veći broj saznanja. Najbolji način učenja<br />
je kada naš intelekt prepoznaje i spoznaje kroz sopstveno<br />
iskustvo. Zato je Kami pitao kako mi o smrti možemo<br />
govoriti na osnovu tuđeg iskustva. Uporedite neke<br />
doživljaje koje ste imali i iskustva koja su vam ispričali<br />
drugi. Da li vam neko može objasniti kakav je osjećaj<br />
kada neko prvi put skače iz aviona?<br />
Da li se san može tretirati kao iskustvo?<br />
Već sam rekao da u snove nijesam vjerovao i da<br />
imam svoj životni san. Imao sam i snove ali nijesam<br />
znao, niti sada znam, u kakvoj su suštinskoj vezi sa zbiljom.<br />
Svi oni koji su analizirali san i snove vezivali su<br />
ih za zbilju i svoje svakodnevno ponašanje. Analizirajući<br />
svjesni dio našeg ponašanja pokušavamo da saznamo<br />
nešto više o nesvjesnom i obrnuto. Analizirajući<br />
snove pokušavali smo da otkrijemo stvarnost i predvidimo<br />
događanja. Često smo razumjeli da su oni rezul-<br />
17
tat emocija i događaja doživljenih u budnom stanju. Pitamo<br />
se koliko je vjerovanje o našoj duhovnoj stvarnosti<br />
san koji sanjamo danju?<br />
Prije četrdesetak godina živjeli smo u porodičnoj<br />
kući u podnožju Malog brda udaljenoj desetak minuta<br />
hoda od centra Podgorice. Zbog izgradnje velikog stambenog<br />
objekta kuća je srušena. Novu smo sagradili nedaleko<br />
od prethodne. U novoj, jedne večeri, bolje reći,<br />
je dnog jutra, četrdeset godina kasnije, u svitanje, sanjao<br />
sam da sam u staroj kući i da čujem paničnu viku komšija.<br />
Izašao sam i u uličici pored kuće ugledao više figura<br />
ljudi koje nijesam jasno vidio od veoma guste magle.<br />
Saznao sam da su to moji rođaci i komšije.<br />
Kada sam ih upitao u čemu je problem, rekli su<br />
mi da se nešto čudno dešava s obzirom da je magla toliko<br />
gusta da ne vide jedan drugoga. U tom kraju je,<br />
samo ponekad bila magla ali nikada tako gusta. Nijesam<br />
osjećao strah kao oni već, naprotiv, osjećao sam se<br />
izuzetno dobro. Rekao sam im da se ne plaše i da ću ja<br />
to odmah da riješim.<br />
Podigao sam ruke bočno u visini ramena, malo<br />
raširio noge (kao na skici Leonarda da Vinčija na kojem<br />
se nalazi – Vitruvijev čovjek) i počeo da podlakticama<br />
i otvorenim šakama pravim male krugove prema komšijama,<br />
tjerajući maglu. Magla je počela da nestaje u<br />
pravcu mahanja mojih ruku. Kada je nestala osjetih<br />
kako mi se noge odvajaju od tla. Rukama sam činio pokrete<br />
kao da se, uspravan, održavam na vodi.<br />
18
- Pogledajte!- rekao sam.<br />
Noge su mi se lagano odvajale od tla, počeo sam<br />
da letim u vis, sve više i brže. Otišao sam mnogo visoko<br />
i ubrzanje je bilo još veće. Postao sam svjestan da<br />
već idem ogromnom brzinom i da na toj putanji postoji<br />
spiralni prostor kroz koji se krećem. Čitavim letom<br />
osjećao sam se prijatno i kada se brzina uvećala toliko<br />
da se nikada, ni u mislima, nijesam tako brzo kretao,<br />
moj osjećaj zadovoljstva je bio takav da sam bio bez<br />
ijedne brige ili misli. Možda je blaženstvo najadekvatnija<br />
riječ za to osjećanje. Zbog zadovoljstva sam, u snu,<br />
zažmurio i zaspao potpuno siguran da me nešto vodi<br />
na sigurno mjesto. Kada sam otvorio oči, vidio sam<br />
prozor od moje spavaće sobe. Ustao sam i pogledao.<br />
Vidjelo se nebo u zori koja je tek svitala.<br />
Vratih se u krevet i opet zažmurih sa željom da<br />
uhvatim još jedan krug ali putovanje je bilo završeno.<br />
Ostao je osjećaj bezbrižnosti. Lijep osjećaj koji sam<br />
imao prilikom putovanja djelimično sam osjećao skoro<br />
čitav dan. I sada znam kakav je to osjećaj bio. Mnogo<br />
je nepoznatog. Ne znam kako niti zašto ali taj osjećaj i<br />
sada stoji u pozadini svih mojih osjećanja. Teško je objasniti<br />
ali kao da je to bilo neko putovanje sa simbolikom<br />
povratka.<br />
Mnogo je onog što mislimo da znamo a ne<br />
znamo. Zašto je sve ovako kako je? Može li da bude<br />
jasnije? Ko je, kako i na koji način uređivao pravila?<br />
19
Koja su pravila? Mi tragamo za znanjem o tome odakle<br />
dolazimo, koji je smisao našeg života i gdje odlazimo<br />
ili se vraćemo. Još niko nije našao odgovor na ta pitanja.<br />
Jedino što možemo je da vjerujemo.<br />
Ovo razmišljanje iz sna prema javi samo je naizgled<br />
put od nepoznatog ka poznatom, ka cjelini i istini.<br />
Tačnije - od više nepoznatog ka manje nepoznatom.<br />
Njegoš se pitao je li javlje od sna smućenije? Neki<br />
mudri ljudi su, često, intuiciju smatrali istinitijom od<br />
onog što zaključujemo na osnovu viđenog. Rečeno je<br />
da ništa nije tako nevjerovatno kao realnost. U svakom<br />
slučaju razmišljamo o vezi ta dva svijeta, onog što vidimo<br />
i onog što ne vidimo koji, u svakoj varijanti i tumačenju,<br />
čine cjelinu.<br />
Rekli smo da je teško pronaći granicu između<br />
onog što vidimo i onog što ne vidimo, onog što jeste i<br />
onog što nije, naših želja i naših mogućnosti, jave i sna,<br />
života i smrti... Ljudi često pokušavaju da objasne neobjašnjivo<br />
i to kada su u pitanju najozbiljnija dešavanja<br />
iz naših života. Možda je trenutak kada se, povodom<br />
smrti, opraštamo od najdražih, najkarakterističniji. U<br />
vezi s tim dva su slučaja predmet moje pažnje.<br />
Svi smo bili u situaciji da na groblju ili ispred kapele<br />
slušamo govor ožalošćenih i njihovih prijatelja.<br />
Sadržaj govora je u više od pedeset posto slučajeva isti<br />
sa nizom karakterističnih rečenica kao: Pripade mi udio<br />
teška dužnost... hvala svima koji izjaviše saučešće<br />
putem telegrama i na drugi način, hvala osoblju bol-<br />
20
nice i posebno dr... Hvala ti za sve što si za nas uradio<br />
i neka ti je vječna slava i hvala... Naravno, ima mnogo<br />
riječi koje su bezbroj puta izgovorene na istom mjestu<br />
i istim povodom da gube svaki smisao. Često se mogu<br />
čuti riječi koje više izazivaju smijeh nego ono zbog<br />
čega se izgovaraju. Neki govore više o sebi nego o pokojniku.<br />
Posebna je priča o tome kako da se za pet ili deset<br />
minuta predstavi cijeli život pokojnika i da li je to moguće?<br />
Obično se počne kada je rođen, u kakvoj porodici<br />
je živio, od oca... i majke... osnovnu školu je završio...<br />
srednju u... Priča se o pokojniku kojeg bi, po logici, svi<br />
prisutni trebalo da poznaju, zbog njega su tu. Ali, zbog<br />
običaja, tu su i oni koji ne znaju gotovo ništa o pokojniku<br />
zbog čega se često čuje glasna priča između njih.<br />
Moja majka Danica (rođena Brnović) je bila pri<br />
kraju života. Sa 87 godina, iscrpljena brojnim operacijama,<br />
više mjeseci bila je nepokretna. Brinula je jedino<br />
o nama... što se mučimo radeći oko nje. Sjećam se da je<br />
njena majka, moja baba, Stanuša (rođena Đuričković)<br />
prije nego što je umrla rekla:<br />
- Eee... kako mi vas je žao!<br />
Zbog jednog izuzetnog događaja, prije njene<br />
smrti u vremenu kada nikog nije prepoznavala, koji<br />
sam opisao obraćajući se prisutnim neposredno prije<br />
njene sahrane navodim taj tekst, ponovo, postavljajući<br />
21
pitanje gdje su granice između sna i jave, svjesnog i nesvjesnog,<br />
onog što je i što može biti.<br />
Poštovana gospodo, dragi prijatelji,<br />
Danas, ovdje, na Čepurcima kao na nekoj životnoj<br />
raskrsnici, gdje se ukrštaju putevi života i smrti i<br />
saobraća mimo naše volje kao da pokušavamo da objasnimo<br />
neobjašnjivo, da shvatimo neshvatljivo i učinimo<br />
nemoguće.<br />
Iako je veliko čovjekovo neznanje, uopšte, o životu<br />
i njegovom smislu, svjesni smo činjenice da se za<br />
deset minuta takozvanim biranim riječima ne mogu<br />
dati odgovor na ova pitanja i objasniti jedan, uspješan<br />
životni put, koji je trajao 87 godina. Svaki takav pokušaj<br />
osuđen je na neuspjeh i predstavljao bi grijeh prema<br />
pokojnici.<br />
Riječi kao jezički simboli, koji su nevješto istrgnuti<br />
iz cjeline, nedovoljni su da iskažu dubinu ljudskih<br />
osjećanja a posebno onih, kao što su ova, koja nas<br />
trenutno obuzimaju. I kada bih bio u posjedu te moći ja<br />
danas vama, Daninim prijateljima, ne bih prepričavao<br />
njen životni put zato što vam je on poznat, niti bi mi ta<br />
moć služila da joj se, na dan rastanka, riječima odužim.<br />
Tako da onaj, ko našu dragu Danu, nije dosad poznavao,<br />
neće je upoznati ni danas.<br />
Naprotiv, mi smo se trudili posebno u vremenu<br />
kada je bolovala, da joj uzvratimo ljubav i dobrotu ko-<br />
22
jima nas je učila. U tome su nam pomogli svi a posebno<br />
Vesna i Slavica (Danine snahe) koje su se prema njoj<br />
ophodile kao da im je bila majka, na čemu smo im izuzetno<br />
zahvalni.<br />
Iako smo za tu misiju imali gotovo sve na raspolaganju,<br />
i želju i ljubav i snagu i učinili sve što je bilo<br />
u našoj moći i sada preovladava osjećanje da joj vječno<br />
ostajemo dužni.<br />
Dana nas je svojim primjerom učila da na svijetu<br />
nema ništa veće od dječije želje niti bolje od ljudske<br />
dobrote. Živeći tako stvorila nam je mogućnost da koračamo<br />
tim putem s ciljem da i mi, sa našim brojnim<br />
porodicama, budemo i približno uspješni kao što su bili<br />
ona i naš otac Veljo. Zbog toga smo danas srećni, ponosni<br />
i zahvalni.<br />
Neko je rekao: Kada dolazimo na ovaj svijet mi<br />
plačemo a drugi se raduju. Kada odlazimo iz njega<br />
drugi plaču a mi smo spokojni. Ono što je između ta<br />
dva plača što nazivamo životom u stvari je... velika misterija,<br />
neshvatljivo čudo... Reklo bi se da se većem<br />
čudu ne možemo začuditi a o njemu manje znati.<br />
Ni događaj iz posljednjih dana Daninog života,<br />
kada je prestala da bude svjesna i kada nije prepoznavala<br />
ni nas najbliže, neće nam pomoći da otkrijemo tu tajnu.<br />
Na zidu iznad njenog kreveta bila je slika sa suprugom<br />
Veljom kojeg smo zvali Đed.<br />
23
Primakao sam joj sliku i pitao:<br />
- Znaš li ko je ovo?<br />
Njene brojne bore po licu počele su da zauzimaju<br />
novi oblik koji je manifestovao sreću. Zadovoljna, kao<br />
dijete, nasmijala se i rekla:<br />
- To smo Đed i ja!<br />
Potekla mi je suza, vratio sam sliku na zid a ona<br />
je, poslije nekoliko trenutaka, radosno uskliknula pokazujući<br />
prstom prema slici:<br />
- Viđi, viđi...!<br />
- Što? - pitao sam.<br />
- Viđi... Ona mu se nasmija i poljubi ga!<br />
24
Zato, draga Dano, za nekoliko trenutaka ponovo<br />
ćeš biti sa svojim Veljom, poljubi ga i u naše ime i prenesi<br />
mu veliko poštovanje i zahvalnost koju i danas<br />
osjećamo prema njemu. Poljubi nam i Olgu, Vukašina,<br />
Mića, Brana... i sve ostale.<br />
Sada bi po nekom nepisanom pravilu trebalo da<br />
izgovorim one birane riječi: Hvala ti za sve što si za nas<br />
učinila i neka ti je vječna slava i hvala. Umjesto toga,<br />
reći ću vam da se mi našoj majki nikada nijesmo zahvaljivali<br />
za ono što je za nas činila. Nekako, od rođenja<br />
kao da nam je stavljala do znanja da joj je to dužnost i<br />
da ljubav, pažnja i briga nikada neće izostati. Tako je<br />
uvijek i bilo. Kada smo odrasli shvatili smo da smo griješili.<br />
Naviku nijesmo mijenjali ali smo kroz odnos<br />
prema njoj pokušali da iskažemo nerečenu zahvalnost.<br />
Zato, draga Dano, nastavi svoje putovanje srećna<br />
što za sobom ostavljaš brojni porod i što si časno i vrlo<br />
uspješno ispunila svoju životnu misiju.<br />
Počivaj u miru !<br />
Dragi prijatelji,<br />
Puno vam hvala na pažnji i poštovanju koje ste<br />
iskazali prema pokojnici i nama, s nadom da ćemo biti<br />
u mogućnosti da vam se odužimo nekom svečanom prilikom.<br />
Živjeli!<br />
(Podgorica, 22. 07. 2011. godine)<br />
25
Kada govornik uspije da emotivno iskaže tugu i<br />
bol za pokojnikom, neki koji nijesu porodica i bližnji,<br />
počinju da plaču. Rekli bismo - saučestvuju u boli za<br />
pokojnikom. Ali nije uvijek tako. Kada govornik kaže<br />
Draga majko... Dragi brate... Sine moj... mnogi misle<br />
na svoju majku, brata, sina... i plaču za njima bez obzira<br />
da li su živi ili ne. Zamislite kakav je to sadržaj<br />
egoizma koji to omogućava. Došli smo da izjavimo<br />
saučešće prijatelju u boli za njegovim najdražim a plačemo<br />
za svojim.<br />
Neki će se s groblja ili s drugog mjesta, gdje su<br />
suočeni s tuđom tugom, vratiti srećni zato što se to nije<br />
desilo njima ili članovima njihovih porodica. Evo jednog<br />
iskustva mog poznanika.<br />
Sin mu je položio vozački ispit i počeo da vozi.<br />
Otac je stalno brinuo kako će se snaći u saobraćaju. Pokušavao<br />
je da mu ukaže na rizične situacije s kojim se<br />
može suočiti. Posebno u nekim ulicama. Kada je njegov<br />
sin sa autom u gradu, ako čuje sirenu kola Hitne<br />
pomoći, pomisli da je bio neki sudar i da je moguće<br />
