Bilten 17 - Udruga umjetnika "Tin Ujević" - Zagreb

BILTEN
Tin-Tin
godina 11. broj 17.
srpanj - kolovoz 2009.
3
INTERNI BILTEN
izlazi povremeno

Umjesto rijeĉi Urednika - donosimo
Zapisnik redovne izborne Skupštine
Redovita izborna Skupština Udruge
umjetnika "TIN UJEVIĆ" Zagreb
Zagreb, 28. travnja 2008. u 20 sati, caffe – bar
"Dolac", Dolac 8
Na temelju ĉlanka 16. stav 2. Statuta Udruge,
Upravni odbor je donio ODLUKU o
odrţavanju redovne Izborne Skupštine Udruge
umjetnika "Tin Ujević", Zagreb
UtvrĊeno je da Udruga trenutno ima 48
redovnih ĉlanova, a natpoloviĉna većina ĉini
kvorum. Od toga broja nazoĉno ih je 34, pa
prema tome kvorum postoji i SKUPŠTINA
moţe pravovaljano raditi.
Za zapisniĉara je izabran Ţeljko Ptiĉar, a za
ovjerovitelje ZAPISNIKA izabrani su Ljiljana
Bujdoš i Stela Hrvojĉec.
Prijedlog o izboru predsjednika Udruge, tri
dopredsjednika Udruge (oni ĉine i Upravni
odbor Udruge) iznio je stari predsjednik Ivan
Puljić, a to je javnim glasovanjem –
jednoglasno usvojeno.
Za predsjednika Udruge ponovno je predloţen
Ivan Puljić, te uz kratku pohvalnu raspravu na
njegov raĉun javnim glasovanjem jednoglasno
izabran. Potom je za do predsjednika Udruge
predloţen Danko Koĉiš i nakon kratke
rasprave, javnim glasovanjem jednoglasno je
izabran. Nakon toga za do predsjednika Udruge
je predloţen i Ivan Bradvica, koji je takoĊer
javnim glasovanjem jednoglasno izabran. Kao
treća kandidatkinja za do predsjednicu Udruge
predloţena je Vjekoslava Jurić i nakon kratke
rasprave javnim glasovanjem jednoglasno
izabrana.
4
Novi UO Udruge izgleda ovako:
Ivan Puljić, predsjednik Udruge i UO
Danko Koĉiš, dopredsjednik Udruge i UO
Ivan Bradvica, dopredsjednik Udruge i ĉlan
UO
Vjekoslava Jurić, dopredsjednica Udruge i
ĉlanica UO
Nakon izbora Upravnog odbora prišlo se izboru
Nadzornog odbora. Za ĉlanaicu Nadzornog
odbora predloţena je Lidija Dlouhy Paviĉić i
nakon kraće rasprave javnim glasovanjem
jednoglasno izabrana. Za drugog ĉlana
Nadzornog odbora predloţena je Vera Egzeta
Adamović, kratka rasprava, javno glasovanje i
jednoglasan izbor. Za trećeg ĉlana Nadzornog
odbora predloţena je Jadranka Orešković i nakon
kratke rasprave, te javnog glasovanja jednoglasno
je izabrana.
Novi NO Udruge izgleda ovako:
Lidija Dlouhy Paviĉić
Vera Egzeta Adamović
Jadranka Orešković

Tin Ujević
Ove su rijeĉi crne od dubine,
ove su pjesme zrele i bez buke.
- One su tako šiknule iz tmine,
i sada streme ko pruţene ruke.
Nisam li pjesnik, ja sam barem patnik
i kadkad su mi drage moje rane.
jer svaki jecaj postati će zlatnik,
i moje suze dati će Ċerdane.
- No one samo imati će cijenu,
ako ih jednom u perli i zlatu,
kolajnu vidim slavno obješenu,
ljubljeno dijete, baš o tvome vratu.
Iz Kolajne
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
S ranom u srce, tamnu i duboku,
s tajnom u tom trudnu i prokletu biću,
sa zvijezdom na ĉelu, sa iskrom u oku
gazi stazom varke, mrtvi Ujeviću;
smrt je tvoja ljubav pri svakome kroku,
smrt je u tvom iću, u tvojemu piću,
smrt je u tvom dahu, i u tvojem boku,
smrt, i smrt, i smrt u Nadi i Otkriću.
Što ti vrijedi polet u vlastitu ĉudu,
što ti vrijedi volja i voljenje slijepo?
Srce bije, pluće diše uzaludu;
gle, bez fajde ljubiš sve dobro i lijepo;
kao sveli miris u razbitu sudu
pogiba u tebi pjev što si ga tepo.
Iz Kolajne
5
Zelenu granu s tugom ţuta voća
u kakvom starom spljetskom perivoju
sanjarim s mirom dok se duša noća
i vlaga snova hvata dušu moju;
al ĉeţnja dršće kao ptiĉe golo,
ko plava pjesma naglo prekinuta,
ko neko blijedo i beznadno kolo,
ko bosi prosjak na po pusta puta.
Sva ljubav moja usred ceste kisne,
Moje je srce od sedam komada;
Pod svakim maĉem jedan plam da vrisne;
Nad mojim dahom mramorna gromada.
Tmurne se misli reska svjetla boje;
krv u moţdane, mozak van da skoĉi;
nad mojom maskom sijevaju tek tvoje,
tuĊinska ţeno, samilosne oĉi.
OPROŠTAJ
Iz Kolajne
Ovdi usred luke našeg mlada plavca
uzvigla se jidra voljna, smina i nova.
I hoteća pojti putom svojeg plova
gre prez kog vojvode al zakonodavca.
Budi da smo virni krivovirna pravca
ništar manje ĉtimo (koko i zemlja ova)
ki va versih libar mnoţ hrvatski skova
Marulića Marka, splitskog zaĉinjavca.
U lipom jaziku, gdi "ĉa" slaje zvoni,
mi dobroĉastimo grab slovućeg greba
i tokoj ti napis dijaĉki i stari.
Zbogom, o Marule! Pojti ćemo, poni
ţalu imimo velu sunĉanoga neba:
korugva nam ćuhta, gremo, mi puntari!

