Maksvelove jednacine.pdf - KTiOS
Maksvelove jednacine.pdf - KTiOS
Maksvelove jednacine.pdf - KTiOS
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
<strong>Maksvelove</strong> jednačine elektromagnetskog polja<br />
U slučaju linearnih homogenih dielektrika, permitivnosti , važi relacija<br />
<br />
je gustina struje dielektričnog pomeraja u amperima po kvadratnom metru.<br />
Na osnovu ovoga uopšteni Gausov zakon u integralnom obliku se može pisati<br />
· <br />
Ova jednačina je uvršćena u skup Maksvelovih jednačina elektromagnetskog polja.<br />
<br />
Ovaj zakon ima mnogo primena koje se uglavnom mogu podeliti u dve grupe. U prvu grupu spadaju<br />
izračunavanja vektora D i E u izvesnim prostim, ali važnim slučajevima. Ti slučajevi se odlikuju jako<br />
izraženom simetrijom, koja osigurava da je vektor D u svim tačkama poznatog pravca i smera, ali<br />
nepoznatog intenziteta u funkciji koordinata. Tada se pomoću uopštenog Gausovog zakona može odrediti<br />
zavisnost intenziteta od odgovarajuće koordinate. U drugu grupu primena spadaju dokazi izvesnih opštih<br />
osobina elektrostatičkih polja.<br />
Gausov zakon se može iskoristiti za dokazivanje da ukoliko unutar Faradejevog kaveza nema naelektrisanja,<br />
onda unutar kaveza nema ni električnog polja. Odnosno, spoljnje električno polje ne može prodreti u<br />
Faradejev kavez, već se polje unutar kaveza može stvoriti samo usled naelektrisanja koja se nalaze u njemu.<br />
Gausov zakon je elektrostatički ekvivalent Amperovog zakona koji se bavi magnetizmom.<br />
Zakon održanja magnetskog fluksa (Gausov zakon magnetizma)<br />
Fluks vektora magnetske indukcije se kraće naziva magnetski fluks. To je jedna od najvažnijih veličina u<br />
teoriji elektromagnetskih polja, i to ne samo kao računska veličina pomoću koje se mogu jednostavno<br />
formulisati izvesni fundamentalni zakoni, već i kao veličina koja je vrlo lako dostupna direktnom merenju 1 .<br />
Fluks vektora kroz neku površinu , koja se oslanja na konturu (slika 2), definiše se površinskim<br />
integralom<br />
cos,<br />
<br />
<br />
gde je vektor čiji je intenzitet jednak elementarnoj površini , a ima pravac i smer normale na tu<br />
površinu. Pozitivan smer normale određuje se po pravilu desne zavojnice u odnosu na proizvoljno izabrani<br />
pozitivan smer obilaženja po konturi.<br />
Slika 2. Uz izračunavanje magnetskog fluksa kroz površ <br />
1 Prof. dr Jovan Surutka, “Elektromagnetika”, treće izdanje, Građevinska Knjiga, Beograd 1971, pogl. 13.3.1, str. 336<br />
4