njegov sin jedan od učesnika. Zazvoni telefon, a on<br />
opet misli da je u vezi sina. Vidi da ga sin zove što ga<br />
dodatno opterećuje. Nije sudar, javlja, nešto drugo.<br />
Jednom, u špici saobraćajne gužve, sa svojim<br />
autom bio je u gradu a njegov sin sa svojim. Čitav sat<br />
završavao je poslove i nije mislio na sina. U povratku,<br />
poslije nekoliko skretanja, naišao je na raskrsnicu u<br />
kojoj je teški saobraćajni udes. Usporio je, polako se<br />
26
primičući. Jedan pješak mu je kazao da je neko stradao.<br />
Približio se i vidio da je udareno auto iste boje kao<br />
auto njegovog sina. I marka je ista. Pomislio je da je to<br />
on, uhvatio ga je strah i neizvjesnost. Na raskrsnici je<br />
vidio svoju suprugu kako razgovara s policajcem. Mislio<br />
je da je njegov sin imao udes. Stao je autom zbog<br />
onih ispred ali nije mogao da izađe i ostavi ga. Pogledao<br />
je u telefon i vidio da ima više propuštenih poziva.<br />
Nije imao vremena da ih pogleda. Pomislio je da su pozivi<br />
zbog udesa. Bio je sigurniji da je njegov sin učesnik<br />
udesa. Takvim mislima doprinosilo je saznanje da<br />
je znao da ne vozi baš najbolje i da mu je tražio vezu<br />
kod komisije na vozačkom ispitu. Supruga ga je vidjela<br />
i žurnim korakom mu prišla. Potrešena, suznih očiju<br />
saopštila mu je da je stradao neki mladić, vršnjak njihovog<br />
sina. Bilo mu je lakše. Vratio se kući srećan.<br />
Možda o ovoj vrsti sreće najbolje svjedoči Zen<br />
priča Glas sreće:<br />
Poslije Benkeieve smrti, jedan slijep čovjek, koji<br />
je živio u blizini učiteljevog hrama, reče prijatelju:<br />
Pošto sam slijep, ne mogu da vidim čovjekovo<br />
lice, pa moram da mu ocjenjujem karakter po zvuku<br />
njegovog glasa. Obično, kada čujem nekoga da drugome<br />
čestita na njegovoj sreći ili uspjehu, čujem i skriveni<br />
ton zavisti. Kada se izjavljuje saučešće zbog<br />
nesreće drugog, čujem radost i zadovoljstvo, kao da je<br />
27
onom što saučestvuje zaista drago što je nešto dobiti<br />
ostalo u njegovom sopstvenom svijetu.<br />
Sudeći po onome koliko ja znam, Benkeiev glas je<br />
uvijek bio iskren. Kad god je iskazivao sreću, nijesam<br />
čuo ništa osim sreće, i kad god je iskazivao tugu, tuga<br />
je bila sve što sam čuo.<br />
Naša sklonost da sve doživljavamo, vidimo i saznajemo<br />
parcijalno je od rodjenja. Prvo što vidimo je novi,<br />
potpuno nepoznati svijet koji otkrivamo čitavog života.<br />
Zbog toga je, u početku, veća naša sklonost da vidljivom<br />
i materijalnom pridajemo veći značaj od du hovnog. Duhovno,<br />
u nama počinje da značajnije bude vidljivo godinama<br />
kasnije. U početku ga podstiče roditeljska ljubav i<br />
briga koja nas uvjerava u dobronamjernost svijeta u koji<br />
smo došli. Ta i druga iskustva, posebno u zrelijem dobu,<br />
stvaraju odnos koji prouzrokuje veće interesovanje za<br />
istinom o našem biću. Vjeruje se da je u tom nevidljivom<br />
svijetu našeg duha upravljačka tabla. Tamo su naša<br />
misao, volja, svijest, riječi... Po toj logici, tamo su i odgovori<br />
za kojima tragamo.<br />
Promišljanja i iskustva o javi i snu, svjesnom i<br />
nesvjesnom, životu i smrti, dobru i zlu, ljubavi i mržnji,<br />
dualizmu, egoizmu... su alati koji pomažu da otkrivamo<br />
sadržaje našeg duhovnog bića i istine o njemu.<br />
Oči nijesu dovoljne za sagledavanje te istine. Neko<br />
drugo, unutrašnje, oko je za to potrebno. Hese je u Sidarti<br />
zapisao:<br />
28
Kada neko traži - reče Sidarta - lako se može desiti<br />
da mu oko vidi ono što traži, da nije u stanju bilo što<br />
da nađe, da primi u sebe, jer misli samo na ono za čim<br />
traga, imajući svoj cilj opsjednut je tim ciljem.<br />
Njegoš u Gorskom Vijencu, kroz likove serdara<br />
Vukote, Ivana i Janka piše:<br />
A slijepcu oči ne smetaju... (2375).<br />
Ti nijesi slijep igumane, kad si tako mudar i pametan.<br />
Budale su s očima slijepe, koji vide a zaludu<br />
vide (2365).<br />
Ko te nije čuo đe govoriš, onaj ne zna što u tebi<br />
spava (2245).<br />
O toj vrsti sljepila govorio je i Gustav Krklec:<br />
Guslara sretoh. Bio je slijep.<br />
Al’ reče: Sinko, život je lijep!<br />
Zbunih se malko: Zar zbilja lijep!<br />
Vidjet ćeš sinko, kad budeš slijep!<br />
Zato su i drevni tragači vjerovali da ljudska duša,<br />
bez obzira koliko bila dobra, ne smije biti vezana emocijama<br />
ako želi stići do istine i slobode.<br />
Kako ?<br />
29
3.<br />
On i On<br />
Očigledna je potreba ljudi da upoznajući sebe,<br />
kroz traganja za istinom o svom duhovnom biću, spoznaju<br />
druge i svijet u kojem žive. Tako nadvisujući sebe<br />
i zalazeći u sferu ezoteričnog, pomjeraju se granice između<br />
znanja i neznanja, dodirljivog i nedodirljivog, vidljivog<br />
i nevidljivog... Zbog činjenice da nijesmo uvijek<br />
isti (možda nikada) i da u nama postoji, takoreći, treptući<br />
dualizam, promišljanja o toj temi smatrana su<br />
opravdanim.<br />
Kažu da postoje najmanje tri Ja, ono što mi mislimo<br />
da smo, ono što drugi misle da smo i ono što smo<br />
u stvari. Možemo zaključiti da je ono kakvi smo u<br />
stvari predmet ljudske potrage.<br />
Rečeno je - ako želiš vidjeti svoje spoljašnje Ja,<br />
pogledaj se u ogledalu, ako želiš vidjeti svoje unutrašnje<br />
Ja - pogledaj se u očima drugih. Brojna iskustva<br />
svjedoče da i drugi, ne poznajući sebe ili opterećeni<br />
egoizmom, željom, namjerom, požudom, često ne<br />
mogu da nas vide realno, zbog čega ni ta slika nije<br />
realna.<br />
30
Mnogi su objašnjavali da postoji beskonačno Ja<br />
u nama i da se svakog trenutka pojavljuje drugo. Ne<br />
ocjenjujući kako je u stvari, čini nam se najpogodnijim<br />
Heseovo mišljenje o postojanju dva Ja u nama, ono<br />
dobro i ono loše. On je rekao: kada bismo tačno znali<br />
gdje počinje jedno a završava drugo bili bismo sasvim<br />
mudri.<br />
Definišemo jedno Ja kao pozitivno, moralno,<br />
dobro, prihvatljivo i ono drugo potpuno suprotno, kao<br />
u simbolu JIN i JANG. Izražavajući to bojama jedno<br />
se predstavlja bijelo, drugo crno i slično. Hese je znao<br />
da je teško saznati gdje završava jedno a počinje drugo<br />
Ja i da je ta informacija dostupna samo sasvim mudrim.<br />
Zbog te činjenice i saznanja da su to djelovi iste cjeline<br />
nećemo ni pokušavati da utvrditimo granicu ali možemo<br />
razmišljati o njoj.<br />
Saznali smo da ljude definiše dualizam ličnosti<br />
što bi značilo da se u svakom treptaju nešto dešava sa<br />
ta dva Ja. Uzmimo kao hipotezu da postoji granica između<br />
dva Ja. Znamo da tu granicu još niko nije tačno<br />
definisao iako su mnoga moralna načela bili u toj funkciji.<br />
Ni Božije zapovjesti, zakoni, pravila, običaji... nijesu<br />
pomogli ljudima da u potpunosti definišu granicu.<br />
Svi ovi načini i danas stoje kao granica između dva Ja.<br />
U tom odnosu između dvije unutrašnje cjeline<br />
kao i između nas i drugih, moral stoji kao granica između<br />
dobrog i lošeg. Rekli bismo - što je moralno to je<br />
dobro, što je nemoralno nije dobro. Takođe znamo da se<br />
31
sadržaj morala mijenjao zavisno od ljudskih saznanja.<br />
Nešto što je nekada bilo nemoralno sada je moralno i<br />
obrnuto. Kakva je situacija danas? Ista! Kada prođe ovo<br />
vrijeme i dođe drugo u kojem će ljudi više znati, sadržaj<br />
morala će se mijenjati a ljudi i dalje neće tačno znati<br />
što je sve moralno a što ne.<br />
Zakonima se, po mnogima, utvrđuje što je moralno<br />
a što ne. Oni su kao međaši između dobrog i<br />
lošeg. Znamo da to nije sasvim tako. Činjenica da zakone<br />
mijenjamo često i da donosimo mnoge koje nijesmo<br />
imali, govori da tim činjenicama o granici ne<br />
možemo biti sasvim zadovoljni.<br />
Veliki broj ljudi misli da su u nama međaši jači i<br />
pravilniji od onih koje je čovjek stvorio i da zakonodavci<br />
nikada neće moći da naprave zakone koji će biti tačna i<br />
potpuna granica između dobra i zla, onog što je dozvoljeno<br />
i što nije. Zato nekada postupiti po zakomu može<br />
značiti biti nemoralan ili nepravedan u ljudskom smislu.<br />
Kada pokušavamo da definišemo moral i utvrdimo<br />
njegovo mjesto između dva Ja, dobrog i lošeg, ne<br />
možemo a da ne pomenemo savjest. Ona kao kakav<br />
saobraćajac reguliše protok dobra i zla, onog što je<br />
prihvatljivo ili ne. Savjest je kao termometar našeg morala.<br />
Kada pogriješimo i toga postanemo svjesni, proradi<br />
savjest. Ona je, po svemu sudeći, Vrhovni sudija.<br />
Kada savjest osudi niko ne piše žalbe. Samo onaj koga<br />
osudi savjest osjeća potpunu krivicu. Ona je sigurno<br />
32
jedan od onih međaša koji je u nama i koji nijesu čovjekovo<br />
djelo.<br />
Pomenuli smo savjest zato što osjećamo da ona<br />
ima značajan uticaj na granicu između onog što smo<br />
nazvali dobrom i zlom. Ona je kao onaj mjehur na libeli<br />
koji pokušava da ostane između dvije crte i drži ravnotežu<br />
između dvije strane iste cjeline. Sada znamo da ne<br />
znamo ni što je sasvim moralno i što će kao takvo pretrpjeti<br />
sud vremena. Ali to nam neće smetati da konstatujemo<br />
da je granica o kojoj je Hese govorio, stalno<br />
u pokretu, čak i u snu.<br />
Ako bi ta granica bila uvijek na jednom mjestu<br />
ljudi bi uvijek bili isti, u tačno određenoj količini dobri<br />
i loši. Znamo da nije tako. Svako je ponekad dobar i<br />
loš. Svima nam je savjest javljala da nijesmo dobro postupili<br />
i obrnuto. Tako dolazimo do mišljenja da u odnosu<br />
između dva Ja postoji granica koja je u pokretu i<br />
da su oba dijela u funkcionalnoj cjelini. Ne postoji onaj<br />
koji je samo dobar ili samo loš. Da bih definisao svoje<br />
gledanje na ovaj očigledni dualizam naše ličnosti, analizirajući<br />
Heseovu podjelu na dva Ja, rekao bih da je<br />
jedno Ja rođeno sa nama a drugo je ono što su nas ljudi<br />
učili. Znam da podjela nije sasvim takva ali sam je odabrao<br />
zbog bolje analize tog odnosa i onoga što taj odnos<br />
stvara kao rezultat. U tom smislu moramo se mnogo<br />
više okrenuti sebi i svom iskustvu.<br />
Kada gledamo sebi u oči vidimo da smo bolji<br />
nego što smo. Vidimo da je onaj u nama, što mnogo<br />
33
zna, koji je rođen s nama i nije učen u ovom svijetu,<br />
bolji od onog što su oblikovali drugi po rođenju. Njih<br />
dvojica su u neprekidnoj komunikaciji i konfliktu.<br />
Mogli bismo reći u nekoj vrsti funkcionalnog konflikta.<br />
Kada dublje razmislimo odbacujemo sumnju da se radi<br />
o nekoj grešci. Čini nam se da, iako su jedan nasuprot<br />
drugog, ili jedan protiv drugog, ne mogu jedan bez drugog.<br />
Ponekad onaj koji donosi odluku o našem ponašanju<br />
počinje da misli o onom drugom pitajući: da li<br />
sam pogriješio?<br />
Očigledno da oba žive u nevidljivom svijetu na -<br />
šeg duha gdje se sve prvo desi. Kao što vjetar prepoznajemo<br />
po trsci koju savija tako i njih prepoznajemo<br />
po našem ponašanju.<br />
Da u odnosu o kojem je riječ nije greška ukazuje<br />
i činjenica da kada volimo i činimo dobra djela ne osjećamo<br />
unutrašnji konflikt. Taj odnos nam pomaže da razumijemo<br />
sebe da bismo mogli razumjeti i druge.<br />
Pitamo se da li su, ponekad, njih dvojica složna ili u manjem<br />
konfliktu i što je to što ih zbližava ili udaljava?<br />
Kakav je Put kojim nas vodi rezultanta njihovog konflikta<br />
i, na kraju, koji je pravi Put? Logično je da iz prirode<br />
njihovog odnosa i uloge koju imaju pojedinačno i<br />
zajedno, možemo tražiti odgovore na neka od ovih pitanja.<br />
Ono što možemo zapaziti da je u nama konflikt,<br />
borba, suprotstavljanje, dvoboj u kojem ne smije da<br />
strada niko. Naprotiv taj konflikt treba da pomogne da<br />
34
se uspostavi unutrašnja ravnoteža i da se ljudi bolje razumiju,<br />
da čovjek čovjeku više bude čovjek.<br />
Možemo zaključiti da je naše neznanje veliko i<br />
da ne poznajemo dovoljno svoje biće. Nepoznavanje<br />
suštine svog bića kao najčešću posljedicu ima nerazumijevanje<br />
koje prouzrokuje mnoge probleme. Koliko<br />
puta se nijesmo razumjeli sa drugima i posvađali sa<br />
onima koje najviše volimo, osjetili bezgraničnost ljudske<br />
nezahvalnosti, zaborava i gorčinu samoće? Prisjetite<br />
se koliko puta ste se zbog toga povlačili u sebe i<br />
iznova pokušavali da razumijete druge sa željom da i<br />
oni razumiju vas? Mnogo puta ste pokušavali i isto toliko<br />
puta odustajali. Onaj što je rođen sa nama zahtijevao<br />
je da ponovo pokušavate a onaj učen od drugih - da<br />
ponovo odustanete.<br />
Takvi odnosi su nametali pravilo da i mi budemo<br />
kao drugi što većina, nažalost, postane iako znamo da<br />
to nije u redu, pravdajući se da i drugi tako rade. Tada<br />
i mi postajemo problem drugima i nijesmo više samo<br />
žrtva. Tada ono što je najljudskije ostaje duboko začaureno<br />
