POVRATAK

dugo zadržavao i najvažnije mu je bilo da mu kravata
ima veliki čvor. Često ih je mijenjao da vidi koja mu
boja bolje odgovara. Ponekad se vraćao da se ponovo
vidi okrećući se lijevo – desno. Kada se ogledao, tražeći
pogodan ugao da se vidi, stalno je kretao glavu lijevo
- desno, gore - dolje, zatežući kravatu i zastajući
po malo na kraju. Vidio sam da neprestano traži svoj lik
ali nikako nijesam mogao znati koji. Mislim da ni on
nije znao. Često se mrštio i pokazivao zube.
Najviše sam saznavao o njima kada, zbog žurbe,
u isto vrijeme banu ipred mene, pa ko će prvi. Profesor
je bio dobrodušniji i popustljiviji ali nije mogao da je
pusti prvu zbog toga što se dugo ogledala. Boreći se za
poziciju, govorila mu je da je smotan i slično. Uvijek je
bila govorljivija i, ruku na srce, njoj je ogledalo bilo neophodno.
I njoj je čvor bio najvažniji ali ne na kravati
već onaj na čelu, između obrva koje su bile priča za
sebe. Nervoznoj, oštra pogleda, guste crne obrve upotpunjale
su tu sliku. Pokušala je da ih čupa ali je primijetila
da joj čvor na čelu izgleda veći pa je odustala.
Spremajući se za izlaske, mnogo je brinula o izgledu,
stavljajući na sebe sav nakit za koji je našla mjesto,
o uši, vrat, iza šake, na prste i veoma često - šešir.
Odjeća koju je sama kreirala najviše je govorila o njoj
a najmanje o onome što je htjela. Mnogo dekorativnih
elemenata raznih boja sa mnogo džepova i aplikacija
činili su je kao novogodišnju jelku koju je kitio svako ko
je pored nje naišao. Profesor je bio jednostavno i pri-
44