SOTONSKA PROZA Zvjezdana Timet Najprodavaniji pisac na ...

SOTONSKA PROZA
Zvjezdana Timet
Najprodavaniji pisac na svijetu, Dan Brown, ro en je 1964. godine u gradi u
Exeter, New Hampshire, New England, US; u njemu je odrastao. (Exeter je 1960. imao
nešto manje od 6.000 stanovnika, što je veli ina otprilike našeg današnjeg Slunja ili
Vojni a.) Prvu je svoju knjigu napisao prije sedam godina: bio je to roman Digital
fortress 1 , Digitalna utvrda 2 . Dvije godine kasnije, objavio je prvi od dva romana koja
Hrvati još uvijek marljivo & uporno kupuju a valjda i itaju, sude i po top-seven TV
emisije HRT-a Pola ure kulture; rije je o naslovu Angels and demons, An eli i demoni 3
- drugi je nevjerojatni The da Vinci code, Da Vincijev kôd 4 , povod ovom tekstu. etvrta,
zapravo tre a, i posljednja za sada, svijet je usre ila knjiga Deception point 5 , To ka
prevare. Odnedavno, nude nam se i šarenim fotografijama ilustrirana izdanja (na
izvorniku) Hrvatima omiljenih romana Dan Browna, ponavljam: najprodavanijeg pisca
na svijetu.
Tijekom nešto više od prve godine dana, prodano je nešto manje od 6,000.000
primjeraka Da Vincijeva kôda, tvrdouvezanih - podatak implicira da je prodana i gomila
mekouvezanih cigli. Posljednji podaci kažu, prodano je 24,000.000 primjeraka. I druge
knjige Dana Browna prodaju se - možda ne baš tako dobro, no svakako bolje nego neke
bolje.
POSTOJI LI, VRAG TRIJUMFIRA
Ako smo kupili koju od spomenutih knjižica, bacili smo novac: vrag trijumfira.
Ako smo je pro itali, potratili smo nekoliko sati života: vrag trijumfira. Ako se veselimo
pro itanom, i hvalimo novim znanjem, možda nam se iza le a rugaju - vrag trijumfira;
ako se pak srdimo na fenomen, vrag i opet trijumfira. Je li u pravu Crkva, koja
pretpostavlja trajnu zavjeru palih an ela protiv ovje anstva? Ili je rije o uspješnim
slugama pakla, o zavjeri sotonista? Je li knjiga za arana? Ne, ozbiljno - što je pravi
razlog neodoljivoj privla nosti Dan Brownovih pisanija?
Najprije sam pomislila, kakav triler, to je dje ja književnost, s takvom sam
znatiželjom eksala Jules Vernea u nižim razredima pu ke škole, to je taj recept, grubo
skicirana lica zapetljana u pustolovine dovoljno neobi ne da klinci i klinceze oproste sve
ostalo, važno je samo kako e se pozitivna lica na kraju ispetljati - kad smo ve po eli,

ajdedobromože, ne emo odustati, nije zahtjevno, a usput ponešto i nau imo. Ali! Jules
Verne je pošten i pismen, u odnosu na sljepara Dan Browna, koji… svakako, nije
nepismen. I svakako, veoma vješto ekonomizira sa svojom spisateljskom energijom.
Romane Angels and demons i The da Vinci code mogli bismo nazvati, po
prezimenu glavnog lica Roberta Langdona, Langdonijada I i II. (Otvoren kraj
omogu uje sljede e nastavke.) Langdon je intelektualac - profesor religijske
simbologije, izmišljenog predmeta na sveu ilištu Harward; privla na izgleda, kultivirana
ponašanja & ukusa, ugledan, ledi an, inteligentan, hrabar, izdržljiv, bori se na strani
Dobra. Izmislio ga je, kako vidimo po zahvali na kraju An ela i demona, Brownov
urednik i prijatelj, vrli Jason Kaufman, koji je vrlo rano prepoznao da bi [takav lik]
mogao biti vrlo zahvalna tema. U obje pri e, Langdon rješava problem timskim radom,
zajedno s jednim ženskim licem; obje su pratilje intelektualke (fizi arka i
kriptografkinja), privla na izgleda, kultivirana ponašanja & ukusa, ugledne, ledi ne,
inteligentne, hrabre, izdržljive, bore se na strani Dobra… i obje su snalažljivoš u dorasle
zadatku bolje od Langdona, koji pak - zbog ravnoteže? - raspolaže s više za pri u
relevantnog nau enog znanja, pa pri konverzaciji družbenice asti kriškama svoje
erudicije, što pomaže happyendu i prodaji knjiga ciljanom op instvu.
