Behar 83-84.indd - KDBH "Preporod"

ÈASOPIS ZA KULTURU I DRUŠTVENA PITANJA GODINA XVI-XVII 2007./8. BROJ 83-84 CIJENA 30 KN 

BEHAR 

KNJIEVNI KNJIEVNI PORTRETI: TAHIR MUJIÈIÆ 

FADIL HADIÆ: HADIÆ: MOJ ZAGREB 

NASKO FRNDIÆ: BOŠNJAK S FENJEROM 

INTERVJU: ŠAÆIR FILANDRA 

ARAPSKE ŠALJIVE PRIPOVIJETKE I BASNE 

OKRUGLI STOL O MEŠI SELIMOVIÆU 

BIBLIOGRAFIJA BEHARA

BEHAR 

BEHAR, dvomjeseèni bošnjaèki èasopis za 

kulturu i društvena pitanja 

Nakladnik: 

Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske 

PREPOROD 

Glavni i odgovorni urednik: 

Sead BEGOVIÆ 

Izvršni urednik: 

Filip Mursel BEGOVIÆ 

Uredništvo: 

Senad NANIÆ, Ervin JAHIÆ, 

Sena KULENOVIÆ, Zlatko HASANBEGOVIÆ, 

Dino MUJADEVIÆ, Azra ABADIÆ NAVAEY 

Rukopisi i fotografi je se ne vraæaju 

Adresa: 

BEHAR 

KDBH “Preporod” 

Ilica 35, 10000 Zagreb, Hrvatska 

Telefon i fax: 00385 (0)1 483-3635 

e-mail: kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr 

seadbegovic@yahoo.com 

web: www.kdbhpreporod.hr 

Cijena po primjerku 15 kn, dvobroj 30 kn, 

godišnja pretplata 90 kn 

Cijena u BiH: 3 KM, dvobroj 6 KM, 

godišnja pretplata 18 KM. 

Cijene za inozemstvo: CHF 6 (godišnje 36), 

€ 4 (godišnje 24), USA $ 6 (godišnje 36); 

Kunski iro-raèun: 

ZABA 2360000-1101441490 

Devizni iro-raèun: SWIFT ZABA HR 2X: 

703000-280-3755185 

(S naznakom: Preporod, za Behar) 

Tiskano uz fi nancijsku potporu iz dravnog 

proraèuna Republike Hrvatske putem Savjeta 

za nacionalne manjine Republike Hrvatske. 

ISSN 1330-5182 

Mišljenja i stavovi koje zastupaju autori, 

nisu nuno i stavovi uredništva. 

KAZALO 

RIJEÈ UREDNIKA .................................................................................................. 3 

KNJIEVNI PORTRETI: TAHIR MUJIÈIÆ 

Sead Begoviæ: Jezièni pjenušac pjesme koja je progovorila ................................... 4 

Intervju: Tahir Mujièiæ (razgovarao: Filip Mursel Begoviæ) ..................................... 7 

Ervin Jahiæ: Poetski tahiret ili “muslimanske“ pjesme iz vlaške ............................ 17 

POETSKI GLASOVI 

Tahir Mujièiæ: Vlaška 99 ...................................................................................... 20 

ŠETNICA METROPOLE 

Fadil Hadiæ: Moj Zagreb .................................................................................... 26 

DRAMA 

Nasko Frndiæ: Ako traiš – korijeni su u baštini ................................................... 29 

Nasko Frndiæ: Bošnjak s fenjerom ili kako su kadije “haagovale“ u staroj Bosni .. 30 

DERVIŠHANA 

Filip Mursel Begoviæ: Susret s delatom uvijek je ivotno produktivan ................ 35 

MULTIMONOLOG 

Senad Naniæ: Kratka povijest islamskog graditeljstva ......................................... 37 

IZLOG KNJIGA ................................................................................................... 38 

INTERVJU 

Šaæir Filandra: Zagreb zasad prihvaæa samo naše komedijante 

(razgovarao: Filip Mursel Begoviæ) ................................................................ 39 

BEHAROV LEKSIKON 

Priredio: Dino Mujadeviæ .................................................................................... 44 

PRIÈE 

Melita Kraus: Prièe iz èarobne torbe ................................................................... 45 

Arapske šaljive pripovijetke i basne (s arapskog preveo: Besim Korkut) .............. 55 

PISMA 

Iz korespodencije Alije Nametka ........................................................................ 57 

IZLOG KNJIGA ................................................................................................... 57 

PRIKAZI I KRITIKE 

Ajka Tiro Srebrenikoviæ: Prièati i o(p)stati ........................................................... 58 

Sead Begoviæ: Zamišljaju me mekanu... kako vrebam kao zvijer ......................... 60 

Sead Begoviæ: Kliktaj u veèeri s Nihadom ........................................................... 60 


Mersija Omanoviæ: Sjeæanja ................................................................................ 61 

Ajka Tiro Srebrenikoviæ: enski likovi u romanu Derviš i smrt ............................. 64 

Romana Beniæ Brzica: Meša Selimoviæ: Derviš i smrt (jedna interpretacija) ......... 69 

Ivan Majiæ: Simbolièka funkcija likova u romanu Magla i mjeseèina ................... 73 

BIBLIOGRAFIJA 

Bibliogfrafi ja Èasopisa za kulturu i društvena pitanja Behar 

(priredio: Zija Sulejmanpašiæ) ............................................................ 76 

Na naslovnoj stranici: Bašèaršijske papuèe 

Behar je prvi slavni bošnjaèki list tiskan latinicom u Sarajevu 

godine 1900., a izlazio je sve do 1911. godine. Prvim 

mu je urednikom bio Safvet-beg Bašagiæ, a vlasnik Ademaga 

Mešiæ. Objavljivao je tekstove «za zabavu i pouku», izvorne 

i prijevodne knjievne priloge bosanske i islamske 

obojenosti. Beharov se sjaj nije dao integracijom pretopiti 

u bliske susjedne kulture, a niti preimenovati. Od 1992. 

godine izlazi zagrebaèki Behar ocijenjen «najboljim što 

su Bošnjaci dosad imali». On je najbolji izraz poveza nosti 

na cionalne manjine sa ivotnom sredinom, dijaspo rom u 

svijetu i matiènim narodom u Bosni i Hercegovini. U desetogodišnjem 

razdoblju (1992.-2002.) glavni i odgovorni 

urednik zagrebaèkog izdanja bio je knjievnik Ibra him Kajan, 

a potom ga je zamijenio dr. Muhamed draloviæ koji je 

tu slubu obnašao do ljeta 2006. godine. 

2 BEHAR 83-84

RIJEÈ UREDNIKA 

Poštovani transkriptori, tumaèi, 

menaderi i inenjeri duha 

Poštovani èitatelji “Behara”! Na trenutak 

æu odustati od personalnog kazivanja 

(onog koji ima višak osobnog ja) u ovom 

uvodniku, uvaavajuæi goleme poteškoæe 

nekih poklonika lijepe rijeèi da proniknu u 

dubinske slojeve teksta. S velikim æu se naporom 

prisiliti da progovorim univerzalnim 

jezikom, onim koji poneki Bošnjaci u Hrvatskoj, 

sa smetnjama u priopæajnom kanalu, 

najbolje razumiju. To je suhoparni jezik 

izviješæa ili upravni govor – govor svakodnevne 

komunikacije. U njemu nema slobodarskog 

individualizma pa æe takav Bošnjak, 

kojemu je potreban tumaè i transkriptor 

(najbolje da je to eksponent neke moæne 

politièke stranke) s radošæu èitati èak i 

velika djela domaæe i svjetske knjievnosti. 

Tek tada, vrli æe èitaè i odgonetaè umjetnièkog teksta uivati 

- kada je tekst èist i pregledan poput izviješæa: o vremenskoj 

prognozi, o susjedovoj nesreæi zabiljeenoj u crnoj 

kronici, a posebno o tuðim rodnim i spolnim igricama. 

Tek tada, vrli æe èitaè i odgonetaè tuðih tekstova osjetiti 

što su to dennetski uitci, a dennetski uitci, kao što 

znamo, ne mogu biti grijeh. No, individualisti, bez politièkog 

pokriæa i patronatstva, vole fi gurativnost, naprosto 

vole metamorfoze ovog dunjaluka koji je ili il’ komedija il’ 

drama. Moe biti i nešto treæe, a to je onaj naèin poimanja 

koji obièno zovemo aristokracija duha i što se neminovno 

odraava u umjetnosti. 

Dakle, kod ponekih æe Bošnjaka u Hrvatskoj, hvala dragom 

Allahu d. š., èitava egzistencija poèivati na kulturnoj 

baštini koja æe uglavnom upravljati njihovim ivotima. Ništa 

loše, rekli bismo. Neprestano navoðenje na posebnu 

vrst takvog uitka oplemenjuje stil ivota i, napokon, pogoduje 

nastajanju individualista, upravo onih koji vole progovoriti 

u prvom licu – koji vole biti persone. E, baš takvi nam 

nisu potrebni! - uzviknuo bi Bošnjak èitaè, koji uz sebe ima 

pomagaèa transkriptora i tumaèa koji æe mu slikoviti jezik 

prevesti u jezik stvarnosti – takvi koji nam mute osnovno 

razumijevanje i izazivaju takozvani kreativni sukob, a na 

vidjelo iznose stvari koje bi uglavnom trebale biti potisnute. 

Ono što je potisnuto kad-tad se okreæe protiv nas i prijeti 

da nas uduši, a to je upravo ono što prieljkujemo drugome 

ja, taj neèasni dovod zraka. Ipak, treba priznati da su 

individualisti i njihove persone omiljeli u društvu, ali samo 

ako ne diraju u politiku, odnosno, u tumaèe i kreatore naših 

“malih” ivota. E, pa “Behar” ne dira u politiku pa ne- 

mojte ni vi, poštovani menaderi i inenjeri 

duha, dirati u “Behar”. 

Poštujuæi i nadalje univerzalni jezik, 

onaj koji svi razumiju, “Behar” veæ na prvim 

stranicama ovog dvobroja donosi, 

osim uvodnika bez personalnog kazivanja, 

pjesme i knjievno kritièki portret još 

jednog individualista - suvremenog hrvatskog 

i bošnjaèkog knjievnika Tahira Mujièiæa. 

Iskreno se nadamo da æete uivati u 

njegovim novim pjesmama koje se po prvi 

put objavljuju upravo na stranicama “Behara”. 

Upozoravam transkriptore i njihove 

klijente da pritom budu oprezni pri èitanju 

jer Mujièiæ je osnivaè putujuæeg kazališta 

Histrion, provokativnog teatra iz 

kojega se mnogo toga podvalilo cenzorskim 

ušima; sklon je persifl aama, farsama, a bome i halucinantno 

aluzivnom jeziku, posvema inovativan te æe pri 

prevoðenju njegovih pjesama na univerzalni jezik svakodnevne 

komunikacije imati velikih problema. Što se tièe 

priloga Fadila Hadiæa, velika nam je èast što se jedan odista 

polivalentni intelektualac i umjetnik u svome tekstu 

“Moj Zagreb” na trenutak povjerio “Beharu” koji æe mu 

se, iskreno se nadamo, uskoro oduiti i posvetiti èitav 

knjievni i likovni blok. Napokon, nešto za sladokusce. Za 

to se pobrinuo provjereni suradnik “Behara” Nasko Frndiæ 

donoseæi nam ovaj put dramolet s radnjom iz šeher Sarajeva. 

Bosanski jezik, pa èak i njegovi ornamentalni dodatci, 

naprosto se izlijeva iz Naskove radionice. Bit æe uskoro 

zanimljivo, na ovim stranicama, èitati cjelovit prikaz i presjek 

Naskova knjievnog rada. 

Naravno, ne moemo u ovom uvodniku razotkriti sve 

tajne ovog broja “Behara” jer tajne se postupno otkrivaju. 

Uostalom, za to postoji kazalo. Istièemo ipak jedan knjiški 

kuriozitet. To su arapske pripovijetke i basne prenijete iz 

istoimene knjiice (u prijevodu Besima Korkuta) koja je 

pedesetih godina prošloga stoljeæa ispunjavala djeèja i 

mladenaèka srca Bosanaca svojim èarobno egzotiènim 

ozraèjem i posve odraslim porukama. Otkriæe ovog rariteta 

zahvaljujemo gospoði Meliti Kraus, koja je uostalom i 

ilustrirala neke od prizora. Donosimo nekoliko prièa iz te 

knjiice iskreno se nadajuæi da æe mnogi èitaè u našoj maloj 

manjinskoj sredini, ovaj put bez transkriptora i tumaèa, 

uivati u atmosferi povratnog djetinjstva i mladosti. 

Sead Begoviæ 

BEHAR 83-84 3


Jezièni pjenušac pjesme koja je 

progovorila 

Piše: Sead Begoviæ 

Iako se prvotno ostvario kao 

uspješni dramski pisac, Tahir Mujièiæ 

æe svoju pjesnièku valorizaciju 

doivjeti nešto kasnije, buduæi da 

su se u Hrvatskoj veæ profi lirali 

njegovi generacijsko pjesnièki suputnici 

i suvrsnici, zgusnuvši redove. 

Objavljujuæi svoju prvu knjigu 

pjesama “Kokot u vinu” godine 

1994., dakle u muevnim godinama, 

neshvatljivo je zašutio pa je 

èak i javno obznanio da je to jedino 

njegovo pjesnièko pregnuæe. 

Ubrzo se predomislio te mu redom 

izlaze još èetiri knjige pjesama. 

Kritici je bilo jasno da se njegove 

knjige po mnogo èemu izdvajaju 

iz recentnog strujanja suvremene 

hrvatske i bošnjaèke poezije. 

Moglo ga se toèno odrediti 

spram vremena, prostora i jezika. 

Suvremenost nije bila upitna, a 

dvosmjerno i neprikriveno kretanje 

izmeðu domicilne Hrvatske i 

Bosne (s implikacijama islama), 

zadobilo je posve novo do tada 

nezamislivo ozraèje. Posebno treba 

naglasiti njegovo poznavanje opæejeziènih struktura 

koje nas u jednom inovativnom semiotièko lutalaèkom luku 

privodi ka otkrivanju nekih pluralnih istina, ali uvijek na 

planu naoko malih i beznaèajnih stvari. Nude nam se njihove 

meðusobne razlike i nesvodljivosti s više osmišljenih 

razina. Kritiku je posebno fascinirao naèin na koji Mujièiæ 

od jezika stvara nove 

derivate ne bi li ivnula 

jezièna okamenjenost. 

Isticao je fonološke, 

morfološke, sintaksièke 

i leksièke vrline. Potom, 

rekonstrukcija njegovih 

bilingvalnih modela, 

kojima se slui, otkrila 

je svu raskoš i multikulti 

zadovoljstvo u 

tekstu (i tekstom) koji se šire na relaciji autor – èitatelj. 

Zaèudo, parodiranjem i lakrdijanjem za opæe dobro, ili 

kako je jednom reèeno: “kulturom smijeha”, Mujièiæ postupno 

ostvaruje jezièni ekumenizam, neku metafi ziku 

zajedništva, što se èini ozbiljnijim 

pristupom ovome pjesništvu nego 

jednostavno reæi: pred nama 

je “poetski kabaret”. Ipak, treba 

priznati da se i potonje podrazumijeva. 

Na ivici posve kompakatne 

poruke, koja još ne prelazi u 

golu zvuènost i grafi zam, saèuvat 

æe smisleni red reèenice (stiha) 

nadahnuto poseuæi za svojim i 

tuðim leksemskim blagom. Naime, 

za Mujièiæa ništa nije tuðe. 

Kad on nešto posvoji u jeziku to 

umah zaivi novim ivotom i zadobije 

novu inaèicu koja svojom 

nakanom obogaæuje i oplemenjuje 

prvotnu (rodno–komunikativnu) 

svrhu pojedinih rijeèi i njihovih 

gomilanja u monolitnu cjelinu. 

Mnoštvo namjerno izvrnutih 

leksema, zagonetke su koje valja 

odgonetnuti, a to je ujedno dra 

ove poezije. Autor demonstrira 

svoje prijevare (“Stran sam ti / ko 

jenkiju èoèosan / al mucho te volim 

i / takchiero”), Logika æe uvijek 

proturijeèiti iskazanom poretku 

rijeèi, no upravo æe te aporije, pri pokušaju da nas 

oraspoloe, odbaciti estoka i groteskna poimanja tjelesne 

i ine ljubavi. Èitalac, uhvaæen u Mujièiæevu jeziènu 

mreu otkriva prikrivena znaèenjska grananja i maštovito 

frcanje stalno prisutnog motiva “gonièa ljubavi”, što samo 

pospješuje nasladu izazvanu oèaravajuæim pjesnièkim 

uresima (barem je tome 

tako u ljubavnim 

pjesmama ispisanim u 

petrarkistièkoj maniri; 

autor je još jedan sonetist 

koji je shvatio 

da je sonet stvoren za 

ljubav). 

Istrzanost izrijeka, 

namjerna ispuštanja i 

lomljenje cjeline, po 

uzoru na djeèji i uopæe na svaki nemušt govor, što podsjeæa 

na nešto poput mladenaèkih uliènih i domjenièkih tulumarenja, 

a što osvaja argonskom frazom i pršteæom magijom 

svakodnevice, veæ su prozvali “karnevalizacijom izraza. Vi- 

Mujièiæ postaje predstavnikom inovacijskih 

strujanja, osvjeivši i suvremeni hrvatski i 

bošnjaèki knjievno poetski prostor i to na 

mjestima gdje je došlo do zamora u materijalu 

podjednako kao i u eksplicitnim obraèunima sa 

svijetom. On stupa na scenu onda kada je 

artizam veæ postao sjeæanje. 


zije su to posve novog išèašenog materinjeg i tuðeg jezika. 

Osjeæaj tog jezika je ivopisno tjelesni jer pjesnik naprosto 

srka, šljuka i surfa. Nikako da usahne. Nikako da bude melankolièan. 

Naravno, da takvo jezièno sladostrašæe prati 

izazovna grafostruktura teksta prilagoðena zvuènoj snimci. 

Pjesnik kao da se spušta serpentinama mijenjajuæi idiome 

kao brzine, a takoðer i svoja dramska iskustva izmijenjajuæi 

s malo farse i soène komedije. Ova je poezija posve depatetizirana 

(osim kada je rijeè o izrazitom lirskom sjeæanju, kada 

pjesnik ima snane obiteljske fl ash backove (pjesme pod 

zajednièkim imenom “otomansko carstvo” i “ode baba u 

pariz djedu salihu), ali je istodobno i personalna zbog njene 

recitativne postave. Pjesnikov psihizam, napokon i psihizam 

svake pjesme otkriva ekstrovertna predoèavanja i transparentnu 

poruku. Rime i rimarijskog blaga svijesni smo 

naknadno – toliko je ritma veæ ponuðeno u sklopu stiha i u 

napetostima izmeðu rijeèi. Ovaj jezièni pjenušac proizvod 

je vrckava duha, a ponekad i zanatstva s neogranièenom 

invencijom, posebno kada se posegne za tzv. ready – made 

postupkom, to jest, kada se od jedne predmetnosti ugraðene 

u pjesmu, stvara novi stihotvorni predloak. Uz primjetnu 

dozu erosa, pa èak i seksualnosti, ove pjesme, odnosno 

njihov tekst, kao da znaju govoriti. Eros izraen u 

veæini Mujièiæevih pjesama jest knjievno sredstvo jer je direktno 

ugraðen u semantiku i u leksik, a to nam ujedno 

otkriva nepopravljivog hedonistu. 

Dakle, osnovne odlike ove poezije uistinu jesu: jezièna 

ekvilibristika (lingvostilska, a u svojoj stilskoj suštini: neobarokna 

i neomaniristièka); grafostrukturalna gestualnost i 

montane atrakcije; tematska gomilanja i motivska višeslojnost 

i višeznaènost; raskoš forme (ulanèani kalambur, 

sonet, balada, poetska dosjetka, limerick, i slobodne forme); 

dramski elementi (karnevalizacija smisla); neiscrpni 

gradbeni principi na relaciji povijest - tradicija – suvremenost. 

Odreðene tipološke oznake ove poezije ne moemo 

vezati uz stroge spekulativnosti apstraktnih uzoraka, prije 

svega zato što je ona plod obilna ivota koji pjesnik primjeæuje 

u sebi i oko nas. Za bosansku æe publiku posebno biti 

interesantan ciklus pod naslovom: “Galipolje lipo li si” jer 

æe ona u njemu prepoznati vlastiti jezièni kolor i tonalitet, 

mentalitetnost i tematsko motivske preokupacije u oblandi 

povijesti. No, oblikovanje pjesama, pristup graði, a posebno 

svoju æud – autor neæe mijenjati. Zadrat æe potrebu za 

ludièkom afi rmacijom zbilje, za upuæivanjem na podtekst 

puèke popijevke i anegdotalnog. U drugim pak pjesmama 

zadrat æe se provjereni rekviziti koji se ostvaruju putem 

ironije, paradoksa, autoironije, humora i persifl iranja, 

dramske napetosti, ali i uvoðenje konkretnih likova iz domaæe 

i svjetske umjetnièke baštine koji su glavni arbitri oko 

kojih æe pjesnik zarotirati pojmovnu sliku: Shakespeare, 

Dumas, Belostenec, Kaštelan, Slamnig, van Gogh, Gaugin, 

Hrabar, Mak Dizdar, Renoir, Emily Bronte, Pessoa. 

Tahir Mujièiæ je pjesnik samotnjak, barem dok osim 

adoranata ne stekne svoje nastavljaèe. Prispodoba s prošlošæu 

je donekle razlona, a sa suvremenošæu, koju su zaposjeli 

tzv. stvarnosni pjesnici, je besmislena. Današnji pjesnici, 

mahom mnogo mlaði od Tahira Mujièiæa, isuviše su 

narcisoidni, u smislu unosa osobnih eksplikacija u pjesme, 

bez potrebe za igrom i fi gurativnošæu – linearno i transpa- 


rentno impostiraju pjesmu. Korelacija s minulim literarnim 

dobom postoji i ona se izobila koristi, kolikogod to paradoksalno 

zvuèalo zbog pjesnikovog postmodernog pristupa 

fakturi pjesme. Stoga je najbolje reæi da on postaje 

predstavnikom inovacijskih strujanja, osvjeivši i suvremeni 

hrvatski i bošnjaèki knjievno poetski prostor i to na mjestima 

gdje je došlo do zamora u materijalu podjednako kao i 

u eksplicitnim obraèunima sa svijetom. On stupa na scenu 

onda kada je artizam veæ postao sjeæanje. Kada od starih 

rijeèi stvara nove, emitirajuæi zaèudnu asocijativnost, tad 

znamo da smo zaplivali u avanturu zvanu jezik, u njegovu 

dijalektalnost i idiomsku atomiziranu aromatiènost - i to na 

: zagrebaèkoj šprehi, na kajkavski (onaj zajebantski fakinski 

i onaj samrtni kerempuhovski), na dubrovaèku (èiji je jezik 

opojnošæu i bogatstvom ljubavnih avantura ovdje uoèen 

iznad konvencije ulice, zalijevan vinom i galantnošæu); frigat 

æe nas i na milozvuènoj èakavštini, ali i na laganoj vatrici 

talijanštine te na èistoj dikciji i prijatnim akordima bosanskohercegovaèkih 

muslimana. Mujièiæ se mladenaèki razmahuje: 

dalmatinskim i bodulskim, zatonskim i liganjskim, 

èiovskim i starogrojskim, istarskim i teranskim, kmetsko 

gubeèkim i hohagramerskim, èoporhordaškim i tokajskim, 



švejkovskim i plzenjskim (njegov sinkretièni izum su i Èeho- 

Hrvati pa je èak izradio i èehatski slovar), vrazovskim i lirsko 

preporodnim, abarskim i belkantovskim, šampanjskim i 

pretapoterskim, vagabundovskim i globroterskim te kvazibošnjaèkim. 

Na ovaj ili onaj naèin okrznuo se o engleski, 

talijanski, francuski, portugalski, èeški, slovaèki, slovenski, 

srpski, maðarski, ruski, hrvatski i naravno bosanski. Na toj 

dijalekatsko idiomskoj osnovici pojedinih jezika zanimat æe 

ga neki nepravilni oblici 

imenica, glagola, zamjenica 

i pridjeva. 

Mujièiæ je jednom 

zgodom pojasnio zašto 

naslov “Kokot u vinu”? 

Rijeè je o ironiènoj metafori 

po èijoj se slikovnoj 

logici i on osjeæa. 

“To je inaèe fi no i teèno 

francusko jelo pri èemu 

i pijetlu moe biti fi no i teèno s puno èulnih uitaka, iako je 

mrtav – ali to je jedan ivahno mrtav pijetao”. Autor nadalje 

smatra da su ofi cijelni jezici i njihova govornost neuvjerljivi 

pri prenošenju emotivnih slojeva teksta. Upravo stoga on je 

vezan uz dijalekte i njihov ugraðen glazbeni sustav za prijenos 

osjeæaja. Netko bi rekao da su to nacvrckane rabelaisovske 

èrèkarije, iako znamo da Rabelais i Mujièiæ teksturu prièe, 

odnosno pjesme shvaæaju kao ozbiljnu igru i nipošto 

nisu puki zabavljaèi. Ova uzgredna usporedba s velikim 

francuzom moe i ne mora biti izreèena, ali ako bi poetikološku 

simetriju baš traili našli bi je u suvremenom hrvatskom 

rapsodu Ivanu Slamnigu. Uzora se zaista ne treba 

stidjeti jer Mujièiæ odrava istu kvalitativnu razinu, pa se èak 

u neèemu razlikuje, a donosi i neke njemu svojstvene inovativnosti. 

Ponajprije, i jedan i drugi su 

dosjetljivi dosjetljivièari. Rabe dijalektalnu, 

semantièku i fonièku poetsku 

dosjetku. Slamnigove pjesme tee da 

budu upamæene (stoga se bez podrugljivosti 

smatra da je on pjesnik lakog 

stiha). Mujièiæeve pjesme, bez obzira 

na recitativnost i izvoðaèku prilagoðenost 

to ne mogu biti – ne dopušta im 

lingvistièki ples, a i u pjesmama koje bi 

se mogle upamtiti poveæana je igrivost 

s osobnim stratumom i svijetom. Time 

ujedno narasta i njihova modernost. 

Kao i kod Slamniga on oèovjeèuje i prizemljuje 

uzvišena mjesta gdje su prebivali 

reci i poneki poeta vates i pritom 

nije ekonomièan i škrt u izrazu 

veæ neobarokan i neomaniristièan. 

Slamnig pjeva o ljudima i svijetu ispod 

otvorenog neba, bez prostornog ogranièenja, 

a Mujièiæ æe èovjeka i svijet 

dovesti na pozornicu. Uostalom, on æe 

izobila kršiti gramatièka pravila samo 

da izbjegne monotoniju. Jezik æe, nadalje, 

podrediti svojoj volji i on æe zadobiti 

samostalno znaèenje u funkciji 

Zaèudo, parodiranjem i lakrdijanjem za opæe 

dobro, ili kako je jednom reèeno: “kulturom 

smijeha”, Mujièiæ postupno ostvaruje jezièni 

ekumenizam, neku metafi ziku zajedništva, 

što se èini ozbiljnijim pristupom ovome 

pjesništvu nego jednostavno reæi: pred 

nama je “poetski kabaret”. 

pjesme. No, vještina i jednog i drugog dokazuje se u “izvrtanju 

kanoniziranih diskurzivnih modela”. 

Ovaj orgijastièki osjeæaj slobode, uz duhovite parafraze 

i humorne poente, Mujièiæa zaista povezuje sa Slamnigom, 

ali i sa svim velikim pjesnicima. No, to kako on uznemiruje 

jezik na svim nosivim jeziènim razinama, dokazuje da je 

zaista rijedak meštar koji unutarnjim porivom umije pojednostavniti, 

ali i odrati svu sloenost arhaiènih veza u ivo- 

tu i jeziku, u njihovim mitizacijama, 

te izgraditi vlastiti 

idiolekt. Jezièno višeglasje 

podastire još jednom roðeni 

svijet i predstava moe 

zapoèeti na pozornici na 

kojoj se ništa ne rješava, ali 

se zato sve razotkriva. U takav 

æe svijet, rastrojen od 

sukobljenih identifi kacija, 

pjesnik hrabro ulaziti i izlaziti. 

Ponekad se èini da se njegov rukopis obara na ono što 

je stvorio ljudski duh (podsjetimo opet na jezik kao temu 

koji to demantira i autorove autoreference s obzirom na 

to), a uzdie raskalašnu èulnost (prije svega misli se na prenaglašeni 

eros i seksualnost, ali i na gastroenergiju i enoloenergiju). 

Kada Mujièiæ zapjeva kako to motor : “brenèi 

brektavo / zundap bee bup zundap bee bup zundap bee”, 

tvarnosni jezièni znaci odjednom oive uz melodiku, a u 

nastavku pjesme, nakon ovog zvuènog intermeca, budi se 

konkretna semantika. Kao što se vidi, onomatopejskoj fi - 

guri i zaumnom sklopu prethodi aliteracija, a takve pa i 

druge veæ reèene primjere moemo izvuæi iz gotovo svake 

Mujièiæeve pjesme. U pjesmi “Egotrip”, on paradira na starogrojskoj 

èakavici uz poznati eho Ujeviæeve “Svakidašnje 

jadikovke”, ali iznosi novi (erotski) sadraj. 

Isti æe postupak primijeniti na 

kajkavskom, u pjesmi “dublinersi”. Uz 

poèetnu inkantaciju Jesenjinove pjesme 

“Pismo majci”. 

U pjesmi “in der schulek” komunicira 

s istaknutim hrvatskim jezikoslovcem 

Bogoslavom Šulekom, Slovakom 

koji postaje istaknutim ilircem. 

Kao što je znano, Šulek je kao 

pristaša zagrebaèke fi lološke škole 

(krajem 18. st.) došao u sukob sa zagovornicima 

tzv. èistog narodnog 

jezika (hrvatskim vukovcima) koji su 

kritizirali njegove postupke, a njegova 

leksièka (nazivoslovna) rješenja 

porugljivo zvali “šulekizmi”. Eto, koliko 

je vremena prošlo od tada, a mi 

bismo mogli moda reæi da Tahira 

Mujièiæa neodoljivo privlaèe upravo 

takvi “šulekizmi”. Ali, sa sigurnošæu 

moemo ustvrditi da ga nitko neæe 

ozlijediti i izopæiti zbog njegove privlaène 

“tahirovitosti” te se mi i dalje 

moemo diviti njegovu “divljem tahiristanu” 

u propnju. 


Intervju: Tahir Mujièiæ 

Tahir Mujièiæ (roðen 

u Zagrebu 1947.) 

kao knjievnik afi rmirao 

se pišuæi dramske 

tekstove zajedno s Borisom 

Senkerom i Ninoslavom Škrabeom. Višegodišnja 

plodna suradnja izrodila je više dramskih uspješnica (Porod 

od tmine, 3 jada, Tri stare k(d)rame, Dvokrleje ili dva 

fašnika, ad Hoc, Torzo kavehaz i A kadet). Zanatlijsko poigravanje 

s hrvatskom knjievnom poviješæu i kulturom, 

raznolikost dijalekata, duhovitost i ironiju koju su zajednièki 

njegovali i izmjenjivali trojica autora, Tahir Mujièiæ 

uspješno nadograðuje u svoju poeziju. Ispekavši zanat, 

tropišuæi (koristeæi, uz standardnu jeziènu osnovicu, i hrvatske 

dijalekatske i idiomatske dionice), pisac je oèigledno 

poelio biti malko sam. Pjesnikujuæi, Tahir Mujièiæ ponajprije 

æe biti zanimljiv upotrebljavajuæi mnoštvo dijalekata 

i stranih jezika kojima se slui i naoko (i na uho) teèno 

vlada, iako na svoju ruku, kao što se to i Krelea poigrao 

s kajkavianom. Tu šarolikost šarmantno vee u stihovne 

jeziène igre posve u duhu postmodernistièkog diskursa. 

On tako namjerno krši jezièna i gramatièka pravila 

te na osebujan naèin posuðuje i podvodi pod svoju rukopisnu 

gestualnost glasovita poetska antologijska mjesta, 

sprda se i zabavlja s poznatim izrekama, biva maloèas feminist, 

pa odmah potom šovinist, a u svemu zajedno namjerni 

egoist koji detabuizira naša okoštala poimanja o 

jeziku. Ako se interpretiraju sve pjesnièke knjige autora 

(«Kokot u vinu», 1994., «Kokoš in the rye iliti jednom tjedno», 

2000., «Irski Iranec i Iranski Irec: svehrvatska pjesmarica», 

2000., «Zvonjilice für Cvite: sonetna kapunjera», 

2004., «Primopredaja ili divljim Tahiristanom», 2004., 

«Causa Portuguesa», 2006.) spoznat æe se da kod njega 

dijalekti imaju iznovice usklaðeni tembr, prirodno ugraðeni 

melodiozni sustav za prijenos osjeæaja nasuprot, kako 

pjesnik sam kae, “neuvjerljivosti govornog hrvatskog 

jezika pri prenošenju emocija u pjesmu i tekst”. Povod 

razgovoru je uvrštavanje njegovog izbora iz poezije u 100 


ivim loše, ali moja je zadnja 

Razgovarao: Filip Mursel Begoviæ 

Zovem se Tahir, što u prijevodu s arapskog znaèi «èisti»… 

Od 21. srpnja 2007. imam punih 60 godina… 

Puno ili malo? 

«Malo. Nisu to neke godine», rekao bi moj rahmetli pradjed derviš Tahir-aga 

Muijièiæ iz Tešnja, kad se poslije 90 treæi put oenio… 

«Puno. Vala su to lijepe godine», rekao bi to njegov sin, moj djed, rahmetli 

Selim-aga Mujièiæ iz Tešnja, dok je umirao malo poslije navršenih 30 

i ostavljao moga oca i još petero djece… 

Ali samo je na Preuzvišenom stvoritelju da presudi, il’ dosudi, jel’ puno, 

il’ malo 

djela bošnjaèke knjievnosti u izdanju Preporoda Sarajevo 

i skori izlazak njegove «Monografi je» u suizdavaštvu BN- 

ZH za Grad Zagreb i izdavaèke kuæe Kapitol. Oèekuje se i 

izlazak knjige poezije «Vlaška 99». 

Begoviæ: Uskoro vam iz tiska izlazi velebna monografi 

ja s mnoštvom Vaših portreta koje su radili najeminentniji 

suvremeni likovni umjetnici i knjievnici. 

Kako ste se odluèili na taj pothvat? Ne bojite li se od 

tolikog broja Vaših slika. Postoji li moguænost da se 

zaljubite u samoga sebe, ili ste samo zaigrani- sa sobom 

kao što ste to i sa drugima? 

Mujièiæ: To što su u Monografi ji moji portreti koje su 

naslikali mnogi slikari i umjetnici nije zato što su ih oni 

namjenski slikali za Monografi ju. Veæ 35 godina zahvalan 

sam model za moje prijatelje umjetnike i kolege likovne 

umjetnike, moda stoga što se i ja povremeno bavim likovnom 

umjetnošæu. U izradi moje monografi je sudjelovali 

su knjievnici, novinari, glazbenici, znanstvenici, likovni 

umjetnici, fi lozofi i tako dalje. Dakle, jedno vrlo šareno 

društvo koje je na moje upite vrlo rado nešto i napisalo 

na temu: Tahir Mujièiæ. Veæina od pedeset ljudi koji 

su uvršteni u monografi ju sa mnom je usko suraðivalo i to 

je bio kriterij po kojem je njima predloeno da pišu. Predloeno 

im je jer su imali odreðeno iskustvo suradnje sa 

mnom na bilo kojem radnom planu. Apsolutno se ne bojim 

da æu se zaljubiti u samoga sebe jer oni koji me dobro 

poznaju znaju da sam imun na bilo kakvo samozaljubljivanje. 

Èovjek sam koji je previše radio u kolektivu da bi se 

mogao zaljubiti u sebe. Ljubav sam, radeæi posao s kojim 

se bavim, dijelio. Za ljubav je potrebno »više od jednog«! 

Zaigran jesam, jer ludizam i potreba za igranjem koji su u 

meni nikada neæe prestati. Kada prestanu, bit æu uistinu 

mrtav. 

Begoviæ: U Sarajevskom Preporodu, zajedno s Seadom 

Begoviæem, izašle su Vam izabrane pjesme u 10 

kolu bošnjaèke knjievnosti u 100 knjiga. Kako se osje- 



æate sada kada ste postali dio bošnjaèkog knjievnog 

nacionalnog korpusa? 

Mujièiæ: Pitanje je postavljeno na jedan neobièan naèin, 

tako kao da i ono samo nije sigurno u sebe, pa ni moj 

odgovor isto tako ne moe biti siguran u sebe. Pitanje je 

»kako æe se govoriti o bošnjaèkom knjievnom nacionalnom 

korpusu«. Mislim da svojim korijenjem i porijeklom 

pripadam prostoru koji se danas zove bošnjaèki, ali po 

meni je pristanak da se moja poezija pojavi u njemu zbog 

toga što pripadam prostoru islama kao musliman koji se 

rodio u muslimanskoj kuæi koja je bila u Zagrebu i Hrvatskoj. 

To što je »u meðuvremenu« nastala i bošnjaèka nacionalnost 

to je jedan sasvim normalan i logièan proces 

nastajanja nacija i ona je za mene kao osobu postala vrlo 

znaèajna. Kao èovjek drugih odrastanja, u hrvatskom kul- 

Ono što je najbitnije za sve, pa i Bošnjake, je da je 

bitna kvaliteta, a ne ugaðanje jedni drugima. Hvaliti 

nekoga samo zato što je Bošnjak, musliman, ma kako 

god on pisao, slikao, glumio, stvarao i politièki se 

postavljao dovodi nas do jednoga autizma kojemu ja 

jednostavno ne elim pripadati... Zašto bih volio 

nekoga samo zato što je naš, a budala je. Volim nekog 

pisca, ne zato što je Bošnjak ili Hrvat, ili Rus, nego 

zato što je velik pisac 

turnom krugu, pripadajuæi hrvatskom knjievnom, intelektualnom 

i civilizacijskom korpusu ja sam se oduvijek 

osjeæao Hrvatom islamske vjeroispovijesti. No, to ujedno 

ne moe ni u kom sluèaju negirati i umanjiti moje emotivno 

pripadanje bošnjaèkom nacionalnom korpusu ili bolje 

reèeno muslimanskom. Pritom ne mislim bilo kome davati 

i dijeliti bilo kakve savjete o tome tko je, što je i kakav 

da bude. Ljudi su misleæa biæa, a i ja pripadam misleæim 

biæima, jer me i moja profesija tjera na to. Prema tome, 

moram sam odluèivati i imati svoj osobni stav, a ne stav 

bilo kakvoga »kolektiviteta«. To je moje obrazloenje. 

Moram reæi da sam sretan da mi je knjiga izašla baš sa 

Seadom Begoviæem, jer ako postoji u Hrvatskoj musliman 

pjesnik, bio on Bošnjak ili Hrvat, za mene je to irelevantno, 

a koji je velik pjesnik, to je Sead. Ono što mi je neobièno 

drago jest da smo i tu knjigu »bratski« podijelili. 

Begoviæ: U Bošnjaèkoj pismohrani, prije par godina, 

baš kao i sada, izjavili ste da se izjašnjavate kao Hrvat 

musliman što je neke etno dušebrinike dobrano uzrujalo. 

Zapravo, poznato je da Hrvata muslimana ima 

još, ali se javno o tome šuti. Moemo li barem smatrati 

da je za Vas bošnjaštvo u procesu nastajanja, primjerice, 

kao kada napišete dobru pjesmu, ali nedostaje 

joj upeèatljiv kraj? 

Mujièiæ: Mene se uopæe ne tièe što æe netko u nekim 

krugovima misliti o tome kako se ja deklariram i izjašnjavam. 

Svojevremeno sam 1991. godine, kada su poèele nacionalne 

euforije, vrlo precizno izrekao da meni ne moe 

don Anto Bakoviæ narediti da budem Hrvat niti mi efendija 

Ceriæ narediti da budem Bošnjak, a ne Hrvat. A ne moe mi 

ni Mirjana Kasapoviæ reæi da ne postoje Hrvati muslimani. 

Prema tome ja sam to veæ onih opasnih dana precizno defi 

nirao i potvrðujem to i nakon osamnaest godina. Nitko 

od navedenih i ostalih meni ne moe dijeliti te lekcije. To 

što je meni izdana knjiga u Preporodu, a neki pritom govore 

da sam èovjek koji se deklarira Hrvatom, u najmanju ruku 

je èudno, jer Bošnjaci u Bosni mogli su mi komotno ne 

objaviti knjigu. Pa, nisam ja došao sa svojom knjigom u 

Preporod i rekao: molim vas objavite mi knjigu. Oni su htjeli 

mene u toj ediciji. I normalno je da sam pristao bez ikakvog 

dvoumljenja: dapaèe, elio sam biti uvršten. Shvatio 

sam to kao ponudu da mi se tiska knjiga koja æe i Bošnjacima 

nešto znaèiti, jer meni, uostalom, knjigu mogu tiskati 

Albanci u Tirani, ali to ne znaèi da pripadam albanskom 

narodnom korpusu. Cijela ta prièa, èini 

se, treba nekome drugome. Ista prièa je 

odigrana i s Monografi jom na koju su 

me potaknuli Bošnjaci u Hrvatskoj, a koja 

je u cijelosti knjiga o meni kojega Bošnjaci 

dre svojim pripadnikom. Ja se 

tome ne protivim, ali imam svoj osobni 

stav kojega ne namjeravam u svojoj šezdeset 

i prvoj godini niti malo promijeniti, 

a takoðer ne mislim utjecati na nekog 

drugog da mijenja svoj stav o meni. Ja 

sam svojevremeno u ratu izjavio, kada 

su mi neka »gospoda novohrvati« rekli 

da ja nisam Hrvat nego Tahir, da je najveæa 

zabluda njih »Hrvata« što misle da su svi Hrvati katolici. 

No, oni su èak došli do takvog apsurda da su poèeli misliti 

da su svi katolici Hrvati, a odgovor se dobro mogao 

vidjeti u prošlome ratu. Veæi dio katolièkih zemalja meðu 

zadnjima su priznale Hrvatsku. Tada veæi prijatelji nisu bili 

Irci ili Poljaci od nekih drugih naroda. Te vrste generalnih 

zabluda koje se vrte po neèijim tunim glavama uopæe me 

ne zanimaju. Ti ljudi ili æe èitati moje knjige ili neæe, a pritom 

se nadam da više neæe doæi vrijeme u kojem æe se 

knjige spaljivati. Moje knjige æe ostati, a tko æe od onih 

koji mi dijele lekcije ostati, to æemo još vidjeti. 

Begoviæ: Dobro, mogu razumjeti vaše razloge zašto 

se deklarirate Hrvatom. Hrvat ste islamske vjeroispovijesti, 

ali jeste li vi pritom cvijeæe hrvatskog naroda? 

Mujièiæ: Jesam i to zambak, a ne suncokret. Meni je 

ograðivanje od NDH ili NOB-e danas tema za imbecile. Roðen 

sam 1947. i nemam se ja što ograðivati. Jasno je da je 

moj otac došao iz jednog grada koji se zove Tešanj i u kojemu 

je postojala tradicija hrvatstva, još od Ademage Mešiæa, 

i da su mnogi Tešnjaci koji su završili u Zagrebu bili 

stimulirani upravo propagandom Ademage Mešiæa da su 

Zagreb i zapadna civilizacija krug kojemu oni pripadaju. To 

je bila dalekovidna ideja Ademage Mešiæa, jer je on time 

otvorio put europskome islamu što današnji slijepci ne mogu 

shvatiti. Pritom je to defi nitivno formula za opstanak 

civilizacija i svijeta u kojem ivimo. Svijet je sazdan od nesporazuma, 

komunikacije koje su napredovale, uèinile su to 

da svuda Internetom moemo doæi, primjerice, do Japana 

za tri sekunde i onda kaemo da poznajemo tu kulturu, a 


nemamo pojma. Istinski poznavati Japan vrlo je teško. Najbolji 

posrednik za prepoznavanje islama u zapadnoj civilizaciji, 

nešto kao diplomatski kor, su Bošnjaci iz Bosne. 

Oni bi se trebali postaviti kao civilizacijski meðuprostor 

koji æe ostvariti dijalog sa zapadnom civilizacijom i koji æe 

naprosto »prevoditi« zapadu što je to europski islam. Bošnjaci, 

po mojem najdubljem uvjerenju, imaju u buduænosti 

»samo jedan posao«, kao što Hrvati imaju jedan posao 

da svih èetiri milijuna budu turistièki radnici, tako i dva 

milijuna ili više Bošnjaka moraju biti diplomati orijentalnih 

civilizacija. Bošnjaci i muslimani u Hrvatskoj imaju 

identiènu ulogu. Na nama je da tumaèimo islam svojim 

prijateljima kao što sam ja to radio skoro pedeset godina, 

od osnovne škole, gimnazije, fakulteta. Istovremeno ti isti 

muslimani ili Bošnjaci moraju poznavati i druge religije. Ja 

sam èovjek koji poznaje 

Bibliju i bio sam svojim 

kolegama katolicima, 

tada komunistima, vodiè 

kroz svjetske likovne 

galerije jer nisu mogli 

prepoznati niti jednu 

sliku. Nisu imali pojma, 

a nemoguæe je bilo egzistirati 

u zapadnom civilizacijskom 

krugu, a 

da ne poznajete Stari i 

Novi zavjet jer je veæina 

velike umjetnosti sazdana 

na tome. Kada su ti 

Hrvati komunisti postali 

katolicima i stali u crkvu 

pred Boga, onda su se 

sjetili mene, Tahira. Bošnjaèka manjina, kao i sve druge 

manjine u Hrvatskoj, ima velika prava i to ne treba shvatiti 

kao getoizaciju, izolaciju ili asimilaciju, veæ kao integraciju. 

Pitanje integracije i suivota je temeljna stvar. Gledao 

sam u Frankfurtu Cabaret teatar, kojega su osnovali Turci 

roðeni u Njemaèkoj. Igrali su predstavu o samima sebi. 

Jedan od skeèeva zvao se Èudnovati obrezivaè. To je vulgarna 

burleska u kojoj jedno obrezano tursko dijete eli 

prijeæi na katolièanstvo i treba vratiti ono što mu je sunetom 

skinuto. Naèin na koji su to oni igrali za umrijeti je od 

smijeha. Smijali su se i svojim turskim korijenima, ali i Njemaèkoj 

i Nijemcima. Kada se uzdigneš na stupanj da komuniciraš 

na taj naèin, da si u stanju ponašati se kako se 

ja cijeli ivot pokušavam ponašati, a to je autoironièno, na 

dobrom si putu. Ja zaista ne mogu nikome kazati ništa 

ako ne krenem od svojih slabosti. Prvo ismijem sebe da 

bih mogao ismijati drugoga i to je ono što je temeljno 

poštenje. Manjine su nevjerojatna dragocjenost europskoga 

kontinenta i o njima æe se voditi raèuna. Manjine u 

pravilu, u Europi, ive bolje od veæine. Sve sam ti to rekao 

da bih ti objasnio da nisam ono »cvijeæe« na koje si ti mislio 

nego, ako su Bošnjaci manjina u Hrvatskoj, a ja nisam 

Bošnjak veæ Hrvat islamske vjeroispovijesti, ja sam takozvana 

manjinine manjine manjina. To meni ne smeta, što 

drugim rijeèima znaèi da se borim za puno veæa svoja prava 

od ostalih manjina. 


Begoviæ: Jedan ste od osnivaèa Histriona i uopæe jedan 

od najplodnijih komediografa u Hrvatskoj. Koliko 

su Vaši tekstovi za kazalište ujedno transparentni za 

bosanski mentalitet? Ako to nije samo puki kvalitativni 

export u susjednu zemlju radite li nešto ili predviðate 

nešto što bi estoko privuklo tamošnjeg gledatelja? 

Primjerice, kao što je sukob dvaju mentaliteta. 

Mujièiæ: Jest da sam jedan od osnivaèa Histriona, ali 

kada govorimo o osnivanju teatra danas, svaki èlan društva 

dramskih umjetnika ima svoj teatar. U vrijeme kada su 

se osnivala kazališta postojale su samo institucije koje je 

drava pratila i strogo kontrolirala. Godine 1971/72. sa 

skupinom svojih prijatelja osnovao sam jedno kazalište koje 

je bilo pri Kazalištu Trešnja. Druga moja produkcija su 

bili Histrioni kojih sam suosnivaè s nemalim doprinosom, a 

naš komad Domagojada 

zapravo je postavio Histrione 

artikuliravši ih 

artistièki, politièki, kazališno, 

literarno i ideološki. 

Poslije toga sam 

osnovao prvi hrvatski 

»lutkarsko-erotsko- politièko-sadistièki 

cabaret« 

za odrasle pod nazivom 

»MManipuli«, koji je trajao 

tri godine. On je kao 

kazalište bio jedinstven 

u Europi. Onda je uslijedilo 

osnivanje »ad Hoc« 

kazališta u ratu. Bilo je 

to prvo ratno kazalište, 

a ad hoc je bila kratica 

za hrvatski oslobodilaèki cabaret, koji se u ratu igrao na 

kamionu i u rovovima. Mi smo vjerojatno bili jedino kazalište 

koje je igralo na otvorenom na 15 stupnjeva ispod 

ništice. Igrali smo u uniformama s orujem. Meni je poslije 

tog iskustva došao Rusmir Agaèeviæ, Travnièanin, koji je 

takvo kazalište poèeo osnivati kada je poèeo rat u Bosni. 

Nisu to uspjeli jer u Bosni to na takav naèin nije bilo moguæe 

napraviti. Ad hoc teatar je i danas jedna vrsta institucije, 

jer, Tuðman je u svojim govorima naciji, tri puta uzastopce 

od kulturno umjetnièkih aktivnosti u Domovinskom 

ratu prvo apostrofi rao Ad hoc. 

Danas se osniva muzej Domovinskog rata u Hrvatskoj i 

jedna soba u tom muzeju biti æe posveæena Ad hoc-u. Poslije 

toga sam osnovao »Teatar za po doma«, poslije toga 

»Teatar Uhlod«, zapravo, èitav svoj ivot sam osnivao neka 

kazališta. Kada sam ih osnivao, nisam ih osnivao na naèin 

rekavši: Ajmo osnovat kazalište, nego sam toèno znao kako 

to kazalište treba izgledati, što i na koji naèin treba igrati, 

za koga i kada igrati, to jest sve ono što u hrvatskom 

kazalištu skoro pa nitko nikada ne radi. Neki znaju reæi da 

æe igrati »jednog Shakespeara«, a kojeg – nemaju pojma, 

glavno da ga igraju. Nikada mi nije palo na pamet na taj 

naèin razmišljati o kazalištu jer sam bio kazališni praktièar 

od poèetka do kraja. Jedan sam od najplodnijih komediografa, 

ako se raèuna da se igralo oko èetrdesetak mojih 

tekstova. Ti tekstovi su igrani, ali ima mnogo više onih koji 



su napisani, ali nisu igrani. S druge strane, kada kaeš komediograf, 

jedna je to vrlo vana stvar… 

Èuvši na nekom simpoziju tko je sve po nekima komediograf, 

rekao sam da ja to onda neæu biti, jer su i Shakespeare, 

i Sofoklo, i Ibsen, i Krlea po njima komediografi . 

No, komediograf je samo onaj pisac koji piše takve kazališne 

komade kojima se moeš smijati i èitajuæi ih, a ne 

samo kada ti ih glumci pretvore u komediju. Kao kazališni 

pisac bio sam iskljuèivo hrvatski pisac, naime, niti jedan 

moj komad u Jugoslaviji nije igrala niti jedna druga Republika 

jer ga nije mogla igrati. Glumijada, za koju je Lada 

Èale Feldman rekla da je jedna od najboljih komedija napisanih 

u 20. stoljeæu, ima samo jedan problem – potpuno 

je neprevodiva, jer je toliko hrvatska da ne moe biti 

ništa drugo. Svi koji je gledaju u Bosni, Srbiji, Sloveniji, 

Crnoj Gori apsolutno akceptiraju i sve shvaæaju, ali ne mogu 

ga igrati jer nema nikakve veze s njima. Tek sada sam 

napisao komad koji je posve prilagodljiv. Radi se o komadu 

»Babina guica« u kojemu je problem tranzicije, i sve 

zemlje koje prolaze kroz tranziciju mogu ga igrati. Da mi 

je ikada ijedno bosansko kazalište došlo i reklo: Tahire, bi 

li pisao za nas? –pisao bih za njih. 

U Rijeci sam npr. radio dva lutkarska teksta pisana na 

istrijanskom, primorskom, otoèko cresko-lošinjskom, goranskom, 

lièkom i fi jumanskom jeziku, jer se to tièe njih. Jedan 

je bajka o Morèiæu, njihovom autentiènom liku, o kojemu 

nije postojala ni prièa ni pjesma, veæ usmena legenda koju 

sam ja pretvorio u bajku u kojoj ima i Turaka. Morèiæ je mali 

crnac s turbanom. Buduæi da je nosio turban, i taj je Morèiæ 

vjerojatno bio musliman, ali i autentièni Rijeèanin?! 

Mene, uz moj civilizacijski kod, odreðuje i moja profesija, 

jer ja sam kazališni èovjek. U Mostaru sam Mostarac, 

u Osijeku Osjeèanin, u Sarajevu Sarajlija, u Varadinu Varadinec, 

u Dubrovniku Dubrovèanin, u Rijeci Fijuman, u 

Puli Polean. Svugdje gost koji je pristojan prema domaæinu. 

Nitko me nije asimilirao, ali sam integriran svugdje. 

Na otoku Hvaru ne postoji niti jedan èovjek »ne-Hvaranin« 

koji od mene bolje govori hvarske dijalekte. To da poštujem 

domaæina stvar je koju me nije nauèilo samo kazalište 

nego i kuæni odgoj. U ovim krajevima postoji jedna stvar 

koja se uvijek zanemarivala – nije se poštivao domaæin. Da 

se poštivao ne bi bilo rata 1991. godine jer znalo se tko je 

domaæin u Zagrebu, Rovinju ili u Bosni. Naalost, u bivšoj 

dravi bio je jedan narod koji se uvijek ponašao kao da je 

domaæin svugdje, i kada ti se dogodi da ti u kuæu uðe 

èovjek koji se kod tebe ponaša kao domaæin, onda, poslije 

nekog vremena, pomahnitaš. Uvijek sam se ponašao kao 

gost i duboko poštivao domaæina, jer to je temelj pristojnosti. 

Doæi u Bosnu i govoriti bosanski pitanje je dobrog 

odgoja. U Sarajevo doðe Samaran i kae: »Dobar dan, Sarajevo«, 

i svi padnu u nesvijest od sreæe što je nauèio tri 

rijeèi. U meni postoje tri temeljna mentaliteta, moj orijentalni 

kojega nosim iz svoje Vlaške 99, gdje sam roðen, 

moj mediteranski mentalitet jer ja sam Mediteranac po 

temperamentu, moj srednjoeuropski mentalitet, a to je 

pitanje manira i konaèno moj europski »nadmentalitet«. 

Begoviæ: Napisali ste zaista mnogo autentiènih pjesama 

s mnogo emotivnih naboja koje pripadaju samo 

jednom ozraèju - onom bosanskih muslimana, Bošnjaka. 

Pripremate li zasebnu zbirku koja æe biti samo u 

takvom poetièkom ozraèju? 

Mujièiæ: Moja zbirka pjesama pod nazivom »Vlaška 

99« konaèno je gotova i ona se sastoji od pedesetak pjesama 

od kojih je desetak veæ objavljeno u nekim drugim 

zbirkama, ali i èetrdesetak novih. One su moj testament. 

Zbirka »Vlaška 99« ne zove se tako sluèajno. Kada sam 

jednom rekao da je to prièa o mojim muslimanskim korijenima, 

onda su mi muslimani Bošnjaci rekli da kako me nije 

sram i znam li što je to »Vlaška«. U Sarajevu sam rekao da 

je to kod mene korišteno samo u frazi »da ti se kæi ne uda 

za Vlaha«. Vrlo dobro znam što je Vlaška, ali u Zagrebu je 

Vlaška nešto sasvim drugo. Znam i što je broj 99 u islamu 

i to je sveti broj, ali ja ne mijenjam adresu svojega roðenja 

i zbirka se neæe zvati Praška 7. Ne odrièem se kuæe u kojoj 

sam se rodio, u kojoj sam odrastao, u kojoj su moje tri 

nene klanjale, u kojoj se svaki Ramazan postio i svaki Bajram 

slavio. Ni moje nene ne bi napisale knjigu »Praška 7«. 

A zbirka pjesama je izravno nostalgièno prisjeæanje na dijete 

koje je odrastalo u èetiri sobe koje su bile autentièna 

Bosna, autentièni islam. Dakle, dijete koje je u svojoj kuæi 

ivjelo u jednom svijetu, a kada bi izašlo na ulicu u drugom. 

U zbirci se nalazi široki raspon pjesama, najèešæe vrlo 

tunih jer sudbina moje obitelji, kao i mnogih drugih, nije 

bila ni laka, ni vesela, ni sretna, veæ prvenstveno tuna. 

Moja obitelj je tu tunu sliku meni pokušala ublaiti, pogotovo 

moj otac koji nikada nije plakao za onim što se izgubilo. 

S druge strane, majèina je obitelj plakala za svime 

što su joj uzeli, a ja nikada nisam osjeæao da mi je netko 

nešto uzeo jer ja to nisam nikada ni imao. Prezirem one 

ljude koji vièu da im je netko nešto uzeo što nisu sami ni 

zaradili. Ja se ne pozivam na svoga rahmetli djeda i oca i 

njihovo bogatstvo. Za mene postoji: uzeti mi moeš samo 

ono što sam svojim rukama zaradio. 

Begoviæ: Spominje se ta famozna karnevalizacija 

teksta. Koliko zapravo ima teatra u Vašim pjesmama i 

nije li to bio prirodno prijelaz s dasaka u lirsko sjeæanje? 

Mujièiæ: Od svih hrvatskih pjesnika ja se razlikujem 

upravo po tome što sam u poeziju došao kao afi rmirani 

dramski pisac. Poeziju sam pisao stalno, ona je bila moja 

intima koju nisam objavljivao. U dramama sam nauèio nešto 

što mnogi naši pjesnici nikada nisu savladali, a to je 

zanat pisanja pjesama. Uz svoje dramske tekstove napisao 

sam uvijek po dvadesetak songova od kojih bi se desetak 

upotrijebilo, a ostalo bacalo. Napisao sam gomilu tih pjesama 

i uèio zanat versifi kacije. Teatralizacija je uvijek postojala. 

Samo najškolovaniji i najnadareniji mogu teatralizirati 

svoju likovnu, glazbenu, kazališnu, ili bilo koju drugu 

umjetnost, polemizirati sami sa sobom i svojim djelom, pa 

ako treba i ironizirati ga. Po meni to je vrhunac zanata i 

slobode. U odreðenom trenutku meni su kazalište uzeli, 

bilo je tu politièkih, nacionalnih, konfesionalnih razloga, ali 

i mojih osobnih hirova, æudljivosti i ponašanja. Nisu ga, doduše, 

zatvorili veæ samo su ga pritvorili. Zato sam otišao u 

poeziju, jer meni kad zatvoriš jedna vrata – ja otvaram druga. 

Zabraniš li mi poeziju ja æu otiæi u likovnu umjetnost. 


Mejra Mujièiæ, ugljen u boji na papiru

Nikola Koydl, olovka na papiru

foto © S. Novkoviæ

Zabraniš li mi i nju, ja æu proplesati sa svojim promijenjenim 

kukom, naprosto me ne moeš sprijeèiti da se artistièki 

izraavam, jer samo tako ja ivim. Za razliku od drugih pjesnika 

ja ne pišem samo pjesme nego zbirke. Tek kada vidim 

da se iz pjesama koje nemaju veze jedna s drugom moe 

stvoriti prièa i slijedom toga dramaturgija, odmah to pretvaram 

u zbirku koja je ujedno moj »kazališni komad«. 

Zbirku opremam dramaturgijom, reijom, tekstom, ritmom, 

scenografi jom, kostimografi jom i svime ostalim što 

ima jedna kazališna predstava. Ja sam tada autor zbirke. 

Evo, svi znaju veliku pjesmu Voæka poslije kiše, ali znaju li u 

kojoj je zbirci? Nemaju pojma. Moja zbirka je moje djelo u 

kojoj postoji pedeset pjesama od kojih æe petnaestak moda 

biti i loše, jer kako u svakoj drami postoji takozvani prazni 

dramaturški hod i dramske pauze da bi se došlo do 

poante, tako kod mene postoje prazne pjesme da bih došao 

do onih s kojima poentiram. To se zove dramaturgija i 

na taj naèin ja radim svoje pjesme zbirke. 

Begoviæ: Što mislite o bošnjaèkim udrugama u Hrvatskoj, 

njihovim tiskovinama i djelatnostima. Ima li u 

nekima od njih privlaène snage za Vas? Jeste li i Vi 

osjetili, iako ste izvan manjinskih bošnjaèkih udruga, 

kako razlièite struje struje: podjele, zavisti, animoziteti, 

ogovaranja, krive procjene, taštine, a na kraju hurmašice 

i grèevi u stomaku? 

Mujièiæ: Ne poznajem ih dobro da bih mogao arbitrirati. 

Imam jedan osjeæaj izvana, a to je da su se udruge 

poèele dijeliti kao što je to tipièno za Hrvate. To znaèi da 

su »Bošnjaci moda svojim velikim dijelom 

Hrvati«?! Poznata je hrvatska uzreèica: 

dva Hrvata, tri partije. Prema tome, to 

se moe primijetiti i u Bošnjaka. Èim se 

osnuje neka udruga, ona je odmah protiv 

druge. Nisam primijetio da one komuniciraju 

na prirodan naèin. Što se tièe tiskovina, 

neukusno je, neprirodno, štoviše vulgarno, da ja ka- 

em: Journal i Behar su odlièni jer ih rade ljudi poput tebe 

i tvoga oca Seada. Zapravo, to mogu punopravno izreæi 

jer sam bio jedan od zagovornika i inicijatora da vi u tome 

sudjelujete, ne kao Bošnjaci i muslimani, veæ kao vrsni 

profesionalci. Ono što je najbitnije za sve, pa i Bošnjake, 

je da je bitna kvaliteta, a ne ugaðanje jedni drugima. Hvaliti 

nekoga samo zato što je Bošnjak, musliman, ma kako 

god on pisao, slikao, glumio, stvarao i politièki se postavljao 

dovodi nas do jednoga autizma kojemu ja jednostavno 

ne elim pripadati. Volio bih da moji kriteriji ostanu 

što èasniji, da profesionalizam bude u prvom planu, da 

bude temelj svega. Zašto bih volio nekoga samo zato što 

je naš, a budala je. Volim nekog pisca, ne zato što je Bošnjak 

ili Hrvat, ili Rus, nego zato što je velik pisac. Ne volim 

budale ni meðu našima ni meðu njihovima. Budale su uvijek 

budale, pa neka si osnivaju svoje stranke. Ja bih volio 

biti u stranci onih drugih. 

Begoviæ: Godine 1994. nagraðeni ste nagradom 

«Marin Driæ». Mislite li da beskompromisni Driæev 

duh koji uvodi zagrizlu ironiju i kao kroz dno boce vidi 

društveni snobizam i takozvane »æopiæe« moe nasmi- 


jati osim namuèenog puka još i vladalaèku te intelektualnu 

strukturu društva – na koju se ta ironija ujedno 

odnosi. 

Mujièiæ: Dobio sam Driæa dva puta. Ne znam je li ovaj 

Æopiæ upotrijebljen u pejorativnom smislu jer ga ja cijenim. 

Æopiæ je bio jedan vrlo šarmantan i duhovit èovjek 

koji je nosio bosanstvo u sebi na naèin na koji ga mnogi 

Bosanci ni dan danas nisu u stanju nositi. Ne palim se na 

nasmijavanje puka, puk se smije kada se ismijavaju oni 

drugi, a ja poèinjem uvijek sa samoismijavanjem. Najopasnija 

vladalaèka struja nije ona, što bi svi moda pomislili, 

ideološko partijska ili nacionalno konfesionalna, to je ona 

vladavine novca. Duboko prezirem vladalaèke strukture 

svih organizacija, bile one manjinske ili veæinske, kada polaze 

od toga da je novac jedina stvar kojoj se treba prikloniti. 