u nama bez mogućnosti da se razvija. Tada pati<br />
Ja koje je rođeno sa nama i jača Ja koje su oblikovali<br />
drugi. Tada, kako Hese kaže, ljudi jedu gorki omotač<br />
oko ljuske oraha, ne znajući da je unutra jezgro. I ljudi<br />
imaju svoju ljusku i svoje jezgro koje treba da prepoznaju.<br />
Možda je Ja rođeno sa nama u tom jezgru a ono<br />
učeno od drugih u omotaču.<br />
35
Kada među ljudima dominantnu ulogu imaju sadržaji<br />
dva jezgra, ljubav, razumijevanje, tolerancija, solidarnost<br />
i zajedništvo postaju osnovna rezultanta. Ako<br />
su jezgra zatvorena i nedostupna pa se komunicira na<br />
nivou omotača tada se javlja nerazumijevanje, konflikti,<br />
sukobi, mržnja...<br />
Kada bismo željeli da istaknemo najvažniju riječ<br />
u ovim odnosima to bi, zasigurno, bila riječ ljubav. Poznato<br />
je da su svi oni iz prošlosti koji su dokučili neke<br />
veće nivoe saznanja o našoj duhovnoj stvarnosti imali<br />
zajedničku osobinu - bili su učeni da vole (Haksli). Japanci<br />
kažu da svi putevi vode na planinu Fudži ali samo<br />
jedan do njenog vrha, a to je ljubav. Što smo više<br />
spremniji da volimo to smo bliži saznanjima. Oni koji<br />
mrze, od te mržnje ne vide stvarnost i tumaraju u mraku<br />
neznanja.<br />
Ljubav predstavlja osnovnu gradivnu materiju<br />
unutar nas i među nama. Čovjek svojim trudom otkriva<br />
znanje i postaje svjestan iskre univerzalne ljubavi koja<br />
je u njemu i njegove misije da od iskre napravi buktinju<br />
koja ce mu osvjetljavati put. Hodajući putem osvijetljenim<br />
svetiljkom ljubavi, bolje se vidi i saznaje<br />
istina o našoj duhovnoj stvarnosti.<br />
Ako je vino vjesnik sunca na kome je grožđe sazrelo<br />
onda su ljudi vjesnik ljubavi koja ih je iznjedrila.<br />
36
4.<br />
TRAGANJE<br />
U potrazi o kojoj je riječ, drugi (ne samo oni)<br />
imaju značajnu ulogu. Oni služe kao ogledala u koja se<br />
ogledamo tražeći svoj lik. Što su ogledala uglačanija,<br />
slika je jasnija. Sokrat, kao i njegovi duhovni saputnici,<br />
bili su uvjereni da se kroz razgovor može doći do isti -<br />
ne o sebi. Zbog toga je tolerancija shvaćena kao osnov<br />
ko ji će omogućiti trajanje razgovora. Tolerancija je<br />
stav, za razliku od trpeljivosti koja je odnos. Za stav<br />
nema ograničenja, za odnos ima. Cilj razgovora je da se<br />
dođe do istine.<br />
Istinu traže oni koji ne znaju gdje je. Ako neko<br />
misli da je istina kod njega smatraće razgovor ne -<br />
potrebnim. Sagovornici teže da saznaju istinu pažljivo<br />
slušajući jedan drugoga. Ako smo tolerantni i adogmatični<br />
bolje ćemo razumjeti sagovornika koji o istoj<br />
stvari govori drugačije od nas.<br />
Ovim saznanjima idu u prilog činjenice da su svi<br />
ljudi braća, da imaju iste potrebe i da bi trebalo da<br />
imaju iste uslove da ih, zajedno sa drugima, ostvaruju.<br />
Jedan od elementarnih uslova da bi se ta saznanja<br />
37
mogla ostvarivati je da upoznajući sebe upoznamo<br />
druge.<br />
Bratu po Ocu<br />
Kad osjetiš smisao besmisla, dotakneš nedo di -<br />
rlji vo, vidiš nevidljivo.<br />
Saznao si da ne znaš, vidio da ne vidiš i čuo tišinu.<br />
Tada u bratu vidiš brata, u drugome sebe.<br />
Tako sam i ja vidio tebe.<br />
Tragajući za istinom o svom biću, ljudi su, uočili<br />
da su unutrašnji izvori sreće najizdašniji, odnosno da<br />
je jedino stvarno bogatstvo, bogatstvo duše. Saznali<br />
smo da nije problem preći granicu već kada ne znaš<br />
gdje je.<br />
Što je zapravo istina? Nekada nam je draga (kad<br />
je naša); nekada ne (kada je tuđa), ponekad sama po<br />
sebi izaziva tugu, sreću ili ravnodušnost. To ćemo znati<br />
kada nam tuđa istina bude draga kao svoja. Zbog velikog<br />
neznanja koje se manifestuje i prema istini,<br />
ponekad nam se čini da vrlina nje moguća, da je pravednost<br />
nedostupna i da je neostvarivo biti dobar što, na<br />
našu sreću, nije tako. Te vrijednosti nijesu sasvim ostvarive<br />
ali teško onome ko k njima ne teži.<br />
38<br />
Tražeći mjesto s namjerom da negdje prislonim<br />
dušu, uvijek, kada ga nađem, nešto me žulja.<br />
Slično je na plaži kada se ukopavate u pijesak i baš<br />
pomislite da ste se namjestili, kad opet nešto žulja.
Možda i nema takvog mjesta do ono, kada smo<br />
bili mali prispavamo u majčinom skutu, slušajuci<br />
govor ukućana i pucketanje vatre u peći.<br />
Rekao sam da drugi služe kao ogledala ali ne<br />
samo oni. Najviše sam mislio na najznačajnije i najveće<br />
ogledalo - prirodu. Možda je ona jedino ogledalo pomoću<br />
kojeg možemo otkriti istinu o sebi i drugima.<br />
Mnogo je pisano o takvim iskustvima i potrazi za saznanjima<br />
o Stvoritelju, prirodi i ljudima.<br />
Najveći dio saznanja svode na uvjerenje da smo<br />
priroda i mi cjelina i vrhunsko djelo Stvoritelja. Tragaoci<br />
se upućuju da Atribute Stvoritelja traže u sebi,<br />
prirodi, kosmosu i njihovom jedinstvu. Zato je sve više<br />
ljudi i organizacija koje se zalažu za očuvanje prirode,<br />
svjesni da njenim uništavanjem uništavamo sebe i sva<br />
živa stvorenja. Situacija ukazuje da je stanje takvo da se<br />
razumno ne može pratiti i kontrolisati. Ljudi se nesavjesno<br />
i nemoralno odnose prema onom što im je darivao<br />
Stvoritelj, na svoju i štetu svega što je stvoreno.<br />
To govori da najveći broj ljudi ne umije da se<br />
ogleda u najuglačanijem ogledalu i da na taj način traže<br />
odgovore o svom duhovnom biću i porijeklu. Mnogi i<br />
ne znaju da ono, kao takvo, postoji. Sve što smo govorili<br />
o dualizmu kao osnovnoj karakteristici našeg bića,<br />
pronalazimo u prirodi. Svjetlost i tama, toplo i hladno,<br />
crno i bijelo, rađanje i umiranje, dobro i zlo...<br />
39
Svaka biljka je nikla iz neke klice, ima korijen i<br />
krošnju. Za razliku od krošnje, korijen nije vidljiv.<br />
Jedna mudrost glasi: Ako želiš krošnju, misli na korijen.<br />
Ono što se ne vidi, i u prirodi je važnije od onoga<br />
što se vidi. Kao kod ljudi. Ako otkinemo krošnju ona će<br />
ponovo porasti. Ako otkinemo korijen krošnja će se<br />
osušiti i nikada je više neće biti.<br />
Biljke se hrane preko korijena i većina raste, lista<br />
i procvjetava tek kada ih sunce obasja i ogrije. One izloženije<br />
suncu brže cvjetaju i daju kvalitetnije plodove.<br />
Zanimljivo je da se u najvećem broju plodova ili cvjetova<br />
nalaze nove klice tih biljaka. Ljudi prepoznaju<br />
dobro kao i zlo u prirodi. Zemljotrese, poplave, velike<br />
hladnoće i toplote, mnoge životinje koje se međusobno<br />
ubijaju... Ptica grabljivica ubija goluba i slično. Pravila<br />
koja prepoznajemo u prirodi sužavaju svaku mogućnost<br />
da se radi o slučajnosti.<br />
U životinjskom svijetu uočavamo istu vrstu zakonitosti.<br />
Mnogo je primjera ili, bolje rečeno, sve je<br />
primjer savršene kreacije i sklada u prirodi. I životinje<br />
se rađaju i umiru kao biljke i ljudi. Uočavamo da se<br />
dabar rađa sa znanjem da pravi branu, pčela da sakuplja<br />
med... i da bi to naučili nijesu morali da idu u školu.<br />
Sve upućuje da postoje pravila koja važe u prirodi, bez<br />
ikakve mogućnosti da ih mijenjamo, dogmatizujemo i<br />
objasnimo do kraja. Neka iskustva, stara hiljadama godina,<br />
ukazuju na postojanje tih zakonitosti koje su, u<br />
krajnjem, pripisivali Stvoritelju, njegovoj misli, volji i<br />
kreaciji.<br />
40
Naša kuća, planeta Zemlja, je u Kosmosu i<br />
okreće se oko svoje ose 1670 km/h a oko Sunca šezdeset<br />
puta brže. Na putanji oko Sunca Zemlja svakih 30<br />
km odstupa od putanje 2,8 mm. Ako bi odstupanje bilo<br />
3,1 mm, svi bismo izgorjeli ili 2,5 mm, svi bi se smrzli.<br />
Zamislimo Univerzum sa više milijardi zvijezda<br />
i galaksija koje se kreću svojim putanjama velikim brzinama<br />
u velikom redu i harmoniji. Naučnici tvrde da<br />
tom redu mnogo doprinosi to što se nebeska tijela istovremeno<br />
okreću oko svoje ose i unutar pripadajućeg sistema.<br />
Da nije samo okretanje u pitanju pročitajmo što<br />
o tome piše Njutn:<br />
Taj zadivljujući razmještaj Sunca, planeta i<br />
kometa može biti samo djelo jednog svemogućeg i premudrog<br />
bića… ne mislim da gravitacija može biti objašnjiva<br />
samo prirodnim uzrocima, već sam prinuđen<br />
da to pripišem promišljanju i odluci neke svjesne sile…<br />
da pokreti planeta nisu rezultat samo prirodnih uzroka,<br />
već ih pokreće neka inteligentna sila… tako dakle da<br />
bi se izgradio taj sistem sa svim tim kretanjima, bio je<br />
potreban neki uzrok koji bi obuhvatio i u međusoban<br />
odnos postavio kvantitetne materije u raznim tijelima<br />
Sunca i planeta, zatim gravitacione sile koje odatle<br />
proističu, različite distance između primarnih planeta<br />
Sunca i sekundarnih planeta Jupitera, Mjeseca,<br />
Zemlje… Moći postaviti u međusobni odnos i urediti<br />
41
zajedno sve to, pretpostavlja da taj nije ni slijep ni<br />
slučajan već dobro upućen u mehaniku i geometriju.<br />
Samo smo se osvrnuli na podatke koji upućuju<br />
na čudo stvaranja i Stvorioca. Ne samo što se čovjek,<br />
priroda i Zemlja zajedno okreću u beskrajnom Kosmosu<br />
već i zbog želje da saznamo zašto je sve to tako,<br />
mi tragamo promišljajući o Zakonu koji čini ovaj red i<br />
harmoniju.<br />
Da bi došli do saznanja neki su gledali u nebo,<br />
prirodu i sebe a neki u ogledala koja su sami napravili.<br />
Promišljanja o ljudskoj duhovnoj stvarnosti, porijeklu<br />
i budućnosti opterećena egoizmom i materijalnim na<br />
štetu duhovnog, daju drugačije rezultate i iskrivljenu<br />
sliku. Ta traganja i poređenja pomažu da lakše prepoznamo<br />
istinu. Kako bismo mogli poći negdje a da to<br />
neđe ne postoji?<br />
Ogledalo priča svoju priču:<br />
Što vam o sebi može reći obično ogledalo, kojeg<br />
su drugi stvorili, u njega se ogledali, uglačavali ga,<br />
uramljivali, lomili... Nemoguće je da vam mogu reći<br />
istinu koju tražite iz prostog razloga što ne znam. Ja<br />
sam kao oko koje vidi sve osim sebe. Ali, naravno, svi<br />
imaju svoju priču, pa i ja. Kako rekoh, ništa ne mogu<br />
reći o sebi ali mogu što su drugi u meni željeli da vide<br />
o sebi. Ni ta priča neće biti cjelovita zato što sam samo<br />
jedno od mnogo ogledala.<br />
42
Istina nikada ne može biti dio pa ni moja priča ne<br />
može biti cjelovita. Kada bismo svi ispričali svoju priču<br />
imali bismo mnogo bolju sliku o onima što se ogledaju<br />
ali vjerujem, opet ne cjelovitu. Ne ogledaju se oni uvijek<br />
i samo u nama već i kroz svakodnevni rad, angažovanje<br />
kao i kada ne rade ništa. Tragači za cjelovitom slikom<br />
liče na one koje pokušavaju da od parčadi slomljenog<br />
ogledala sastave novo. Ipak, bolje išta nego ništa.<br />
Prije nego su me zbog zastarjelog rama stavili u<br />
podrum bio sam u stanu jednog profesora i njegove supruge,<br />
modne kreatorke. Nije ram zastario već su oni<br />
tako mislili. Ramovi kao što je moj, nikada ne zastarijevaju,<br />
već, što su stariji to su bolji. Što se tiče ljepote<br />
možda su u pravu oni koji kažu da je to stvar ukusa. Svi<br />
koji govore o ljepoti, u stvari, upoređuju sopstveno<br />
iskustvo sa onim što vide.<br />
U tišini podruma, rasterećen svih likova, razmišljao<br />
sam o svemu. Prvo, zašto sam tu đe sam? Pretpostavljao<br />
sam da su profesor i njegova supruga kupili novo<br />
ogledalo da bi njihov lik u njemu bio ljepši. Nijesu htjeli<br />
da me bace, ili daju nekom, dok se ne uvjere da im novo<br />
ogledalo omogućava traženo. Znao sam da će to potrajati<br />
i da, opet, neće biti zadovoljni onim što vide u ogledalu.<br />
Ponadao sam se da će me tada ponovo zakačiti na zid.<br />
Počeh da analiziram one koji su se u meni ogledali.<br />
Svako jutro pred odlazak na posao ređali su mi se<br />
likovi profesora i njegove supruge. Profesor se nije pre-<br />
43
dugo zadržavao i najvažnije mu je bilo da mu kravata<br />
ima veliki čvor. Često ih je mijenjao da vidi koja mu<br />
boja bolje odgovara. Ponekad se vraćao da se ponovo<br />
vidi okrećući se lijevo – desno. Kada se ogledao, tražeći<br />
pogodan ugao da se vidi, stalno je kretao glavu lijevo<br />
- desno, gore - dolje, zatežući kravatu i zastajući<br />
po malo na kraju. Vidio sam da neprestano traži svoj lik<br />
ali nikako nijesam mogao znati koji. Mislim da ni on<br />
nije znao. Često se mrštio i pokazivao zube.<br />
Najviše sam saznavao o njima kada, zbog žurbe,<br />
u isto vrijeme banu ipred mene, pa ko će prvi. Profesor<br />
je bio dobrodušniji i popustljiviji ali nije mogao da je<br />
pusti prvu zbog toga što se dugo ogledala. Boreći se za<br />
poziciju, govorila mu je da je smotan i slično. Uvijek je<br />
bila govorljivija i, ruku na srce, njoj je ogledalo bilo neophodno.<br />
I njoj je čvor bio najvažniji ali ne na kravati<br />