ĐAKOVO VOLJENI GRADE
Mnogi su gradovi divni, mnogi su doista pravi,
jedan tek dušu krijepi u snu, kao i javi!
Jedan već dugo postoji, u sred te slavonske ravni,
Certisom su ga zvali, ti moćni Rimljani davni!
Hrvati mu dadoše dušu, i vjeĉno ime novo,
osam stoljeća ţivi, biser nam dragi – Đakovo!
Ţivjet će dok je svijeta, ţivjeti dok je Hrvata,
od Boga i od ljudi, ta mu je sudbina dana!
Strossmayer naĉini u njem', prekrasnu katedralu,
gradu svome na diku, sebi na vjeĉnu hvalu!
U plodnoj ravnici ţivi, Đakovo, prekrasan grad,
u njemu blagostanje, ljubav, sreća i sklad!
Ergela konja rasnih, u njemu dugo postoji,
budućnost i ljepše dane, prekrasnom gradu kroji!
Đakovo, voljeni grade, rasti, i sretno budi,
sreću i ljubav ti daju, svi tvoji divni ljudi!
POZDRAV
Ivan Puljić
Posljednji pozdrav dala sam Tebi
I sad me muĉi sumnja,
Da nisi bio fer prema meni.
Vrtim u glavi film o varljivosti radosti,
O trenu prolaznosti,
I kao da se nikad nismo sreli,
Jer sada svaki svoju stazu slijedi.
Prolaznost boli, a pepeo srca
Pretvara naše duše
U kamene ploĉe, da ptice
Po njima oĉajno tragaju
Za izvorom svijetlosti,
Putujući svijetom
U daljine do
Mirnih luka vjeĉnosti.
Ljudski su snovi prašina
Ne postoje izvan vremena
Ljudske su ţelje mrvice
Na trpezi ţivota.
……………………………
Zriju jagode –
Smijeh u
Ĉaši rose.
Biserka Draganić
6
SNAGA JUTRA
Voda odnosi obale,
Ali raĊa ţelju
Za dodirom,
Jer miluje,
Kao povjetarac.
A dodiri se bude,
Niz obalu sna.
Ti triptisi glazbe
I rapsodija
Vode i zraka,
Bude ţelju
Za susretom.
Dodira tijela
I preplet prstiju,
Koje donose
Svoj uspon
Ţelja i dodira.
To plavo nebo
Na obzoru Sunca
Koje dolazi,
U odbljesku
Vode i vatre
U našim tijelima.
A gube se u javi,
Koja dolazi
Sa krikom galeba
I pjevom slavuja,
Snagom jutra koje,
Ostavlja prazninu!
Jozefina Lada
PJEVALA SAM NAJLJEPŠE ŠTO MOGU
Pjevala sam najljepše što mogu
Više za sebe a opet tako ţenski
Da sam ne primijetivši dozvala te.
Zadivljen, govorio si rijeĉi iza
Kojih nisam vidjela
Ništa od onog što stvarno htio
Si mi reći.
Hodali smo zajedno,
A već sam te voljela tako,
Tako prozraĉno, vjeĉno i ĉisto.
Fedra Balen

DOĐI I VIDI
Svakog gosta tri dana dosta,
Za tebe to ne vrijedi,
Ti što doĊeš, vidiš, ostaneš, pobijediš
Dok te slijedi
Zvijer u ukrasnom papiru,
Zamota svoje naume,
Kućice od blata, derutne
I hvata u uţarene štipaljke,
Biće bez oca i majke,
Siroĉe,
Samo pozlata
Trapi od kata do kata
Naniţe,
Štipa crvenim oknom,
Predugim noktima zagrebe,
Za tebe to ne vrijedi
Ti što doĊeš, vidiš, pobijediš
Dok te slijedi, ti
Svojom voljom ostaješ
Nedostaješ...ne odustaješ...
RUŢA
Zašto vene jedna ruţa,
jedna ruţa neubrana?
Ta je ruţa kao ţena;
mlada, lijepa, njegovana!
Zar ubrat je ti ne ţeliš?
mog'o bi je sebi dati?
Ne dopusti njoj da vene,
ona tako teško pati!
Stoji sama na svom trnu,
tako gorda i visoka.
Ti je samo doseć moţeš,
gdje je sada tvoja ruka!?
Dlan ispruţi, dohvati je,
obgrli je svojom rukom.
Njeţno, milo, poljubi je,
ne ostavljaj ti je s mukom!
Ona odmah oţivjet će
i dobiti jarke boje!
Sve što ruţa posjeduje,
zauvijek će biti tvoje!
Nevenka Nena Lekić
Lidija Dlouhy-Paviĉić
7
LJUBAV
Kad se mama i tata vole
klinci nek ušutjeti izvole.
Ako ţele bracu ili seku nek ne diţu dreku!
Tko je vidio dok se dešavaju stvari moćne
traţit okolo nešto u sate noćne!
IMITACIJA ŢIVOTA
Neven Duţević
Danima sam hodao, kao neka stara luda,
Kao da sam nešto traţio, a kada sam se
Umorio, došao sam u svoju rupu, legao
Na kauĉ i tada se nešto spustilo na mene,
Pao sam u san. Tada sam se preselio u
Neke sfere, mene bez mene.
Hodao sam po meridijanima, ali, kao da to
Nisam bio ja, već netko drugi!
Pojavili su se razni likovi iz moga ţivota
I svi su prolazili, kao neka ĉudovišta!
Neki su već umrli, a neki ţive negdje
Na ovoj Zemlji ubogoj. Naposljetku se
Pojavi moj lik i reĉe mi; luĊaĉe, zar ne znaš,
Ti više ne ţiviš, ti samo hodaš od nemila
Do nedraga, a preseljavaš u neke druge sfere!
Zbogom, moţda se nećemo više vidjeti, jer
Ja odlazim na hodoĉašće, a ti si stalno u
Toj svojoj rupi i sanjaš ţivot koji
Više ne ţiviš…
MORA
Da nije noć tamna
Da nisu zvijezde tako sjajne
Da nije mjesec tako zao
I mora tako stvarna
Pitam se,
Da li bih mogao zaspati
Kad bi bilo drugaĉije
Robert Roklicer
Pero Tadić Ćesrija
PJESMA NADANJA
Pjevati znaĉi postojati,
A postojanje je ĉesto
Cvijeće u agoniji
Koje ubiremo
S nadom da agonija tuge
Postane simfonija sreće.
Ţeljka Cvetković