Defi nitivno nije, jer ja ovo ne bih sada govorio. Nisu 

me kupovali novci ni u najgorim situacijama. Odrastao 

sam u muslimanskoj sredini u Hrvatskoj u kojoj je vladavina 

novca bila dominantna, a ja sam kao misleæe biæe oduvijek 

smatrao da je to protiv islama. Danas sam svjedok 

iste situacije u svim strukturama, pa i bošnjaèkim, moæ 

novca i autoritet samo onih koji imaju novce je dominantan. 

Svi mi ostali za njih pripadamo nioj klasi. Kako sebe 

ne smatram ni niom ni višom klasom, ja sam duboko 

sretan da s njima nemam posla. Kada ostanu sami sa svim 

novcima koje su nakupili, kada shvate koliko su prazni i 

jadni na kraju ivota, i kada shvate da za njima neæe ostati 

ništa, baš ništa, a novce sa sobom neæe moæi zagrliti i 

ponijeti u mezar, ako im to uopæe doprije do mozga, 

Danas sam svjedok iste situacije u svim strukturama, 

pa i bošnjaèkim, moæ novca i autoritet samo onih 

koji imaju novce je dominantan. Svi mi ostali za njih 

pripadamo nioj klasi 

shvatiti æe da su postojali ivoti puno ivotniji i puniji. Dugo 

se vremena u muslimanskim krugovima, jer Bošnjaka 

onda nije ni bilo, o meni govorilo s dubokim prijezirom jer 

sam se bavio glupostima koje se zovu kazalište, knjievnost 

i umjetnost. To je bilo zato što su glavnu rijeè na 

svim forumima i sijelima vodili ljudi koji su imali lovu, što 

god oni bili, a mogli su biti i mafi jaši. Neizmjerno mi je 

drago da im nisam nikada pripadao. 

Begoviæ: Jednom su Vas zgodom, èini mi se, zapitali: 

jeste li Vi klaun povijesti, dvorska luda, prznica, grabancijaš 

ili Histrion, a uvijek svi, kao po pravilu zaboravljaju 

vaše izvansadrajno knjievno sredstvo EROS koji je 

ugraðen u Vašu semantiku i Vaš leksik. Pa zar su slijepi 

ili nemaju mudante i u njemu dva sekonda i barbu? Veæ 

je ustvrðeno da svaki Vaš tekst zna govoriti. 

Mujièiæ: Nikada se nisam libio biti klaunom jer je klaunerija 

dio onoga èime se bavim. Nikada se nisam sramio 

biti dvorska luda jer je ona uvijek bila fi lozof koji je vladaru 

jedini smio reæi što hoæe. Dvorskih luda, komediografa, humorista 

bojali su se svi vladari svijeta. Staljin se tresao od 

Bulgakova i zato on nije završio u Sibiru. U Sibiru su završili 

takozvani ozbiljni pisci. Uvijek sam bio prznica jer nikada 



nisam mogao dopustiti da mi netko nameæe svoje stavove, 

ali sam istovremeno igrao grabancijaša, negromanta, maðionièara, 

stvarao sam od nièega nešto, prodavao sam »la- 

i, fulirancije, maglu« i to je dio moje profesije. Ne sramim 

se toga. U duši sam uvijek bio Histrion, a to je putujuæi 

glumac, jer je glumstvo unutar moje profesije ono što me 

odreðuje. Kao pisac, redatelj, scenograf, kostimograf, lutkar 

ja sam glumac. Kazalištem se ne moe baviti netko tko 

prvenstveno nije glumac. Gluma je bit kazališta i svatko od 

velikih kazališnih ljudi bio je glumac. Shakespeare je bio 

nezabiljeeni glumac, ali njegove drame pokazuju koliki je 

on bio glumac. Takve reèenice moe napisati samo glumac. 

To je ono što je bitno. Kada govorimo o erosu, on je 

permanentni ivot, strast, uitak i seksualni i artistièki i ivotni, 

bez kojega bi ivjeli u mrtvilu, ili bili mrtvaci. Eros je i 

ljubav, a ja bez ljubavi ne mogu stvarati. Moje stvaralaštvo 

je ljubav i ona je uvijek prisutna i postojeæa. Ona je i ona 

izmeðu muškarca i ene, ona izmeðu èovjeka i prirode, kao 

i Boga i èovjeka, umjetnosti i èovjeka i ona me goni da radim 

ono što radim. Stvaram. 

Begoviæ: Rasprostire se glas na sve strane, sve od 

Zagreba do Hvara pa do Bosne da ste nepopravljivi 

hedonist na što upuæuju knjige »Kokot u vinu« i »Kokoš 

in the Rye«. Te ste knjige pisali kao pedesetogodišnjak 

i alegorièno ste se osjeæali kao kokot u vinu. 

Koja alegorija obiljeava Vaše umjetnièke šezdesete? 

Kako zapravo ivite, zbog èega i dopustite i nama malu 

peckavost: zašto? 

Mujièiæ: Hvala Bogu, ivim dosta loše. A to je dobro. 

Naime, mnogi ne bi rekli, ali ja ivim kao nikada, ivot je za 

mene u ovome trenutku paradiso. Ljepota ivota je najbitnija, 

i kada znam da su mi zdrave kæeri, unuka, ena, prijatelji 

i oni koje volim. Dogodi li se nešto bilo kome od njih, 

ne vidim tu smisao ivotu. No, dragi Bog je trenutno dao 

da je sve na svome mjestu. Što se tièe materijalnog ivota, 

ivim vrlo skromno jer mi ne daju raditi, pa mi ne daju ni 

novac. No i to sam dijelom sam odabrao. Mislim da sam 

prvi èovjek koji je nakon neprekinutog tridesetogodišnjeg 

radnog staa otišao u slobodnjake. Odluèio sam da mi nitko 

više ne bude gazda, i shvatio sam da ne mogu ivjeti bez 

prave slobode. Ne mogu suraðivati s ljudima koji æe mi reæi: 

moja je zadnja. ivim loše, ali moja je zadnja. Kada sebi 

naveèer kaem: tvoja je zadnja, onda se sloimo obadvojica, 

i ja i ja. To je ono što je bitno. Mene u mojim godinama 

radno mjesto više ne èeka. Kada govorimo o onom zapadnom 

civiliziranom svijetu, ljudi moje karijere i imena sjede i 

nazove ih se jednom tjedno da nešto kau i pošalje im se 

velika lova. Oni ive kako Bog zapovijeda. Na alost, ja ivim 

ovdje. ivim po onoj iz vremena komunista, kako je to 

rekao moj prijatelj Veselko Tenera, opet nam nude da radimo 

puno više da bi imali puno manje. Što se tièe moga 

hedonizma, upranjavam ga u svim moguæim situacijama, 

mada si ga ne mogu èesto priuštiti. Sreæom, postoje skupine 

ljudi i prijatelja kojima je stalo da me vide u svojoj blizini, 

a to su i bogati ljudi, veæinom mlaði, koji misle da su 

uspješni (a i nisu), samo imaju veliku lovu. Pozivaju me na 

neka druenja, a ja im poslije prvih petnaestak minuta ka- 

em da sam njihov intelektualni escort. Dok njihovi stariji 

kolege plaæaju mlade cure da se s njima pokazuju, oni 

»unajmljuju« Tahira da se s njime drue. Onda uspješno 

preprièavaju moje replike koje im ja poklanjam, jer uvijek 

mogu smisliti bolje i nove. Oni, eto, na taj naèin postoje. 

Razlika izmeðu umjetnièkih pedesetih i šezdesetih je da se 

sada tee mièem jer sam operirao kuk, ali imam jednu znamenitu 

uzreèicu koja glasi: promijenio sam više kukova nego 

brakova. 

Oni koji u ivotu misle da im je uvijek za sve netko drugi 

kriv, oni mijenjaju brakove, mijenjaju ovo i ono i imaju lovu. 

Ja sam promijenio samo kuk. S druge strane falilo mi je 

kazalište i napravio sam ga na Hvaru kao i festival knjievnosti. 

U stanju sam, za razliku od nekih koji to trae od 

drave, neke stvari napraviti sam. Sve mogu napraviti ako 

me veseli, ako ne, onda se kupam i razmišljam o enama 

koje sam propustio i više o onima koje su propustile mene. 

Nikada nisam ni mislio da ivot koji nam je dat treba ivjeti 

do kraja. Dok je lijep treba ga uivati, onog trenutka kada 

postane nepodnošljiv, imamo pravo sami ga sebi oduzeti. 

Kada ja to kaem javno, svi se hvataju za glavu i vièu da 

sam luðak, ali ja to nisam. Ne pada mi na pamet da dijelim 

savjete o tome da se treba upucati ako ti nije lijepo ili da æu 

se ja upucati, ali elim reæi da je ivot ivot dok je dobar!. 

I da smo mi njegovi iskljuèivi vlasnici. 

Begoviæ: Što je u tom sluèaju s vašim islamom? Ne 

elim Vam vaziti, ali samoubojstvo je za muslimana 

veliki grijeh. 

Mujièiæ: Kada bi islam do kraja spominjao samoubojstvo, 

kao jedan od najveæih grijehova, onda se samoubojice 

ne bi vezale eksplozivom i ulijetale u autobuse pune 

ljudi ili u sinagoge. Ako oni misle da je to ubojstvo protivnika, 

u redu, ali je to i samoubojstvo. Prema tome, niti 

jedna konfesija sa svojim dogmatskim tumaèenjima ne 

moe a da ne upadne u tešku kontradikciju. Što to znaèi, 

moda bih mogao postati veliki musliman kada bih se vezao 

velikom kolièinom eksploziva i zagrlio, primjerice, Milana 

Bandiæa a pred oèima Pavla Kaliniæa, struènjaka za 

terorizam? U èemu je štos? Hoæe li tada Tahiru, napokon, 

biti sve oprošteno? 


Poetski tahiret ili ‘muslimanske’ 

pjesme iz Vlaške 

Tahir Mujièiæ: Vlaška 99 (osvrt na knjigu u rukopisu) 

Piše: Ervin Jahiæ 

Jedna je verbalna dosjetka u novoj knjizi pjesama Tahira 

Mujièiæa: "vlasništvo treæeg lica". Ono ju je skrojio po 

mjeri i liku Tahirovu, a on ju je, nimalo sluèajno esencijalno 

zainteresiran, literarno odjenuo te mu stoji k'o salivena. 

Ona glasi: "kad æeš ti bolan / veæ jednoæ na taj tvoj / 

tahiret." Sinan Gudeviæ, pjesnik i prevoditelj, velemajstor 

kazivanja i erudit, rimovao je ahiret s tahiret, a Tahir Mujièiæ, 

velemajstor kozerije i jeziènih improvizacija, objeruèke 

prihvatio posuðenicu, odnosno leksièku "novotariju", 

novotvorinu, i dao joj nov ivot - smislen i potentan poetièki 

kontekst. Kaem "posuðenicu" tek u uvjetnom smislu, 

jer nije Tahir s uma sišao da je ikada i ikome, pa ni 

prijatelju Sinanu, vrati. Lucidno je i èudesno Onaj svijet, 

svijet poslije ivota, nazvati tahiretom. Ne mogu se, eto, 

prestati veseliti inventivnosti, nesluæenim konotativnim 

slojevima i iznimnom "dosluhu" te rijeèi s Tahirovom graðanskom 

i umjetnièkom osobom, to jest raskoši aluzivnosti 

u baš toj i takvoj rijeèi i njenom besprimjernom, i isto- 

dobno besprijekornom, funkcionalizmu kada je o 

poeziji Tahira Mujièiæa rijeè. Stoji mu baš k'o salivena, 

dakle. Toliko o dojmovima. 

Ne bi bilo nimalo krivo da je ova knjiga ponijela 

naslov 'Muslimanske' pjesme iz Vlaške. Ne bi bilo 

nimalo pogrešno da pjesme unutar njenih korica 

pristanemo èitati kao poetiziranu historiografi ju o 

juèerašnjem svijetu, kao poetsku memoaristiku, 

ako pomislimo da je posrijedi poetski roman lika ili moda 

Bildungsroman, ako ove pjesme odluèimo èitati kao dramolet 

- ako dakle u njima uoèimo dramski èin, dijaloške 

oblike, dramatske zaplete i rasplete. Ne bi bilo nimalo bezvezno, 

niti civilizacijski propitno ili pokuðeno, zagrebaèku 

Vlašku ulicu, premda je ona izvorno zapravo Talijanska 

ulica, pojmiti kao tzv. vlaški svijet, odnosno "prisnaiti" 

kulturni stereotip o tzv. kršæanskom puku u oèima bosanskih 

muslimana. Uostalom, ništa ne bi bilo krivo jer je "poetski 

anarholiberalizam" Tahira Mujièiæa upisan u njegov 

pjesnièki projekt velikim slovima i jer je on nosivi zid njegove 

pjesnièke višekatnice. 

Tahir Mujièiæ veliko je i vano ime novijeg hrvatskoga 

pjesništva, mada mu, s obzirom na to, još mnogi ne daju 

za pravo. Kao najdostojniji i najdarovitiji odljev ponajveæeg 

hrvatskoga modernistièkoga pjevaèa Ivana Slamniga, on se 

u svojim dosad objavljenim èetirima zbirkama poezije, sve 

do ove knjige, kretao stazom koju je utabao taj gorostas 

domaæeg ludièkoga pjesništva. Podsjetimo, u hrvatskom 

pjesništvu "planet Slamnig" privlaèio je mnoge. Njegova bi 


crna rupa umah gutala oponašatelje i èinila ih anonimnim 

sljedbenicima. Tahir Mujièiæ saèuvao je svoje ime jer nije 

podlegao njegovu autoritarnom utjecaju. Premda je u 

mnogim pjesmama lucidno "skinuo" slamnigovski "gastarbajterski 

jezik" i osjeæaj za parodiju, Mujièiæ je, propjevavši 

u vlastitim stihovnim aplikacijama svu silu jezika, stvorio 

prepoznatljiv i samosvojan tip makaronštine, preoznaèujuæi 

rijeèi i "iznutra" i "izvana" te ih grafi jski preobraavajuæi i 

mijenjajuæi im oblike. To je alibirao jedinim nekompromitiranim, 

ivim i istinitim ciljem svake dobre poezije – igrom, 

dakako. K tome, posve neobuzdanom. 

Neobuzdanost igre neizbjeno ga je dovela u posjed 

mnogih poetskih nekretnina u hrvatskom stihu koje nije 

zahvatio val infl acije. Primjerice, postao je rijetkim vlasnikom 

pjesnièke vedrine, jednim od malobrojnih èija stihovna 

ponuda emitira humorne signale, i pravim pravcatim 

osamljenikom u nas zaboravljene kulture smijeha u stihu. 

S takvim vitalistièkim mirazom, s prekobrojnim jeziènim 

U Vlaškoj 99 veæi broj èine poetske freske 

intimnog karaktera, crtice iz ivota obitelji 

Mujièiæ. Autor, meðutim, spašava svoju 

poetiziranu biografi ju od sentimentalizma, od 

jeftine plakatnosti, od uskih grla privatizama. 

fi ntama, s identitetom lirske lude koja miješa/"mrijesti" 

neobiène jeziène spojeve i interlingvalno kalemi èudesne 

idiome, koja odveæ èesto ironizira, persifl ira i desakralizira 

graðanske utopije i njihove toboe svete sadraje, neštedimice 

se autoironijski poigravajuæi i s vlastitom poetskom 

i graðanskom biografi jom, Tahir Mujièiæ æe zastupati jedan, 

po mnogo èemu (i u koje èemu), metapoetski projekt 

pjesništva koji se ne sablanjava pred kulturom teksta, 

pred mnogolikim ušuljavanjima i ispadanjima iz povijesti, 

kako knjievne tako i graðanske. "Sabotersko" podrivanje 

pjesnièkih kanona, poput soneta kojemu utipkava 

svoju "maniristièku euforiènost", i gomilanje lagodnih i lepršavih 

semantièkih viškova, bujica i naplavina – njegova 

je, ali, posljedièno, i èitateljska, satisfakcija. Ustvari, odmor 

od preciznih egomanijaèkih i pseudointelektualistièkih 

knjievnih radijacija. 

Ne imati gard u pristupu bilo èemu, odaje veliku snagu 

i samopouzdanje. Podrivati znaèenja u sebi i izvan sebe, 

stvarajuæi tako nova i time obnavljajuæi i tekst i svijet, pjesnièki 

je posao najvišega reda. Slijedeæi taj trag, Mujièiæ 



vlastitu proizvodnju stihova oèito nikada nije drao misijom 

dostojnom kozmièkoga znaèaja. Zasigurno znajuæi 

da je pjesništvo posao od samoæe, on je prebirao po sebi 

i po širini i po duini, nabasavao na sjene drugih i, vrlo 

vjerojatno, èesto se èudio vlastitoj. Samo tako mogu si 

objasniti put koji je prošao od pjesnièkih zbirki Kokot u 

vinu, Kokoš in the Rye, Irski Iranec i Iranski Irec, Zvonjalice 

für Cvite, Causa Portugesa, Primopredaja ili Divljim Tahiristanom 

do ove knjige. 

Identitarna pitanja i u ranijim autorovim knjigama bila su 

nimalo nevana poetska roba. Poetsko i egzistencijalno "koprcanje" 

u dvjema "matiènim kulturama" i knjievnim tradicijama, 

hrvatskoj i bosanskomuslimanskoj, ali i europskoj, u 

S takvim vitalistièkim mirazom, s prekobrojnim 

jeziènim fi ntama, s identitetom lirske lude koja 

miješa/"mrijesti" neobiène jeziène spojeve i 

interlingvalno kalemi èudesne idiome, koja 

odveæ èesto ironizira, persifl ira i desakralizira 

graðanske utopije i njihove toboe svete 

sadraje, neštedimice se autoironijski 

poigravajuæi i s vlastitom poetskom i 

graðanskom biografi jom... 

njegovu pjesništvu stvorilo je konglomerat jezika koji se kreativno 

meðuproimaju, konglomerat knjievnih predloaka 

i tradicijski zasada koji se privlaèe i udaljuju, konglomerat 

napetih znaèenja koja se palimpsestiraju, dovodeæi pokatkad 

do zbunjujuæih receptivnih zakljuèaka o granicama Mujièiæeve 

"pjesnièke utopije" koje se lako preskaèu, prekoraèuju 

kao malo što, ili koju svjetskost mujièiæevska jezika naprosto 

ne poštuje. Ipak, najeksplicitnija mjesta autorova identitarna 

diskursa bila su ona u kojima je pjesnièka obrada podrazumijevala 

tematizaciju hrvatsko-muslimanskih kulturalnih došaptavanja, 

brojne posvete arapsko-amerièko-kršæanskom 

piscu Halilu Dubranu, spoj bosanskomuslimanskog folklornog 

jezika i zagrebaèko-purgerajskog zavièarenja, ekumenska 

namigivanja islama kršæanstvu, i obrnuto (poput stihova 

koji glase "minaret se okitio / oblaèjem sa zvonikom / obgrlio 

iz sokaka s istoka/). Tahirovo pjesnièko "pehlivanjenje" / "pelivanjenje" 

nije tek ista rijeè u dvama razlièitim grafi jskim tretmanima, 

jeziènim varijantama bosanskog i hrvatskog, niti 

je pehlivaniti tek stilski obiljeena rijeè u Mujièiæevu korektnom 

hrvatskom, nego su obje rijeèi ustvari mentalna, misaono-nezamjenska 

entiteta. Jednakovrijedne èinjenice autorova 

literarnog i jeziènog svijeta, dakle. 

U knjizi Primopredaja ili Divljim Tahiristanom, koja 

prethodi Vlaškoj 99, svojevrsnom kajkavsko-èakavsko-hrvatskostandardiziranom-bosansko-slovensko-engleskonjemaèko-èeško-talijansko-portugalskom 

koktelu jezika (i 

lokalnih hrvatskih govora) na kojima autor piše, ako ih 

veæ i ne govori, uoèljiv je ciklus koji je "razgrnuo pauèinu" 

s njegovih identitetskih uvira i izvira. Naslovljen "Dezorijentirani 

Orijentalac", nuka nas da ga èitamo i kao Mujièiæevu 

duhovno-empirijsku šifru, moda i legitimacijsku 

krialjku za kakve neliterarne oèi. "Oivièen" je samim time 

što je u knjizi situiran kao ciklus, ali je svakako bio signal 

buduæih autorovih poetskih interesa, koji su ga, oèito, dominantno 

odredili i doveli do Vlaške 99. 

Vlaška 99 poetski je Bildungsroman, mujièiæevski "roman" 

o odrastanju u vremenima autorove mladosti u kojemu 

je, dakako, posve ukinuta distanca izmeðu autorskog i 

lirskog ja. Premda nije na knjievnokritièkom mišljenju da 

pjesmu parafrazira, poneke od njih u ovoj zbirci naprosto 

nas zavode i nagovaraju da im se predamo i da ih "preprièavamo". 

Veæ nam prva pjesma "Knjiga o postanku s migrenom" 

parodira opæe mjesto zapadne religijske kulture o 

postanku èovjeèanstva i mujièiæevski infantilno nas isporuèuje 

svijetu djeèje interpretacije svijeta i vremena, roda i 

identiteta, svijetu u kojem nevine (i naivne) inter- 

vencije razrješuju esencijalna pitanja. Bitno pitanje 

djeèaštva kakvo je svakako navijanje za nogometni 

klub, razlog je za ulazak politike u dom 

Mujièiæevih na velika vrata, pri èemu se, u pravilu, 

zaboravlja odakle je prièa poèela. Autor naoko 

benignom pjesmom o nogometnom navijanju raskrinkava 

intimu svoje obitelji malim vodièem njezinih 

nogometno-navijaèkih, a zapravo ideološko-politièkih 

preferencija. I tako, iz pjesme u pjesmu 

on nam ogovara njezine navike i obièaje, 

vedro-poetski mistifi cirajuæi vlastiti "status rtve". 

Pjesma "Neæe tebe sunetit", primjerice, paradigmatièna 

je za (veæinsku) morfologiju i tipove autorova 

pjevanja u ovoj knjizi: narativizirani stihovni niz, 

lepršavi i duhoviti "opisi" i posve neoèekivana poanta ("budim 

se i boli me glava / i æuna al još više ona / haljinica ko 

èièkova / jer / je / to / enska / jebi ga spavaæica"). 

Tahir Mujièiæ karnevalizira vlastiti poetski svijet. Upravo 

mu je milo gorko-slatko zagorèati/zasladiti tamo gdje 

mu je premalo komedije. Uopæe, on voli groteskom odgovoriti 

na sadraj iz stvarnosti. To ga ne prijeèi da se pri 

duhovitom pobrojavanju onoga što ne voli (iæi u damiju, 

u mejtef, na mevlud, voljeti Ðulhanu, uèiti arapski kod 

imama koji "ne zna ni hrvatsko-srpski, nit hrvatski, nit bosanski, 

nit zagrebaèki") ironièno obruši na sebe i èitatelju 

poruèi da je isti kao sav taj svijet protiv kojeg se svim svojim 

djeèaèkim biæem buni, jer i njemu zaudaraju noge u 

molitvenom prostoru. 

Takt u stihovima "il æe bajram / il æe doæ afan / il æe me 

opet sunetit/, "pojaèan" malo kasnije stihovima "što plaèu 

ako æe bajram / što plaèu ako æe afan / što plaèu ako æe 

mene sunetit", na obrascu epske narodne pjesme, a u modernom 

aranmanu slobodnog stiha, stvara ritmiziranu 

strukturu koja efektno istièe zvukovne i znaèenjske slojeve. 

Mujièiæevi kalamburi iznose na svojim leðima male fabulativne 

jezgre. Tek što autor investira u narodnu mudrost 

kroza rijeèi vlastite nene, i to u dva naoko obièna kolokvijalizirana 

stiha "ima dobro zvono / ima loše zvono", èitatelj 

biva nagraðen razumijevanjem šireg konteksta nego što je 

pjesma, èini se, imala ambiciju ili sprva kanila uspostaviti: 

saznajemo, naime, o tjeskobi vremena u kojem te zvono na 

vratima moe obradovati ili te "narodna milicija" moe otpremiti 

u hapsanu. Gotovo kabaretski ugoðaj u ovoj poeziji 

odèitljiv je i na planu motivskog repertoara i na formalnojeziènoj 

razini. Vizualno, a kad je rijeè o autorovim slobod- 


nim stihovanjima, moemo reæi da je opet posrijedi odreðeni 

"višak slobode": on lomi stih po vlastitom æeifu i osjeæaju, 

a grafi jski uspostavlja svojevrsni paralelizam strofa, 

nudeæi nam moguænost odabira pri èitanju. To moe, dakako, 

èiniti nakon što se potvrdio kao majstor versifi kacije, 

i u sonetima i u nekim drugim obaveznim formama. 

Statistièki, natpoloviènu veæinu pjesama u Vlaškoj 99 

èine poetske freske intimnog karaktera, crtice iz ivota 

obitelji Mujièiæ. Autor, meðutim, spašava svoju poetiziranu 

biografi ju od sentimentalizma, od jeftine plakatnosti, 

od uskih grla privatizama. On je uskraæuje za moralizam, 

ali zato u nju investira mnogo što od hedonistièke trošivosti 

ivota te na ideologijske dogme reagira oštrim i humornim 

aluzijama koje - ako veæ ne mogu omekšati zadrtost 

ranog poslijeratnog jugoslavenskog komunizma - 

humaniziraju i unose puno smijeha u zapravo turobne 

ivotne sudbine. Njegov svijet, svijet je aladinovskih æilima, 

naglašeno eskapistièan dakle. Da bi nadišao vlastitu 

nemoæ razumijevanja svijeta i vremena, u kojem se našao 

kao ogranak jedne zagrebaèko-muslimanske obitelji, njegov 

poetski imaginarij zaprima u sebe èudesne ("leteæe") 

sedade na koje, harlekinski naravno, gleda kao na Dulèiæev 

vitraj, kao na Grgin crtani fi lm. 

U tim slikama diskretno nam je uoèiti arhitekturu zagrebaèke 

muslimanske intime èija je autentiènost / "historijska 

toènost" neupitna i provjerljiva. Ona je sroðena sa Zagrebom 

u tonu, zvuku i melodiji, ona je umnogome prozelitit- 

ska, duhovno i egzistencijalno 

solidarna s 

kršæanskom sredinom, 

s agramerštinom, sa 

srednjoeuropskim duhovnim 

inventarom, ali 

u toplini svoga doma 

èuva i vlastite razloge 

za razliku, to jest stere jufke svojih predaka. Mujièiæev lirski 

subjekt ili, rekosmo veæ, Mujièiæ osobno, te dvostruke stvarnosti 

vidi poèesto u komiènoj napetosti i naopakosti. Tako, 

naprimjer, ne plaèe kuæa što se Fadila udaje za Vlaha, nego 

što je veæ stara, što joj je veæ prošao vlak. 

Dijaloške replike èesto pojaèavaju autorovu strast, sklonost 

da se poigra jeziènim klišejima, da ih prevrednuje ("kud 

æeš na taj nalet / nalet ga nebilo / nije nalet veæ slet".) U razlièitim 

sekvencama ove poezije pjesnik koristi niz stereotipiziranih 

fraza iz bosanskog i hrvatskog jezika, kojima vazda 

i neumorno dodaje poneki znaèenjski feler, "promašen kontekst", 

luckasti potez koji pouzroèuje efektne obrate ("moje 

su nene padale na / seddu / izmeðu ganjka i špajze / šlafcimera 

i mutvaka" ili "uèila su lijepo ta / tri enska imama / ko 

tri enska tenora" ili "u tom hladnom jebenvilajetu / za sve 

nas / u njeg / naplavljene / aman / jarabi".). 

Tri pjesme, objavljenje u prethodnoj autorovoj knjizi, meðu 

još ponekima, uvrštene su i u ovu knjigu, i svakako su 

antologijskih dometa ("Otomansko Carstvo prvo", "Otomansko 

Carstvo drugo" i "Otomansko Carstvo su tri seæije"). Pišuæi 

o njima, svojedobno sam zapisao: "U njima èitamo elegièno 

poetsko izvješæe o nesreæi, muku i boli što ih Tahirove 

nene osjeæaju u jeku Drugog svjetskog rata usred Zagreba, o 

oblacima dima na kojima više ne sjede anðeli i otomanima 


na kojima ne sjede ivi veæ oni kojih nema (...) U te tri pjesme 

Tahir je opjevao ivot koji se izvitoperio u nesreæu, jednu 

obiteljsku intimu uèinivši intimom cijelog jednog vremena. 

Ako æemo pravo, paradoks je tim veæi što te tri pjesme svakako 

nisu najuzoritije za Tahirovo pjesništvo. Paradoks koji 

to prestaje biti kada shvatimo da je zapravo njihova imaginacija 

toliko zaèudna, da bi ju, i da jesu egzemplarne, teško 

bilo moguæe ponoviti, a kamoli plagirati. Ako je centralno 

mjesto Tahirova motivskog repertoara ena i njezina pokretaèka 

(i prevratnièka) uloga u (njegovoj) karnevalizirajuæoj 

poetskoj obradi, ena kao generator proizvodnje svijeta i 

pjesme – nene su ovdje barem iznevjerena oèekivanja, ako 

ne i kulturološki kratki spoj. Ako su komedija i smijeh temeljni 

kolegiji Tahirova oznaèitelja, profi njena i na trenutke ometajuæa 

tuga ovdje je dah i duh vremena. U ovim njegovim 

pjesmama, i valjda jedino u njima, nema karikature, premda 

je Tahir jedan od naših ponajboljih poetskih 'karikaturista'". 

Sonetno asimiliranje sevdalinki uèinjeno je kako i prilièi 

- iako u ovoj knjizi posve stišanim, gotovo išèezlim - mujièiæevskim 

erotomanskim poetskim opsesijama ("po svu 

noæ usnuti mi ne da / moj dilbere de uzveri mi se"), ili - 

nešto èešæim nego što smo navikli u autorovu dosadašnjem 

pjevu - naplavinama folklorizirane svijesti ("pšenièica 

je za pašu / èekder nek te sevdah mine"), ili èak politièkim 

aluzijama (joj otkako je bajna luka postala / nikad manje 

ne bješe insana / sve fukara u njoj je ostala / oprat neæe 

vrbas je ni sana".). Autoru je, dakle, u Vlaškoj 99 naprosto 

bila blia deskriptivna i 

narativna logika pjesme, 

kolokvijalni lirski 

idiom (èas ispisan na 

hrvatskom standardu, 

èas na bosanskom; 

osebujan po mnogim 

turcizmima i orijentalizmima 

uopæe, ali i po znaèajnoj kolièini bosnizama i lokalnih 

bosanskomuslimanskih govora) i èesti, ali ne i agresivni, 

obrasci narodnog, epskog diskursa. 

Zakljuèimo, Vlaška 99 poetski nas prošetava krajolicima 

kojima, kad je rijeè o hrvatskom stihu, dosad nismo 

preèesto hodali. Autorove ludièke varnice pomaknule su 

poèetno introspektivne lirske ugoðaje pjesama ustranu, 

marno i brino ih poštelavajuæi za univerzalnije uši. Toposi 

muslimanska porijekla i kulturnog koda, muslimanske 

intime, njome su stekli poetsku punovanost u novijem 

hrvatskom pjesništvu, a Tahir Mujièiæ - jedan od najzagrebaèkijih 

pisaca i svestrani umjetnik bosanskomuslimanskih 

korijena - vlastiti poetski rjeènik djetinjstva, rjeènik 

evokacije. Neke fi ne i dirljivo brbljive samoæe. 

Pjesme su to s "Onoga svijeta", s tahireta dakle, kojima se 

imamo sjeæati nas samih, i koje nas se sjeæaju, uostalom. 

Tahiru Mujièiæu se saudad prelio u sevdah. Nama se 

njegov sevdah omilio. 

Iako je u ovoj knjizi odustao od agresivnih jeziènih igara 

i èitavih aleksandrijskih biblioteka, kojima je pjesnik dosad 

zadobivao naše poštovanje i povjerenje, iako se sklonio 

u jezik svoga doma, u kuæu svoga bitka, Tahir Mujièiæ 

ispjevao je himnu vlastitom obiteljskom stablu, a nas višekratno 

poetski uvjerio u vanost tog "memoarskog" èina. 

...Tahir Mujièiæ æe zastupati jedan metapoetski 

projekt pjesništva koji se ne sablanjava pred 

kulturom teksta, pred mnogolikim 

ušuljavanjima i ispadanjima iz povijesti, kako 

knjievne tako i graðanske. 



Tahir Mujièiæ 

Vlaška 99 

zenica oka 

izvalio se daida dafer 

na drvenoj basamaci 

a za njim mutvak 

sav u šarenli ponjavama 

a prid njim i okol njega 

bašæa zambak do ðule 

ðula do zambaka 

miri butum njegova 

brka 

što ranim proljeæem 

što nenadanom slobodom 

što od njakog rahat rahmeta 

miri do bola njegova 

brka 

i širi se njegovim naèetim pluæima 

i širi se njegovim uskim mršavim grudima 

i širi bol se ko njegova sava pred poplavu 


i poudno udiše ono zraka što još daju 

i uvlaèi u sebe sa škijom ono ivota što je još ostalo 

i upija s malo mehke šljive ono nade što je još nisu oteli 

a prid njim i okol njega 

denet ðula do zambaka 

zambak do ðule 

miri li miri njegov 

nemir 


pa utim prstima razgrnu ute brkove i kroz ute 

zube 

prošapta 

još kad bi se dijete moje èuo 

bulbul 

il makar himzo polovina 

------------ 

ja gledam pa 

ja jadan kaem 

neima daida u toj tvojoj brki himze 

jer neima onog našeg zagrebaèkog gramofona 

a pogotovo moj daida neima tog tvog štatijeto 

bulbula 

------------ 


i kae onako poistiha 

fatajuæi zrak i š njime ivot 

ako ih i neima 

budalasto dijete 

ima ih jer kad ih je bilo u zenici 

kad bi ono na prvom spratu 

sklopio oèi 

u svojoj æeliji broj 3 a kraj onog 

ubojice doge 


il 

kad ih je bilo u esplanadi 

tvog babe za rata u kristalnoj sali 

u podrumu uz mehu sefi æa i onu zejnu iz gunje 

il 

kad ih još ima na kletom brestovcu 

visoko u borovima i með hladnim 

bukvama 

gdje lei moj jedinac sado lijep ko 

erolfl ynn 

što da ih neima i u 

brki 

------------ 

heftu dana poslije 

vratio se daida dafer u tu svoju 

zenicu 

opet u pjesmi osovo titu onaj moj bulbul 

obrisala je dajdinica šamijom suzu da ja 

ne vidim 

------------ 

mjesec dana poslije 

dobila je dajdinica depešu s muhurom 

hitnu 

umro vaš drug daida dafer od tuberkuloze 

u zenici u æeliji broj 3 al vele da je prid san èuo 

b u l b u l a 

(il makar himzu polovinu tako ja mislim) 

moje su nene pale na seddu 

moje su nene padale na 

seddu 

izmeðu ganjka i špajze 

šlafcimera i mutvaka 

njima je 

mihrab 

bio negdje u visini i ravnini 

bolnièkog dimnjaka i vinskog podruma 

voloder 

one su klanjale sve 

namaze 

izmeðu izloga namještaja 

stjepan sekuliæ jucko 

i 

periferijskog kina zvanog 

buhara pa 

onda izmeðu crkve svetog petra 

sa èièkom u ministrantskoj 

halji 

i 

vrbaniæeve sterilne 

slastièarne 

s lanim mini baklavama 


one su uèile lijepo ko 

tri hafi za 

izmeðu stana profesora melkusa 

punog slika koji instruira njemaèki 

i 

izmeðu sva èetiri stavka male noæne 

koje uvjebava borisov kvartet harmonika 

pa 

onda izmeðu idovskog 

njemaèkog vrtiæa 

frau boriæ i tante paule 

i 

kamaufove ulice s cijelom 

kolonijom 

muslimana turkušiæa 

gotovuša busovaèa 

uèila su lijepo ta 

tri enska imama 

ko tri enska tenora 

u tom novom 

u tom stranom 

u tom hladnom jebenvilajetu 

za sve nas 

u njeg 

naplavljene 

aman jarabi 



otomansko carstvo prvo 

uza desni duvar otoman a na njemu oblak dima duhanskog 

ispod oblaka nena moja rahmetli zilðifa 

uza lijevi duvar otoman a na njemu oblak dima duhanskog 

ispod oblaka nena moja rahmetli ajša 

uza duvar središnji i opet otoman a ponad njeg dva oblaka 

dima duhanskoh a ispod njih pranena moja rahmetli nana 

a 

usredsrijede 

mangala 

elem 

ponad otomana tri srasli oblaci duhanski 

a na njima 

sjedi 

on 

sjedi melek i gleda i sluša 

ispod oblaka skupila se tri 

otomana 

i na njima sjede puše kahvenišu 

misle plaèu misle plaèu misle 

moje 

nena nana nena 

cijelo otomansko carstvo jedno 

otomansko carstvo drugo 

nena zilðifa preko šeker kocke srkne tanku kahvu iz 

vrelog fi ldana pa otpuhnu kolut dima put stropa 

nena ajša isto 

pranena nana išaretom me zovnu i tutnu mi dinare 

u malu šaku 

i niz basamake po tri pakla ibra po tri pakla drave 

po tri pakla drine pa uz basamake i opet k mangali 

ja stao pa gledam na tri otomana dvije nene i pranenu 

nanu i dim kojeg nema jer se razišao 

soba nam je oker kaem poistiha 

ko to kae pita pranena nana 

ja to je oker boja rekao moj uèitelj bolto drug aurer 

i to je od nikotina biva od duhana ibra drave i drine 

e nije kae pranena nana to je kaki boja a oker je dijete 

moje moja šamija i šamije nene i nene jer oker je okerao 

naše šamije i suzom i tugom i borom i bolom ih zaogrno 

i pripali nena zilðifa ibar 

i pripali nena ajša dravu 

i pripali pranena nana drinu 

oblaci se spojiše ko tri duhanske rijeke i ja nisam vidio 

više 

ništa 

otomansko carstvo su tri seæije 

nena zilðifa koju zovem majka okrenu fi ldan otpuhnu 

dim pa 

preokrenu fi ldan i gleda 

vidi udovicu veæ trideset zima vidi dvoje rano umrle djece 

troje ive i šestog tahira odvedenog osmog maja 

èetrdesetpete 

iz njegova hotela put jazovke vidi unuka arfana koji je 

stigao iz njemaèkog logora sa sedamnaest godina i 

tridesetsedam kila 

što još vidi u preokrenutom kletom fi ldanu 

vidi nije kraj ni konac piše i opet æe suze 

nena ajša koju zovem hama okrenu svoj fi ldan otpuhnu 

dim pa i 

opet preokrenu fi ldan i sluša 

èuje napuštenicu veæ deset zima jer mu je salih morao 

pobjeæi 

desetog maja èetrdesetpete i ostaviti tri djevojèice s njom 

što se još èuje iz preokrenutog kletog fi ldana 

èuje se da nema ni konca ni kraja i da æe zaboljeti opet 

pranena nana koju zovem nana nit okreæe fi ldan nit 

gleda nit 

sluša ona je sa sinom svojim salihom negdje u francuskoj 

s drugim sinom daferom na robiji u zenici s unukom 

sadom na 

brestovcu i s grudoboljom 

pranena nana miri i ne treba fi ldan 

što æe joj fi ldan 

da kae kako se vidi put 

da kae kako se ne vidi nafaka 

da kae kako je sve do kraja samo bol 

jer svi su njezini na putu 

a to nit jest nit more bit nafaka 

jer sve je zna ona do kraja samo bol 

a u dimu u oker sobi nad mangalom u fi ldanu na 

otomanima samo 

oni kojih nema 

i rodna zemlja koje nema 

sitan sitan trenutak u kojem 

je umrla moja nena majka 

sjedi moja majka 

podvijenih nogu 

sjedi pravo ko meštroviæeva 

ona ponosita 

majka hrvata 

sa istom šamijom 

na šiltetu i seæiji 

sjedi pravo jer joj je i ivot 

prav sav i pošten 

majka nas mujièiæa 

sjedi moja majka 


a jutro je i devet sati 

ja pišem zadaæu i pitam je 

povremeno jel tako 

majka moja 

a ona stamena 

kamena boanska 

sjedi i cijeli svijet je njezin i ona 

mu je mjera i 

pravda i zakon 

jel tako majka 

pitam ja a to je 

neki raèun il hrvatski a ona majka moja 

šuti ne odgovara 

i ni mukajet 

jel tako majka 

bojim se vikat 

æe uèitelj bolto i neæu dobiti peticu 

kaem ja njegov miljenik 

miljenik i turek i jopec 

majka šuti i ne 

odgovara oèi joj 

sklopljene ispod ðozluka 

fi ldan prevrnut u širokom 

krilu dimija a u kutu usne 

smiješak moæne podrške 

i zrnce šeæera od 

kocke bijelog ja gledam pa skoèim 

pa potrèim pa ljubim 

pa padnem pa plaèem 

dvodijel 

majku nenu više nisam 

vidio nikada ni u snu 

pao sam tada kau u 

nesvijest u komu u bol 

budio se nisam tri dana a 

za tri dana probudio 

me moj 

arfan 

i moj 

advan 

i moja 

aida 

i dok sam ja mislio da je sve to sveèanost 

nisam maksum ni pomislio da je juèer bila 

denaza 

let 

do u denet 

1. 

tursko groblje 

iliti 

jedan let èarobnom sedadom 

blijed 

kam se osipa 

truni se prahom 

kupa ko suzom 

lice 

meleæ 

mi ponad glave 

lijeæe i oblijeæe 

mi ponad glave 

meleæ 


èalma mu se nakrivila 

prignula umorna 

meraji 

obrasla mu ar 

arom i èizmu ozelenila 

a nadamnom 

arabeskom okerano 

plavetnilo 

i njime plaho lebdi 

sedada 

meleæ lijeæe li oblijeæe 

a nadamnom naletom 

nijednim 

i nikakvim i nauma 

nejasnog i uma umornoga 

mi letimo 



2. 

jedan let èarobnom sedadom 

iliti 

tursko groblje 

onkrajem rijeèi 

dokraja odmisli 

da mi je lutat bazat šarat 

bez 

stege zapta OD 

turskog 

DO 

turskog 

OD 

groblja 

DO 

groblja 

a sve šutke i poistiha u muku 

OD 

muka 

DO 

mraka 

OD 

kamena 

DO 

oblaka 

pa sve do na æilim meleka nebeskog 

i s njim do humka ovoga do unatrag 

do u raku do u prazninu do u ništa 

i svojima 

(1989.) 

... a akšam je pao i sjeo na suro omrklo brdo ponad grada 

tešnja na namrštene mezare na oca moga i na jad od mene... 

sedada leteæi æilim 

hamin bi brat 

omer 

dolazio nama iz 

brke 

koja je kod brèkog 

hamin bi brat 

omer 

uz prièe donosio staru 

sedadu 

svu istrošenu od namaza 

hamin bi brat 

omer 

donosio sa sobom ljetne 

prièe 

koje su bile onkraj sna 

hamin bi brat 

omer 

stidljivo i toplo èuvao 

sedadu 

jer na drugoj nije znao 

klanjati 

hamin bi brat 

omer 

milovao blaenim pogledom tu 

sedadu 

onim jedinim okom kojeg je još imao 

hamin bi brat 

omer 

svakom seddom ljubio 

sedadu 

koja se sretna na njeg 

veæ i obikla 

jednoæ 

sam tajno odmotao 

sedadu 

i gledao je ko vitraj 

dulèiæev u svetog franje 

gledao ko grgin crtani fi lm 

ko stripove u politikinom 

zabavniku ko šamije i 

dimije mojih nena ko onaj 

karusel kroz kojeg se samo 

virne pred maksimirom i zoom 

jednoæ 

mi je tajno prišao 

omer 

i njeno pitao što gledaš 

gledam što voliš tu sedadu 

daida omere i što je to u njoj 

sva je izlizana i nikakva 

tebi sine a meni je ona sva sve 

ona je moja sloboda i moj let 

na njoj æu kad doðe vakat jednoæ 

i odletjeti a ona to jedina zna 

neæe tebe sunetit 

zemlja pred petrovom crkvom 

suha je al s malo vlage 

najbolja za pikulanje na trokas 

na lujnicu pa i na kubu 

èièak se skinuo iz kerane misne 

haljinice i igra ko wölfl 

metnuli smo po dvije klenke po 

pet kamenki i deset zemljanih 

pikula u tal 

ja vièem kastoš on vièe munðe 

ja æu èvengati 

al ne da jedna ruka 

nije to boja ruka ispred petrove crkve 

veæ se to babina ruka spušta njeno na moje rame 

a pucaèica mi izleti iz male ruke 

i puf u kanal o jebem ti sve samo 

viknem a baba se nasmije i kae 

vrijeme je hajmo èekaju te gore 

èekaj me vraæam se odmah i naði 

moju pucaèicu kaem ja èièku i idem 


a gore u sobi sve bijelo 

ozbiljno i veselo 

ja veselo kaem šta je 

oni još veselije sunet je 

a nene plaèu veselo 

a jebo ih plaè mislim ja 

neæe njih sunetit 

i legnem na otoman 

budim se i boli me glava 

i æuna al još više ona 

haljinica ko èièkova 

jer 

je 

to 

enska 

jebi ga spavaæica 

kuæa u suzi 

plaèe kuæa 

plaèe kolo oko kuæe 

tjera i plete i vrti se opliæe 

udaje se fadila 

ne plaèe se to što je 

vlah 


neosuneæen 


fukara 

Tahir s unukom: iz prošlosti u sadašnjost 


plaèe kuæa 

što se udaje nevoljena 

što se udaje kasno jer je veæ 

stara 

što se udaje jer je veæ prošo 

vlak 

za neki novi ivot i neki drugi zdravi 

plaè od sreæe 

ili moda onaj od one lijepe i kratke 

buduænosti 

isplaèi se 

kuæo 

kad si pustila tolika 

èekanja 

isplaèi se 

kuæo 

kad si odbila tolike 

ljubavi 

isplaèi se 

kuæo 

kad si doèekala tolike 

godine 

c r k n i k u æ o 



Moj Zagreb 

Piše: Fadil Hadiæ 

Moe li se grad u 

koji ste stigli zavoljeti 

na prvi pogled? Moda 

netko moe, ali ja, 

dolazeæi u Zagreb, prije 

šest i pol desetljeæa 

nisam bio te sreæe. 

Prisjeæam se iznajmljene 

sobice u Vinogradskoj 

ulici od šest 

kvadrata gdje sam meðu 

stiješnjenim zidovima 

oprezno koraèao 

uz ormariæ, mali prozor 

i uski krevet. Nunik 

i kupatilo je bilo u 

hodniku, a kupanje 

odobreno samo jednom tjedno. Ipak, kad je vani pljuštala 

kiša ili bila cièa zima, bio sam sretan da imam krov nad 

glavom. Sreæa najèešæe zavisi od okolnosti, ako niste u još 

gorem, onda je vrlo dobro. 

U Zagreb sam stigao na studij i ivio poput onih pariških 

slikara s poèetka 20. stoljeæa koji su bolovali od tuberkuloze, 

dugovali stanodavcima, grickali što su imali i uivali 

u slikanju. 

Dakle, u veliki grad sam stigao sasvim ogoljen, praznih 

depova i bez utjecajnih roðaka koji bi me u startu pogurali 

pa sam studentski šljakao što sam stigao da se socijalno 

uravnoteim. 

Zagreb sam zavolio polako, natenane i prvo mi se svi- 

dio Zrinjevac u kojem 

još i danas znam rastereæivati 

dušu ispod 

onih visokih platana 

glatke srebrene kore. 

Predlaem psihijatrima 

da svoje depresivne 

pacijente vode tamo, 

neka prošeæu i uivaju 

u arhitekturi austrougarskih 

fasada sa anðelèiæima, u igri svjetlosti ispod širokih 

krošnji i više æe im to pomoæi od tableta koje inaèe 

gutaju. 

Ovu zrinjevaèku terapiju i danas koristim kada mi se uèini 

da je dan bio suviše oblaèan, ne zbog oblaka, nego zbog 

mrzovoljnih ljudi s kojima znam biti ponekad okruen. 

Zagrepèanin se postaje postupno, dan za danom. Kad 

sa Zagrebom stupite u brak, nemojte uivati u tome da 

budete njegov deurni opozicionar ili prgavo gunðalo kojem 

sve smeta. Ako imate neprilika, egzistencijalnih ili poslovnih, 

nije kriv grad, moda ste vi sami napravili neke 

krive korake pa ne traite krivce okolo nego preslušajte 

prvo kritièki sebe. 

Ja sam imao stotinu prilika da se naljutim na Zagreb jer 

me je moja radoznala priroda odvela u razne pustolovine. 

Pokretao sam listove, kazališta, imao brojne premijere vlastitih 

komedija i fi lmova, bilo me je svuda, pa kad vas novine 

za nešto pohvale uvijek se naðe i onih dokonih suvremenika 

koji, onako kavanski brzo iz voleja pljunu po vama. 

Umjetnièki rezultati se ne mogu izmjeriti preciznim 

štopericama kao u sportu, gdje onome tko uspješno pretrèi 

sto metara nitko ne moe negirati rekordnu brzinu. 

Mislim da su gradovi i njihova klima upravo ono što 

motivira autora u ivotnoj trci. U Pariz su pristigli Španjolci, 

Rusi, Talijani, nema nacije koja nema tamo svog intelektualca 

ili umjetnika i svi su oni danas Parilije, graðani 

Francuske, osobe koje ništa nije omelo da zavole grad kojih 

ih je katapultirao u svijet umjetnosti. Ni kritike recenzenata, 

ni francuske ene s kojima su imali nesretne brakove, 

ni odbijanje salona da izloe prvo djelo, a onda kad su 

prošli kroz taj mraèni pustolovni tunel – oni su Picasso, 

Miro, Daly, Modigliani, Schagall... i tako dalje, a na pitanje 

koji je grad najviše za njih uèinio, vjerujem, svi bi odgovorili 

jednoglasno korski: Pariz! 

Zagreb još nije Pariz, a neæe ni biti, jer kako Zagreb 

narasta i Pariz postaje još veæi, ali Zagreb je sigurno Pariz 

ovog našeg dijela Europe. 

Kad bi se mogli mijenjati rodni gradovi (moj je krševiti 

gradiæ Bileæa u Hercegovini) ja bih ga zamijenio sa Zagrebom. 

U rodnom gradiæu sam proveo svega tri mjeseca, a 

ovdje sam veæ dvije treæine ivota. Zagreb i ja se dobro 

razumijemo, zapravo 

volimo, kaem volimo 

jer je i on sigurno mene 

volio, inaèe ne bih 

tu mogao isprobati sve 

moje prirodne znatielje. 

Èak i neke sulude 

ideje koje sam sanjao 

ovdje sam ostvario, 

primjerice, pokrenuo 

sam dva nova kazališta iz nièega i još danas uspješno rade, 

a prohujalo je veæ pola stoljeæa. 

Na obiteljskoj nadgrobnoj ploèi na Mirogoju gdje lee 

moji roditelji (Marta i Šukrija) veæ piše “Kad se smijah, tad 

i bijah”. Tko proðe kraj grobnice moda æe se nasmiješiti, 

nije loše, zašto biti patetièan kad svete knjige kau da se 

tamo gore ivi rajski i bez problema. 

Moda je vedri duh koji se krije iza mog èesto sumornog 

lica, razlog da sam preskoèio stotine zamki i prepona, 

sam kriv, dosta sam radio pa sam stekao i nešto oponenata. 

Na obiteljskoj nadgrobnoj ploèi na Mirogoju 

gdje lee moji roditelji (Marta i Šukrija) veæ 

piše “Kad se smijah, tad i bijah”. Tko proðe 

kraj grobnice moda æe se nasmiješiti, nije loše, 

zašto biti patetièan kad svete knjige kau da se 

tamo gore ivi rajski i bez problema 


Jedino Zagrebu koji me udomio nisam nikad ništa zamjerio. 

Bio sam s njime u prisnim odnosima kao i onaj 

Stjepan plemeniti Miletiæ, prvi i najbolji intendant HNK 

(1894.-1898.) koji je brutalno otjeran sa svog radnog 

mjesta. Nije ga potjerao Zagreb nego neka ufi tiljena gradska 

gospoda fi listeri u polucilinderima èija imena više nitko 

ne pamti, a plemeniti Miletiæ je iz ljubavi prema Zagrebu 

samo u èetiri godine udario temelje modernom teatru 

putujuæi po europskim kazalištima i trošeæi svoj vlastiti 

novac za izradu kulisa i kostima u HNK. 

U toj istoj intendantskoj fotelji ja sam se našao 1980., 

kad je HNK proivljavao najmraènije dane, pa su dramski 

prvak i primadona opere imali upola manju plaæu od èinovnika 

u gradskoj kulturi. Dao sam ostavku nakon godinu 

i pol jer su me gradski fi listri vozali od sastanka do 

sastanka i licemjerno ponavljali da drava 

nema novaca, a u stvari nisu voljeli vlastiti 

grad, ni svoju glavnu nacionalnu kazališnu 

kuæu. 

U svakom gradu postoje neki takvi prolazni 

vani ljudi koji su kastriranih osjeæanja, 

koji ive samo za goli osobni interes, a 

kako su odluèujuæe zvjerke u njihovom 

mandatu grad zaraste u korov. 

U Zagrebu se naðe i ponešto u zadnje 

vrijeme što ne volim, primjerice, maloljetni 

ulièni terorizam. Djeèaci skriveni mrakom 

šaraju nebulozne crtarije po èistim tek 

obojenim fasadama. Nemaju mašte i ambicija 

da nacrtaju nešto lijepo ili ispišu duhovitu 

i pametnu poruku, kad su veæ riješili 

da se dopisuju na mjestima koja tome ne 

slue, nego samo zagaðuju zidove da ih se 

prolaznici stide pogledati. 

Stranci, turisti zure u te zidove odgonetajuæi 

što te nacrtane škrabotine znaèe. 

Sorry, ne znaèi ništa ni na jednom jeziku. 

Ima toga, znam, u svim veæim gradovima 

po svijetu, ali ne u centru grada, nego po 

periferiji, a naši “hrabri momci, jurišnici” 

zauzeli su na prepad sve bolje fasade centra 

i isprljali ih svojom vandalskom nepismenošæu. 

Je li to makar njima lijepo? Nije, 

ne moe biti, ali je to ona ista frustriranost 

kao kod pobješnjelih navijaèa kluba koji 

bacaju vatrene petarde herostratski uivajuæi 

jer su sami sebi heroji manijakalnog 

rusvaja. 

Ima i mnogo mjesta u Zagrebu gdje se 

moe u miru odmoriti duša. Gornji grad, 

stari, dobri Maksimir, cvjetni Bandiæev park 

uz jezero Bundek, egzotièna oaza bilja Botanièkog 

vrta pa ako hoæete i najljepši trg 

sa svjeim aranmanima oko zgrade HNK, 

zatim šetalište uz Savu s modernim skulpturama 

tamo kod Boæarskog doma gdje 

moete prošetati usamljeni, tamo je svatko 

sebi najbolje društvo. Tamo ispod Sljemena 

je travnati Cmrok odakle se dobro 


vidi Zagreb i tu je šetajuæi sabirao misli naš veæ pokojni 

poznati pisac. 

Pišuæi ove zaljubljene retke o Zagrebu pokušavam mu 

vratiti dug. On mi je, kad sam u njega stigao prije šezdeset i 

pet godina bio potpuno nepoznat, dokotrljao sam se u sporom 

putnièkom vlaku iz Bosne. Sad mi je on više od rodnog 

grada iako sam u njemu doivio tolike neprilike da bi ih do 

sutra mogao nabrajati. Pa zašto ga onda toliko hvalim? 

Zato što se jedino kritièkim odnosom ide provjerenije 

dalje, nauèiš se izbjeæi grebene, prepoznati prave prijatelje, 

zavoliš ljude koji su te potapšali kad si veæ mislio da 

toneš. U vratolomnom umjetnièkom poslu mnogo je takvih 

nervoznih situacija koje drugi ne vide dok se kuhaš u 

vlastitom loncu rezignacije, dok odgonetaš dnevne dileme 

i sumnje u vlastite ideje. 



Sjeæam se dobro da sam jednog jutra, bilo je to prije 

pedesetak godina, kada sam proivljavao jednu od takvih 

intimnih nedoumica otišao u Botanièki vrt, sjeo na klupu 

ispod drveta na kojem je na latinskom pisalo njegovo ime 

i zemlja gdje raste, pa sam 

jedan sat vodio unakrsni 

rat sam sa sobom. Dva sata 

kasnije bio sam u redakciji 

“Vjesnika” i dao 

otkaz, potpuno miran, siguran 

da dobro èinim. Pobjegao 

sam iz novinarstva, 

vrlo lijepe profesije koju 

samo treba napustiti na 

vrijeme. Bio je to presudan trenutak da se “presijeèe”, a 

ono egzotièno drvo je ostalo jedini svjedok gdje sam to 

uèinio i kako sada vidim, bio je to pravi trenutak. Da nisam 

pobjegao iz novinarstva, ne bi bilo ni toliko komedija, 

ni fi lmova, ni kazališta koja sam osnovao, ima toga još, 

pa zahvaljujem upravi zagrebaèkog Botanièkog vrta da su 

mi na trenutak dali azil u svom carstvu prirodne opuštenosti. 

Tamo veselu cvrkuæu ptice kao u planini, ali èim 

iziðeš tu je eljeznièka postaja i zaglušna buka grada. 

Zagreb u kojem je Matoš na poèetku stoljeæa kritizirao 

preteno njemaèka imena fi rmi po Ilici, a meni je danas 

previše engleskih, 

je ipak dobar 

grad, sve u 

svemu vrlo dobar 

i ako ga volite 

uzvratit æe vam 

duplo. 

Jedini grad, 

od onih koje 

znam u kojem su 

podigli spomenik 

izmišljenom potepuhu,veseljaku, 

eno ga stoji 

sa tamburom na 

Dolcu. Taj Kerempuh, 

taj nacereni 

zamišljeni, podrugljivi 

kajkavac 

je inspirirao Krle- 

u da napiše svoju 

najbolju knjigu. 

Tamo uz Savu 

je zgrada krem 

boje, Sveuèilišna 

nacionalna biblioteka 

sa krcatim 

trezorima hrvatske 

pameti. Ako 

niste tamo bili, 

skoèite jednom i 

sjednite gore u èitaonicu, 

ni muha 

elio sam o tome mom Zagrebu snimiti 

zaljubljeni dokumentarni kritièki fi lm, ali 

nije prošlo. Tada sam veæ imao osamdeset 

godina pa je valjda netko rekao – što taj 

starac, koji nije ni roðeni Zagrepèanin, 

moe reæi o Zagrebu 

se ne èuje, imate dojam da ste iskopèali sve veze sa svijetom, 

a ispod vas, na dohvat ruke, su pohranjene povijesne 

poruke, vapaji, bune i preporodi, uène polemike i prièe 

prošlih stoljeæa. U posebnom trezoru sa sedam brava je 

ono što ne smije uništiti ni 

jedna elementarna nepogoda, 

najdragocjenije stare 

knjige, tu se rijetko ulazi 

ali se ništa ne iznosi. 

elio sam o tome mom 

Zagrebu snimiti zaljubljeni 

dokumentarni kritièki fi lm, 

ali nije prošlo. Tada sam 

veæ imao osamdeset godina 

pa je valjda netko rekao – što taj starac, koji nije ni 

roðeni Zagrepèanin, moe reæi o Zagrebu. 

Ni to me ne smeta, u mom skladnom braku sa Zagrebom 

bilo je podosta razmirica kao što je imao i onaj arhitekta 

Herman Bolle (1845.- 1926.) roðen u Kölnu, inaèe 

Beèlija, kojeg su pozvali u Zagreb i tu je ostao do kraja 

ivota. Obnovio je katedralu, projektirao niz javnih i sakralnih 

objekata, a arhitektonski osmislio mirogojsko groblje, 

sagradio èak i onaj meteorološki stup i vodoskok na 

Zrinjevcu, volio je Zagreb više od rodnog grada. 

Rodni list ne daje nikom pravo da svojata svoj grad, 

mora se nešto i 

napraviti za njega, 

da bi bili punopravnigraðani. 

Vlaho Paljetak 

je Dalmatinac, 

a autor je 

trajnih zagrebaèkihevergrina, 

pa Arsen Dediæ, 

pa i jedan 

vrlo uglaðeni zagrebaèkigospodin 

uvijek sa kravatom,renomirani 

slikar Omer 

Mujadiæ, rodom 

iz Bosanske 

Gradiške, mogu 

još nabrajati 

brojna pridošla 

imena èiji se autorski 

otisci prstiju 

mogu naæi 

na kulturnim i 

znanstvenim dostignuæimagrada, 

a imali su 

samo jedan alat 

pri ruci - voljeli 

su ovaj grad i nikada 

se nisu 

osjeæali stranci. 


DRAMA 

Ako traiš – korijeni su u baštini 

Piše: Nasko Frndiæ 

Rat je s krvlju u bezdušno razaranom Sarajevu i u fi nalu 

na stratištima oko Srebrenice ozlijedio i ljepotu duševnosti, 

dopadljive spontanosti u razmišljanju i u ponašanju 

Bošnjaka, onu zaèudnost u oèima, u æehri lica, i u slikovitom 

govoru, bogatom jeziku iz narodnih umotvorina, prièa 

i pjesama. Dotad je soèna izvornost bila dopadljivo 

svojstvo spontane geste i rijeèi svih Bošnjaka, pa i šire Bosanaca 

i Bosanki, roðenih i odraslih na bosanskoj zemlji, 

udišuæi blagotvornu bosansku havu. 

Svjetska globalna sila prvo je "U zemlji seljaka, na brdovitom 

Balkanu" (Desanka Maksimoviæ) dopustila trogodišnji 

masakr nedunih, a onda je shvativši svoju pogrešku, 

ukinula rat, i uspostavila nepravednu podjelu Bosne i 

neslonu vlast, nad kojom je ustolièila svoga tutora. Iako 

se dosegnuti mir Bošnjacima ukazao kao spas, stanje osakaæenosti 

ljude koji dugo pamte podsjeæa na pradavna 

vremena kad se Bosna hrvala s troglavom adahom u 

agoniènom snu iz prastarih mitova. Istrebljujuæi genocid 

dohvatio je i bošnjaèku dušu, ali ona je preivjela, i jedva 

dolazeæi k sebi s naporom ustaje iz vlastitog pepela, doduše 

s još nezacijeljenim ranama. Sreæom je u bošnjaèkom 

narodu ostala iva i mitska vjera u nafaku, u bolje, 

beriæetnije sutra. Bošnjaci su provukli se kroz klance, preko 

razbojišta rata. Sada imaju upola manje djece i rodbine 

(pobijeni ili rastureni po svijetu), ali dat æe Allah, 

bit æe nimeta i hajra. I komšije drugih vjera se 

èude šta se dogaða; ko da se boje prebrzog oporavka 

Bošnjaka. 

Meðutim, davranisanje neæe prebrzo iæi, jer 

bošnjaèki narod nije rob rada. Makar voli lijep ivot, 

ne voli da mu svaki èas za vratom sjedi srklet 

i briga koliko æe zaraditi, koliko æe æara dobiti od 

ovog ili onog posla. Najvanije Bošnjaku je da 

bude rahat, to jest sretan i zadovoljan više nego 

bogat i moæan. Jer samo tada kad mu je dnevni posao 

lahak teret, moe kolajli uivati u blagodatima koje mu 

Svevišnji prua u èarima ljubavi i sreæe s uom familijom i 

širim dematom. 

S takvim aršinom mjereæi obveze i zadovoljstva Bošnjak 

æe polahko doseæi svoju mjeru duševnosti u svakodnevnom 

zeheru i šeæeru. Tako je bilo i u prošlosti od "Kulina 

bana i dobrijeh dana", od skromnog junaka Alije Ðerzeleza 

koji je sredio hvalisavog Kraljeviæa Marka( "Rujno 

vino iz legena pije / pola pije, pola šarcu daje"). Bošnjaci 

pamte i junaka Mustajbega Lièkog ("Direk od Krajine"), u 

èijem je vremenu ivio i Budalina Tale, zasmijaè naroda, 

bošnjaèka varijanta hrvatskog Petrice Kerempuha i njemaèkog 

Tilla Eugenspiegela. 

Bošnjaèka bogata i prebogata izvorna baština ima još 

neke dvojnike u zapadnjaèkoj kulturi i umjetnosti, kao što 

je smiješni junak Æoso koji jako podsjeæa na Don Kijota od 

Manche, jer kako španjolski "Vitez tunoga lika" juriša na 

tvrðave od vjetrenjaèa, tako Bosanac Æoso s èupercima 

rijetke brade na momaèkom licu i u junaèkoj odjeæi s isukanom 

sabljom jurca po èaršiji jedne bosanske kasabe prijeteæi 

i turskome sultanu, koji se usudio šaptom predati 

Bosnu austrijanskome caru. "Ako je sultan dao Bosnu, ja 

je ne dam bez boja prsa u prsa", vièe Æoso, dok se sva 

èaršija kriomice trese od smijeha. Bez zadrške ovaj lik èeka 

svoga bošnjaèkog Servantesa. 

