POVRATAK

podijelili. Ili drugačije rečeno, sva vjerovanja čine jednu
vjeru. To je isto kao da u jednoj velikoj Bašti s cvijećem
svih boja pokušavaš da izabereš jednu kao svoju (to rade
vjerske organizacije i mnogi drugi). Kada to uradiš više
ne pripadaš Bašti, tada si ubrani cvijet koji živi kraće i ne
dobija hranu iz zemlje koja ga je iznjedrila niti ga grije
Sunce.
Vjerovanje kao način traganja za znanjem i istinom
o svom biću i porijeklu je zajednička karakteristika
naše vrste koja u svojoj bazi ima neznanje. To
neznanje se odnosi na ista pitanja za koja svi traže odgovore.
Zato niko zbog svog vjerovanja ne može optuživati
one koji vjeruju na drugačiji način ili se prema
njima neprijateljski odnositi.
Ateizam postoji samo teorijski. Ni ateista ne zna
istinu o svom duhovnom biću već vjeruje da je nešto
ovako ili onako. Zato mnogi kažu da nijesu vjernici indirektno
odgovarajući da ne pripadaju nekoj vjerskoj
zajednici i dogmi koju ona praktikuje. Ateista takođe
ne može da tvrdi da je njegovo vjerovanje ispravno.
Vjerovanje o kojem je riječ je duhovna potreba.
Činjenica da čovjek ima urođenu potrebu da
spava i da bez sna ne može da funkcioniše govori o ozbiljnosti
te potrebe i njenom značaju. Mi obično spavanje
tretiramo kao odmaranje što ono i jeste ali da li je
to najvažnija funkcija sna? Ako je samo odmor u pitanju,
a nije, uviđamo da nije dovoljno da ljudi legnu i
odmaraju već da moraju da spavaju, neko duže neko
16