LJUDI U BALONU
U ovom ĉudnom svijetu
Nema više ĉuda
Za ljudsko tijelo
Sve su opcije već isprobane
Ista JA sada koraĉam pored SEBE
Gledam
Preko litice
U horizont
Imam još jedan par oĉiju
Što vide isto kao i ja
Ludilo
Ţurba nam krade ţivot
Zar to ne primjećujemo?
Ljudi u balonima hodaju ulicom
Boje se
Kiše meteora
Kao da je balon neka zaštita
Ĉuvamo se raznih otrova
Zraka, mora, kopna
Svugdje opasnost vreba
Vrijeme
Ne mjerimo više minutama-satima
Već godinama
Koje nas munjevito vode
U gnijezdo crnog pauka
Pucaju baloni
Kao da su od sapunice
Ljudi golog tijela leţe na zemlji
Samo pepeo ostaje
MRŢNJA
SlaĊana Cvek Brlek
Stanite prokletnici
i topovi – snaga vaša!
Generali vaši
neka se pravdi nauĉe.
Za vas je Zapad daleko…
daleko
i nema više kruha mukte.
Hrvati su kao mravi
mali narod,
ali sam sebe hrani i brani!
A vi?!
Zar ste gladni?
Grabeţljivci, od gladi ljuti,
kao utroba otrovnice!
Srbiju veliku dobit' ne moţete!
Pomraĉenog uma voĊu imate,
koji posta oruĊe sotone
8
i za savjete pita
gatare i vraĉare.
Svoju ubilaĉku mrţnju
sije po Hrvatskoj.
Ruši grad po grad,
svugdje se ĉuje plaĉ i ridanje.
Vlast, veliku vlast ţeli,
ali uskoro će posrtati
kao pijan ĉovjek, bljujući,
jer nema gorih muka
od griţnje savjesti,
upamtite prokletnici!
SLIĈNOSTI
Slavica MeĊeri Golik
Volim kada pada kiša
Nebo plaĉe i moje su oĉi crvene
Na zemlji lokve
Punimo ih nebo i ja
Tereza Begović
Hej maleni,
Noćas je noć bijela i svijetla
Tebi u ĉast raĊaju se zvijezde.
Za tvojom milom dušom
Trešnje se crvene do straviĉne boli krvi
I grad vrišti,
Riĉe od boli
A ja, ja sam tu maleni
Razapeta meĊu pjesmom i crnilom.
Izgovaram tvoje ime
I brišem krv s koljena.
Vanja Korosovac
Ljiljan raširi latice
Radujuć se suncu.
Presijeĉe ga bol.
Osvijestio se u mraku
Na oltaru.
Ljerka Delak
Pjesnici Udruge, šaljite svoje radove ako ţelite
da budu objavljeni u našem Biltenu.

NE TJERAJ MI SNOVE
Ne moram ti reći,
da je srce vjeĉno!
Molim te zapleši.
Ti, koja mi puno znaĉiš,
uzmi moju ruku,
povedi me u šetnju
po mjeseĉini!
Draga mene uzmi,
zagrli me, srce mi svoje daj!
Da te ljubim,
ispod punog mjeseca!
Kada sam te ugledao
zaljubio sam se u tvoje
oĉi prekrasne!
Rado bih te poljubio!
Ne tjeraj me u snove
gdje ću tebe voditi
i ispred oltara
reći ću; da!
Ne tjeraj me u snove,
Sunce je na našoj strani, ljubavi!
Na plaţi u sutonu
ja, volim te, ljubavi.
MISTERIJ REALNOSTI
Što su moje oĉi
što su moje uši
što moj je nos
što moja su usta
što moja je glava
što moje je srce
što moja su pluća
što moje su ruke
što moje su noge
što moj je spol
što sam to ja
što je ljudska jedinka.
Jedan sam samo ja
što je to ţivotni jedan
što je ţivotna matematika
polazišna logika.
Jedan u nuli
nula u jedan
Joško Adamec
9
od jednog su dva, tri
pa sve do milijardi
jedan je sve
svi su u jedan
stanica ljudska
zrcalo povijesti svijeta
biokemija svih elemenata genoma
cijelov ljubavi
kruna tajne koja se raĊa
snatrenje poeta
u bolu slobode krila
pokušaja sklada
u kojoj nemir ţivota vlada.
Jedan ili jedna
unutarnjih znaĉenja
milijarde ima
samo formu misli
ograniĉeno svima
šalje skromna rima.
Ivan Bradvica
DA JE TOLSTOJ BIO ŢENSKO
Da je Tolstoj bio ţensko
Ne bi se Ana bacila pod vlak
Nego bi dalje
Furala mirno
S muškarca dva
Rosanda Gospodnetić
KAFIĆI
Cigarete i piće idu uz mladiće,
A svi mladići, idu u kafiće!
Kafići, kafići, sve vas je više
U svakoj ulici od vrha do dna
Straduna!
Oko mene sve pijanci,
Plešu po mjuzi, kao Indijanci,
A ja ne znam ĉemu sve to?
Moram pokušati pobjeći od tog!
Pero Kusovac