Ima dosta prièa o Nasrudin-hodi, dovitljivom Bosancu 

koji je nasamario mnoge autoritete svoga doba. I taj je lik 

ravan svjetskim dovitljivcima, koji narodu smijehom olakšavaju 

svakodnevno hrvanje s mukama ljudskoga opstanka. 

S baštinom prošlosti Bosna ivi i svoju šaroliku sadašnjost, 

u kojoj uz staru slavu, uz ozbiljne i smiješne junake, 

traje Bosni draga baština romantiènih sevdalinki i pobonih 

ilahija, ljubavnih zanosa i pogobojaznih hudbi i kudbi 

iz starih i novih damija. U svakodnevni ivot upleæu se 

likovi mnogih šehita iz nedavnih bitaka za opstanak; uz 

njih su i stari šehiti što lee u oronulim turbetima. ivo je 

pamæenje na skladno huktanje vatrenih derviša i mistika u 

tekijama. Dogaða se bogata proetost duhovnih i tjelesnih 

emocija, a sve to danas u zamamnoj ponudi novoga 

potrošaèkog društva. 

Na tragu podsjeæanja na staro doba i ivot u novom 

izabrao sam tri bošnjaèke narodne prièe, i oformio ih u 

...jer bošnjaèki narod nije rob rada. Makar voli 

lijep ivot, ne voli da mu svaki èas za vratom 

sjedi srklet i briga koliko æe zaraditi, koliko æe 

æara dobiti od ovog ili onog posla. Najvanije 

Bošnjaku je da bude rahat, to jest sretan i 

zadovoljan više nego bogat i moæan 

lagani suvremeni dramolet s igranjem i pjevanjem. Sve se 

dogaða u davnom šeher Sarajevu. 

U prvom dijelu pod naslovom "Bošnjak s fenjerom" lik 

je narodnog èudaka koji ima svoj èvrst sistem izigravanja 

naredaba samodopadne vlasti. U drugom dijelu "Ukradeno 

blago" prièa je dostojna svjetske knjievnosti, jer zadire 

u temeljne ljudske vrijednosti - poštenje, èast i osobnu 

krupnu rtvu. Najneobiènija je i najsloenija treæa scenska 

prièa, jer obraðuje jednu bošnjaèku tabu-temu: Udata ena 

pod niæahom dolazi kadiji i trai od njega da joj prepusti 

skemliju samo na jedan sahat, kako bi ona presudila 

dvojici trgovaca, od kojih jedan je njen mu, a drugi bogati 

idov. 

To je zapravo poznata bosanska narodna prièa "Dram 

jezika", a na temelju koje je veliki Shakespeare (nitko ne 

zna kako je se domogao) napisao svoju dramu "Mletaèki 

trgovac". Bez kompleksa manje vrijednosti Bošnjaci mogu 

reæi da je njihova prièa "Dram jezika" profi njenija u sadraju 

od Shakespeareove fabule na istu temu. 


DRAMA 

Dramolet s igranjem i pjevanjem 

Nasko Frndiæ 

BOŠNJAK S FENJEROM 

ili 

KAKO SU KADIJE "HAAGOVALE" U STAROJ BOSNI 

Na pozornici pet, šest glumaca i dvije, tri glumice u 

razgovoru. Svi su oni ljubitelji kazališne umjetnosti, dakle 

dramski su amateri. 

VODITELJ (srednjih godina): Glavno je biti ukorak sa 

svojim vremenom, znaèi baviti se današnjim ljudima i dogaðajima. 

GLUMAC PRVI: A pripremili smo tri prièe iz ivota stare 

Bosne. 

VODITELJ: U tome i jeste izazov. Dok mi prikazujemo 

kako je to nekada bilo, naši gledatelji dobro znaju kako je 

sada; šta se dogaða u Haagu i u Zagrebu, pa u svojoj glavi 

usporeðuju: Imaju li šta aliti za prošlošæu ili nemaju. 

GLUMAC DRUGI (postariji èovjek): Ja imam šta aliti? 

VODITELJ: A šta je to, na primjer? 

GLUMAC DRUGI: Što više nisam mlad i zaljubljen. 

VODITELJ: Raduj se što ti starost još nije sjela na leða, 

pa se ovdje s nama zabavljaš glumom. 

GLUMAC PRVI: Mi se zaprièali a ovaj narod èeka poèetak 

naše "prekstave" kako se nekad govorilo. 

VODITELJ: Vidim ja da si ti horan odigrati ulogu onog 

ihtijara, kojem se grohotom smijala sarajevska èaršija. 

GLUMAC PRVI: Jesam, horan sam, a evo donio sam 

fenjer, i fes s kiæankom. 

VODITELJ: Dragi gledatelji, ja æu biti kadija, a vi zamislite 

da smo svi u Bosni, u šeher Sarajevu.(Glumci odlaze 

a na sceni ostaje sam kadija koji se maskira natièuæi na 

lice bradu s brkovima, i na glavu stavlja bijelu ahmediju. 

Tijelo ogrne dugim zelenim ðubetom.Donose mu udobnu 

kadijsku fotelju i pred njega stave lijep stoliæ od rezbarenog 

drveta, na kojem je snop debelih kadijskih æitaba,i 

na njima malo bakreno zvonce. Izvana se zaèuje buka 

teških kundura uz drvene basamake. Ulazi jedan karakol, 

to jest uniformirani noæobdija i sa sobom vodi postarijeg 

èovjeka.) 

KADIJA (slubeno): Šta je, što si doveo tog ihtijara? 

KARAKOL (Krutog dranja): Sinoæ sam ga ufatio da hoda 

po mahali bez fenjera. 

KADIJA: Znaš li ti da si prekršio valijinu jemin-fetvu? 

IHTIJAR: Ne, nisam prekršio fetvu. 

KADIJA: Pa kako nisi kad te je ovaj karakol uhvatio da 

noæu hodaš po mahali bez fenjera. 

IHTIJAR: Fetva mene promašuje. 

KADIJA: Telal je po mahalama vikao da sve Sarajlije 

moraju noæu hodati s fenjerom u ruci. 

IHTIJAR: Jeste, ali ja nisam Sarajlija. 

KADIJA: A odakle si? 

IHTIJAR: Ja sam iz Banloza. 

KADIJA (kima glavom lijevo i desno): E, od sada da 

znaš - i ti moraš hodati s fenjerom, jer ako te naðe ovaj 

karakol bez fenjera, ja æu te poslati na tri dana i tri noæi u 

ledeni zindan. (Karakol i ihtijar odlaze) E, baš me umori 

ovaj èudak iz Banloza. Neka malo zasviraju i zaplešu momci 

i djevojke, da dušom odahnem. 

(Glazbeno pjevni i plesni predah) 

(Opet scena kao malo prije. Kadiju iz polusna probudi 

buka uz basamake, štropot koraka i ulaze poznata lica: 

Karakol i Ihtijar. Kadija ih zaèuðeno pogleda) 

KADIJA: Opet vas dvojica. Ihtijaru, juèer sam ti rekao 

da paziš šta radiš. 

KARAKOL: Opet je prekršio valijinu fetvu. 

IHTIJAR: Nije istina.Evo fenjera. 

KARAKOL: A gdje ti je svijeæa. 

KADIJA: Jah, nema svijeæe u fenjeru. 

IHTIJAR: Ti mi nisi ništa rekao za svijeæu, nego samo da 

moram noæu hodati s fenjerom. 


KADIJA: Evo sad ti kaem, ako te noæas uhvati ovaj 

karakol bez svijeæe, ne gine ti zindan. Hajde da te više ne 

gledam. (Ihtijar i karakol izlaze). 

KADIJA: (publici) Svakakvih insana ima na svijetu. Tako 

su nekog Bosanca pogodile dvije nevolje u isti dan. Jednog 

jutra èulo ga se kako u avliji kuka i plaèe na sav glas, 

a malo iza toga smijao se i pljeskao rukama od veselja. 

Komšije su mislile da je pobenavio, pa mu nitko nije ni 

prilazio, jer su ga znali kao svojeglavo èeljade. Ali jedan 

radoznali ahbab potegne mu halku od tokmaka na vratima, 

i kad ovaj dotrèi,upita ga: "Zbog èega si, dragi komšija, 

jutros onako alosno kukao, a onda se do malo vremena 

šeretski smijao i po avliji od veselja skakao?" A ovaj mu 

odgovori: "Jutros mi je lipsala mlada i sudrebna kobila, i 

zbog toga sam onako kukao, a kad mi doðe haber da mi 

je ena koja je otišla rodbini na selo napreèac umrla, ja 

sam od veselja skakao." - "Ma èovjeèe, zar ti je vanija kobila 

nego ena?" - "I te kako, jer za malo para enu mogu 

dobaviti mlaðu i bolju, a onaku kobilu ne mogu za manje 

od 300 groša."(kadija zijevne): Vrijeme je da malo drijemnem, 

uz bosansku sevdalinku i ples ðenetskih hurija. 

(Predah s pjevanjem i plesom) 

(Zabavljaèi izašli, kadija se probudio, i obraæa se publici). 

KADIJA: Eto što vam je kazalište. Zaèas proðe dan i 

noæ, i ja sam opet u svojoj skemliji kao i juèer, i èujem 

teške korake uz basamake. Bezbeli dolazi opet karakol s 

onim uvrnutim ihtijarom. 

(Tako se i dogodi, pa njih dvojica uðu kadiji u odaju.) 

KADIJA: Zar opet vas dvojica? 

KARAKOL: Opet je prekršio fetvu. 

IHTIJAR: Nije istina: Evo fenjera i evo svijeæe. 

KADIJA (gleda u karakola): Pa što si ga doveo? 

KARAKOL: Ali sinoæ nije imao upaljenu svijeæu. 

IHTIJAR: Ništa nije reèeno da svijeæa mora biti upaljena. 

KADIJA: Hah, nije reèeno. Ma dosta mi je vas dvojice. 

(Karakolu): Šta si toliko najašio na ovog starog èovjeka. 

IHTIJAR: Jest, kadija, on mene proganja što ne dam 

svoju jedinicu Zejnebu za ovakvog konjusiju. 

KADIJA: (Blago): Ma nemoj tako, nije on loš èovjek; 

malo je tvrd ali æe se smekšati kad se oeni, i kad tebe 

poljubi u ruku kao svoga drugoga babu. 

KARAKOL: Ako treba ja æu ga sad poljubiti i u ruku i u 

obraz. 

IHTIJAR (pomirljivo). Treba, treba. (Karakol prilazi i ljubi 

ihtijara.) 

KADIJA: E,takve vas volim obojicu. Bit æe i od mene 

hedija kad bude vjenèanje. 

IHTIJAR: Ali ne dam mu ništa od miraza. 

KARAKOL: Meni je na srcu Zejneba, a ne miraz. 

IHTIJAR: Èuo si ga, kadija; to stavi u svoj tefter, da se 

ne zaboravi. 

KADIJA: Sad hajte kuæi ko dvojica svojih. I neka vam je 

hajirli dogovor. (Karakol pod ruku odvodi ihtijara.) 

KADIJA (publici): E, takav je moj poso. Uvijek mi je dra- 

e ljude miriti, nego kanjavati. A sada neka opet oni "dirli-dirli" 

momci i djevojke zasviraju, zapjevaju i zaplešu, da 

metnete brigu na veselje.A ja odoh malo do æenife; nešto 

mi u drobu burlja. Jutros preda me ena stavi kus masna 

bureka od juèer, pa valjda, to je. (Kadija odlazi, a ulaze 

pjevaèi i plesaèi.) 

(Glazbeno - plesni predah) 

DRAMA 

(Odlaze zabavljaèi, vraæa se kadija i sjeda na svoje mjesto.) 

KADIJA: Sad sam lakši za dvije, tri oke. I vidio sam 

dolje u halvatu da neki èekaju (Tada zvoncem sa stoliæa 

zazvoni kao znak da mogu nove mušterije uæi. Zaèuje se 

trvor i buka uz basamake; pojave se trojica ljudi srednjih 

godina, malo plašljiva dranja, jer kadija je bio veliki autoritet 

za turskih vremena). 

KADIJA: Bujrum, što ste došli? 

NAJSTARIJI: MI smo trojica braæe iz Pofaliæa. Iza našeg 

rahmetli oca ostalo je blago, koje smo trebali podijeliti, a 

bilo je sakriveno na jednom mjestu, u hambaru. Otac nam 

je na samrti to otkrio. Sutradan kada smo babu smjestili u 

mezar, odemo mi naæi to blago, a kad tamo - blaga nema; 

netko je bio bri od nas trojice. I sad ne znamo šta æemo 

i kako æemo. Dragi kadija, daj nam tvoj nasihat šta da 

uradimo. 

KADIJA (ustaje iz svoje skemlije i hoda po odaji, gleda 

u oèi jednog pa drugog i treæeg brata, pa upita): Je li itko 

drugi mogo znati za to blago osim vas trojice? 

NAJSTARIJI BRAT: PO mom hesabu, nije nitko, ali opet 

se ne zna. Allah sve zna, a insan misli da zna. 

KADIJA (Srednjem bratu): Šta ti misliš - tko je uzeo to 

blago? 

SREDNJI BRAT: Ne mogu nikoga potvoriti kad ne znam. 

Molimo te da nam ti pomogneš. 

KADIJA (se obrati najmlaðem bratu): Imaš li ti šta reæi 

o toj vašoj nevolji, koja vas je zadesila? 

NAJMLAÐI BRAT: Vallah nemam. MI smo došli da tebe 

pitamo. 

KADIJA: Doobro. Ja æu vama sada isprièati jedan sluèaj 

koji se dogodio tko zna kad u Bosni. Tajno su se voljeli 

bogataška kæerka i sin nekog èestitog siromaha. Ali bogataš 

dogovori udaju svoje lijepe kæeri za sina još veæeg bogatuna, 

i djevojka šta moe - protiv svoje volje pristane, 

jer babina se rijeè ne smije pogaziti. Helem tako, prve 

braène noæi, kad su mladenci trebali leæi u ðerdek, djevojka 

otkrije svoju tajnu nevoljenom eniku, i zamoli ga da je 

pusti otiæi voljenom momku, da se s njime oprosti. Ovaj se 

desio dobrog srca, i pusti je, a ona mu obeæa da æe se 

brzo vratiti, jer je njen dragi u istoj mahali. 

NAJSTARIJI BRAT: Uh, kakva prièa, za srce me ujeda. 

Kadija, kazuj nam šta je dalje bilo. 

KADIJA: Tako ta cura sva nakiæena zlatom i biserima u 

po noæi krene potiho iz svadbene kuæe, ali putem do njena 

momka susretne je hrsuz, i kad je vidi onakvu svu u 

zlatu i draguljima, pomisli: Evo meni lovine iznenada. Djevojka 

ga umiljatim glasom zamoli: Nemoj me orobiti i 

obešèastiti, jer od nevoljenog bogatog mladoenje, koji 

me èeka u ðerdeku,idem se oprostiti s voljenim, za kojeg 

se nisam mogla udati jer je siromah. Kad to hrsus èuje, 

suze mu udare na oèi, i on je pusti. 


DRAMA 

SRADNJI BRAT: Evo su i meni suze u oèima. Dragi kadija, 

kazuj šta je dalje bilo. 

KADIJA: Kad je siromašni mladiæ svoju dragu ugledao 

ljepšu nego ikada, osjetio je ðenetsku sreæu, a djevojka 

mu reèe: Moj nevoljeni mladoenja pustio me da se s tobom 

oprostim, i evo znaj da tebe volim a ne njega, ali sam 

pred kadijom dala svoju rijeè da æu mu biti do smrti vjerna, 

i molim te da ne uzmeš moje djevièanstvo, nego me 

pusti da se ovakva nedirnuta vratim onome za koga sam 

vjenèana. A tebi voljnom sam došla ovo kazati i da se u 

raziluku bez ljutnje oprostimo. I kako je tom dobrom 

momku bila draa èast njegove voljene nego trenutni uitak, 

on je poljubi u èelo, i rekne: Sad idi, uvijek æu te voljeti. 

I tako se djevojka sretno vratila kuæi nevoljeg, ali ga je 

uvijek poštovala jer je èestito postupio. 

NAJMLAÐI BRAT: Baš je bila teška i ta odluka. 

KADIJA: Eto, pa ja sad vas trojicu pitam - šta mislite, 

koji je od one trojice - bogataški sin, hrsuz ili sin siromaha 

veæu rtvu uèinio, kada su tako plemenito sve trojica postupili 

prema nesretnoj djevojci? Koji je od njih trojice bio 

najplemenitiji èovjek? (Stao kadija ispred najstarijeg brata 

i èeka njegov odgovor). 

NAJSTARIJI BRAT: Najplemenitiji je bogataški sin, jer 

on je svojoj buduæoj eni s kojom treba provesti èitav ivot, 

dopustio da ona iz ðerdeka noæu ode oprostit se od 

momka kojeg voli. 

KADIJA: Doobro. A šta ti misliš, srednji brate? 

SREDNJI BRAT: Najplemenitiji je sin siromaha, jer je iz 

svojih ruku prepustio drugom voljenu djevojku, a koja 

njega isto tako voli. 

KADIJA (stane pred najmlaðeg brata): A šta ti misliš, 

od one trojice koji ima najplemenitije srce? 

NAJMLAÐI BRAT: Pa to je lahko odluèit - hrsuz je najplemenitiji. 

Jer njemu je bilo najtee ispustit iz ruku bogatu 

sermiju koju je na sebi nosila ta djevojka. Druga dvojica 

ništa nisu izgubila u parama. 

KADIJA: E, to sam htio èuti. Bez okolišanja sad reci braæi 

kako si ti oèevo blago izvadio iz tajnog gnijezda, eleæi 

ga saèuvati samo za sebe. 

NAJMLAÐI BRAT: Ma, kadija, kad me tako u glavu pitaš 

- Jesam, jer je otac rekao da trebamo podijeliti blago 

prema broju djece koju koji od nas ima. Tako bi najstarijem 

pripalo najviše, a ja bih dobio najmanje, jer imam 

samo jednog sina i najtanje sam nafake. 

KADIJA (Drugoj dvojici braæe): Nemojte mu zamjeriti, 

jer on je sebe smatrao zakinutim, pa je runo postupio. 

Hajte kuæi, i vas trojica lijepo sjednite ko roðena braæa i u 

miru odluèite hoæete li tako uèiniti kako vam je otac odredio, 

ili drukèije. Nekome je Allah dao veæu nafaku, pa ima 

više od drugih i u imanju i u djeci, ali taj je duan po 

islamskim æitabima pomoæi koliko moe onome s tanjom 

nafakom. (Kadija gleda braæu redom u oèi i na kraju ka- 

e): Jeste li kail tako uèiniti? Vas trojica sami sebe znate 

najbolje. 

SVA TROJICA BRAÆE (u jedan glas): Jesmo, jesmo, jesmo. 

KADIJA: (Zadovoljno): E baš mi je drago da æete u miru 

i slozi podijeliti blago, jer narod je rekao: "Slona braæa 

nove dvore grade, a neslona i stare razvaljuju." Meni ne 

trebate ništa platiti, ali kad budete dijelili, jednu desetinu 

blaga izdvojite i meni donesite za sarajevske siromahe i 

beskuænike, koji se hrane u vakufskom imaretu. To æe vam 

dragi Allah upisati u veliki sevap. 

NAJSTARIJI BRAT: Hoæemo! (Za njim i druga dvojica sebi 

u njedra potiho): Hoæemo, hoæemo. (Braæa odlaze). 

KADIJA (publici): Eto, moji insani, vidjet æemo hoæe li 

ispuniti što su obeæali, jer pare su velike zavodnice - kad 

ih dobiješ u ruke griju te nekom nepoznatom èarolijom, 

od koje se ljudi teško odvajaju. Ali ako ta trojica braæe ne 

donesu desetinu blaga, zaptije æe ih dovesti preda me, i ja 

æu ih smjestiti na koji dan u zindan, da doðu pameti. 

(Sad kadija skida ahmediju, zatim bradu i brkove, te 

zeleno ðube, i kae gledateljima): Vrijeme je da se malo 

vratimo iz stare Bosne u današnji tavor i da ovu èaroliju 

kazališta prizemljimo i kaemo koju i o nama danas i ovdje, 

u duhu stare bosanske izreke : "Dabogda se o sebi 

zabavio." Bogme se danas svatko bavi o sebi i svojim najbliima, 

kako æe kraj s krajem sastaviti, a da to bude na 

pošten i dopušten naèin. Jer je grabljevina i pljaèka na sve 

strane uhvatila maha. 

JEDAN GLEDATELJ (Iz publike): Za nas Bošnjake ima 

jedna tea stvar od korupcije i mita na svakom koraku, a 

to je da nam je domovinu Bosnu više od polovine prodrla 

Republika srpska s policijom od osam stotina izvršitelja, 

meðu kojima je veæina u Srebrenici zanat izuèila. I tko bi 

se onda vratio meðu njih,pod njihov zakon? A Europsku 

zajednicu zbog toga ne boli glava. 

KADIJA: Ne smijemo gubiti nadu, jer Europa s nama 

Bošnjacima ima davnašnje kulturne veze. Veliki engleski 

dramatièar Villiams Shakespeare u šesnaestom stoljeæu 

nekako je doznao za bošnjaèku narodnu prièu "Dram jezika", 

i o tome napisao svoju poznatu dramu "Mletaèki trgovac". 

On valjda nije znao šta je to dram, a to je teina 

3,207 grama, pa je tu malu bosansku mjeru poveèao na 

englesku funtu mesa. Baš o tome kazuje naša završna ujdurma, 

koju æete vidjeti kad se ja malo odmorim, a vi dotle 

uivajte u ljepoti pjesme, igre i plesa. 

(Glazbeno-plesni predah) 

KADIJA (ponovo maskiran i horan, zvoncetom daje 

znak da mogu dovesti nove sranke; ulazi ena u bosanskom 

zaru i pod valom, a iza nje kadijski pisar). 

PISAR: Ova hanuma eli s tobom razgovarati. 

HANUMA: Jeste, dragi kadija, imam jedan naum, ali to 

mogu reæi samo tebi nasamo. 

KADIJA (pisaru): Ti izaði. (pisar odlazi) 

HANUMA (ispod zara vadi skupocjen bošèaluk i prinosi 

ga kadiji) Ovo je moja hedija tebi za tvoj zahmet. 

KADIJA: Peke, peke, hanuma. Ali digni valu s lica, jer to 

pred kadijom nije grijeh. Ja sam insan od Allahova posla. 

HANUMA (die veo, i ukae se lijepo lice sredovjeène 

ene): Došla sam ti jer me je muka natjerala. 

KADIJA: Kakva muka, bez okolišanja mi reci. 

HANUMA: Hotila bih jedan sahat sjedit na tvome mjestu 

i presuditi dvojici trgovaca iz èaršijskog bezistana. 

KADIJA: Aman, ja rabi. Takvo što nisam nikad ni u æitabu 

našao. Kai zbog èega bi sudila tim trgovcima? 


HANUMA: Jedan je trgovac od drugog posudio trideset 

kesa dukata na zajam, jer su vršnjaci i kao dobri prijatelji. 

KADIJA: Pa time je uèinjeno lijepo djelo. 

HANUMA: Ama je taj prvi trgovac posudio dukate drugom 

pod peèatom, ako dug ne vrati za tri godine dana, 

da æe mu odrezati dram jezika. 

KADIJA: Kakav šejtanski domišljaj!? 

HANUMA: Jeste, dragi kadija, i danas je taj rok prispio. 

I za èejrek sahata, kad se zaèuje ezan s damije, ovdje æe 

pred tebe doæi ta dvojica trgovaca. A jedan od njih je moj 

zakonski èoik Omer, a drugi je najbogatiji trgovac u èaršiji, 

po imenu Jehudija Salamun. 

KADIJA: Uh, kakva zavrzlama. Ja moram štititi Sultanov 

zakon da su sve vjere ravnopravne u svoj turskoj carevini, 

pa i u Bosni. I da se peèatovani ugovori moraju poštivati. 

HANUMA: Sve ja to znam. Uèila sam u Gazi Husrevbegovoj 

medresi, 

KADIJA: Pa šta bi sad trebalo uraditi? 

HANUMA: Ja sam donijela nešto preobuke za kadijski 

izgled. To mi je ostalo iz medrese, gdje smo mi djevojke 

igrale se prikazanja ugursuza Karaðoza. (Razmotava sve- 

anj). 

KADIJA: Jok tako, nego æeš ti na svoje lice staviti ovu 

moju bradu s brkovima, koje ja nosim podvezane ispod 

ahmedije. I moje æeš zeleno ðube obuæi. 

HANUMA: Ja sam donijela èaðe za podoènjake. 

KADIJA: A glas, kako æeš se i govorom u me preuminuti? 

(Ovu ulogu moe igrati muško lijepog enskastog lica, 

jer je veæi dio teksta u muškom nego u enskom liku te 

uloge). 

HANUMA (promijeni enski sopran na muški bariton): 

Svašta sam ja izigravala kad sam bila u medresi; ne beri 

brigu, nego daj da mi to sdeveramo. 

(Kadija skida bradu s brkovima, a hanuma ih na svoje 

lice stavlja; kadija joj namjesti ahmediju na glavu, i skine 

ðube, pa ga ena obuèe. Hanuma izvadi ogledalce i èaðom 

podvuèe podoènjake, bore na èelu i oko usana.) 

KADIJA (zadovoljno): Bogme, ispade bolje nego što 

sam hesabio.(Èuje se ezan s minareta za podnevnu molitvu). 

HANUMA (muškim glasom): Dobro je,efendija, nego 

da ja sjednem u tvoju skemliju, a ti se ukloni. Je li ovo 

zvonce da stranke mogu uæi. 

KADIJA: Jeste, ja æu se skloniti iza perde, da slušam 

kako ti to radiš. (Kadija odlazi iza paravana, a hanuma 

zvoni zvoncetom. Ulazi pisar i s njime dvojica ustrašenih 

što moraju stati pred kadiju. Pisar se zagledao u kadiju, 

jer vidi da druèije izgleda) 

HANUMA (kadijskim glasom pisaru): Šta si blehno u 

me.Idi dolje u halvat, a ova æe dvojica kazati šta ih je dotjeralo 

k meni. (Pisar odlazi, a hanuma se strogo obrati 

prvo muu Omeru, koji naravno ne prepoznaje svoju enu 

u liku kadije): Ti si nešto skrivio dok si tako uplašen. Govori 

u kakav si belaj upao. 

OMER: Uèeni kadija, ja sam Omer Bejtiæ, trgovac, koji 

sam od ovog svog prijatelja a dobrog èovjeka po imenu 

Salamun, najbogatijeg u bezistanu, prije tri godine posudio 

trideset kesa dukata, da otvorim ispred sebe duæan, 

DRAMA 

ali mi nije krenulo kako sam zamišljao, pa sam sada u 

velikoj nevolji. 

HANUMA-KADIJA: Posudio, kaeš; je li potajno, na rijeè 

ili s jazijom i peèatom. 

OMER: Dragi kadija, s jazijom i peèatom, i danas je taj 

rok kad moram dug podmiriti, a nemam odakle. Eto, to je 

moj zeher. 

HANUMA-KADIJA: A ti trgovèe Salamune, jesi li donio 

jaziju s carskim peèatom da si te pare dao u ruke ovog 

nesretnog èovjeka. 

SALAMUN: Jesam, efendum kadija, evo te jazije. 

(prinosi kadiji ugovor i daje mu ga drhtavom rukom) 

HANUMA-KADIJA (èita i klima glavom lijevo i desno, u 

èuðenju): A šta ovo piše - ako dunik na zapisani rok ne 

vrati dug, da Ti, Salamune, imaš pravo odrezati mu dram 

jezika. 

SALAMUN: Jest, tako smo ukajtili. 

HANUMA-KADIJA: A ti, nesretnièe Omere, jesi li znao 

šta te èeka ako ne vratiš dug? 

OMER: Vjerovao sam da æe mi trgovina krenuti, i bila je 

krenula prvu godinu, dvije, a onda sam se zaletio i u Dubrovniku 

za deset kesa dukata kupio trideset topova venecijanske 

dibe i kadife. S tom robom u svom duæanu, na 

lijepom mjestu u bezistanu, mogao sam zaraditi i više od 

trideset kesa dukata i vratiti dug, ali mi se dogodila nesreæa, 

iz koje sam sretno izvukao samo ivu glavu. 

HANUMA-KADIJA: Kakva nesreæa, zlosreænièe jedan? 

Kako se to doogodilo? 

OMER: Kad sam s kiriðijama na konjima tjerao robu 

preko Ivan planine, iz šume izletješe bradati srpski hajduci 

s uperenim puškama, i jedan od nji grlat zavika: "Kome 

je ivot drag, moe mirno proæi, ali konji i tovari na njima 

se plijene za podizanje manastira cara Lazara, kojeg su 

takvi ko što ste vi Turci ubili na Kosovu." Sva se karavana 

sledenila i stala na mjestu. Ja sam imao za pasom jednu 

kuburu, a bila su trojica plaæenih pratilaca, ali se ko i 

ostale kiriðije pritajiše, jer je bradonja koji su nas opkolili 

bilo duplo više nego nas. Ja se odluèim oglasiti, i povièem: 

"Mi nismo Turci; mi smo Bošnjaci iz Sarajeva i ne 

znamo turski nego divanimo istim jezikom ko i vi, Srbalji 

komšije, zar nije tako, jer pod istim crvenim turbanima i 

u takvim èakširama od crnog sukna i baš tako u konim 

opancima Srbi s Romanije nama u sarajevsku èaršiju svakog 

pazarnog dana donose kajmak, maslo i sir , i govor 

im je jednak vašem." Tada glavni bradonja priðe meni, 

uze mi kuburu iza pasa i reèe: "Mašala, pametan si. Tebi 

neæemo uzeti ništa iz ðepova, ni prstenje s ruku, ni taj 

sahat bezbeli zlatni s lancem preko ðemadana. Neka tebi 

to ostane, a sve ostale, èetnici moji junaèki, opelješite do 

gole koe." Kako taj reèe, nasta guva koja potraja desetak 

dekika, a onda puteljkom u šumu odvedoše naše konje 

i odnesoše sve što su s kiriðija opljaèkali. Tako je to 

bilo, dragi kadija, i svi smo bili sretni da smo ive glave 

spasili. 

HANUMA-KADIJA: Aman, ja Rabbi, nije ti lahko bilo. 

Ali preda mnom je tapija, i ja ne mogu mimo zakletve 

Sultanu, pa presuðujem da se izvrši ono što je u ovoj jaziji 

ukajiæeno i carskim peèatom potvrðeno. Trgovèe Salamune, 

jesi li donio britvu? 


DRAMA 

SALAMUN: Jesam, mili efendum. (Vadi je iz ðepa i uka- 

e se sjajna oštrica britve. Videæi šta mu se sprema Omer 

se strese, i zavapi): 

OMER: Huh, moæni kadija, moe li ikako drukèije? 

HANUMA-KADIJA: Ne moe; trebalo je na vakat misliti 

šta æe biti ako ne vratiš dug na vrijeme. Stani na po metra 

ispred Salamuna i dobro isplazi jezik. (Omeru nema druge 

nego posluša naredbu.) A ti ,Salamune, stani prema Omeru 

s britvom u ruci, ali prvo pogledaj ovamo što ja drim 

u ruci (vadi ispod ðubeta malu preciznu vagu). Ovo je carska 

vaga za zlato. I ja sada u ovaj mali tas stavljam jednu 

zlatnu rušpu, koja je teška jedan dram. Tako æemo izmjeriti 

jesi li bez falinge odrezao ni manje ni više jezika nego 

jedan dram, kako je u jaziji peèatovano. 

SALAMUN (se prestraši): Ako bude manje, ja mu to 

poklanjam. 

HANUMA-KADIJA: Jok, jok, ovdje se mora izvršiti pravda 

onako kako je ukajiæeno u jaziji s carskim peèatom, To 

jest, Omeru æeš odrezati ni dlaku više ni dlaku manje nego 

dram jezika. Ako ova vaga s rušpom od jednog drama 

pokae da jezièac stoji na sredini, kada ti u drugi tas staviš 

odrezani dio jezika, bit æe sve uredu. Ali ako jezièac za 

dlaku ode na jednu ili na drugu stranu, to æeš skupo platiti, 

jer ako bude manje prekršio si ono na što si se zakleo 

u jaziji s carskim peèatom, a ako bude više, eh onda si 

sam sebi tešku presudu potpisao. 

SALAMUN (oèajan): Evo ja mom prijatelju i ahbabu 

Omeru praštam èitav dug, samo me dragi kadija, nemoj 

na muke stavljat da mu reem jezik. 

HANUMA-KADIJA: A koji te šejtan nagonio da takvu 

jaziju sastaviš i carskim peèatom potvrdiš? 

SALAMUN: Za to sve kriv je onaj fi listejski glavni bog 

Belzebub. Dok sam stjecao imetak nekako mi se on uvrtio 

u glavu da bude moj savjetnik, i uvijek me upuæivao šta 

moram uraditi. On mi je došapnuo dram jezika, kao radi 

sigurnosti da æe mi dukati biti vraæeni. Zbog toga mi je u 

ludosti došlo, da takvu jaziju sastavim. 

HANUMA-KADIJA: Uh, ta ludost je prekabasta, ali se 

mora izvršiti ono što je jazijom zapisano; Salamune, rei 

duniku jezik, kako je u tapiji peèatovano! 

OMER (Vapijuæim glasom): Nemoj, dragi kadija, oprosti 

mu, jer mi je dobro elio kad mi je dukate posudio. 

SALAMUN: Omere, ti si moj najbolji i najdrai prijatelj. 

Halal neka su ti onih mojih trideset kesa dukata. 

KADIJA: Najmanje što mogu uèiniti da te halasim teške 

krivnje, što si poelio proliti muslimansku krv, jeste da za 

kaznu odmah ovdje poloiš dest kesa dukata. 

SALAMUN (sretan): Hoæu, svijetli kadija. ( Iz dubokog 

ðepa širokih šalvara vadi kese i stavlja ih pred kadiju). 

HANUMA-KADIJA: Vas dvojica se sada ovdje preda 

mnom zagrlite i poljubite kao stari prijatelji, a ja æu na 

ovoj vašoj jaziji napisati: "Ova tapija se batali".I sad ti Salamune, 

priði ovamo i svojim idovskim pismom stavi svoje 

ime i prezime. I ti, Omere, priði i potpiši se bosanskom 

arebicom. (Obojica prilaze i potpisuju). 

HANUMA-KADIJA: Moete iæi, a drugi put pamet u 

glavu obojica. Dukati lijepo sjaju, ali ljudsku narav smuæuju. 

(Salamun i Omer zahvaljuju i odlaze, a hanuma klone 

od umora. Iza paravana izlazi pravi kadija). 

KADIJA: (oduševljen): Nisam znao da mi ovako pametnih 

ena imamo. Šteta je što po islamu ne moeš biti moja 

pomoænica. 

HANUMA (skida ðube i demaskira se, na ogledalce 

maramicom briše èaðu s lica, i zaèas je opet pravi kadija s 

bradom i brkovima, a ena u zaru, i spremna otiæi.) 

HANUMA: Mnogo si mi pomogo da svoga Omera izbavim 

iz nevolje. Odsad æe on drukæiju pjesmu pjevati, 

kad mu noæas u mehkom dušeku kaem pred kojim se 

kadijom tresao od straha. 

KADIJA: Ove kese dukata ti si zasluila i nosi ih kuæi, da 

se Omer pripomogne u trgovini. (Hanuma s kolebanjem 

uzima kese dukata.) A sada moraš izaæi na drugu stranu 

da te ne vidi moj pisar. (Hanuma izlazi na tajna vrata iza 

perde, a baš tada ulazi pisar.) 

PISAR( trepæe oèima, jer mu je kadija opet kao onaj 

stari): Bogami æu morati nabaviti ðozluke, jer kad sam 

uveo onu dvojicu trgovaca, drukèiji si mi se èinio, a sad si 

opet kao onaj stari. 

KADIJA: Ðozluke, ðozluke, to si dobro prohesabio. 

(Glazba, pjesma i ples) 

(Na kraju se glumci s pjevaèima i plesaèima klanjaju 

publici, i tako predstava završava). 


Susret s delatom uvijek je 

ivotno produktivan 

Piše: Filip Mursel Begoviæ 

Iskustvo nam savjetuje da se treba bojati, da treba biti 

oprezan, da ne smijemo pisati ako æe nas to dovesti u neprilike 

. Da li je to znao uzoriti nakšibendijski šejh Abdulvehab 

Ilhamija kada je napisao antologijsku pjesmu, biser 

bosanske knjievnosti, pod nazivom «Kasida», poznatiju 

kao «Èudan zeman nastade»? Ilhami-baba je bio iskren i 

ljubazan èovjek, poznat po svome znanju i uèenosti, bio je 

srèan, ali i razuman i kako mu se onda dogodilo da napiše 

nešto što æe ga doæi glave? Naime, zbog te nepodobne 

pjesme odrubljena mu je glava, u travnièkoj tvrðavi, godine 

1821., po nalogu tadašnjeg bosanskog vezira Delalije. 

Znao sam o tom stradanju razmišljati nakon što bi zbog 

nekog uzrokovanog gnjeva ili nepromišljene hrabrosti, 

znatielje i uitka napisao poneki tekst za kojega sam znao 

da æe reakcijski uzrujati mnoge. Pomislio bih u tim trenutcima 

da bi ivot bio ruan i besmislen kada bismo povjerovali 

samo iskustvu i kada bi se iscrpili svi razlozi za borbu i 

sumnju. Ilhamija je bio mudar, nije bio kao drugi, osjeæao 

je da je njegova mudrost dar Stvoritelja te da iz te mistiène 

veze proizlaze sva znanja. Ilhamija je dobro znao što piše i 

kuda æe ga to odvesti. Kada je dolazio pred travnièku tvrðavu, 

na poziv tadašnjeg vezira Delaludin-paše, da se suoèi 

sa svojim delatom, njegov preostali ivot postao je 

polusan – ništavni èasak prošlosti svijeta. Sve ene, muškarci, 

tolike smrti i roðenja, èvrsti maè turski nad glavom savijen 

kao mjesec i toliko drugih dogaðanja i stvari u tom je 

trenutku mogao zaboraviti, kao i bivšega sebe, jer stigao je 

svome središtu, svojoj algebri i odgonetki postojanja, svojemu 

zrcalu. Tada je, gledajuæi delatu u oèi, doznao tko je, 

što je i tko æe uskoro biti. Ironièno, ali istinito: susret sa 

delatom uvijek je ivotno produktivan. 

Premda bi sve to trebalo plašiti, osjeæamo ugodu iako, 

tuðu egzekuciju nikada ne treba posvajati. Toliko ispisanih 

stranica koje postoje na ovome dunjaluku, koje ljute i potièu 

srdbu, koje razotkrivaju la i potvoru – treba li ih iznijeti 

na danje svijetlo, bez straha od kazne deurnih èuvara takvih 

«zapeèaèenih» spisa. S juga, istoka, zapada i sjevera 

putovi nas dovedoše tajnom središtu, mjestu gdje se èuva 

uspomena na od naroda voljenog šejha Ilhamiju. Na raznim 

manifestacijama koje organiziraju Bošnjaci i islamska zajednica, 

prigodom nekih obljetnica i jubileja, skuplja se narod 

da bi odao poèast svome trajanju i prisustvu, zajedništvu i 

svojoj bogobojaznosti. Prièa se da je jednom zgodom jedan 

glumac s imamima dogovorio izvoðenje provjereno naše 

pjesme koje æe obradovati i razgaliti srca Bošnjaka. Da ne bi 

upao u recitatorske klišeje, koje je odvazda mrzio i da ne bi 

recitirao inaèe prekrasne pjesme Muse Æazima Æatiæa i Maka 

Dizdara, imamima je ponudio izvoðenje Ilhamijine pjesme 

«Èudan zeman nastade». Tada je nastao znakoviti ta- 

jac. Imami su ušutjeli 

kao da je glumac 

izvadio eljezni 

maè kovan u 

DERVIŠHANA 

Èudan zeman nastade, 

sve zlikovac postade, 

din-dušmanin ustade; 

šta se hoæe, zaboga?...(ulomak) 

Abdulvehab Ilhamija 

hladnoæi zore. Maè sazdan od rijeèi kojega æe narod bošnjaèki 

izjednaèiti s ledom i vatrom. Maè od rijeèi koji æe voditi 

krasnu pobjednièku bitku. Nakon poèetnog krzmanja, 

imami su se sabrali i odgovorili umjetniku umilnim glasom 

da ta pjesma moda i nije baš najbolji izbor. Glumac tada 

iskoristi stih iz pjesme i upita ih: šta se hoæe, zaboga? Imami 

nanovo ušutiše, a jedan hrabriji istupi i reèe mu: «Poštovani 

naš dramski umjetnièe, to je prekrasna pjesma, ali izlaeš 

nas opasnosti da ju netko krivo shvati i da se potom naljuti. 

Netko bi mogao pomisliti da mi nekome nešto podvaljujemo, 

a to nije dobro. Uostalom, u toj pjesmi se spominje 

ulema u ne baš fi nom tonu.» Što je mogao glumac na to 

odgovoriti? Moda, odustati od nastupa iz protesta, mogao 

je, dakako da je mogao, ali u prvom redu dvorane su 

bile lijepe djevojke iz KUD–a «Ðula» i nipošto nije htio izgubiti 

lijepi osmijeh rumene Bošnjakinje zbog pjesme nekog 

Ilhamije kojemu je davno prije, u nesklonoj mu prošlosti, 

odsjeèena glava. Ukratko, umjetnik-glumac odluèi da ovaj 

put izda reèenog Ilhamiju te odustane od recitacije «Èudan 

zeman nastade» Bolje je izgubiti glavu zbog osmijeha rumene 

Bošnjakinje nego zbog uklete pjesme. 

U doba suvremenosti iznovice oivljavamo knjievnu 

ostavštinu onih koji su svojevoljno proivljavali patnju, bili 

šehidima, da bi njihov narod u buduænosti, iz njihova primjera, 

mogao uèiti o slobodi. Ilhamijinu smrt mogli smo 

prepoznati i u mukama Srebrenièana i Prijedorèana i Sarajlija 

i svih onih koji su dobrovoljno branili svoju vjeru i svoja 

uvjerenja od raznih delata i Delalija. Zašto se onda još 

uvijek bojimo Ilhamijine pjesme? Jesmo li nakon svih patnji 

još uvijek nekome nešto duni? Dug je zao drug. Smrt nakšibendijskog 

šejha proela je povijest bošnjaèkog naroda i 

kao da upuæuje na zgraanje onih umjetnièkih duša koje 

nipošto neæe dopustiti da Ilhamijini tragovi išèeznu. I glumac 

je, iz ove prièe, znao da, nakon što ga je u suvremenosti 

izdao, ostao duan Ilhamiji, kao i iskrenosti i vjeri u Njegovu 

providnost. Knjievnici, poput Rešada Kadiæa, autora 

popularne knjige «Ilhamijin put u smrt», proimaju svoja 

djela s liènostima poput Ilhamije i njegove rtve. Time svaka 

neznatna patnja «malih» postaje tema s pomoæu koje 

nastaju velièajna djela simbolièkog sadraja i vjere u obnovu 

ivota. Desilo se nešto èudesno i paradoksalno: rtvovanjem 

vlastita ivota, po uzoru na Ilhamiju, odjednom se 

postaje ukras u tekstu koji stapa èovjeka i Boga. Ali, ne 

zaboravimo, svaki se istinski umjetnik bori protiv oèaja, 

patnje i smrti usred našega, tekuæeg ivota, upravo stoga 


DERVIŠHANA 

što hrabro u svojoj stvaralaèkoj torbi nosi neku pjesmu koja 

bi ga mogla doæi glave: svoje «stablo ivota». No, uvijek 

osjeæa svoju muku voðenu eljom da je opiše. Ponad privida 

i sna o Bogu uzvija se misao o Bogu kao apsolutnom 

temelju i smislu – Cilju Ciljeva. O tome nam govore neposredna 

iskustva onih 

koji su se sreli sa svojim 

krvnikom i postali 

šehidima poput Ilhamije. 

Shodno tome, 

raða se njihovo povjerenje 

u opravdanost 

svake muke. Situacija, 

dakle, nije bezutješna 

kao što se ni beznaðe 

više ne pronalazi u silnoj 

realnosti patnje. 

Upravo staloenost u 

muèeništvu, koju nam podastire ivotna i knjievna ostavština 

Abdulvehaba Ilhamije, obnavlja naèelo iz kojega se 

crpi ivot. 

Ima još jedna prièa koju ovom prigodom treba ukratko 

ispripovijedati. Putnik namjernik, ako se zatekne u jednoj 

od djelatnih tekija u Bosni, moe doznati neke zanimljive 

nadopune prièi o Ilhamiji. Iz jednog æete tekijskog dvorišta 

ugledati prastare zvijezde i u proljetnoj bašèi slušati ders 

nakšibendijskog šejha. Gledati æete u èovjeka koji je svjetlo 

vjere, koji je u neprekinutom duhovnom naslijeðu naslijedio 

uzoritog šejha Ilhamiju, kojega neznanje èovjeèje ni 

imenovat ne zna. Šejh æe vas prodorno pogledati i dubokim, 

ali toplim glasom isprièati slijedeæe: Predaja kae da je 

Ihami-baba, zajedno sa Sirri-babom, a neki kau Mejli- babom 

krenuo u Travnik zijaretiti turbe Ibrahim dede, koji je 

poginuo kao šehid. Sirri- baba je prièekao Ilhamiju i odmorio 

se na jednom ka- 

Toliko ispisanih stranica koje postoje na ovome 

dunjaluku, koje ljute i potièu srdbu, koje 

razotkrivaju la i potvoru – treba li ih iznijeti na 

danje svijetlo, bez straha od kazne deurnih 

èuvara takvih «zapeèaèenih» spisa. S juga, 

istoka, zapada i sjevera putovi nas dovedoše 

tajnom središtu, mjestu gdje se èuva uspomena 

na od naroda voljenog šejha Ilhamiju. 

menu dok je on uz turbe 

uèio dovu. Osjetivši 

što je Ilhamija prouèio 

Sirri-baba se odjednom 

uzbudio te mu kao njegov 

duhovni uèitelj rekao: 

«Ilhamija, dova æe 

ti biti uslišena! Hoæeš li 

da ti zapis napišem crnom 

ili crvenom tintom.» 

– «Crvenom»- 

odgovori Ilhamija. Predaja 

kae da je Sirri-baba znao da je Ilhamija molio Allaha 

d.š. da preseli na Ahiret kao šehid, a odabir crvene tinte je 

znaèilo da æe mu biti odrubljena glava. Da je Ilhamija, Bojom 

voljom, odabrao crnu tintu, bio bi udavljen. Nedugo 

nakon toga dogaðaja Ilhamija dobiva poziv iz Travnika u 

koji je krenuo pješice hodajuæi tri dana da bi mu tamo bila 

odrubljena glava. Kau da se glava ovog velikog Bojeg 

roba otkotrljala daleko od trupla. Krvnici su truplo uspjeli 

podiæi ne bi li ga ukopali, ali glavu, uza sva nastojanja, nisu 

uspjeli ni pomaknuti. Bila im je preteška. Nastala je velika 

zbrka sve dok netko iz okupljene gomile nije povikao da 

glavu spoje s truplom. Tako uèiniše i Ilhamijinoj glavi se 

vrati njezina prijašnja teina. Ilhami-baba, je još rekao, prije 

ovog strašnog nedjela, da æe njemu svijet dolaziti sa svih 

kontinenata, jer æe biti nadaleko poznat, uèit æe mu Ja'sine 

i hatme mu poklanjati, a da æe kaburistan Delal paše samo 

pseta obilaziti i po njemu mokriti. I tako je to u Travniku i 

dan danas. Kad doðete do turbeta Delal paše, vidjet æete 

da odnekud doðe i neki pas i pomokri se. A kod Ilhami 

babinog turbeta uvijek svijet dolazi - klanjaju u turbetu dva 

rekjata, plaèu i uèe na tom mjestu razne dove traeæi od 

Allaha da im budu kabul. Kada poslušate ovu prièu do kraja, 

zagledani u nurli šejhovo lice, on æe vas uputiti u Travnik 

gdje moete zajedno s ostalim vjernicima prouèiti Fatihu 

uz bijeli nišan s derviškim kaukom na bašluku na kojem je 

nepoznati pjesnik napisao: «Sejjid Vehhab postao je uzor 

svih pravednih ljudi.» Na Delalijinom mezaru, u srcu Travnika, 

ako uopæe tamo poelite otiæi, vazda moete vidjeti 

èopore pasa kako obilaze mezar Sejjida hadi-hafi za Delaluddin 

Ali-paše, velikodostojnika èiju je uspomenu nadivjela 

jedna pjesma pod nazivom «Èudan zeman nastade». 

Prije nego što napustite tekiju, u kojoj bi prije 180 i kusur 

godina mogli sresti Ilhamiju i s njim proèišæujuæi zikr èiniti, 

negdje u Bosni gdje se zbiljsko miješa sa sanjanim ili, bolje 

reæi, zbiljsko bijaše jedan od oblika sna, veæ spomenuti šejh 

æe Vam iz srca svoje ašikhane reæi: Sinko, znanjem trai 

istinu, to je istina na izvoru, tu biti i ostati cilj je koji Uzvišeni 

Allah stavi pred èovjeka. Trnovit je put ovaj, a ti ga olakšaj 

iskrenošæu, èistim nijetom, ljubavlju i saburom. Samo 

hrabri i ustrajni dostojanstveno koraèaju putem ovim, jer 

znaju da je kraj njegov Ðulistan mirisni. 


Kratka povijest islamskog 

graditeljstva 

Piše: Senad Naniæ 

Datum: 27. studeni 

2007. 

Nedavno se suoèih 

s teškim zadatkom. 

Udruga studenata fi lozofi 

je “Furija” s Rijeèkog 

sveuèilišta omoguæila 

mi je putem predavanja 

predstaviti znaèenje 

i dostignuæa 

islamskog gra diteljstva, 

a što sam ponovio i nekoliko 

dana kasnije na 

tribini èetvrtkom u zagrebaèkoj 

damiji. No, 

kako u sklopu jednog 

predavanja ilustriranog 

dijapozitivima predstaviti 

tako bogat svijet islamskog graditeljskog nasljeða, njegova 

znaèenja i dostignuæa? Potrebno je, dakako, osvijetliti 

najvanije. Kako bi se u tome uspjelo, nuno je uvodno 

naglasiti nekoliko temeljnih teza. 

Boja objava Kur'an vjeru Islam odreðuje ne novom religijom, 

veæ završnom te povijesnom toku i buduænosti primjereno 

usavršenom Uputom. Stoga islamsku klasiènu kulturu 

odlikuje visoko razvijena sposobnost sinteze klasiènog 

predislamskog nasljeða s novostvorenim dostignuæima nadahnutim 

duhom Islama, a što, zauzvrat, revolucionira povijest 

èovjeèanstva. U graditeljstvu to pak znaèi da se najznaèajnija 

djela ne mogu posve pojmiti ukoliko se proma- 

traju izolirano u okviru 

pa ni tako širokog pojma 

islamske civilizacije, 

veæ samo u kontekstu 

razvoja graditeljstva 

kroz ukupnu povijest 

èovjeèanstva. Kupole iz 

10. stoljeæa u Damiji u 

Kordobi, oslonjene na 

sekantne lukove umjesto 

trompi, ili one iz 11. 

stoljeæa u Duma damiji 

u Isfahanu, oslonjene 

na isjeèke rotacionog 

hiperboloida oblikovanog 

uvijanjem stošca ili valjka, te one oslonjene na koncentriène 

nizove usitnjenih trompi do oblika sustava istostraniènih 

trokuta koji opisuju ukupnu zakrivljenu plohu kupole, 

nisu tek naznake nadolazeæih epohalnih konstrukcija 

MULTIMONOLOG 

gotike, renesanse ili èak modernih ljuski. One predstavljaju 

temeljna rješenja osnovnog problema graditeljstva ukupnog 

kasnijeg razdoblja klasiènog svijeta, problema oslanjanja 

kupole na pravokutni tlocrt. One tvore revolucionarnu 

alternativu do tada poznatim, a u naivnoj eurocentristièkoj 

slubenoj povijesti jedino priznatim rješenjima oslanjanja 

na trompe i pandantive te upravo iz tog razloga 

otvaraju vrata novim revolucionarnim epohama. Potvrdu 

naèela sintetiènosti nalazimo i u èinjenici da revolucionarno 

djelo Bizanta, Crkva svete Sofi je, svoju klasiènu konstruktivnu 

savršenost i tipološku raznolikost doivljava ne u 

zemljama nasljednicama bizantske kulture veæ u djelu jednog 

èovjeka, nadahnutog konstruktivnim izazovom Aje Sofi 

je i selduèkim konstruktivizmom, Mimara Sinana, tvorca 

klasiènog osmanlijskog graditeljskog stila. 

Druga vana uvodna teza odnosi se na prirodu ornamenta 

i poziciju fi guralne prezentacije u Islamu. Prikazi likova, 

naime, nisu zabranjeni, kao što vidimo iz bogate tradicije 

slikarstva minijature koju nalazimo u funkciji ilustracije 

rukopisa ali i lijepe umjetnosti, veæ se zabrana odnosi 

na upotrebu likova u vjerske svrhe. To je tako jer Bogatstvo 

Boje osobe odlikuje beskonaèna mnogostrukost transcendencije 

lika prikazanog u dvije ili tri dimenzije što taj lik èini 

posve nedostojnim Milosti upuæene èovjekovu srcu. Kur'an 

ne govori o èovjeku na sliku Boju, veæ o naravi èovjeèjoj 

koju je Bog uèinio naravnom prema Naravi svojoj. Um je 

stoga upuæen k stvarnosti dimenzijske mnogostrukosti opisivanoj 

samo apstraktnom mišlju, kako u znanosti, tako i u 

umjetnosti. Potvrda Boje jednosti, tevhid, dakle, potraga 

za jedinstvom Bojih naèela, ne vodi k lanoj jednostavno- 

sti Bojeg biæa. Naprotiv, 

potpomognut 

kur'anskom novinom 

imenovanja Boga mnogim 

imenima oblikovanim 

i opisanim Djelima, 

naèelo tevhida vodi um 

k novim sve bogatijim 

oblicima skladnog odgovora 

na zadani problem 

koji ujedno proima 

i cijeli zadani obuhvat. 

Prirodno je stoga 

što islamsko graditeljsko 

nasljeðe odlikuje u 

povijesti nedostignuto jedinstvo konstrukcije i ornamenta, 

gdje je trodimenzionalni ornament prirodni nefi guralni nastavni 

i sastavni dio konstrukcije i gdje oba slijede najplemenitija 

i najraznovrsnija geometrijska apstraktna rješenja 

To je tako jer Bogatstvo Boje osobe odlikuje 

beskonaèna mnogostrukost transcendencije 

lika prikazanog u dvije ili tri dimenzije što taj 

lik èini posve nedostojnim Milosti upuæene 

èovjekovu srcu. Kur'an ne govori o èovjeku na 

sliku Boju, veæ o naravi èovjeèjoj koju je Bog 

uèinio naravnom prema Naravi svojoj. Um je 

stoga upuæen k stvarnosti dimenzijske 

mnogostrukosti opisivanoj samo apstraktnom 

mišlju, kako u znanosti, tako i u umjetnosti. 


te ujedno èine univerzalnu prepoznatljivost i posebnost 

islamskog graditeljstva. 

Spomenicima islamskog graditeljstva dominiraju damije. 

One, pored svih konstruktivnih i oblikovnih raznolikosti 

kroz vrijeme i prostor, ostaju nedvojbeno prepoznatljive 

baš kao damije. Kako? Od najranijih dana graditelji 

su koristili model Poslanikove damije u Medini kao 

uzor, ali samo u smislu funkcije i tlocrtne dispozicije, ne i 

konstrukcije. Jednostavna graðevina pravokutnog tlocrta 

usmjerena prema Mekki, oblikovana obodnim zidom koji 

zatvara natkriveni prostor damije s prateæim funkcijama 

kao i nenatkriveni prostor “nepovredivog” dvorišta, harema, 

Poslanikova damija upisana je u sve veæe i znaèajnije 

damije do danas, pa ma koliko razvijenu konstrukciju i 

elaboriran ornament one imale. Štoviše, raznovrsna funkcionalna 

tipologija brojnih javnih, ali i stambenih graðevina, 

koja se razvijala u brzo rastuæim zahtjevima urbanog, 

sve sloenijeg društvenog ivota, gotovo redovito je slijedila 

prostorni obrazac Poslanikove damije - nizanje natkrivenih 

i djelomièno natkrivenih prostorija oko unutrašnjeg 

dvorišta. Kako konstruktivna rješenja i ornamentika 

nemaju simbolièku vrijednost osim podsjeæanja na neogranièenost 

i jedinstvo Bojeg stvaranja, a što je obredno 

posve neovisna èinjenica, rješenja koja nalazimo u damijama 

naæi æemo i u drugim javnim i stambenim graðevinama, 

iako najèešæe izvedena s manje ambicije, dakle, 

...Poslanikova damija 

upisana je u sve veæe i 

znaèajnije damije do 

danas, pa ma koliko 

razvijenu konstrukciju 

i elaboriran ornament 

one imale. 

manjih dimenzija i 

troškova. Ovaj pristup 

omoguæio je oblikovanje 

neponovljivog 

sklada koji proima 

gradove klasiènog 

islamskog razdoblja 

uz istodobnu odsutnost 

oblikovne repetitivnosti, 

ali i iskljuèivosti 

“svetih” prostora. 

Stoga je bilo moguæe posve svjetovnu prostornu zamisao 

antièkog svijeta kao što je perzijski dvoosovinski vrt primijeniti 

u damijskom haremu i tako otvoriti nove urbanistièke 

moguænosti povezivanja javnih zgrada putem unutrašnjih 

vrtova, a ne samo obodnih ulica. 

Jednostavnost osnovnog uzora Poslanikove damije 

uz obredno “siromaštvo” i “neopremljenost” u Islamu, 

kao i otvorenost k naslijeðenim i novim konstruktivnim 

rješenjima i materijalima, omoguæila je još jednu posebnost 

islamskog graditeljstva koja se uvodno ne smije zaobiæi. 

Visok je stupanj regionalne raznolikosti stilova razvijenih 

kroz dugu povijest na velikom zemljopisnom podruèju 

islamske kulture uz istodobno saèuvanu tipološku 

i dispozicijsku sukladnost. Visok je stoga i stupanj idejne 

neovisnosti o povjesnièarsko prenaglašenoj snazi pretpostavljenih 

centara moæi. To, sloit æemo se, i danas predstavlja 

imperativni izazov. No ovime, pored inim, poslijemodernim 

kièem zagušenom i spektaklom opsjednutom 

svijetu suvremenog takozvanog islamskog ali i graditeljstva 

uopæe, otvaramo i vrata razmatranju svih ostalih 

stvarnosti i iluzija suvremene društvenosti. A to je veæ 

predmetom nekih drugih kratkih povijesti svjetova. 

IZLOG KNJIGA 

Izdavaèka kuæa “TKD ŠAHINPAŠIÆ”, Sarajevo 

Tin Ujeviæ u Sarajevu, Dragomir Gajeviæ, 

biblioteka Depna knjiga, TKD Šahinpašiæ, 

Sarajevo, 2007., 152 str. 

Ovaj istraivaèki rad, kao doprinos 

kompleksnijem sagledavanju 

stvaralaštva Tina Ujeviæa, na tri se 

“paralelna kolosijeka” bavi velikim 

hrvatskim pjesnikom za vrijeme njegovog 

boravka u Sarajevu od 1930. 

do 1937. godine. Opisan je njegov 

ivot s kraæim osvrtom na prošlost, 

prikazan je njegov knjievni rad i, na 

kraju, analizirana tadašnja knjievna 

kritika koja se odnosi na njega i njegovo 

djelo. Djelo se trudi opisati neke 

od uzroka (povijesne, društvene, politièke, moralne, 

emocionalne i intelektualne) koje su izazvale tragiènu Tinovu 

devijaciju koja ga je u konaènici koštala ivota. 

Morija, Abdulah Sidran, biblioteka Monografi ja, 

TKD Šahinpašiæ, Sarajevo, 2007., 181 str. 

Tema smrti javlja se u našim ivotima 

i povijesnoj sudbini upravo kao 

Morija, nama nepoznata apstraktna 

i nikome pripisivana okrutna sila koja 

se povremeno javlja i hara našim 

prostorima, upravo onako kako je 

zapisano u uzorima pjesnièkih uzora 

prema njoj u našoj starijoj poeziji, 

koje je Sidran ingenioznono izabrao i 

donio kao pozadinu i memento za 

svoju poeziju. Sidran je ušao u smisao 

i znaèenje naše sudbine na ovim 

prostorima tematizirajuæi specifi ène i nigdje viðene naèine 

naših umiranja. 

Islamski bonton, Salih Šabeta, TKD 

Šahinpašiæ, Sarajevo, 1996., 102 str. 

Knjiga Saliha Šabete ima ambiciju 

da otrgne iz povijesnog vrtloga 

zaborava najrazlièitije vrste i pamæenje 

muslimana o njihovoj svakodnevnoj 

moralno društvenoj, 

islamskoj, teološkoj i praktiènoj 

kulturi ivljenja u najneposrednijem 

smislu. Proistekla iz bogatog autorovog 

ivotnog iskustva i svakodnevnog 

prakticiranja islamske obièajnosti 

i religije, te iz njegovog 

studiranja ove kulture i civilizacije, knjiga nudi interpretaciju 

lijepog ponašanja jednog Bošnjaka u svim njegovim 

ivotnim situacijama, odnosima i relacijama. 

Pripremio: F. M. Begoviæ 


Intervju: Šaæir Filandra 


Zagreb zasad prihvaæa samo 

naše komedijante 

Razgovarao: Filip Mursel Begoviæ 

ŠAÆIR FILANDRA (r. 1961, Stolac), doktor je nauka 

i predsjednik Bošnjaèke zajednice kulture “Preporod“. 

Šef je Odsjeka sociologije Fakulteta politièkih 

nauka Univerziteta u Sarajevu. Samo da spomenemo 

neke od djelatnosti ovog kulturnog poslenika i 

znanstvenika: moderna evropska gnoseologija, savremene 

ideologije u Evropi, društvene krize, nacionalni 

odnosi u jugoistoènoj Evropi, Islam i Evropa, 

bošnjaèka politièka historija. Sudionik je mnoštva 

Meðunarodnih znanstvenih konferencija. Dobitnik 

je mnogih nagrada i priznanja poput Nagrade 

“Dnevnog avaza“ (Kulturni dogaðaj godine), za 

knjigu Bošnjaèka politika u XX stoljeæu, januar 

1999., nadalje, Prva nagrada za studentski nauèni 

rad, Pojam pozitivnosti hrišæanske religije kod ranog 

Hegela, Univerzitet u Sarajevu, 1985. i mnoge 

druge. Do sada je izdao slijedeæe publikacije: 2002. 

Bošnjaèka ideja (s Enesom Kariæem), Zagreb: Globus, 

1998. Bošnjaèka politika u XX stoljeæu, Sarajevo: 

Sejtarija, 1997. (prireðivaè) Muslimani u Evropi, 

Sarajevo: Sejtarija, 1996. Bošnjaci i Moderna, Sarajevo: 

Bosanski kulturni centar. Autor je mnogih studija 

i rasprava. Upravo je njegova fascinantna biografi 

ja bila povod za naš razgovor. 

Begoviæ: Što mislite o bošnjaèkim publikacijama u 

Hrvatskoj (kulturnim i društveno politièkim), pritom 

mislim poglavito na Behar i Preporodov Journal. Jesu 

li one svojom ureðivaèkom koncepcijom, pojedinim 

tematima i uopæe svojom sadrajnošæu - relevantne i 

za Bosnu i Hercegovinu? 

Filandra: S velikim zanimanjem pratim cjelokupnu 

bošnjaèku produkciju u Hrvatskoj, baš kao i u drugim vanbosanskim 

podruèjima buduæi da van Bosne posljednjih 

godina stasava znaèajna inteligencija. Bitna odlika te inteligencije, 

u odnosu na prethodnu u tim sredinama, jeste 

da je ona u potpunosti bez kompleksa nie vrijednosti, u 

odnosu na srpsku i hrvatsku prije svega, tako da svoj nacionalni 

identitet ivi i ispoljava sasvim prirodno i normalno. 