Na po etku oba romana, tako er paralelno strukturirano, i o ekivano prema
pravilima žanra, serviraju nam ubojstvo; na slijede im stranicama obje knjige, Langdonu
u nevrijeme zvoni telefon, pokažu mu bizarni izgled žrtvina tijela; slijedi otkrivanje
bizarne tajne. Najbizarniji, svakako, paralelizam je prvih re enica! Formulu zanimanje +
ime subjekta + predikat + poželjan (= informativan) dodatak specifi nih detalja
koristila sam i ja u po etnoj re enici ovog teksta. Trebam li citirati? Najprije, Da Vinci
code: Renowned curator Jacques Saunière staggered through the vaulted archway of
the museum's Grand Gallery. Glasoviti kustos Jacques Saunière brzao je prolazom pod
zakrivljenim svodom, u muzeju, Velikom galerijom. Slijedi Angels and demons: Physicist
Leonardo Vetra smelled burning flesh, and he knew it was his own. Fizi ar Leonardo
Vetra osjetio je miris prženog mesa i znao da je meso njegovo.
(BTW: Death, in this forsaken place, could come in countless forms. Geologist
Charles Brophy had endured the savage splendor of this terrain for years, and yet
nothing could prepare him for a fate as barbarous and unnatural as the one about to
befall him. To su prve dvije re enice 6 romana Deception point. Prvi roman po inje nešto
maštovitije, no i tamo, odmah na po etku bijaše smrt: it is said that in death, all things
become clear; Ensei Tankado now knew it was true 7 . Nedostaje zanimanje lica, no zato
2

u drugoj re enici ve , naravno, he clutched his chest and fell to the ground in pain 8 &td.
Sljede e poglavlje: Suzan i David, zaljubljeni par.)
Dok u Angels and demons granginjolsku pri u (o puknutom sve eniku,
otrovanom Papi, antimaterijskoj bombi podmetnutoj u Vatikan, padanju s nekoliko
kilometara bez padobrana i sli nim poslasticama) još nekako izvla i dilema “znanost ili
vjera”, ma koliko bila prezentirana pojednostavljeno i u suštini pogrešno postavljena, u
The da Vinci code uz pri u (o ubojstvu, krivooptuženima, dešifriranju neizrecivo
vrijedne tajne koja u protivnom zauvijek nestaje, otkri u ro aka koje se smatralo
mrtvima te šokantnim podacima o Isusu Kristu) gmiže naputak o kojem kanim ovdje
više govoriti, premda ga smatram jednostavno glupim, to nije: bezobrazno glupim.
Roman je pretenciozna propovijed o ravnopravnosti spolova, koja je, kaže Dan Brown,
sramotno uništena; krivac je - krš anstvo.
Je li rije o zavjeri autora, nakladnika i boktepitaj kakvih sivih eminencija protiv
sugestibilnog stada koje ima novac, nema op u kulturu, a na ulo je negdje da je dobro &
lijepo biti napredan & informiran? Ili je autor pacijent, koji vjeruje u svoje odasvud
napabir ene i ovlaš sklepane fantazije?
FICTION & FACTION
Još nije ni snimljen, a ve na IMDb 9 stižu postovi naslova, npr. Stop that film ili,
što je u tom filmu uistinu ubijeno?
Redatelj Ron Howard u jednom od intervjua kaže da je knjigu poželio prenijeti
na ekran i prije nego je postala bestseler. U nadi da e ponoviti ili nadmašiti uspjeh
Genijalnog uma, htio je da Russel Crow igra glavnu mušku ulogu; nije išlo, pa (mu) je
dovoljno dobar i Forrest Gump Tom Hanks. Glavna je ženska uloga dodijeljena Audrey
Tautou, vrckavoj i šašavoj Amélie. Albino ubojica Silas bit e Paul Bettany, mljac.
Film na IMDb najavljuje re enica ubojstvo u Louvreu i zna enja nekih detalja s
da Vincijevih slika vode otkri u tajne koju 2000 godina uva tajno društvo, i koja bi
mogla poljuljati temelje krš anstva. Knjigu promi e re enica najve a zavjera u
posljednjih 2000 godina. O emu je rije ?
