POVRATAK

sjećanje. Osam godina smo zajedno, gotovo sve što
znamo naučili smo jedni od drugih i od nastavnika.
Sada mnogo bolje razumijemo sve što nam se dešavalo.
Preovladavajuće osjećanje izazvano je saznanjem
o našem zajedništvu. Svi smo bili na istom zadatku,
na istom putu koji nas sa mnogo neizvjesnosti
vodi u nepoznato. Možda je radost u koračanju iz dana
u dan, iz nepoznatog u poznato. Saznanja kao da nas
jačaju da otkrivamo nepoznato. Svi smo mi učenici, zajedno
sa našim nastavnicima, na tom putu.
A mjesec, neizbježan, nenametljiv saputnik, koji
hoda kada mi mirujemo, koji nadzire i noću osvjetljava
naš put i naše snove. On kao da je čuvar naših tajni i
želja i garant da nećemo biti bez ljubavi i nade. Njegovo
harmonično kretanje u tišini kao da nas blagosilja
da shvatimo naš zajednički put, put ljubavi i sreće.
A što kada se probudimo, i kada čuvara naših
snova više ne bude tu, što kada jednog jutra, shvatimo
da više nijesmo svi zajedno?
Srce na svaki zov života mora
Spremno biti na oproštaj i nove početke,
Da bi se hrabro i bez tuge
Podalo novim, drugim okvirima.
Neka čar se krije u svakom početku,
Ona nas štiti i pomaže nam živjeti. (Hese)
Hotel Park rano ujutru a mi više nijesmo tu!
59