To je jedna sasvim nova pojava i mi u Sarajevu smo, 

ja, blae reèeno, zadivljeni tim mladim ljudima intelektualcima 

Bošnjacima koji se ne stide svog identiteta i koji u 

svojim ivuæim kulturnim sredinama postiu visoke rezultate. 

Sreo sam mnogo takvih pojedinaca iz Beograda, 

Skoplja, Prizrena, Zagreba i Ljubljane. Zagreb u svemu 

prednjaèi. Danas se oko Preporodovog Journala i Behara 

okuplja veæina takvih intelektualaca u Hrvatskoj i uèinili su 

pomenuta izdanja otvorenim, kritièkim i kvalitetnim. To je 

jedna sasvim nova generacija autorske bošnjaèke inteligencije 

kakvu ranije nismo imali u Zagrebu i uvjeren sam 

da æe nam svima donijeti mnogo novog i dobrog. Buduæi 

da izlaze u kulturno drugaèijoj, a u mnogo èemu i naprednijoj 

sredini, ova izdanja su krajnje relevantna za ukupnu 

kulturu pa time i za bosanskohercegovaèku i bošnjaèku. 

Begoviæ: Mislite li da su Bošnjaci u Hrvatskoj dovoljno 

autohtona kulturno društvena zajednica koja se samostalno 

moe artikulirati ili su joj još uvijek potrebni intelektualni 

kadrovi iz BiH i impulsi koje oni emitiraju? 

Filandra: Bošnjaci u Hrvatskoj su dio jednog, ali ne i jedinstvenog 

bošnjaèkoga naroda kome je kulturna matica u 

Bosni i Hercegovini. U istoj su poziciji bosanski Srbi i bosanski 

Hrvati prema Beogradu i Zagrebu. Bošnjaci se moraju 

samokomparirati i iz takvog sagledavanja nešto uèiti. Ako 

stvari tako poredamo onda je vaše pitanje bespotrebno ili je 

to doista još jedna lana dilema iz minulih vremena, a kojom 

su još neki optereæeni. Sasvim je normalno da su i Bošnjaci 

Hrvatske dijelom zahvaæeni zajednièkim nacionalnim kretanjima, 

a da dijelom ive svoj vlastiti grupni, bošnjaèki ivot u 

jednoj drugoj dravi. Uostalom, na razini bošnjaèke nacije 

ne postoji nikakav sarajevski centrizam niti se Sarajevo zbiljski 

nametnulo kao neprikosnoveni centar bošnjaèke nacionalne 

kulture, ali to je neko sasvim drugo pitanje. 



Begoviæ: S obzirom da naša Kulturna društva nose 

ista imena, što mislite, da li bi se trebali na neki naèin 

bolje povezati. Pritom mislim, na Preporod u Zagrebu, 

ali i na ostale bošnjaèke Preporode u svijetu, koji bi 

predstavljali neku vrst, ne svevideæe nadorganizacije 

nego kulturne alijanse koja bi djelovala koheziono. 

Èini se da ta veza baš u cijelosti ne funkcionira. Tko æe 

koga prvi prepoznati i pozvati na suradnju? 

Filandra: Naša institucionalna kulturna scena doista jeste 

policentrièna, što je u postmodernistièkim nazorima valjano, 

ali je praktièki prilièno nedostatno. Imao sam ambiciju 

da ove godine sazovem na meðusobno upoznavanje i dru- 

enje bošnjaèke nevladine organizacije iz podruèja kulture, 

medija i edukacije s prostora bivše Jugoslavije ali za takav 

projekt nisam dobio podršku politièara. «Preporod» je jedinstvena 

nacionalna kulturna institucija i kao jedan odbor te 

institucije osnovan je i «Preporod» u Zagrebu. Pored zagrebaèkog 

odbora, najrazvijenijeg u Hrvatskoj, postoje odbori u 

Splitu i Dubrovniku. Poslije disolucije Jugoslavije taj odbor je 

zadobio samo pravnu 

samostalnost ali je zadrao 

organizacijsko i 

programsko institucionalno 

jedinstvo. Postoji 

samo jedan «Preporod» 

kao što postoji 

samo jedan bošnjaèki 

narod. Stvari tako stoje 

i ja ih tako vidim. Druga 

je stvar, i o tome ne 

bih ovom prilikom posebno govorio, što Bošnjaci nemaju 

jake institucionalne kulture, što pojedinci vole samostalno 

raspolagati novcem, što se lahko privatiziraju institucije, što 

nisu svikli na transparentnost i otvorenost, što se u mnogim 

vanbosanskim sredinama bespotrebno oportunistièki ponašaju 

prema Sarajevu i slièno. Mi sami moramo napraviti od 

Preporoda koherentniju instituciju, to nitko izvana neæe uèiniti 

za nas. Moramo se uèiti meðusobno poštovati, navikavati 

se na red i subordinaciju. Inaèe, u BiH postoje 64 odbora 

Preporoda, svi su programski i poslovno samostalni s tim da 

izvještaj o radu i fi nancijski izvještaj podnose Matiènom odboru. 

Begoviæ: Vjeruju li uopæe bošnjaèki intelektualci iz 

BiH u svoju intelektualnu dijasporu koja se nakon zadnjeg 

rata drastièno poveæala i kojoj se bijeli svijet toliko 

osladio da na svoju maticu više ni ne pomišljaja. 

Moe li se na te obrazovane ljude uopæe raèunati? 

Filandra: Veæ dvije godine zaredom Sarajevski kanton 

uspješno organizira susrete bošnjaèkih intelektualaca iz dijaspore. 

To jesu poèetni koraci ali ohrabruju. Politièke prilike 

u zemlji ne dozvoljavaju jaèi zamah te inicijative buduæi da 

nosilac takvih projekata mora biti drava. Istina, i to treba 

istaæi, u pojedinim dijelovima vladajuæih struktura prisutan je 

snaan izolacionizam, kako tradicionalni èaršijski tako i jedan 

primitivni komunistièki koji se sumnjièavo odnosi prema svemu 

sa strane, pa i prema našim ljudima stasalim vani. 

Begoviæ: U 10. kolu Bošnjaèke knjievnosti u 100 

knjiga nedavno je izašla knjiga zajednièkih izabranih 

pjesama Seada Begoviæa i Tahira Mujièiæa. Što vi mislite, 

jesu li oni sada punopravni èlanovi bošnjaèke knji- 

evnosti ili æe uvijek biti došlje ili prebjezi iz svoje matiène 

zemlje u zemlju svojih oèeva? 

Filandra: Na vaše pitanje odgovorit æu kontra pitanjem. 

Kada su proteklog sarajevskog sajma knjiga Sead 

Begoviæ i Tahir Mujièiæ posjetili Sarajevo opravdano sam 

oèekivao da posjete Preporod, ako ni zbog èega drugog 

onda zbog èinjenice da im se upravo tih dana u izdanju 

Preporoda pojavila knjiga u 10 kolu projekta Bošnjaèka 

knjievnost u 100 knjiga. Ne, nisu se pojavili, nisu me èak 

ni pozdravili. Komuniciram i programski suraðujem sa 

svom bošnjaèkom elitnom autorskom inteligencijom i 

probleme jedino imam sa bošnjaèkim piscima iz Hrvatske, 

i to velike probleme. Nije mi jasno zašto su tako nadmeni, 

prepotentni, uobraeni, zašto se ponašaju prema nama u 

Bosni kao da smo primitivci s Papua ili Nove Gvineje. Dali 

ste mi priliku da ovo kaem i morao sam to javno reæi. 

Begoviæ: Moram 

Vas na trenutak 

ispraviti. Sead Begoviæ 

nije bio pozvan 

na Sarajevski sajam 

knjiga, a Tahir je, u 

to sam sklon povjerovati, 

imao opravdanih 

razloga što se 

toga tièe. Nedavno 

je operirao kuk pa 

mu je radijus kretanja ogranièen. Koliko mi je poznato, 

i jedan i drugi se prema sarajevskom knjievnom krugu 

odnose s poštovanjem. No, u regiji u kojoj je kultura 

nabijena politièkim emocijama èini se da jedino uz prisilu 

Europe moemo pomišljati na interkulturalnost. 

Što mislite o dvojnoj knjievnoj pripadnosti poput one 

koju knjievni povjesnièari (mahom u Hrvatskoj) pripisuju 

Mehmedaliji Dizdaru? Jesu li on, Musa Æazim Æatiæ, 

Safet beg Bašagiæ Hrvati i hrvatski pjesnici, kako 

neki sugeriraju? Nedavno sam primijetio jednu Internet 

stranicu na kojoj su uz naslov «Hrvatski knjievnici Herceg 

Bosne», velikim slovima istaknuta njihova imena. 

Filandra: Dvojna knjievna pripadnost je normalna i legitimna 

stvar. Preotimanja se javljaju samo oko dobrih pisaca 

kao što su Selimoviæ i Dizdar. Politièko i nacionalno instrumentaliziranje 

dvojne pripadnosti je stvar prošlosti. Niko ozbiljan 

od Hrvata nije pristaša takvog nacionalromantizma. 

Knjievnost je dobra ili to nije, i to je za nju najbitnije. 

Danas se oko Preporodovog Journala i Behara 

okuplja veæina bošnjaèkih intelektualaca u 

Hrvatskoj i uèinili su pomenuta izdanja otvorenim, 

kritièkim i kvalitetnim. To je jedna sasvim nova 

generacija autorske bošnjaèke inteligencije kakvu 

ranije nismo imali u Zagrebu i uvjeren sam da æe 

nam svima donijeti mnogo novog i dobrog. 

Begoviæ: Prošle godine Medlis islamske zajednice Zagreb 

i Institut društvenih znanosti Ivo Pilar izdali su velebnu 

knjigu povjesnièara Zlatka Hasanbegoviæa pod naslovom 

“Muslimani u Zagrebu 1878.- 1945., – Doba utemeljenja”. 

Rijeè je o prvom sistematiziranom povijesnom 

pregledu zagrebaèkih muslimana, kojega su pratile mnoge 

kontroverze vezane uz onu dionicu koja se bavi Bošnjacima 

i pitanjem NDH. Što vi mislite o toj knjizi? 

Filandra: Knjigu sam paljivo proèitao, a i autora osobno 

poznajem. Bošnjaci Zagreba, prije svega, trebaju biti 

zahvalni gospodinu Hasanbegoviæu na knjizi koja je ispuni- 


la jednu prazninu u njihovoj povijesnoj memoriji. Prema 

knjizi treba biti kritièan i pored toga što se radi o jednom 

poèetnièkom znanstvenom radu. Ona je prepuna informacija 

i analiza koje nam prije nisu bile dostupne i to je ono 

što je èini znaèajnom i interesantnom. Ne dijelim s Hasanbegoviæem 

brojna viðenja i objašnjenja odreðenih dogaðanja 

i povijesnih procesa i to je u znanosti normalno. Ono 

što konkretno ipak moram istaæi jeste moje neslaganje s 

autorovim predimenzioniranjem udjela Bošnjaka u sistemu 

NDH. Ispada da su u toj dravi jedino oni zloèinci bili! 

Begoviæ: Èesto èujemo da se na zagrebaèke muslimane 

iz Bosne gleda s blagim prijezirom. Zbog èega je 

to tako, ako je to uopæe tako? 

Filandra: Prvi put èujem za nešto takvo. U mojim krugovima 

uvijek se na zagrebaèke muslimane gledalo sa zavišæu 

i blagim divljenjem.. 

Begoviæ: Kako bi vi riješili goruæe pitanje konverzije 

Muslimana u Bošnjake - u Hrvatskoj, koje muèi našeg 

saborskog zastupnika 

Šemsu Tankoviæa. Èini 

se da smo mi sami sebi 

najveæi neprijatelj jer 

još uvijek imamo problema 

s nacionalnim 

identitetom? 

Filandra: Pitanje identiteta 

je prevaziðeno pitanje 

za sve osim za Bošnjake. 

Ali, to je ipak naše 

stanje. Konverziju Muslimana 

u Bošnjake neæete 

riješiti jednim potezom 

olovke – pa makar se on 

i desi, a u što ja prosto 

sumnjam - veæ dugoroènim 

i sistematskim radom 

na podizanju svijesti o vlastitom kulturnom i nacionalnom 

identitetu. Svi Bošnjaci na prostoru bivše Jugoslavije 

su pitanje renominacije Muslimana u Bošnjake riješili 

na lakši, bri i jednostavniji naèin od vas u Hrvatskoj. Vama 

se dešavaju smiješne stvari, pojedinci se ponašaju ne 

oportuno veæ jadno i kukavno, znam mnogo takvih sluèajeva. 

Hrvatska to ne trai od vas, niti Hrvati mogu poštivati 

takve osobe. Vaša strategija renominacije posredstvom 

puke politike je propala i trebate se okrenuti kulturi kao 

novom mediju osvajanja kulturnih prava. 

Begoviæ: Mogu li uopæe Bošnjaci u Hrvatskoj raèunati 

da æe riješiti svoj status ako on nije u potpunosti 

riješen u Bosni. Èini se, barem kada je rijeè o Bošnjacima 

u Hrvatskoj, da se još uvijek ivi u predpolitièkom 

razdoblju, a kultura nam se èesto svodi na sevdalijski 

folklor i nakon njega bogatu sofru. Moe li se na taj 

naèin opstati? 

Filandra: Loša bosanska situacija se koristi i u vašem 

sluèaju. Ipak, Zagreb ima brojnu, organiziranu i kvalitetnu 

bošnjaèku inteligenciju, tako jaku i sposobnu, bar u mojim 

oèima, da je oèekivati da ona sa svojim impulsima po- 


mogne sreðivanje i stanja meðu Bošnjacima kao cjelini. 

Nama bi poèesto i u Sarajevu dobro došla vaša pomoæ. 

Vi, kao uostalom Bošnjaci svugdje, imate odreðenih institucionalnih 

neslaganja, ja to dobro znam, ali i više od toga 

vama se dešava jedan generacijski prijelaz u vodstvu 

nacionalne zajednice, a s kojim æemo se i mi u Bosni uskoro 

susresti. Vrijeme je za nove mlade ljude i nove ideje. Vi 

prvi idete u tom pravcu. 

Begoviæ: Nedad Ibrišmoviæ nedavno je u Hrvatskoj, 

kod uvaenog izdavaèa, objavio svoj roman «Vjeènik». 

Djelo je ostalo neprimijeæeno u knjievnoj javnosti, na 

koju je jedino moglo raèunati. «Behar» se u slijedeæem 

broju priprema posvetiti mu èitav broj. Mogu li Bošnjaci 

zadobiti kulturno priznanje Europe ako svoje 

romane pišu istodobno ljubeæi i svoju vjeru. Što Vi mislite, 

zanima li ikoga naša ponuda? 

Filandra: Apsolutno zanima, samo što je sad od muslimanskih 

nacija u fokusu Turska. Prezentacija jedne kulture 

drugim kulturama je sloen i dugoroèan posao. Moraju 

ga raditi institucije. To 

je naša zajednièka zadaæa. 

Tu smo još ispod poèetka. 

Ibrišimoviæa je 

ofi cijelni knjievni Zagreb 

ignorirao, svoju je 

slabost i njegovu velièinu 

time potvrdio. Ništa 

se drugo i nije moglo 

oèekivati. Zagreb zasad 

prihvaæa samo naše komedijante. 

Ja za jesen 

najavljujem u Zagrebu 

predstavljanje prvih deset 

kola, što je pedeset 

knjiga, projekta Bošnjaèka 

knjievnost u 

100 knjiga. Mi smo pre- 

ivjeli i imamo svoju knjievnost, a to je mnogima pomrsilo 

raèune! 

Begoviæ: Je li Nedad Ibrišimoviæ, po tvrdnjama 

Marka Vešoviæa u «Danima», bošnjaèki nacionalist? 

Dokle æe grupica kvazi ideologa odreðivati tko je dobar, 

a tko loš Bošnjak? Zanimao bi nas Vaš stav, što 

mislite o Ibrišimoviæevim osporavateljima: Ivanu Lovrenoviæu, 

Enveru Kazazu i Marku Vešoviæu? Tko Vam 

je blii srcu? 

Filandra: Ovo je pitanje na koje ne znam odgovor. 

Magazin „Dani“ ne èitam, kao ni druge bosanske politièke 

magazine. Gospodu koju ste nabrojali poznajem i s nekim 

od njih sam i prijateljevao. Svi imaju dobrih i loših strana, 

dobrih i loših tekstova. Njihove polemike o nacionalizmu 

i identitetu su nepovijesne. 

Begoviæ: Koji su to bošnjaèki nacionalni pisci i koje 

bi od njih izdvojili kao posebne ili moda najveæe? 

Filandra: Ja najviše volim èitati Derviša Sušiæa, zatim 

Mehmedaliju Maka Dizdara, Mešu Selimoviæa, Skendera Kulenoviæa, 

Nedada Ibrišimoviæa, Hadema Hajdareviæa ... 



KOBASIÆ, plemiæka obitelj s posjedima u okolici Bihaæa 

u XV-XVI. st. U vrelima je njihovo prezime zabiljeeno 

kao Kobassich, Kobasich, Kobasych, Kobazich, Kobazych, 

Khobassitsch i Khobassacsch. Obitelj je bila ogranak 

(hia) starohrvatskoga plemena →MOGOROVIÆA koje 

je u XV. st. obitavalo u Lici. Uz neke druge posjede do 

nestanka hrvatskoga ogranka obitelji 1580. posjedovali 

su vlastelinstvo i utvrðeni grad Brekovicu kraj Bihaæa te su 

u arhivskom gradivu veæ od 1496. javljaju s pridjevkom 

de Brykowicza, a kasnije se pojavljue i njemaèka inaèica 

zw Wrekhowicz. Prvi zabiljeeni pripadnici obitelji su Matko 

i Jurko koji su prvi put spomenuti 1488. u dokumentu 

kojim se zbog uspješne obrane od Turaka pohvaljuje kaštelan 

grada Obrovca Pavao Krnèiæ. Matko je 1493. spomenut 

kao svjedok prilikom uvoðenja Vuka Kegleviæa u 

imanje Gašparov Otok u Zagrebaèkoj upaniji i kao kraljev 

èovjek (homo regius) 1496. God. 1499. u ispravi kojom 

Juraj Maliæ daje neke zemlje samostanu sv. Marije u Zaiænu 

zabiljeen je Andrija (Jadrij) kao knez kraljeva suda 

(plemenitoga stola) za pleme Mogoroviæa u Lici. Andriju 

je 1503. èazmanski kanonik Lovro po upnicima Zagrebaèke 

i Kninske biskupije izopæio zbog nasilja naèinjenog 

I. Kegleviæu. →VAN i Gašpar, najvjerojatnije njegov brat, 

dali su 1523. postaviti sebi i potomcima nadgrobni spomenik 

s latinskim natpisom u bihaækoj crkvi sv. Antuna 

(kasnije damija Fetija). Ivanovi sinovi Juraj, koji je sudjelovao 

u Mohaèkoj bitci 1526., i Petar (umro iza 1545.) 

obeæali su u pismu generalu I. Katzianeru 1531. u Ljubljanu 

poslati zarobljenoga Safer-bega Udovièiæa, viènoga 

hrvatskom i turskom jeziku, kako bi se Katzianeru omoguæilo 

dopisivanja s turskim oblastima u Bosni. Iste godine I. 

Katzianer je pozvao Jurja na sud u Ljubljanju zbog tube 

stanovnika Bihaæa, a ban I. Karloviæ se u pismu Katzianeru 

zauzeo za Jurja zbog njegove zauzetosti na krajini. Juraj je 

1540. bio kaštelan grada Kostajnice u slubi obitelji Zrinski. 

Njegovoga sina Gašpara posinila je 1546. udovica Nikole 

Bojnièiæa predavši mu imanje svoga mua Radotinu 

kraj Mutnika, a iste godine Turci su opljaèkali Radotinu i 

Gradac kraj Mutnika zarobivši 200 ljudi i dvije tisuæe grla 

stoke. God. 1551. prosvjedovao je pred zagrebaèkim Kaptolom 

zbog pokušaja prisvajanja posjeda Kralje u okolici 

Topuskoga po banu Nikoli Šubiæu Zrinskom, topsukom 

opatu Franji Kegeleviæu i bihaækim graðanima. Iste godine 

general I. Lenkoviæ je u dva odaslana pisma hrvatskougarskome 

kralju Ferdinandu I. Habsburškome preporuèio 

pruanje pomoæi Gašparu zbog vanosti njegove utvrde 

Brekovice u obrani od Turaka. Lenkoviæ je 1563. u izvještaju 

o stanju hrvatskih utvrðenih gradova preporuèio 

habsburškim oblastima postavljanje 40 vojnika u Brekovici 

te napuštanje i rušenje utvrde Toplièki Toranj na Uni u 

vlasništvu obitelji Kobasiæ. Usprkos upozorenjima do napuštanja 

i rušenja 1584. u Brekovici se nalazila posada od 

samo deset do dvadeset vojnika pod zapovjedništvom 

pripadnika obitelji. Gašparov sin Ivan (umro 1580.) poginuo 

je tijekom pohoda Jurja Zrinskoga na Kanjiu 1579- 

80. te se njime ugasila hrvatska grana obitelji. Uglavnom 

opustjele posjede Kralje i Privelicu u okolici Bihaæa prisvojio 

je kapetan Sebastijan Lamberg protivno ugovoru o na- 

sljeðivanju, koji je Ivan sklopio sa svojim oèuhom Andrijom 

Tadioloviæem. Prema R. Lopašiæu u Kranjskoj je u 17. 

st. postojao ogranak obitelji koji je 1685. od cara Leopolda 

I. dobio plemiæku povelju uz pridjevak von Schmidhoffen. 

LIT.: Obitelj. – R. Lopašiæ: Spomenici Hrvatske krajine, 

1, 3. Zagreb 1884-1889. - Isti: Bihaæ i Bihaæka krajina. Zagreb 

1890, 125-131. – V. Klaiæ: Hrvatska plemena od XIII. 

do XVI. stoljeæa. Rad JAZU, 130, Zagreb 1897, str. 47-48, 

53. - I. v. Bojnièiæ: Der Adel von Kroatien und Slavonien. 

Nürnberg 1899, 90. - F. Šišiæ: Hrvatski saborski spisi, 1-2, 

4. Zagreb 1912-1917. - V. Klaiæ: Acta Keglevichiana annorum 

1322.-1527. Zagreb 1917. – E. Laszowski: Habsburški 

spomenici, 2. Zagreb 1916. – Gradina Brekovica i vlastela 

Kobasiæi. Hrvatska sloga (Sarajevo), 1(1923) 31, str. 

2-3. - Æ. Truhelka: Srednjovjeèni spomenici Bosanske Hrvatske. 

Hrvatsko Kolo, 23(1942) str. 12-13. - M. Kruhek: 

Krajiške utvrde i obrana Hrvatskog kraljevstva tijekom 16. 

stoljeæa. Zagreb 1995. - Andrija. – I. Kukuljeviæ Sakcinski: 

Listine hrvatske. Zagreb 1863, 177-178. - Ð. Šurmin: Hrvatski 

spomenici, 1. Zagreb 1898. - J. Stipišiæ–M. Šamšaloviæ: 

Isprave u Arhivu Jugoslavenske akademije. Zbornik 

Historijskog instituta Jugoslavenske akademije, 4(1961) 

str. 507. - Juraj. – I. K. Tkalèiæ: Povjestni spomenici slob. 

kralj. grada Zagreba, 3. Zagreb 1896. - V. Klaiæ: Povijest 

Hrvata, 4. Zagreb 1975 2 , 423, 428. – Gašpar Jurjev. – E. 

Laszowski: Habsburški spomenici kraljevine Hrvatske, 

Dalmacije i Slavonije, 3. Zagreb 1917. 

Grad i tvrðava Bihaæ 

KOBASIÆ, Ivan (Kawaschitz, Klobatschutz, Kobaschitsch, 

Kobazich; Ioannes), protuturski borac (? - ?, 

1531). God. 1512. zabiljeen uz Jurja Korlatoviæa kao upan 

buške upanije, a 1513. kao kraljevski kaštelan grada 

Ostrovice. Tijekom vladavine kraljeva Ludovika II. Jageloviæa 

(1516-26.) dojavljivao hrvatskim oblastima o kretanjima 

turske vojske i stanju na turskom podruèju. Stupio 

1524. u slubu nadvojvode Ferdinanda Habsburškoga te 

za habsburške vojne zapovjednike u Kranjskoj i Hrvatskoj 

J. Lamberga, B. Rièana, N. Jurišiæa i I. Katzianera prikupljao 

podatke o Turcima. Za zasluge je od Ludovika II. Jageloviæa 

1519. dobio imanja obitelji Mladešiæ u Sudèi, 

Otoku, Topoljanima, Omršju i Bristovici u okolici Bihaæa. 

Kao istaknuti pristaša izbora nadvojvode Ferdinanda za 

hrvatskoga kralja bio 1526. èlanom izaslanstva hrvatskih 

plemiæa, koje se susrelo s nadvojvodom u Augsburgu i 

zatrailo pomoæ protiv Turaka te je 1527. na saboru u 


Cetinu podrao njegov izbor za hrvatskoga kralja. Nadvojvoda 

Ferdinand ga je za njegove usluge 1526. nagradio 

gradom i vlastelinstvom umberak, a postavši hrvatskim 

kraljem 1527. podario mu je imanje Kralje kraj Bihaæa. 

God 1530. usprkos protivljenju sa upravitelja susjednih 

vlastelinstava naselio skupinu uskoka na umberaèkom 

vlastelinstvu. Doseljeni uskoci su se iste godine pobunili 

protiv I. K. zaposjevši umberaèki grad te do smrti nije 

uspio povratiti nadzor nad vlastelinstvom. U namjeri da 

zaštiti posjede sklopio 1530. mir s turskim zapovjednikom 

u Livnu Muratom. Prema tvrdnjama njegovih sinova Jurja 

i Petra u pismu I. Katzianeru 1531. poginuo je u sukobu s 

opatom opatije Kostanjevica. – God. 1523. I. i Gašpar Kobasiæ 

dali su postaviti nadgrobni spomenik s latinskim 

natpisom za sebe i potomke u crkvi sv. Antuna u Bihaæu 

(danas damija Fetija). 

LIT.: R. Lopašiæ: Bihaæ i Bihaæka krajina. Zagreb 1890, 

125-128. – I. Devèiæ: Hrvatski plemiæ Ivan Kobasiæ. Prosvjeta, 

9(1901) str. 671-674. – L. Thallóczy-A. Hodinka: A. Horvát 

Véghelyek Oklevéltára, 1. Budapest 1903. - F. Šišiæ: Hrvatski 

saborski spisi, 1-2. Zagreb 1912-1915. - V. Klaiæ: 

Acta Keglevichiana annorum 1322.-1527. Zagreb 1917. - 

E. Laszowski: Habsburški spomenici, 1. Zagreb 1916. – V. 

Klaiæ: Povijest Hrvata, 4. Zagreb 1975 2 , 387, 392-393; 5. 

Zagreb 1973 2 , 85. - M. Kruhek: Krajiške utvrde i obrana 

Hrvatskog kraljevstva tijekom 16. stoljeæa. Zagreb 1995. 

KORJENIÆ–NEORIÆ (Corienich-Neorich; Koreniæ- 

Neoriæ; Corrienich; Nehoriæ; Neborich), tobonja plemiæka 

obitelj iz Bosne i Huma u XIII-XVI. st. Grbovnik Korjeniæ-Neoriæ 

iz 1595. navodi je kao plemiæku obitelj "Ilirskoga 

carstva" srpske dinastije Nemanjiæa. Slièno tome, 

rodoslovlje slanskoga upnika Krstofora Korjeniæa s kraja 

XVI. i poèetka XVII. st. opisuje obitelj Korjeniæ kao potomke 

"bana" Milata Nehoriæa i pripisuje im kao posjed Klobuk 

kraj Trebinja povezujuæi ih s oblinjim selom Korjeniæi. 

Predpostavlja se da je autor, suator ili naruèitelj grbovnika 

Korjeniæ-Neoriæ, najstarijega prijepisa izgubljenoga 

heraldièkoga priruènika P. Ohmuèeviæa, osoba (ili osobe) 

koja se smatrala pripadnikom ove obitelji te da je rodoslovlje 

Krstofora Korjeniæa dobrim dijelom zasnovano na 

podatcima iz grbovnika. Na osnovu grbovnika Korjeniæ- 

Neoriæ nastalo je više prepravljenih prijepisa meðu kojima 

se istièe Fojnièki grbovnik. Postoji suglasnost da je dobar 

dio podataka koji potjeèu iz Ohmuèeviæeva priruènika izmišljen 

radi svojatanja plemiækoga statusa. U djelu Razgovori 

ugodni A. Kaèiæ Miošiæ spominje "bana od Muæa Neoriæa" 

u svezi dogaðaja u Bosni sredinom XV. st. Popis 

srednjovjekovnih bosanskih plemiækih obitelji franjevca J. 

Jeleniæa, koji je nastao u drugoj polovici XVIII. st. biljei 

odvojeno obitelji Korjeniæ i Neoriæ. Jedina poblie poznata 

osoba s prezimenom Korjeniæ s podruèja srednjovjekovne 

Bosne, spomenuta u izvorima nastalim prije XVI. st., je 

Bogèin (Borèin) koji je zabiljeen 1399. kao poèinitelj bezakonja 

u pritubi nikšiækih Vlaha Dubrovaèkoj Republici i 

1412. kao èovjek u slubi S. Hraniæa. Prema mišljenju Krešimira 

Kuiæa humsku obitelj Korjeniæ-Neoriæ bi se moglo 

povezati s obitelji Neoriæ koja se spominje u XIII-XIV. st. u 


Grof Juraj Zrinski, hrvatski ban (1622.-1626.) 

upi mina u zaleðu Trogira i selom Neoriæ kraj Muæa. 

God. 1270. u svezi s obiteljskom parnicom u Trogiru spominje 

se uz druge pripadnike obitelji Koran Neoriæ što bi 

moglo ukazivati na osobu po kojoj je ogranak obitelji Neoriæ 

dobio ime. – Grbovnik Korjeniæ-Neoriæ èuva se u Arhivu 

HAZU, a fototipsko izdanje rukopisa objavljeno je u 

cijelosti u knjizi Ive Banca Grbovi biljezi identiteta. 

LIT.: M. Puciæ: Spomenici srbski od 1395. do 1423. Beograd 

1858, 23, 114. – E. Fermendin: Acta Bosnae. Zagreb 

1892, 560-561. - N. Štuk: Rodovno stablo popa Krstofora 

Korjeniæa. Prava Crvena Hrvatska, 7(1911) 18. II., 

str. 1-2. – A. Vuèetiæ: Dva uverenja Dubrovaèke Republike 

o knjizi Stanislava Rupèiæa. Prilozi za knjievnost, 8(1928) 

str. 157-159. - A. Solovjev: Postanak ilirske heraldike i porodica 

Ohmuèeviæ. Glasnik skopskog nauènog društva 

(Skopje), 1933, knj. 12., str. 87-88, 96-99. – V. Duišin: 

Ilirski grbovnik Rubèiæa ili Korjeniæ-Neoriæa. Glasnik heraldike, 

2(1938)3-4, str.3-8; 5-8, str. 16-20. - M. Barada: 

Trogirski spomenici, 1/1. Zagreb 1948, 116. – A. Kaèiæ Miošiæ: 

Razgovori ugodni naroda slovinskoga. Zagreb 1988, 

27. - I. Banac: Grbovi biljezi identiteta. Zagreb 1991, 13- 

14, 133-316. - K. Kuiæ: Migracije zagorskih obitelji navedenih 

u grbovniku Korjeniæ-Neoriæ iz 1595. godine. Radovi 

Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 39(1997) 

str. 193-198. – D. Lovrenoviæ: Fojnièki grbovnik, ilirska heraldika 

i bosansko srednjovjekovlje. Bosna Franciscana, 

12(2004) 21, str. 192-193. 

Priredio: Dino Mujadeviæ 


PRIÈE 

Prièe iz èarobne torbe 

Prije moga roðenja moji roditelji proivješe prve medne 

godine svoga braka u poslijeratnoj Bosni. Otac je tamo 

bio premješten po zadatku saveznog saniteta zbog iskorjenjivanja 

nekih teških i okorjelih zaraznih bolesti. Tu moji 

roditelji upoznaše svu umiljatost behara, bogatstvo bosanskih 

šljivika, tajnovitost enskih odaja, umješnost peèenja 

kahve, neodoljivu privlaènost ibrièiæa, sahanèiæa, 

ðezvi i æilima. Iako zaèeta u pitomoj bosanskoj kasabi, roðena 

sam u Bjelovaru. Otac me volio svom svojom ljubavi 

“èovjeka koji pjeva poslije rata”. Dobio me na dar, u kasnoj 

muškaraèkoj dobi, kada više nije imao nikoga niti što 

izgubiti i zato bijah njegova najveæa radost - njegova Dorotea. 

Èim sam poèela trèkarati postadoh mu najbolji prijatelj. 

urio se da razvije moj razum i zato me zasipao slikovnicama, 

u koje sam ja docrtavala svoje prièe. Jednoga 

dana u moj dom stigla je nova knjiga, bile su to “Šaljive 

arapske pripovijetke i basne” . Èitali su mi ih roditelji, jer 

sama još nisam znala èitati. Bile su pune nekih dotad nepoznatih 

rijeèi, ali je njihov zvuk stvarao u meni dodatne 

poetske slike: modri haremi, leteæe damije, karavani deva, 

èizme od crvenog safi jana… Najdraa prièa bijaše mi 

“Èarobna torba” kojoj sam se divila jer je bila tako mala, 

a u nju toliko toga stane. Potaknuta prièom “Ebukasim 

Tumburove papuèe”, ispjevala sam pjesmicu koju sam 

stalno pjevala. Kada sam odrasla i sama rodila i odgajala 

djecu, èitala sam im istu tu dragocjenu knjigu te su ona 

zajedno samnom ponovno prolazila putovima mog djetinjstva. 

Pomno sam pratila njihovo udivljenje ponad moje 

dragocjene knjige prièa. U ratu sam, kao i moj otac, izgubila 

mnogo, izmeðu ostaloga i tu knjigu koja je bila 

topografi ja mog djetinjstva, no, ivot ide dalje. Od rata je 

prošlo podosta godina, i … jednoga dana na buvljaku, 

meðu tunim stvarima koje trae nove vlasnike, pronašla 

me ponovno moja draga knjiga. Bila je gotovo nova. Odmah 

sam poèela crtati po motivima prièa. Tehnika je bila 

fi ligranska uz lavirani tuš. Crtajuæi omiljele motive, znala 

sam da je to u spomen na moje sretno djetinjstvo i na lik 

moga oca koji mi je u ivotu zaista mnogo dao, a izmeðu 

ostaloga i èudesnu ljepotu, ali mudrost ovih prièa. Bila bih 

sretna kada bi i generacije koje dolaze mogle neprestano 

piti s istog izvora. 

Melita Kraus 

MELITA KRAUS, roðena je 1954. u Bjelovaru. Diplomirani je politolog i radi kao profesor etike u srednjoj 

školi. Slikanjem se bavi od djetinjstva, ali je izlagati poèela 1991. godine. Sudjelovala je na više od stotinjak 

grupnih i samostalnih izlobi u Hrvatskoj i inozemstvu. Njen likovni svijet uronjen je u snoviti univerzum 

koji je još nabijen i bogatom koloritnom izraajnošæu. Ponekad na tragu ekspresionista, ali s 

velikim uvaavanjem svijeta, prirode i èovjeka koje s podjednakom estinom osjeæa u sebi, odnosno u 

svojoj neposrednoj blizini. Rezultat njena dugogodišnjeg rada jest osobita èuvstvena gesta koja poziva 

na razumijevanje. U posljednjih nekoliko godina osim slikarstvom bavi se pisanjem i ilustriranjem knjiga 

za djecu. Do sada je objavila nekoliko autorskih slikovnica od kojih su neke prevedene na engleski jezik. 

Od 2004. èlan je Hrvatskog društva knjievnika za djecu i mlade. 

IZBOR NAJVANIJIH SAMOSTALNIH I SKUPNIH IZLOABA 

1995. Nagold, Njemaèka (samostalna izloba) 

1996. Zagreb, MMC Studenskog centra, Dungla (performance i izloba) 

1998. Zagreb, Galerija idovske opæine Zagreb “Milan i Ivo Steiner”, Lica Maye 

1998. Zagreb, Muzej suvremene umjetnosti, Outsideri 

2000. Zagreb, Muzej suvremene umjetnosti, Outsideri 2 

2000. Zagreb, MGC Galerija Kloviæevi dvori, Izloba idovskih slikara “San i krik” 

2002. Zagreb, Outsider galerija Delfi nis, "Itaka, Sirene, Ljubavnici"; Poega, Galerija Hajdareviæ 

2003. Nizozemska, Rotterdam, Meðunarodna izloba slika 

2003./2004. Francuska, Saint – Yrieix, Gradska vijeænica, Meðunarodna izloba u èast poštara Chevala: "Poštar i pismo" 

2005. Francuska, Villard de Lans, Meðunarodna izloba slika 

2006. Zagreb, Galerija Ivan i Milan Steiner 

2006. Hvar, Bejahad 

IZBOR PUBLIKACIJA 

2003. Zagreb, Biblioteka Djeèje slovo, Autorske slikovnice "Prièa o maloj gusjenici Lahorki" i "Ovèica Agneza" 

2003. Zagreb, Nova knjiga Rast, Ilustracije za knjigu "Što bi ljubav uèinila" na temu Andersenovih bajki 

2004. Bjelovar, N design, Autorska knjiga "Prema plavoj ptici Mauricea Maeterlincka" 

2005. Zagreb, Biblioteka Djeèje slovo, Autorske slikovnice "Èiji je medo?" i "Prièe o razmaenoj ptièici" 

2005. Šibenik, Meðunarodni djeèji festival 

2007. biblioteka djeèje slovo, autorske slikovnice “èarobnica” i “kolaè prijateljstva” 


PRIÈE 

Arapske šaljive pripovijetke i basne 

S arapskog preveo: Besim Korkut Ilustrirala: Melita Kraus 

ÈAROBNA TORBA 

Halifa Harunur Rešid bijaše jedne noæi nešto uznemiren. 

On pozva svoga vezira Dafera i, kad mu ovaj doðe, 

reèe mu: 

– O, Dafere, ja sam noæas veoma uznemiren, palo mi 

je nešto na dušu, pa hoæu da uèiniš nešto što bi me razveselilo 

i oraspoloilo. 

– Gospodaru pravovjernih, – odgovori mu vezir – ja 

imam jednog prijatelja, ime mu je Alija Perzijanac, on zna 

svakojake pripovijetke i vesele dosjetke, koje raduju dušu 

i odgone sa srca tugu. 

– Dovedi mi ga! - naredi halifa 

– Drage volje – odgovori mu vezir Dafer - i odmah 

iziðe od halife da potrai Aliju Perzijanca. Vezir posla nekog 

èovjeka po Aliju, pa kad ovaj doðe, reèe mu: - Zove te 

gospodar pravovjernih. 

– Slušam i pokoravam se! – odgovori mu Alija. 

Alija Perzijanac se onda uputi halifi sa vezirom Daferom 

i kad stane pred njega, halifa mu dozvoli da sjedne, 

pa on sjede. 

– O, Alija, - reèe mu halifa – meni, evo, noæas nešto mori 

dušu, a èuo sam da ti znaš svakojake prièe i dosjetke, pa hoæu 

da mi isprièaš nešto što æe mi odagnati tugu i razbiti brigu. 

– Gospodaru pravovjernih, - reèe mu Alija – da li voliš 

više da ti isprièam nešto što sam vidio svojim oèima ili 

nešto što sam èuo svojim ušima? 

– Pripovijedaj o onome što si vidio – reèe mu halifa. 

– Slušam i pokoravam se! – odgovori mu Alija, i poèe 

pripovijedati: – Znaj, gospodaru pravovjernih, da sam jedne 

godine pošao na put iz svog rodnog mjesta, a to je Bagdad. 

Sa mnom je bio i jedan rob koji mi je nosio jednu lijepu konu 

torbu. Putujuæi tako, stigosmo u jedan grad. I dok sam ja u 

tom gradu prodavao i kupovao, najednom navali na me jedan 

Kurd, èovjek zulumæar i nevaljalac, pa mi ote onu torbu. 

– Ovo je moja torba i sve što je u njoj moje je! - viknu 

onaj Kurd. 

– Aman, braæo, spaste me iz šaka najgrešnijeg silnika! 

– povikah prisutnim ljudima. 

– Idite vas dvojica kadiji i pristanite kako vam on presudi! 

– rekoše svi prisutni. 

Nas dvojica poðosmo onda kadiji da nam o presudi. 

Kada uðosmo kadiji i stadosmo pred nj, on nas upita: - 

Zašto ste došli, i zbog èega hoæete da vam se sudi? 

– Nas dvojica smo parnièari i došli smo tebi da nam 

sudiš. Kako god ti presudiš, mi æemo se zadovoljiti – odgovorih 

mu ja. 

– Koji je od vas dvojice tuilac? – upita kadija. Onaj 

Kurd stupi naprijed i reèe: 

– Neka Allah uèini moænim našeg gospodara kadiju! 

Ova torba je moja, i sve što u njoj ima moje je. Bila mi se 

zagubila i naðoh je, evo, u ovog èovjeka. 

– A kada ti je nestala? – upita ga kadija. 

– Juèe, i zato nisam mogao svu noæ oka da sklopim – 

odgovori mu onaj Kurd. 

– Ako ti tu torbu poznaješ, opiši mi što sve u njoj ima! 

– reèe mu kadija. 

– U mojoj torbi ima: Rubac, dvije pozlaæene èaše i dva 

srebrna svijeænjaka, nalaze se još dva šatora, dva poslu- 

avnika, dvije kašike, jedan jastuk, dva dušeka, dva ibrika, 

jedna sinija, dva leðena, jedan lonac i dvije torbe, jedna 

maèka, dvije kuje, jedan jastuk i dva šilteta, jedan ogrtaè i 

dva æuruka, jedna krava i dva teleta, jedna koza i dva jareta, 

jedna ovca i dva jagnjeta, jedna bivolica i dva vola, 

jedna lavica i dva lava, jedna maèka i dvije lisice, jedna 

stolica i dva kreveta, jedna streha i dvije klupe, jedna kuhinja 

s dvoje vrata i jedna grupa Kurda – svi æe oni posvjedoèiti 

da je ova torba moja – završi onaj Kurd. 

- A šta ti veliš, èovjeèe? – upita onda kadija mene. 

Ja onda pristupih kadiji, a onaj me Kurd bijaše zbunio 

svojim laima, pa rekoh: - Neka Allah uèini moænim našeg 

gospodara kadiju! U ovoj mojoj torbi ima samo jedna kuæica 

sklona padu i druga bez vrata, jedna koliba za pse, 

jedan mekteb za djecu, mladiæi koji se kockaju; još se nalaze 

šatori i šatorska uad, gradovi Basra i Bagdad, kovaèeva 

peæ, mrea i ribar, štap i klinovi, djevojèice i mladiæi, 

i hiljadu nevaljalaca – svi æe mi posvjedoèiti da je ova torba 

moja 

– Kada onaj Kurd sasluša ove moje rijeèi, poène plakati 

i rasno ridati, a onda reèe: 

– Gospodaru naš, kadija, ova moja torba je poznata i 

zna se šta sve u njoj ima. U ovoj mojoj torbi ima gradova 

i tvrðava, dralova i lavova, ljudi koji igraju šaha; nalazi se 

u njoj jedna kobila i dva drebeta, jedan drijebac i dva 

konja, dva koplja veoma duga, i jedan tigar i dva zeca, 

jedan grad i dva sela, jedan slijepac i dvojica što vide, jedan 

æoro i dva uzeta, jedan pop i dva ðakona, jedan episkop 

i dva kaluðera, jedan kadija i dva svjedoka koji æe 

posvjedoèiti da je ova torba moja. 

– Šta ti veliš Alija? – upita onda kadija mene. 

Ja onda priðoh kadiji, a bijah se, gospodaru pravovjernih, 

silno razljutio, pa rekoh: 

– Neka Allah uèini moænim našeg gospodara kadiju! U 

ovoj mojoj torbi ima oklopša i sabalja, magaza u kojima 

stoji oruje, hiljadu ovnova koji se bodu; u njoj ima ispasišta 

za stoku, hiljadu pasa koji laju, perivoja, vinograda i 

cvjetova raznih, dinja smokava i jabuka, slika i utvara, boca 

i èaša, svadba, nevjesta i pjevaèice, huke i halabuke, 

prostranih krajeva i pitome braæe, ljupkih drugova sa sabljama 

i kopljima, lukovima i strijelama, prijatelja i drugova, 

zatvora za zloèince, drugova za pijanke, tambura, svirala 

i zastava, djece i djevojèica, gizdavih nevjesta i djevojaka 

pjevaèica, pet Crnkinja, tri Induskinje, èetiri Medinke, 

dvadeset Grkinja, pedeset Turkinja, sedamdeset Perzijan- 


PRIÈE 

ki, osamdeset Kurtkinja, devedeset Ðurðijanki; u njoj se 

nalaze još rijeke Tigris i Eufrat, jedna ribarska mrea, trud 

i kresivo, majdani i staje, damije i hamami, jedan zidar i 

jedan stolar, daska i ekser, jedan Crnac sa sviralom, èauš i 

konjušar, naselja i gradovi, stotinu hiljada dukata, dvadeset 

sanduka punih platna, pedeset magaza za ostavu i 

dvor cara Enuširvana, i u toj torbi ima, neka Allah podari 

dug ivot našem gospodaru kadiji, oklopa i hiljadu britava 

kojima æu obrijati kadiji bradu ako me kazni i ako presudi 

da ova torba nije moja. 

Saslušavši kadija ove moje rijeèi zbuni se, ali ipak reèe: 

– Ja smatram da ste vas obojica nevaljalci i bezbonici, 

vi se titrate sudijama i kadijama, ništa vas se ne tièe što 

æete biti rueni. Niti su pripovjedaèi ispripovijedali niti slušaoci 

èuli išta èudnije od onoga što vi isprièaste. Dosad 

nitko ne reèe tako nešto slièno! To niti je bilo niti moe 

biti. Tako mi Allaha, da je ta vaša torba prostrana koliko 

ima od Indije do Arabije i od Sudana pa do Azerbejðana 

u nju ne bi moglo stati ono što ste vas dvojica naveli, niti 

se tome moe povjerovati! Zar je ova torba more èije se 

dno ne moe dokuèiti, ili je ona sudnji dan gdje æe se naæi 

i dobri i zli? 

Kadija onda naredi da se torba otvori, pa kad je otvoriše, 

u torbi je bio samo komad hljeba, jedan limun, komad 

sira i nekoliko maslina. Ja onda bacih torbu pred onog Kurda 

i odoh – završi svoju pripovijetku Alija Perzijanac. 

Saslušavši ovu pripovijetku, halifa Harunur-Rešid prasnu 

u smijeh, a onda bogato nagradi Aliju Perzijanca. 

EBU KASIM TUMBUROVE PAPUÈE 

Prièa se da je davno ivio u Bagdadu jedan èovjek po 

imenu Ebu Kasim Tumbur. Imao je papuèe koje je nosio 

punih sedam godina. Kad god bi mu se na nekom mjestu 

papuèe poderale, on bi tu stavio zakrpu, pa papuèe postaše 

veoma teške. Svijet mu se zbog papuèa rugao i one, 

vremenom, uðoše u poslovicu. 

Jednog dana uðe, sluèajno. Ebu Kasim u èaršiju gdje se 

staklo prodaje. Tu ga srete jedan preprodavac, pa mu reèe: 

– O, Ebu Kasime! Danas nam je, evo, stigao jedan trgovac 

iz Halepa i donio tovar pozlaæenih staklenki. Roba, 

nekako, nema proðe, pa bi dobro bilo da kupiš staklenke. 

Moeš ih kupiti u pola cijene. Ja æu ti ih kasnije preprodati, 

pa æeš zaraditi dvostruke pare. Ebu kasim onda ode 

onom trgovcu iz Halepa i kupi staklenke za šezdeset dukata. 

Domalo uðe Ebu Kasim u èaršiju gdje se prodaju 

razni mirisi. Tu ga sluèajno srete jedan drugi preprodavac, 

pa mu reèe: 

– O, Ebu Kasime! Danas nam je, evo, došao jedan trgovac 

iz grada Nisibina i donio izvrsne mirisave ruine vodice. 

Èovjeku se uri, hoæe da dalje putuje, ti bi mogao kupiti 

pojeftino ruinu vodicu. Ja æu ti je za vrlo kratko vrijeme 

preprodati, zaradiæeš dvostruke pare. 

Ebu Kasim onda ode i kupi tu ruinu vodicu takoðe za 

šezdeset dukata i natoèi njome one pozlaèene staklenke 

koje je maloprije kupio. Zatim ode kuæi i pune staklenke 

poreða po rafu uvrh sobe. Do nekoliko dana ode Ebu Kasim 

u hamam da se okupa. Sjedeæi tako u hamamu, priðe 

mu jedan njegov prijatelj i reèe mu: 

– Vala bi mi bilo drago, o, Ebu Kasime, da ove svoje 

papuèe veæ jedanput promijeniš. Strašno su rune, izgubile 

su svaki oblik, a ti si Bogu hvala, bogat èovjek. 

– Imaš pravo, - odgovori mu Ebu Kasim – baš æu ih 

promijeniti. 

Kada se Ebu Kasim okupa i obuèe, i kada htjede da 

obuèe svoje papuèe, on ugleda pored njih druge nove papuèe. 

Pomisli da mu je onaj prijatelj, kojega je poznavao 

kao dareljiva èovjeka, kupio te nove papuèe pa ih lijepo 

obuèe i ode svojoj kuæi. Ali, na njegovo nesreæu, te nove 

papuèe bijahu kadijine, koji je taj isti dan bio u hamamu i 

ostavio ih tu dok se okupa. Èim se kadija okupa i iziðe, on 

potrai svoje papuèe, ali ne našavši ih, reèe: 

– Prijatelji, zamislite, neko obukao moje papuèe, a 

mjesto njih nije ostavio neke druge! 

Ljudi poustajaše da potrae kadijine papuèe, ali naðoše 

samo Ebu Kasimove, i odmah i poznadoše, jer su veæ 

bile ušle u prièu. Kadija se razljuti, pa posla svoje sluge, 

koji provališe u Ebu Kasimovu kuæu i tu naðoše kadijine 

papuèe. Kadija onda naredi da se Ebu Kasim dovede. Najprije 

mu oduze svoje papuèe, pa ga onda izmlati i neko 

vrijeme zatvori. Pa kad ga još i novèano kazni, tek ga tada 

pusti iz zatvora. Èim Ebu Kasim iziðe iz zatvora, odmah 

uzme svoje papuèe pa onako kivan na njih, ode dio rijeke 

Tigrisa pa ih baci u vodu. Papuèe odmah potonuše. Kratko 

vrijeme poslije toga doðe na to mjesto jedan ribar i 

baci svoju mreu. Kada izvuèe mreu, ugleda u njoj papuèe. 

Pogleda ih bolje, pa ih poznade i reèe: 

– Ah, ovo su papuèe Ebu Kasima Tumbura! Sigurno su 

mu spale u rijeku. 

Ribar onda uze papuèe pa ih odnese Ebu Kasimu, ali 

njega ne naðe kod kuæe. On obiðe oko kuæe i na njenu 

proèelju primijeti jedan otvoren prozor. Odmah uze papuèe 

i ubaci ih kroz prozor. Papuèe, onako mokre, padoše 

upravo na raf na kojem je Ebu Kasim bio poreðao one 

pozlaæene staklenke napunjene ruinom vodicom. Staklenke 

popadoše na tle i porazbijaše se, a ruina vodica se 

sva proli. Doskora se Ebu Kasim vrati kuæi, ali imade što da 

vidi: sve staklenke porazbijane, a ruina vodica prolivena. 

Kada ugleda tu i svoje papuèe, odmah shvati što je bilo, 

pa se poèe po licu udarati i kukati, govoreæi: 

– Oh, proklete papuèe, u crno me zaviše i do prosjaèkog 

štapa dotjeraše! 

Odmah odluèi da se riješi papuèa po svaku cijenu. Èim 

pade noæ, on poèe u jednom uglu kuæe kopati rupu da 

papuèe tu zakopa i da ih se tako riješi. Njegovi susjedi to 

èuše, pa pomisliše da to neko hoæe da provali u njihovu 

kuæu. Stvar odmah prijaviše upravniku policije, i onb naredi 

da mu dovedu Ebu Kasima. 

– A ti si pokušao da provališ u kuæu svojih susjeda, ha? 

– dreknu na njeg upravnik policije, pa ga, i ne saslušavši 

ga, strpa u zatvor., i ne pusti ga dok od njega ne naplati 

novèanu kaznu. 

Ebu Kasim iziðe iz zatvora i ode kuæi, silno ozlojeðen 

zbog svojih papuèa. Da bi ih se ipak nekako riješio, on ih 

uze, odnese u han i baci ih u nunik. Ali, na njegovu nesreæu, 

papuèe onako glomazne, zaèepiše kanal nunika, pa se 

neèist izli. Odmah se poèe širiti smrad, i svijet se uznemiri. 

Uskoro otkopaše kanal da vide zbog èega se nunik zaèe- 


pio. Tragajuæi tako nabasaše na jedne papuèe koje su bile 

zaèepile kanal. Malo ih bolje pogledaše, kad to papuèe Ebu 

Kasima Tumbura. Odmah ih odnesoše upravniku grada i 

kazaše mu šta se dogodilo. Upravnik grada posla po Ebu 

Kasima, pa kad ovaj doðe, strašno ga izgrdi, rekavši mu: 

– Moraš popraviti sve troškove da se popravi nunik! 

Ebu Kasim nemade kud veæ plati troškove oko popravka 

nunika. Upravnik grada ga onda pusti iz zatvora, ali 

naplati od njega još i novèanu kaznu u visini troškova popravka 

nunika. Ebu Kasim iziðe iz zatvora noseæi svoje 

papuèe na koje je bio silno ljut. 

– Allaha mi, nikad se više neæu odvajati od ovih papuèa! 

– uzviknu Ebu Kasim 

Zatim papuèe dobro opra, pa ih stavi na strehu svoje 

kuæe da se osuše. Uskoro jedan maèak opazi papuèe, pa 

misleæi da je to nekakva lešina, poèe ih vucarati po krovu. 

Vukuæi ih tako, prenese ih i na krov susjedne kuæe. Ali mu 

se papuèe izmakoše i padoše na glavu jednog èovjeka, koga 

dobro ozlijediše. Svijet poèe traiti vidi šta je to palo na 

glavu ozlijeðenoga èovjeka, kad tamo, a to papuèe Ebu 

Kasimove. Stvar prijaviše upravniku policije, koji odmah 

odredi da Ebu Kasim mora platiti sve troškove oko lijeèenja 

ozlijeðenog èovjeka. Kada Ebu Kasim plati i te teroškove, 

ne ostade mu više ni prebijene pare. On onda, sav oèajan, 

uzme svoje papuèe i odnese ih kadiji, pa mu reèe: 

– Aman, aman, svijetli kadija, molim te da mi izdaš 

potvrdu da ove papuèe nisu moje i da ja više s njima nemam 

nikakve veze! Isto te tako molim Isto te tako molim 

da u potvrdi navedeš da ja neæu odgovarati za štetu koju 

ove papuèe poèine. Rekavši ovo, Ebu Kasim onda isprièa 

kadiji šta je sve doivio s tim papuèama i kakvu su mu 

štetu prièinile. 

– Dobro, dobro, o Ebu Kasime, - reèe mu kadija smijuæi 

se – ti hajde, a papuèe ostavi ovdje, ništa se više ne brini. 

GLUPAK I PREPREDENJAK 

Išao nekakav glupak i vodio za ular svoga magarca vukuæi 

ga za sobom. Ugledaše ga dva prepredenjaka, pa jedan 

od njih reèe svome drugu: 

– Evo, da se opkladimo da æu uzeti magarca od onog 

èovjeka. 

– A kako æeš ga uzeti? – upita ga drug. 

– Hajde za mnom, pa æu ti pokazati – reèe mu drug, i 

ovaj poðe za njim. 

Onaj prepredenjak priðe magarcu, skide mu ular s glave, 

dade magarca svome drugu, a ular nataèe sebi na glavu 

i iðaše za onim glupakom sve dok se ne uvjeri da mu 

se drug udaljio s magarcem, a onda zastade. Glupak povuèe 

za ular, ali se prepredenjak ne pomaèe. Glupak se 

onda okrenu i ugleda ular na glavi nekakva èovjeka. 

– Ko si ti? – upita ga glupak. 

– Ja sam tvoj magarac, i moj je sluèaj veoma èudnovat 

– odgovori mu onaj prepredenjak. – Jednog dana doðoh 

kuæi pijan, a moja mi stara majka, koja je bila veoma dobra, 

tada reèe: “Proði se sinko piæa i pokaj se”. Ja onako pijan 

uzeh štap i udarih je njime i majka me prokle, a Allah pretvori 

u magarca, i tako dopadoh tvojih šaka. Sve ovo vrijeme 

bio sam kod tebe, ali, eto, danas padoh na um svojoj 

majci, i ona se smilova na me, blagosiljajuæi me, pa me 

Allah pretvori ponovo u èovjeka kao što sam i prije bio. 

– Uh, moj brate, oprosti mi, tako ti velikog Allaha, što 

sam te tovario i jahao – reèe onaj glupak prepredenjaku i 

pusti ga. 

Prepredenjak se onda vrati svom drugu, a vlasnik magarca 

ode svojoj kuæi, utuèen i tuan. 

– Šta te to snašlo, i gdje ti je magarac? – upita ga ena. 

– Ti i ne slutiš ko je bio naš magarac, ja æu ti, evo, kazati 

– reèe joj èovjek, i isprièao joj sve. 

– Kuku nama, koliko smo vremena jahali i tovarili èovjeka! 

– uzviknu ena, pa odmah podijeli milostinju sirotinji i 

zamoli Allaha da im oprosti. Neko vrijeme glupak ostade 

kod kuæe ne radeæi ništa, pa mu ena jednog dana reèe: 

– Dokle æeš ti sjediti u kuæi tako besposlen? Hajde u 

èaršiju i sebi kupi magarca, pa radi. 

Èovjek nemade kud nego ode u èaršiju da kupi magarca. 

Kada je došao tamo, on opazi kako neko njegovog 

magarca prodaje. Odmah priðe magarcu i šapnu mu na 

uho: 

– Teško tebi nesreænièe, sigurno si se opet napio i istukao 

svoju majku. Samo te ja, Allaha mi, neæu više kupiti! 

DVA GLUPAKA 

PRIÈE 

Putovala dva glupaka istim putem. 

– Hajde, poeli, šta najviše voliš, tako æe nam vrijeme 

bre proæi – predloi jedan glupak drugome. 


PRIÈE 

– Ja bih najviše volio da mi Allah da veliko stado ovaca, 

pa da se koristim njegovim mlijekom, vunom i mesom – 

odgovori mu drugi glupak. 

– A ja bih opet najviše volio èopor vukova pa da ih 

pustim meðu tvoje ovce da ih potamane do posljednje – 

reèe prvi glupak. 

– Teško tebi, - viknu drugi glupak – zar moeš tako 

nešto poeljeti svome suputniku? 

Zatim se poèeše prepirati i svaðati, dok se na koncu i 

ne potukoše. 

– Nek nam bude sudija ko prvi naiðe ovim putem – 

predloi, sav isprebijan, prvi glupak. 

– Pristajem – odgovori mu drugi glupak, takoðer dobro 

premlaæen. 

Uskoro se pomoli jedan starac koji je gonio pred sobom 

magarca na kog su bila natovarena dva mijeha meda. 

Njih dvojica mu isprièaše zbog èega su se posvadili i 

potukli i zamoliše ga da im presudi. Starac onda odriješi 

grliæe mjehova i pusti da se iz njih iscijedi sav med na zemlju, 

pa im reèe: 

– Dabogda, evo, ovako kao ovaj med, tekla moja krv 

ako vi obojica niste budale! 

KADIJA I HADIJA 

Stigne nekakav putnik, koji je bio pošao na hadiluk, u 

jedan grad i otsjedne kod jednog svog prijatelja. Kada se 

lijepo odmori i htjede da poðe dalje, putnik reèe svom 

prijatelju kako ima dukata i dragog kamenja koje bi rado 

ostavio kod povjerljiva i èestita èovjeka da mu ih prièuva 

dok se on ne vrati. Èuvši to, njegovu prijatelju bijaše zazorno 

da mu kae: “Ostavi dukate i drago kamenje kod 

mene”, da ne bi pomislio kako je bacio oko na njegove 

dragocjenosti, veæ mu savjetova da ih ostavi kod kadije. 

Putnik ga posluša, ponese dukate i drago kamenje kadiji i 

reèe mu: 

– Ja sam stranac i pošao sam na hadiluk. Imam toliko 

i toliko dukata i dragog kamenja, bilo bi mi milo da ih 

predam našem gospodaru kadiji da ih uèuva dok se ja ne 

vratim s hadiluka, pa æu ih onda uzeti. 

– Dobro, dobro – odgovori mu kadija. –Evo uzmi ovaj 

kljuè, otkljuèaj eno onaj sanduk, pa metni te dukate i drago 

kamenje u nj, i dobro zakljuèaj sanduk. Putnik onda 

uradi sve onako kako mu kadija reèe, pa mu predade kljuè 

od sanduka, pozdravi se s njim i ode. Kada putnik obavi 

had i vrati se, on ode kadiji da zatrai pohranjene dragocjenosti. 

– Ja te ne poznajem – odgovori mu kadija – U mene 

imaju mnoge pohranjene dragocjenosti, otkud ja znam 

da si i ti nešto ostavio kod mene. Kadija ga onda poène 

uvjeravati da od njega nije ništa primio, pa se hadija nesvršena 

posla vrati onom svom prijatelju, reèe mu šta je i 

kako bilo, i prigovori mu što je savjetovao da ostavi dragocjenosti 

kod kadije. Prijatelj ga odmah odvede jednom 

emiru, kojega je veoma cijenio i sami sultan, pa mu kaza 

šta se desilo hadiji. Emir im obeæa da æe im se naæi pri 

ruci. 

– Ja æu otiæi sutra kadiji i razgovaraæu s njim o nekim 

njegovim stvarima, a ti æeš – reèe emir prevarenom hadiji 

– uæi i zatraiti svoje dragocjenosti od njega. 

Sutradan emir ode kadiji i sjedne pored njega. Kadija 

ga doèeka s poštovanjem i kako to prilièi njegovu ugledu, 

pa mu onda reèe: 

– Sigurno je posrijedi neko dobro djelo kada si nas poèastio 

svojom posjetom. 

– Jest, dobro – odgovori mu emir. 

– A šta je posrijedi? – upita ga kadija. 

– Sinoæ me nešto pozva sultan i ja mu odoh. Kad se 

skup rasu i svijet raziðe, htjedoh i ja da odem, ali mi sultan 

naredi da prièekam. Èim ostadosmo sami, sultan mi 

reèe u povjerenju kako eli da iduæe godine ide na hadiluk 

i kako hoæe da svoju dravu da nekome na upravljanje, 

u koga se moe pouzdati, dok se on sa sreæom ne 

vrati. Sultan onda mene upita za savjet, i ja mu savjetovah 

da bi bilo najbolje da preda dravu na upravljanje tebi 

zato što je svakom dobro poznato koliko si ti povjerljiv, 

èestit i iskren, a da je ne povjerava nekom velikodostojanstveniku 

koji bi se mogao odmetnuti od sultana i tako 

izazvati nerede, i tome slièno. Sultanu se dopalo ovo moje 

mišljenje, zato je odluèio da sazove divan i da uradi ono 

što sam mu savjetovao. Kadija se silno obradova tome i 

zahvali emiru. Uto izbi i onaj hadija, koji nenadano i stade 

pred kadiju te mu reèe: 

– Gospodaru naš, kadija, ja imam jednu pohranjenu 

stvar kod tebe; ona je takva i takva, a predao sam ti je 

tada i tada. Hadija i ne završi svoje rijeèi, a kadija mu 

reèe: 


– Jest, jest, dijete moje, pao si ti meni na um noæas kad 

sam htio leæi, sjeæam se ja tebe, a sjeæam se i tvoje pohranjene 

stvari. Evo ti kljuè pa uzmi svoje dragocjenosti. Had- 

ija uze svoje stvari, pozdravi se s kadijom i emirom i ode. 

Odmah za njim napustio je i emir kadiju. Kada proðe 

odreðeni dan za sazivanje divana, kadija ode onom emiru 

i upita ga šta to sultan još ništa ne uèini. 

– E, moj kadija, - odgovori mu emir – mi uspjesmo da 

izmamimo iz tvojih šaka pohranjene dragocjenosti onog 

hadije, tuðinca, tek pošto ti obeæasmo da æeš upravljati 

èitavom dravom. Ako mi damo dravu tebi na upravljanje, 

kako æemo ti je uzeti iz šaka. Kadija vidje da je posrijedi 

bilo lukavstvo te se vrati kuæi kratkih rukava. 