HRASTIN
Noć je mirna, selo spava.
Nitko nije ovdje osim nas.
Mjeseĉina rasula se plava,
Ne ĉuje se ništa, niti pas.
Noć je mirna, selo sanja.
Od dušmana sretna jutra krije.
Ima li za njih opravdanja?
Što tu traţe, kad njihovo nije?
Zasjati će sunce u Hrastinu
Kad ne bude topova i buke,
Dunav će pokazat' svu silinu,
Grlit' će se s obalama Vuke!
Noć je plaha, selo spava.
Nikog' nema na cestama dugim.
Na tornju crkve od goluba glava,
I on ĉezne za danima drugim.
Zapjevat' će ptice u Hrastinu,
I golub će svoju dragu naći!
I ja ću ispriĉat svome sinu
Koliko ljubav Domovini znaĉi!
Ţeljko Karaĉić
SJETI SE PONEKAD
Kada ti neko drago biće,
Okrene leĊa,
Neka te sjeti na moje boli
Sjeti se da si ti isto uĉinio meni.
Kada ti kapi kiše
Budu udarale na prozore suze
Što klizale su niz lice,
Zbog tebe.
Kada budeš vjerovao u neke ideale
A oni se sruše kao kula od karata
Sjeti se da si upravo ti
Srušio moje ideale,
Kada izgubiš vjeru u ljude,
Ne krivi za to druge.
Samo se sjeti da si i ti
Uništio moju vjeru u ljude.
Sjeti se ponekad svega ovoga
I tko zna,
Moţda u tvojoj svijesti
Ostane neki lagani trag,
Kao što je svaki tvoj potez
Ostavio trag na mojoj duši.
Dajana Budimir
10
DOK KIŠA ISPIRE
Dok kiša ovih dana ispire ulicu,
Trotoare i grad,
Pokušavajući i nas oprati u šetnji,
Našu ljubav i poljupce.
Zakljuĉavamo se u sobu,
Tamo nema kiše!
Moţda je u sumrak niti biti neće,
Sada samo ispire prozore
I ljuto lupa u krov, protestirajući,
Što nismo vani, da i nas pere i tuĉe!
A lijepo je biti u toploj sobi, uz ĉaj,
I gledati kišu kako se ljuti,
Što joj ne damo ljubav da ispere iz nas!
Dok kiša ispire grad
Mi se tiho volimo…
Biserka Biba Bastić
OSJEĆAM LIPANJSKI ZOV
Srce veselije tuĉe. Nada se budi.
U noći u kojoj mirišu lipe u Varšavskoj
Saneno se lipanjski nagovještaj nudi.
U ovoj noći oblijeva me znoj.
Znam i ĉekam nešto, ne znam još što,
Znam samo da polet nosi nov,
Ne znam zašto, ne znam zašto,
Osjećam novi nebeski plov.
Osjećam ljubavi zov, kroz nebo mlijeĉno
Ne znam zašto, ali znam da je vjeĉno
To treperenje naraslo u meni,
Znam da se nešto zbilo u ovoj ţeni.
Osjećam da lipanj sluti novi plov,
Iz mojih nadanja i slutnji
Ja ponirem toj nekoj šutnji
I osjećam tvoj ljubavni zov.
Karavan crni
razvukli mravi mali
- trava zelena.
Ivana Zupa Bakša
Lella Sambunjak

ŢIVOT
Ţivot je serija od
Bezbroj epizoda.
Netko je pognute glave,
A netko uspravna hoda.
Svatko je kormilar
Svoje duše i bira
Ţeli li smiraj ili vjetar
Koji puše i pri tom okreće
Duše.
O tebi ovisi ĉovjeĉe
Hoćeš li stati ili ćeš brţim
Koracima ići,
Hoćeš li na stazi
Pokleknuti ili ćeš
Na vrh ţivotne piramide
Stići.
UMJESTO ZORE
Slavica Crnjac
Umjesto zore razbuĊenih bijele
U som mi uĊe neka sila mrka
Ko voda stade dopirati ţiva
Pred zjenama raširenim
Zar griješih Bogu da mi mrklost šalje
Što grudi moje razdirati hoće
I njeţno srce bez zloslutnih munja
Kad izviru polako, sjećanja daleka
Sjećanja daleka, ko razigrana vatra
Gdje poĉiva negdje sav taj ĉudni meteţ
Zaljubljeni u ţivot što gazi bez stida
Slast, i kušnju vrelu
Nisam li sada, ko otrov crni
Što plaća poraz zlokobnih zebnji
Koje uĊoše u zoru sa silom mrkom
Da naplate svoj, bog zna mili
Vlasta Coha
NADA ZADNJA UMIRE
Bolniĉki hodnici dugi
Miris bolniĉkih soba
Danima, mjesecima, godinama
…tako mora biti…
pomaţe sekica savjetima
masiram satima tvoje tijelo
11
nadam se da ćeš prohodati
da te odvedem doma,
kamo srce bi naše htjelo,
borimo se, mjesecima,
odakle ta energija?
Vanĉi zove bez prestanka
Bojim se pomisliti samo –
Da nit je već pretanka !
Moju nadu nitko ne razumije,
Ali sada tek vidim –
Nada zadnja umire!
U DANIMA OLUJE
Marija Horvat
U danima oluje,
Kiša je isprala tugu
I zadrţala ljubavnike
U srcima oblaka,
Da vjeĉno bdiju
Nad prostranstvima
Smaragdnih otoka… Stela Hrvojĉec
Ta ţuta mrlja
i bezvrijedni stihovi
u mojoj duši.
Marija Brautović
IMA SVJETLOSTI
Ispunja mirom kroĉiš u bezbriţnost duha
Znajući kako ćeš se time
Svaku dvojbu odagnati
I svaki nemir što bi da te zavede
Kad svjetlost od sunca
I od Boga ima za tebe.
Ana Smrk Habazin
V raju nebeskom štel bi biti
Najte da nešte
Dole me hiti.
Pomorite mi
Najte zli biti
… došle mi je,
…ja muoem iti.
Mladen Hruškovec