već onaj na čelu, između obrva koje su bile priča za<br />
sebe. Nervoznoj, oštra pogleda, guste crne obrve upotpunjale<br />
su tu sliku. Pokušala je da ih čupa ali je primijetila<br />
da joj čvor na čelu izgleda veći pa je odustala.<br />
Spremajući se za izlaske, mnogo je brinula o izgledu,<br />
stavljajući na sebe sav nakit za koji je našla mjesto,<br />
o uši, vrat, iza šake, na prste i veoma često - šešir.<br />
Odjeća koju je sama kreirala najviše je govorila o njoj<br />
a najmanje o onome što je htjela. Mnogo dekorativnih<br />
elemenata raznih boja sa mnogo džepova i aplikacija<br />
činili su je kao novogodišnju jelku koju je kitio svako ko<br />
je pored nje naišao. Profesor je bio jednostavno i pri-<br />
44
stojno obučen. Jednobojno odijelo, kravata i naočare<br />
bez okvira, odavali su sliku pravog intelektualca.<br />
Kada su se vraćali sa prijema, izložbi, modnih<br />
revija i slično, ponovo je bila rasprava koju sam u prekidima<br />
čuo zato što su se kretali od predsoblja do soba<br />
i kupatila pričajući utiske. O svemu je bilo komentara<br />
osim o onome što je bio smisao okupljanja. Nikada nijesu<br />
komentarisali slike, utisak sa predstave ili skupa<br />
već samo ko je bio i kako je izgledao. Tako sam saznao<br />
da se prilikom izuzetno uspješne izložbe fotografija velikog<br />
crnogorskog slikara, profesora Dragana Karadžica,<br />
nije moglo proći od nekih nakinđurenih gospođa<br />
koje su stajale na prolazu između izložbenih prostora.<br />
Druge su sa svojim tašnama stajale ispred slika zbog<br />
čega se neke fotografije nijesu mogle vidjeti. Gledali<br />
su jedni druge i poslije prepričavali.<br />
Nekoliko dana poslije izložbe, pred ogledalom, u<br />
džepu odijela profesor je našao novinski tekst koji mu<br />
je dao prijatelj. Zamišljen, kao da je neki zaostali neplaćeni<br />
račun za struju, pročitao je:<br />
Povodom izložbe fotografija Dodiri Dragana<br />
Karadžića.<br />
Biljke koje izranjaju iz vode gledaju svoju sliku u<br />
njoj kao što to čini Narcis na izvoru. Dodiri biljke i<br />
njene slike je granica stvarnog i nestvarnog, znanja i<br />
neznanja.<br />
45
Na tom mjestu kao da je nešto što neprestano<br />
trepti priklanjajući se čas slici čas biljki. Nešto što je<br />
jače i starije od nas.<br />
Senzori Draganovog foto - aparata nalaze se u<br />
dubini njegove duše odakle dolazi svjetlost koja,<br />
suprotstavljajući se dnevnoj, daje sliku koju vidimo.<br />
Nevjerovatno koliko je taj dodir dvije svjetlosti stvaran.<br />
U ovom slučaju foto - aparat je tu samo da posvjedoči<br />
ovaj susret.<br />
Ovaj dodir nije apsurdan kao dodir čovjekove<br />
duhovnosti i bezdušnosti svijeta u kojem živimo. Na fotografijama<br />
su slike koje dokumentuju neraskidivu vezu<br />
prirode i čovjeka. Neko reče - SVE ČINI JEDNO i da bi<br />
tako bilo, dodiri moraju postojati.<br />
Karadžić nas svojim dodirima, kao kakav<br />
skeledžija prevozi sa obale koju vidimo - na onu koju<br />
osjećamo, ulaže napor savladavajući bujicu rijeke dok<br />
mi uživamo u putovanju.<br />
Profesor se zamisli, zgužva papir, baci ga u kantu<br />
za smeće i poče da priteže čvor na kravati mrdajući<br />
glavom lijevo - desno.<br />
Posebno su bile zanimljive priče i komentari pred<br />
praznike, Novu godinu posebno. I dok su se ogledali<br />
dobijali su telefonske pozive i razgovarali sa prijateljima<br />
odgovarajući na pitanja đe će za Novu godinu?<br />
Svakakvih je tu bilo odgovora, kako kome… Od<br />
46
onih da još razmišljaju do onih-u nekom hotelu na primorju<br />
i slično.<br />
Jednog dana profesor je po dogovoru sa suprugom<br />
sišao u podrum, sklonio predmete oko mene, uzeo<br />
me i vratio u stan. Njegova supruga me isprskala<br />
nekom tečnošću, očistila i ponovo zakačila na isto<br />
mjesto. Tako sam, srećan, ponovo visio na zidu.<br />
Ogledalo je ispričalo priču koja potvrđuje da<br />
ljudi više pridaju važnosti onom što vide i materijalnom<br />
nego duhovnom. Zato je i odnos prema stvarnim<br />
vrijednostima takav da se ono materijalno ostvaruje na<br />
štetu duhovnog.<br />
U svakom slučaju na putu ka istini o svom biću,<br />
glavna prepreka su egoizam i neznanje. Kada u dovoljnoj<br />
mjeri savladamo ove dvije prepreke znaćemo da je<br />
duhovno važnije od materijalnog i da su dio cjeline. Tada<br />
će nam važnije biti kakva nam je duša nego kakva nam je<br />
kravata. Tada će nam biti važnije miris ruže od njene boje.<br />
47
5.<br />
MI SMO LUČA TAMOM OBUZETA<br />
(Njegoš)<br />
Dok smo se preko Ivanovih korita vozili prema<br />
Lovćenu, gledao sam kako se udaljavamo od Cetinja<br />
koje je izgledalo sve manje a njegovo kameno okruženje<br />
veće. Sve je izgledalo kao ambijent s neke razglednice.<br />
Slike i utisci su se brzo mijenjali.<br />
Te promjene samo su na trenutak prekidale moje<br />
traganje za saznanjem zašto je Njegoš za posljednje<br />
utočište izabrao lovćenski vrh? Stali smo poslije velike<br />
krivine koju je šofer morao hvatati iz dva puta. Preko<br />
parkinga za automobile, pored restorana s lijepom<br />
malom terasom, počeli smo da se penjemo prema vrhu.<br />
Nijesam kao ostali brojao stepenice već se lagano<br />
peo očekujući da ću na vrhu naći traženi odgovor. Stigli<br />
smo. Djelo Ivana Meštrovića izaziva snažan utisak<br />
čemu doprinosi jaka cirkulacija vazduha i oblaci što se<br />
bešumno razbijaju o vrh Lovćena.<br />
Stojao sam zadihan ispred velike Njegoševe figure<br />
obgrljene orlovim krilima. Pitao sam se da li je<br />
Njegoš doletio orlu ili orao Njegošu? Poznavaoci Njegoševih<br />
djela rekli bi to je isto: Orao Orlu!<br />
48
Figure napravljene od tamnog mermera upućuju<br />
na razmišljanje i poštovanje. Odzvanjale su njegove riječi<br />
i razmišljanja:<br />
Rašta sam ja Ovđe? Mi smo luča tamom obuzeta...<br />
Tajna čojku čovjek je najveća... U tu tajnu pronić<br />
ne možemo... U grobu su od toga ključevi...<br />
Tražeći da ga sahrane na Lovćenskom vrhu rekao<br />
je: ... tamo đe munje tamu u svjetlost pretvaraju. Tražio<br />
je Njegoš odgovore na mnoga pitanja, mislio da će<br />
munja čovjekovog znanja osvijetliti mrak neznanja. Tu,<br />
na vrhu Lovćena, gdje prestaje da postoji ono što vidimo<br />
i počinje nevidljivo; tu gdje prestaje znanje i počinje<br />
neznanje, tu između... Tu je zastala Njegoševa<br />
potraga. Možda je zbog toga sada tu. Da nastavi putovanje<br />
u nepoznato. Da bude bliže odgovorima.<br />
Prisjetio sam se prijatelja koji mi je rekao da su<br />
u Crnoj Gori postojale Slobodno Zidarske Lože od<br />
1807. do 1906, prvo u Kotoru (1807. Sveti Jovan, poslije<br />
i na Cetinju, 1887. Njegoš) i da je Petar II Petrović<br />
Njegoš, kao i neki drugi Petrovići (kralj Nikola,<br />
neke njegove ćerke, vojvoda Mirko...), bio član tog društva.<br />
Inicirao ga je princ C.·. M.·., vrlo mladog, neposredno<br />
prije nego je postao monah-arhimandrit (1831).<br />
Čitao je Zohar-a, izučavao Kabalu i tragao za istinom<br />
o Stvoritelju, prirodi i čovjeku. Njegov spjev Luča mikrokozma<br />
(objavljen 1845.) nadahnut je tom potragom.<br />
49
Crnogorska zastava, peta s lijeva,odozgo ka dolje.<br />
Obuzet utiscima zaputio sam se stazom prema<br />
Vidikovcu. Nema ograde a lijevo i desno je ponor. Vjetar<br />
izaziva neravnotežu. Osjećao sam strah, divio se ljepoti,<br />
budila se neka tajna čula... Čudno i neobjašnjivo.<br />
Sjeo sam na ogradu Vidikovca. Kao da sam na<br />
vrhu svijeta, sam na mjestu gdje prestaje zemlja a počinje<br />
nebo.<br />
Vraćam se.<br />
Zagledan u daljinu čuo sam glasove saputnika.<br />
Opraštajući se od Njegoša i njegovog vrha ispratih još<br />
jedan oblak zaključujući da smo i mi kao on što se<br />
sobom rva, nošen vjetrom mimo svoje volje.<br />
50
6.<br />
OSVETA I MORAL<br />
Bio sam u osnovnoj školi kada mi je brat Andrija,<br />
vraćajući se iz Beograda sa završenih studija Arhitekture,<br />
donio vazdušnu pušku. Bio je to veliki događaj za<br />
mene.<br />
Dobro sam naučio da pucam. Bio sam vrlo opre -<br />
zan s obzirom da su me na to upozoravali ukućani govo<br />
reći da će mi je oduzeti napravim li kakvu grešku.<br />
Moram priznati da su pored starih konzervi moje mete<br />
bi le i ptice. Nijesam osjećao da ubijanjem ptica pravim<br />
gre ške. Tek kasnije, pogotovu kada sam postao otac,<br />
stvorio mi se poseban osjećaj za sve što je živo.<br />
U komšiluku je bila kuća moje rođake, u dvorištu<br />
mali prgavi pas Baki. Lajao je neprestano dok god<br />
je neko prolazio pored kuće, ali nikada nije ujeo. Svi<br />
mi i oni koji su svakodnevno prolazili znali smo da<br />
Baki, kao i mnogi drugi psi, ne laje zato što nas mrzi<br />
već što je pas. Zbog toga je i Baki lijepo prolazio.<br />
Jednom je Baki nestao. Neobično je bilo tiho tih<br />
dana. Svi smo se pitali što je s njim? Poslije sedam dana<br />
stigao je odgovor. Moja rođaka je rekla da ne može biti<br />
51
ništa drugo već da sam ga ja ubio. Time je istraga bila<br />
za vršena, odluka pravosnažna. Logično, samo sam ja<br />
imao pušku. Uzalud sam se branio da to ne bih nikada<br />
uradio. Što sam se više branio, u njihovim očima sam<br />
više bio kriv. Prošlo je 20 dana, Bakija nema.<br />
Počeo sam da razmišljam da ga stvarno nijesam<br />
ubio onako iz nepažnje, kroz neki žbun. Možda ga je<br />
metak slučajno pogodio. Možda. Ali, nemoguće! Rekoh<br />
sebi, ni puška nije tako jaka da bi ga ubila. Ne bi sigurno,<br />
ali on je mali pas… Baki se nije pojavio ni narednih<br />
dana, više ga niko nije pominjao. Samo sam ja<br />
mislio na njega.<br />
Jednog jutra, pukla je vijest da se Baki vratio, nastavio<br />
je, po navici, da laje. Bilo mi je teško, zaplakao<br />
sam i osjetio nešto što do tada nijesam. Sada znam, da<br />
je to bila istina.<br />
Razmišljao sam o rođaki. Sada zna da nijesam<br />
ubio Bakija. Da li razmišlja o meni i nepravdi koju mi<br />
je učinila? Zašto me ne zove i kaže da joj je žao zbog<br />
toga? Bilo joj je stalo do istine o nestanku Bakija do te<br />
mjere da ju je sama oblikovala. Sada kada se istina zna,<br />
nije joj do nje. Sve je kao prije Bakijevog nestanka<br />
samo je ostala nepravda prema meni.<br />
Danas ne bih tako postupio ali sam, navodno<br />
zbog pravde učinio nepravdu (osvetu). Ta rođaka imala<br />
je strah od kornjača kojih je, u to vrijeme, bilo dosta.<br />
Odabrao sam veliku koju sam rukom jedva držao<br />
sakrivenu iza leđa. Pošao sam kući kod nje i pitao:<br />
52
- Vratio se Baki?<br />
- Jeste! - odgovorila je stidljivo.<br />
-To znači da ga nijesam ubio?<br />
- Jeste, pobjegao je za kučkama! - odgovori<br />
gledajući u pod.<br />
- Dobro. - rekoh.<br />
- Zbog toga što si rekla da sam ga ubio donio<br />
sam ti poklon.<br />
Stavio sam kornjaču ispred nje. Zavrištala je, pa -<br />
la i počela da se trese. Okrenuo sam se i otišao. Saznao<br />
sam da logično ne znači istinito, već da je logika alat na<br />
putu saznanja a ne znanje. Osjetio sam gorčinu ne pra -<br />
vde i nepravdu osvete.<br />
Kad nekoga kaznite na ovaj način, prvo što pomislite<br />
je da li ste pogriješili? Obično od male greške koju<br />
neko učini prema nama nastane velika koju učinimo mi<br />
zato što uzimamo pravdu u svoje ruke. Iako se radilo o<br />
bezazlenoj krivici, pravdi i osveti, ja sam sa najmanje<br />
posljedica osjetio što to znači. Ali nije uvijek tako.<br />
U prošlosti Crne Gore osveta je bila česta pojava,<br />
po nekad i obaveza. Viševjekovni ratovi kao da su odre -<br />
dili mjeru i način kako doći do pravde. Pravila su bila<br />
surova. Oko za oko, zub za zub i, veoma često, više od<br />
toga.<br />
Djelo koju je neko činio ubijajući i nepravda stvo -<br />
rena gubitkom najbližih utemeljili su krvnu osvetu kao<br />
način zadovoljenja pravde. Krvna osveta je smatrana ju-<br />
53
naštvom i visoko moralnim činom. Ali često je bila veća<br />
nepravda od djela zbog koje se činila. Stradali su i<br />
nevini. Crnogorski vladari su suzbijali osvetu ali nikada<br />
do kraja i potpuno. Jedan od osvetnika je rekao:<br />
- Nijesam dobro spavao misleći na osvetu. Tek<br />
sada kada sam se osvetio, ne mogu da spavam.<br />
Bilo je primjera da je onaj ko je ubio iz nužne<br />
odbrane, kasnije podizao djecu ubijenog. Tako ni zakonito<br />
uvijek nije značilo pravedno zbog čega su neki<br />
časni ljudi samostalno preuzimali na sebe odgovornost,<br />
pokušavajući da ublaže posljedice.<br />
Gradeći po mjeri onog što je u nama uočavamo<br />
da naše moralno osjećanje i svijest stoje suprotno<br />
nekim običajnim zahtjevima. Moralne vrijednosti koje<br />
podrazumijevaju da drugima činimo ono što bismo voljeli<br />
da oni nama čine osnov su zdravog razvoja svakog<br />
pojedinačno i društva u cjelini. Ova načela i norme<br />
pomažu da shvatimo da je neprihvatljivo ono što se<br />