ZEÈICA I LAVICA 

Jedanput proðe zeèica pored lavice, pa joj reèe: 

Ja svake godine okotim mnogo mladunèadi, a ti za ivota 

samo jedno, ili najviše, dvoje. 

Istinu veliš, - odgovori joj lavica - samo ja okotim – lava! 

LAV I LISICA 

Bio jedan lav, star i iznemogao. Nije mogao više da 

lovi, pa naumi da se poslui varkom kako bi imao šta da 

jede. Napravi se bolestan i lee u jednu duboku peæinu. 

Koja god ga je zvijer posjetila u peæini, on ju je rastrgao i 

pojeo. 

Jednoga dana doðe mu lisica u posjetu, ali zastade na 

ulazu peæine i odatle ga pozdravi i upita za zdravlje: 

Kako si, gospodaru zvijeri? 

Evo tako, slab sam još – odgovori joj stari lav. – A što 

ne uðeš, lijo? – upita je lav. 

Ama, ja sam htjela da uðem, gospodaru, ali ne daju mi 

ovi tragovi stopa koje su ušle u peæinu, a ne vidim da su iz 

nje izišle – odgovori mu lija. 

MAÈKE I MAJMUNI 

Jedanput dvije maèke ugrabiše komad sira pa ga odnesoše 

nekom majmunu da im ga podijeli. Majmun uze 

sir i raspolovi ga tako da jedan dio bijaše veæi od drugoga, 

a onda ta dva komada stavi na terezije. Kada onaj veæi 

komad pretegnu, majmun odgrize komadiæ od njega, eleæi, 

toboe, da ga na taj naèin izjednaèi s onim manjim 

komadom. Ali kako je majmun bio odgrizao od onog veæeg 

komada sira više nego što je trebalo, sada pretegnu 

onaj manji komad, pa on odgrize komadiæ sira od ovog 

sada teeg komada. I tako nastavi odgrizati komadiæ po 

komadiæ i mjeriti, dok se oba komada sira sasvim ne umanjiše. 

Kada maèke primijetiše da æe majmun, tako mjereæi 

pojesti sav sir, rekoše mu: 

Daj ti nama taj sir! Mi pristajemo da uzmemo po jedan 

komad, onako kako si ti podijelio. 

E, drage moje, - odgovori im majmun – ako ste vi zadovoljne 

ovakvim dijeljenjem, nije zadovoljna pravda – pa 

nastavi da mjeri i odgriza komadiæ po komadiæ od teeg 

dijela, dok ne pojede sav sir. 

SLIJEPAC I ENA 

PRIÈE 

Oeni se neki slijepac, pa mu ena prve braène noæi reèe: 

Èovjeèe, da ti samo vidiš kako sam lijepa i bijela, ti bi 

se zaèudio. 

Da je tako kako ti veliš, ne bi tebe oni što vide ostavili 

meni slijepom – odgovori joj mu. 

NADMUDRENI PROSAC 

Naiðe nekakav konjanik prosijede kose pored jedne ene, 

i ona mu se silno dopade. 

Jesi li udata? – upita je konjanik. 

Nisam – odgovori mu ena. 

A bi li pošla za me? – upita konjanik. 

Bih, - odgovori mu ena – samo imam jednu manu, pa 

mislim da ti se neæu zato dopasti. 

A kakvu? – upita je konjanik. 

Imam sijedih vlasi na glavi – odgovori mu ena. 

Konjanik, ne rekavši ni rijeèi, zategnu uzde konju i poðe. 

Kad se odmaèe nekoliko koraka, ena ga viknu i zamoli da 

stane. Konjanik zastane, a ena skide povezaèu s glave, pa 

joj se rasu kosa po pleæima, koja bijaše crna kao ugljen. 

Allaha mi, nema mi još ni dvadeset godina, - reèe mu 

ena – ali sam htjela da znaš da se i nama enama ne dopada 

kod muškaraca ono što se muškarcima ne dopada 

kod nas. 

Konjanik se onda postidje i ode. 


PRIÈE 

U LAI SU KRATKE NOGE 

Bio jedan bogat trgovac i imao lijepu enu. ivjeli su 

kao golub i golubica. Jednog dana reèe ena muu: 

– Kad bi ti kupio jednog roba, ne bi nam više trebalo 

da zovemo sad ovog sad onog; rob bi nam svršavao sve 

poslove. Trgovac posluša enu, pa odmah ode u èaršiju 

gdje se prodaje roblje. Kad doðe tamo, on èu kako telal 

uzvikujuæi prodaje jednog mladog roba: 

– Evo roba za toliko i toliko, samo ima jednu manu! 

– Kakvu? – upita ga trgovac. 

– Voli da slae, ali ne uvijek; slae samo jedanput u 

godini, ali masno – odgovori mu telal. 

– Nije to bogzna kakva mana – reèe trgovac telalu, pa 

kupi roba i odvede ga kuæi. 

Rob je slušao svoje nove gospodare èitavu godinu dana 

da ne moe biti bolje, pa njima i ne padoše na um 

njegova mana. Ali kada se navrši godina, onaj rob, kad 

njegov gospodar bijaše otišao u hamam, jednog dana sav 

izvan sebe, doðe kuæi i zapomaga: 

– Kuku mom gospodaru, jadna njegova mladost! 

– Šta ti je bolan ne bio? – upita ga njegova gospodarica 

kad ga vidje da plaèe. 

– Udarila mazga moga gospodara i ostao je na mjestu 

mrtav! - uzviknu rob kroz plaè, deruæi odijelo na sebi i 

udarajuæi se po obrazima. 

Kad trgovèeva djeca i ena èuše to, udariše u plaè i 

vrisku, a rob ih ostavi, pa bre bolje ode u hamam plaèuæi 

i kukajuæi. 

– Šta ti je bolan, jadan ne bio? - upita ga trgovac kad 

ga vidje onakvog. 

– Srušila ti se kuæa i zatrpala sve tvoje, niko nije ostao 

iv – odgovori mu kroz suze rob. 

Trgovac poène kukati, pa se na-vrat-na-nos obuèe i 

otrèa kuæi. Kad doðe tamo, on se obradova kad vidje da 

mu kuæa stoji uspravno i da su mu ukuæani zdravi i èitavi. 

– Zašto laeš? – dreknu na roba trgovac i htjede da ga 

premlati, ali mu rob odgovori da ga je kupio pod manom 

i da ima pravo da slae jedanput u godini. 

Rob poslije toga, kao da se nije ništa dogodilo, nastavi 

da sluša svoje gospodare, i oni vremenom zaboraviše na 

onu njegovu manu. Kad proðe druga godina, rob ode trgovèevoj 

eni, pa joj reèe: 

– Èuješ, gospodarice moja, ako spavaš, probudi se i 

doði sebi! Tvoj mu hoæe da te pusti. Zagledao se u jednu 

djevojku iz veoma ugledne kuæe, pa hoæe da se oeni s 

njome. Da mi nisi draga i da prema meni nisi bila uvijek 

dobra, ne bih ti ovo ni rekao. Zato pamet u glavu, i preduzmi 

sve što treba dok te nesreæa nije lupnula po glavi. 

Ove rijeèi silno djelovaše na enu, i ona upita roba: 

– Što da radim? 

Imam ja jednog vrlo uèenog prijatelja koji ti moe pomoæi 

– odgovori joj rob. – Donesi mi samo nekoliko dlaka 

iz muevljeve brade, pa ne brini ništa. Moj æe prijatelj bajanjem 

prisiliti tvog mua da te i dalje voli i da ti se ropski 

pokorava. 

– Kako da se domognem dlaka i muevljeve brade? – 

upita ga ena. 

– Kad ti mu zaspi, ti mu britvom odsjeci nekoliko dlaka. 

A evo ti britve – odgovori joj rob. 

ena posluša roba i uze od njega britvu. Rob onda ode 

svome gospodaru i reèe mu: 

– Znaš li ti da te tvoja lijepa ena ne voli više? Ona se 

zagledala u jednog lijepog i bogatog mladiæa, i njih dvoje 

su odluèili da te ubiju da bi se mogli vjenèati. Da mi nisi 

drag i da te ne cijenim i ne poštujem, ne bih ti ništa ni 

rekao. A lako se moeš uvjeriti u ovo što ti rekoh: kad 

noæas legneš, napravi se da spavaš, pa æeš sve vidjeti. 

Ove rijeèi teško padoše muu, i on se poboja enine 

varke. Èim veèera, on lee u postelju i napravi se da spava. 

Njegova ena onda ustade, priðe mu na vrhovima prsta 

sa otvorenom britvom u ruci i uhvati ga za bradu da mu 

odsjeèe nekoliko dlaka, ali mu odjednom otvori oèi. Kad 

ugleda enu sa otvorenom britvom u ruci, uvjeri se da mu 

je rob rekao istinu, istre joj britvu iz ruke, a onda je šèepa 

i namrtvo premlati. Da na njeno zapomaganje ne dotrèaše 

komšije, bi je ubio. 

– Šta vam je, pobogu? – upitaše komšije kad enu istrgoše 

iz šaka izbezumljenog mua. – Ta vi ste uvijek ivjeli 

u ljubavi. 

Mu i ena onda isprièaše komšijama šta je i kako je 

bilo, i tek im tad puèe pred oèima da je tome svemu kriv 

onaj rob. Odmah ga uhvatiše i zajedno s komšijama toliko 

isprebijaše da jedva ostade iv. Èim svanu, mu odvede 

onog roba u èaršiju i prodade ga budzašto. 


PISMA 

Iz korespondencije Alije Nametka 

Knjievnik ALIJA NAMETAK (1906-1987) odravao 

je vrlo intenzivnu prepisku sa kolegama, prijateljima, 

rodbinom. Posebnu panju posveæivao je 

odravanju veza sa ljudima bošnjaèkog porijekla 

koji su ivjeli u iseljeništvu. Jedan od onih s kojim je 

bio u stalnoj vezi je Riza-beg Èengiæ-Ilova, potomak 

èuvenog Smail-age Èengiæa. U povodu Nametkovog 

uèešæa na Kongresu folklorista Jugoslavije koji 

se odravao u Novom Vinodolskom, Nametak je pisao 

Riza-begu Èengiæu o svome uèešæu na tom 

kongresu na kojem je govorio o epskom i historijskom 

liku Smail-age Èengiæa. Dobrotom kæeri Rizabegove, 

gospoðe Lejle Ilova došao sam do ovoga 

pisma koje je bilo u njenom vlasništvu. Takoðer 

smatram da je korisno ovdje objaviti i nekrolog koji 

je po Riza-begovoj smrti napisao Alija Nametak. 

Dragi Riza-bee! 

Fehim Nametak, Sarajevo, 8. aprila, 1966. 

Prekjuèer primih od Tebe èift pisama, pa Ti se mnogo zahvaljujem. 

Èitanje Tvojih pisama èini uvijek veliko zadovoljstvo 

meni, jer uvijek u njima saznam nešto što nisam prije 

znao ili sam krivo znao, pa mi Ti isprièaš kako je šta bilo. 

Iduæi prekjuèer iz kancelarije kuæi, svratih se u Saraèima 

u jedan papuèijski duæan, nekoga hadi- 

Ejubage Èaluka. (On rekne: “Ja sam u Sarajevu 

jedini protokolisani papuèija, a puno Sarajevo 

papuèara!”) Uvijek je Sarajevo imalo 

nekih prvaka, koji su lokalnom politikom drmali 

iz svojih mugaza (ne bi rekli: magaza). 

Tako je bio hadi-Salihaga Mišopre – Bièakèiæ 

(rahmetli Vejsilov amida), pa Avdaga Šahinagiæ, 

pa hadija Henda, pa najposlije Uzeir-aga 

Hadihasanoviæ. Èaluk nema politièkog ugleda, ali 

se u njega svraæaju i hode i profesori i èaršilije, kome god 

je draga šala i zevzekluk, a ponekad mu se svrati Alihoda 

iz Travnika i donese kacu travnièkog sira, koji on onda 

pomjeri nama, koji mu se svraæamo na sohbet. Tako se i 

ja svratih, pa pokazah sliku iz novina o jugoslavenskim 

hadijama koju si mi u pismu poslao, kad jedan èovjek, 

kojega ja inaèe nisam poznavao, a ne znam ga ni sad, kad 

èu Tvoje ime, ugodno se sjeti tebe i zadui me da Ti napišem 

od njega mahsus selam. Reèe ovako: “Mahsus æeš 

mu selam od onog šofera što ga je vozio sa direktorom 

ergele Ibrahim-efendiom Hadiomeroviæem u lov na srndaæe 

u Trnovo.” Spomenuo je još da je bilo i pjesme i da 

si Ti plaho pjevao. 

Nejse, kad spomenuh pjesmu, na um pade mi da Te 

pitam, ima li u Turaka pjesma o Osman-paši, znaš ona što 

se kod nas pjeva: 

Zaplakala šeæer-Ðula 

Osman-paše vjerna ljuba, aman aman (ponavlja se). 

Moj Osmane, ðe si bio, 

ðe si vojsku ostavio, aman, aman (i t. d.) 

Ja sam je slušao od rahmetli Lopardije, a plaho bi mi 

bilo i drago i potrebno (ako ima u Turaka) i pjesma (rijeèi) i 

kajda, da je zabiljeiš, a kajdu da oèuvaš na tejpu. Uopæe, 

molim Te, pomalo snimaj na tejp, ako imaš magnetofon, 

naše pjesme. Interesira me i turski Mevlud, pa zabiljei na 

tejp nekoliko poglavlja – ne mora cio. Što pišeš, da doðem 

i da biljeim, ja bih, kad bi moglo biti, najvolio zakoraèiti 

odmah tamo, ali ima do toga dosta reæata. Nijjet je tu, pa i 

pare se skupljaju pomalo za putnog troška, ali sam za godišnji 

odmor planirao vrijeme od 20 augusta do 15. septembra. 

U to vrijeme nisu velike vruæine i lakše se putuje. 

Htio bih lijepo i Brusu razgledati, a naravno Ti si centralna 

liènost radi koje bih došao, ako bude suðeno da krenem na 

put. Komotnije je sâm putovati, ali, da Ti pravo reknem, 

pod starost ne bih nikud bez Salihe. Dosta je ona bila bez 

mene i kao heroj je izdrala moju dugogodišnju odsutnost 

iz kuæe, gotovo bez ikakvih sredstava, pa joj to ne mogu 

nikad zaboraviti i vodam je svukud, kud i ja idem. Mislio 

sam ovog proljeæa malo u Èehoslovaèku i kroz Beè proæi, 

pa mi mnogo dva putovanja u inostranstvo – zato volim 

ostaviti opet i ove godine za Tursku, pogotovu kad imam 

tamo prijatelja kao što si Ti, a i rodbine koja mi se toliko 

obveselila kao da sam s ahireta došao. S njima se dopisujem 

takoðer, ali to je nešto drugo, nego što je dopisivanje 

Prekjuèer nam je bila Ešrefa Hasibovka. Spominjali 

smo Te mnogo. Kae kako si je na zabavama 

èastio, sjeæajuæi se svoje Ešref-hanume u Turskoj, s 

kojom se još nisi bio vjenèao. Ona je tetièna moje 

ene, a velik je govordik i lahka u društvu 

s Tobom. Oni su gotovo nepismeni u bosanskom jeziku, pa 

su zavisni od pisara da im napiše nekoliko rijeèi (uglavnom 

selama i kako ste? Odgovori odmah! i sl.) 

Prilaem Ti i ovaj separat – moda æe Te interesirati. Onaj 

Zbornik što æe biti u cijelosti posveæen Ivanu Mauraniæu, 

odnosno Smail-agi Èengiæu, još nije štampan. Èim bude gotov 

i ja ga dobijem, poslat æu Ti jedan primjerak. A da dotle 

ne bi èekao, ja æu Ti poslati svoj èlanak u rukopisu. Bilo je još 

nekoliko referata, od kojih je jedan bio dosta objektivan o 

Smail-agi (od Dra. Jovana Vukmanoviæa sa Cetinja). Prekjuèer 

nam je bila Ešrefa Hasibovka. Spominjali smo Te mnogo. 

Kae kako si je na zabavama èastio, sjeæajuæi se svoje Ešrefhanume 

u Turskoj, s kojom se još nisi bio vjenèao. Ona je 

tetièna moje ene, a velik je govordik i lahka u društvu. 

Pravo je uivanje sjediti u društvu gdje se ona nalazi. 

Prekjuèer sam susreo i Ahmeta Demerdiju, koji Te selami. 


PISMA 

(Nastavak pisma 9. aprila) 

Našao sam svoj referat koji sam odrao u septembru 

1965. u Novom Vinodolskom. Kako æeš i sam vidjeti, ima u 

njemu osnovna tema (o pjesmi o Smail-agi), a ono nekoliko 

anegdota je dodato da se dokae da Smail-aga nije bio krvo- 

Interesantno je da su se naši iseljenici izmeðu 

sebe enili i rijetko se miješali s pravim Turcima 

(Osmanlijama), pa se i on oenio od begovske 

porodice Lakišiæa, a svatovi su išli iz Sarajeva u 

Inegöl kod Burse 

lok, kako ga obièno prikazuju. Moda završetak separata neæe 

ni biti onakav, kako sam ga ja proèitao. Ja sam naime u 

svom referatu bio napisao, što sam èuo od rahmetli Safvetbega, 

da su nekad u cetinjskom parlamentu napali Lazara Soèicu, 

koji je bio jedan od najuglednijih Crnogoraca – èak je bio 

u ugledu ravan knjazu Nikoli, zbog èega ga je ovaj i smakao. 

Netko je povikao u parlamentu Soèici: “Šta ti hoæeš? Tebe je 

Turèin pravio!” a on je odgovorio: “Ako æe, ako me je Turèin 

pravio, gospodin me je pravio i gospodina je napravio!” Lazar 

je, navodno, bio sin Hrustanbegov, a što je vrlo vjerojatno. 

Èitao sam nedavno u “Bosanskoj vili” jedan èlanak, u 

kome je pisalo, kako je mati Lazarova, najljepša Crnogorka 

svoga vremena, bila na silu udata za nekog kripla i degenerika 

– šaka jada, kako je tamo pisalo, pa ga je uz pomoæ nekog 

Crnogorca, jer nije bio ni sve pameti, navukla da iziðe s 

njima na neku gradinu u Goransku, gdje su ga pritisli 

kamenjem i usmrtili, a prethodno su ga uvjerili da na 

gradini ima zakopano zlato. Lahko bi moglo biti, da je 

ona i ranije, što rekne naš svijet, “govna jela” s Hrustom, 

pa poslije, kad je zatrudnjela, udala se za Soèicu, 

da pokrije sramotu, ali ga nije voljela pa ga je i smakla. 

To je štampano negdje 1887. ili 1888. u “Bosanskoj vili”, 

a pisao je, èini mi se Stevan Deliæ ili Luka Grðiæ-Bjelokosiæ, 

dobri poznavaoci prilika u Gacku i na granicama 

Crne Gore. 

Dakle, piši o Dedi Sabljaru sve što si zapamtio! 

Pjevaj naše narodne pjesme na tejp, ali zapiši (ili prije 

nego zapoèneš pjevati na tejp reci u prozi) od koga 

si pjesmu èuo i koja je kajda (recimo: sarajevska, 

posavska, zvornièka, tuzlanska, prijedorska i sl.), a na papiru 

zabiljei, koja je brzina okretanja magnetofonske trake 

(tejpa), radi reprodukcije. 

Primi mnogo prijateljskih selama od mene, moje Salihe 

i djece, Ešrefe, moje punice Ti, Ešref-hanuma, Lejla, s kojom 

se takoðer elim upoznati, kad tamo doðemo, ako Bog da. 

Do toga je doduše još dosta vremena, ali bih volio da bude 

i ona kod kuæe kad mi doðemo tamo. Volio bih se upoznati 

i s Tvojom drugom kæeri i zetom, pa ako bude nasib... 

Još jednom mahsus selam 

Tvoj Alija 

Riza-beg Èengiæ, potomak epskog junaka Smail-age 

JUNAKA SMAIL-AGE 

Alija Nametak 

U mjestu Bursi u Turskoj umro je Rustem Riza Ilova 

(Riza-beg Èengiæ) u 63. godini ivota, 25. prosinca 1966. 

Pradjed mu je bio Smail-aga Èengiæ, junak Mauraniæeva 

epa, djed Hajdar-beg, koji se odselio u Tursku godine 

1879, odmah iza austrijske okupacije Bosne i Hercegovine 

i nastanio u gradu Bursi. Otac Riza-begov bio je Smailbeg, 

koji je umro u Bursi godine 1913. 

Riza-beg, koji je poslije kemalistièke reforme u 

Turskoj morao promijeniti prezime (Turci nisu 

dozvoljavali prezimena na –iæ i -viæ), uzeo je naziv 

sela Ilova (nekadašnji feud Èengiæa u prnjavorskom 

kotaru u Bosni) za svoje prezime. 

Kad su Grci iza prvog svjetskog rata okupirali 

zapadni Anadol uz Egejsko more, Riza-beg se godine 

1920. uputi u Jugoslaviju, gdje su svi posjedi 

njegova oca bili u njegovu vlasništvu, da bi saèekao 

rješenje agrarne reforme. Tako je ostao do ljeta 1935. u 

Sarajevu, kada se vratio u Tursku. Interesantno je da su se 

naši iseljenici izmeðu sebe enili i rijetko se miješali s pravim 

Turcima (Osmanlijama), pa se i on oenio od begovske 

porodice Lakišiæa, a svatovi su išli iz Sarajeva u Inegöl 

kod Burse, odakle su doveli Ešref-hanumu Lakišiæa. Svadba 

je obavljena u Sarajevu, gdje se Riza-begu rodila kæi 

Selma. U Bursi mu se rodila Lejla, koja je završila ekonomski 

fakultet u Istanbulu, a bavi se i prevoðenjem naše beletristike 

na turski. I Riza-begova starija kæerka Selma udata 

je u Turskoj za jednog politièara, èlana Narodne skupštine 

u Ankari, koji je porijeklom iz Mostara, a èiji se otac, 

pri promjeni prezimena, prozvao BOSNA. 

Stric njegova djeda Osman-Mazhar-paša 

Èengiæ, sin Dedagin, preveo je na turski jezik 

historijsku radnju o Banjaluèkom boju iz 

godine 1737. (Interesantno je da unuk 

Smail-agin piše na turskom jeziku za ovu 

radnju da je “prevedena s hrvatskog” – 

“hrvatèeden terdæüme”, mjesto uobièajenog 

naziva za hrvatskosrpski jezik kod naših 

iseljenika u Turskoj, koji ga nazivaju 

bosanskim jezikom) 

Dok je ivio u Sarajevu, Riza-beg se èesto druio s historicima: 

drom Savet-begom Bašagiæem, koji mu je bio i 

rod (Bašagiæeva majka Almasa bila je kæi Dedage, a unuka 

Smail-age Èengiæa) i Hamdijom Kreševljakoviæem. Tu je 

dobio dobar temelj u poznavanju bosansko-hercegovaèke 

povijesti, koju je poèeo prouèavati a ponešto i pisati. 

Tu je i u samoj porodici Èengiæa imao uzor. Stric njegova 

djeda Osman-Mazhar-paša Èengiæ, sin Dedagin, preveo je 

na turski jezik historijsku radnju o Banjaluèkom boju iz 

godine 1737. (Interesantno je da unuk Smail-agin piše na 

turskom jeziku za ovu radnju da je “prevedena s hrvatskog” 

– “hrvatèeden terdæüme”, mjesto uobièajenog naziva 

za hrvatskosrpski jezik kod naših iseljenika u Turskoj, 

koji ga nazivaju bosanskim jezikom). 

Ekonomski nezavisan, za vrijeme dok je ivio u Sarajevu 

i vrlo bogat, Riza-beg je provodio najveæi dio vremena 

u društvu ljubitelja narodne pjesme i u lovu. Odatle i nje- 


gova ljubav za narodnu poeziju koju je izvrsno interpretirao 

bilo uz pratnju harmonike ili saza, bilo a capella, ali i 

biljeio, a takoðer je pisao èlanke u anegdote iz lovaèkog 

ivota u sarajevskom “Lovaèkom listu”. Èak je iz Turske 

slao èlanke za taj list o lovstvu u Turskoj ili uspomene lovaèke 

za vrijeme boravka u Bosni. 

Kada sam ga pohodio u kolovozu 1965. godine u Bursi, 

animirao sam ga da piše nešto i beletristike iz ivota 

naših davnašnjih iseljenika u Turskoj. Pristao je i napisao 

jednu pripovijest, u duhu naših realista s kraja prošloga 

stoljeæa, pod naslovom Alibegovica. Po sadraju to je tragedija 

jedne od najstarijih begovskih porodica iz Bosne, 

sarajevskih Turhanija, koji vuku porijeklo od bosanskog 

kralja Ostoje, a spali su na to da budu ulièni brijaèi ili da 

nose posude s vodom za pogrebima i polijevaju nove grobove. 

Ta pripovijest je štampana u ovogodišnjem Takvimu 

(astronomskom kalendaru Udruenja ilmije B. i H. u Sarajevu). 

Od rujna 1965. do 10 dana pred Riza-begovu smrt 

uvijek je bilo po jedno moje ili njegovo pismo na relaciji 

Sarajevo-Bursa i obratno. Njegova su pisma opsezala nekad 

i po 20 na stroju kucanih strana. Ima tu izvrsna materijala 

o našim iseljenicima, o motivima njihove seobe u 

Tursku, o njihovoj pjesmi koju su ponijeli iz stare domovine 

i saèuvali je u novoj domovini, èak je biljeio i neke dijalekatske 

osobine njihovih govora, zabiljeio je i lijep broj 

lirskih narodnih pjesama po sjeæanju i koju je od koga èuo 

dok je boravio u Bosni. Stalno mi je obeæavao da æe ih 

snimiti, kako Turci kau, na “tejp”, ali, na alost, to je 

ostalo samo obeæanje. Preveo je na turski neke moje novele 

i puèki igrokaz Omer za naævama. 

Interesantno je spomenuti da je imao u Bursi i svoga 

guslara koji bi mu ponekad otpjevao koju junaèku pjesmu 

uz gusle i za kojega je traio naša starija izdanja junaèkih 

narodnih pjesama muslimanskih, koja mu nisam uspio ni 

antikvarna nabaviti. 

Imao je izvrsnu zbirku starog oruja koja je izvješena 

na zidu u njegovu salonu u Taškapi ulici broj 16 u Bursi. 

Ima tu “malih” pušaka i deferdara Smail-aginih, njegova 

sablja, jedna puška Husein-kapetana Gradašèeviæa, “Zmaja 

od Bosne”, oruja drugih Èengiæa, èelenki i novijih odlikovanja, 

handara i zastava. Posebnu vrijednost predstavlja 

original najstarijeg fermana porodice Èengiæa, izdan 

godine 1498, koji je objavio u prijevodu Safvet-beg 

Bašagiæ u Glasniku Zemaljskog muzeja za B. i H. , sv. IX 

(1897), a imao je još veliku zbirku raznih originalnih fermana 

i bujruldija koje se odnose na Èengiæe i neke druge 

velikaške porodice u Bosni i Hercegovini, posebno na bugojanske 

Sulejmanpašiæe. 

S nekoliko ljubitelja historijske znanosti i spomenika 

kulture osnovao je u Bursi društvo za zaštitu postojeæih i 

obnavljanje ošteæenih i porušenih spomenika kulture. To 

je bilo prvo takvo društvo u Turskoj pred drugi svjetski rat, 

a koje je postiglo takav ugled, da su njegovi eksperti pozivani 

u sva veæa mjesta Turske, pa i u sam Istanbul, kada 

se radilo o spašavanju spomenika kulture. 

Riza-beg je bio posljednji muški potomak (praunuk) 

Smail-age Èengiæa u Turskoj, a jedini ivi potomak (takoðer 

praunuk) Smail-agin, Isfendijar Èengiæ, ivi u Sarajevu. 

IZLOG KNJIGA 

Izdavaèka kuæa “VRIJEME”, Zenica 

Pape, romansirana biografi ja Safeta Sušiæa, 

Zlatko Topèiæ, biblioteka Bosanski portreti, 

Vrijeme, Zenica, 2007., 188 str. 

Romansirana biografi ja Safeta 

Sušiæa je, prije svega, fascinacija 

jednim autentiènim nogometnim 

genijem. Namjera autora, knjievnika 

Zlatka Topèiæa, bila je i da progovori 

o jednom minulom vremenu 

koje opisuje njegovo odrastanje i 

mladost. Safet Sušiæ (1955.) godine 

1979. izabran je za najboljeg sportaša 

BiH i najboljeg nogometaša 

bivše drave, a 2000. proglašen je 

najboljim BiH igraèem 20. stoljeæa. Igrao je i u Paris Saint 

Germainu, a smatra se jednim od najboljih stranih nogometaša 

koji je igrao u Francuskoj. 

Dnevnik melankolije, Devad Karahasan, 

biblioteka Tekst, Vrijeme, Zenica, 2004., 

300 str. 

Karahasanova knjiga eseja tematski 

je zainteresirana za europsku knji- 

evnu, poglavito dramsku tradiciju, 

ali i za ex-jugoslavensku / bosanskohercegovaèku. 

Vrijedno je istaknuti 

da se radi o esejima jednog od najveæih 

europskih esejista, sa sjajnim, 

skoro šokantnim otkriæima. Ova knjiga 

predstavlja pokušaj popunjavanja 

praznine nastale nedostatkom interesa 

prevodilaca i izdavaèa za knjige 

koje se bave dramom i kazalištem. 

Bošnjaèke i bosanske knjievne 

neminovnosti, Enes Durakoviæ, biblioteka 

Tekst, Vrijeme, Zenica, 2003., 194 str. 

Knjiga Enesa Durakoviæa analitièka 

je elaboracija izvora, stanja i razvojne 

dinamike knjievnih tokova u BiH. Sistematiène 

kvalifi kacije stilsko-vrijednosnih 

doprinosa pojedinih knji evnih 

stvaralaca, kao i teorijsko rašèlanjivanje 

razvojnih dionica knjievno-estetskih 

tendencija koje su dominirale na 

bh knjievnoj sceni u posljednjem stoljeæu 

uvjeravaju nas da je autor, sposoban 

razraditi i formulirati pretpostavke 

jedne sveobuhvatne sintetièke 

poetike bh knjievnosti 




Prièati i o(p)stati 

Ramiz Tiro: “Dretelj – na vratima dehennema” (Udruenje logoraša, Mostar, 2005.) 

Piše: Ajka Tiro Srebrenikoviæ 

U rukama mi je knjiga 

Ramiza Tire Dretelj - na 

vratima dehennema, u 

podnaslovu – 262 dana u 

koncentracionim logorima 

“Herceg-Bosne”. Nakon 

èitanja ostadoh zateèena, 

postavljajuæi tisuæe 

pitanja, a jedno od njih je 

iz košmara mojih misli bilo 

dominantno i proganjalo 

mi um: “Zašto se sve 

to dogodilo?” Kako shvatiti 

vrijeme 90-tih godina 

prošlog stoljeæa, ako je 

veæina od nas bila odgajana 

na zasadima crvenih karanfi la, koji su širili omamljujuæe 

mirise zajedništva, bratstva, jedinstva, jednakosti…? 

Oni koji u svojim genima nose odreðenu predispoziciju 

da ivot shvaæaju kao bajku i san, uspavali su se i dugi niz 

godina bezbrino meditirali uz lagano povijanje tih cvijetova. 

Ama, kakav rat i neimaština, i mrnja i gnjev, i kame, i 

krv, i batine, i razaranja, i balije… Sve je to nekad bilo, ostalo 

skamenjeno i zapisano u tvrdom kamenu neke æuprije 

na Drini, Vrbasu ili Neretvi, ili moda u Goranovim, Skenderovim 

ili Kaštelanovim poemama. Uèili nas kako se historija 

ne moe vratiti, kao što je nemoguæe npr. vratiti antiku ili 

Srednji vijek ili, ne daj Boe, Drugi svjetski rat. A mi vjerovali, 

uljuljani i opijeni miomirisom crvenih cvjetova. A vratilo 

se. Vratili se dogaðaji, misli, retorika, politika, kultura…, u 

još gorem obliku nego što je prije bilo. Èuli smo za zloèine 

na Drini, Jasenovcu, holokaust, ali su te nekada realne èinjenice 

u našoj svijesti bile toliko daleke, dijelile nas svjetlosne 

godine, a sve se dogaðalo u djetinjstvu ili mladalaštvu 

naših oèeva ili malo prije našeg roðenja. Zašto nismo pokušali 

shvatiti vlastitu nesreæu u odreðenim vremenskim razdobljima, 

i vlastitu kulturu, i religiju… , što sve odgovara 

spoznaji samoga sebe i svoje biti. Da smo bili svjesni sebe, 

moda bi nam bilo lakše u kasnim 80-tim i ranim 90-tim jer 

bi znali pravilno protumaèiti odreðeno znakovlje kojim je 

obilovalo to nesretno vrijeme. 

Pojedini narodi s prostora nekadašnje Jugoslavije razvili 

su sustave trajnih odnosa, svjesno izgraðujuæi oblike društvene 

egzistencije u vlastitoj zajednici. Trajni odnosi bi se 

odnosili na svijest o vlastitoj povijesti, vlastitom jeziku, tradiciji, 

kulturi, svjetonazoru, a na drugoj strani postojali su i 

oni koji su po svojim promišljanjima, djelovanju, naèinu ivota…, 

nastojali biti besprijekorni Jugoslaveni, Europljani, 

kozmopoliti…, sve drugo osim onoga što doista u biti jesu 

bili – Bošnjaci i muslimani, ne uviðajuæi kako je kultura, 

tradicija i religija odabrala nas (još prije našeg roðenja), a 

ne mi nju. Veliki broj Jugoslavena doveden je u paradoksalnu 

situaciju u kojoj su izgubili svijest o vlastitoj prošlosti jer 

su iz straha ili strahopoštovanja bili upuæeniji u prošlost 

Drugog svjetskog rata nego u vlastitu. 

Dretelj – na vratima dehennema je knjiga koja pripada 

memoarskoj literaturi, u kojoj je modus istine dominantan, 

a istina predstavlja kulturalni segment, u ovom djelu sazrelom 

na nedavnoj prošlosti. Pripovjedaèeva vremenska distanciranost 

od dogaðaja ne predstavlja distancu prema 

prošlosti, upravo zbog toga što je autorovo sjeæanje na vrijeme 

koncentracijskih logora bilo toliko ivo da su ga aveti 

prošlosti presretali i uznemiravali svaki trenutak ivota u 

izbjeglištvu. Dretelj – na vratima dehennema je knjiga koja 

je nastala iz potrebe, opisani su dogaðaji u logorima tzv. 

Herceg-Bosne, a njihova rekonstrukcija, ostvarena u neposrednom 

sjeæanju, autoru je posluila da izaðu na vidjelo iz 

tamnih putova ljudske svijesti i podsvijesti, èime se ne prikazuju 

za nešto drugo nego za ono što doista jesu. Logoraši 

su sudionici dogaðaja (liènosti), koji su reprezentativni 

za odreðena socijalno-psihološka stanja. Autor govori kako 

je najveæi èovjekov usud gubljenje osjeæaja za vrijeme. 

“Sreæom razaznajemo još dan i noæ. Èuli smo da je vrlo 

teško logorašima koji su u tunelu. Ne znaju kad je dan, 

kad je noæ. Samo je mrak oko njih. To je posebna metoda 

muèenja. Dovodi èovjeka do ludila. Pored beznadenosti 

poloaja, gubitak osjeæaja za vrijeme je jedna od teških 

komponenti psihièkog poremeæaja.” 

Knjiga predstavlja Tirino psihološko rastereæenje. Predoèene 

su straviène slike zloèina, ali ne s namjerom da se kuka 

pred vlastitom sudbinom nego da i oni, koji su èinili zloèine, 

u jednom trenutku progledaju i da vide realnu sliku svojih 

zlodjela, jer ih u vremenu izvršavanja nisu htjeli ili mogli vidjeti. 

U knjizi su naznaèeni vrlo aktualni kulturološki problemi 

kolektiva, kolektivna svijest, problemi nacionalnog i nacionalne 

osviještenosti, problemi zloèina, mrnje, ponienja, izdaje, 

nacionalizma… Djelo koje zna “na èemu je, sigurno i puno 

povjerenja u sebe”, uzdiuæi se u povijesnu egzistenciju. 

Shvatiti i pravilno protumaèiti bilo koji vanknjievni diskurs 

potrebna je odreðena povijesna distanca. Oni koji su 

emotivno ili oni kojima je bio biološki opstanak upitan u 

ratnom sukobu u 90-tim godinama 20. stoljeæa mogu razumjeti 

Dretelj – na vratima dehennema i prihvatiti tekst 

kao samu istinu. Ali oni koji su pred sobom imali “veæe” 

ciljeve, npr. nacionalnu èistoæu odreðenog prostora, ignorirat 

æe èinjenice straviènih zloèina predoèenih u ovoj knjizi 

jer bi voljeli da se istina nikad ne dozna. Autor je sam rekao 

kako se ništa ne moe sakriti, pogotovo istina. 

Prema Jakobsonovoj sistematizaciji pisac nekog djela 

(knjievnog) mora biti zanimljiv za èitatelje, mora ga zaintrigirati 

te mu odašiljati neke poruke i razviti odreðene spoznaje. 

Ono što je autor knjige Dretelj – na vratima dehe- 


nnema maksimalno postigao odnosi se na to kako je djelovao 

na emocije èitatelja (impresivna vrijednost), prenoseæi 

vlastite emocije (ekspresivna vrijednost). U povijesni diskurs 

autor je utkao i vlastite emocije, opise, komentare… 

Autor nehotièno priznaje kako su Bošnjaci, ali ne samo 

oni nego i ona prava gradska mostarska raja bili hedonisti, 

uivajuæi u blagim hercegovaèkim sutonima. Prije rata 

su uz Neretvu ribarili, a pored vojnog kruga bi prošli i ne 

pogledavši ga, nije ih zanimalo niti su htjeli znati što je 

bilo na suprotnoj strani. 

“Dretelj je za nas Mostarce bilo jedno malo lijepo selo uz 

Neretvu u blizini Èapljine gdje bi se išlo na noæno ribarenje. 

Neretva široka, razlivena. Visoke topole, hladovina za vruæeg 

ljetnog dana kad u Hercegovini pripekne. Tada se traila 

hladovina uz vodu, malo ribe, malo roštilja, malo kupanja, a 

sve to samo pola sata od Mostara. Preko puta drevni Poèitelj. 

Bilo je tad Dretelju u pohode. Na tim odlascima nismo ni 

primjeæivali icom ograðeni krug u kome je boravila vojska, 

ona vojska od onda. Pored vojnog kruga bi prošli, da ne bi 

ni obratili panju na njega. Pogled je tada išao ka suprotnoj 

strani, ka Neretvi i visokim kulama Poèitelja.” 

U knjizi se govori o psihièkim i fi zièkim muèenjima zatvorenika, 

èovjek je doveden do animalnog. Potreba za 

vodom i hranom biva èovjekova najveæa preokupacija. 

Kroz crni humor, autor se indirektno dotièe velikih moænih 

centara koji uvode neposlušnima embargo na uvoz 

oruja, a u Dretelju je zatvorenicima uveden embargo na 

vodu. Uslijedit æe uasne i poniavajuæe slike èovjeka koji 

iz prljave lokve pokušava piti vodu. 

“Enko ugleda u blizini mjesta gdje je sjedio jednu lokvu 

vode, nagnu se nad nju i poèe piti. (…) Izaðosmo iz 

podruma kao da smo se ponovno rodili. Bili smo svjesni 

da ponovno idemo na Heliodrom. Ali tamo bar ima dovoljno 

vode i svjetlosti.” 

U Dretelju ili na Heliodromu rijeè rashod je znaèila raportiranje 

bojovnika svojim nadreðenima o logorašima 

koji su poginuli “na raði”, oni su rashodovani kao stara 

roba koja više nièemu ne slui. 

“Kako je koji kamion dolazio i vraæao logoraše nazad, 

tako bi bojovnik prijavljivao rashod. Tuno je to bilo slušati: 

Zadueno šezdeset, vraæeno èetrdeset tri, poginulo 

pet, ranjeno dvanaest.” 

Erich Fromm u svojoj knjizi Imati ili biti, na temelju analize 

dvaju modusa postojanja, istièe kako su rat i ratni sukobi 

neminovni sve dotle dok nacije saèinjavaju ljudi èiji je glavni 

motiv imanje i pohlepa. “Oni nuno ude za onim što ima 

drugi narod pa ono što ele pokušavaju zadobiti ratom, ekonomskim 

pritiskom ili prijetnjama, a elja da se ima više i da 

se osvaja duboko je usaðena u društvenom karakteru.” To 

predstavlja modus egzistencije utemeljenom na imanju. 

Trajni mir nastaje onda kada struktura imanja zamijeni strukturu 

bivanja, što znaèi da se èovjek nalazi pred izborom: radikalna 

promjena karaktera ili neprestanost rata. 

Moda je autor knjige Dretelj – na vratima dehennema 

nesvjesno slijedio Frommovo shvaæanje èovjeka i njegove 

biti, osuðujuæi zloèin bez obzira s koje strane dolazio, 

jer su ratovi i zloèini u povijesti uznemiravali i uništavali 

milijune nedunih ljudi, nastojeæi da se radikalno promijene 

karakteri kako bi èovjek mogao vidjeti i osjetiti 

ljepotu nekih novih sutona. 

IZLOG KNJIGA 

Nauènoistraivaèki institut “IBN SINA”, Sarajevo 

Ljudsko lice u ogledalu sufi jske literature, 

Rešid Hafi zoviæ, s prijevodom na engleski, 

Ibn Sina, Sarajevo, 2005., 153. str. 

Poznati islamski teolog Rešid Hafi - 

zoviæ ovu knjigu napisao je kao sukus 

svojih usredotoèenja i razviðanja u polju 

sufi jske literature. U tekstu je vidljivo 

koliko mu je ta literatura bila istinsko 

utoèište u kojemu pronalazi unutarnji 

mir pred najezdom krvave agresije 

na BiH. Nije ni èudo da je knjigu posvetio 

rtvama ubijenim u Srebrenici 

gdje je izgubio dvojicu braæe. Knjiga 

donosi i prijevod na engleski jezik i niz zanimljivih tema 

koje promišljaju poloaj èovjeka u toleranciji i kulturi dijaloga, 

sufi zmu kao primatelju inicijacijske mudrosti i èovjeka 

kao duha Boijeg i njegovog mikrokozmièkom hramu. 

Sufi jski put ljubavi, Rumijeva duhovna uèenja, 

William C. Chittick, s engleskog preveo Rešid 

Hafi zoviæ, Ibn Sina, Sarajevo, 2005., 429. str. 

Prijevod ove knjige æe, moda, pomoæi 

ljudima da uvide zašto je Rumi 

imao golem znaèaj na njihove pretke i 

zašto je i danas znaèajan kao što je bio i 

u predmodernim vremenima. Autor 

knjige bio je oduševljen kada je za vrijeme 

svog boravka u BiH, primjetio vidljive 

tragove perzijskog islama u raznovrsnim 

aspektima nacionalne baštine. Chittickova 

knjiga poklanja dunu panju Rumijevom univerzalnom 

svjetopogledu koji nadahnjuje njegovu poeziju- njegovoj teologiji, 

metafi zici, kozmologiji i psihologiji. 

ivi sufi zam, ogledi o sufi zmu, Seyyed Hossein 

Nasr, s engleskog preveli Edin Kukavica i Enes 

Kariæ, Ibn Sina, Sarajevo, 2004., 344 str. 

Nasrovo djelo pisano je iz srca, pisano 

je jezikom koji je naš suvremeni 

jezik, onaj koji brino vodi raèuna o 

duši, o srcu, o èovjekovim unutarnjim 

horizontima. Ovo djelo nije knjiga o 

sufi zmu, veæ je ono sufi zam sam, onaj 

koji ivimo svakodnevno i koji nas dariva 

blagodatima vjere u Boga, tim 

trajnim i neprolaznim darovima. Zanimljivost 

knjige je i dodatak koji donosi 

nekoliko intervjua koje je Seyyed Hossein dao Enesu Kariæu 

tijekom potonjih dvanaest godina, a uvršten je i jedan 

intervju koji je s Nasrom obavio Ibrahim Kalin. 




Zamišljaj me 

mekanu... kako 

vrebam kao zvijer 

Bjanka Alajbegoviæ: “Izmeðu dvoje” 

(Biblioteka Nulta stvarnost: knj. 4), 

Naklada Zoro, Sarajevo, 2005., str. 70 


Upravo u toj dualnoj opreci 

“izmeðu dvoje” protjeèe tematsko 

poetski protokol ove knjige. 

Naime, autorica je izrazito mlada 

(roð. 1983.) te joj se vlastita neznatna 

drama i nevièni osjeæaji 

spram drugoga (imaginarnog 

dragog koji je u svojoj tjelesnosti 

ipak posve stvaran) èine najbolje 

izraeni upravo u broju dva. On je 

simbol suprotnosti, sukoba i 

odraza, a u naslovu ove knjige 

skriva šarmantnu muško-ensku 

ambivalenciju. Nipošto ne treba 

zapostaviti ozbiljne konotacije koje proizlaze iz ovih uglavnom 

lapidarnih stihova (“Rodila sam se u modrom vrtlogu / 

Tvojih oèiju / Dok si njeno brisao krv / S mog majušnog tijela 

/ Smireno sam èekala / Da uzmeš prvi / Zalogaj”) jer oni 

ele izraziti drastiènu sliku svijeta i tijela te onog specifi ènog 

meðuprostora izmeðu dvoje suparnika: ljubavnika ili prijatelja. 

Ponekad ti stihovi u sebi ponesu pojmovnu inverziju pa 

æe se zaista potresno oblikovati: “Zamišljaj me / Mekanu / 

Uravnoteenu / Kako davim / Kako vrebam tvoju budnost / 

Kao / Zvijer”. Rekli bismo, pjesnikinja svlaèi svoju kou u prisutnosti 

drugoga, nemirna, dosjetljiva i erotski naelektrizirana. 

“elim ti i dalje biti lijepa” poantira u pjesmi “Tvoje ruke” 

i to bi, ako veæ nije konaèna katarza, bilo sve. No, izazastora 

intimnog pohranjena su èitava bogatstva proumljenih poruka, 

izgovorenih u jednom intervalu govora. 

Posebni tonalitet ovoj poeziji dat æe erotska imaginacija 

koja je još daleko od grubih izluèevina tijela i eksplicitnih 

seksualnih operacija isto toliko koliko i od neplodnih erotsko 

seksualnih sanjarija. Bez uzajamne sebiènosti s “drugim” 

odvija se uglavnom ljubavna igra koja je zbog neèega 

“zapela”, ali se ubrzo nastavlja uz autorièinu iskrenu intervenciju 

i pripomoæ lijepih uvjerljivih slika: “U mladu noæ 

obuèena / Razbuktala sam pepeo tvoje koe / Probudila 

èaroliju / I nahranila njome / Svoj bezdan / Dodira”. Mogli 

bismo govoriti o podsvjesnom i nesvjesnom, upravo zbog 

brze izmjene snanih slika, odnosno, o stalnoj obnovi i raðanju 

istih scena koje u jednom trenutku mogu osnaiti do 

antologijskih vrhunaca, kao u pjesmi “Ono glavno”. 

Kliktaj u veèeri s 

Nihadom 

Ivan Kordiæ: “Cesta izvan krajolika” 

(2. izdanje sa novim pjesmama), 

Biblioteka Suvremena/Savremena poezija, 

Šahinpašiæ, Sarajev, 2007., str. 164 


Suvremeni bosansko hercegovaèki 

pjesnik Ivan Kordiæ (Blizanci 

kod Mostara, 1945.), autor 

je dvadesetak knjiga poezije i dobitnik 

nekoliko prestinih nagrada 

za svoje pjesnièko djelo. Ova 

knjiga sadri sedamdeset do sada 

neobjavljenih pjesama koje su 

nastale u ratu ili nakon njega, ali 

su ipak, njihov veæi broj, ponijele 

teak biljeg tih nemilih dogaðaja. 

Autor koji je 2004. proslavio 

svoj jubilej: èetrdeset godina od 

pojave njegove prve knjige “Rumen” 

iz 1964. još jednom podsjeæa 

na svoj poetski kontinuitet te nam i nadalje podastire 

tematski kompaktne cjeline koje se odnose na zemlju, historiju, 

mediteransko miomirisno i ponekad oporo okruje, 

zatim ljubav (posebno pjesme: “Veèer s Nihadom”, “Pjesma 

za Nihadu, ljeta 1979.”) i opsesivno poetsko druenje 

s Tinom Ujeviæem putem sjeæanja i adoracije što æe naposljetku 

uroditi osobitom pjesnièkom retrospektivom. Naime, 

mnoge æe kadrove, istrgnute iz Tinova ivota, ovaj pjesnik 

dojmljivo opjevati, a osobno æe objasniti pjesmu “Tinovi 

sarajevski papiri”: “Knjievnik Rizo Ramiæ je, hodajuæi 

trnicom na Bašæaršiji, poslije Drugog svjetskog rata, zamijetio 

piljara kako iz neke teke èupa listove i uvija u njih voæe 

i povræe. Ramiæu se rukopis uèinio više nego poznat jer je to 

bio rukopis njegova prijatelja Tina Ujeviæa koji je zaostao u 

nekoj od podstanarskih Tinovih soba u Sarajevu. Tako je 

spašen jedan dio Tinovih sarajevskih rukopisa. 

Kordiæ je umjereni modernist èije poetske slike s lakoæom 

prihvaæamo kao svoje, pa i onda kada u sebi no se 

nadrealnost: “…kliktaj se bronèan u nebo die…”. On je 

pjesnik sjenki i vjetrokaza – pjesnik svijeta koji je potonuo 

u njega. No, rijeèi osjeæa poput krijesi i krijesnica, one mu 

na trenutak osvijetle paniènu samoæu te egzistencijalno 

osjeæanje besmislenosti i uzaludnosti. Kordiæ nije pjesnik 

koji je izabrao škrtost u izrazu i samoæu, što je primjereno 

krajoliku iz kojeg je potekao, veæ pjesnik koji æe sagorijevati 

u vremenu te ipak opjevati predmetnost svijeta, a kada 

je rijeè o duši – polazit æe od konkretne ljudske duše. 



Za “Behar” donosimo izlaganja s okruglog stola o Meši Selimoviæu i njegovoj knjievnoj 

svevremenosti u sklopu manifestacije 13. bošnjaèke rijeèi u Hrvatskoj koja je odrana 

u veljaèi ove godine u organizaciji KDBH “Preporod” 

Sjeæanja 

Mersija Omanoviæ priredila je svojevrsni kraæi pojmovnik iz “Sjeæanja” Meše 

Selimoviæa, ponekad uz postupak kolairanja i slobodne interpretacije, èime nas 

ovo odista veliko knjievno ime uvodi u svoju autobiografi ju, odnosno u odreðena 

razdoblja svoga ivota 

DJED 

Djed je oèev oèuh, meðutim, Selimoviæ ga je volio kao 

pravog djeda jer ga je ovaj darivao s mnogo ljubavi i topline, 

što æe kasnije ponijeti u ivot kao golemo blago svoga 

djetinjstva. Kae Meša: “Više sam volio svijet ljubavi koju 

nisam izmislio i koji je zaista je postojao”. Poranio! – kae 

djed najljepšim glasom, od baršuna, od ljubavi, od dobrote 

i širi svoj mekani æurak postavljen lisièinom, prebaèen pre- 

ko ramena: naglavce skaèem u to drago okrilje, njeno od 

lisièje dlake, toplo od djeda, miriše na jag, na èisto tijelo, na 

svjeinu tek preobuèene košulje od svilenog beza, na provjetrenu 

sobu, na sigurnost, na novu vatru, na dobre ljude, 

na èist snijeg što neprestano pada lelujajuæi se pored prozorskih 

okana. Raznjeen sam do suza i do smijeha, ivot je 

èudesno lijep, kao da neko prièa divnu bajku”. 

RODITELJI 

Selimoviæi su podrijetlom iz Vranjske, na granici Hercegovine 

i Crne Gore, od drobnjaèkog bratstva Vujoviæa. Vujoviæa 

je bilo devetoro braæe, a dvojica braæe prelaze na 

Islam, te nastaju tri obitelji: Selimoviæi, Æoriæi i Ovèine. Za 

samo porijeklo svoje obitelji Selimoviæ kae da potjeèu od 

Djube Selimoviæa, koji se spominje 1710. godine u Plavu. 

“Povijesna drama bosansko-hercegovaèkih muslimana veæ 

stoljeæima se odvijala na ovim prostorima, sa Islamom koji 

je u našim krajevima prodro na zapad Evrope, ostavivši 

na razmeðu svjetova most i granicu Istoka i Zapada”. 

Hasan u Dervišu i smrti kae o tome: “Ni skim istorija 

nije napravila takvu šalu kao s nama. Do juèe smo bili ono 

što danas elimo da zaboravimo. Ali nismo postali ni nešto 

drugo. Stali smo na pola puta, zabezeknuti. Ne moemo 

više nikud. Otrgnuti smo, a nismo prihvaæeni. Kao 

rukavac što ga je bujica odvojila od majke rijeke, i nema 

više toka ni ušæa , suviše malen da bude jezero, suviše 

velik da ga zemlja upije. S nejasnim osjeæanjem stida zbog 

porijekla, i krivice zbog otpadništva, neæemo da gledamo 

unazad, a nemamo kud da gledamo unaprijed, zato zadr- 

avamo vrijeme u strahu od ma kakvog rješenja”. 

Obitelj M. Selimoviæ ima aginske korijene, a to znaèi 

da su se preci bavili trgovinom. U Bileæi su imali zlatarnicu. 

Posjeduju imanja od Zavidoviæa do Tuzle. Otac Mešin, 

odlazi iz Bileæe u Tuzlu, bjei iz braka koji su mu “nametnuli”. 

Ubrzo i roditelji dolaze u Tuzlu, te kupuju kuæu, a 

Mešin otac se eni drugi put s prekrasnom djevojkom Pašom 

Šabanoviæ. Paša je majka Mešina, lijepa, vrijedna, dobra 

supruga i majka. Za oca kae Selimoviæ da je bio krupan, 

visok, snaan i neukrotiv èovjek. Kako se kae u Bosni, 

on je istutnjao i moj i svoj tal nemira.” Taj otac imao 

je dvije velike strasti: lov, posjedovanje mnogo pasa i lije- 



pih konja. Djeci je poklanjao vrlo malo panje i ljubavi. 

Sve knjige objavljene u to vrijeme kupovane su i donošene 

u kuæu Mešina djetinjstva. Druenje s prijateljima i lijepa 

knjiga, a najviše ljubav brata i sestre bili su blago malog 

Meše. 

ZAVIÈAJNO NASELJE TUŠANJ 

Naselje naseljeno rudarima i njihovim obiteljima s puno, 

puno djece. Selimoviæ s mnogo razumijevanja i ljubavi 

razmišlja o društvenom statusu rudara i kako je upravo 

proèitao “Germinal” od Zole, pravi paralele i komparira 

kako je to najtei oblik rada za odravanje golog ivota. U 

naselju postoji kafana koja se zove simbolièno: “Kod tri 

vrbe-kod Salke grbe”. To je kafana u kojoj rudari provode 

one dane kad dobiju novac, a to znaèi opijanje i potonuæu 

èovjeka u parama alkohola i gubljenu vremena. Meša se 

drui, ide u školu i igra s djecom rudara i ostalih mještana 

Tušnja, ali to su sve oni pohranjeni dogaðaji, kako Meša 

kae: “ U magazi mozga”, o èemu æe i kasnije pisati. Razgovora 

s tešanjskim postolarom Bajrom koji krpa cipele i 

voli duge razgovore o ljudskom poštenju, ali sve uz pijenje 

rakije koja je stacionirana pod radnim stolom. U radnji 

je i polica na kojoj dominira nekoliko knjiga Gorkog. Za 

boravka u partizanima, M.Selimoviæ piše da su rudari masovno 

sudjelovali u revoluciji i da su mnogi izginuli. Ginuo 

je mlad èovjek, prijatelji iz njegovog djetinjstva davali su 

mladost i ivot za ljepše “sutra”.”Ima mnogo nepravdi na 

svijetu, mnogo eksploatacije ljudskog roda; što bi još bilo 

kad meðu nama ne bi bilo merhameta – šta je on? – Mislio 

sam – Muslimanski socijlista? Je li vanija borba protiv 

nepravde, ili lièni merhamet? – upitao sam ga.- Merhamet 

od mene zavisi – odgovorio je. – Kad bi smo svi bili 

merhametli ne bi ni bilo ekploatacije, ili bi bila nevana.- 

Uèinilo mi se to uvjerljivo, nisam tada vidio koliko je to 

bjeanje od rješenja, ma koliko bilo plemenito po namjeri. 

Ljudima treba lijepa rijeè – govorio je, sve èešæe poteuæi 

iz fl aše, ovlaenih oèiju. Zapamtio sam tu sliku beznadne 

dobrote, to olièenje lijepog merhameta, u hambaru od 

dasaka, pod sjenom granate jabuke, taj simbol utjehe 

mahalske sirotinje, idealno podešen prema njoj. 

PRVI SVJETSKI RAT 

Otac slui vojsku u Pešti, ali zahvaljujuæi obiteljskom 

novcu paralelno ivi svoj ivot sa svim blagodatima koje 

Pešta u ono vrijeme prua. U Tušnju postoji Mekteb, vjerska 

škola za predškolsku djecu. U to vrijeme Meši je èetiri 

godine i u maglovitim sjeæanjima nosi sva ta dogaðanja iz 

ratnog razdoblja i poèetku svog školovanja, odnosno pohaðanja 

mekteba. Kae da mu je najljepša škola u ivotu, 

ona koja je vezana za prvi samodoprinos, jer ta djeca polaznici 

mekteba nose u školu po jedno drvce da bi se uèionica 

grijala. Vjerouèitelj Salko je posebno dobar èovjek i 

djeca ga smatraju kao da je jedan od njih. “I hodi Salihu 

mogu da zahvalim što poèetak svoga ivota doivljavam 

kao divan sunèani predio, i što na horizontu moga dalekog 

sjeæanja stoji mirna, utješna, osmjehnuta slika odaslog 

èovjeka djetinje duše, tuno nevinog lica, zbunjenog izra- 

za zbog mnogo èega što vidi, a ne razumije, uvijek spremnog 

da oprosti za uvredu i za zlo. A kad nam je Majdil 

rekao da je njegovoj bolesnoj majci slao po eni kafu kad 

god je mogao, i to noæu, da drugi ne vide, postao je istinski 

prijatelj. Moda baš njemu dugujem za mnoge iluzije u 

ivotu, ali i za mnoga razoèaranja, jer takve dobrote malo 

je meðu ljudima. A tog anðeoskog kneza Miškina moga 

djetinjstva nisam ni do danas zaboravio, i drago mi je da 

je bio takav, makar i jedan jedini. (str.68) 

ŠKOLOVANJE 

M. Selimoviæ polazi Rudiju, osnovnu školu s pojaèanom 

satnicom vjerskih predmeta. U ovoj školi Meša shvaæa 

jednu od istina u ivotu, a to je da svaka vlast ma kakva 

bila ima dovoljno pomagaèa i da pobuðenici, ma kako 

bili u pravu, nemaju nikakve šanse. Pritom misli na jednog 

vjerouèitelja Islama koji je vrlo loše predavao, a uèenike je 

kanjavao batinama. Kada je uèenik trebao dobiti batine 

po tabanima uvijek bi se našlo veæih i jaèih uèenika iz razreda 

koji bi hodi pomogli da se to kanjavanje izvrši što 

bolje, a ostala djeca bi se smijala. Selimoviæ kae da pisci 

nisu djelovali na njegovo stvaralaštvo, meðutim, u opisu 

ovog batinjanja ima nešto utjecaja Dostojevskog, koji je 


onio u ljudske duše i tajne psihe, što je na neki naèin i 

rezultat Selimoviæeva gledanja na ivot. 

“Kasnije kad sam došao do prevoda Kurana nisam se 

mogao naèuditi zašto se od nas krio tako poetièan i mudar 

tekst, a to je bilo zahvaljujuæi jednom nastavniku - nedovoljno 

obrazovanom èovjeku. 

UNIVERZITET 

Oko 1930. godine, Meša dolazi na studij u Beograd. 

Na fakultetu se susreæe s profesorima kao što su Aleksandar 

Beliæ, Bogdan Popoviæ itd. Upoznaje Milovana Djilasa, 

te Hasana Brkiæa koji je bio èlan Gradskog komiteta Beograda. 

Meša postaje predsjednik Udruenja društva naroda. 

Selimoviæ nije elio biti èlanom Partije, da ne izgubi 

svoju nezavisnost, te æe u njegovoj partijskoj karakteristici 

od 1941. do 1951.godine uvijek pisati obiljeje”da je intelektualac 

– individualista”. Godine 1934. Selimoviæ je diplomirao 

knjievnost i jezik na Filozofskom fakultetu u 

Beogradu. Ukljuèen je u ilegalno politièki i društveno kulturni 

ivot Beograda, ali kae da stalno osjeæa jednu nesigurnost 

zahvaljujuæi onoj davnoj oèevoj hladnoæi i distanci 

prema njemu kao djetetu. “Ništa nisam postigao bez 

muke, boreæi se najèešæe sam protiv sebe” 

DRUGI SVJETSKI RAT I REVOLUCIJA 

Selimoviæ je u Tuzli, radi kao profesor na Tuzlanskoj 

gimnaziji i tu ga zatièe rat. I on i brat i sestra rade u ilegali. 

Dospijeva u zatvor. Meðutim, na suðenju, zahvaljujuæi 

pomoæi ljudi s kojima je radio bude osloboðen i odlazi u 

partizane. U partizanima piše u èasopisima te je u tom 

smislu indikativan jedan njegov napis: “U prvim partizanskim 

brojevima “Fronta slobode” iz godine 1944., objavio 

sam jednu pripovijetku i tri reportae o zloèinama 13. SSdivizije 

nad narodom majevaèkih sela, uasnute napise o 

neviðenoj surovosti naših ljudi nad našim ljudima. (U 13. 

SS-diviziji, koja se zvala i “Handar-divizija”, samo je komandni 

kadar bio njemaèki), o zvjerstvima nad nevinim 

srpskim seljacima, uglavnom enama i djecom sela Vakup. 

(Ni danas ne shvatam da je potrebno o zloèinima pojedinih 

nacionalnih grupa u NOB govoriti vrlo obazrivo. Zar 

istina ma kakva da je, ne bi bila korisnija? Zar ne bi doprinijela 

da se ne ponovi ono što je bilo? Opasnost da se 

jedna nacija zlonamjerno identifi kuje sa svojim zloèincima 

daleko je manja od opasnosti da iz nepoèupanog korijenja 

zla izrastu nove mladice. Znam da je neugodno kopati po 

ranama, naroèito starim, ali su, recimo srpski knjievnici 

najviše uèinili na raskrinkavanju i osudi èetnika. 

Ostali pisci, s èasnim izuzetkom Ivana Gorana Kovaèiæa, 

nisu rekli svu istinu o svojim izdajnicima. Iz ove koe se 

ne moe, i svima nam ostaje da ponesemo svako svoj teret 

i svoju sudbinu, baš zato što ne moemo i neæemo da 

se identifi kujemo sa zloèincima i što osuðujemo sve zloèine 

nad ljudima i nad narodima. Stid i nacionalni kompleksi, 

zbog kojih æutimo, neæe nam mnogo pomoæi: istorija 

se ne moe izbrisati ni izmijeniti. Svi obziri i sve maske 

uopštavanja, od kojih pate i naše literature i naša istoriografi 

ja, i naša politièka praksa, veæ su urodili negativnim 


posljedicama, jer se krivice nisu obiljeile, pa se javljaju 

nepravedne revandikcije i pojave koje nismo oèekivali, bar 

ne u ozbiljnijem broju, i nikako kod mladih. Ništa nije dobro 

što ostane neobjašnjeno, niti se istorija gradi na preæutkivanju. 

Samo bi zlonamjerni mogli pomisliti da je rijeè 

o odmjeravanju istorijskih krivica, pojava je bitno klasna, i 

tako bi je trebalo objašnjavati. Naši kvislinzi su, svjesno ili 

nesvjesno, bili udarna snaga buroazije, i bilo bi zanimljivo 

s tog klasnog, društvenog i sociološkog stanovišta izuèavati 

pojavu ustaša, èetnika, slovenaèkih bjelogardista, 

muslimanskih handarovaca i drugih”. 