SA ROŠTILJA
U Dubrovniku gradu,
U privatnom restoranu,
Sa suprugom je došao, na roštilj,
Doktor medicine!
Opušteno sjede i ĉekaju,
Da im konobar priĊe.
Doktor promatra konobara
Kako sporo hoda i raskreĉeno ide,
Pa ga upita:
Konobaru, molim Vas oprostite,
Recite Vi meni;
Imate li hemeroide?
Ne znam!
Prvo moram otići u kuhinju,
Da pitam kuhara!
Ako ima,
Reći ću mu, da Vam ih,
Na roštilj spremi!
Ivo Puljić – gospar
Otići ću na putovanje
onda kada se rašire skuti
što me pridrţavaju za viĊeno
nauĉeno, pripitomljeno
dugo razapinjem jedro
od samo jedne rijeĉi
što se napinje iz mojih grudi
i poput svih radoznalih putnika
naslanjam sluh na taj daleki posjed
u kojem ne ţeleći ništa, tek imamo sve.
Vjekoslava Jurić
UNIVERZALNA PJESMA
Sebi posvećujem tebe
Tebi darujem sebe
Nas poklanjam njima
Njih šaljem svima.
Svi nek ţive za sve
Sve neka se podijeli svima
Njima i nama i onima
Ja ţelim biti sav u svima
Na javi i u snovima.
Josip Ćosić – Agramer
12
Otišao si ribiĉu iz uvale Whiskey.
Otišao si neurotiĉno
Bahato
Moderno
Uz zadnje tepanje
I zadnje lakonsko divljenje
Mojoj ţenstvenosti.
MOJA PORODICA
Ja na neki odreĊeni naĉin
Pripadam svojoj porodici.
Tu ĉinjenicu
(na ţalost)
Moja porodica
Ne moţe sakriti od mene.
Na ţalost
Tu ćinjenicu ni ja
Ne mogu sakriti
Od svoje porodice.
Toko mi ţalimo
Već godinama.
Jedni druge.
SAN II
Milan Fošner
Dina Franin
K jugu dok spavam odlazi
Moj san.
Na cesti šuma, bistrih jaruga,
Mirisa zemlje, bure, krša…
Dotiĉe lica onih koje ljubim.
Oni mi pruţaju ruke tvrde
Kao zemlja, ruke hrastove kore,
Ruke pune cvijeća.
Budim se, a ĉeka me neka druga
Cesta, sjaj dalekih zvijezda
I suza snena.
Joso Griviĉić

LEPTIR
Leptir mali
Raskošne šare
Na krilima skriva
I srcu osmijeh doziva.
Leprša kao srce kad treperi,
MeĊu cvijećem se šepuri,
Osluškuje pĉelu što radosno zuji ..
Taj leptir mali, kratka vijeka,
Ushit nam pruţa ko beskrajna rijeka.
BIJELI OBLAK
Gordana Gerhardinger Šipek
Kroz oblake kerubini dišu,
svojim dahom oblak bijeli njišu.
On putuje sve do cvjetnih grana
gdje sunĉa se zraka nasmijana.
PUSTI ME DA SPAVAM
Marija Kruljac
Noćas mi je odnijela san
Cijelu noć oka sklopila nisam.
A u zoru kad si odlazio,
Samo si na meni pokrivaĉ popravio
Ni poljubio me nisi.
Znam ona je još u tebi.
Zalupio si vratima lagano
Mislio si da ja spavam.
Ne ja nisam ni usnula
Samo sam se opustila,
U svojim mislima
Ove razoĉarane majske noći.
NEBO PLAĈE
Gledam nebo
Kako plaĉe
Nekad tiše
Nekad jaĉe
Okajava
Grijehe tvoje
Katarina Hercigonja
13
Lijuć gorke
Suze svoje.
Nebeske me
Kapi kvase
Na licu mi
Pjesmu pišu
U oku se
Tiho gase
Dok iz duše
Tugu brišu!
Anto Stanić
ĈOVJEK S VELIKIM KORACIMA
Tri puta zakoraĉi
I dostigne pticu
Jednim skokom prestigne lopova
Preduhitri zalazak sunca
Izmakne i najvećem valu
Zakoraĉi u jezero
Dno dodirne
Kada se zatrese i skoĉi
Preskoĉi mjesec
Dodirne Jupiter
I opruţi na suncu
Ljubinka Jurleka
Kap kiše
Jesenje tuţne,
Klizi niz staklo,…
Podsjeća me na
Momente ruţne
Kad sve bolno
Nije te taklo.
Bili smo mijena
Mjeseĉevih noći,
Nevidljiva sjena
Snage i moći.
Bili smo magla
Zimskog dana,
I nikada nisam
Bila sama.
A sada kiša
U duši pada,
Magla guši me
A još sam mlada.
Ivana Jurišić