Prema Dan Brownu, Crkva je krivotvorila neke podatke o Isusu i tako, od
vremena cara Konstantina, manipulira vjernicima. Crkva pak, i gomila vjernika, brunda
da je Dan Brown krivotvorio podatke, te tako manipulira itateljima. Crkva je možda
uistinu krivotvorila podatke, ali ne one o kojima se usu uje pisati Dan Brown, i ne u
3

doba Konstantina, nego ranije, a možda je i sam Isus krivotvorio podatke… Je li, dakle,
rije o zavjeri Crkve protiv krš ana, ne-krš ana protiv Crkve i krš ana, Dan Browna
protiv Crkve, krš ana i ne-krš ana… ili?
Neprijeporan je samo skandal.
Klju tajne uspjeha Dan Brownovih knjiga možda je, tako er paralelna, prva
stranica nakon posvete supruzi, naslovljena FACTS, injenice. Možemo, s urednikom
Nenadom Rizvanovi em, ponavljati - kako bi profesor Langdon otmjeno rekao, ad
nauseam - to je samo roman. Kad pomiješamo fiction i faction, valja dobro paziti što je
izmišljeno, a što provjerljiv podatak. itamo li o pauku sa šest nogu, onda ili zamišljamo
pauka invalida, ili zaklju imo da autor nema pojma što su kukci, a što pau njaci; prvo
pove ava zanimanje za knjigu, drugo nas odbija. Inzistiranje da su neistine ili poluistine
integrirane u fabulu provjerljivo to ni podaci isklju uje naknadno slijeganje ramenima i
uzdah: but it’s just a novel. U poštenoj novel o ekujem (kad-tad) jasnu naznaku tko i
zašto licima unutar pri e podvaljuje i zašto je to dobro za pri u, i (bar!) nagovještaj da
su krivotvoreni podaci - krivotvoreni. Kona no, rije je o izabranom žanru: ni
znanstvena fantastika, ni fantasy, nego triler. Ilustrirana izdanja nude dokumentaciju! U
konkretnom je slu aju, dakle, nedvojbeno ipak rije o prevari, svjesnoj. Kao što i sâm
tvrdi na svojoj web-stranici (druga ijim rije ima, naravno), bacio nam je kost, pa hajde,
psi, navalite, režite i grizite se… provjerite je li plasti na.
Što konkretno mislim?
Angels and demons teroristi ki cirkus tijekom gotovo cijele pri e pripisuje
tajnom društvu Illuminati. Ulomak naslovljen FACTS tvrdi: Postojanje Iluminata
tako er je injenica. Valja obratiti pozornost na oblik tvrdnje. Što je tu injenica? Da je
godine 1776. u Bavarskoj profesor Adam Weishaupt, školovan kod isusovaca, osnovao
Illuminate, tajnu družbu koja se zakva ila na mrežu masona, te, vjeruje se, režirala
svrgavanje francuske monarhije i ubojstvo kraljevske obitelji, odnosno, Francusku
revoluciju, navodno, kao osvetu za sje u templara vjekovima ranije. Nema nikakvih
dokaza da illuminati postoje i danas, ali tu injenicu Dan Brown lukavo izostavlja:
naivci, strepite! The da Vinci code predstavlja nam drugo tajno društvo, po imenu
Sionski priorij. Dan Brown, pozivaju i se na neke vjerodostojne i neke manje
vjerodostojne autore, a u prvom redu na potpuno nevjerodostojan dokument 10 , smatra
Sionski priorij prethodnicom družbe vitezova Templara, koji su pak nakon pokušaja
zatiranja, hapšenja u Francuskoj, u listopadu 1307., i dalje postojali, skrivali se pred
vlastima, deklarativno prihva ali službenu vjeru mjesta na kojem su boravili a vjerovali
4

svoje, te se pretopili u masone, koji, kao što je op e poznato, uživaju pakostiti
krš anima, osobito katolicima. Osnivanje Sionskog priorija, istinitost imena na popisu
nautonièra (glavara, koji završava 1963. imenom Jean Cocteau!) kao ni preživljavanje
društva do danas nikad ni im nije dokazano. No, to nije jedino što vas ljuti dok itate
just a novel. Korak po korak, spoti ete se, na primjer, o prigovor krš anima da ne
poštuju žene, i to baš od doba cara Konstantina, ili tvrdnju da štovanjem Marije
Magdalene zapravo štujemo Izidu. Najve i apsurd, koji (mi) posve uništava autoritet
pisca, “istina” je o detalju Leonardove Posljednje ve ere. Sre a pa su mi hormoni dobro
izbalansirani, tako da za stolom, desno od Isusa, na reprodukciji, nažalost, ali
kvalitetnoj, vidim apostola Ivana, mla ahnog plavušana, svjetle puti, ljupkih usnica,
muškarca (slu aj Tadzio, iz Viscontijeva filma Smrt u Veneciji). Dan Brown vidi
ri okosu ženu, i tvrdi da je ta žena - Marija Magdalena, Isusova supruga, majka njegove
djece, Sveti Gral.