KNJIEVNO STVARANJE 

“Uvijek sam volio lijepo prièanje, lièilo mi je na divno 

bajanje koje razoruava zle sile. Uvidio sam da sposobnost 

prièanja i dar pisanja rijetko kad idu zajedno, i teško 

se nalaze kod jednog èovjeka, èak se izgleda iskljuèuju”. 

Sve ono što Selimoviæ objavljuje od 1940. godine, sve su 

to pisanja i traganja da se izrazi i opiše svoja najveæa tuga 

i bol za ubijenim bratom 1944.godine. Selimoviæ, kad je 

bol bila vrela i najbolnija, nije imao snage, a nije ni znao 

kako da o toj tragediji, ubojstvu svog brata piše, morao je 

pustiti da vrijeme donese sazrijevanje ponad izljeva boli i 

ranjenosti cijelog biæa. Godine 1962. ponovno zapoèinje 

traganje za izgubljenim bratom. Tema u svijesti Selimoviæevoj 

dobiva odreðena usmjerenja, a od izvorišta dogaðanja 

prošlo je 20 godina. Rijeè je o odnosu i sukobu izmeðu 

ideologije i pozlijeðenog pojedinca. “Derviš i smrt”, smatrao 

je Selimoviæ, knjiga je o ljubavi i mrnji, dogmi i ivotu, 

liènom i neliènom, izdvojenom i opæem. 

BEOGRAD – SARAJEVO – BEOGRAD 

Godine 1944. ivotni put Mešu Selimoviæa vodi u Beograd 

da bi ubrzo bio u Sarajevu gdje je od 1950. do1953. 

godine docent na Univerzitetu. Godine 1966. izlazi roman 

Derviš i smrt, krucijalni dio njegova djela. Bolest ga odvodi 

ponovno u Beograd. Razboljele su mu se oèi. Ako nešto 

moe da zadesi jednog èovjeka od pera, zaista nema veæe 

nevolje. Selimoviæ s cjelokupnim svojim knjievnim opusom 

pripada knjievnosti koja je “svevremena”. 

EPILOG 

Moemo govoriti i o nekoj vrsti ekumene Meše Selimoviæa. 

Naime, još za njegovih gimnazijskih dana fascinirao 

ga je prof. dr. Drago D. koji je predavao srpsko-hrvatski 

jezik. Iako je bio katolièki teolog ðaci su ga voljeli i poštovali 

jer je o semitskim religijama govorio s podjednakim 

uvaavanjem i poštovanjem. Primjerice, o poslanstvu Isusa 

Krista rekao bi da je svejedno naziva li se on Isus, Hrist 

ili Isa pejgamber – on je uvijek najljepši i najplemenitiji 

simbol koje je èovjeèanstvo stvorilo. “Otkako mi je dr. 

Drago D. ukazao na njegovu ljepotu, sve do danas, mada 

veæ odavno ateista, nisam otkrio ništa ljepše i sadrajnije: 

èovjek koji svojom patnjom iskupljuje grijeh drugih ljudi 

– to je grandiozna moralna i poetska slika najveæeg humaniteta, 

koja je i do danas ostala neokrnjena.” 



enski likovi u romanu 

Derviš i smrt 

Piše: Ajka Tiro Srebrenikoviæ 

enski likovi u Dervišu i smrti 

samo proviruju iz pripovjedaèeva 

svijeta, ali na semantièkoj razini 

tumaèenja romana zauzimaju znaèajno 

mjesto i vrlo su efektni. 

Pitanje autorove osobnosti te 

pitanje kako osobnost zahvatiti jezikom 

u dimenziji autobiografskog 

diskursa koji je moguæe pozicionirati 

na razumijevanje knjievno 

umjetnièkog djela, pitanja su o kojima 

se bavi feministièka kritika koja 

je otvorila nove perspektive i u 

tumaèenju likova u Dervišu, posebno 

enskih likova. 

U analizi knjievnih djela, do 

sada, se olako prelazila preko autorova 

ivota, kao da je djelo nastalo 

samo po sebi, a ne u jedinstvu 

autorove duhovnosti formirane 

u spletu religijskog, nacionalnog 

i sveukupnog njegovog kulturološkog 

naslijeða. U. Eco bi rekao 

da se odreðenje znaèenja nekoga 

teksta ne zbiva samo unutar teksta, 

zato što mu (tekstu) znaèenje 

odreðuje èitatelj koji sudjeluje sa svojom “enciklopedijom 

znanja”, tj. skupom znanja o svijetu, a povratak autora na 

pozornicu istovremeno je neminovan. 

Pitanje o kojem bi se moglo govoriti u ovom radu bilo 

bi na koji naèin tradicija, kao izvan knjievna realnost i 

uloga ene u društvenom ivotu opstoje u knjievnom 

djelu M. Selimoviæa, a o naznaèenoj problematici govorilo 

bi se s pozicije nove i feministièke kritike. 

Dosadašnje moje èitateljsko iskustvo, u veæini sluèajeva, 

vezano je za išèitavanje djela muških autora jer su u 

povijesti knjievnosti spisateljice bile rijetke. U kontekstu 

naznaèene tematike moda bi bilo opravdano postaviti 

pitanje: Što je sa svim onim anonimnim autoricama kroz 

povijest koje su sebe nastojale izraziti kroz odreðeni, ne 

samo knjievni nego bilo koji drugi umjetnièki oblik? 

Moda bi se odgovor mogao vezati uz oblike moæi koje su 

muškarci oduvijek posjedovali, kako fi zièku tako i materijalnu. 

Moæ im je omoguæavala da enu iskljuèuju u dugim 

povijesnim razdobljima iz javnog ivota, a naalost u nekim 

kulturama i danas u 21. st. je obezglašena. U svjetlu 

naprijed iznesenih konstatacija moda bi se mogla rasvijetliti 

i koncepcija likova u navedenom Selimoviæevom romanu. 

Pripovjedaè Nurudin piše knjigu 

o vlastitom ivotu, s namjerom da 

izrazi sebe putem umjetnièkog oblika, 

ali to ujedno predstavlja i njegovo 

skrivanje, on postaje netko drugi. 

Kroz prizmu pripovjedaèeve svijesti, 

Selimoviæ nastoji predoèiti i kulturnu 

klimu vremena o kojemu piše. U 

tekst svoga djela utkao je likove iz 

tematizirane društvene zbilje, u kojima 

enski likovi na semantièkoj razini 

su vrlo efektni. Dakle, ponovno je 

rijeè o “knjievnosti i eni koja se o 

njoj piše.” Pitanja statusa, ekonomija 

enske ovisnosti u braku, ogranièene 

moguænosti izbora zbog odgoja, 

potreba da voli i bude voljena, 

da bude korisna u obitelji i društvu 

itd. predstavljaju konkretno iskustvo 

ene u veæini kultura koje æe ih navesti 

da i knjievno djelo drugaèije 

vrednuju od muškog èitatelja koji 

najèešæe naznaèene probleme dri 

ogranièeno zanimljivim. Virginija 

Woolf to naziva razlikom nazora ili 

razlikom standarda. Iz razlike nazora 

producirati æe se i razlièitost tumaèenja psihologije enskih 

likova te slika ene u knjievnom djelu. U tradicionalnim 

kulturama od ene se oèekivalo da se poistovjeti s muškim 

iskustvom i svjetonazorom pa su èitateljice vrlo èesto plakale 

za nesretnim muškim sudbinama. 

Iako se u Dervišu radi o prostoru prièe postavljene u 

epsko vrijeme, prapoèetak svih Nurudinovih ivotnih padova 

ne nalazi se u epskom svijetu nego u eni koju je 

davno, prije dvadesetak godina ostavio, odabrao vojnièki 

ivot i otišao, ne osvrnuvši se. 

U Vlastitoj sobi, u èetvrtom poglavlju, Virginija doziva 

imaginarnu konstrukciju, lik Judith Shakspeare koja je sestra 

velikog pisca. Razdoblje prije 18. st. moda je najtamnije 

razdoblje za enu. Za Judith je bez njene volje bio 

ugovoren brak, a kada se pobunila, otac ju je za “njeno 

dobro” istukao. Bjei od kuæe, a kada se eli zaposliti kao 

glumica biva odbijena - enama nije bilo dano pravo da 

budu kreativne. Jedino što joj je ostalo s tog pustolovnog 

puta bila je trudnoæa. U pitanju je vladavina nad enskim 

tijelom, duhom i emocijama. To nije prisutno u kulturi 

prije 18. st. nego, na alost, bivamo svjedocima kako i u 

našem vremenu, u nekim kulturama, još uvijek pluta duh 

Judith Shakspeare. 


U Selimoviæevom romanu Nurudina proganja duh ene 

iz mladosti koju je zbog mladenaèkih ideala i ratnih 

pohoda ostavio, odbacivši na krajnje okrutan naèin ivot i 

ljubav. Muškarac je imao potrebu da nametne svoje Ja, a 

jastvo se konstituira iz potrebe da se protjera drugoga i 

drugaèijega iz komunikacije ili još gore iz društvenog ivota. 

enski uroðeni senzibilitet i njen tradicionalni odnos 

prema vlastitoj prirodi ne dozvoljavaju joj da sebe izrazi 

Pripovjedaè Nurudin piše knjigu o vlastitom 

ivotu, s namjerom da izrazi sebe putem 

umjetnièkog oblika, ali to ujedno predstavlja i 

njegovo skrivanje, on postaje netko drugi. Kroz 

prizmu pripovjedaèeve svijesti, Selimoviæ nastoji 

predoèiti i kulturnu klimu vremena o kojemu piše 

kao muškarac – isticanjem i nametanjem svoga Ja. ena 

se istovremeno nalazila i u zaèaranom krugu, ako se pokušala 

izraziti u odreðenom umjetnièkom diskursu nije 

smjela pisati ni sa gorèinom jer bi uzburkala zle duhove 

koje bi okrenula protiv sebe same. 

Društvena uloga ene u patrijarhalnoj sredini, u Dervišu 

prezentira se kroz pripovjedaèevu ideološku svijest, ali 

bez obzira što je Nurudin tradicionalista, Selimoviæ znaèajno 

odstupa od tradicionalne realistièke poetike u prikazivanju 

enskih likova èije svijesti funkcioniraju na drugaèiji 

naèin od ustaljenih tradicionalnih normi i sredine u 

kojima ih zatièemo. U ovom romanu prikazana je tradicionalna 

bosanska sredina i epski svijet u kojemu glavnu 

ulogu dobivaju muški likovi, a enski likovi su samo raspoznatljive 

fi gure koje nastoje povezati raspršeni svijet, zbog 

ratova, u koherentnu cjelinu. Muški likovi, osim Hasana, 

zapleteni su u mreu stalnih samoanaliza u kojima se nastoji 

pronaæi uzroèno posljedièna veza u svijetu, a enski 

likovi konkretno djeluju. To im nije podario pisac knjige o 

sebi, ideolog Nurudin koji i realnu i imaginarnu ensku 

pojavu u svojoj knjizi ivota uvijek postavlja u zatvoren 

prostor. Autorova pozicija suprotstavlja se ovakvoj koncepciji 

na naèin da se enskim likovima daje oso- 

bina aktivizma i dinamiènosti. ena u ovom Selimoviæevom 

romanu ne pristaje na pasivnu društvenu 

normu. Ne radi se o promjeni sredine, jer 

se eni u tradicionalnoj društvenoj zbilji nije dozvoljavalo 

da samostalno djeluje, putuje kako bi 

upoznala nove ljude i krajeve, niti da se obrazuje. 

Selimoviæ nastoji zaobiæi ustaljenu praksu u kojoj 

je ena bila samo fi gura u komunikaciji, njeno 

mišljenje se nije uvaavalo ili je , još gore, na samom 

poèetku bilo ignorirano. Selimoviæ je svjestan kako 

se tradicija ne moe, ni u kom sluèaju, apsolutno zaobiæi, 

postoje uvijek oni koji nas presreæu, a u Dervišu slobodoumne 

ideje koje Hasan (ivot) zastupa uvijek presreæe ideolog 

Nurudin. 

Selimoviæ je roðen u tradicionalnoj patrijarhalnoj sredini. 

O tradicionalnom duhu prisutnom u Bosni i o ulozi 

oca u patrijarhalnoj obitelji u autobiografskom djelu Sjeæanja 

(1990) Selimoviæ se izrazio: Bosna je moja velika i 


stalna ljubav i moja povremena bolna mrnja. Bezbroj puta 

sam pokušavao da pobjegnem od nje i uvijek ostajao… 

Nije to samo neobjašnjiva veza izmeðu nas i zavièaja, veæ 

i koloplet naslijeða, istorije, cjelokupnog ivotnog iskustva 

vezanog za ovaj kraj, iskustva mog i tuðeg dalekog, 

koje je postalo moje. 

Bosna je u Selimoviæu izazivala povremenu bolnu mr- 

nju upravo što su u njeno društveno tkivo upleteni strogi 

zakoni patrijarhata koji su sputavali èovjeka da 

se u društvu pozicionira kao slobodna ljudska 

jedinka te zbog toga nepisane patrijarhalne nor- 

me osjeæa kao teret. 

Selimoviæ je intelektualac zapadnog tipa, ali 

na formiranje ivotnih pogleda imali su utjecaja 

islamsko kulturološko naslijeðe, stavovi tradicionalne 

patrijarhalne sredine i vlastito humanistièko 

obrazovanje. U suprotnosti s patrijarhalnim 

poimanjem ene i njene uloge u društvu, 

Selimoviæ je nastojao da enskim likovima podari samostalnost 

te da ih uvede u društveni ivot vremena o kojemu 

piše. Autor je na ovaj naèin demantirao historiografski 

koncept realistièke proze, ulogu enskih likova u tradicionalno 

umjetnièkom svijetu s odreðenom dozom predosjeæaja 

kako æe ena u buduæem vremenu postati ravnopravnim 

sudionikom u svim sferama društvenog djelovanja. 

Ali, Selimoviæevi enski likovi još uvijek nisu dostigli onaj 

stupanj samostalnosti o kojoj nam govori J. Fowles u svom 

romanu enska francuskog poruènika. Oèito da su naplavine 

patrijarhata u svijesti bosanske ene, vremena o kojemu 

Selimoviæ piše, bile veæe od patrijarhalnih naplavina formiranih 

u svijesti ene viktorijanske tradicije. Ne znam što me 

to ponukalo da povuèem paralelu izmeðu jednog i drugog 

romana, iako sam svjesna da se, moda, radi o svojevrsnom 

paradoksu jer je Derviš moderan roman, a enska 

francuskog poruènika je postmoderno knjievno djelo. 

Jedna od dodirnih toèaka izmeðu ova dva romana bila bi ta 

kako i jedan i drugi pisac na tematološkom planu govore o 

društvenoj zbilji u kojoj se nije javno govorilo o odnosu 

meðu spolovima, makar ti odnosi bili samo prijateljske pri- 

Iako se u Dervišu radi o prostoru prièe 

postavljene u epsko vrijeme, prapoèetak svih 

Nurudinovih ivotnih padova ne nalazi se u 

epskom svijetu nego u eni koju je davno, prije 

dvadesetak godina ostavio, odabrao vojnièki 

ivot i otišao, ne osvrnuvši se 

rode. Uloga èitatelja i u jednom i u drugom romanu veoma 

je znaèajna. U Fowlesovom romanu èitatelju se daje dovoljno 

prostora da odabere njegov završetak, s tim da èitateljev 

izbor ne podrazumijeva apsolutnu slobodu nego i odgovornost 

u smislu da jedan oblik završetka ovaj roman 

stavlja u okvire knjievne tradicije, a drugi ga dovodi u kontekst 

postmoderne proze. Èitateljeva uloga u Selimoviæevom 

romanu je ta da on aktivno sudjeluje u davanju znaèenja 

Nurudinove prièe, to je idealna svijest koja je etièki i 



tradicionalno neoptereæena, te se zbog toga i oèekuje od 

nje da bude potpuno objektivna i nepristrana. Likovi i u 

jednom i u drugom romanu nisu problematièni, podudaraju 

se s društvenom konvencijom, osim Sare i Hasana koji 

svojeglavo izlaze iz ustaljenih društvenih normi. Oni su individualisti 

i kao da ele sami sebi nauditi, za inat viktorijanskoj 

engleskoj i bosanskoj osmanskoj tradiciji. Sara bjei 

od konvencionalnog ponašanja, raskida zaruke, a Hasan 

ostavlja enu koju mu je njegova obitelj odabrala, napušta 

Carigrad i mjesto muderisa (predavaèa na vjerskoj školi), 

odabire posao trgovca stokom kako bi bio u stalnom kontaktu 

s novim ljudima, novim krajevima i nepoznatim kulturama, 

što je samo obogaæivalo njegovu viziju ivota. 

Iako je Selimoviæ prezentirao tradicionalnu sredinu i 

njene zakonitosti, u ovom romanu smisao ivotu ne daju 

muški likovi kojima je bilo dozvoljeno da ratuju, trguju, 

putuju, obrazuju se, sklapaju ugovore itd., nego je ivotni 

pobjednik ena iz Nurudinove mladosti koja na kraju romana, 

u posljednjoj Nurudinovoj ivotnoj noæi, šalje u tekiju 

(duhovni hram) svoga, a moda i Nurudinovog sina, 

èime se ivotni put ponovno 

nastavlja, dobivajuæi 

novi smisao. Nurudin 

u svojoj ivotnoj 

prièi ne daje dovoljno 

prostora enskim likovima, 

ali im se kroz autorovu 

poziciju omoguæava 

da svoje krajnje 

odredište pronaðu u 

èitatelju, a na taj naèin 

su se uspjeli odlijepiti 

od pripovjedaèeve subjektivne 

volje i njegovog 

intimnog raspolo- 

enja. Rijeè je dakle o svojevrsnoj kontekstualizaciji povezanoj 

sa zakonitostima ivota i njegove nude, a u okviru 

toga moe se išèitati kako dominantno mjesto zauzimaju 

autorovi humani principi koji refl ektiraju misao da u nekom 

buduæem vremenu neæe biti nikakvih drugih podjela 

meðu ljudima osim njihovih sposobnosti. 

Kultura u kojoj egzistira Selimoviæev glavni junak Nurudin, 

koji je fi lozof, ideolog, ali i tradicionalist, je kultura 

koja nije bila naklonjena eni te zbog toga on nikada nije 

bio u stanju do kraja razriješiti ivotnu tajnu i enigmu enskosti 

koja mu se javlja u konkretnim enskim pojavama, 

a pogotovo u pojavi irealne ene, izgubljene u vremenu, 

koju je jedino volio, kao što nije mogao prodrijeti niti u 

tajnu monumentalnosti steæka. ivotna zbilja Nurudinu se 

uvijek pojavljuju kao svojevrsni kontrast u odnosu na njegovu 

tradicionalnu i ideološku svijest. I u ovom sluèaju, 

taj ideolog, ali i fi lozof pronalazi pogrešan put za razrješenje 

ivotne enigme, pokušavajuæi shvatiti (pribliiti) ono 

što je apsolutno ne spojivo: konkretnu pojavu ene iz 

mladosti s nematerijalnim oblikom - steækom: Otišao sam, 

ne osvrnuvši se, ne znam da li me dozivala, i zapamtio je 

èudnu, kao steæak. (o.c., str.463) 

Nurudin u svojoj knjizi ivota enske likove, za razliku 

od muških, nije imenovao njihovim osobnim imenima, 

osim Dubrovèanke Marije. ena nosi ime po muevom 

imenu, njegovoj tituli ili mjestu porijekla. Ako se zna da 

imenovanje lika predstavlja dominantu koja odreðuje tu 

fi guru, izdvojivši je kao pojedinaènost u danom pripovjednom 

svijetu, onda se moe doæi do zakljuèka kako je 

ovaj ideolog i na ovaj naèin elio enu depersonalizirati. 

Marijinom liku, zbog njenog porijekla (Dubrovèanka) i posla 

kojim se bavi (trgovina), autorova svijest je predodredila 

da bude inicijatorom društveno – politièkih promjena 

na ovim prostorima, ali prezentirati i kulturološke razlièitosti 

bosanske sredine u odnosu na dubrovaèku koja se 

oduvijek dièila svojim humanim principima i slobodarskim 

duhom. Nije sluèajno što je Hasan u Dubrovèanima prepoznao 

prijatelje i što je njihov jezik, isti kao i njegov, 

odigrao presudnu ulogu da napusti Carigrad i mjesto muderisa. 

Autor je Hasanu i Mariji predodredio da krenu u 

rušenje stereotipa koji su eni nalagali da bude samo supruga 

i majka, a uz to i materijalno ovisna o ocu, bratu ili 

muu. U takvom nehumanom društvu apsurd je oèekivati 

da ena bude ukljuèena u društveni ivot svoje sredine. 

Selimoviæev pripovjedaè 

posjeduje jedan 

oblik intuitivne svijesti 

koja, bez obzira na 

njegov tradicionalni 

odgoj, predosjeæa kako 

ena ne predstavlja 

samo fi zièku razlièitost 

u odnosu na muškarca, 

nego je u njenoj 

pojavi prisutno i odreðeno 

naèelo: ivot, ljubav, 

vizija buduæeg 

itd. zato su enski likovi 

u romanu suptilnije 

izrazili upravo onu dimenziju ljudskog koja se tièe emotivnog 

i produhovljenog. 

U romanu se govori i o ratnim pohodima, nehumanoj 

vlasti, montiranim procesima, doušništvu, izdajama, silovanju 

itd., a u takvoj tematiziranoj zbilji glavni akteri su 

bili muškarci. Virginija Woolf u Tri gvineje raspravlja kako 

je bezbroj nesretnih ljudskih sudbina bilo odreðeno ratnim 

sukobima, te istièe kako su …mnogi nagoni manje – 

više zajednièki obama spolovima, nagonu za borbom 

oduvijek su skloni muškarci, ne ene. U povijesti da i nema 

ljudskog biæa koje je izgubilo ivot od enine puške; 

najveæi dio ptièjeg i ivotinjskog svijeta poubijali ste vi, a 

ne mi (…) Oèito za vas u borbi ima neke uzvišenosti, neke 

nunosti, nekog zadovoljstva, koje mi nikad nismo osjetile, 

u kojima nikad nismo uivale. 

Virginia navodi tri razloga koji navode muškarce na 

borbu: rat je profesija, izvor sreæe i uzbuðenja, a isto tako 

i moguænost da se izraze odlike muškosti. 

U Selimoviæevom romanu Nurudin je bio u svom prošlom 

vremenu ratnik, i Mula Jusuf je bio indirektno ukljuèen 

u ratne sukobe, oni su formirali njegovu iskompleksiranu 

svijest, i Kara Zaim je bio nekadašnji gazija. Ishak je 

bjegunac koji je nešto uèinio protiv zakona, zato ga proganjaju. 

Predstavnici vlasti provode zakone koji su doneseni 

Kultura u kojoj egzistira Selimoviæev glavni 

junak Nurudin, koji je fi lozof, ideolog, ali i 

tradicionalist, je kultura koja nije bila 

naklonjena eni te zbog toga on nikada nije 

bio u stanju do kraja razriješiti ivotnu tajnu i 

enigmu enskosti koja mu se javlja u 

konkretnim enskim pojavama, a pogotovo u 

pojavi irealne ene, izgubljene u vremenu, koju 

je jedino volio, kao što nije mogao prodrijeti 

niti u tajnu monumentalnosti steæka. 


nakon ratnih sukoba. Znaèi, svi su muški likovi, osim Hasana, 

ukljuèeni na ovaj ili onaj naèin u odreðene sukobe. 

Nurudin u svojoj ispovijesti predoèava i vojnièke postupke 

prema nemoænim ljudima, prije svega djeci i enama koji 

su uvuèeni u ratna stradanja bez svoje volje i pristanka. 

Silovanje i blud Mula Jusufove majke, na alost, predstav- 

lja motiv s kojim se i naša kultura na pragu 21.st. 

sve do nedavno morala nositi. Na pojavu zla u 

djeèaku Jusufu utjecao je odnos vojnika prema 

njegovoj majci, tj. odnos grupe (vojnici) prema 

pojedinaènoj ljudskoj jedinki (eni). Mula Jusufov 

znak osobnosti u znaèenju zlo, postaje povod 

novome zlu - izdaji i doušništvu, a prauzrok 

se nalazi u osveti za uèinjeni grijeh kojeg su prema njegovoj 

majci poèinili vojnici. U toj osobnoj iskompleksiranosti 

Mula Jusuf nije bio u stanju razluèiti pojedinaèni od opæeg 

grijeha. Muška kultura je oduvijek svoju moæ gradila na 

fi zièkoj i materijalnoj moæi. Jusuf æe u ivot ponijeti tamne 

slike iz djetinjstva, na èijim se temeljima formiralo njegovo 

moralno devijantno ponašanje. Vojnici su u ovom mladom 

èovjeku, veæ na poèetku njegovog odrastanja u èovjeka, 

izgradili i podijeljeno jastvo. Nurudin u razgovoru s Mula 

Jusufom brani blud njegove majke koji bi on, kao sljedbenik 

Boje rijeèi, neminovno morao osuditi. U ovom “dobrohotnom” 

stavu krije se i Nurudinova vlastita odgovornost, 

njega kao ratnika, za sve nesretne ljudske (djeèje) 

sudbine èiji se prauzrok nalazi u ratnim pohodima. 

Hasan materijalno pomae ratne stradalnike, èime se 

vlastito, ali i obiteljsko bogatstvo polako iscrpljuje. Hasan 

je dinamièan lik koji u bosansku sredinu dovodi dubrovaèki 

braèni par gðu. Mariju i gospara Luku. Skupa sa muem 

i prijateljem, Marija je slobodno ukljuèena u trgovaèke 

poslove. Hasanovi sunarodnjaci Hasanovo prijateljstvo s 

Dubrovèankom tumaèili su kao ljubav. U patrijarhalnim 

svijestima nije bilo mjesta za prijateljstvo meðu suprotnim 

spolovima. Neoptereæena èitateljeva svijest odnos 

Hasana i Marije tumaèi na jedino ispravan naèin, a to je 

pomirba dvaju razlièitih spolova, pomirba razlièitih religija, 

svjetonazora i kultura, èega ideolog Nurudin nije svje- 

stan jer su njegovi ivotni zakoni jednoznaèni 

i ne trae u drugome i drugaèijem od sebe 

samog nikakvo objašnjenje. Nurudin o Mariji 

govori kao sveznajuæi pripovjedaè, istièuæi 

kako je ta ena bila fratarska štiæenica. Nurudin 

Marijin ivot na ovaj naèin nastoji nesvjesno 

pribliiti svome ivotu i vlastitim ivotnim 

principima, pokušavajuæi pronaæi, 

sada u još jednoj ideologiji, opravdanje za 

svoju dervišku, uoèavajuæi kako je katolièka 

vjernost u njoj zakopala ljubav. Ovom konstatacijom iz 

Nurudina izlazi skrivena potreba za drugim, drugaèijim i 

ljubavlju. 

U ruke èovjeku sa sela, ideologu i bivšem ratniku, ali i 

obrazovanom intelektualcu, Selimoviæ je predao spisateljsko 

pero kako bi se do kraja ogoljela njegova svijest, ali ne 

samo njegova nego i svih onih tradicionalnih svijesti, kao 

talog prošlih stoljeæa. Nurudin ne ispovijeda samo sebe, 

nego i kulturnu klimu patrijarhalne sredine. Selimoviæ je 

enskim likovima vješto podario jedan oblik skrivenog ak- 


tivizma, na što tradicionalist Nurudin nije u moguænosti 

utjecati. enu autorov glas oslikava u intenzivnom traenju 

doivljaja sadašnjosti, a vizija buduænosti ju privlaèi, 

što predstavlja nagovještaj novoga vremena. 

Veæ na poèetku zapisivanja, pri objašnjenju porijekla 

tekije (nekad je bila harem), Nurudin govori i o mladim 

U romanu se govori i o ratnim pohodima, 

nehumanoj vlasti, montiranim procesima, 

doušništvu, izdajama, silovanju itd., a u takvoj 

tematiziranoj zbilji glavni akteri su bili muškarci 

enama èije sjene i mirise iz tekijskog prostora derviši nisu 

mogli u potpunosti istjerati. Nurudin osobni osjeæaj u kome 

se nazire postojanje strasti nastoji sakriti, generalizirajuæi 

ga kroz iskaz kako derviši nisu mogli istjerati, èime 

samo razotkriva svoju strasnu prirodu jer nekadašnje prisustvo 

mladih ena u tekijskom prostoru i fi zièki osjeæa. 

Iako piše knjigu o vlastitom ivotu, Nurudin niti u jednoj 

prilici nije spomenuo postojanje svoje majke. Da li je u 

pitanju kompleks porijekla kojeg je nastojao dolaskom iz 

sela u grad, na neki naèin zataškati, ili se te ene sramio? 

U svojoj najranijoj dobi dijete je apsolutno ovisno o 

majci pa zbog toga se u Nurudinovoj svijesti moda i javila 

jedna vrsta odbojnosti prema njenom postojanju, jer se 

cijeloga ivota borio da bude slobodan bez bilo èijeg ili 

kakvog utjecaja. Moda je zbog toga elio da samo otac i 

brat budu ukljuèeni u njegovu ivotnu prièu, osjeæajuæi ih 

jedino za svoje blinje. 

Julia Kristeva govori o prediskurzivnom kompleksu koji 

se odnosi na fazu u djetetovom razvoju kada je na razini 

tjelesne senzacije apsolutno vezano za majku. Na jeziènoj 

razini koja se odnosi, prije svega, na zvuk to zove semiotièkim 

vezama, a koje predstavljaju znaèajnu zalihu u koju 

se vraæa pjesnièki jezik, poseuæi za njegovom zvuènošæu 

i ritmiènošæu. Nurudin je po svojoj prirodi sklon fi lozofskom, 

ali i lirskom iskazu. Pojedini dijelovi njegove knjige 

ivota upravo odišu lirskim partiturama, moda je to ona 

Selimoviæ je enskim likovima vješto podario jedan 

oblik skrivenog aktivizma, na što tradicionalist 

Nurudin nije u moguænosti utjecati. enu autorov 

glas oslikava u intenzivnom traenju doivljaja 

sadašnjosti, a vizija buduænosti ju privlaèi, što 

predstavlja nagovještaj novoga vremena 

“skrivena zaliha” kojoj se vraæa u najteim ivotnim trenucima, 

glas/ovi iz prošlosti i majèina nekadašnja uspavanka, 

èiji lik svjesno eli zaobiæi, a njezino postojanje u svome 

ivotu opovrgnuti, ali nije ni svjestan kako ga taj oblik 

diskursa samo razotkriva i govori kako u njemu postoji 

ogromna potreba za komunikacijom s majkom ili drugim 

dijelom sebe. 

Javni prostor vremena u kojemu Nurudin djeluje, muškarcu 

nije dozvoljavao da emotivno istupa te Nurudin nastoji 

prikriti svoje emocije i zbog toga iz vlastite mu auto- 



biografske prièe progovara nauèeni transcedentalni um 

koji nastoji smireno prezentirati. Ali Nurudin nije svjestan 

da svoju knjigu ivota ne moe napisati, niti svoje Ja iskazati 

izvan jezika i to je ono što ga izdaje. Tradicionalni 

pogledi opreku muško/ensko izjednaèavaju kao racionalno/emocionalno 

ili kao promišljeno/spontano. Kategorije 

racionalno i promišljeno u ovom romanu su vezane za 

enske likove, èime je autor pokušao osporiti tradicionalnu 

ulogu ene u obitelji i društvu, ali i tradicionalni muški 

diskurs. Autorovom mišljenju, kao kontrast, suprotstavlja 

se pripovjedaèevo mišljenje koje nastoji eliminirati postojanje, 

ne samo vlastite majke, nego i svih onih drugih enskih 

osoba koje su bile dio njegova prošlog ili sadašnjeg 

ivota, okreæuæi se ocu, bratu i prijatelju, a to bi po Freudovoj 

terminologiji znaèilo pobjedu intelektualnog nad 

osjetilnim – napredak civilizacije. 

Julija Kristeva se protivi Freudovom i Lacanovom zakljuèku 

o identitetu prema kojemu je ensko izvan procesa 

“samouspostavljanja”. ene nisu izvan znaèenja, 

nego su sam prostor i moguænost predoèavanja i znaèenja, 

odbacujuæi kategoriju ene i stalni odreðeni rod, pokušavajuæi 

projicirati subjekt izvan kategorije roda. Zbog 

toga je netrpeljiva prema liberalnom emancipatorskom 

feminizmu. 

Kadinica je begovska kæi i svojim porijeklom pripada 

bogatoj klasi toga vremena, ali je ona i samosvjesna osoba 

koja ne trai mišljenje od oca, brata ili mua. Njena pojava 

i sigurnost u komunikaciji u Nurudinu izaziva sliku ratnika. 

… bila je zaista ratnik što polazi u bitku, ne osvræuæi se. 

Nakon ovog doivljaja iz kojeg progovara ratnik u njemu, 

Nurudin u ovoj eni vidi samo tijelo: Imala je samo tijelo, 

sve drugo je drugo njima potisnuto. (o.c., str. 26) Iz ove 

reèenice progovara Nurudinova strast koja bi enu svela 

samo na materiju. Luce Irigaray smatra da je ena kroz 

povijest u muškoj svijesti postojala samo kao objekt udnje. 

To reproducira njenu potlaèenost jer je muška svijest 

iskljuèuje iz povijesti. Nurudin nastoji sakriti svoju strasnu 

prirodu, pravdajuæi se da bi elju za kadinicom u njenom 

poèetku udavio i da to sebi ne bi dopustio, on posjeduje 

naviku da vlada sobom. Ali svaki argument koji navodi u 

obranu svoje “èednosti” samo još više razotkriva njegovu 

strasnu prirodu. Kadinièini poèetni koraci koji bi vodili ka 

njenoj osobnoj samostalnosti nespretni su, a svijest joj je 

optereæena zakonima patrijarhata koji su se stoljeæima taloili 

u svijestima ena, još prije nje. Za razliku od brata 

Hasana koji se školovao u Carigradu, kadinica nije imala 

moguænosti za takvu naobrazbu. Njena obitelj joj je predodredila 

da bude ena jednog od uglednika u njihovoj 

kasabi. Ona ne govori o sebi nego eli razriješiti èvor u 

koji se upleo njezin brat. Pustolovni Hasanov ivot kadinica 

osuðuje, a u dubini sebe eljela bi zamijeniti ulogu s 

bratom. Predlae ocu da Hasana (fi guru ivota) razbaštini 

od obiteljskog naslijeða, pravdajuæi svoj zahtjev time kako 

njegov neobuzdani ivot narušava obiteljski ugled. Pripovjedaè 

kadinicu opisuje u zatvorenom prostoru, u polutami 

njene sobe. Nurudin osjeæaje prema ovoj eni sam sebi 

nije u stanju objasniti. Èinilo mu se da on ovu enu voli, ali 

racionalni dio njegove svijesti progovara mu nešto sasvim 

drugo. On više ne zna razluèiti osjeæaj ljubavi od drugih 

emocija. Moguænost enidbe s ovom enom pretvara u 

osobni interes, njena ugledna obitelj postala bi mu zaštita. 

Kadinici u poèetku nudi savezništvo, a zatim brak kojeg 

ona s prezirom i mrnjom odbija. Nurudin je sada pogoðen 

u onoj vrsti sujete, u onom nagonu koji za muškarca 

ima toliki znaèaj, u seksualnom nagonu. 

Kadinièina pojava u Nurudinovo sjeæanje prizvala je 

enu iz mladosti koju je jedino volio. Oivjelo je nešto 

neeljeno u njemu. Njen, a moda i Nurudinov sin, sin 

Emina Bošnjaka, otkriva mu: 

Jer da majka nije èula za tvoju smrt, ne bi se za njega 

udala. 

Nije se udala, udali su je. (o.c., str. 456) 

U zadnjoj ivotnoj noæi, Nurudin saznaje kako se ena 

koju je jedino volio nije udala nego su je udali, brak su joj 

kao i kadinici drugi odabrali. Umovi ovih ena bili su odgojeni 

u svrhu udaje, bez obzira na osjeæaje. Nurudin spoznaju 

o eninoj sudbini (udali su je) zapisuje mirnim tonom, 

a svoj indiferentan odnos prema njenom ivotu 

izraava njegova tradicijom nauèena svijest. U zadnjoj ivotnoj 

noæi, Nurudin vodi razgovor sa sinom ene iz svoje 

mladosti kako bi saznao nešto više o njenom ivotu, nakon 

što ju je ostavio i otišao u rat,a mladiæ nameæe razgovor 

o majci jer ga je zanimala njena èast, u koju ne eli da 

sumnja (edipov kompleks). U zadnjoj ivotnoj noæi, Nurudin 

sam sebi otkriva kako se ivot poèeo zaplitati u krvavi 

èvor onog trenutka kada je ostavio djevojku, a prihvatio 

vojnièki ivot. Ova Nurudinova spoznaja ujedno predstavlja 

i Selimoviæevu poziciju gledanja na rat i vojnièke pohode 

u kojima njihovi sudionici neminovno postaju, vlastitom 

zaslugom, jedini gubitnici. 

Ne znam kakva je sada, ja je pamtim po ljepoti. I po 

izrazu patnje na licu kakvo nikad više nisam vidio, niti sam 

dugo mogao da ga zaboravim, jer sam tu patnju ja prouzrokovao. 

Otišao sam ne osvrnuvši se, ne znam da li me 

dozivala, i zapamtio je èudnu, kao steæak. (o.c., str.458) 

Autor je na kraju djela osudio svoga pripovjedaèa, a 

pripovjedaèeva smrt ujedno predstavlja osudu tradicionalnih 

postupaka i promišljanja koja iskljuèuju iz komunikacije 

druge i drugaèije od sebe samih. U Dervišu rtva patrijarhata 

i tradicionalizma nije oznaèena kroz prezentaciju enskih 

likova. Svijest ene nije bila optereæena griom savjesti, za 

razliku od muških likova èija se svijest morala suoèiti sama 

sa sobom zbog uèinjenih grijeha prema nemoænima u toku 

ratova, ili nakon njih u nemoralnim postupcima doušništva 

i izdajništva. Tradicionalist Nurudin, svojim postupcima, 

sam je sebe bacio u propast. 

LITERATURA 

M. Selimoviæ. Derviš i smrt Svjetlost, Sarajevo, 1971. 

M. Selimoviæ. Sjeæanja, Svjetlost, Sarajevo,1990. 

M. Bahtin. O romanu, Nolit, Beograd, 1989. 

Barthes. S/Z, Pariz, 1970. 

Jonathan Culler. O dekonstrukciji 

Virginija Woolf. Vlastita soba, Centar za enske studije, 

Zagreb, 2003. 

Virginija Woolf. Tri gvineje, Centar za enske studije, Zagreb, 

2004. 


Meša Selimoviæ: Derviš i smrt 

(jedna interpretacija) 

Piše: Romana Beniæ Brzica 

Veæ je Begiæ u svojoj kritici za Selimoviæev roman utvrdio 

kako je to “tipièan roman moderne angairane društvene 

svijesti, jer smjelo zasijeca u problematiku terora i slijepe 

podreðenosti” (Begiæ prema Lagumdija 1973: 15). Rijeè je 

o mehanizmu koji nije nepoznat i koji odlièno djeluje “uzdu 

i poprijeko meridijana i paralela.” (Bauer 1970: 91). Neosporna 

je èinjenica kako je pripadnost odreðenoj ideologiji 

zaèarani krug koji zahtijeva poslušnost te potpunu podreðenost 

djelovanja i misli nekoj ideji što opet nuno dovodi 

do ogranièenja i neslobode. Kad glavni lik Derviša i 

smrti toga postaje svjestan, nastaje pobuna koja pokreæe 

niz dogaðaja i promjena u njemu samome i oko njega. U 

trenutku spoznaje kako je dogma slaba obrana od stvarnog 

ivota, prestaje i njegova pritajenost pod, “staklenim 

zvonom vjere” (Perviæ prema Lagumdija 1973: 26), a ta je 

promjena utoliko tea jer ovdje nije rijeè o “obiènom èovjeku” 

veæ duhovniku, predstavniku odreðene religije èiji je 

poloaj time zahtjevniji. To pomicanje teišta na kojem je 

izgradio èitav ivot, Nurudin objašnjava na sljedeæi naèin: 

“…jesam li bio unaprijed spreman da ne povjerujem, 

jer bi me saznanje izbacilo iz osvojenog mira i poremetilo 

stvorenu sliku o prilièno uravnoteenom svijetu koji je 

moj. Ako i nisam mislio da je savršen, vjerovao sam da je 

snošljiv, kako bih mogao primiti da je nepravedan?” (Selimoviæ 

1985: 97.) 

Razotkrivajuæi crkveni i politièki totalitarizam, ovaj roman 

predstavlja duboku kritiku rašèovjeèenog društva, ali i “problematiènost 

èovjekove egzistencije, antinomiènost morala i 

ambigvitet svakog ljudskog èina.” (Prohiæ 1972: 21). 

Bogiæeviæ kae: 

“Selimoviæ je napisao roman u kojem fabula nije sebi cilj, 

ali koja ima svoju organsku funkciju: da iznese…cio jedan 

instrumentarij ideja koje imaju znaèaj jedinstvene vizije o svijetu, 

a ne samo pojedinaènih meditacija ili refl eksija.” (Bogiæeviæ 

prema Lagumdija 1973: 47.) Upravo je taj instrumentarij 

ideja ona osnovna ontemska narativna fi gura, a prema 

Pelešu opæa tema djela ili “konkretna univerzalija”, bez koje 

se ne moe rekonstruirati knjievni moguæi svijet romana jer 

ostaju nedohvatljivima sve one jedinice kojima se predstavljaju 

kategorije opstojanja. (Peleš 1999: 257.) 

Konstruiran na temeljima religiozne dogme, Selimoviæev 

derviš kreæe u pravi ivot u trenutku spoznavanja 

stvarnih ivotnih odnosa, odnosno “iskorakom u realni 

svijet, u prostor gdje se èinom i izborom stièe vlastiti lik” 

(Prohiæ 1972: 68.) 

Selimoviæev Derviš i smrt poèinje pobunom glavnog 

lika koje je potaknuto ubojstvom njegovog brata, nevinog 

èovjeka i to od strane ljudi za koje je Nurudin vjerovao 

kako im je ivot temeljen na vjeri i ljudskoj vrijednosti. 

“Prije hapšenja brata Haruna, Nurudin ivi u nepomuæe- 


nosti vjere da se boji i ljudski red bitno na razlikuju, da je 

ljudski red samo projekcija boje volje da u sistem kozmièke 

organizacije ukljuèi i ljudski svijet.” (Isto: 36). Dotadašnji 

ivot ispunjen smislom i teološkom opravdanošæu 

svakog postupka biva zamijenjen sumnjom, odnosno moralnom 

dilemom i konaèno spoznajom o vlastitoj nemoæi 

u pomaganju bratu, ali i samome sebi u svijetu koji ga 

okruuje. Sumnja u derviški red i njegov smisao dokazuju 

se sljedeæim Nurudinovim rijeèima: “Kako sad da kaem 

samrtniku: Hodi poslušno putevima gospoda tvoga. Kad 

me jeza obuzima od tih skrivenih puteva, o kojima moje 

siæušno znanje ni slutnje nema.” (Selimoviæ 1985: 27.) 

Na putu u za njega novi ivot, Nurudin najprije susreæe 

sestru svog poznanika Hasana, kadijinu enu i taj susret 

ukazuje na naèin njegovog doivljaja svijeta koji je sa stajališta 

derviške svijesti “izazov èulnosti, neposrednosti ivotnih 

fi gura i likova.” (Prohiæ 1972: 65). Dok joj prilazi, Nurudin 

razmišlja: “Iblisova kæi, mislio je u meni seljak, proklinjao 

derviš, zaèuðeni obojica. Mrak se uvlaèio u sobu, bijelio 

se samo njen veo i njena ruka. Sjedili smo gotovo na dva 

kraja sobe, izmeðu nas je nedovoljna razdaljina sobe i muèno 

oèekivanje.” (Selimoviæ 1985: 28). Antiteze koje kao 

sredstvo Selimoviæ èesto koristi oznaèavaju meðusobnu 

povezanost suprotnih sadraja i odreðenu vrstu neujednaèene 

ravnotee kao rezultat takvog postupka. (Butler prema 

Egeriæ 1982: 89). Zato derviš svjestan svojih godina i 

onoga što one znaèe zakljuèuje: “Èetrdeset mi je godina, 

runo doba: èovjek je još mlad da bi imao elja, a veæ star 

da ih ostvaruje. Tada se u svakome gase nemiri, da bi postao 

jak navikom i steèenom sigurnošæu u nemoæi što dolazi.” 

(Selimoviæ 1985: 20). Promatrajuæi kadijinu enu razmišlja: 

“U nevolji smo i ti i ja, zbog braæe. Ti svoga hoæeš da 

upropastiš, ja svoga da spasem.” (Isto:35), ili na drugom 

mjestu: “Bio sam joj zahvalan što se tako razgolitila preda 

mnom. Pokazala je doduše da me ne cijeni mnogo, jer se 

ne ustruèava, ali svejedno, vanije su stvari bile u pitanju.” 

(Isto: 34). Pojava te lijepe, ali hladne i proraèunate ene 

pokreæe u Nurudinu davno potisnuta sjeæanja na nekadašnju 

ljubav pa iako u dervišu ne budi elju niti strast (“Nije u 

meni probudila elju…Ali nisam mogao da sakrijem od sebe 

da je gledam sa zadovoljstvom…”), donosi nemir potpomognut 

i doivljajem Jurjevske noæi i njezinog ozraèja 

poganstva i izazovnog grijeha èime Nurudin dokazuje kako 

èovjek u njemu ne moe zanemariti ivot i ljubav. 

Kadinica za Nurudina predstavlja metaforu neostvarene 

ljubavi; njezina je pojava naglašeno estetske prirode, ali 

ona je i ena koja ima vlastiti stav i mimo znanja muškaraca 

iz svoje obitelji pokušava razriješiti situaciju u svoju korist, 

suprotstavljajuæi se tako nametnutom obrascu tradicionalne 

uloge ene u patrijarhalnoj sredini. Razlièito podrijetlo i 



sustav vrijednosti onemoguæavaju bilo kakav dogovor izmeðu 

nje i derviša. Opis njezinog izgleda i kretnji otkrivaju 

njegovu potisnutu udnju, ali i odreðuju ga kao obiènog 

èovjeka koji joj nudi savez u vezi s problemom oko nasljeða, 

a kasnije i brak zbog vlastitog interesa. Nesretna ljubav 

iz mladosti koju je kadinièina pojava dozvala iz sjeæanja, 

uzrok je svim kasnijim Nurudinovim ivotnim padovima jer 

da nije otišao u vojsku, njegova djevojka se ne bi udala, 

odnosno ne bi je udali i njegov bi ivot krenuo posve drugim 

tijekom. Nemoguæe je oteti se dojmu kako Nurudinov 

odnos prema enama naglašeno nosi u sebi platonsku crtu; 

èak i kada je rijeè o eni koja ga privlaèi i izvlaèi na površinu 

njegovu potiskivanu senzualnost, ona je osloboðena 

intenzivne strasti i više prijateljski usmjerena. Prvo iskušenje, 

prva Nurudinova dilema, upravo je razgovor s kadinicom, 

Hasanovom sestrom, koja od njega trai pomoæ, kako 

bi nagovorio njezinog brata da se odrekne nasljedstva. Nurudinov 

je brat zatoèen i kadijina bi mu ena mogla pomoæi 

posredovanjem kod supruga ako Nurudin ispuni njezin 

zahtjev, što u isto vrijeme znaèi nepoštenu zavjeru prema 

èovjeku koji mu “nikad ni runu rijeè nije rekao.” 

“Što æu reæi sebi poslije svega? iv brat æe me neprestano 

podsjeæati na moj runi èin, koji više neæu moæi popraviti. 

Ništa nemam osim uvjerenja da sam èastan, ako i 

to izgubim, biæu ruševina.” (Selimoviæ 1985: 37), razmišlja 

Nurudin, rtvujuæi 

tako brata radi vlastite 

savjesti. 

Iduæa i mnogo tea 

dilema pojava je bjegunca 

u tekiji o kojem 

Nurudin ne zna ništa, 

ali veæ i sama moguænost 

da bude sudac izaziva 

u njemu uzbuðenje, 

dok bjegunac primjeæuje njegovu potrebu za razgovorom, 

osjeæajuæi da ga nešto muèi. Pomoæi mu za Ahmeda bi 

znaèilo izdaju derviških uvjerenja, ali i spašavanje èovjeka, 

ustajanje protiv mira i sebe dosadašnjeg, a odati ga optereæenost 

moguæim kajanjem ako je nevin, ali i rtvovanje sebe 

i brata, nastavljanje dobro poznatom stazom poslušnosti. 

Ahmedov neuspješan pokušaj rješavanja samog sebe pomoæu 

bjegunca, ali i skidanje odgovornosti okonèat æe tako 

što o svemu obavještava Mula-Jusufa, svjestan kako njegov 

odabir nije sluèajan i kako je upravo on izvršitelj njegove 

potajne elje jer mladi derviš odmah obavještava straare, 

ali u meðuvremenu bjegunac uspijeva pobjeæi. Tu je i Ahmedova 

spoznaja o velikoj razlièitosti meðu njima: 

“Ja sam se lomio cijelu noæ, on je presudio odmah.” i 

Jusufovo nakon poziva straara: 

“Mislio sam da ti tako eliš. Ne bi mi govorio da nisi 

elio.” (Isto: 63-65.) 

Treæa i najtea odluka vezana je uz prijatelja Hasana; 

spasiti ga ili kao kadija saèuvati vlastiti ivot. Hasanovo 

spašavanje izvodi Mula-Jusuf èime se moralno iskupljuje 

za izdaju Ahmedovog brata, ali u isto vrijeme, ta je dilema 

dokaz Nurudinovog moralnog pada i konaèni test njegovoj 

ljudskosti. 

Zanimljivo je kako Selimoviæ u svojem romanu ne imenuje 

enske likove njihovim osobnim imenima, osim Du- 

brovkinje Marije, nego one nose imena prema svojim mu- 

evima ili njihovim titulama. Kako je derviševa svijest odreðena 

tradicijom, time je on nastoji depersonalizirati, stvarajuæi 

je pratnjom muškim likovima uz izuzetak veæ spomenute 

Marije koja se meðu tim likovima izdvaja. ( Srebrenikoviæ 

2004: 150). Suprotstavljen tom islamskom svijetu je 

lik Dubrovkinje Marije koja u Bosnu dolazi zbog trgovaèkih 

poslova s muem Lukom te svojom pojavom u velikoj mjeri 

odreðuje Hasana, kadinièinog brata i Nurudinovog prijatelja. 

Njihov neobièan odnos koji se ne moe ostvariti kao 

ljubavni zbog toga što je ona ena drugog, ali i osoba duboko 

svjesna osjeæaja grijeha, moguæe je promatrati i kao 

odnos izmeðu dva svijeta, Istoka i Zapada i “novih moguænosti 

ivljenja i razumijevanja meðu ljudima.” (Isto: 83). 

Ona je i razlog zbog kojeg se Hasan vraæa kuæi iz Carigrada 

gdje se poèinje baviti razlièitim poslovima na uas i nezadovoljstvo 

vlastite obitelji i ironièno, jedina osoba koja ivotnu 

fi lozofi ju jedne lutalice, èovjeka vitalnog, dinamiènog 

i punog jednostavnih, ali duboko istinitih uvjerenja u 

konaènici dovodi pod znak pitanja. 

Hasan je svakako uz derviša Nurudina druga glavna 

osoba ovog romana i lik koji defi nitivno zavrjeðuje samostalnu 

studiju zbog svoje zanimljive prirode i okolnosti 

koje su ga oblikovale. On je simbol neposrednog ivota i 

poleta, èulan, temperamentan, otvoren prema najrazlièitijim 

ljudima, èovjek 

Pitanje koje je knjievna kritika veæ postavila 

jest što se dogaða s èovjekom koji prihvaæa 

jednu ideologiju ako njegovo ljudsko osjeæanje 

doðe s njom u sukob? (Skakiæ 1976: 46). Takav 

odnos pojedinca i dogme uvijek sa sobom 

donosi velike prepreke i sukobe 

koji se u potpunosti 

predaje ivotu i uzima 

od njega sve što mu 

ovaj prua. Po svojim 

osobinama, Hasan 

predstavlja kritiku ivota 

kakvim ivi 

Ahmed Nurudin, on je 

njegova krajnost. Takve 

dvije suprotnosti nuno se privlaèe jer svaki predstavlja 

ono što njegov prijatelj nije i obrnuto. U isto vrijeme, 

ovaj roman pokazuje dva tipa ponašanja dokazujuæi kako 

svatko od nas nosi u sebi osobine i jednog i drugog èime 

se ponovo vraæamo na Peleša i njegovo isticanje vanosti 

odreðivanja narativne fi gure, u ovom sluèaju psihemske, 

radi oznaèavanja pojava u izvanknjievnom svijetu. 

U jednoj od kritika ovako je opisan Hasan: “U njemu je 

satkana ona moralna neozbiljnost, neobaveznost, pa i neobuzdanost. 

On je slika ljudske vedrine, širine, prirodnosti 

i samostalnosti. Svoj je od poèetka do kraja, velika i snana 

individualnost, hrabro se uzdie i izdvaja iz svega što je 

vailo kao red i zakon, ali se on ne izdvaja od ljudi. Društven 

je. Pametan i jak.” (Skakiæ 1976: 54). I njemu i Nurudinu 

zajednièka je razapetost izmeðu osobnih elja i grube 

stvarnosti u kojoj ive koja sputava svakog na svoj naèin. 

Usprkos razlièitom uvjerenju i stavovima, uspijevaju prepoznati 

dramu onog drugog; tako Hasan na Nurudinov komentar 

o ivotu kao èvrstoj zidanici koja se iznenada porušila 

govori: “Ne treba èovjek da se pretvori u svoju suprotnost. 

Sve što u njemu vrijedi, to je ranjivo. Moda nije lako 

ivjeti na svijetu, ali ako mislimo da nam ovdje nije mjesto, 

biæe još gore.” (Selimoviæ 1985: 94), dok si Nurudin, shvaæajuæi 

Hasanovu intenzivnu potrebu za ivotom, iako kod 

derviša potisnutu dugogodišnjim ivljenjem u hermetiè- 


nom svijetu vjere postavlja pitanje: “Ta Hasanova misao, 

koja mi nije bila sasvim jasna, ta neminovnost vezivanja i 

napor oslobaðanja, ta neophodnost ljubavi prema svome i 

potreba razumijevanja tuðeg, je li to nevoljno mirenje s 

malim prostorom i utaivanje èenje za veæim? Ili je mijenjanje 

mjera da svoje ne postanu jedine? Ili alosno, ogranièeno 

bjeanje, i još alosnije vraæanje?” (Isto:269.) 

Hasan je i jedini lik koji osviješteno govori o duhovnoj, 

povijesnoj i politièkoj sloenosti vlastite domovine. (Srebrenikoviæ 

2004: 79). (“ivimo na razmeðu svjetova, na 

granici naroda, svakome na udaru, uvijek krivi nekome. 

Na nama se lome talasi istorije, kao na grebenu. Sila nam 

je dosadila, i od nevolje smo stvorili vrlinu: postali smo 

plemeniti iz prkosa. Vi ste bezobzirni iz bijesa. Ko je onda 

zaostao?”) (Selimoviæ 1985: 264), a i bolje shvaæa mehanizam 

vlasti u koji Nurudin dugo ne uspijeva prodrijeti. 

(“Izgleda da sam te povrijedio, a nisam to htio. Mislio 

sam da znaš više o svijetu i ljudima, mnogo više. Trebalo je 

drukèije da razgovaram s tobom.- Kako si drukèije mogao 

da razgovaraš? - Ne znam. Kao sa djetetom.”) (Isto: 100). 

Njegova odluka o neprihvaæanju posla u carskoj slubi 

i bavljenje trgovinom stokom, na veliko nezadovoljstvo 

najbliih, svjesno je odbacivanje tradicionalnih normi koje 

se njeguju u njegovoj obitelji i pobuna, ali ne u znaèenju 

koju ona ima kod Nurudina veæ izraeno kroz ljubav prema 

slobodi misli, pustolovini, sklonosti ka umjetnosti i 

pomicanju granica. Vlastito iskustvo Hasan hrani kroz putovanja 

i upoznavanje novih sredina i ljudi, a susret s Marijom 

dovodi do emocionalnog potresa u njegovoj duši, 

odvodi ga u neuspješan brak i dovede do spoznaje o nedostacima 

vlastitog svijeta i potrebe spašavanja od sebe 

samog, ali i neporecive vezanosti za kako kae “jedinu 

toèku na zemlji koja odreðuje smisao èitavom tom kretanju, 

bez koje ne bi volio niti drugi svijet, ne bi imao kuda 

otiæi i ne bi bio nigdje.” (Isto: 269.) 

Nurudinov pokušaj razumijevanja tog neobiènog, a 

opet tako jednostavnog i prirodnog èovjeka pokušaj je 

razumijevanja i vlastite podvojene derviške prirode, osjeæaja 

ljubomore i potisnute tjelesnosti; dolazak Dubrovkinje 

i njezino djelovanje na Hasana ni njega samog ne 

ostavlja ravnodušnim jer primjeæuje njezina puna djevojaèka 

usta, mazni glas i kadifenu haljinu (Isto:120), pitajuæi 

se: “Zar se zato izdvojio da se ovako nepovratno zaplete 

u strast što se ne troši i ne moe da nestane? Misli na 

nju, mjesecima razdvojen, susreæe je kad se vrati, uljepšanu 

eljama s dalekih puteva, upija ednim oèima da je 

zapamti i ponese na nova putovanja. Gdje æe se zatvoriti 

taj krug u kome se strast hrani, a ne troši?” (Isto: 120.) 

Nurudinova krizna promišljanja redovito su popraæena 

Hasanovim primjedbama pri èemu mu se prijatelj pojavljuje 

kao glas savjesti, a druenje s njime dervišu rasvjetljava 

novosteèeno iskustvo pokazujuæi mu kako niti svijet vrijednosti 

nije skladno ureðen i u kojemu se zahtjevi moralnosti 

suprotstavljaju zahtjevima humanosti i nema naèina da se 

oni izmire na nekoj višoj razini. (Miloševiæ prema Egeriæ 

1982: 75). Suprotstavljajuæi se njegovom stavu prema kojemu 

su vjera i pravda vanije od èovjeka rijeèima: “Lako je 

izmisliti opšte propise, gledajuæi iznad glava ljudi, u nebo i 

vjeènost. A pokušaj da ih primijeniš na ive ljude, koje po- 


znaješ i moda voliš, a da ih ne povrijediš. Teško æeš uspjeti.” 

(Selimoviæ 1985: 108), u svojoj kritici derviškog naèina 

razmišljanja ide i dalje, izjavljujuæi u jednom trenutku kako 

ali za Nurudinom ranijim što ovoga pogaða, ali mu i osvješæuje 

u što se pretvorio postajuæi dijelom vlasti. 

Kozmopolitskih osobina, kasaba mu je tijesna, ali je 

svjestan nunosti postojanja èvrstog uporišta u koje se 

èovjek uvijek moe vraæati, voli svoju slobodu, ne trpi sputanost, 

neobavezan je, ali èvrstih stavova i ispravnih moralnih 

naèela, nesretno zaljubljen, senzibilan koliko je potrebno 

i ono najvanije i Nurudinu najprivlaènije, ne boji 

se ivota. Utoliko je neugodnija situacija u kojoj derviš da 

bi saèuvao vlastitu glavu izdaje takvog prijatelja, dokazujuæi 

time svoju samoivost i egoizam, što je dokazao i prije 

odbijajuæi Hasanov prijedlog da mu izvuku brata iz tamnice, 

na što mu ovaj odgovara: 

“Ostavi svijet na miru, ako boga znaš, biæe sreæniji bez te 

vaše brige. Uèini nešto za èovjeka kome znaš ime i prezime, 

koji ti je sluèajno i brat, da ne propadne ni kriv ni duan u 

ime te pravde koju braniš…”i dalje, nakon odbijanja: 

“Imaš li neku drugu rijeè, ljudskiju?” (Selimoviæ 1985: 

114.) 

Ovakvu sliku idealnog lika koji bi eventualno simbolizirao 

oazu u pustinji ljudskih nedoumica i kriza ovog romana 

narušavaju i odreðeni nedostaci, koji su razumljivi i karakteristièni 

za svakog èovjeka; lak je i površan, pošten, ali lakomislen, 

sklon impulzivnom rušenju mostova za sobom, 

èovjek u vjeènom traenju, ali koji ne pronalazi, odnosno 

prava prièa o njemu je “prièa o jednom neprilagoðenom 

provincijalcu koji se nije uspio dokazati u vlastitoj sredini, a 

nesretna zaljubljenost u udanu enu koja ga trajno iscrpljuje 

vjerno objašnjava njegov otpor prema svakom obliku 

vezanosti.” (Miloševiæ prema Egeriæ 1982: 82.) 

Kad je rijeè o dervišu Nurudinu, nesumnjivo je kako 

postoje razlièite motivacije za mnoge njegove postupke; 

podrijetlo, osobni kompleksi, neostvarena ljubav, sumnja 

u temeljne ivotne vrijednosti i nepravda uèinjena njegovom 

nevinom bratu kao i njemu samom, ali ga sve to ne 

opravdava u zanemarivanju vlastite savjesti te moralnih i 

religioznih naèela. Suoèen s opasnošæu za vlastiti ivot, to 

je èovjek koji izdaje jedinog prijatelja Hasana što baca 

svjetlo na veliki mehanizam vlasti predstavljen u ovom romanu, 

ali još više pojedinca u njemu koji u takvim rubnim 

situacijama pokazuje svoje pravo lice, neovisno o poloaju, 

rijeèima i ivotnom uvjerenju koje se provodi najèešæe 

samo u teoriji. Zakoni odreðenih povijesnih zbivanja odra- 

avaju se na likove romana. Ahmed Nurudin saznaje da su 

predstavnici vlasti ubili njegovog brata; da se ne otkrije 

prava istina i saèuva uvjerenje o pravednosti i nepogrešivosti 

vlasti, dervišev je brat smaknut. Potresen nepravdom, 

Nurudin odlazi predstavnicima vlasti, naivno uvjeren 

kako moe s njima ljudski i otvoreno razgovarati. Njegova 

zabluda otkriva se odmah u razgovoru s muselimom, 

kadijom i muftijom i sva nastojanja za pomilovanjem brata 

ostaju uzaludna, odnosno prilikom jednog od tih susreta, 

“u trenutku uspostavljanja dijaloga izmeðu muselima 

i Nurudina pokazuje se do koje mjere je naèelo ljudskosti 

neuèinkovito i nemoæno, toènije do koje je mjere 

ono nepripremljeno za takvo suoèavanje jer stvarnog dija- 



loga niti nema.” (Petroviæ prema Egeriæ 1982: 44). Odlazak 

muselimu susret je s vlašæu, nadmoæi kao takvom: 

“Pod tim pogledom bez sjaja, što me jedva vidio, prestao 

sam da oèekujem dobru rijeè ili milost, i samo elio 

da odem, a sve neka se svrši kako Alah hoæe.” (Selimoviæ 

1985: 82.) 

Ili razgovor s kadijom: “Kad sam rekao zašto sam došao, 

odgovorio je kur-anskom reèenicom: 

Koji vjeruju u Boga i sudnji dan, ne dre prijateljstvo s 

neprijateljima Alaha i poslanika njegova, makar to bili 

oèevi njihovi, ili braæa njihova, ili roðaci njihovi.” I na kraju 

razgovora: “- Slab je koji trai, a slabo je i ono što se od 

njega trai. Sve je moglo da znaèi to što je kazao, ili ništa. 

Prekid razgovora, skrivenu ljutinu, ruganje. Uzalud, jaèi je 

od mene. Lièi na mrtvaca, ali nije mrtvac: naèelo bjesni u 

njemu.” (Isto 1985: 125,127.) 

Cijeli taj razgovor potpomognut kuranskim citatima 

dokaz je koliko je naèelo vlasti u neskladu s moralnim naèelom 

i koliko se ono sudbinski odraava na pojedinca 

èije razmišljanje tei moralnosti kao temelju ispravnog 

ponašanja. (Nastasijeviæ prema Egeriæ 1982: 47). Nurudinov 

odlazak muftiji, potaknut ostacima oèajnièke nade 

kako mora postojati neki naèin pomoæi nedunim ljudima 

kao što je njegov brat, konaèni je poraz jer dok se kod 

kadije suoèio s ideologijom, ovdje doivljava potpunu ravnodušnost 

i nezainteresiranost bešæutnog èovjeka: “Sve 

je na njemu govorilo: iznenadi me, probudi me, zagrij me, 

i ja sam ga iznenaðivao, budio, zagrijavao, vodeæi oèajnièku 

bitku da odrim na ivotu samrtnika, stalno na granici 

strave da neæu uspjeti, a sva mi je nada u njemu.” (Isto 

1985: 147.) 