često nudi kao dogma, bilo vjerska, običajna ili druge<br />
vrste. Što se više vraćamo u prošlost vidimo da su<br />
dogme najčešće bile nasilje nad dušom i da su često<br />
zbog njih bili ugroženi i životi ljudi. Koliko je ljudi završilo<br />
na lomači ili slično i zbog čega. Kada bolje<br />
razmislimo shvatimo da je, u stvari, baza svakog zla<br />
neznanje. Zato je znanje, osnovni preduslov da bi neko<br />
mogao da se opredijeli da li će učiniti dobro ili loše.<br />
54
Zakoni propisuju da svaki zločin (i ne samo zločin)<br />
bude pravedno kažnjen. Kazna je poruka koja čeka<br />
grešnika. Ne osveta već pravda, odnosno da će biti kažnjeni<br />
svi koji postupaju suprotno zakonu, ugrožavaju<br />
druge i slično. Znanje o kazni uči da moraju svi poštovati<br />
zakon i da će oni koji ga ne poštuju biti pravedno<br />
kažnjeni. Ovo pravedno puno znači. Ono je, u suštini,<br />
razlika između pravedne kazne i osvete koju možemo<br />
tretirati kao nepravednu kaznu. Znači kazna je u svakom<br />
slučaju, način je u pitanju. Razmislimo da li je<br />
možda svaka pravosnažna presuda koju donesu sudski<br />
i drugi organi, kažnjavajući nekog, svojevrsna pravedna<br />
osveta. Pravedna zato što će sudovi, u ime svih,<br />
prije svega, prvo utvrditi istinu i prema njoj donositi<br />
pravedne odluke. Čovjek se jedino osjeća kao pravi krivac<br />
kada ga osudi njegova savjest. Ona zna kako je bilo<br />
i nije potrebno izvoditi dokaze pred drugima zbog toga.<br />
Ona je i najpravičniji sudija.<br />
Ono što bismo morali znati je da zbog ljubavi<br />
prema istini i nepravde koja nam je nanešena mi ne<br />
smijemo biti kao oni koji nepravdu čine. Moramo biti<br />
spremniji da je trpimo nego činimo. Za one koji tako<br />
žive postoji mjesto gdje sunce nikada ne zalazi - srce<br />
koje voli. Oni znaju da je ljubav najmoćnije oružje na<br />
svijetu jer je ljubav nepogrješiva i ona nema greške, jer<br />
sve greške su samo nedostatak ljubavi (Viljem Lo).<br />
Oni koji su u drevnim vremenima bili određeni<br />
da sude drugima morali su zadovoljiti izuzetno zna-<br />
55
čajne kriterijume. Morali su znati što je pravda, suditi<br />
pošteno i nepristrasno, bez subjektivizma, uticaja moćnih<br />
ili nemoći siromašnih.<br />
Sudije su morale biti strpljive, odmjerene, oslobođene<br />
tvrdoglavog ponosa i sujete, suditi s mjerom bez<br />
strasti i odlučivati nepristrasno. Znali su da ih Biblija<br />
uči da dok ti sudiš ovdje, tebi će biti suđeno gore.<br />
Tragajući za istinom o svom Putu osvijetljenom<br />
svetiljkom ljubavi pokušavamo da uspostavimo vezu<br />
između prolazne vječnosti kapi vode sa njenim odsjajima.<br />
56
7.<br />
UČITELJICI<br />
Draga učiteljice,<br />
Možda sada nijeste očekivali ovo pismo. Vrijeme<br />
kada ste nas učili da ispravno mislimo, pišemo, čitamo,<br />
crtamo, igramo se i radujemo životu poodavno je prošlo.<br />
I ne viđamo se često. Vi sada učite druge a nas uče drugi.<br />
I kada se, ponekad, sretnemo, u gužvi, to nekako prođe<br />
gotovo bez riječi. Kao da je sve rečeno. A nije. Shvatili<br />
smo kako se, ponekad, najduže pamti ono što nije rečeno.<br />
Zato pokušavamo da Vam nešto od tog nerečenog, napišemo<br />
u znak zahvalnosti, danas za Novu godinu.<br />
Znamo da se, ponekad, osjećate zaboravljenom<br />
ili mislite da mi onako, nezahvalni, prolazimo pored<br />
Vas zaboravljajući što ste sve uradili za nas. Znajte da<br />
nije tako. Možda smo još stidljivi i nemamo hrabrosti<br />
da iskažemo najdublja osjećanja pa nam je najlakše da<br />
ćutimo. Iako ste nas korak po korak učili da budemo<br />
slobodni to ne uspijevamo uvijek i potpuno. Znamo da<br />
ćete nas razumjeti, kao i uvijek.<br />
57
HvalaVam, draga učiteljice, zato što su tragovi<br />
Vašeg rada ispisani u našim srcima odakle vam i stiže<br />
ova čestitka. Neka Vas to saznanje ojača da biste još<br />
dugo i uspješno radili svoj plemeniti posao.<br />
Srećna Nova godina!<br />
Želimo da nastupajući praznici budu početak boljeg<br />
vremena u kojem će ljudi imati manje briga a više<br />
sreće i zadovoljstava. Neka Vas nebriga i nepažnja drugih<br />
ne obeshrabre već učine jačim da lakše izdržite na<br />
svom putu. Tako će Vaše želje, kao izraz mudrosti, nošene<br />
ljubavlju, biti ostvarene na sreću i zadovoljstvo svih.<br />
P.S. Šaljemo Vam neke radove koje su napisali i<br />
nacrtali vaši učenici.<br />
1. Mjesečina nad Beogradom.<br />
Hotel Park rano ujutru a mi više nijesmo tu!<br />
Te večeri nakon što su savladani umorom i najuporniji<br />
zaspali, kada je sve utihnulo i počeo san, pojavio<br />
se Mjesec. Iako očekivan, njegova pojava uvijek<br />
pomalo iznenadi one malobrojne čija su zanimanja da<br />
rade noću. Jezdeći nebom u tišini, kao veliko Oko koje<br />
osjeća naše duše i gleda naše snove, on pravi smotru.<br />
Mi polumaturanti osnovne škole Sutjeska iz Podgorice,<br />
kao da sa svojim nastavnicima u hotelu Park<br />
sanjamo zajednički san. Taj san je inspirisan rastankom.<br />
Tek kada počnemo misliti o rastanku, javi nam se<br />
58
sjećanje. Osam godina smo zajedno, gotovo sve što<br />
znamo naučili smo jedni od drugih i od nastavnika.<br />
Sada mnogo bolje razumijemo sve što nam se dešavalo.<br />
Preovladavajuće osjećanje izazvano je saznanjem<br />
o našem zajedništvu. Svi smo bili na istom zadatku,<br />
na istom putu koji nas sa mnogo neizvjesnosti<br />
vodi u nepoznato. Možda je radost u koračanju iz dana<br />
u dan, iz nepoznatog u poznato. Saznanja kao da nas<br />
jačaju da otkrivamo nepoznato. Svi smo mi učenici, zajedno<br />
sa našim nastavnicima, na tom putu.<br />
A mjesec, neizbježan, nenametljiv saputnik, koji<br />
hoda kada mi mirujemo, koji nadzire i noću osvjetljava<br />
naš put i naše snove. On kao da je čuvar naših tajni i<br />
želja i garant da nećemo biti bez ljubavi i nade. Njegovo<br />
harmonično kretanje u tišini kao da nas blagosilja<br />
da shvatimo naš zajednički put, put ljubavi i sreće.<br />
A što kada se probudimo, i kada čuvara naših<br />
snova više ne bude tu, što kada jednog jutra, shvatimo<br />
da više nijesmo svi zajedno?<br />
Srce na svaki zov života mora<br />
Spremno biti na oproštaj i nove početke,<br />
Da bi se hrabro i bez tuge<br />
Podalo novim, drugim okvirima.<br />
Neka čar se krije u svakom početku,<br />
Ona nas štiti i pomaže nam živjeti. (Hese)<br />
Hotel Park rano ujutru a mi više nijesmo tu!<br />
59
2. Pozorišna predstava.<br />
Kada se ugase svjetla u pozorišnoj sali i tišina ispuni<br />
svaki kutak, kao da se pripremamo na putovanje u<br />
neki drugi svijet u kojem nam se misli slobodnije kreću.<br />
Uvijek kada se na bini pojave prva svjetla i glumci,<br />
imam utisak da smo zakoračili nekim novim putem.<br />
Ovakvim osjećanjima bio sam opsjednut i kada<br />
je počela predstava Gorski vijenac. Akteri predstave su<br />
nas kao mađioničari ljudskog duha odveli u prošlost, u<br />
vrijeme kada se crnogorski narod borio za odbranu<br />
svoje slobode. Kroz djelo Petra Petrovića Njegoša do -<br />
čarava nam se surova borba između onih koji su željeli<br />
da vladaju drugima i onih koji su branili pravo da budu<br />
slobodni.<br />
Kroz likove Vladike Danila, Igumana Stefana,<br />
kneževa Rada, Janka, Nikole, Draška, Batrića…, Vuka<br />
Mićunovića, Vuka Mandušića, Popa Mića, Skender -<br />
age, Arslan - age i drugih prikazuje se priča sastavljena<br />
od pojedinačnih sudbina povezanih zajedničkom borbom<br />
za odbranu slobode.<br />
Analizirajući predstavu zapažam da bez obzira<br />
što je bilo veoma teško dočarati to vrijeme i aktere tih<br />
događaja, zahvaljujući umjetničkom izražavanju, gle -<br />
da oci su mogli osjetiti svu tragiku tog vremena i velike<br />
odgovornosti tih generacija.<br />
Ova uspješna pozorišna predstava pokazala je<br />
ko liko je potrebno znanja, osećajnosti i volje da se ost-<br />
60
vari njen cilj. Svi glumci su morali kvalitetno dočarati<br />
li kove koje su tumačili da bi cjelina bila bliža realnosti<br />
predstavljenih događaja. Koliko je Njegoševo djelo uspješno<br />
dočarano kroz tu cjelinu ocjenjuju gledaoci.<br />
Moj utisak je vrlo pozitivan zato što sam, kada<br />
su se svjetla ponovo upalila i aplauz otjerao tišinu i naše<br />
misli ponovo bile tu, osjetio koliko je velika moć ča ro -<br />
lije koja se zove pozorišna predstava. Imao sam osjećaj<br />
i potrebu da još nekoliko trenutaka ostanem sa tim li ko -<br />
vima u znak solidarnosti i poštovanja prema njihovoj<br />
bo rbi i želju da ih ne napuštamo, da budemo s njima u<br />
borbi za slobodu.<br />
Vraćajući se kući, odzvanjale su mi riječi Igumana<br />
Stefana:<br />
Pâs svakoji svoje breme nosi;<br />
Nove nužde rađu nove sile.<br />
61
3. Slike<br />
Stara kuća, akvarel.<br />
Jesen, tempera.<br />
62
8.<br />
<strong>POVRATAK</strong><br />
Mnoga vjerovanja podrazumijevaju neku vrstu<br />
povratka, drugog života ili reinkarnaciju. Ljudi žele da<br />
vjeruju da se sve ne završava smrću. Još su drevni narodi<br />
određivali pravila kako postupati da bi se steklo<br />
pravo na drugi život. Nepoštovanje pravila podrazumijevalo<br />
je da se to pravo neće steći i da će onaj ko ih ne<br />
poštuje, biti kažnjen.<br />
I danas traje potraga za odgovorima na pitanja na<br />
koja još niko nije našao cjelovit odgovor, o Stvoritelju,<br />
prirodi i čovjeku. Zato su nastala vjerovanja, religija,<br />
nauka, filozofija… Zbog boljeg razumijevanja suštine<br />
te potrage moramo se vratiti u prošlost kroz ono što su<br />
o njoj zapisali upućeni.<br />
Poznato je da su ljudi od samih početaka kroz<br />
misticizam, prevazilazeći obično vrijeme i prostor, željeli<br />
da uspostave iskustvenu veze sa Stvoriteljem. Misterije<br />
su pomagale da shvate njihovo božansko<br />
porijeklo i otkriju način povratka. Oni čiji je razum u<br />
toj potrazi u pomoć prizivao maštu morali su znati da<br />
mi ne znamo odgovore na ta pitanja već da vjerujemo<br />
u njih na određeni način. Zato što onaj ko zna ne mora<br />
63
da vjeruje, jer, rekosmo, vjerovanje počinje tamo gdje<br />
prestaje znanje. Odatle i mudrost: Mi vjerujemo u ono<br />
što ne znamo i ne vjerujemo u ono što znamo. To upućuje<br />
na pravo i potrebu da svako vjeruje na svoj način.<br />
Ta traganja drevnih su za rezultat imala i definisanje<br />
dana, godine sa četiri godišnja doba, odredili su<br />
dan - kratkodnevicu (21. decembar) i dan - dugodnevicu<br />
(21. jun), dvanaest sazvežđa Zodijaka od kojih<br />
su po šest vezana za ova dva datuma i shodno tome dobijali<br />
pozitivniji ili negativniji predznak (Bik i Škorpija<br />
su 2500 g. p.n.e. označavali dugodnevicu i ravnodnevicu),<br />
uočili Mliječni Put, Kapiju Jarca, Sedam sfera,<br />
i mnogo drugog.<br />
Sve što je bilo dobro, posebno u polovini godine<br />
du godnevice obično je tretirano pozitivno i pripisivano<br />
Stvo ritelju, dan dugodnevice najviše. Otuda i Sazve žđe<br />
Bika (koji je rogovima razbio jaje iz koga je nastao kosmos...),<br />
Oziris Bog Sunca u Egiptu i Orzmud u Persiji<br />
(sve civilizacije su imale svog Stvoritelja) za kojeg je<br />
bilo vezano sve što je dobro. Isto tako, gotovo sve što<br />
je bilo loše u polovini godine, u kojoj je kra tko dne vica,<br />
i van nje, imalo je negativan predznak i pripi si vano je<br />
Đavolu. Tako su i nastali simboli zla - Đa voli. U Egiptu<br />
nasuprot Ozirisa bio je Tifon, u Persiji nasuprot Orzmuda,<br />
Arhiman...<br />
Tako su drevni uočili principe dobra i zla isto kao<br />
što su uočili i druge antagonizme - svjetlost i tamu,<br />
muško i žensko, ljubav i mržnju, toplo i hladno,<br />
64
privlačenje i odbijanje... Sve loše što nijesu razumjeli<br />
kao poplave, vjetrove, zemljotrese i slično pripisivali su<br />
Đavolima koje su imenovali. Hebreji su sve što je bilo<br />
nezakonito i nemoralno pripisivali Sotoni. Zanimljivo<br />
je da ta riječ na hebrejskom ne znači đavo već neprijatelj.<br />
Ovaj nauk izučavao se u ezoteričnim društvima<br />
ko jima je mistika bila osnovna tehnika a inicijacija<br />
(krštenje i sl.) čin prijema. Inicijacija je u Egiptu bila<br />
zakonom propisana pa je i Mojsije (Moshah) - usvojeno<br />
dijete ćerke faraona, bio iniciran u misterijama<br />
Egipta kao i njegov brat Aharun. Zajedničko za sva ta<br />
društva bilo je da su se zakleli da će čuvati tajnu o<br />
Stvoritelju i da tu istinu neće saopštavati drugima da je<br />
ne bi izlagali ruglu (ne prosipaj bisere pred svinje). Svi<br />
su vjerovali da je Stvoritelj jedan, iako su neki zami -<br />
šljali i druge koji su hijerarhijski manje značili, da je<br />
Taj jedini neopisiv i da mogu govoriti samo o njegovim<br />
atributima. Gotovo svi su Stvoritelja tumačili kroz<br />
odre đena trojstva. Zanimljivo da su i u tom vremenu<br />
atributi Stvoritelja u svim religijama bili savršena lju -<br />