SAMO MOJE
Ispod svjetla raspršenog bez prizme,
Iznad tla bez imena
Tek meni u ravnini oĉiju
Postoji jedan svijet koji traje bez prestanka
Vjeĉnosti moje sanjaju u njemu
Ţelje iz nutrine plešu svoje zavodniĉke plesove
Sanjati i nestati u mom vlastitom svijetu:
Samo ja svijem postati caricom neba.
Nema me više.
Ili jesam, samo ne znam gdje?
Nije me briga
Kud god krenem
Sa mnom je moj mali svijet.
Catherine Niković
O PODZEMNOJ POEZIJI
Iznenadila sam se
Kad si mi rekao
Da si primijetio
Da pišem, ustvari
Undergraund poeziju.
Uplaših se strašno
Zar zbilja, svega ti
A do sada mi nije bilo jasno
Ali dakako, opet si bio
U pravu,
Ali nikako, nikako
Da to uĊe u moju
Glavu glupu.
Jadranka Orešković
OTVORI VRATA
Evo me, Boţe, ispred tvojih vrata,
Molim te, otvori ih, pusti me unutra!
Duša ĉezne za vrtom
U kojem ti boraviš
Dopusti stoga da ti dotaknem skute
I dlanove svoje ponudim kao meke jastuke
Na kojima će naći odmor
Stopala lotosna tvoja.
Pjevat će pjesme moja duša,
Pjesme o slavi boţanske prisutnosti
Otvori, otvori vrata i prozore
Da mogu ući i tebe vjeĉno ljubiti.
Mirjana Zvonar Padjen
14
AUTOPORTRET
Ĉesto u vesele dane
Kad stih mi u glavu uĊe
Zapisati ga nikad ne stignem
Jer moram oprati suĊe.
Kad stihova zvonkih
Vrutak mi krene
Na dasci pod peglom vrelom
Brzo i jadno uvene.
A metla i krpa
I nesnosni prah
Brzo uništi
Moj pjesniĉki dah.
I tako stalno
Uz sve moguće kućne vibracije
Zauvijek propadaju
Moje inspiracije.
LJUBOMORA
Veronika Prvonoţec
Ima nešto jaĉe od nas, rekao si meni,
A još juĉer, ljubio si nju.
Istovremeno,
Uplašen svojim rijeĉima
I noći što zjapi…
Što krije? Kamo vodi?
Mjeseĉina obasjava ţenu.
Nisi me mogao zamisliti u bjelini,
Na prozoru, kako grlim Mjesec!
Nisi mogao proći stazama moga uma,
Jer bijao si se samog sebe…
Ti nisi mogao zagrliti moja ramena
I usnama mi usne taći,
Jer bih ljubavna kukavica!
Ima nešto jaĉe od nas, rekao si njoj,
A ljubio, ljubio mene!
Mjeseĉina mi puni ĉašu vina!
SVAĐA
Višnja Sever
Za mene je svaĊa, kao kad se
Udare dva oblaka i nastane munja!
Za mene je svaĊa, kao kad
Nestane Sunce i ugine cvijeće!
Nikola Škreb

Bolniĉka soba;
cvijetovi azaleja
griju poglede.
Anica Geĉić
Bilo mi je danas jako, jako zima,
kaţu ljudi, promijenila se klima.
Al je mome umu jasno,
mijenjat je ţivot suviše kasno.
Tereti hladnoćom me viju,
optuţbama sa svih strana biju,
pa i da je stijena, pukla bi od loma,
al je ovaj ţivot jaĉi, od svakog groma!
I unatoĉ ţestini, ja zimujem
i pri tom likujem.
Nek je meni zima,
u mom biću obitava stara klima
( i uvijek nas ima).
JEDNA RUŢA
Ana pl. Bašić
Jedna je ruţa zadnja procvala.
Miris joj se širio na sve strane.
Jesen se pribliţavala, latice bi se
Raspršile ponesene vjetrom.
Da se to ne dogodi, stavila sam je
U knjigu, neka se latice osuše!
Suha, nije više imala boju
Ni miris, kao prije!
Mladost i starost se razlikuju.
Svatko u svojoj dimenziji
Ima svoju ljepotu,
Poput svjeţe i osušene ruţe!
KOZMIĈKI RED
Stella Inkret
Veliko more, ocean! Metalne boje, sive.
Svemirski mozak u odrazu se mreška.
Sivila duboka plavetnilu se dive.
U kolijevci postanka ne postoji greška.
Sila ţivota u moru i beskraj neba. Plavi
Nemir u dubokoj tami vibrira.
Zaiskri brza misao u glavi,
Novi ţivot u stanici vjeĉno pulsira.
15
Modrina neba - ogledalo u vodi.
Zateĉen svemir u planktonu šuti.
Sunce na dalekom horizontu brodi,
Bjelina mora pred noć, odsjaj zvijezda sluti.
Crno more od krila crnih ptica.
Mrak je na dnu mehaniĉke tišine,
MeĊuzvjezdani prostor bez lica,
Kozmiĉki red pokrivaju visine.
Bio sam na njoj.
Ona u znaku jarca
vrišti kao koza.
DA MU LIĈI
Od svih ţivih bića
Univerzum
Oblikovao ĉovjeka
Da mu liĉi
Natopio ga mirisom
Da iz magle izaĊe
Ka Suncu
Uvjeren da moţe i mora
K Njemu, od roĊenja!
A kad mu stigne
Sagori
Od ţelje da mu se otme
Te presahne
I padne u pepeo!
PJESNICI
Dragan Šimšić
Nada Škrlin Dagelić
Hasan Dţinić Dţino
Veliki pjesnici izrastaju
U teškim vremenima.
Oni prolaze pakao
I ĉistilište
Na putu do carstva rijeĉi!
Malim pjesnicima za zrenje treba
Kap rose
I zalutala sunĉeva zraka!
Ivo Mijo Andrić

KARNEVALSKA NOĆ
Ciganka sam ja
Od malena gatat znam.
Svijet se oko mene vrti,
Kada čudne zgode zborim!
Kose su mi crne,
Noge su mi bose,
U ruci mi def se sjaji,
Ko čigra se dragi vrtim!
Sad sam ovdje,
Sad sam ondje.
Svuda stižem i pristižem.
Želim svima podariti
Malo mira, ljubavi i sreće!
Svima gledam u dlanove,
Svima sudbine krojim ja,
Ali što mogu,
Ta, ciganka sam ja!
Tebe gledam, tebe spazih
Viteže moj odabrani!
Prići ti ne mogu ja,
Prepoznati ćeš mene, znam!
Htjela sam ti mnogo reći,
Iz tvog dlana pročitati!
Al ne mogu tebi prići
I sudbinu tvoju reći!
Oči moje prepoznat ćeš
I glas moj, odat će me!
A i srce moje zna se,
Zbog tog gledaj i ostani!
Franica Baĉić
PREKRAJANJE GENERACIJE
Bezumlje prazno
Grozno
Mlade generacije
Otrovom doji
O, Boţe
Energijom ljubavi
Vidike sulude
Na ĉistace prekroji
Nek' se zalutale percepcije
U mraku svjetlom ţivota
Napoje.
Milka Popović
16
RUJANSKA USPOMENA
Sjeta u noći
I pogled na zaspali grad
Prebiranje po uspomenama
Lijepih, proteklih godina.
Uspomene koje ne blijede,
Umotane u vjeĉnost,
Pokisli splitski krovovi,
Šibenska poljana i kale,
Zalasci sunca
I drhtaj srca,
Ruka u ruci,
Ja i ti
Zagrljeni …
Sjeta u noći
I ĉeţnja
Pri pogledu na grad,
Sve je isto kao nekad,
A ti ….gdje si sad?
Biserka Prnjak
DAN ZALJUBLJENIH
Dan zaljubljenih traje od iskona
Poĉevši u raju našega izgona.
Dan zaljubljenih, muškarca i ţene
Potpunog predanja cijeloga sebe!
Od postanka svijeta, taj dan postoji
I kad ţar nestaje, ljubav ne prestaje
Jer uvijek netko, novi ţar zapali
I Dan zaljubljenih, dalje se nastavi.
Ljubav što je tako opojna k'o ruţa,
Kad te izabere, tad te razoruţa,
Na koljena baci i ne pita tko si,
Kada ona doĊe i kralj onda prosi!
U zagrljaju njenom, preplavi te plima,
Lebdiš iznad zemlje, što ti moţe zima?
Al' kad zanos proĊe, ostat će gorĉina
Ipak je taj let – uništila zima!
Al', ljubavni je ĉar magiĉne ljepote
I na iskri ţara gradit ćeš ţivote!
A zbog obećanja u ljubavnom letu,
Poklonit ćeš sebe, kao leptir cvijetu!
Jadranka Plavetić