Ova tri Nurudinova susreta s predstavnicima vlasti u 

kasabi, u potpunosti oslikavaju lice mehanizma vlasti, ali i 

prema rijeèima Nastasijeviæa još više u samom romanu 

snagu zatvorenosti autoritarnih struktura, odnosno duh 

koji ispunjava tu zatvorenost pri èemu je taj mehanizam 

samo ponavljanje veæ dobro poznatih stvari, samo s novim 

licima. (Nastasijeviæ prema Egeriæ 1982: 51). “Drama 

koju na diskretan naèin evocira u svom delu Meša Selimoviæ 

jeste drama ljudskih odnosa koja ima svoju osnovu u 

raznovrsnim, najèešæe protivnim interesima što upravljaju 

ljudima i njihovim postupcima i u razlièitim naèinima na 

koje tumaèe vlastite interese. Ali, istovremeno, to je i drama 

ogranièenog saznanja, napornog puta èoveka u osvajanju 

istine o sebi.” (Isto: 51.) 

Tema je Selimoviæevog romana odnos pojedinca i 

društva. Kao šejh tekije mevlevijskog reda, Nurudin ivot 

shvaæa kao borbu za vjeru, on je èovjek koji èvrsto vjeruje 

u odreðeni sustav. Pitanje koje je knjievna kritika veæ postavila 

jest što se dogaða s èovjekom koji prihvaæa jednu 

ideologiju ako njegovo ljudsko osjeæanje doðe s njom u 

sukob? (Skakiæ 1976: 46). Takav odnos pojedinca i dogme 

uvijek sa sobom donosi velike prepreke i sukobe. S u poèetku 

privilegiranog mjesta i izdvojenog poloaja i tekijom 

koja je donosila sigurnost i unutrašnji mir, (“…tekija 

i njena slava i njena svjetlost, to sam bio ja, njen temelj i 

njen krov. Bez mene ona bi bila kuæa sa pet odaja, ista kao 

i ostale, sa mnom je postala bedem vjere.”) (Selimoviæ 

1985: 21), derviš je grubo uznemiren dogaðajem osobnog 

podrijetla, zatoèenjem brata Haruna. “Sve je poèelo 

da se zapliæe prije dva mjeseca i tri dana, raèunaæu vrijeme, 

izgleda, od te ðurðevske noæi, jer je ovo moje vrijeme, 

jedino koje me se tièe. Brat je veæ deset dana leao zatvoren 

u tvrðavi.” (Isto:24). Dok moli pomilovanje za njega, 

on je još uvijek uvjeren kako ivi u svijetu moralnog reda i 

istine nadajuæi se dogovoru, ali ubrzo postaje svjestan zablude 

i ta vanjska zbivanja pokreæu njegovo poniranje u 

vlastitu unutrašnjost u kojoj nailazi na mnoge njemu dotad 

nepoznate stvari. “Kada se prvi put okrenuo sebi i 

svojim unutrašnjim prostorima, doveden je tada u muènu 

i tešku situaciju, da se sukobi sa svojim sopstvenim biæem, 

èudesnim i tajanstvenim titrajima srca i duše, uma i misli.” 

(Skakiæ 1976: 51). U svojem traganju za pravdom, 

derviš u sebi pronalazi mrnju zaboravljajuæi opæa naèela 

i odluèuje se za osvetu. Ahmed Nurudin uvuèen je u igru 

progonjenog i onoga koji goni, poput bjegunca Ishaka, 

zamišljene projekcije svojeg drugog ja: “Ishak, èesta moja 

misao, najlakše sjeæanje, nesigurna elja mene nesaznanog 

i neostvarenog, daleko svjetlo moje tame, ljudsko uzdanje, 

traeni kljuè tajne, nesluæena moguænost izvan poznatih, 

priznavanje nemoguæeg, san koji se ne moe ni 

ostvariti ni odbaciti. Ishak, divljenje ludoj smjelosti koju 

smo zaboravili jer nam je postala nepotrebna.” (Selimoviæ 

1985: 189). 

Prijateljevu slobodu derviš plaæa vlastitom glavom. U 

noæi pred pogubljenje, radost i obnovu uspomena donosi 

mu mladiæ iz Devetaka, sin njegove nekadašnje ljubavi koja 

mu ga i šalje. 

“Šta hoæe? Je li se odvojio od sela, kao i ja nekad? Tra- 

i li šire puteve u ivotu nego što su devetaèki? Ili se sudbina 

šali, da me njime podsjeti na sve, pred veliki put? Ili 

je znak, ohrabrenje, koje mi Bog šalje?…Zašto se baš sad 

javlja ovaj seljaèki momak, koji mi je blii nego što misli? 

Je li došao da mene zamijeni na ovom svijetu?” (Isto: 

344), pita se Nurudin. I ponovo zapoèinje ista prièa. 

Završetak èitanja ovog romana ne donosi i završetak 

razmišljanja o njemu veæ naprotiv ostaje dubok i intenzivan 

dojam nedovršenosti meðu ljudima, situacija u kojoj se 

moe prepoznati svaki pojedinac bez obzira na vrijeme u 

kojem ivi kao što Selimoviæev junak ostaje nedovršen, kako 

u odnosu prema drugima, tako i prema samome sebi. 

LITERATURA 

Kritièari o Meši Selimoviæu, 1973: pr. Razija Lagumdija. 

Sarajevo: Izdavaèko preduzeæe “Svjetlost”. 

Ljudevit Bauer, 1970: Jiri Šotola: Bratstvo Isusovo. Knji- 

evna smotra, Èasopis za svjetsku knjievnost, Godište 

II, Broj 3., str. 91.-92. 

Meša Selimoviæ, 1985: Derviš i smrt. Sarajevo: SOUR Svjetlost, 

OOUR Izdavaèka djelatnost. 

Kasim Prohiæ, 1972: Èiniti i biti. Sarajevo: Svjetlost. 

Gajo Peleš, 1999: Tumaèenje romana. Zagreb: Artresor. 

Miroslav Egeriæ, 1982: Derviš i smrt Meše Selimoviæa. Beograd: 

Zavod za udbenike i nastavna sredstva. 

Ajka Tiro Srebrenikoviæ, 2004: Znakovi osobnosti u Dervišu 

i smrti. Zagreb: Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske 

“Preporod”. 

Mirko Skakiæ, 1976: Knjievno delo Meše Selimoviæa. Beograd: 

Petar Koèiæ 


Simbolièka funkcija likova u 

romanu Magla i mjeseèina 

Meše Selimoviæa 

Piše: Ivan Majiæ 

Knjievno-kritièka recepcija Selimoviæevih djela uglavnom 

je veæ od samih objavljivanja njegovih naslova formirala 

stav koji je kasnije dakako utjecao i na èitateljsku recepciju, 

a koji je glasio kako rano djelo Meše Selimoviæa, 

njegove pripovijetke (meðu kojima se na poèetku nalazilo 

i djelo Magla i mjeseèina) i roman Tišine zaostaju kvalitetom 

za kasnijim romanima Derviš i smrt i Tvrðava. Osim 

što zaostaju kvalitetom, ta djela plaæaju danak tadašnjoj 

situaciji koja se ocrtavala u socrealistiènim “zvaniènim i represivnim 

vulgarno-marksistièkim i shematskiim shvatanjima 

o potrebi i funkciji umetnosti 1 ”, dakle, prevladavajuæoj 

socrealistièkoj knjievnosti koja je u tom kratkom razdoblju 

nakon Drugoga svjetskog rata bila svojevrsna estetsko-politièka 

dominanta. I sam autor konaèno, osvræuæi se 

u Sjeæanjima na svoje poèetke govori o teini pisanja, obeshrabrenosti 

koja se pojavljivala kada se od izdavaèa èekalo 

mišljenje za objavljivanje djela. Stoga razdoblje od deset 

godina izmeðu 1951. i 1961. Selimoviæ naziva “periodom 

æutanja prije obraèuna sa samim sobom” 2 . 

U trenutku kada izlazi Magla i mjeseèina, 1962. godine 

u zbirci pripovijedaka Tuða zemlja, u izdanju sarajevskog 

Veselina Masleše, Selimoviæ iza sebe ima nekoliko objavljenih 

pripovijedaka i roman Tišine koji prolazi uglavnom 

nezapaeno i za kojega u Knjievnim novostima izlazi 

kratka recenzija u kojoj se pisca karakterizira kao “pismena, 

ali bez ikakva talenta” 3 . Recepcija Magle i mjeseèine 

time je usmjerena uglavnom negativnim smjerom, a tome 

vjerojatno i pridonosi ratna tematika djela koja je veæ tada, 

deset godina od Krleina Ljubljanskog govora i èetrnaest 

godina nakon Titova raskida sa Staljinom, sugerirala 

napušteni socrealistièki poetièki kôd. I stoga, potpuno 

novi, psihologistièki naèin pisanja prisutan u Magli i mjeseèini, 

onaj naèin koji æe u punom obliku proslaviti i afi rmirati 

Mešu Selimoviæa u Dervišu i smrti, u tadašnjoj kritici 

biva neprimijeæen. Iznimka je Zoran Glušèeviæ koji Maglu 

i mjeseèinu smatra “pravim knjievno-umetnièkim 

otkriæem naše posleratne proze” 4 i koji snagu ovoga djela 

vidi “u nedoreèenosti, u intimnoj drami unutarnjih monologa, 

u pritajenosti i subjektivnom ispredanju i nizanju 

1 Palavestra, Predrag, Kritièko znaèenje alegorijske forme, Savremenik, 

29 (1983), 42, 4, Beograd, 1983., str. 275. 

2 Selimoviæ, Meša, Sjeæanja, Book-Marso, Beograd, 2006., str. 140. 

3 Ibid. 

4 Glušèeviæ, Zoran, Meša Selimoviæ: “Magla i mjeseèina”, u: Lagumdija, 

Razija, Djelo Meše Selimoviæa u knjievnoj kritici, NIŠRO Osloboðenje, 

Sarajevo, 1986., str. 291. 


tokova seæanja i tokova svesti: u unutarnjoj, ne spoljnoj 

drami” 5 . 

Ono što je od tiskanja Magle i mjeseèine predstavljalo 

stalni izazov kritièko-teorijskoj praksi nedvojbeno je bilo 

povezano s tumaèenjima koja su nastajala u vezi s ovim 

djelom. Prije svega mislim na nemoguænost jednoznaèna 

anrovskog defi niranja ove “dulje pripovijesti” ili “kraæeg 

romana”. Djelo je izašlo s pripovijetkama te se na poèetku 

i doivljavalo kao pripovijetka, meðutim, upravo je to razlog 

da se recepcija odvijala na negativan naèin jer se time 

Magla i mjeseèina gotovo automatski stavljala u “isti 

koš” s ostalim pripovijetkama nastalima u socrealistièkom 

poetièkom kôdu. Tek nakon objavljivanja Derviša i smrti i 

Tvrðave, naroèito “nakon studije Kasima Prohiæa iz 1972. 

godine Èiniti i biti, u kojoj on o Magli i mjeseèini govori 

kao o romanu i drugi autori tekstova o Meši Selimoviæu 

Maglu i mjeseèinu otvorenije prihvataju kao roman, da bi 

i sam Meša Selimoviæ u Sjeæanjima i nekim intervjuima 

anrovski defi nisao to djelo kao kratki roman” 6 . Iz perspektive 

se uspješnih romana koji su izašli kasnije, na Maglu 

i mjeseèinu gledalo na drugaèiji naèin, pronalazeæi u 

tom djelu zametak onoga što æe biti na najbolji naèin razvijeno 

u kasnijim romanima. 

S tim u vezi je i uèestala praksa naglašavanja odreðenih 

osobitosti ovog djela u odnosu na knjievnorodovske 

kategorije. Tako veæ Glušèeviæ u navedenoj kritici karakterizira 

Maglu i mjeseèinu kao “intimnu dramu”, ali dramu 

koja se prikazuje i “kao što naslov kae kao da je satkana 

od magle i meseèine, fl uidna i prozraèna, data u prigušenim 

tonovima, u sfumato senèenjima i prelazima”, da bi 

na kraju usporedio to djelo s “muzièkom vizijom”, odnosno 

“muzièkom strukturom” 7 . I Radovan Vuèkoviæ povezuje 

strukturu Magle i mjeseèine s klasiènom dramskom 

strukturom 8 , dok Risto Trifkoviæ karakterizira Maglu i mjeseèinu, 

naizgled paradoksalno, djelom monološke forme 9 . 

Uzevši sve te atribute u obzir, ispada da je ovo djelo krat- 

5 Ibid., str. 292. 

6 Nediæ, Marko, Pripovetke Meše Selimoviæa - forma i znaèenje, Zbornik 

radova “Knjievno djelo Meše Selimoviæa” (æir.), Sarajevo, 1990., str. 108. 

7 Glušèeviæ, op.cit., str. 291.-293. 

8 “Èini se da je Meša Selimoviæ (...) romansijer od formata. Jedini on, od 

znaèajnijih pisaca poreklom iz Bosne i Hercegovine, stvara klasièni roman 

sa zapletom i razvija ga kao dramaturški sklop koji izrasta organski 

iz jednog èvora i raspliæe se u poenti u duhu aristotelovskih principa 

drame.” Vuèkoviæ, Radovan, Meša Selimoviæ: “Seæanja i eseji” u: Djelo 

Meše Selimoviæa u knjievnoj kritici, str. 41. 

9 Trifkoviæ, Risto, u: Djelo Meše Selimoviæa u knjievnoj kritici, str. 275. 



ki roman, dulja pripovijest lirskih opisivanja, kontemplativnih 

monoloških stanja pojedinih likova koji meðusobno 

ostvaruju dramsku napetost aktivne i na kraju otvorene 

prièe. I svaki se pokušaj jasne podjele ovog djela na ovaj 

ili onaj skup karakteristika nadaje uzaludnim jer Magla i 

mjeseèina uvijek sadrava više, i kad je prièa, ona je poema, 

i kad je poema, ona je drama. 

U pokušaju da se postigne ako ne toèna interpretacija 

ovog djela, onda barem što iscrpnija analiza moguæih 

smjerova analize, fabularna se (re)konstrukcija nadaje neizbjenim 

polazištem. Roman zapoèinje situacijom dolaska 

vojnika u Jovanovu kuæu. Rat je, te Jovan i njegova ena 

primaju vojnike, ugošæuju ih u svojoj kuæi na selu. Promjenom 

fokalizacije, i to trostrukom (pripovijedanje na poèetku 

zapoèinje nultom fokalizacijom sveznajuæeg pripovjedaèa, 

da bi odmah u drugoj reèenici fokalizator bio Jovan, 

a kasnije njegova ena) prikazuje se s jedne strane unutarnji 

svijet pojedinih likova, a s druge se stjeèe dojam dramske 

napetosti prije svega Jovana i njegove ene. Naime, u 

grupi vojnika, posebno mjesto zauzima mladiæ koji, kako 

Jovan primjeæuje, uzrokuje drukèije ponašanje njegove ene. 

Mladiæ aktivira enino prisjeæanje na raniji “moguæi” 

ivot što pojaèava napetost u odnosu Jovana i ene. Vojnici 

odlaze u rat, meðutim, u jednoj od borbi, upravo mladiæ 

biva ranjen i ena je primorana njegovati mladiæa. Mladiæ 

se zaljubljuje u Jovanovu enu, dok ona postupno postaje 

svjesna da se ona zapravo zbliavanjem s mladiæem, zbli- 

ava s imaginarnim Sreækom iz prošlosti, imaginarnim jer 

pripovjedaè do kraja nije jasan je li taj lik postojao ili je 

plod njene mašte. Odlaskom u grad po lijeènièke potrepštine, 

ona se suoèava sa svojom prošlošæu. Za to vrijeme 

fokalizacija se premješta i Jovan je onaj koji postaje fokalizator, 

on je naime, skoro patološki zaokupljen obraðivanjem 

zemlje, njenim plodovima, poljem, što nipošto nije 

nevano jer mu ena ne moe roditi, tako da se potreba za 

nasljedstvom sublimira izrazitim radom u polju. Iznenada, 

pronese se glas da Nijemci idu u ofenzivu, a ena je još u 

gradu. Pokušavajuæi se vratiti na vrijeme, ona kasni, svi 

pogibaju i sve izgori. ena dolazi na zgarište i jedini koji 

preivi ostaje muev brat koji joj je veæ ranije predloio 

ideju da usvoji dijete i koji sada, kada ena ostaje sama 

najavljuje da æe ju potraiti zbog djeteta. Roman završava 

ponovnom promjenom fokalizacije, nultom fokalizacijom 

sveznajuæeg pripovjedaèa “Ustala je i pošla polako u mrak, 

u noæ, u samoæu, a eljela je da ostane i da se isplaèe, pred 

ovim èovjekom što æe noæas poginuti.” 10 

Iz ovoga kratkoga prikaza, vidljivo je da su likovi nositelji 

akcije, meðutim, likovi su ti koji takoðer predstavljaju 

odreðena semantièka, pa èak i ideološka sidrišta, svaki od 

njih prikazan je u vlastitom psihološkom sustavu reagiranja 

te kao takvi omoguæuju dramsku napetost i dinamiènost 

radnje. Za Marka Nediæa upravo je to aspekt zbog 

kojega se o Magli i mjeseèini moe govoriti kao o romanu: 

“Svi likovi u Magli i mjeseèini poseduju vlastito unutrašnje 

jedinstvo, psihološko, etièko, emotivno. Zajedno posmatrani, 

oni formiraju mozaik uslovljenih ljudskih sudbina 

kakav se uspešno ostvaruje pre u romanesknoj knjievnoj 

10 Selimoviæ, Meša, Magla i mjeseèina, Book- Marso, Beograd, 2006., 

str. 116. 

formi nego u pripovedaèkoj.” 11 Status lika u Magli i mjeseèini 

se realizira upravo na naèin koji sugerira Philippe Hamon 

kada naglašava da “lik nije a priori odreðena i stabilna 

datost koja bi se trebala naprosto prepoznati, nego 

konstrukcija koja se postupno ostvaruje kroz vrijeme èitanja, 

kroz jednu fi ktivnu avanturu.” 12 . Likove u ovom romanu 

moemo posmatrati i strukturalistièki kao aktante sa 

svojim funkcijama obiljeja. Svaki lik ima odreðeno usmjerenje 

koje nastoji ostvariti, rana Barthesova metafora vektora 

obiljeja u potpunosti pogaða likove ovoga romana 

jer su svi na neki naèin meðusobno usmjereni na nekoga 

drugoga. Dreæi se Greimasove aktantske sheme koja se 

sastoji od odnosa udnje subjekt-objekt, pri èemu je subjekt 

odreðen pomoænikom i protivnikom (odnos moæi), a 

objekt pošiljateljem i primateljem (odnos spoznaje), u pokušaju 

analiziranja romana Magla i mjeseèina subjekt je 

ena koja je obiljeena odnosom udnje, dakle, usmjerena 

je prema mladiæu koji je objekt, dok je pošiljatelj “rat”, a 

primatelj “smrt”, buduæi da je time povezan odnos prošiljatelja 

i primatelja kojega karakterizira odnos spoznaje. S 

druge pak strane, pomoænik i protivnik eni kao subjektu 

su muev brat kao pomoænik, koji baš kao pravi pomoænik 

na osi koju karakterizira oduzimanje i davanje moæi subjektu, 

nudi sebe kao zamjenu za subjekta, dok je protivnik 

u udnji prema objektu (mladiæu) vrlo jednoznaèno 

mu Jovan. Ako pak, strukturalistièku aktantsku shemu 

primijenimo iz perspektive mladiæa kao subjekta, tada 

nam udnja koja uvjetuje odnos prema objektu sugerira 

enu (Ljubu) kao objekta, pošiljatelj je sada rat jer je rat taj 

koji omoguæuje ranjavanje, a time i pristup objektu. Primatelj 

je simbolièno, Sreæko, tj. na osi spoznaje enin vektor 

nije usmjeren prema mladiæu kao subjektu, veæ prema 

Sreæku, imaginarnom liku iz prošlosti. Pomoænik subjektu 

bio bi brat Jovanov koji ga je poslao na bojište, time ga 

doveo u poziciju za ranjavanje i pristup objektu, a protivnik 

je, i u ovom sluèaju, Jovan, mu, koji oduzima moæ 

subjektu u njegovoj udnji prema objektu (eni). I konaèno, 

promotrimo li aktantsku strukturu iz perspektive Jovana, 

dobivamo zanimljivu poziciju Jovana kao subjekta koji, 

prijenavedenom sublimacijom ne udi prema svom logiènom 

objektu eni, veæ je supstituira “zemljom”. Na osi 

spoznaje, pošiljatelj objekta je ena koja èinjenicom nemoguænosti 

trudnoæe, ukida subjektu toliko vaan aspekt nasljeðivanja, 

primatelj je rat, kao pale, kao posvemašnje 

uništenje i ishod objekta zemlje. Pomoænik Jovanov je brat 

s kojim Jovan razgovara o sudbini zemlje, dok su protivnici 

ratnici partizani koji dolazeæi na poèetku romana na 

prostor zemlje oduzimaju moæ potrebnu subjektu u odnosu 

prema svom objektu, zemlji i ostavljanju zemlje nekome, 

odnosno nasljeðivanju. 

Ova strukturalistièka shema, dakako, kao i sve strukturalistièke 

sheme, moe izgledati kruto, ali u interpretativnom 

nastojanju, i aktantski modeli pokazuju na koliko 

razlièitih naèina se moe pristupiti funkciji likova (u ovom 

sluèaju aktanata) u romanu i njihovoj ulozi unutar kreiranja 

cjelovitosti teksta. 

11 Nediæ, Marko, Pripovetke Meše Selimoviæa - forma i znaèenje, Zbornik 

radova “Knjievno djelo Meše Selimoviæa” (æir.), Sarajevo, 1990., str. 109. 

12 Hamon, Philippe, Za semiološki status lika, u: Milanja, Cvjetko(ur.), 

Autor, pripovjedaè, lik, Svjetla grada, Osijek, 1999., str. 439 


S tim u vezi, zanimljiva je Peleševa (takoðer strukturalistièka) 

klasifi kacija narativnih fi gura. Peleš, eleæi apstrahirati 

pojmove kojima se koristi, dakle, uèiniti ih pogodnima 

za široki spektar analiza i pojedinaènih primjera, a konkretno 

tumaèeæi formu sadraja romana, odnosno njegovu semantièku 

sub-strukturu, tumaèi “pojedinaènost pripovjednog 

teksta kroz tri vrste narativnih fi gura: narativne fi gure 

osobnosti, narativne fi gure skupnosti i narativne fi gure 

opstojanja.” 13 Iz toga gradi “tri vrste znaèenjskih sastavnica 

(svojstava): psihem, sociem i ontem, pa istim slijedom tri 

vrste narativnih fi gura: psihemsku, sociemsku i ontemsku.” 14 

U karakterizaciji lika, tim se pristupom moe likove svrstati 

prema stupnju apstrakcije, od onih koji nose samo razlikovna 

obiljeja (primjerice, samo vlastita imena), prema 

onima èija svojstva èine “semantièki snop” te nam sugeriraju 

više u odnosu lika i cjelokupne organizacije prièe. Tako 

neki lik u psihemskoj narativnoj fi guri moe sadravati 

odreðeni broj svojstava svojstvenih samo njemu, ali on u 

sociemskoj narativnoj fi guri moe biti povezan s nekim 

drugim likovima s kojima dijeli neka zajednièka obiljeja, 

da bi, konaèno u ontemskoj narativnoj fi guri taj lik postao 

nositelj odreðenih ideja koje su ne samo presudne za prièu, 

veæ je u tom smislu i nadilaze sugerirajuæi svjetonazorni, 

fi lozofski ili moralno-etièki sustav mišljenja. 

Pokušaj da se likovi romana Magla i mjeseèina, odnosno 

razlièite narativne fi gure iz perspektive Peleševe strukturalistièke 

podjele, sagledaju u tom kontekstu dovodi do 

povezivanja psihemske narativne fi gure i ontemske. Psihemske 

kao one koju svi likovi imaju samim time da ih se 

moe razlikovati i zanimljivo, preskaèuæi sociemsku (osim 

u sluèaju mladiæa koji je odreðen pripadnošæu grupi ratnika), 

likovi se u ovom romanu ostvaruju na ontemskoj razini. 

Mladiæ, koji s jedne strane pripada grupi partizana, 

ali s druge je strane, snano individualno obiljeen mladošæu 

i neiskustvom, na ontemskoj razini bi bio nositelj 

slobode, eventualne svijetle poratne buduænosti, mladosti 

na kojoj svijet ostaje, on vjeruje u ljubav i zanimljivo, 

glas njegov je opojan, ima talent govora, upravo na ontemskoj 

razini predstavlja vitalistièki element u romanu. 

Zatim, Jovan, njegova suprotnost, predstavnik starije generacije, 

generacije koja se boji izgubiti zemlju novim poretkom 

nacionalizirane imovine, na ontemskoj razini 

predstavnik starih vrijednosti rada, odricanja, šutnje, baština 

i naslijeðe su vrijednosti koje zastupa, dok je ljubav 

ostala još samo prema zemlji koju obraðuje i kuæi koju je 

sagradio. Jovanov brat funkcionira kao supstituent i mladiæa 

i mua, kao konformist kojemu ostaje zemlja, ali koji 

mora osmisliti buduænost, na ontemskoj razini funkcionira 

kao prijelazno rješenje ivota, tranzicija, maglovito i 

nejasno stanje onoga “sada”. Ako je mladiæ predstavnik 

mladosti i buduænosti, a Jovan predstavnik starije generacije, 

anakrone, izgubljene sa svojim idealima u vremenu 

koje donosi nove vrijednosti, Jovanov brat je sadašnjost, 

riskantna i neizvjesna sa svim stranputicama. 

Meðutim, na kraju ostaje jedino ena, jer zadnjom reèenicom 

sveznajuæi pripovjedaè najavljuje da æe i Jovanov 

13 Peleš, Gajo, Tumaèenje romana, Artresor naklada, Zagreb, 1999., str. 

222. 

14 Op. cit., str. 228. 


brat umrijeti. Ostaje ena koja je po mnogoèemu najkompleksniji 

lik, ona, “koja je æudljiva, vjeèiti april, vesela pa 

tmurna, prièljiva pa malorjeka, svakog jutra ustaje i na lijevu 

i na desnu nogu pa je ne odreðuje dan veæ trenutak, 

sluèajno je ovdje, kivna kad se sjeti da je mogla biti na 

drugom mjestu, razdragana kad pomisli da æe biti” 15 , na 

ontemskoj razini nema jasnog odreðenja jer je konstitutivno 

odreðena onim Drugim, onim što nije, prošlošæu, 

stanjem prije, nekad moguæim, danas neostvarenim i neostvarivim. 

Njena neplodnost, konfrontirana s permanentnim 

zahtjevom plodnosti kod Jovana i u romanu uopæe, 

postaje mjestom sukoba na ontemskoj razini prošlosti i 

buduænosti. Zemlja je izgorena, a ena ostaje, ena kojoj 

se nudi zamjenski, drugi ivot s posvojenim djetetom, 

Derridaov suplement kao dometak koji se pokazuje kao 

vraæanje razlike, obnovljena udnja. 

Iz toga slijedi da se strukturalistièke analize ne mogu 

primijeniti dosljedno jer se kako u Greimasovoj aktantskoj 

shemi, tako i u Pelešovoj analizi narativnih fi gura, odnosi 

meðu likovima i unutar njih samih pokazuju kompleksnijima 

i kontradiktornijima. Drugim rijeèima, vektor udnje 

koji usmjerava subjekta prema objektu, uvijek je osuðen na 

promašaj jer je taj vektor oznaèen najmanje dvjema strelicama, 

strelicom prema objektu, ali i povratno, strelicom 

prema samome sebi. Svaki lik je konstitutivno obiljeen 

onime što mu nedostaje, mladiæ→ljubav, Jovan→naslijeðe, 

Jovanov brat→ena, obitelj, ena→imaginarna prošlost, 

Sreæko, “ivot kakav je mogao biti”. Na kraju se likovi ne 

uspijevaju realizirati ne zbog socrealistièkog Deus ex machina 

rješenja rata, veæ zbog toga što se, prema Lacanu, 

“topologija udnje prepoznaje upravo u nemoguæem” 16 . 

Zato se i pribjegava sjeæanju u ovom romanu, “koncept 

sjeæanja” koji uprisutnuje udnju, “u psihoanalitièkoj literaturi 

je uvijek dio paradigme izgubljenog objekta” 17 i zbog 

toga se sjeæanje promatra kao “svjesna reprezentacija prošlosti 

uvijek osumnjièena na (veæi ili manji stupanj) iluzije” 18 . 

Upravo zbog te iluzornosti sjeæanja, Sreæko, lik iz prošlosti 

nije jasno odreðen, njegovo postojanje samo je u funkciji 

obnavljanja melankolije prema prošlosti koja je kao patološki 

nagon usaðena u enu u ovom romanu, a time i njena 

neplodnost dobiva posve drugo znaèenje. 

Psihoanalitièko viðenje ovog romana samo je natuknuto, 

simboliènost likova time je dovedena do krajnjih interpretativnih 

moguænosti, meðutim, odnosi meðu likovima 

pokazuju toliki stupanj kompleksnosti da gotovo svaka 

metodološka interpretacija moe pronaæi svoju primjenu. 

Ostavljajuæi roman otvorenim, ostavljajuæi na kraju enu 

kao jedinu preostalu, Selimoviæev pripovjedaè sugerira i 

jedno feministièko tumaèenje ovoga romana, ali baš kao 

što Selimoviæev pripovjedaè time završava roman, moguænošæu 

feministièkog tumaèenja i ja završavam ovaj rad, 

ostavljajuæi ga otvorenim, meðutim, otvorenim upravo 

onoliko koliko æe me vuæi prema daljnjim istraivanjima. 

15 Selimoviæ, Meša, Magla i mjeseèina, str. 97. 

16 Matijaševiæ, eljkam Strukturiranje nesvjesnog: Freud i Lacan, AGM, 

Zagreb, 2006., str. 174. 

17 International Dictionary of Psychoanalysis (ed. Alain de Mijolla), 

Thomson, Gale, 2005., str. 1041. 

18 Op. cit., str. 1040. 


BIBLIOGRAFIJA 

Bibliografi ja Èasopisa za kulturu 

i društvena pitanja BEHAR 

GODINA VIII – XIV, 1999 – 2006, BROJEVI OD 40/41 DO 76/77 

Priredio: Zija Sulejmanpašiæ 

NASLOVNICE 

BERBER, Mersad: Zagrebaèka damija. IX-X /2000., br. 50 

BALIÆ, dr. Smail, akademik. Fotos. V-VIII/2004., br. 66-67 

DIZDAREVIÆ, Abaz: Pamæenje i sjeæanje. IX-X/2004., br. 68 

ÐUZEL, Izet: Pejza. XI-XII/2001., br. 57 

ÐUZEL, Izet: Tjeskobna prolaznost. IX-XII/2005., br. 74-75 

EMRIÆ, Sead: Kudret sahat. I-IV/2004. Br. 64-65. 

HASANEFENDIÆ, Sead: Elementi Bosne. V-VIII/2002.(2003.)., 

br. 60-61 

IBRAHIM Kajan, fotos. III/2002., br 59 

IBUKIÆ, Ahmet: Vodeni cvijet Une, pastel. I-II/2000., br. 46 

KAFIJEVA MEDRESA I DAMIJA NA SRTU-PRUSAC, fotos. I- 

II/2002., br. 58 

KURT, Ismet, bareljef. V-VI/1999., br. 42 

MASLIÆ, Mubera: Srebrenica oduvijek –zauvijek bosanska. VII- 

VIII/2005., br. 73 

MEHINOVIÆ, Hasan: Kompozicija. VII-X/1999., br. 43-44 

MUFTIÆ, Osman: Iranske forme, akvarel. III-IV/2000., br. 47 

MUZAFERIJA-BUZA, Amira: Behar. III-VI/2005., br. 71-72 

NOVALIÆ, Ibrahim: Autoportret, ulje. I-IV/2001. br. 52-53 

PLAKAT priredbe u KPD Zenica. I-II/2005., br. 70 

PONGRAC-LADICKI, Matea: Suncokret. VII-X/2001., br. 55-56 

SERDAREVIÆ, Mirza: Lewha, ulje. XI-XII/2000., br. 51 

SINANOVIÆ, Alija: Alija, ulje. XI-XII/2002.(2003.), br. 63 

SMAILAGIÆ, Nerkez. Fotos. I-VIII/2006., br. 76-77 

ŠTETIÆ, Rizah: Poèitelj, ulje. XI-XII/1999., br. 45 

TAHIROVIÆ, Nesim: Konture u vatrenoj kugli. XI-XII/ 2004., Br. 

69 

TRTOVAC, Dino: Bosanska rapsodija. IX-X/2002.(2003.), br. 

62 

VEJZOVIÆ, Fadil: Mostar. Ulje na platnu. V-VI/2001., br. 54 

VOLJEVICA, Ico: Mrtva priroda, ulje. V-VIII/2000., br. 48-49 

ZAIMOVIÆ, Mehmed: Obala nade. I-IV/1999., br. 40-41 

KNJIEVNOST/NARODNA 

“IZ 1001 NOÆI” (preveo Alija Bejtiæ, prepjevao Radovan Ivšiæ). 

XI-XII/2002.(2003.) br. 63. str. 28, 30 i 32*** I-IV/2004. Br. 

64-65. str. 54 

BEHAR U SEVDALINCI: Pet pjesama iz zbirke Saita Orahovca. 

VII-X/2001., br. 55-56, str. 24 

FRNDIÆ, Nasko : Bošnjaèke poslovice: baština mudrosti. IX- 

X/2004., br. 68, str. 18-20 

FRNDIÆ, Nasko : Bošnjaèke poslovice: baština mudrosti. XI- 

XII/2004., br. 69, str. 17-19 

FRNDIÆ, Nasko: Divovska snaga Biberèiæa. IX-X/2002.(2003.), 

br. 62, str. 30-32. 

REBAC Hasan, zabiljeio: Hasanaginica. IX-X /2000., br. 50, 

str. 4 

DRUŠTVO, POVJEST, BOSNA 

*** Bosna je ideja – govor Alije Izetbegoviæa na 49. zasjedanju 

Generalne skupštine UN. XI-XII/1999., br. 45. str. 7-8. 

***TAKO JE GOVORIO FRANJO TUÐMAN – Odabrao Faris Naniæ 

iz knjige Fahrudina Dape. XI-XII/1999., br 45, str. 5 

ANONIM: Pakt o stabilnosti jugoistoène Europe. VII-X/1999., 

br. 43-44, str. 5-7 

ANONIM: Stradanje istoène Bosne – Izvještaj iz 1943. VII- 

VIII/2005., br. 73, str. 20-21 

BALIÆ, dr. Smail: Crkva bosanska i uloga derviša u islamizaciji 

Bosne. (Preveo Z. S.). V-VIII/2004., br. 66-67, str. 37-45 

BALIÆ, dr. Smail: O meðuvjerskom pomirenju u Bosni. I- 

IV/1999., br. 40-41, str. 7-9 

BALIÆ, dr. Smail: Potvrda bošnjaèkog identiteta. V-VIII/2004., 

br. 66-67, str. 34-36 

BALIÆ, dr. Smail: Predgovor ponovljenom cjelokupnom izdanju 

“Bosanskih pogleda”. V-VIII/2004., br. 66-67, str. 46- 

47 

DOMAZET, Bosiljko: Obnova multietiènosti. I-IV/2001. br. 52- 

53, str. 50 

DURIÆ, dr. Rašid: Duhovni most islamskog Orijenta i kršæanskog 

Zapada u “Kulturi Bošnjaka” Smaila Baliæa. V- 

VIII/2004., br. 66-67, str. 56-60 

DANKO, Suad: Formiranje 13. SS divizije Handar. V-VI/2001., 

br. 54., str. 26-29 

ÐURÐEV, akademik Branislav: Prvi bosanski prikaz Baliæevog 

ivotnog djela V-VIII/2004., br. 66-67, str. 53-55 

FRNDIÆ, Nasko: Vakif Gazi Husrevbeg. V-VIII/2000., br. 48-49. 

str. 51-57 

GUJIÆ, Kasim: Kako su poubijani na vjeru pozvani hercegovaèki 

izaslanici u Crnoj Gori 1843. godine. VII-VIII/2005., br. 

73, str. 17-19 

HADIALAGIÆ, Husref: Bosanski namjesnik u posjetu Rijeci 

1869. I-II/2005., br. 70, str. 5-8 

HOFMANN, Murad: O uzrocima nasilja u politici. (Preveo Zija 

Sulejmanpašiæ). V-VIII/2002.(2003.), br. 60-61, str. 20-23 

JALIMAM, dr. Salih: Smail Baliæ – jedno dragocjeno iskustvo. 

V-VIII/2004., br. 66-67, str. 48-52 

JERGOVIÆ, Miljenko: Moe li èovjek biti musliman? VII-X/2001., 

br. 55-56., str. 4-7 

KAJAN, Ibrahim: Ljudi s poèetka svijeta. I-IV/1999., br. 40-41, 

str. 49-52 

KAJAN, Ibrahim: Tri logora u Krajini. V-VIII/2000., br. 48-49. 

str. 21-27 

KARAVDIÆ, dr. Mustafa: Ratni zloèin ne zastarjeva. I-IV/1999., 

br. 40-41, str. 31 

KHALED el FADI: Terorizam je protivan islamskoj tradiciji. VII- 

X/2001., br. 55-56. str. 7 


MALCOLM, Noel: Zemlja nesreæe. I-IV/1999., br. 40-41, str. 

12-14. 

MASLIÆ, Mubera: Srebrenièka kovnica osmanskog novca. VII- 

VIII/2005., br. 73, str. 36-37 

MATVEJEVIÆ, Predrag: “Bivši”. S francuskog preveo Fahrudin 

Kreho. V-VI/1999., br. 42, str. 9-10 

MATVEJEVIÆ, Predrag: Naši talibani. I-II/2002., br. 58, str. 4-6 

MØNESLAND, Sven: 1001 dan Bosne i Hercegovine, I-IV/2001. 

br. 52-53, str. 28-29 

MUFTIÆ, dr. Edhem: Nacionalni identitet Bošnjaka u teorijskom 

opusu bošnjaèke ljevice izmeðu dva svjetska rata. III- 

VI/ 2005., br. 71-72, str. 4-6 

Naniæ, Faris: Dijalog kao alternativa. III-IV/2000., br. 47, str. 

6-7 

Naniæ, Faris: Kraj Jugoslavije. V-VI/1999., br. 42, str. 5-9 

Naniæ, Faris: Kvalifi kacija za dijalog. VII-X/2001., br. 55-56. str. 

9-11 

Naniæ, Faris: Novi rat na Balkanu. I-IV/2001. br. 52-53, str. 

5-7 

NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Svi malobrojni narodi mogu postati 

Èeèeni. I-II/2000., br. 46, str. 5-10 

OMERBAŠIÆ ef. Ševko: Muslimani-Ismaeliæani u ugarskim dr- 

avnim dokumentima. I-IV/1999., br. 40-41, str. 42 

PURIVATRA, prof. dr. Atif: Popis stanovništva 2001. III- 

IV/2000., br. 47, str. 4-5. 

RIZVIÆ, prof. dr. Muhsin: Jaki su strpljivi. I-IV/ 2001., br. 52-53, 

str. 3 

SCHWARTZ, Stephen: Nulta toèka i saudijska veza. VII-X/2001., 

br. 55-56. str. 8-9 

SILAJDIÆ, dr. Haris: Bošnjak dokaz koji je preivio. I-IV/1999., 

br. 40-41, str. 5-6 

SULEJMANPAŠIÆ, Zija: 90 godina od politièkog procesa travnièkim 

ðacima Bošnjacima – “Srbima”. XII/2004., br. 69, 

str. 14-16 

SULEJMANPAŠIÆ, Zija: Divizija na obuci – francuska epizoda. 

V-VI/1999., br. 42, str. 32-34 

SULEJMANPAŠIÆ, Zija: Dobro došao hladni rat. VII-X/1999., 

br. 43-44, str. 12-14 

SULEJMANPAŠIÆ, Zija: Fundamentalizam i fundamentalizmi. 

XI-XII/1999., br. 45, str. 8-12 

SULEJMANPAŠIÆ, Zija: Pobuna u Villefrancheu. VII-X/1999., 

br. 43-44, str. 36-42 

SULEJMANPAŠIÆ, Zija: Stoljeæe protjerivanja. *** Srbi i rat u Bosni: 

njemaèka polemika 1997. XI-XII/2000., br. 51 – str. 5 

SULEJMANPAŠIÆ, Zija: Tabor-imami kao “mlade muftije”. I- 

IV/1999., br. 40-41, str. 44-48 

SULEJMANPAŠIÆ, Zija: Zapadno viðenje islama. I-IV/2001., br. 

52-53, str. 16- 26 

DRALOVIÆ dr. Muhamed: Islamski svijet izmeðu proklamacija 

i stvarnosti. VII-X/1999., br. 43-44, str. 15-17 

PJESNIŠTVO 

*** SARAJEVU DANIMA-Pjesme Shapira Panopaja i Lutfi Bošnjaka, 

(preveo s engleskog Izet draloviæ) VII-X/2001., br. 

55-56. str. 51 

ALAGIÆ, Semka: Jetimska suza *** Na samrti XI-XII/2001., br. 

57. str. 7 

ALFIREVIÆ, Frano: Ruke bolesnog mladiæa. XI-XII/2000., br. 5, 

str. 15 

ALISPAHIÆ, Nijaz: Ahmina mangala. III-IV/2000., br. 47, str. 

25 

ANONIM: Antologija norveške poezije o ratu u BiH. VII-X/1999., 

br. 43-44, str. 35 

BIBLIOGRAFIJA 

ANONIM: Kaside nepoznatog španjolskog Arapa. Priredio i 

prepjevao prof. dr. Osman Muftiæ. V-VI/1999., br. 42, str. 

18-19 

BARAKOVIÆ, Meho: Pjesme. IX-XII/2005., br. 74-75, str. 7, 40, 

47. 

BAŠIÆ, Husein: Pjesme. VII-X/1999., br. 43-44, str. 19 

BEKRIÆ, Ismet: Kad umre èovjek; Kapija . I-IV/1999., br. 40-41, 

str. 21 

BORIÆ, Aras: Prizor. VII-X/1999., br. 43-44, str. 11 

BRKA, Amir: Vrata nepoznatog. I-IV/2001. br. 52-53, str. 4 

DEDIÆ, Refi ka: Kruna duha u vjeri oslonac ima. I-II/2000., br. 

46, str. 33 

DELALIÆ, Munib: Dije pjesme. III-IV/2000., br. 47, str. 19 

DELALIÆ, Munib: Heliodrom. III-IV/2000., br. 47, str. 33 

DELALIÆ, Munib: Ilica. I-IV/2001. br. 52-53, str. 35 

DELALIÆ, Munib: Kumrija. V-VI/1999., br. 42, str. 4 

DELIÆ, Dinko: Prestanak opasnosti. XI-XII/1999., br. 45, str. 4 

DICKEY, James: Preljub (Preveo Zdenko Novaèki). III-IV/2000., 

br. 47, str. 4 

DIZDAR, Mehmedalija: Sensation. XI-XII/2000., br. 51, str. 22 

DURAKOVIÆ, Esad: Lirske minijature u p(r)ozno doba. III-VI/ 

2005. br. 71-72, str. 44-45 

DURBEŠIÆ, Tomislav: Remember me, ili jednostavna pjesma. 

V-VI/2001, br. 54., str. 4 

ÐUZEL, Drenka: Pjesme iz knjige “Skrovište povjerenja”. I- 

II/2005., br. 70, str. 19 

FERLINGHETTI, Lawrence: U najljepšim Goyinim prizorima. 

(Prevela Mirjana Nelson Dedajiæ). III-IV/2000., br. 47, str. 4 

FRNDIÆ, Nasko: pjesme iz zbirke “Ledena berba”. IX-X/2002. 

(2003.), br. 62, str. 8, 13, 15, 18, 20, 21, 22, 25, 26 

FRNDIÆ, Nasko: Srebrenièani, Srebrenièki spomenik, Svijet i 

Srebrenica. VII- VIII/2005., br. 73, str. 13 

GRAHOVAC, eljko: Ponestaje prostora. Iz antologije najnovije 

bosansko- hercegovaèke poezije. I-IV/2001. br. 52-53, str. 

36-37 

HADIAVDIÆ, Edin: Moj grade I-IV/2001. br. 52-53, str. 52 

HAJDAREVIÆ, Hadem: Nove pjesme. XI-XII/2000., br. 51 – str. 4 

IBRAHIMAGIÆ, Omer: Kada neèega fali. III-IV/2000., br. 47, str. 

31 

IZ PERZIJSKE POEZIJE. V-VIII/2002.(2003.), br. 60-61, str. 51 

KAJAN, Ibrahim: Crni bik iz humske zemlje. III-IV/ 2002., br. 

59, str. 26 

KAJAN, Ibrahim: Èenja ljubavnika. III-IV/ 2002., br. 59, str. 

30 

KAJAN, Ibrahim: Ljubavna molitva *** Treæa. III-IV/ 2002., br. 

59, str. 24¸ 

KAJAN, Ibrahim: Nepoznati Salih Aliæ. I-IV/1999., br. 40-41, 

str. 32-33 

KAJAN, Ibrahim: Pjesme iz nagraðene zbirke. V-VIII/2002. 

(2003.),, br. 60-61, str. 44 

KAJAN, Ibrahim: Priprema za bolji svijet. III-IV/2000., br. 47, 

str. 19 

KAJAN, Ibrahim: Svjetlosni Pan. III-IV/ 2002., br. 59, str. 18 

KEBO, Alija: U ratu sa samim sobom. I-IV/1999., br. 40-41, str. 

9 ***Što ne poravnamo, poravnaæe zemlja str. 23 

KIŠEVIÆ, Enes: Hava's entreaty. V-VIII/2000., br. 48-49, str. 27 

KIŠEVIÆ, Enes: Izbjegli crvi. VII- VIII/2005., br. 73, str. 13 

KLJUÈANIN, Zilhad: Boije drvo. VII-X/1999., br. 43-44, str. 4 

KLJUÈANIN, Zilhad: Pobjeda je lijepa kao bijela smrt. I-II/2000., 

br. 46, str. 29 

MAGLAJLIÆ FRANIN, Dina: Pjesme. I-II/2002., br. 58, str. 22 

MALIÆ, Zdravko: Bosanèice. VII-X/2001., br. 55-56. str. 19 

MATHISEN, Ida: Brijaè i njegova ena. I-IV/1999., br. 40-41, 

str. 4 


BIBLIOGRAFIJA 

MATHISEN, Mathis: Bosanske izbjeglice. *** Sav bosanski narod. 

I-IV/1999., br. 40-41, str. 4 

MUFTIÆ, Osman: San o Ibrahimu (Umjesto uvodnika). III-IV/ 

2002., br. 59, str. 3 

MURADBEGOVIÆ, Ahmet: Intimna pjesma: I-IV/2001. br. 52- 

53, str. 52 

NOSIÆ, Ivica: Pjesme Mustafe Širbiæa. I-II/2002., br. 58, str. 11 

OMERIKA Nusret: Dova vojnika Jusufa iz Zahim mahale u Mostaru. 

I-II/2002., br. 58, str. 17 

OMERIKA, Nusret: Pjesme. V-VIII/2002.(2003.), br. 60-61, str. 

41 

PEPIÆ, Adnan – Pjesme. XI-XII/1999., br. 45, str. 16 

PODRIMJA, Ali: Kriv je Albanac. III-IV/2000., br. 47, str. 7 

RICHEMBERGH, Goran Beus: Noæno putovanje. XI-XII/1999., 

br. 45, str. 17 

SALIHBEGOVIÆ, Melika: Monolog sa sufi jom. V-VI/2001., br. 

54, str. 25 

SARIÆ, Safet: Crni vjetrovi – pjesme . V-VIII/2000., br. 48-49., 

str. 28 

SARIÆ, Safet: Fejiæa ulica. I-II/2000., br. 46, str. 4 

SEVDI (1) i (2) Salih Trbonja: Iz zbirke Tespih na bešici. VII- 

X/2001., br. 55-56, str. 46 i 50 

SINANOVIÆ, Emsud: Pismo ocu koji je pao za slobodu. VII- 

VIII/2005., br. 73, str. 26 

SUVREMENO ALBANSKO PJESNIŠTVO, izbor: Esad Mekuli, Enver 

Gjerqeku, Besim Bokshi, Ganimete Nura, Adem Gajtani, 

Fahredin Gunga, Qerim Ujkani, Azem Shkreli, Rahman 

Dedaj, Mirko Gashi, Ali Podrimja, Beqir Musliu, Eqrem Basha, 

Sabri Hamiti. I-IV/1999., br. 40-41, str. 15-16 

ŠARIÆ, Muhidin: Izbjeglièki dom; Zmija. I-IV/1999., br. 40-41, 

str. 25 

ŠIRBIÆ, Mustafa: Vraæanje iskonu. I-II/2000., br. 46, str. 33 

TALUNDIÆ, Abdulah: Tri pjesme. V-VIII/2000., br. 48-49, str. 

57 

UJEVIÆ, Tin: Kafana u snijegu. XI-XII/2000., br. 51, str. 27 

ZALIHIÆ, Amir: El ultimo suspiro del Moro. V-VIII/2000., br. 

48-49., str. 4 

ZALIHIÆ, Amir: Suvremeno sandaèko pjesništvo. Predgovor, 

bilješke o pjesnicima i 35 pjesama. V-VI/2001., br. 54, str. 

12-25 

ZALIHIÆ, Amir: Tri pjesme. V-VI/1999., br. 42, str. 17 

ZBIGNIEW, Herbert: Molitva staraca. I-IV/2001. br. 52-53, str. 

33 

ZBIGNIEW, Herbert: Naðene pjesme. U bosanski prepjevala 

Anna Bloch. V-VIII/2000., br. 48-49., str. 33 

PROZA /PRIPOVJESTI, ULOMCI ROMANA, DNEVNIKA, 

PUTOPISI 

ABADIÆ NAVAEY, Azra: Nekoliko prièa iz Mesnevije. III-VI/ 

2005., br. 71-72, str. 32-38 

AL-ŠEJH, Hanan: Zehrina prièa. I-II/2005., br. 70, str. 26-29 

BARAKOVIÆ, Meho: Begova kuæa, mon amour. XI-XII/2004., 

br. 69, str. 33-34 

BERBER, Mersad: Zemlja zlatnih ljiljana. I-IV/2001. br. 52-53 – 

str. 20-21 

BRKA, Amir: Zavièajni muzej. V-VI/1999., br. 42, str. 21 

ÇELEBI, Evliya: Varoš Srebrenica (preveo M. draloviæ). VII- 

VIII/2005., br. 73, str. 39 

ÆEHAJIÆ, Sevret M.: Ljepša od najljepšeg. I-IV/2001. br. 52-53 

– str. 35 

ÆEHAJIÆ, Sevret M.: Red vonje. V-VIII/2000., br. 48-49., str. 

34 

DELALIÆ, Munib: Svukud mi je sada dom! I-II/2000., br. 46, str 

18-20 

DAMBEGOVIÆ, Emir: Klesareva kæi. I-II/2000., br. 46, str. 10 

DUBRAN, Halil: Mirisni plodovi duše (ulomci). Preveo akademik 

Esad Durakoviæ. VII-VIII/2005., br. 73, str. 28-30 

DUMHUR, Zuko: Oproštaj od cvijetnog Širaza. V-VI/1999., br. 

42, str. 26 

FRNDIÆ, Nasko: pismo Europi i Americi. (Drama u tri èina). IX- 

X/2002.(2003.), br. 62, str. 9-29 

HAJDAREVIÆ, Hadem: Ðavolov dvojnik. I-IV/2001. br. 52-53 

– str. 26-28 

KAJAN, Ibrahim: A smrt se ukaza u tvrdom Kljuèu (2). I-II/2005., 

br. 70, str. 16-19 

KAJAN, Ibrahim: A smrt se ukaza u tvrdom Kljuèu (1). XI- 

XII/2004., br. 69, str. 20-22 

KAJAN, IBRAHIM: Carigradski zapis. I-II/2000., br. 46, str. 30-32 

KAJAN, Ibrahim: Grèko vrijeme, turska zemlja. XI-XII/1999., br. 

45, str. 32-34 

KAJAN, Ibrahim: I vjeènost je trošna. I-IV/2001. br. 52-53 – str. 

45-49 

KAJAN, Ibrahim: Mezar Idrisa a. s. Henoka starozavjetnoga? 

III-IV/ 2002., br. 59, str. 19-21¸ 

KAJAN, Ibrahim: Otpusni list. III-IV/ 2002., br. 59, str. 25-26 

KAJAN, Ibrahim: Poèitelj/Svila i krv. XI-XII/2002.(2003.), br. 63, 

str. 13-17 

KAJAN, Ibrahim: Sablja od rastanka. III-IV/ 2002., br. 59, str. 

22-24¸ 

KAJAN, Ibrahim: U Stocu, Isusov plaè. V-VIII/2002.(2003.), br. 

60-61, str. 42-44 

KAJAN, Ibrahim: U zemlji sivog vuka. VII-X/1999., br. 43-44, 

str. 43 

KANAFANI, Gassan: Zemlja tunih naranèi. VII-X/2001., br. 55- 

56. str. 48-49 

KLJUÈANIN, Zilhad: Legenda i nimalo legendarna zbilja. XI- 

XII/2000., br. 51 – str. 30 

KLJUÈANIN, Zilhad: Logorologija & nostalgija. XI-XII/2000., br. 

51 – str. 29 

KRESO, Mirsad: Dobri Bošnjak o Perziji. V-VIII/2002.(2003.), 

br. 60-61, str. 45-51 

KUREISHI, Hanif: Mi nismo idovi. XI-XII/2001., br. 57. str. 25-27 

KUREISHI, Hanif: Moj sin fanatik (prijevod s engleskog Lamija 

Kulenoviæ). I-II/2002., br. 58, str. 18-20 

MAHFUZ, Nedib: San jednog sata (prijevod s arapskog Haris 

Daferoviæ). I-II/2002., br. 58, str. 21-22 

MALIÆBEGOVIÆ, Mirsad: rtva. I-II/2002., br. 58, str. 23-24 

MUJADEVIÆ, Dino: “Neuzorana ledina”. IV/2004. Br. 64-65, 

str. 35-38 

NAMETAK, Alija: Naš efendija. III-VI/ 2005., br. 71-72, str. 40-42 

OBHODAŠ, Safeta: Dammilin uzor. XI-XII/2000., br. 51 – str. 

16-17 

OBHOÐAŠ, Safeta: A godine su letjele od imati i nejmati. V- 

VI/1999., br. 42, str. 20 

PERVIZ, Izet: Mrea. Posljednji dan u opkoljenom metulumu. 

I-IV/2001. br. 52-53 – str. 38-39 

PETRITSCH, Wolfgang: Selo izvan ratova. (Preveo Z. S.) I- 

IV/2004. Br. 64-65, str.43 – 45 

SINANOVIÆ, Emsud: Ramazanska prièa. III-VI/ 2005., br. 71- 

72, str. 43-44 

STRAUSZ, Adolf: Bosna: zemlja i ljudi (1). (Preveo Z. S.) XI- 

XII/2001., br. 57. str 21-24 

STRAUSZ, Adolf: Bosna: zemlja i ljudi (2). (Preveo Z. S.) V- 

VIII/2002.(2003.)., br. 60-61, str. 37-41 

STRAUSZ, Adolf: Bosna, zemlja i ljudi (3) .(Preveo Z.S.) XI- 

XII/2002.(2003.), br. 63, str. 18 – 26 

STRAUSZ, Adolf: Bosna: zemlja i ljudi (4). (Preveo Z. S.) IV/2004. 

Br. 64-65, str. 39-42 


STRAUSZ, Adolf: Bosna: zemlja i ljudi (5). (Preveo Z. S.) IX- 

X/2004., br. 68, str. 21-23 

SULEJMANPAŠIÆ, Zija: 3600 milja na najveæem talijanskom 

brodu (1). I-II/2005., br. 70, str. 20-22 

SULEJMANPAŠIÆ, Zija: 3600 milja s najveæim talijanskim brodom 

(2). III-VI/ 2005. br. 71-72, str. 46-50 

SULEJMANPAŠIÆ, Zija: Kufa, Nedef i Kerbela, velika šijitska 

svetišta. I-IV/2004. Br. 64-65, str. 31 – 35 

ŠABANOVIÆ, Mesud. Magbula. V-VIII/2002.(2003.),, br. 60- 

61, str. 54-63 

ŠABANOVIÆ, Mesud: Magbula. I-II/2002., br. 58, str. 25-28 

TANER, Zekerija: Park. I-IV/2001. br. 52-53 – str. 43. 

TANER, Zekerija: Zaboravljene trešnje. I-IV/2001. br. 52-53 – 

str. 44 

TRALJIÆ, Isnam: Roman o Srebrenici (ulomci). VII-VIII/2005., 

br. 73, str. 22-25 

UNKAS, Arnaud: Brza sreæa ***Golubica . III-IV/2000., br. 47, 

str. 18 

DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Moji svijetlo-tamni listovi. VII- 

VIII/2005., br. 73, str. 31 

STUDIJE, OGLEDI, KRITIKE I PRIKAZI 

ABADIÆ NAVAEY, Azra: Nadilaenje dvojnosti. XI-XII/2004., 

br. 69, str. 29- 31 

ABADIÆ NAVAEY, Azra: Neshvaæena duhovnost. (Uz izvedbu 

“Whirling dervishes”). I-II/2005., br. 70, str. 15-16 

ABADIÆ NAVAEY, Azra: Prièa o putovanju i traganju. IX- 

XII/2005., br. 74-75., str. 54-57 

AKMADIÆ, Hazim: Bosanski Makondo. I-IV/1999., br. 40-41, 

str. 29 

ANONIM: Umjetnik s naslovne strane: Ismet Kurt. V-VI/1999., 

br. 42, str. 25 

BALIÆ, mr. Hasan: Obuka za genocid (Suðenje Borislavu Heraku). 

V-VI/1999., br. 42, str. 22 

BRKA, Amir: Hasan Mehinoviæ – slikar s naslovne strane. VII- 

X/1999., br. 43-44, str. 22 

BRKA, Amir: Nad baštinom grobova. I-IV/1999., br. 40-41, str. 31 

BRKA, Amir: Tri zapisa. I-IV/2004. Br. 64-65, str.46 – 50 

CLINTON,William Jefferson: Škola osloboðena religije? (Religion-free 

School?) Prevod Hinko Pleško. I-IV/1999., br. 40- 

41, str. 10-11 

ÈENGIÆ, Enes: Crni konj zlih vremena – što bi danas rekao Krlea? 

I-IV/2001. br. 52-53, str. 14-15 

DELALIÆ, Munib: Bošnjak na Trgu Bana Jelaèiæa. III-IV/ 2002., 

br. 59, str. 31 

DURAKOVIÆ, Esad: Pogovor romanu “ Zehrina prièa” I-II/2005., 

br. 70, str. 25-26. 

DURAKOVIÆ, akademik Esad: Sarajevskih hiljadu i još jedna 

noæ. IX-XII/2005., br. 74-75, str. 37-40 

DURIÆ, prof. dr. Rašid: Eminentan spoj znanstvene i umjetnièko-stilistièke 

kritike. I-II./ 2002., br. 58, str. 15-17 

DURIÆ, prof. dr. Rašid: Preobrazbe Ðerzeleza Ale (1). VII- 

X/1999., br. 43-44, str. 31-33 

DURIÆ, prof. dr. Rašid: Preobrazbe Ðerzeleza Ale (2). XI- 

XII/1999., br. 45, str. 22-24 

DAFEROVIÆ, Haris: Ususret suvremenoj arapskoj knjievnosti. 

I-IV/2001. br. 52-53, str. 42 

DANKO, dr. Muhidin: Knjievnost na razmeðu svjetova i epoha. 

VII-X/1999., br. 43-44, str. 26-29 

DOGOVIÆ, Alija: Kako razumjeti pjesnika Meha Barakoviæa. 

IX-XII/2005., br. 74-75, str. 43-47 

DUMHUR, Zuko: Oproštaj od cvijetnog Širaza. V-VI/1999., br. 

42, str. 26 

BIBLIOGRAFIJA 

F. N. : Krvavi bošnjaèki kompromis sa zlom. IX-X/2004., br. 68, 

str. 29-31 

FRNDIÆ, Nasko: Bošnjaèki derviš u dubrovaèkoj poeziji. IX- 

XII/2005., br. 74-75, str. 48-49 

FRNDIÆ, Nasko: Dramatièar Ahmed Muradbegoviæ. I-IV/1999., 

br. 40-41, str. 53-54 

FRNDIÆ, Nasko: Fantastika u bosanskoj narodnoj prièi V- 

VI/1999., br. 42, str. 23-25. 

FRNDIÆ, Nasko: Stogodišnjak pjesnik Tadijanoviæ. IX-XII/2005., 

br. 74-75, str. 41-42 

FRNDIÆ, Nasko: Sulejmaniæ i dinskog patišaha kæi.( Fantastika 

u bosanskoj narodnoj prièi). I-II/2000., br. 46, str. 22-23 

DURIÆ dr. Rašid: Junaci epske pjesme Bošnjaka, IX-X/2002. 

(2003.), str. 33-35 

GRAHOVAC, eljko: O poeziji Ibrahima Kajana. III-IV. 2002., 

br. 59, str. 17 

GRAHOVAC, eljko: Pjesnik s razmeða kultura i epoha. III- 

IV/2000., br. 47, str. 22-25 

GRAHOVAC, eljko: Tumaèenje djetinjstva. VII-X/1999., br. 

43-44, str. 33-35 

HADIEFENDIÆ-PARIÆ, prof. dr. Remzija: Jezik u Muradbegoviæevim 

novelama. I-IV/1999., br. 40-41, str. 56-58 

HODOVIÆ, prof. Senad: Senzibilitet enske ruke u dovršenim 

radovima. III-VI/ 2005., br. 71-72, str. 56-58 

HOROZOVIÆ, Irfan: Zašto pišeš. I-IV/1999., br. 40-41, str. 25 

ISPRAVAK. U broju 57. tekst “Omladinski roman” pogrešno je 

potpisan Faris Naniæ umjesto Dubravke Zime. 

JALIMAM, Salih: Uloga èasopisa “Behar” u jaèanju identiteta 

Bošnjaka XI-XII/2004., br. 69, str. 8-10 

JURIŠIÆ, dr. Šimun: Gdje je ona? O Dizdarovoj pjesmi Modra 

rijeka i povodom nje. V-VI/2001., br. 54., str. 11 

JURIŠIÆ, Šimun: “Derviš i smrt” u Hrvatskoj. XI-XII/2000., br. 

51., str. 28 

KAJAN, Ibrahim: Munib Delaliæ, veliki dar. III-IV. 2002., br. 59, 

str. 18 

KARAVDIÆ, dr. Mustafa: Kroz vatikansko podzemlje. I-IV/2001. 

br. 52-53, str. 34 

KARAVDIÆ, dr. Mustafa: Douglas Hurd – javni slubenik. XI- 

XII/2004., br. 69, str. 31-32 

KLJUÈANIN, Zilhad: Europeizirani islam Hadema Hajdareviæa. 

III-IV/2000., br. 47, str. 21 

KLJUÈANIN, Zilhad: Misticizam Muse Æazima Æatiæa. I-IV/2004. 

Br. 64-65, str. 20-25 

KRUŠELJ, eljko: Muslimani u Himmlerovu carstvu. V-VIII/2000., 

br. 48-49., str. 47-48 

KUJUNDIÆ, Atif: “Katarina Kosaèa” – posljednja veèera. I- 

IV/2004. Br. 64-65, str. 55-57 

KUJUNDIÆ, Atif: Povijesni kontekst i Kajanova djelatna knji- 

evna rijeè. IX-X/2004., br. 68, str. 26-28 

KUNIÆ, Mirsad: Jedan problem postmoderne kritike. XI- 

XII/2000., br. 51 – str. 20-22 

KUNIÆ, Mirsad: Kontekstualizacija i interpretacija. III-IV/2000., 

br. 47, str. 20 

KUNIÆ, Mirsad: Prièi zaista moe svašta naumpasti. V-VIII/2002. 

(2003.),, br. 60-61, str.52-53 

KUNIÆ, Mirsad: Pripovjedaèka manija u romanu “Vakat mamo”. 