bav, dobrota, milosrđe, ljepota i sve najljepše što se<br />
moglo zamisliti ili reći. Vjerovali su u pročišćenje duše<br />
pobožnošću, vrlinama, dobrim djelima i u reinkarna -<br />
ciju. Poslije smrti bio je sud koji je sudio mrtvima, ocje<br />
njivao njihov život i procjenjivao (samo su, po<br />
strogim kriterijumima, birane sudije imale pravo da<br />
sude) da li je duša pokojnika zaslužila da se vrati<br />
odakle je došla, to jest u Stvoritelja.<br />
65
Kada su uočene neke zablude rezultata mističnih<br />
traganja - da planete nijesu bogovi, da postoje zakonitosti<br />
koje mogu da se objasne na drugačiji način… došlo<br />
je i do određenih reorganizacija. Tako se religija izdvojila<br />
i svoja saznanja začaurila u dogme, filozofija se<br />
izdvojila i ostala otvorena za nova saznanja…<br />
Traganjima su nastali brojni simboli za Bogove i<br />
Đavole (kao slike i riječi) skrivajući tajnu o saznanjima<br />
drevnih. Svrha im je bila da sakriju istinu od profanih<br />
(onaj koji nije iniciran) i da je otkrivaju iniciranim. Ni<br />
Bogovi ni Đavoli nijesu bili to što ih je simbolizovalo.<br />
Sunce nije bilo Bog niti je to bio Oziris kojeg je ubio<br />
njegov brat Tifon, smatran Đavolom. Osnovna greška je<br />
bila poistovjećivati značenje simbola sa simbolom. Sa<br />
tom greškom i danas postoje brojna vjerovanja i vjernici.<br />
Iz poštovanja prema njihovim vjerovanjima i straha<br />
da bi saopštavanje istine izazvalo veću štetu nego korist<br />
ona se ne saopštava. Na našu sreću drevni su preko svojih<br />
najmudrijih pojedinaca, svojoj vrsti podarili i saznanja<br />
od velike važnosti za nauku i ljude.<br />
Veoma je značajna priča o porijeklu zla kojom se<br />
bavio i Njegoš. Ono što je bila greška je da sve što je<br />
bilo dobro pripisivali su Stvoritelju a sve što je loše<br />
Đavolima. Imena su, naravno izmišljali kao što su<br />
izmislili što je zlo a što dobro. Kroz saznanja dolazilo se<br />
i do drugih tumačenja dobra i zla i njihovog porijekla.<br />
Kasnije su mnogi vjerujući mudraci, naučnici i<br />
filozofi uočili da postoji prirodni Zakon koji je isti za<br />
66
čovjeka, sva živa bića, prirodu i sve što je stvoreno.<br />
Uočili su i principe koji su jedinstveni (čine jedno); da<br />
nema posljedice bez uzroka, muškog i ženskog, privla -<br />
čenja i odbijanja, dobra i zla, svjetlosti i tame, ljubavi<br />
i mržnje… Oni su vjerovali da je sve stvoreno od istog<br />
Stvorioca, da je On sve u svemu i da je najviše što mo -<br />
že mo da postignemo ograničeno znanje o tome i ra vno -<br />
teža između tih suprotnosti. Oni vjeruju da ti principi<br />
dje luju i u nama, da moramo da vodimo borbu vrlina -<br />
ma protiv poroka, duhovnog protiv materijalnog i ču -<br />
lnog da bismo postigli ravnotežu i pročišćenje duše<br />
koja tek tada stiče pravo da se vrati odakle je došla (iz<br />
Stvorioca).<br />
Ne postoje posljedice bez uzroka. U prirodi je taj<br />
princip očigledniji. Sve što se dešava ima tu uzročno -<br />
posljedičnu definiciju. Analiziraćemo one manje vi dlji -<br />
ve. Kada se sudare topli i hladni vazduh nastaje strujanje<br />
koje nazivamo vjetar. Topli i hladni vazduh teže<br />
da ujednače temperature. Kada se to desi nestaje vjetar.<br />
Tada možemo reći da je nastala ravnoteža. Topli napitak<br />
u šolji teži da izjednači temperaturu sa šoljom. Napi<br />
tak postaje hladniji a šolja toplija. Kada se temperature<br />
napitka i šolje izjednače tada zajedno teže da ujednače<br />
temperaturu sa vazduhom prostora u kojem se čaša<br />
nalazi. Kada se to desi nastala je ravnoteža. Sve se<br />
dešava a da mi to ne vidimo. Mnogo je vidljivih primjera<br />
ili, bolje rečeno, sve je primjer, vrlo objašnjiv i kao<br />
uzrok i kao posljedica. Mnogi vjernici i danas, brojne<br />
67
posljedice ovakvih i sličnih zakonitosti, u nekim ekstremnijim<br />
slučajevima, pripisuju Đavolima.<br />
Podjele na vrline i poroke kao na dobro i zlo pomažu<br />
u objašnjenju brojnih tumačenja vjerovanja da je<br />
sve po Zakonu upisanom prstom Stvoritelja u sve što je<br />
stvoreno.<br />
Za razliku od vjerovanja koje u bazi ima neznanje,<br />
vrlina i porok imaju znanje. Ako je vrlina<br />
(…umno djelovanje u skladu sa najvišim ljudskim i<br />
božanskim normama.) odnos koji karakterišemo kao<br />
dobro, da bismo ga činili prvo treba da znamo što je<br />
dobro. Onaj ko čini porok (…svjesno perverzni nagon<br />
ka lošim djelima.) zna da to nije dobro. Očigledno nije<br />
bilo dovoljno da znamo što je dobro o čemu govori i<br />
izreka: Onaj ko čini dobro bolji je od onoga što misli ispravno.<br />
Onaj ko je znao što je dobro znao je i što nije<br />
dobro. Njegov je izbor bio što će odabrati. Oni koji to<br />
nijesu znali sticali su znanje učeći na greškama. U toj<br />
vrsti potrage za istinom mnogo je pomagala misao koju<br />
je zapisao Konfučije:<br />
Što ne želiš da rade tebi, ti ne radi drugima.<br />
Već je dosta rečeno o ljudskom dualizmu, borbi<br />
vrlina protiv poroka ali vrlo poznata priča koju je ispričao<br />
stari Indijanac svom unuku to najjednostavnije<br />
objašnjava:<br />
68
- U svakom čovjeku se odvija neprekidna bitka. To<br />
je zato što u nama žive dva vuka – započe mudri<br />
starac.<br />
- Kako dva vuka? – upita mališan.<br />
- Jedan je ZAO! To su strah, bijes, zavist, ogo -<br />
rče nje, lažni ponos, pohlepa, ego, ali i žalost,<br />
na dmenost, samosažaljenje i krivica. Ali, postoji<br />
i DOBAR VUK! To su radost, spokoj,<br />
ljubav, nada, vedrina, dobrota, saosjećanje, velikodušnost,<br />
istina i vjera –podučavao je starac.<br />
- I… Koji vuk pobeđuje? – upita unuk bez daha.<br />
- Onaj kojeg više hraniš – odgovori đed.<br />
I drevni su definisali brojne vrline i poroke objašnjavajući<br />
njihovu vezu sa dobrom i zlom. Ako čineći vrlinu<br />
(dobro) bivamo nagrađeni lijepim osjećanjem, duhovnim<br />
mirom i drugim zadovoljstvima onda ćemo čineći porok<br />
(loše) biti kažnjeni ružnim osjećanjem i posljedicama koje<br />
on prouzrokuje. Taj princip, nagrade i kazne je čvrsto<br />
vezan s moralnim normama. Po njemu svi koji rade dobro<br />
zaslužuju nagradu i kaznu kada rade loše.<br />
Počev od onih moralnih normi koje su u nama<br />
ome đene prstom Stvoritelja i savjesti zaduženoj za<br />
ravnotežu između onog što je dobro i što je loše preko<br />
zapovijesti napisanih u svetim knjigama (Biblija,<br />
Kur’an, Talmud…), zakonima, običajnim pravima i<br />
odnosima sve je, u stvari, definisanje dobra i zla i njihovog<br />
odnosa. Očigledno je da se sve što su ljudi<br />
69
uradili na tom definisanju i razgraničenju brzo mijenjalo<br />
a ono suštinsko što je stvo reno sa nama mnogo<br />
manje. To što je Stvoritelj prstom upisao u naša srca,<br />
prirodu i Kosmos ostalo je gotovo isto, samo su se mijenjala<br />
saznanja o tome. Ona su pomogla da i ljudi, u<br />
skladu sa njima i u granicama svojih mogućnosti upodobe<br />
zakone i norme.<br />
Svi će reći da činjenje dobra, kao rezultat nema<br />
uvijek nagradu i da činjenje zla ne rezultira uvijek ka -<br />
znom. Brojni su primjeri toga u prirodi, među životi -<br />
nja ma i među ljudima. To u najblažoj formi mo že mo<br />
tumačiti da nijesmo uvijek u mogućnosti shvatiti pri -<br />
rodni Zakon ili zakon Stvoritelja. Ne možemo ra zu mjeti<br />
kada u prirodi stradaju nevine životinje koje su simboli<br />
čednosti od onih koji su grabljivci i lešinari ali razumijemo<br />
kada mi jedemo te životinje.<br />
O tom nerazumijevanju principa dobra i zla, vrli<br />
na i poroka, uzroka i posljedica, situacija je ista. Čovjek<br />
ima doživljaje koje često karakteriše kao dobro ili<br />
kao zlo. Što je, u stvari, dobro a što zlo i kako ih definisati?<br />
Pitanje je da li ljudi i za neke važne događaje<br />
znaju što je (za njih) dobro a što zlo? Dešavalo se da su<br />
ljudi bili nesrećni zato što im se desilo nešto (zlo) a<br />
nakon izvjesnog vremena vidjeli su da je to bilo dobro.<br />
To izvjesno vrijeme može biti sat, dan, godina, više godina<br />
ili čitavi vijek. Vjerovatno je tako i nastala narodna<br />
izreka kada se desi nešto loše: Bog zna zašto je to<br />
dobro. Evo jednog primjera.<br />
70
U svjetski uglednoj firmi službenik Majkl dobio<br />
je posljednje upozorenje da više ne smije da kasni na<br />
posao jer će dobiti otkaz. Znao je da poslodavci neće<br />
imati razumijevanja za njegov problem teškog bu đe -<br />
nja. Ozbiljno je shvatio upozorenje. Iz predo stro žnosti<br />
počeo je da se budi ranije i to mu je uspijevalo nekoliko<br />
dana. Jednog jutra probudio se i vidio da je vrijeme<br />
kada je trebao da se javi na posao prošlo. Brzo se<br />
obukao ali nije otišao na posao. Kašnjenje je kašnjenje,<br />
pola sata ili dva-tri sata- razmišljao je. Nije znao kako<br />
će vraćati kredit kojim je kupio auto i dug prijatelju.<br />
Da li će imati sreće da nađe novi posao bez preporuke?<br />
Razmišljao je kakvo je to zlo što njega stalno pro goni<br />
i baš kad pomisli da je sve dobro ono… Odlučio se da<br />
pozove kolegu s posla ali je odustao. Nije znao što da<br />
mu kaže. Znao je da nema opravdanje - da je kriv.<br />
Sjeo je u fotelju, ispružio noge i mamuran poku -<br />
šao da ponovo zaspi bježeći od surove stvarnosti… Za<br />
čudo, nije mogao da zaspi. Uključio je televizor i tek<br />
kada je promijenio nekoliko kanala vidio je kao gori<br />
objekat u kojem je njegova kancelarija. Pomislio je da<br />
je montaža. Pojačao je ton i čuo da se radi o terorističkom<br />
napadu. Užas! Pokušao je da dobije kolegu s<br />
posla ali bezuspješno.<br />
Desilo se to 11. septembra 2001. godine kada su<br />
srušene Kule svjetskog trgovinskog centra u Njujorku<br />
gdje je Majkl radio.<br />
71
Priča o dobru, zlu i njihovom porijeklu nema<br />
kraja kao ni potraga za konačnim saznanjima o njima.<br />
Kako bi svijet izgledao da postoji samo vrlina ili porok,<br />
odnosno dobro ili zlo? Jasno je da su svuda oko nas i u<br />
nama stvoreni i jedno i drugo i da su dio iste cjeline.<br />
Sada priča o ravnoteži tih antagonizama i borbi vrlina<br />
protiv poroka postaje očiglednija ali potreba da se sve<br />
bolje objasni je neizbježna.<br />
1. Biblija<br />
U knjizi proroka Isaije glava 45:7 piše:<br />
Koji pravim svjetlost i stvaram mrak, gradim mir<br />
i stvaram zlo; ja Gospod činim sve to.<br />
Ako ove riječi Stvoritelja razumijemo i na osno -<br />
vu njih zaključujemo ponovo možemo vjerovati da postoji<br />
Zakon utemeljen stvaranjem i principi o kojim smo<br />
govorili (uzrok i posljedice, vrline i poroci...). Ko je<br />
odgovoran za to što se miješaju topli i hladni vazduh,<br />
pada kiša i Sunce grije… što rijeke teku, što mo ra mo da<br />
spavamo i da se budimo, umiremo i ra đamo…? Djeluje<br />
jasno a ipak nije.<br />
Imamo utisak da na veoma važne stvari ne mo že -<br />
mo uticati i da ih je Stvoritelj osmislio ostavljajući nam<br />
i određenu slobodu koju mnogi tumače pogrešno stva -<br />
rajući prostor za nova nerazumijevanja. Ako je stvoreno<br />
i dobro i zlo, ljubav i mržnja, svjetlost i tama, toplo i<br />
72
hladno… sve, što je ostalo nama da možemo uraditi koristeći<br />
slobodu i ostalo čime nas je Stvoritelj darivao?<br />
Iz iskustva drevnih vidjeli smo da su dobro pripisivali<br />
Stvoritelju a zlo Đavolu. Iz toga proizilazi da je<br />
Stvoritelju i njegovom Planu promakao veliki dio toga<br />
što je stvoreno ili da su zbivanja izmakla Njegovoj kontroli.<br />
To bi moglo značiti da je Stvoritelj stvorio ono što<br />
je dobro a zlo neko drugi. Za takvo vjerovanje kod mno -<br />
gih hrišćana odgovoran je anđeo Lucifer kojeg, nakon<br />
što je pao, zovu Sotona. Očigledno da ovo vje ro vanje<br />
nije objašnjivo kroz riječi Stvoritelja iskazane u knjizi<br />
proroka Isaije 45:7. U čemu bi mogla biti za buna, ili što<br />
je to što izaziva kontradiktornost sa ovim na činom<br />
vjerovanja (tumačenja)? I u objašnjenjima da tim u literaturi<br />
i onih koje smo mogli čuti postoji kontradiktornost.<br />
Vjerovatno da je najznačajniji razlog da se anđeo<br />
Lucifer, kao donosilac svjetla, nazove palim anđe lom,<br />
Sotonom-Đavolom i uzrokom svih zala na Ze mlji, Biblija<br />
u verziji kralja Džejmsa I (iz maja 1611.) i to dio -<br />
Knjiga proroka Isaija glava 14:12 u kojoj piše:<br />
Kako pade sa neba, o luciferu, sine jutra? Kako<br />
se obori na zemlju, koji si probudio narode!<br />
Zanimljivo je da se lucifer u ovoj verziji Biblije<br />
po minje samo na ovom mjestu.<br />
Dugo vremena je ova verzija Biblije, kao jedina,<br />
bila dostupna većini sveštenstva zbog čega je od tih vje -<br />
rnika potvrđivana kao autentična Božija riječi. Za mno -<br />
73
ge hrišćane tog vremena bilo je svetogrđe dirati rije či<br />
Biblije kralja Džejmsa. Pretpostavlja se da je štampana<br />