DEVETI SVIBNJA 1962. GODINE
Danas mi sunce obasjalo dan.
Mjesec u krilu sanja,
Zvijezde mi rasplele kosu.
Danas mi je darovana Tanja!
SLIKARICA
Zaljubljena u prirodu
Slikarica je stala
Drţeći kiĉicu u ruci
Uoĉeni objekt da bi
Na platnu naslikala.
Pod bogatom krošnjom
Mrkog , stasitog bora
Drhturi nemir proziran
Ko akvamarin
Poput plavog mora.
Na livadi plavi razliĉci
I tratinĉice bijele
Podigle glavice svoje
Gledaju slikaricu
Što riše akvarele.
UZDAH
ĐurĊa Jandriš Parać
Viktorija Schröder
Moj te uzdah
Noću prati
I prodire u snove tvoje!
A zorom,
Kada se lijeno budiš,
Da li se ikada sjetiš;
Ili bar pokušaš
Da shvatiš
Tko je taj ĉudni lopov
Što se pretvara u noćne more
I zbog kojeg se
Naglo budiš!
Grleći jastuk i perje,
Dok te moje tijelo
Bez prestanka
I neprekidno
Noću zove!
Julijana Ruţyckyi
17
ŠIBENIKU SA LJUBAVLJU
Šibeniĉe, dušo svih ljepota,
Nek ti ţivot raste, ko grana u cvatu,
Da ne toneš nemirima tuge,
Već da ideš ko ura na satu.
Za te plamen u mom srcu gori,
Teško mi je kad ti duša spava.
Snagu pruţi, da ti rast se rodi
I da buja tvoja snaga prava.
Šibeniĉe grade tisuću proljeća,
TvrĊave i kanal, pejzaţna su sreća;
Kuća uz kuću, kao buket cvijeća,
Kultura se tvoja u njima osjeća!
Šibeniĉe, zdrav mi budi na svjeţini bura,
Bez straha da te netko sprijeĉi.
Nego cvjetaj – bojama purpura,
Da zazvone tebi, naše tople rijeĉi!
Biserka Tolj
KAD SMRTNIKA ZABOLI
Stvori Bog ĉovjeka, ljubav
I ţenu za njega,
Al stvori Bog i zvijer
IzmeĊu njih; samoću i tugu!
No, nitko nije nauĉio
Ni ĉovjeka ni ţenu
Kako da saĉuva ljubav,
Od zvijeri kad napadne!
I ostane tako ţena sama
Bez ĉovjeka, bez ljubavi,
Puna nade u bolje sutra,
Ali sa zavjesom tuge u oĉima!
AnĊelka Vonjak
Note najljepše glazbe
Stvaraju kaskade
Rastoĉene Slunjĉice
Uho ih ĉuje
U skladbu slaţe
Zelenilom
Ponosnih stabala
Odzvanjaju
Prirodna glazba
Rasutih tokova
Slunjĉica se razlila
RASTOKE
Tvrdu stijenu
Snagom vode omekšala.
Sjene stabala
Odnekud donijela
Skladnim zvukovima
S ljubavlju zasadila.
Stabla se visoko
K nebu digla
Kuće i ljude
Krošnjom zaštitila
A obilnim korijenjem
Kamen zadrţala.
Ana Margareta Zdunić

MAŠKARE
Iza maske sakrivena lica:
Netko vampir,
Netko gusar,
Netko sanjalica.
I ja nosim kostim svoj.
Nemam ime ni prezime,
Sad sam samo kauboj.
Josip Dasović
VOLJELA SAM
Voljela sam njega,
Svaki njegov dan,
Sve dok to nije postao san!
Dok sam sanjala
Nisam znala što znaĉi,
Stvarno voljeti,
Nekoga cijeniti,
Za nekoga biti spreman
I ţivot dati!
Kada sam se probudila,
Sve je nestalo u trenu
I od tada ţelim sanjati
Onaj isti san!
Shvatila sam što je ljubav,
Jer voljela sam!
ODLAZAK
Zrinka Puljić – Vuksanović
U slutnji, u ĉeţnji daljine, daljine;
u srcu, u dahu planine, planine.
Malena mjesta srca moga
spomenak Braĉa, Imotskoga.
I bljesak slavna šestopera
i miris (miris) kalopera.
Tamo, tamo da putujem,
tamo, tamo da tugujem;
da ĉujem one stare basne,
da mlijeko plave bajke sasnem;
da više ne znam sebe sama,
ni dima bola i maglama.
Tin Ujević
18
UDRUZI UMJETNIKA TIN UJEVIĆ
Pjesniĉki par, slikarica, i još jedna novinarka,
jedne noći sjedili su, umjetnost im ljubav ţarka.
Priĉali i raspravljali; kako i gdje stoje stvari,
ljudi su tek samo ljudi, pa umjetnost baš to kvari!
Odluĉiše popraviti koliko im je u moći,
nek' vrijednosti isplivaju, bolji dani tad' će doći!
Udrugu su osnovali i pravo joj ime dali,
a njoj svatko moţe prići, svaki pošten ĉovjek mali!
Umjetnike će privući i njih ĉvrsto vezivati,
tu umjetnik moţe doći da ne luta i ne pati!
Snaţno naprijed a pošteno, za umjetnost nek' se ţivi,
jer ljudska je duša takva, ljepoti se pravoj divi!
Tin Ujević, Udruga je, o kojoj se ovdje pjeva,
poput Tina istinski se: piše, svira, slika, pjeva!
Nek' Udruga prava ţivi, do vjeĉnosti neka traje,
a ljudskome rodu cijelom, nek' vrijednosti prave daje!
Ivan Puljić
ZAHVALJUJEMO
Hrvatskom radiju – Radio Sljeme
i gospoĊi Olgi Vujović
za redovite najave
naših pjesniĉkih veĉeri
u gradu Zagrebu.
ZAHVALJUJEMO
Radio Đakovu
za najave naših
pjesniĉkih veĉeri
i izloţbi slika
u gradu Đakovu