I-IV/2001. br. 52-53, str. 32-33 

KURTIÆ, mr. Sakib: Adem-aga Mešiæ u svom vremenu. XI- 

XII/2004., br. 69, str. 25-26 

M. M.: Dramatièna potraga za identitetom. I-II/2005., br. 70, 

str. 25 

MAHMUTÆEHAJIÆ, Rusmir: Slovo iza slova; pjesništvo Maka 

Dizdara. V-VI/2001., br. 54., str. 5-11 


BIBLIOGRAFIJA 

MARINKOVIÆ, prof. dr. Dušan: U potrazi za univerzalnim iskazom 

u “Dervišu i smrti” Meše Selimoviæa. III-VI/ 2005., br. 

71-72, str. 25-27 

MASLIÆ, Mubera: Dvije knjige o islamu i muslimanima. V- 

VIII/2002.(2003.),, br. 60-61, str. 54-55 

MASLIÆ, Mubera: Nesvakidašnji doivljaj ljepote. IX-X/2004., 

br. 68, str. 31-33 

MASLIÆ, Mubera: Prezentacija dostojna najveæih. I-II/2005., 

br. 70, str. 12-14 

MASLIÆ, prof. Mubera: Tradicija pretoèena u slikarski izraz. 

III-VI/ 2005. br. 71-72, str. 55 

MASLIÆ, prof. Mubera: Umjetnik nezatomljena bosanskoga 

koda. I-IV/2004. Br. 64-65, str. 50 – 51 

MIKULIÆ, Planinka: Mehmed Zaimoviæ. I-IV/1999., br. 40-41, 

str. 34 

MUFTIÆ, prof. dr. Osman o Lightman Alan: Einsteinovi snovi. 

XI-XII/2000., br. 51 – str. 23-24 

MUFTIÆ, prof. dr. Osman: Zapisi o Ibrahimu Kajanu. III-IV/ 

2002., br. 59, str. 33-34 

MUSTAPIÆ, prof. Stanka: Drama o zenièkom vizionaru samostalne 

i nezavisne Bosne. IX-X/2002.(2003.), br. 62, str. 8 

NAMETAK, dr. Fehim: Knjievna baština Bošnjaka na turskom 

jeziku. I-IV/2001. br. 52-53, str. 40-41 

ZIMA Dubravka (greškom potpisan Faris Naniæ) Omladinski roman. 

XI-XII/2001., br. 57. str. 27-28 

NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Cjelovita i bosanska Bosna. I-IV/1999., 

br. 40-41, str. 17-19 

NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Da se ne zaboravi. I-II/2002., br. 58, 

str. 29 

NOVALIÆ, dr. Fahrudin: ISPRAVAK (izostavljeni dio teksta u 

broju 55-56.) XI-XII/2001., br. 57. str. 12 

NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Kako izaæi iz prošlosti? XI-XII/1999., 

br. 45, str. 20-21 

NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Od Balkana bjee zatoèenici balkanskog 

mentaliteta. XII/2002.(2003.), br. 63, str. 31 

NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Opet je Bosna zbrajala mrtve, nestale, 

ranjene, invalide. I-II/2002., br. 58, str. 30 

NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Spoznaja i razvoj. V-VIII/2000., br. 48- 

49., str. 45 

NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Ugled je vaniji od dobitka. VII- 

X/2001., br. 55-56., str. 54-55 

NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Zašto pametni nazaduju? VII-X/1999., 

br. 43-44, str. 25 

NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Bosne ima, a bit æe je još više, koliko je 

više bude u ljudima i njihovim djelima. XI-XII/2002.(2003.) 

str. 27-28 

NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Ljudsko egzistiranje je interaktivno koegzistiranje 

s drugim. IX-XII/2005., br. 74-75, str. 5-7 

NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Ne smijemo postati robovi tehnološkog 

napretka samouništenja. XI-XII/2004., br. 69, str. 23-24 

OBHOÐAŠ, Safeta: Kako iz poklete avlije. XI-XII/1999., br. 45, 

str. 13-14 

PERVIZ, Izet: Sandaèka knjievna èarolija. I-II/2000., br. 46, 

str. 21 

POLJAREVIÆ, dr. Ale M.: Gospodar svjetlosti. I-IV/1999., br. 

40-41, str. 34 

PRANJIÆ, prof. Kruno: Do tri potreta iz Andriæeve probe. IX- 

X/2004., br. 68, str. 24-25 

PRANJKOVIÆ, prof. dr. Ivo: Slovo o Slovu ili marginalije o jeziku 

“Kamenog spavaèa”. I-IV/2004. Br. 64-65, str. 26 – 30 

SALIHBEGOVIÆ, Ahmed: Crnogorski pjesnik, u prolazu kroz 

Zagreb, o Sarajevu. VII-X/2001., br. 55-56. str. 47/48 

SALIHBEGOVIÆ, Ahmed: Zgusnuto vrijeme, protivljenje zloduhu. 

III-IV/ 2002., br. 59, str. 32 

SINANOVIÆ, Emsud: Dvije drame Naska Frndiæa. IX-XII/2005., 

br. 74-75, str. 52-53 

SINANOVIÆ, mr. Emsud: Muradbegoviæ kao novelist. I- 

IV/1999., br. 40-41, str. 54-55 

SINANOVIÆ, mr. Emsud: Prvi bošnjaèki roman u stihu. IX- 

XII/2005., br. 74-75, str. 28-37 

SPAHIÆ, mr. Vedad: Bošnjaèki kulturni identitet izmeðu principa 

moæi i mira. XI-XII/2001., br. 57., str. 5-7 

SPAHIÆ, Vedad: Starija bošnjaèka knjievnost “Povijesti hrvatske 

knjievnosti” Slobodana Prosperova Novaka. VII- 

X/2001., br. 55-56., str. 56-57 

SREBRENIKOVIÆ, Ajka Tiro: Fonetika pjesme. “Ja nijesam sanjar”. 

IX-XII/2005., br. 74-75, str. 50-51 

SREBRENIKOVIÆ, Ajka Tiro: Katarina Kosaèa u kajanovom romanu 

“Katarina kraljica Bosanska”. XI-XII/2004., br. 70, 

str. 26-28 

SREBRENIKOVIÆ, Ajka Tiro: Prièa i putopis u “Travnièkoj hronici” 

Ive Andriæa. III-VI/ 2005., br. 71-72, str. 28-31 

SREBRENIKOVIÆ, mr. Ajka Tiro: Tajna dema od malina Karima 

Zaimoviæa. XI-XII/2002.(2003.), br. 63, str. 29-30 

SREBRENIKOVIÆ, mr. Ajka Tiro: Graða Selimoviæevog romana 

“Derviš i smrt” I-IV/2004. Br. 64-65, str. 52 – 54 

SULEJMANPAŠIÆ, Zija : Hrvatska moderna povijest akademika 

Bilandiæa. I-IV/2004. Br. 64-65, str. 57 – 60 

SULEJMANPAŠIÆ, Zija: Jasna Babiæ – Urota Blaškiæ. VII- 

VIII/2005., br. 73, str. 27 

SULEJMANPAŠIÆ, Zija: Mlade zagrebaèke Dubrave izmeðu 

segregacije i integracije. XI-XII/2001., br. 57. str. 8-12 

SULEJMANPAŠIÆ, Zija: Smrt voðe i njegove drave.VII-X/2001., 

br. 55-56., str. 54 

ŠEHIÆ, Sadik: Reija pod velom politièkih zavjesa. XI-XII/2001., 

br. 57. str. 32-33 

TALIÆ, Amir: To se ne moe izmisliti. V-VIII/2000., br. 48-49., 

str. 46 

USTAMUJIÆ, prof. dr. Elbisa: Folklorni realizam u romanu “ 

Sreæa mladog Ljuboviæa” – Historijski roman Huseina Ðoge 

Dubraviæa. XI-XII/2000., br. 51 – str. 18-19 

USTAMUJIÆ, prof. dr. Elbisa: Lirika Ibrahima Kajana. III-IV/ 

2002., br. 59, str. 27-30 

DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Nepoznata Bosna. V-VIII/2004., 

br. 66-67, str. 61-62 

DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Susret dvaju mora. III-IV/ 2002., 

br. 59, str. 33 (prijenos iz br. 45, str. 20) 

DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Susret dvaju mora. XI-XII/1999., 

br. 45, str. 20-21 

DRALOVIÆ M.: Spojiva “nespojivost” (o Language of Dismemberment 

Drage Štambuka) VII-X/2001., br. 55-56., str. 52 

STARI BOSANSKI TEKSTOVI 

DRALOVIÆ, dr. Muhamed: “Targhuman as¸- S¸ihah” iz Drniša 

(kolofon). IX-X /2000., br. 50, str. 34-35 

REBAC, Hasan, zabiljeio: Hasanaginica IX-X /2000., br. 50, 

str. 2 

MASLIÆ, Mubera: Ilhamijev “Nasihat” ili “Pisati je veliki siklet”. 

VII-X/2001., br. 55-56. str. 45-46 

MASLIÆ, Mubera: Matasoviæeva “Fojnièka regesta”. VII- 

X/2001., br. 55-56. str. 37-38 

MASLIÆ, prof. Mubera: Leksikografska djela Bosanaca u Orijentalnoj 

zbirci Arhiva HAZU I-II/2002., br. 58, str. 12-14 

PAIÆ-VUKIÆ, mr. Tatjana: Kadija Mustafa Muhibbi (kolofon). 

I-II/2002., br. 58, str. 35 

VUKIÆ-PAIÆ, mr. Tatjana: Biljno i èudotvorno lijeèenje prema 

rukopisima sarajevskog kadije Mustafe Muhibbija. IX- 

X/2004., br. 68, str. 13-17 


DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Autograf (I) šejha Juje (kolofon). 

III-IV/2000., br. 47, str. 34-35 

DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Duvno i Duvnjaci u arabièkoj literaturi 

(2). XI-XII/2000., br. 51 – str. 32 

DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Duvno i Duvnjaci u arabièkoj literaturi. 

V-VIII/2000., br. 48-49., str. 55-57 

DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Halabi. I-II/2000., br. 46, str. 34- 

35 

DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Išârât al-marâm (kolofon). VII- 

X/1999., br. 43-44, str. 47 

DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Kâfi o logici (kolofon). XI-XII/1999., 

br. 45, str. 35 

DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Kafi jeve “Osnove mudrosti o ureðenju 

svijeta” (kolofon) VII-X/2001., br. 55-56 

DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Kaligraf Sulejman Hadabuliæ (kolofon). 

XI-XII/2001., br. 57. str. 35 

DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Leksikon Osmana Dumhura GH anâh 

as-sibyân. V-VI/2001., br. 54., str. 35 

DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Rukopisi Bulbulistana (kolofon). 

V-VIII/2002.(2003.),, br. 60-61, str. 68-71 

DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Softa Husejin (kolofon). V-VI/1999., 

br. 42, str. 35 

DRALOVIÆ, dr. Muhamed o Šejh Jujinom Pojašnjenju obuke 

u logici i apologetici. V-VIII/2000., br. 48-49., (kolofon) str. 

58-59 

DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Tri dijela u jednom rukopisu (kolofon). 

I-IV/1999., br. 40-41, str. 59 

DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Bergivi i Musa Maglajac (kolofon) 

I-IV/2004., br. 64-65, str. 62-63 

DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Munirijevi “Završeci” (kolofon). XI- 

XII/2002.(2003.), br. 63, str. 33-35 

DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Kudurijev kompendij (kolofon). I- 

II/2005., br. 70, str. 36-39 

DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Omer Bosanac u izgnanstvu (kolofon). 

IX-X/2004., br. 68, str. 34-35 

DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Privatna knjinica u Donjem Vakufu 

s poèetka 19. stoljeæa. IX-XII/2005., br. 74-75., str. 54- 

58 

DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Sejid Muhammed Hašim ibn Davud 

Arif ibn Ahmed ibn Šejh Mustafa ibn hadi Jusuf el- 

Bosnavi (kolofon). XI-XII/2004., br. 69, str. 37-39 

KULTURA I UMJETNOST 

Jezik 

HALILOVIÆ, prof. dr. Senahid: O bosanskom jeziku. XI- 

XII/1999., br. 45, str. 20 

HALILOVIÆ, Prof. dr. Senahid: Trilogija o bosanskom jeziku 

Devada Jahiæa. I-IV/1999., br. 40-41, str. 22-23 

ISAKOVIÆ, Alija: Kako su mislili o bosanskom jeziku ili varijante 

na popravnom ispitu. V-VIII/2002.(2003.),, br. 60-61, str. 

25-31 

KICO, Mehmed: Arapske škole gramatièara. VII-X/2001., br. 

55-56. str. 20-23 

POVELJA O BOSANSKOM JEZIKU - V-VIII/2002.(2003.), br. 60- 

61, str. 24 

PRANJKOVIÆ prof. dr. Ivo: Teze o jeziènoj situaciji u BiH. VII- 

X/1999., br. 43-44, str. 23. 

RAECKE, prof. dr. Jochen: Bosanski jezik i problem njegove 

egzistencije. VII-X/1999., br. 43-44, str. 20-22. 

SMAJLOVIÆ, prof. dr. Ismet: O jeziku Hasana Kikiæa. V-VI/1999., 

br. 42, str.15-17 

DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Šahidija u Bosni. V-VIII/2002. 

(2003.),, br. 60-61, str. 32-36. 

BIBLIOGRAFIJA 

Slikarstvo i arhitektura 

AKMADIÆ, Hazim: Prolazeæi kroz steæak. I-IV/2001. br. 52-53, 

str. 27 

BANDOVIÆ, mr. Safet: Bosanska krajina, Srpski kulturni klub 

i ideologija èetnièkog pokreta. V-VIII/2000., br. 48-49., str. 

10-15 

ÐUZEL, Izet – informacija o izlobi. IX-XII/2005., br. 74-75., 

str. 59 

IZETBEGOVIÆ, Alija: Moj bijeg u slobodu. I-II/2000., br. 46, str. 

16-17 

KIŠEVIÆ. Enes: Buðenje nevidljiva svijeta. V-VIII/2000., br. 48- 

49., str. 50 

LUGIÆ Sanjin: Ulomak o Novaliæu. I-IV/2001. br. 52-53, str. 

27 

MUFTIÆ, prof. dr. Osman: Moje kompjuterizirano slikarstvo. 

VII-X/2001., br. 55-56. str 43-44 

MUFTIÆ, prof. dr. Osman: Omer Mujadiæ i jedno od viðenja. 

XI-XII/2001., br. 57. str. 29-31 

MUJADEVIÆ, Dino: Autobiografi ja Osman-age iz Temišvara. 

VII-X/2001., br. 55-56. str. 33-36 

MULJEVIÆ, prof. dr. Vladimir: Islamsko graditeljstvo i tehnologija 

u Bosanskom pašaluku. I-IV/1999., br. 40-41, str. 40-41 

NANIÆ, Faris: Novi rat na Levantu. V-VIII/2000., br. 48-49., str. 

6-9 

NANIÆ, Faris: Sanjar slobode u kojoj sam sagorjeva. I-II/2000., 

br. 46, str. 17 

POLJAREVIÆ, dr. Ale: Muris Èorbiæ slikar bosanskih mirisa. V- 

VI/1999., br. 42, str. 27 

ŠEHOVIÆ, Naida: Današnji grafi ti – sutrašnje naslovne stranice 

“Behara”. XI-XII/2000., br. 51 – str. 30 

ŠEHOVIÆ, Naida: Grafi ti. I-IV/1999., br. 40-41, str. 38-39 

TANKOVIÆ, prof. dr. Šemso: Prilog statistici genocida. V- 

VIII/2000., br. 48-49., str. 11 

ZALIHIÆ, Amir: Likovni izraz Ajvaz-dedine molitve. V-VIII/2000., 

br. 48-49., str. 49-50. 

ZVONIÆ, Zlatko: Slikarstvo damija Mostara ilustracije. XI- 

XII/1999., br. 45, str. 29-31 

DRALOVIÆ, Emir: Šetnja kroz arhitekturu starog Kaira (1) I- 

II/2002., br. 58, str. 32-34 

DRALOVIÆ, Emir: Šetnja kroz arhitekturu starog Kaira (2) V- 

VIII/2002.(2003.), br. 60-61, str. 64-67 

ISLAM – IZ KUR'AN-I KERIMA; DOVA 

KUR'AN: Sazvijeða – Al-Burud. VII-VIII/2005., br. 73, str. 21 

RELIGIJA OPÆENITO; ISLAMISTIKA; KULTURA I POVIJEST 

ISLAMA 

BAKARŠIÆ-KATNIÆ, Marina: Novi prijevod Kur'ana. I-II/2005., 

br. 70, str. 33-35 

BALIÆ, Akademik Smail: Boanska istina i ljudska vjera u islamu 

(odjeljak knjige - preveo Z. Sulejmanpašiæ). VII-X/2001., 

br. 55-56. str. 25-28 

BALIÆ, akademik Smail: Pregled radova objavljenih u “Beharu” 

1992-2002. V-VIII/2004., br. 66-67, str. 67 

BALIÆ, dr. Smail: Islam u europskoj školi prikazan na austrijskim 

i bosanskim primjerima (Preveo Z. Sulejmanpašiæ) XI- 

XII/2001., br. 57. str. 13 -15 

BALIÆ, dr. Smail: Vjerska dimenzija sukoba u Bosni. V- 

VIII/2000., br. 48-49., str. 17-20 

BALIÆ, dr. Smail:”Samo moj gospodar zna kada æe biti Sudnji 

dan”. (Preveo s njemaèkog Z. S.) VII-X/1999., br. 43-44, str. 

18-19 


BIBLIOGRAFIJA 

BALIÆ, dr. Smail: Islam i nacionalizam. (Preveo Z S.). V- 

VIII/2004., br. 66-67, str. 24-26 

BALIÆ, dr. Smail: Na udaru barbarstva – predgovor dr.ugom 

izdanju “Kulture Bošnjaka”. V-VIII/2004., br. 66-67, str. 46- 

47 

BALIÆ, dr. Smail: O ravnopravnosti ena. (Preveo Z. S.). V- 

VIII/2004., br. 66-67, str. 16-21 

BALIÆ, dr. Smail: U Kur'anu ne piše ništa o marami na glavi. 

(Preveo Z. S.). XI-XII/2001., br. 57. str. 20 

BALIÆ, dr. Smail: Vjerski rat – zar ga još ima? (Preveo Z. S.). 

V-VIII/2004., br. 66-67, str. 22-24. 

BALIÆ, dr. Smail: ivjeti s islamom u Europi. (Preveo Z. S.) V- 

VIII/2004., br. 66-67, str. 26-28 

BRNÈIÆ, Jadranka: Abrahamova/Ibrahimova djeca. IX-X/2004., 

br. 68, str. 9-12 

CERIÆ, dr. Mustafa: Govor Reisu-l-uleme u New Yorku. V- 

VIII/2000., br. 48-49., str. 5 

CHOURAQUI, André : Ti neæeš ukrasti. XI-XII/2004., br. 69, str. 4 

ÆIMIÆ, prof. dr. Esad: Èovjek, religija i rat. V-VIII/2000., br. 48- 

49., str. 28-29 

DURAKOVIÆ, Esad: Prijevod nekoliko kraæih sura iz Kur'ana. I- 

II/2005., br. 70, str. 35-36 

DURIÆ, dr. Rašid: Prevjeravanje religijski i psihološko-etièki fenomen. 

III-IV/2000., br. 47, str. 16-18; 32-33 

HASANBEGOVIÆ, mr. Zlatko: Islam i bosanski muslimani u djelima 

Ante Starèeviæa. XI-XII/2004., br. 69, str. 5-7 i 36 

HASANOVIÆ, ef. Aziz: Husein ef. Ðozo i suvremeni pristup islamu. 

III-IV/2000., br. 47, str. 28-29 

KARAVDIÆ, dr. Mustafa: Biblijski kod. III-IV/2000., br. 47, str. 27 

KASSIM, Ahmad: Smislenost ivota. V-VIII/2000., br. 48-49., 

str. 35-40 

M. . Uz najnoviji prijevod Kur'ana na bosanski jezik. I-II/2005., 

br. 70, str. 33 

MAŠOVIÆ, prof. dr. Sulejman: Islam o ratu. V-VIII/2000., br. 

48-49., str. 16 i 54 

NANIÆ, mr. Senad: Ebu Hanifi na metodologija hadiskih znanosti. 

I-II/2000., br. 46, str. 13. 

NANIÆ mr. Senad: Islamska znanost ili znanost u islamu. III- 

IV/2000., br. 47, str. 26-27 

NANIÆ, mr. Senad: Dokaz Bojeg postojanja ili razmatranje 

Bojih lijepih imena VII-X/2001., br. 55-56. str. 29-32 

OMERBAŠIÆ, Ševko: Kanonik Filipoviæ prelazi na islam. V- 

VIII/2000., br. 48-49., str. 41-42 

OMERBAŠIÆ, Ševko: Poslanik i njegovi ljudi (2). V-VI/2001., br. 

54., str. 26-29., 30-34 

OMERBAŠIÆ, Ševko: Poslanik i njegovi ljudi. I-IV/2001. br. 52- 

53, str. 53-58 

OMERBAŠIÆ, Ševko: Snana potvrda autohtonosti. V- 

VIII/2000., br. 48-49., str. 43-44 

PRANJIÆ, prof. emeritus Kruno: Deset besjeda u ibrahimovskim 

relgijama. XII/2004., br. 69, str. 11-14 

RUMI Delaludin: Mudri Behluli-dana i prijestolje Harunur-Rašida. 

XI-XII/2001., br. 57., str. 4 

SULEJMANPAŠIÆ Muhidin: O sputavanju umjetnièkog stvaralaštva 

kod muslimana. XI-XII/2001., br. 57. str. 16-17. 

ŠARÈEVIÆ, Edin: Smail Baliæ: Zaboravljeni islam. V-VIII/2004., 

br. 66-67, str. 63-64 

TALUNDIÆ, Abdulah: Iz “Pisma Evropi”. V-VI/1999., br. 42, 

str. 13 

ZUBOVIÆ, mr. Alma: Odnos islama prema glazbi. XI-XII/2001., 

br. 57. str. 18-19 

DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Mushafi u Bosni. XI-XII/2000., br. 

51 – str. 34 

DRALOVIÆ dr. Muhamed: Misaona arhitektura. VII-X/1999., 

br. 43-44, str. 30 

DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Derviški redovi u europskom dijelu 

Osmanskog carstva. VII-X/2001., br. 55-56. str 39-42 

DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Duhovnost i islam. III-VI/ 2005., 

br. 71-72, str. 61-62 

DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Ibrahim Èajnièanin (kolofon). III- 

VI/ 2005., br. 71-72, str. 63 

ZNANSTVENA I POPULARNO-ZNANSTVENA PUBLICISTIKA 

BALIÆ, dr. Smail: Islam u Ugarskoj Srednjega vijeka (Preveo 

Zija Sulejmanpašiæ). V-VI/1999., br. 42, str. 28-31 

BERKOVIÆ, Zvonimir (na znanstvenom skupu): Nešto o Nerkezu 

I-VIII/2006., br. 76-77, str. 33-34 

BILANDIÆ, akademik Dušan (na znanstvenom skupu): Nerkez 

i Hrvatsko proljeæe. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 42 

DURIÆ, prof. dr. Rašid: Njegošev “Gorski vijenac” u bošnjaèkomuslimanskoj 

recepciji. XI-XII/2002.(2003.), br. 63, str. 

4-12 

ERDMANN-PANDIÆ, von Elisabeth: Prokletstvo kulture? I- 

IV/2001. br. 52-53, str. 8 

FILIPOVIÆ, Muhamed (na znanstvenom skupu): Nerkez Smailagiæ 

– dvadeset godina od smrti. I-VIII/2006., br. 76-77, 

str. 35 – 37 

FRNDIÆ, Nasko: Bašagiæ i Kranjèeviæ – suvremenici u Sarajevu. 

III-VI/ 2005., br. 71-72, str. 14-16 i 31 

GRUBIŠA, Damir (na znanstvenom kupu): Politièka doktrina 

Nerkeza Smailagiæa. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 49-51 

HASANBEGOVIÆ, Zlatko: Ademaga Mešiæ, utemeljitelj prve 

bošnjaèke moderne. III-VI/ 2005., br. 71-72, str. 17-20 

HASANBEGOVIÆ, Zlatko: Muslimani u Zagrebu 1878.-1945. 

Doba utemeljenja. IX-XII/2005., br. 74-75, str. 17-24 

HASANDEDIÆ, Hifzija: Stari most u Mostaru. V-VIII/2000., br. 

48-49., str. 30-32 

IVANUŠ, mr. Rhea: Balkanske i orijentalne puške – Zbirka Hrvatskog 

povijesnog muzeja. XI-XII/2001., br. 57. str. 34 

IVANUŠ, mr. Rhea: Prva zagrebaèka damija. XI-XII/1999., br. 

45, str. 18-19 

IVANUŠ, mr. Rhea: Stoljeæe u Hrvatskom povijesnom muzeju. 

XI-XII/2000., br. 51 – str. 14-15 

IVIÈEVIÆ, Jozo (na znanstvenom skupu): Nerkez Smailagiæ u 

kontekstu Hrvatskog proljeæa I-VIII/2006., br. 76-77, str. 

38-39 

JALIMAM, Salih (na znanstvenom skupu): Historijski metod 

Nerkeza Smailagiæa. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 54-57 

KARIÆ, Enes (na znanstvenom skupu): Vraæanje dostojanstva 

islamskom nauku I-VIII/2006., br. 76-77, str. 53-54. 

KLINO, Smaragda: Suštinsko o muzici. (1) III-VI/ 2005. br. 71- 

72, str. 51-54 i 62 

KLINO, Smaragda: Suštinsko u muzici (2) I-II/2005., br. 70, str. 

30-32 

KULENOVIÆ, Tarik: Pozdravna rijeè na znanstvenom skupu o 

Nerkezu Smailagiæu. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 32 

LADAN, Tomislav (na znanstvenom skupu): Prisjeæaji o Nerkezu 

Smailagiæu. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 34-35 

MASLIÆ-DRALOVIÆ, Mubera: Nerkez Smailagiæ – ivot i djelo. 

(Uvodna rijeè na znanstvenom skupu). I-VIII/2006., br. 76- 

77, str. 31 

MASLIÆ-DRALOVIÆ, Mubera: Odgoj u dijaspori izmeðu asimilacije 

i getoizacije. III-IV/2000., br. 47, str. 14-15 

MASLIÆ-DRALOVIÆ, Mubera (na znanstvenom skupu): Nerkez 

Smailagiæ – ivot i djelo. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 66 


MASLIÆ-DRALOVIÆ, Mubera: Prilog bibliografi ji radova Nerkeza 

Smailagiæa. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 65-66 

MASLIÆ-DRALOVIÆ, Mubera: Završno slovo na znanstvenom 

skupu o Nerkezu Smailagiæu. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 

60 

MOAÈANIN, prof. dr. Nenad: Hrvatska pod Osmanskim carstvom. 

XI-XII/2002.(2003.), br. 63, str. 25-26 

MUFTIÆ, prof. dr. Osman: Alkemièar. I-IV/1999., br. 40-41, str. 

24 

MUFTIÆ, prof. dr. Osman: Ibn Sina, o ljubavi. I-IV/2001., br. 

52-53, str. 52-53 

MUJADEVIÆ, Dino: Obitelj Jahjapašiæi. III-VI/ 2005., br. 71-72, 

str. 13 

NAMETAK, prof. dr. Fehim: Bošnjaci u Hrvatskoj u vrijeme 

osmanske vlasti. III-VI/ 2005., br. 71-72, str.7-8 

NANIÆ, mr. Senad: Rijeè na znanstvenom skupu o Nerkezu 

Smailagiæu. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 32 

NEIMARLIJA, Hilmo (na znanstvenom skupu): Tri faze stvaralaštva 

Nerkeza Smailagiæa I-VIII/2006., br. 76-77, str. 39- 

41 

NOVALIÆ, dr. Fahrudin (na znanstvenom skupu): Tragom prevoditeljskog 

djela Nerkeza Smailagiæa. I-VIII/2006., br. 76- 

77, str. 58-60 

NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Globalna bioetièka dimenzija diskriminacije 

ena. VII-X/2001., br. 55-56. str. 12-16 

NOVALIÆ, dr. Fahrudin: “Pantovšèak” – stalna mora predsjednièkih 

kandidata i geta iskljuèenih graðana. I-II/2005., br. 

70, str. 4-5 

NOVALIÆ, dr. Fahrudin: “Srpski nacizam je krajnji izraz duha 

palanke”. VII- VIII/2005., br. 73, str. 14-16 

NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Atavistièka konstrukcija zbilje okrutnog 

borbenog biæa Bošnjaka. XI-XII/2000., br. 51 – str. 23 

NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Globalno civilno društvo i obrazovanje 

u dijaspori. III-IV/2000., br. 47, str. 12-13 

NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Kultura rasipanja. V-VI/1999., br. 42, 

str. 11-14 

NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Osim humanizma i fanatizam je obiljeje 

svih religija i kultura. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 61- 

64 

NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Predrasude i ratni zloèini. I-IV/2001. 

br. 52-53, str. 9-13 

NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Umjetnost & ideologija. I-IV/1999., br. 

40-41, str. 35-37 

NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Ljudsko egzistiranje je interaktivno koegzistiranje 

s drugim. 

NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Ne smijemo postati robovi tehnološkog 

napretka samouništenja. XI-XII/2004., br. 69, str. 24- 

25 

PRANJKOVIÆ, prof. dr. Ivo: Spektakularna knjiga. I-IV/2001. br. 

52-53, str. 30-31 

SILAJDIÆ, Adnan (na znanstvenom skupu): Nerkezov doporinos 

razvoju islamskih studija kod nas. I-VIII/2006., br. 76- 

77, str. 52 

SMAILAGIÆ, Amra: Obraæanje skupu o Nerkezu Smailagiæu. I- 

VIII/2006., br. 76-77, str. 60 

SULEJMANPAŠIÆ Muhidin: Kontroverze u segmentima islamskog 

prava. VII-X/2001., br. 55-56. str. 16-18 

SULEJMANPAŠIÆ, Zija (na znanstvenom skupu): Dr. Nerkez 

Smailagiæ u “Hrvatskom tjedniku”. I-VIII/2006., br. 76-77, 

str. 42-46 

SULEJMANPAŠIÆ, Zija: Arapska baština Zapada I – Zar samo 

posrednici? III-VI/ 2005., br. 71-72, str. 21-24 

SULEJMANPAŠIÆ, Zija: Arapska baština Zapada II – Uèitelji matematike 

i astronomije. IX-XII/2005., br. 74-75, str. 8-16 

BIBLIOGRAFIJA 

SUPEK, akademik Ivan: Uzvitlani duh na rubu vulkana I- 

II/2000., br. 46, str. 5-10 

ŠENTIJA, Josip (na znanstvenom kupu): Smailagiæev doprinos 

politièkoj teoriji. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 47-48 

TANKOVIÆ, prof. dr. Šemso: Neka obiljeja stanovništva u Hrvatskoj 

(popis 2001.) V-VIII/2002.(2003.),, br. 60-61, str. 

9-14 

THALLER, prof. dr. Lujo: Što je medicina islamskih zemalja dala 

obæoj medicini? (U spomen autoru) I-II/2000., br. 46, str. 

24-29 

TRALJIÆ, M. Sejid: Tursko-mletaèko susjedstvo na zadarskoj 

krajini XVII. stoljeæa. III-VI/ 2005., br. 71-72, str. 9-12 

TRALJIÆ, M. Sejid: Tursko-mletaèko susjedstvo na zadarskoj 

krajini XVII. stoljeæa IX-XII/2005., br. 74-75, str. 25-27 

ZEÈIÆ, mr. Devad: Orijentalni matematièki rukopisi u BiH. XI- 

XII/1999., br. 45, str. 25-28 (Pogrešno naveden autor Rašid 

Duriæ) 

PUBLICISTIKA, BILJEŠKE 

SREBRENIKOVIÆ, Ajka Tiro na Okruglom stolu Sto godina Behara: 

Ureðivaèko i knjievno djelovanje Edhema Mulabdiæa 

u Beharu od 1900. -1906. (Fotos autorice). IX-X /2000., br. 

50, str. 31-32 

AGIÆ, Nurija: Dragi prijatelju Meho. XI-XII/2004., br. 69, str. 

34-35 

BRKA, Amir na Okruglom stolu Sto godina Behara: Abdurahman 

Mešiæ, urednik Novog Behara. (Fotosi Edina Hadiæa i 

Safete Obhoðaš). IX-X /2000., br. 50, str. 29-30 

ÈAUŠEVIÆ, Kimeta: Dva zapisa. III-IV/2000., br. 47, str. 31 

DERVIŠEVIÆ, Alaga: Iz objavljenih i neobjavljenih razgovora (S 

rahm. akademikom Baliæem). ). V-VIII/2004., br. 66-67, str. 

4-9 

FRNDIÆ, Nasko na Okruglom stolu Sto godina Behara: Kako je 

Umihana Ljuboviæeva postala Šambeg Dizdaraga. (Fotos 

autora). IX-X /2000., br. 50, str. 33-34 

FRNDIÆ, Nasko: “S obje strane duše” (Spašeni dokumenti kulture 

u zenièkoj kaznionici). I-II/2005., br. 70, str. 9-11 

FRNDIÆ, Nasko: Ahmed Muradbegoviæ – dramatièar emotivnog 

nadahnuæa i patrijarhalne etike. I-IV/2004. Br. 64-65, 

str. 16-19 

GRBO, prof. dr. Ismet na Okruglom stolu Sto godina Behara: 

Behar na granici stoljeæa. IX-X /2000., br. 50, str. 10-11 

HADIÆ, dr. Salim Abid: Akademik Smail Baliæ. In memoriam. 

V-VIII/2002.(2003.),, br. 60-61, str. 4-5 

HALILOVIÆ, dr. Safet: Komemorativna rijeè povodom smrti 

profesora dr. Atifa Purivatre. V-VIII/2002.(2003.),, br. 60- 

61, str. 6-7 

JURIŠIÆ, dr. Šimun: Profesor Seid M. Traljiæ. I-II/2002., br. 58, 

str. 31 

KAJAN, Ibrahim: Bošnjaèki govor mrnje. V-VI/1999., br. 42, 

str. 3 

KAJAN, Ibrahim: Boji poslanik, nadahnuæe svakog naraštaja. 

III-IV. 2002., br. 59, str. 15 

KAJAN, Ibrahim: izbor uvodnika povodom desetgodišnjice 

ureðivanja u tematskom broju: Zastidio se majke (1993. 

br. 7), Povratak ili pauèina (1995. br. 19-20), Nedat, dobri 

Bošnjanin (1996. br. 24), Poèasni predsjednik (2000. br 48- 

49). III-IV. 2002., br. 59 str. 9 

KAJAN, Ibrahim: Kardinal Puljiæ - Crtajte, ali nas nemojte precrtati. 

III-IV. 2002., br. 59, str. 16 

KAJAN, Ibrahim: Koji ljepotom nadmašuje. Umjesto uvodnika. 

I-IV/2001. br. 40-41, str. 3 

KAJAN, Ibrahim: Ljubušak, naš suvremenik. Umjesto uvodnika.VII-X/1999., 

br. 43-44, str. 3 

BEHAR 83-84 83

BIBLIOGRAFIJA 

KAJAN, Ibrahim: Mesiæ i Bošnjaci. Umjesto uvodnika. XI- 

XII/2000., br. 51, – str. 3 

KAJAN, Ibrahim: Mitologiziranje bošnjaèke povijesti? Umjesto 

uvodnika. Umjesto uvodnika. III-IV/2000., br. 47, str. 3 

KAJAN, Ibrahim: Poèasni predsjednik. Umjesto uvodnika. V- 

VIII/2000., br. 48-49., str. 3 

KAJAN, Ibrahim: Predsjednik koji je razumio svoj narod. I- 

IV/2004. Br. 64-65, str. 4 – 6 

KAJAN, Ibrahim: Predsjednik nas nije volio. Umjesto uvodnika. 

XI-XII/1999., br. 45, str. 3 

KAJAN, Ibrahim: Tragièno iskustvo svijeta. III-IV. 2002., br. 59, 

str. 17 

KAJAN, Ibrahim: Umjesto uvodnika. V-VI/2001., br. 54., str. 3 

KAJAN, Ibrahim: Umni Baliæev putokaz. III-IV. 2002., br. 59, 

str. 12 

KAJAN, Ibrahim: Uvod u Bašagiæa. III-IV. 2002., br. 59, str. 

9-11 

KAJAN, Ibrahim: Uvodnici – Zastidio se majke (1993. br. 7), 

Povratak ili pauèina (1995. br. 19-20), Nedat, dobri Bošnjanin 

(1996. br. 24), Poèasni predsjednik (2000. br 48- 

49) 

KAJAN, Ibrahim: Zbilja i knjievna transpozicija. III-IV. 2002., 

br. 59, str. 13-14 

KLJUÈANIN, mr. Zilhad na Okruglom stolu Sto godina Behara: 

Behar u aktualnom trenutku èasopisne produkcije. (Fotos 

autora, Skendera Kulenoviæa, Mehmedalije Maka Dizdara, 

dr. Smaila Baliæa ). IX-X /2000., br. 50, str. 17-18 

KUNIÆ, Mirsad na Okruglom stolu Sto godina Behara: Historija 

jedne udnje. IX-X /2000., br. 50, str. 6-7 

M. .:Safvet-beg Bašagiæ 1934-2004. I-IV/2004. Br. 64-65, str. 

8 

M..: Èudni putevi poznanstava. V-VIII/2004., br. 66-67, str. 

10-11 

MASLIÆ, prof. Mubera: Moj dug Bosni. IX-X/2002.(2003.), br. 

62 

MASLIÆ, prof. Mubera: Suivot i proimanje kultura. I-IV/2004. 

Br. 64-65, str. 14 – 15 

MEŠIÆ, Ademaga: Sjeæanje na Safvetbega. I-IV/2004. Br. 64- 

65, str. 12-14 

MILIÈEVIÆ, Ivan A.: Nešto o javnom ivotu dra Safvetbega Bašagiæa. 

I-IV/2004. Br. 64-65, str. 9-11 

MUFTIÆ, Osman: In memoriam – Tomislav Durbešiæ. V- 

VI/2001., br. 54., str. 4 

MUFTIÆ, prof. dr. Osman: Bilješka o Aziz ef. Hasanoviæu. III- 

IV/2000., br. 47, str. 28 

MUFTIÆ, prof. dr. Osman na Okruglom stolu Sto godina Behara: 

Edib Muftiæ, urednik i kulturni radnik. (Fotosi autora, 

braæe Muftiæ, Hazima muftiæa, Zije Sulejmanpašiæa, Enesa 

Kiševiæa, Ahmeda Salihbegoviæa). IX-X /2000., br. 50, str. 

26-28 

NANIÆ, Faris na Okruglom stolu Sto godina Behara: Zagrebaèki 

Behar kao prorok nove tradicije. (Fotos autora). IX-X 

/2000., br. 50, str. 19-20 

NANIÆ, mr. Senad na Okruglom stolu Sto godina Behara: Prijevod 

po Duhu ili Behar u višejeziènoj interakciji. (Fotos 

autora, prof. dr. Sulejmana Mašoviæa, prof. dr. Nedata 

Pašaliæa, Ediba Muftiæa, Ismeta Ice Voljevice, prof. dr. Elbise 

Ustamujiæ, muftije Ševka ef. Omerbašiæa). IX-X /2000., 

br. 50, str. 23-25 

NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Srebrenièki pokolj i cinièka revizija antifašizma. 

VII-VIII/2005., broj 73, str. 4-7 

NOVALIÆ, dr. Fahrudin na Okruglom stolu Sto godina Behara: 

Programska orijentacija zagrebaèkog Behara. (Fotosi: au- 

tora, Adema-age Mešiæa, Abdurahmana Mešiæa, Nazifa 

Resuloviæa, Hamdije Kreševljakoviæa, Ahmeda Muradbegoviæa, 

Saliha Aliæa) IX-X /2000., br. 50, str. 14-16 

NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Srebrenièka regija je rtva cinizma (ne) 

odgovornih i u miru. IX-X/2004., br. 68, str. 4-9 

OBRADOVIÆ, Dafer: Lahko je biti èovjek, teško je biti insan. 

III-IV/2000., br. 47, str. 8-11 

OBRADOVIÆ, Dafer: Likovi i sjene. VII-X/1999., br. 43-44, str. 

8-11 

PURIVATRA, prof. dr. Atif: Popisu stanovništva ususret. V- 

VIII/2002.(2003.), br. 60-61, str. 8 

RIJEÈI GOSPODARA MOJEGA – uvodnik jubilarnog Behara. 

IX-X /2000., br. 50, str. 3 

SMAILAGIÆ, Nerkez: Hrvatski je suverenitet nedjeljiv. I- 

VIII/2006., br. 76-77, str. 4-7. 

SMAILAGIÆ, Nerkez: Odgovornost javnih funkcionara. I- 

VIII/2006., br. 76-77, str. 8-10 

SREBRENIKOVIÆ, Ajka Tiro na Okruglom stolu Sto godina Behara: 

Ureðivaèko i knjievno djelovanje Edhema Mulabdiæa 

u Beharu od 1900-1906. 

SULEJMANPAŠIÆ, Zija: Deseta godina od èudovišnog ratnog 

zloèina – Pad Srebrenice iz dana u dan, iz sata u sat. VII- 

VIII/2005., broj 73, str. 8-12 

ŠLJIVO, mr. Amila na Okruglom stolu Sto godina Behara: Glas 

Bošnjaka protiv zla. IX-X /2000., br. 50, str.8-9 

TANKOVIÆ, prof. dr. Šemso na Okruglom stolu Sto godina Behara: 

Materijalna i duhovna komponenta Behara. IX-X 

/2000., br. 50, str. str. 21-22. 

ZALIHIÆ, Amir na Okruglom stolu Sto godina Behara: Duhovna 

riznica našeg stoljeæa. (Fotosi: autora, Husejna Ðoge 

Dubraviæa, Alije Nametka, Reisu-l-uleme Demaludina Æauševiæa, 

Hifzije Bjelavca, Muse Æazima Æatiæa, Osmana Ðikiæa) 

IX-X /2000., br. 50, str. 12-13 

ZIMA, Zdravko: Posljednji svjedok. XI-XII/1999., br. 45, str. 15-16 

DRALOVIÆ, dr. Muhamed na Okruglom stolu Sto godina Behara: 

Stotinu godina Behara. Uvodno izlaganje. IX-X 

/2000., br. 50, str. 5 

DRALOVIÆ, dr. Muhamed. Ajvatovica i Prusac. I-II/2002., br. 

58, str. 7-10 

DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Akademik Smail Baliæ. (Nekrolog). 

V-VIII/2004., br. 66-67, str. 3 

DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Deset godina Srebrenice. VII- 

VIII/2005., broj 73, str. 3 

DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Deela – prava Europa. Uvodnik. 

I-IV/2004. Br. 64-65, str. 3 

DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Djela naših suradnika. IX-X/2002. 

(2003.), br. 62, 

DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Kako se koordiniramo? III-VI/ 

2005., br. 71-72, str. 3 

DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Krenimo od prve! Uvodnik. IX- 

XII/2005., br. 74-75, str. 3 

DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Most. Uvodnik. IX-X/2004., br. 68. 

str. 3 

DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Neobiljeena obljetnica XI- 

XII/2001., br. 57, str. 3 

DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Novo vrijeme – sudbina Behara. 

V-VIII/2002.(2003.), br. 60-61, str. 3 

DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Piramida. XI-XII/2004., br. 69, str. 3 

DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Šalteri su indikator!? Uvodnik. I- 

II/2002., br. 58, str. 3 

DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Tsunami. I-II/2005., br. 70, str. 3 

DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Umjesto uvodnika (potpisano: redakcija). 

VII-X/2001., br. 55-56., str. 3 


DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Vrijeme mijena. XI-XII/2002. 

(2003.), br. 63, str. 3 

PISMA, PRIOPÆENJA, APELI, RAZNO 

** *Vjerski poglavari o obnovi i razvoju u jugoistoènoj Europi 

/Deklaracija. III-IV/2000., br. 47, str. 30-31 

*** Duhovnici Saveza Armensko-apostolskih crkvenih zajednica 

u Njemaèkoj Kršæanima svijeta (letak) V-VIII/2000., br. 

48-49., str. 20 

APEL Bošnjaèke nacionalne zajednice Hrvatske. III-VI/ 2005., 

br. 71-72, str. 59 

BALIÆ, dr. Smail, akademik: Èovjek i èovještvo u Kur'anu. Izlaganje 

na znanstvenom skupu: Mudrost raða toleranciju 

29. rujna 2001. V-VIII/2004., br. 66-67, str. 12-15 

IN MEMORIAM: Sakib Topiæ. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 67 

IZETBEGOVIÆ, Alija: Nagrada za demokraciju. (Govor u New 

Yorku prigodom primanja nagrade za demokraciju). I- 

IV/2004. Br. 64-65, str. 6 – 7 

KAJAN, Ibrahim: Sudbina Bošnjaka – sudbina Muslimana. Govor 

na Osnivaèkoj skupštini Kulturnog društva Muslimana 

Hrvatske Preporod (Hotel Inter-Continental, Zagreb 2.V- 

1991- prvo objavljen u TELALU, biltenu KDM Preporod 

br.1/1991). III-IV/2002., br. 59, str. 4 

KAJAN, Ibrahim: Za obnovu duha! (Govor u svojstvu gosta na 

1. godišnjoj skupštini SDAH 8. II. 1992.) III-IV/2002., br. 59, 

str. 6 

KAKO SE DIJELILO BOSNU. (Stenogram sa sastanka predsjednika 

Republike Hrvatske dr. Franje Tuðmana i suradnika s 

èlanovima Predsjedništva BiH prof. Nikolom Koljeviæem i 

Franjom Borasom 8. sijeènja 1992.) V-VIII/2002.(2003.), br. 

60-61, str. 15-19 

OTVORENA STRANICA. VII-VIII/2005., br. 73, str. 37-38 

STATUT PREPORODA (prilog). V-VI/1999., br. 42 

DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Pogovor dosadašnjeg glavnog 

urednika. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 67 

DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Stranica za èitatelje. I-IV/2004. Br. 

64-65, str. 61 

AUTORSKI LIKOVNI PRILOZI 

ANONIM: Austrijska delegacija kod Husrevbega, drvorez. 

1530. I-IV/2001. br. 52-53, str. 29 

ANONIM: Bosanski grb. III-IV/2000., br. 47, str. 28 

ANONIM: Crte istoènog Sarajeva iz prvih godina austro-ugarske 

okupacije. VII-X/2001., br. 55-56. str. 33-36 

ANONIM: Grb obitelji Hrstiæ iz koje je i bosanski kralj Ostoja 

(1444-1461). V-VIII/2000., br. 60 

ANONIM: Kamengrad, drvorez 1530 I-IV/2001. br. 52-53, str 

28 

ANONIM: Lavlje dvorište u Granadi. I-IV/2001. br. 52-53, str 

19 

ANONIM: Lelime-i Tevhid (Rijeèi Jednote) na srebrnom kljuèu 

Kaabe (16. st.). VII-X/2001., br. 55-56. str. 41 

ANONIM: Mapa kraljevine Bosne 1553. I-IV/2001. br. 52-53, 

str 28 

ANONIM: Nikola Šubiæ Zrinski. I-IV/2001. br. 52-53, str 21 

ANONIM: Osjeèke damije. 

ANONIM: Poar u Sarajevu. I-IV/2001. br. 52-53, str. 60 

ANONIM: Sulejman Zakonodavac. I-IV/2001. br. 52-53, str 18 

ANONIM: Zidine Alhambre. I-IV/2001. br. 52-53, str 24 

BELLINI Gentile: Mehmed II. 25.XI 1480. I-IV/2001. br. 52-53, 

str 18 

BIBLIOGRAFIJA 

BERBER, Mersad: Likovi. XI-XII/1999., br. 45, str. 24 

BOCARIÆ: Stara razglednica iz BiH. I-II/2002., br. 58, str. 36 

CHAMPBELL Roland: Pogled na Mostar 4.IX 1875. I-IV/2001. 

br. 52-53, str 28 

ÈEVRA, Salko: Bosanèica. I-II/2000., br. 46, str. 3 

ÆORIÆ, Avdija: Predmeti iz ivota Bošnjaka, VII-X/2001., br. 

55-56. str. 46 i 50 

DENAZA .(iz knjige Zygmunta Ajdukiewicza: “Die österr.ung. 

Monarchie in Wort und Bild” 1901). V-VIII/2002. 

(2003.), br. 60-61, str. 40 

EVANS Arthur: Kafana u Tešnju. 1876. I-IV/2001. br. 52-53, str 

29 

EVANS, Arthur: Dio crtea “Bosanski tipovi u Sarajevu”. I- 

IV/2004. Br. 64-65, str. 39 

EVANS, Arthur: Ljudi na crkvenoj slavi, crte 1876. XI-XII/2002. 

(2003.), br. 63, str. 20 

FISCHER, L.H.: Pravoslavni popovi, crte 1909. XI-XII/2002. 

(2003.), br. 63, str. 21 

FISCHER, L.H.: Pravoslavno seljaèko groblje, crte 1909. XI- 

XII/2002.(2003.), br. 63, str. 22 

KAJAN, Ibrahim, foto-prikaz njegove djelatnosti kao glavnog 

urednika Behara i predsjednika Preporoda . III-IV/ 2002., 

br. 59, str. 33-36 

KOTROMANIÆI – Grb bosanske kraljevske kuæe I-II/2000., br. 

46, str. 36 

LIBENWEIN, M.: idovi u sarajevskoj èaršiji. Crte 1902. 

MAYERHOFER Th.: Bosanski franjevac meðu vjernicima (crte 

iz kjige J. Asbotha). XI-XII/2002.(2003.), br. 63, str. 23 

MØNNESLAND, Sven : Iz “1001 dan” crtei: Romkinja iz okolice 

Jajca (/W. L. Arndt 1900) Romkinja muslimanka ( L. H. 

Fischer 1909.), Romi (L. Pataky 1901.) Lutajuæa romkinja 

(L. H. Fischer 1909.), Rom hamal u Donjoj Tuzli (W. L. Arndt 

1896), Albanac halvadija (W.L. Arndt 1903.) 

MUFTIÆ, Osman: Pet slika. VII-X/2001., br. 55-56. str. 43-44 

MUFTIÆ, Osman: Srebrenica je pala. I-IV/2001. br. 52-53, str. 

39 

MUFTIÆ, prof. dr. Osman: Portret Aziza ef. Hasanoviæa. III- 

IV/2000., br. 47, str. 28 

MUJADIÆ, Omer: Matko Peiæ. XI-XII/1999., br. 45, str. 15 

MUSLIMANSKA SVADBA. (Crte iz knjige J. Asbotha: Bosznia 

és Herczegovina 1887.) V-VIII/2002.(2003.),, br. 60-61, str. 

40. 

OTTENFELDT; Rudolf, von: Hercegovaèki katolici, crte. XI- 

XII/2002.(2003.), br. 63, str. 19 

PATAKY, László: Katolici iz Kreševa, crte 1901. XI-XII/2002. 

(2003.), br. 63, str. 24 

PICELJ, Ivan: Kompozicija I-IV/1999., br. 40-41, str. 36 

RAŠICA, Boidar: Kompozicija. I-IV/1999., br. 40-41, str. 37 

SEFIÆ, Meho: Potret Muse Æazima Æatiæa. III-IV/2000., br. 47, 

str. 23 

VALERIO Th.: Bosanski seljak kršæanin 1870. I-IV/2001. br. 52- 

53, str. 29 

VALERIO Th.: Seljanka iz Bosne 1870. I-IV/2001. br. 52-53, str. 

29 

VALERIO, Th.: Bosanska plesaèica. V-VI/2001., br. 54, str. 36 

VALERIO, Th.: Bosanski trgovac. Crte 1870. I-IV/2004. Br. 64- 

65, str. 40 

VAVASSORE Giovanni Andrea-Vadagnino: Plan Istanbula poslije 

turskog osvajanja. I-IV/2001. br. 52-53, str 16 

VIERGE, D.: Turske trupe prevoze topove iz luke Klek u unutrašnjost 

– crte. XI-XII/2001., br. 57, str. 36 


BIBLIOGRAFIJA 

INDEKS AUTORA 

ABADIÆ NAVAEY, Azra 150, 205-207 

AKMADIÆ, Hazim 208 

ALAGIÆ, Semka 82 

ALFIREVIÆ, Frano 83 

ALISPAHIÆ, Nijaz 84 

AL-ŠEJH, Hanan 151 

Anonimni autori: 36, 37, 85, 86, 209, 555-567 

BAKARŠIÆ-KATNIÆ, Marina 358 

BALIÆ, dr. Smail 2, 38, 39, 40, 41, 370-378, 410, 545 

BALIÆ, mr. Hasan 210 

BARAKOVIÆ, Meho 87, 152 

BASHA, Eqrem 140 

BAŠIÆ, Husein 88 

BEJTIÆ, Alija 28 

BEKRIÆ, Ismet 89 

BELLINI, Gentile 568 

BERBER, Mersad 1, 153, 560 

BLOCH, Anna 148 

BOCARIÆ, 570 

BOKSHI, Besim 140 

BORIÆ, Aras 90 

BOŠNJAK, Lutfi 81 

BRKA, Amir, 91, 154, , 211-213, 471 

BRNÈIÆ, Jadranka 379 

ÇELEBI, Evliya 155 

CERIÆ, dr. Mustafa 380 

CHAMPBELL, Roland 571 

CHOURAQUI, André 381 

CLINTON,William Jefferson 214 

ÈENGIÆ, Enes 215 

ÈEVRA, Salko 563 

ÈORIÆ, Avdija 573 

ÆEHAJIÆ, Sevret M. 156, 157 

ÆIMIÆ prof. dr. Esad 373 

DEDAJ, Rahman 140 

DEDAJIÆ, Nelson Mirjana 103 

DEDIÆ, Refi ka 92 

Deklaracije vjerskih poglavara 542, 543 

DELALIÆ, Munib 93-96, 158, 216, 243 

DICKEY, James 98 

DIZDAREVIÆ, Abaz 3 

DOMAZET, Bosiljko 42 

DURAKOVIÆ akademik Esad 100, 160, 217, 218, 383 

DURBEŠIÆ, Tomislav 101, 506 

DURIÆ, dr. Rašid, 43, 219-221, 232, 384, 413, 468 

DAFEROVIÆ, Haris 181, 222 

DAMBEGOVIÆ, Emir 159 

DANKO, Muhidin 223 

DANKO, Suad 44 

DENAZA, 565 

DOGOVIÆ, Alija 224 

DUBRAN, Halil 160 

DUMHUR, Zuko 161, 225 

ÐURÐEV, akademik, Branislav 45 

ÐUZEL, Drenka 102 

ÐUZEL, Izet 4. 5, 348 

EMRIÆ, Esad, 6 

EVANS, Arthur 576, 577 

F. N. 226 

FERLINGHETTI, Lawrence 103 

FISCHER L. H. 578, 579, 58 

FRNDIÆ, Nasko 30-32, 46, 104, 105, 162, 227-231, 289, 416, 

474-476 

GAJTANI, Adem 140 

GASHI, Mirko 140 

GJERQEKU, Enver, 140 

GRAHOVAC, eljko 106, 233-235 

GUJIÆ, Kasim 47 

GUNGA, Fahredin 140 

HADIALAGIÆ, Husref 48 

HADIAVDIÆ, Edin 107 

HADIEFENDIÆ-PARIÆ, prof. dr. Remzija 236 

HAJDAREVIÆ, Hadem 108, 163, 246 

HALILOVIÆ, prof. dr. Senahid 337, 338, 479 

HAMITI, Sabri 140 

HASANBEGOVIÆ, mr. Zlatko 385, 418, 419 

HASANEFENDIÆ, Sead 7 

HASANOVIÆ, ef. Aziz 386 

HODOVIÆ, prof. Senad 237 

HOFMANN Murad 49 

HOROZOVIÆ, Irfan 238 

IBRAHIM Kajan 8 

IBRAHIMAGIÆ, Omer 109 

IBUKIÆ Ahmet 9 

ISAKOVIÆ, Alija 339 

ISPRAVAK 239, 272 

IVŠIÆ, Radovan 28 

IZ PERZIJSKE POEZIJE 110 

IZETBEGOVIÆ, Alija, 349, 547 

JALIMAM, dr. Salih 50, 240, 425 

JERGOVIÆ Miljenko 51 

JURIŠIÆ, dr. Šimun 241, 242, 480 

KAFIJEVA MEDRESA i DAMIJA 10 

KAJAN Ibrahim 571 

KAJAN, Ibrahim 8, 52, 53, 111-117, 164-174. 243, 481-497, 

548-549, 580 

KANAFANI, Gassan 175 

KARAVDIÆ, dr. Mustafa 54, 244, 245, 387 

KASSIM, Ahmad 338 

KEBO, Alija 118 

KHALED el FADI 55 

KICO, Mehmed, 340 

KIŠEVIÆ, Enes 119, 120 

KLJUÈANIN, Zilhad 121, 122, 176, 177, 246, 247, 498 

KOTROMANIÆI (Grb) 581 

KRESO, Mirsad 178 

KRUŠELJ, eljko 248 

KUJUNDIÆ, Atif 249, 250 

KULENOVIÆ, Lamija 180 

KUNIÆ, Mirsad 251-254 

KUR'AN: Sazvijeða – Al-Burud, 366 

KUREISHI, Hanif 179, 180 

KURT Ismet 11 

KURTIÆ, mr. Sakib 255 

LIBENWEIN, M. 582 

M. M. 256 


M. . 389 

MAGLAJLIÆ, FRANIN Dina 123 

MAHFUZ, Nedib 181 

MAHMUTÆEHAJIÆ, Rusmir 257 

MALCOLM, Noel 56 

MALIÆ, Zdravko 124 

MALIÆBEGOVIÆ, Mirsad 182 

MARINKOVIÆ, prof. dr. Dušan 258 

MASLIÆ, prof Mubera 12, 57, 259-263, 313-315, 502-503 

MASLIÆ-DRALOVIÆ Mubera 431-435 

MAŠOVIÆ, prof. dr. Sulejman 390 

MATHISEN, Ida 125 

MATHISEN, Mathis 126 

MATVEJEVIÆ, Predrag 58, 59 

MAYERHOFER, Th. 574 

MEHINOVIÆ, Hasan 13, 211 

MEKULI, Esad 140 

MIKULIÆ, Planinka 264 

MUFTIÆ, dr. Edhem 61 

MUFTIÆ, dr. Osman 14, 86, 127, 265, 266, 343, 344, 428, 

429, 497-499, 367-369 

MUJADEVIÆ, Dino 183, 345, 430 

MULJEVIÆ, prof. dr. Vladimir, 346 

MURADBEGOVIÆ, Ahmet 128 

MUSLIU, Beqir 140 

MUSTAPIÆ, prof. Stanka 267 

MUZAFERIJA-BUZA Amira 15 

NAMETAK, Alija 184 

NAMETAK, dr. Fehim 268 

NANIÆ, Faris, 35, 62-65, 239, 269, 356, 357, 509 

NANIÆ, mr. Senad 391, 392, 393, 441, 510 

NOSIÆ, Ivica 129 

NOVAÈKI Zdenko 98 

NOVALIÆ Ibrahim 16 

NOVALIÆ, dr. Fahrudin 66, 270-281, 434-445, 511-513 

NURA, Ganimete 140 

OBHODAŠ, Safeta 185, 186, 282 

OBRADOVIÆ, Dafer 514, 515 

OMERBAŠIÆ ef. Ševko 67, 394-397, 510 

OMERIKA Nusret 130, 131 

ORAHOVAC, Sait 29 

Otvorena stranica 551 

PAIÆ-VUKIÆ, mr. Tatjana 316, 317 

PANOPAJ, Shapir 81 

PEPIÆ, Adnan 132 

PERVIZ, Izet 187, 283 

PETRITSCH, Wolfgang 188 

PLEŠKO, Hinko 214 

PODRIMJA, Ali 133 

POLJAREVIÆ, dr. Ale 284, 358 

PONGRAC-LADICKI, Matea 18 

POVELJA O BOSANSKOM JEZIKU 341 

PRANJIÆ, prof. Kruno 285, 398 

PRANJKOVIÆ, prof. dr. Ivo 286, 342, 398, 455 

PURIVATRA, prof. dr. Atif 68, 516 

REBAC, Hasan 312 

RICHEMBERGH, Goran Beus 134 

RIJEÈI GOSPODARA MOJEGA 517 

RIZVIÆ, prof. dr. Muhsin 69 

BEHAR 83-84 

BIBLIOGRAFIJA 

RUMI, Delaludin 399 

SALIHBEGOVIÆ, Ahmed 287, 288, 508 

SALIHBEGOVIÆ, Melika 135 

SARIÆ, Safet 136, 137 

SCHWARTZ, Stephen 70 

SERDAREVIÆ, Mirza 19 

SEVDI (1) i (2) 138 

SHKRELI, Azem 140 

SILAJDIÆ, Adnan 456 

SILAJDIÆ, dr. Haris 71 

SINANOVIÆ, Alija 20 

SINANOVIÆ, Emsud 139, 189, 289-291 

SMAILAGIÆ, Amra 457 

SMAILAGIÆ, Nerkez 21, 411, 412, 415, 417, 424, 425, 429, 

430, 431, 433, 434, 435, 441-443, 456, 457, 459, 518, 519 

SPAHIÆ, mr. Vedad 292, 293 

SREBRENIKOVIÆ, Ajka Tiro 294-298, 469, 520 

Statut KDB Preporod 552 

STENOGRAM O PODJELI BiH 550 

STRAUSZ, Adolf 190-194 

SULEJMANPAŠIÆ, Muhidin 458, 459 

SULEJMANPAŠIÆ, Zija 49, 72-79, 195-197, 299-302, 410, 

459- 461, 521 

SUPEK, akademik Ivan 462 

ŠABANOVIÆ, Mesud 198, 199 

ŠARIÆ, Muhidin 141 

ŠEHIÆ, Sadik 303 

ŠENTIJA, Josip 463 

ŠIRBIÆ, Mustafa 129, 142 

ŠLJIVO, mr. Amila 522 

ŠTETIÆ, Rizah 22 

TAHIROVIÆ, Nesim 23 

TALIÆ, Amir 304 

TANER, Zekerija 200, 201 

TANKOVIÆ, prof. dr. Šemso 361, 464, 523 

TOPIÆ Sakib 546 

TRALJIÆ, Isnam 202 

TRALJIÆ M. Sejid 467 

TRBONJA Salih 138 

TRTOVAC, Dino 24 

TUÐMAN Franjo 35, 550 

TALUNDIÆ Abdulah 143, 403 

UJEVIÆ, Tin 144 

UJKANI, Qerim, 140 

UNKAS, Arnaud 203 

USTAMUJIÆ, prof. dr. Elbisa 305, 306, 510 

VEJZOVIÆ, Fadil 25 

VOLJEVICA Ico 26 

ZAIMOVIÆ Mehmed 27 

ZAIMOVIÆ, Karim 297 

ZALIHIÆ, Amir 145-147, 362, 524 

ZBIGNIEW, Herbert 148, 149 

ZIMA Dubravka 269 

ZIMA, Zdravko 525 

ZVONIÆ, Zlatko 363 

DRALOVIÆ dr. Muhamed: 80, 155, 204, 307-311, 318-336, 

345, 396-400, 526-540, 553-554 

DRALOVIÆ, Izet 81 

DRALOVIÆ, Emir 364, 365 

87

Tahir Mujièiæ 

zvoni zvono 

ja bi odma otvorio 

al ne da nena 

nije to isto kae nena 

ima dobro zvono 

ima loše zvono 

uzmi drue èebe 

BERIÆET RIJEÈI 

dolazi tito u zagreb a baba ode u stanicu 

koja se sada zove postaja 

kae stani nije dobro zvono 

kako moe biti dobro zvono 

i ono koje 

nije 

a ovo je nikakovo to ti je ono njihovo zvono 

baba šuti i pakuje košulju u crnu 

izlizanu aktntašku pa ilete u neseser 

pa onda tek poistiha kae neni 

ne bihuzuri daba dijete majka 

spremam se ja veæ odjutros jer 

vjesnik piše da dolazi a šnjim 

hrušèov a s ovim opet bulganjin 

nego 

daj mi ðulhana 

i novi safun 

i dometni mi opatiju 

da ne bude nenina morava 

to mi plaho pazi da ne misle kako pušimo isto 

mislim njihovo 

mogu li sada otvoriti 

moeš kae baba tuno 

nena plaèe ðulhana još 

stavlja jabuku u neseser 

ja otvaram veselo vrata 

vrata veselo cvile 

na vratima drug u crnom 

mantlu s erolfl in brkovima 

kae 

KDBH “PREPOROD”

Behar 83-84.indd - KDBH "Preporod"

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?