u preko milijardu primjeraka. Ovu Bibliju Englezi su,<br />
kasnije, revidirali više puta a posebno 1970. godine.<br />
Da bi bolje sagledali vrijeme u kojem je na engleski<br />
prevedena Biblija kralja Džejmsa I moramo se<br />
upoznati sa podacima u vezi one, na latinskom (Biblija<br />
Vulgata), koja je prevođena. Savjetnik pape Damaskusa,<br />
Sofronije Euzebijo Jeronimija dobio je zadatak da izvrši<br />
re viziju postojećeg teksta Itala i da ga uskladi sa izvo -<br />
rnim grčkim. Sa prevođenjem Starog zavjeta počeo je<br />
390. godine. Njegova težnja da dođe do izvorne verzije<br />
nije se ostvarila (znao je grčki, latinski i jevrejski) što je<br />
rezultiralo brojnim nedosljednostima u prevodu. Do da -<br />
nas je poznato više od osam hiljada verzija prevoda Biblije<br />
Vulgate. Čak je i papa formirao Red svetog Jeronima<br />
da radi na korekciji teksta Biblije Vulgate. Nova Vulgata<br />
dovršena je 1979. godine.<br />
Drugačija mišljenja i tumačenja skupo su pla -<br />
ćana. Papa Grgur IX je počeo 1232. godine sa inkvi -<br />
zicijom (isleđivanjem) a Papa Inoćentije IV je 15. maja<br />
1252. godine izdao bulu Ad extirpanda kojom je do -<br />
zvoljeno mučenje pri iznuđivanju priznanja od jeretika<br />
tokom inkvizicije i praštala njihovog ubijanja.Tek 1834.<br />
godine na intervenciju pape inkvizicija je uga šena. Podaci<br />
govore da je spaljenih bilo preko 35000 osoba, protjerano<br />
blizu 20000 i na druge načine ka žnj eno preko<br />
300000 ljudi.<br />
74
Biblija kralja Džejmsa je prevod s latinskog Biblije<br />
Vulgate sa svim njenim kvalitetima, značajem i gre -<br />
ška ma. Vjerujem da su zbog tih grešaka u biblijskim<br />
te kstovima, i činjenice da su se one prevođenjem često<br />
umno žavale, nastala brojna tumačenja (njih ima i za nesporne<br />
tekstove) i vjerske zajednice. Vjerujem da su te<br />
greške latinsku riječ Lucifer poistovjetile sa Sotonom<br />
i u svijesti mnogih vjernika stvorile simbol zla i uzrok<br />
svega što nije dobro na Zemlji. Ove greške preklopi će -<br />
mo i sa onim što smo rekli o vjerovanju u Zakon Stvo -<br />
ritelja i nespornim tekstovima u Bibliji.<br />
Riječ Lucifer, latinskog porijekla, koristili su rimski<br />
astrolozi kao ime za jutarnju zvijezdu, zvanu Venera<br />
(takođe latinski naziv kasnijeg datuma, kod nas po znatu<br />
kao zvijezda Danica) koja se pojavljuje prije Su nca najavljujući<br />
njegov dolazak, ne nalazi se u izvornoj Bibliji<br />
na hebrejskom. Za prevod Džejmsove Bi blije<br />
pre vodioci nijesu koristili original na hebrejskom već<br />
vatikanski prevod (Biblija Vulgata) naprav ljen u IV vijeku.<br />
U njoj je latinska riječ Lucifer štampana malim<br />
slovom što znači da ne predstavlja vlastito ime već jutarnju<br />
zvijezdu. U to vreme u Rimu jutarnju zvijezdu<br />
su nazivali Lucifer (Lucem Ferre-donosilac svjetla).<br />
Umjesto metafore zapisane u originalu Biblije na hebrejskom<br />
kao zvijezdo dana, sine zore pogrešno je<br />
stavljena latinska riječ Lucifer kojoj je dodat i pad (koji<br />
se ne odnosi na anđela već na palog vavilonskog kralja)<br />
i sve je dobilo drugačiji smisao.<br />
75
U Bibliji (Stari Zavjet) koju je preveo Đura Da ni -<br />
čić (Izdanje Biblijskog društva, 1995-8M) iznad glave<br />
14. Knjige proroka Isaije kao njeno objašnjenje piše:<br />
Oslobađanje Izrailja i pobjedna pjesma zbog po gibli<br />
cara vavilonskog. Propast Asiraca i Felisteja.<br />
Znači u glavi 14. se ne najavljuje pad anđela što bi<br />
kao izuzetno značajan događaj u Bibliji (rat anđela na<br />
nebu koji je trajao tri dana) bio detaljno opisan. Čitava<br />
glava 14. odnosi se na pad vavilonskog kralja i oslo ba -<br />
đanje Izrailjaca od Asiraca i Felisteja iz sedamdesetgodišnjeg<br />
ropstva.<br />
U Glavi 14:4 piše:<br />
Tada ćeš izvoditi ovu priču o caru Vavilonskom i<br />
reći ćeš: kako nesta nastojnika, nesta danka.<br />
U glava 14: 8 piše:<br />
Vesele se s tebe jele i kedri Livanski govoreći: od<br />
kako si pao, ne dolazi niko da nas sječe.<br />
Ovo ne može drugačije da se tumači nego kako<br />
sugeriše citirana pouka iznad 14. glave. Vjerujem da je<br />
tumačenje pada vavilonskog kralja kao pada anđela<br />
neodrživo zato što se i iz citiranih stihova zaključuje<br />
da kako nesta nastojnik nesta danka i… od kako si pao,<br />
76
ne dolazi niko da nas sječe što ne bi bilo tačno zato što<br />
Sotona, po tom vjerovanju, posebno poslije pada i<br />
danas uzima danak i dalje sječe.<br />
I konkretno najsporiji 12. stih 14. glave Knjige<br />
proroka Isaije glasi:<br />
Kako pade s neba, zvijezdo danice, kćeri zorina?<br />
Kako se obori na zemlju koji si gazio narode?<br />
Nema pomena o Luciferu kao što ga nema ni u<br />
izvornoj Bibliji na hebrejskom i Novoj engleskoj Bibliji<br />
iz 1970. koju su prevodili pripadnici velikog broja crkava<br />
sa izvornog hebrejskog teksta u kojoj ovaj stih glasi:<br />
Kako pade s neba, jutarnja zvijezdo, sine jutra?<br />
Kako se obori na zemlju, koji si budio narode?<br />
U Bibliji na hebrejskom u ovom stihu piše Helal,<br />
sin Shahara što znači zvijezdo dana, sine zore.<br />
Kako je sve bilo ne znamo ali ono što mišlju, vo -<br />
ljom, sviješću i riječju pred sobom možemo posvjedočiti<br />
je vjerovanje da je Lucifer iz citirane priče samo<br />
latinsko ime za jutarnju zvijezdu - Veneru ili zvijezdu<br />
Danicu kako je mi zovemo. Ovom vjerovanju ide u<br />
prilog 22. glava 16. stiha Otkrivenja Jovanova:<br />
Ja Isus poslah anđela svojega da vam ovo posvjedoči<br />
u crkvama. Ja sam korijen i rod Davidov,<br />
i sjajna jutarnja zvijezda.<br />
77
Ako umjesto riječi jutarnja zvijezda stavimo<br />
riječ Lucifer kao što su to uradili Rimljani i kralj Džejms<br />
I, greška učinjena prevođenjem postaje očiglednija.<br />
Neko je dodavao, dopisivao i tumačio na svoj na -<br />
čin. To dokazuju razlike u prevodima i revidirana izda -<br />
nja postojećih prevoda. Tada popularni pseudepigrafi<br />
ni jesu dozvoljavali ni da se češće pominje ime Stvo ri -<br />
telja onako kao u originalu na hebrejskom. Tako su na<br />
svoj način uobličili mnoge im nejasne biblijske sa držaje<br />
kao što je i onaj o Luciferu kao Sotani. Kao da ni jesu<br />
vjerovali u Otkrivenje Jovanovo G 22:19 koji glasi:<br />
I ako ko oduzme od riječi knjige proroštva ovoga,<br />
Bog će oduzeti njegov dijel od knjige života, i od<br />
grada svetoga, i od onoga što je napisano u<br />
knji zi ovoj.<br />
Analizirajući dio dosad objavljenih tekstova (autore<br />
nijesam navodio iz, na početku, objašnjenih razloga),<br />
aktuelnog teksta Biblije u prevodu Đure Da ni čića<br />
i Vuka Stefanovića Karadžića i sopstvenog promišljanja<br />
u potrazi za istinom o Luciferu možemo vjerovati da je<br />
u prevodima nekih Biblija, suprotno originalu, upisano<br />
latinsko ime za jutarnju zvijezdu koju su greškom poistovjetili<br />
sa Sotonom.<br />
2. Luča Mikrokozma<br />
Znajući da je istina o onom što se stvarno zbilo u<br />
domenu naših vjerovanja i da je original Biblije najau-<br />
78
tentičniji vodič, zanimljivo je znati kako vladika i go -<br />
spodar Crne Gore Njegoš, u spjevu Luča Mikrokozma<br />
traga za njom nudeći nam svoju viziju. On se interesuje<br />
za porijeklo zla, patnju čovjekove duše, njeno porijeklo<br />
i budućnost. Njega… ka vječnom ognjištu…vodi<br />
sveštenička duša: povede me sretnji duh nebesni, kao<br />
majka ustrašenog sinka…<br />
Kroz filozofska, apstraktna, simbolička i meta fo ri -<br />
čna promišljanja, Njegoš pjesnički traga i predstavlja re zu -<br />
ltate svoje pretrage o višem duhovnom svijetu, nje govom<br />
porijeklu, uzroku, posljedicama kao i o tronu Stvo ritelja<br />
dovodeći ga u vezu s ljudima. Baveći se natpri rodnim<br />
bićima stvara mitološku sliku nebeskog svijeta.<br />
Odveden blizu nebeskog trona, zadivljen je njego<br />
vom ljepotom, svjetlošću, harmonijom, nebeskim<br />
anđelima… U njemu se bude pozitivna osjećanja i komentari.<br />
Kada se nagledao ljepote Anđeo ga ostavlja<br />
omogućujući mu da vidi i jedinu zlu stranu u čitavom<br />
svijetlom prostoru;<br />
… Ad se zove, car mu je Satana, (I 295)<br />
mračna duša, neba nenavisnik;<br />
zlo je njemu jedina utjeha…<br />
… znaćeš i vam’ što je uradio! (I 300)<br />
… otkri meni nesretnju sudbinu… (II 320)<br />
Kroz brojna burna dešavanja koja prati saznaje da<br />
je Stvoritelj rekao arhangelima (vojvodama) Mihailu i<br />
Gavrilu da ga čudi kako Satana nije došao s njima:<br />
79
Čudo mi je - svemogući reče (III 205)<br />
vojvodama neba sveštenoga -<br />
đe mi u dvor s vama nije doša<br />
drug vam činom jednaki Satana,<br />
jer ste često skupa dolazili<br />
ka nebesni vojenačalnici<br />
Istina je, svi besmrtni dusi<br />
da svobode prava uživaju,<br />
svašto rade što je njima drago<br />
po lakome i svetom pravilu.<br />
Arhangelo Gavril, ne znajući o čemu se radi,<br />
kaže Ocu prevječnome:<br />
80<br />
…Satana je, naš drug blistatelni, (III 220)<br />
na svojemu ostao prestolu,<br />
među svoje velike polkove<br />
njihan horom besmrtne ljubavi.<br />
Stvoritelj saopštava istinu arhangelima:<br />
Arhangeli prvoprestolnici! (III 225)<br />
ja ću vama otkrit nešto sada<br />
što će duše uskolebat vaše:<br />
gorda se je duša Satanina<br />
oblačila u haljinu crnu;<br />
slavoljubni ovaj vojvoda<br />
mir nebesni pokolebat hoće
i u vječnu nizvrć pogibiju<br />
sebe samog i svoje polkove.<br />
Gnjev pravedni oružje je pravde! (III 230)<br />
Objašnjeno im je, do detalja, da arhangel Satona<br />
sa svojim legionima priprema bunu i da je… Adama na<br />
zlo prevlastio. Arhangel Mihail bezuspješno pokušava<br />
da razuvjeri Satanu (i arhangel Gavril je pokušao)<br />
tražeći od njega da odustane od svog nauma:<br />
Ah Satano ravnočini brate,<br />
- Mihael mu poče govoriti -<br />
kakve čerte viđu ja pogubne<br />
na tvoj obraz, i na sve ostale!<br />
Zar se jesi r’ješio doista (IV 15)<br />
ispitati gnjev pravedni tvorca<br />
i u vječnu povrć pogibiju<br />
sebe samog i sve legione<br />
te su tvojoj vlasti potčinjeni<br />
i tvojojzi kruni arhangelskoj? (IV 20)<br />
Glasom krupnijem je arhangel Satana objasnio<br />
svoj stav ne odustajući od svoje bune, osporavajući<br />
Stvoritelju da ga je on stvorio (da je tobož mene satvorio<br />
i svijetle moje legione) i da on nije prvi tvorac (tajni<br />
slučaj naš je otac bio). Kaže da neće nigda Satanina usta<br />
pohvale mu slova izglasati. Objasnio je svoju namjeru da<br />
sa Stvoriteljom podijeli vlast (i nebesa pala vozdignemo).<br />
Okupio je svoje legione i borba je mogla da počne.<br />
81
Iz ovih spjevova kao i iz direktnog obraćanja<br />
Stvoritelja saznajemo da je Satana bio arhangel istog<br />
ranga kao i arhangeli Mihail i Gavrilo i da je pod tim<br />
ime nom i funkcijom započeo i neuspješno završio borbu.<br />
Pri kraju trodnevnih borbi među anđelima, Adam<br />
napušta arhangela Satanu i traži oproštaj od Stvoritelja.<br />
Stvoritelj se uključuje u sukob i… boj krvavi na nebu<br />
prekide… Pušt str’jelu sjajnu i krilatu iz svojega almaznoga<br />
luka na Satanu, grdna otpadnika, na njegove<br />
mrske legione… poražava Satanu i druge neposlušne<br />
anđele stvarajući novi mračni svijet namijenjen za njih.<br />
Vjerni anđeli protjeraše arhangela Satanu s neba i<br />
pobunjenike u pakao. Stvoritelj kažnjava Adama i njegove<br />
pristalice tako što je za njih i ljude stvorio mali<br />
svijet. Ljudima je dao tjelesni oblik i onemogućio<br />
sjećanje na preegzistenciju.<br />
S obzirom na to da se Adam pokajao, Stvoritelj je<br />
ljudskom rodu, pored patnji i problema zbog grijeha,<br />
ostavio mogućnost da imaju budućnost stvarajući<br />
Zakon dobra i zla, dajući im moć njihovog razlikovanja<br />
i slobodu odlučivanja.<br />
82<br />
Čovjek volje ostaje slobodne (VI 95)<br />
kâ svi drugi besmrtni duhovi;<br />
njegova će duševna tablica<br />
s obje strane biti načertana<br />
s dva sasvim protivna zakona:<br />
na jednu će zakon pravde blage
it u svete načertan linije,<br />
na drugu će prevlasnika njina<br />
zla svakoga crnjat se zakoniadski<br />
spomen sveze sa Satanom. (VI 100)<br />
Moć će čovjek ova dva zakona,<br />
kad posveti misli mojoj pravdi,<br />
bez nikakve muke različiti;<br />
ali adsko prokletije duha<br />
čovjeka će češće pljenivati, (VI 105)<br />
Ova borba pravde i nepravde,<br />
što je nebo tri dni kolebala<br />
bice ona sa svijem užasom<br />
pečatana na dušu čovjeku,<br />
da mu ropstvo gorči i kolebje. (VI 110)<br />
Njegoš je vjerovao da je Stvoritelj zbog borbe što<br />
je nebo tri dni kolebala dušu čovjekovu pečatirao s dva<br />
sasvim protivna zakona. Jedan je dobro, drugi je zlo.<br />
Sada se prisjetimo Knjige proroka Isaije Glava 45:7 u<br />
kojem piše:<br />
Koji pravim svjetlost i stvaram mrak, gradim mir<br />