JEDINI SUSRET S TINOM
Puni se tramvaj na Remizi. Uskaĉem i gledam
da li je još koje sjedalo slobodno? Jest! Ono što je
okrenuto suĉelice drugom. Brţi sam od mnogo
starijeg od sebe. Ţao mi je prijatelju, ali ja sam se
danas naradio u "Konĉaru", a ti si moţda
plandovao, tko zna?
Sjednem. Meni suĉelice stariji gospodin. Nije
moguće!? Tin Ujević!? Je li to doista On!? Da!!!
Poznajem taj izlizani šešir na Njegovoj glavi. Taj
sam šešir mnogo puta vidio na poznatoj Njegovoj
fotografiji. Tu je i Njegovo patniĉko lice. Nema
sumnje, On je! Ĉuo sam da i stanuje negdje u
blizini. Ah, ovome se doista nisam nadao!
Tramvaj je krenuo. On gleda neprestano samo
kroz prozor! Moram G na svaki naĉin nešto
zapitati, to ne smijem propustiti! Ovakva prilika
više nikada se neće pruţiti, ali kako da poĉnem?!
Tramvaj klizi pokraj Trešnjevaĉkih kuća.
Oronule fasade pune su grafita: "Dinamo",
"Hajduk"! Pa sve precrtano, pa preko toga "Crvena
zvezda". Na slijedeće dvije kuće, precrtano je
"Zvezda", a dodano "Torcida". Pa tako dalje;
"Ţivio samoupravni socijalizam", "Ţivjeli heroji",
"Lenjin –Marx- Engels", "Smrt fašizmu", "SEKS
pistols", "PUNK", "Samoupravljanje"! Ni jedne
fasade bez tih bezbrojnih poruka: "BBB… ţivio…
dolje… socijalizam… fašizam… i sliĉno"!
Tramvaj je stao na slijedećoj stanici. Proĉitam
na obliţnjoj fasadi: "Druţe Tito, mi ti se
kunemo!", samo što je rijeĉ "kunemo" precrtana, a
iznad nje napisana… ĉekaj. Što ono piše?
"Koljemo!". Ne, to neće biti, jer to bi znaĉilo "Mi
ti se koljemo", a to bi onda znaĉilo nešto za
buduća, nadolazeća vremena! Ne! Krivo sam
proĉitao! Pogledam Tina i primijetim sitnu
grimasu na Njegovom licu. Proĉitao je znaĉi i On!
Kako da mu se obratim?, grozniĉavo
razmišljam. Reći ću mu: "Druţe Ujeviću, kako
ste?". Jao, samo to ne, a što ako me pošalje u
vraţju mater? Ĉekaj, bolje bi bilo: "Gospodine
Tine Ujeviću, kako ste?". Ne, to ne valja.
Gospodin! Pa, to je ĉista diverzija, a sigurno bi to
ĉuo i onaj što visi nad nama obojicom i promatra
nas! Doduše, više gleda Tina nego mene, a moţda
jedva ĉeka da tako nešto izlanem, pa da zaustavi
tramvaj i milicija obojicu odvede! I Tina i mene,
19
jer sam spomenuo tu perverznu rijeĉ, koja je moţda i
zakonom zabranjena?
Što da radim?! A tako bih volio da mu se na neki
naĉin obratim! Pribliţavasmo se Savskoj. Tin će
vjerojatno sići na Frankopanskoj, pa se uputiti
pješice do Gundulićeve, jer tamo je gostionica
"Blato". Imam još vremena. Ĉuo sam da On tamo
ĉesto odlazi da popije pola litre "crnjaka", za svoju
ranjenu dušu, jer je na listi "nepoćudnih"! manjka
mu "podobnost", koju nije stekao, kao uostalom i
najveći dio naroda. Nisam je imao ni ja! Tko mi je
kriv? Što se tu moţe? Tako je to.
Evo nam Savske. Tramvaj se zaustavio. Na
moje zaprepaštenje, podiţe se Tin i krene prema
izlazu. Sreli su nam se ipak pogledi, ali na kratko,
moţda stotinku sekunde. Bilo je to dovoljno, da u
Njegovim umornim oĉima proĉitam sva pitanja i
odgovore!
Pamtim to još i danas! Bila su to, kako se tada
šaptom govorilo "vunena vremena", a za mnoge još i
"olovna"!!!
Stjepan Komes

Udruga umjetnika
"TIN UJEVIĆ"
Zagreb
ZAGREB
UREĐUJU:
Zamjenici urednika:
Jozefina Lada, Danko Koĉiš
Ivan Puljić – urednik
tel.: 031 / 857 203
gsm: 091 569 2829, 098 990 66 29
e-pošta: udutu@udutu.hr
web: www.udutu.hr
20