i stvaram zlo; ja Gospod činim sve to.<br />
I na kraju ovog spjeva je obraćanje nevinim<br />
sinovima prirode:<br />
Gle divnoga sada viđenija!<br />
sunce pravde i zemlju ogrija,<br />
83
hram se mračni zasja zatočnikah,<br />
robovima olakšaše lanci:<br />
sin dostojan oca prevječnoga (VI 265)<br />
obukâ se u čelovječestvo,<br />
naoružan oružjem pravde<br />
i str’jelama svetog prosvještenja,<br />
popirući zlobu i tirjanstvo,<br />
dobrodjetelj u hram osveštava. (VI 270)<br />
… zemlja slavi svoga spasitelja (VI 280)<br />
Njegoš nigdje ne pominje Lucifera što sigurno nije<br />
slučajnost. Iako je Njegoš bio vrhunac naše religije, filozofije<br />
i poezije, da ne bismo sve pripisali njegovom<br />
znanju, kreaciji, mašti i misticizmu pročitajmo koga je<br />
Isus vidio da pada s neba; Jevanđelje po Luki glava 10:18:<br />
- A on im reče: ja viđeh sotonu gdje spade s neba<br />
kao munja.<br />
Prema ovom promišljanju i vjerovanju Zakon<br />
Stvoritelja na Zemlji je stvoren od antagonizama - dva<br />
zakona koji su prepoznatljivi u prirodi i čovjeku.<br />
Stvoritelj nam je ostavio sposobnost da ih razlikujemo,<br />
dobro od zla i slobodu da biramo. Za jedno je predviđena<br />
nagrada a za drugo kazna.<br />
Zanimljivo je da su naši drevni, takođe, prepoznali<br />
ovaj dualizam predstavljajući dobro vrlinama a zlo<br />
porocima. Uslov za povratak duše Stvoritelju (reinkar-<br />
84
nacija, vječni život…) je bio da se duša, zarobljena u tijelu,<br />
vrlinama prečisti od poroka. Tek tako i tada ona<br />
je mogla napustiti tijelo i kroz sedam sfera, mliječnim<br />
putem, kroz kapiju Jarca doći svom Izvorištu.<br />
Prisjetimo se Sokrata koji je rekao da su Bogovi<br />
istinu sačuvali za sebe a nama ostavili samo mogućnost<br />
da za njom tragamo, ili Sizifa, kojeg su bogovi kaznili,<br />
zbog otkrivanja njihovih tajni, da gura veliki kamen ka<br />
vrhu brda i kada se primakne cilju, kamen se ponovo<br />
skotrlja u podnožje. Alber Kami u Mitu o Sizifu kaže da<br />
Sizifa treba shvatiti kao srećnog zato što je borba da se<br />
stigne do vrha dovoljna da ispuni ljudsko srce.<br />
Tako je i Njegoš gurao svoj kamen stvarajući sliku<br />
o mikro i makro kosmosu. Tražio je da ga sahrane na<br />
vrhu Lovćena. Možda je očekivao da će, poslije smrti,<br />
vođen arhanđelima, doći do novog vrha, naći mjesto kao<br />
u svojoj Luči i odatle saznati istinu za kojom je tragao.<br />
3. Putovanje - povratak<br />
Zato riječ povratak, u ovoj priči ima i dublja, simbolička<br />
značenja, ona koja se odnose na život prije i<br />
poslije smrti… Prvo je naša stvarnost i povratak suštini<br />
ljudskog bića - duhovnom centru a drugo proizvod naših<br />
nada i vjerovanja. To su djelovi jednog cijelog koje mi,<br />
zbog mnogo razloga, ne možemo sagledati do kraja.<br />
Samo mali broj ljudi, u mjeri mogućeg, upoznaje<br />
sebe i kroz ta saznanja uspostavlja vezu između svega<br />
85
što je stvoreno prepoznajući Zakon na osnovu kojeg<br />
sve funkcioniše. Osnovni uzrok ljudskih problema je<br />
neznanje iz kojeg, kao posljedica proizilazi i težnja ka<br />
materijalnim dobrima na štetu duhovnih (kao ona borba<br />
zla protiv dobra, poroka protiv vrlina, tame i svjetlosti…).<br />
Ta težnja sada suvereno vlada Svijetom na me -<br />
ćući beskompromisna pravila. Zbog toga imamo jedan<br />
posto ljudi čije je bogatstvo veće od svih ostalih zaje -<br />
dno. Ako je to rezultat, možemo zamisliti što je s druge<br />
strane te jednakosti, koji to zakoni, principi, pravila i<br />
odnosi dominiraju?<br />
Na drugoj strani jednakosti su onih devedeset<br />
devet posto ljudi koji dijele preostali dio bogatstva.<br />
Milioni gladuju, bez krova nad glavom i umiru u najvećoj<br />
bijedi. U zemljama u kojima je ovakva situacija<br />
obično su ratovi i sukobi ili njihove posljedice. U tim<br />
zemljama su često pronađena neka energetska izvorišta,<br />
rudna bogatstva ili su na strateškim lokacijama u svijetu.<br />
Mir uspostavljaju vojnici moćnih država. Na velikom<br />
broju mjesta se ratuje, u tom sukobu učestvuju i<br />
vojnici velikog broja drugih država, pokušavajući da<br />
uspostave mir. Poznato nam je kako žive ljudi u ratnim<br />
uslovima i koje su posljedice. Dužina ratova i sukoba u<br />
ovim zemljama često zavisi od izdašnosti i dugotrajnosti<br />
energetskih izvora u njima. Neke države ratuju<br />
više desetina godina neprestano van svoje teritorije.<br />
Ogromni su troškovi ratovanja pa je pitanje kako je to<br />
isplativo za te zemlje?<br />
86
U državama koje su u miru, čiji vojnici ne vode<br />
ratove za mir kao i u državama koje žive u miru a čija<br />
vojska ratuje u drugim državama, živi veliki broj ljudi<br />
čija je nepokretna i pokretna imovina pod kreditnom<br />
hipotekom. Oni žive na rate, vraćajući kredite sa kamatama<br />
bankama u kojim je novac onih koji ga imaju.<br />
I kada neko od njih zaradi i uštedi dio novca često ga<br />
mora potrošiti za liječenje, advokate ili slično. Takav<br />
građanin sve više postaje broj sa kojim ga identifikuju.<br />
Sve veća težnja za ostvarenjem materijalnih na<br />
štetu duhovnih dobara prouzrokuje neprirodnu i nelju d-<br />
sku raspodjelu svjetskih dobara, nepoštovanje ljudskih<br />
pra va, vjerske i druge netrpeljivosti, poremećaj priro dne<br />
veze među ljudima i ljudi s prirodom. Ogro mna ko li čina<br />
nuklearnog i drugog oružja koje se velikom brzi nom<br />
uvećava nedvosmisleno govori da će sila, kao i dosad,<br />
upravljati dešavanjima. I dok ta suluda trka traje akteri<br />
govore o miru, ljubavi, zajedništvu, ljudskim pra vima,<br />
istini, pravdi, slobodi, jednakosti, bratstvu…<br />
Naučnici su dokazali da je globalno zagrijavanje<br />
značajno poremetilo klimatsku ravnotežu i da u tom<br />
smislu nema povratka. Kažu, možemo samo da ga usporimo<br />
ali ni to ne činimo. Nema jedinstva ljudi po tom<br />
pitanju iako se tiče svih podjednako. Pitamo se zašto?<br />
Možda odgovor još bolje ukaže na činjenice koliko su<br />
se ljudi udaljili od svog bića, na svoju štetu, dovodeći<br />
u pitanje sopstveni opstanak. Oni koji bi trebalo da<br />
ublaže ovaj problem moraju se odreći sticanja prihoda<br />
87
na prljave tehnologije i uložiti značajna sredstva u nove<br />
koje ne zagađuju životnu sredinu. Očigledno da to smatraju<br />
neisplativim. S druge strane, presušuju i drugi<br />
izvori materijalnih dobara. Njih je sve manje a zainteresovanih<br />
sve više. Dok oni ratuju za profit i nadmoć,<br />
svi zajedno putujemo u pogrešnom pravcu.<br />
Kada je ovako duboko obezglavljena naša duho -<br />
vna dimenzija možemo zamisliti kakvo je stanje kod<br />
vje rskih zajednica i vjernika. I danas kada svakom vje -<br />
rniku treba da je jasna potreba i pravo na vjeru, vjeroispovijest…vode<br />
se vjerski ratovi sa mnogo ubijenih,<br />
ranjenih, prognanih… uz velika uništenja kulturnih i<br />
materijalnih dobara. Na žalost, ti ratovi često liče i na<br />
posljedice manipulacije u funkciji ostarivanja materijalnih<br />
dobara i moći manipulanata koji na planski izazvanim<br />
sukobima i nesreći drugih, stiču svoje krvavo<br />
bogatstvo. Čak su i pojedine države često u funkciji tih<br />
pojedinaca, ne samo u diplomatiji već i kada se njihovi<br />
vojnici zloupotrebljavaju braneći privatne interese na<br />
štetu drugih naroda i svoje države. Tako materijalno<br />
vlada duhovnim umjesto obrnuto. Moć se i zvanično<br />
mjeri količinom novca kojim se raspolaže. Tu vrstu<br />
moći je najteže kontrolisati čak i kada je podijeljena.<br />
Ivo Andrić je rekao:<br />
Sve su Drine ovog svijeta krive; nikada se one<br />
neće moći sve ni potpuno ispraviti; nikada ne smijemo<br />
prestati da ih ispravljamo.<br />
88
Dodajmo da prvo moramo početi sa ispravljanjem<br />
Drine koja je u nama. Što nju budemo više ispravili to će<br />
i Drina u koju se sve ulivaju biti manje kriva.<br />
Zbog toga je povratak znanju o svom duhovnom<br />
biću neophodan. O tom Putu smo već dosta rekli. On se<br />
može prepoznati i analizirajući zakone koji vladaju u<br />
prirodi i nama. Oni koji su najviše spoznali vjeruju da<br />
je to jedan isti Zakon - Zakon Stvoritelja. Onaj Zakon<br />
koji je u svemu. Evo jedne lijepe stare poruke, nepoznatog<br />
autora:<br />
Što nam priroda uskraćuje,<br />
to nam niko darivati ne može.<br />
Poklonimo se, zato, njenoj ljepoti,<br />
pružimo joj ruku prijateljstva,<br />
postanimo ljubavnici koji se brane<br />
od nepažnje i hladnokrvnosti.<br />
Da bi se u čiste rijeke vratile ribe,<br />
u šume zvijeri, u vrtove ptice.<br />
Da ljudi lakše dišu, da manje boluju,<br />
da duže žive.<br />
Povratak svom duhovnom biću i prirodi podrazumijeva<br />
da ljudi prepoznaju Zakon na osnovu<br />
kojeg će trasirati svoj Put. Samo tako, kako vjerovaše<br />
drevni, borbom vrlina protiv poroka uspostavljajući<br />
ravnotežu možemo očistiti našu dušu i pripremiti je za<br />
povratak svom Izvoru.<br />
89
Možda, baš zato što je istina o našoj duhovnoj<br />
stvarnosti nedostupna postoji potreba da se ona saopšti.<br />
Niko ko tvrdi da ju je pronašao ne govori istinu. Mo že -<br />
mo samo da vjerujemo i sanjamo.<br />
Ispričao sam san iz stare kuće čiji utisak jača. Nijesam<br />
znao gdje putujem nevjerovatnom brzinom ali<br />
mi je putovanje izuzetno prijalo. Očigledno da nijesam<br />
stigao tamo gdje me san nosio. Možda je putovanje bilo<br />
i planirano samo do stanice buđenja. Kako god bilo<br />
volio bih da sanjajući otputujem do kraja.<br />
Jednom sam od oca, kada su ga pitali kako je,<br />
čuo odgovor:<br />
Odlično, čekam da me pozovu!<br />
Kada nas je učio kako da postupimo kada umre,<br />
rekao je:<br />
Nemojte me obuvati, cipele mi više neće trebati!<br />
Ni on nije znao ali je vjerovao, kao i oni prije<br />
njega, ovi sada i oni što će doći poslije. Ni ja ne znam,<br />
zato vjerujem, sanjam i osjećam Zakon Stvoritelja. Ono<br />
što je izvjesno - putovanje počinje na kraju, ne morate<br />
se pakovati i prevoz je organizovan.<br />
90
O AUTORU<br />
Božidar Markuš je rođen 1954. godine<br />
u Podgorici. Kao građevinski inženjer za visokogradnju<br />
obavljao je odgovorne radne<br />
dužnosti u Javnim preduzećima, Ministarstvu<br />
odbrane i Opštinama Podgorica i Danilovgrad.<br />
Bio je odbornik u Skupštini Glavnog grada<br />
Podgorice.<br />
Nosilac je crveno - bijelog pojasa sedmi dan u džudo-u.<br />
U SFR Jugoslaviji je bio „vrhunski sportista saveznog razreda“,<br />
Predsjednik Džudo saveza Crne Gore (1990 -1993) i Jugoslavije<br />
(1992 - 1999), dobitnik priznanja: „Za razvoj sporta u Jugoslaviji<br />
i svijetu“ od Мinistarstva sporta Jugoslavije (1998.) i<br />
„Zaslužni sportski radnik Crne Gore“ od Ministarstva kulture<br />
sporta i medija Crne Gore (2010). Osnivač je i predsjednik<br />
Udruženja džudo veterana Crne Gore.<br />
Bavi se karikaturom i aforizmima. Dobitnik je: prve nagrade<br />
na jugoslovenskom konkursu „Živko Đurović“ 1996. godine,<br />
nagrade „Jež-a“ - „Vicešampion smijeha“ za jun 1979.<br />
godine i treće nagradu na Jugoslovenskom konkursu za najbolju<br />
kari katuru mladog autora 1979. godine. Objavio je knjige<br />
„Žalba“ (1997, karikature), „Do“ (2005) i „Džudo u Crnoj Gori“<br />
(2007). Knjiga „Do“ prevedena je na francuski, engleski, ruski,<br />
knjiga „Džudo u Crnoj Gori“ na engleski.<br />
Zastupljen je u knjigama „Ko je ko u našem humoru, satiri<br />
i karikaturi“ („Ošišani Jež“, 1998. godine), „Rijetke čestice“ -<br />
afo rizmi, (Udruženje humorista i satiričara Crne Gore 2006.) i<br />
„Ko je ko u crnogorskom sportu“ (Crnogorska sportska<br />
akademija).<br />
91
SADRŽAJ:<br />
1. STVORITELJ ............................................................... 7<br />
2. SAN............................................................................... 14<br />
3. ON I ON......................................................................... 30<br />
4. TRAGANJE ................................................................... 37<br />
5. MI SMO LUČA TAMOM OBUZETA .......................... 48<br />
6. OSVETA I MORAL....................................................... 51<br />
7. UČITELJICI................................................................... 57<br />
8. <strong>POVRATAK</strong>................................................................... 63<br />
8.1. BIBLIJA.................................................................. 72<br />
8.2. LUČA MIKROKOZMA......................................... 78<br />
8.3. PUTOVANJE - <strong>POVRATAK</strong> ................................. 85<br />
O AUTORU ....................................................................... 91<br />
CIP – Kaталогизација у публикацији<br />
Национална библиотека Црне Горе, Цетиње<br />
92<br />
ISBN 978-9940-598-41-9<br />
COBISS.CG-ID 3274646
Change language