Pauza.
MAGLA, MAGLA…
Samo 2 % Amerikanaca zna da im u zemlji postoji špijunska organizacija
veli ine CIA-e, po imenu National Security Agency (NSA). Osniva je predsjednik
Truman; trenutak osnivanja: podne i jedna minuta, 4. studenog 1952. (O tom doga aju
nikad nije bilo ni retka u službenim zapisima Kongresa.) Danas u NSA prima pla u oko
25.000 zaposlenih. Zgrada u kojoj rade proteže se na 86 jutara oružjem zašti ena
zemljišta u Fort Meade, Maryland. Satelitom im je dostupno prisluškivanje mobitela.
Hrpa najsofisticiranijih kompjutora pretražuje podatke diljem svijeta i prosijava ih, traži
subverzivni materijal; napišete li u privatnom postu rije i kao što su ubiti i predsjednik,
imate ih na vratu, tj. na vratima. Dan Brown u Digital fortress govori o napadu na tu
tvrtku, i postavlja, s razlogom, važno pitanje: koliko naše privatnosti pla a cijenu naše
sigurnosti. Kad je knjiga našla itateljstvo, autora su zatrpali mejlovi u kojima su ga
ozbiljni ljudi uvjeravali da takvo što uop e nije, ni tehni ki, mogu e. On je, na žalost ili
sre u, imao istinite informacije.
Nakon neuvjerljivih, no istinitih injenica, raskrinkavši jednu ameri ku
svjetovnu organizaciju, Dan Brown u sljede a dva romana “raskrinkava” nad-državnu
organizaciju krš anske, to nije, katoli ke vjere. Angels and demons najprije navode na
strah od illuminata i assasina, potom sumnjive okolnosti skrenu pozornost na uglednog
znanstvenika CERNA, da bi na kraju glavna opasnost ispao duševni bolesnik - koji,
5

premda je sve enik na istaknutoj funkciji u Vatikanu, naravno, ne može predstavljati
Crkvu, pa vjernici mogu mirno uživati u knjizi. The da Vinci code, kako smo doznali iz
najave filma, ima pretenzija poljuljati temelje krš anstva. Kako e vjernici uživati? Tako
da ih se šokira ne im što uop e ne poga a temelje krš anstva, nego odnos krš ana (i
Crkve) prema spolnosti, pa tko se pobuni, neka izvoli kontaktirati stru njake - eto mu
prilike da poradi na kvaliteti svog ovozemaljskog života. Tko se pak voli zgražati nad
opijumom za narod, eto mu so na materijala. Problem je jedino u tome što Vatikan sa
spolnoš u nema nikakvih problema!
Spolni život vjernika, prema Katekizmu iz 1992. godine 11 , može biti uredan i
neuredan; prvi pretpostavlja brak, zrelost li nosti koje tvore par, odgovornost prema
partneru i potomstvu, i poti e se, dok drugi podrazumijeva sve akcije koje ne sadrže
nasilje i relativno lako se oprašta. (Spolnost povezana s nasiljem drugi je, neusporedivo
ve i problem, no to nije problem spolnosti, nego nasilja.) Govore i zapravo o
fanati nom patrijarhatu, o bolesnoj mržnji prema ženama, Dan Brown kleve e Crkvu, ili
bar previ a službeno stajalište Vatikana, tvrdnju 12 stvorivši ljudsko bi e kao muško i
žensko, Bog na jednak na in daje osobno dostojanstvo muškarcu i ženi kao i onu 13 da je
ovjek osoba, što vrijedi jednako za muškarca kao i za ženu jer su oboje stvoreni na
sliku i priliku osobnog Boga. A možda i ne previ a, nego bahato smatra da su vjernici
neobaviješteni, pa se zgraža nad u estalim otklonom od službenog stajališta, ne bi li se
mogao nad ne im zgražati, pa zgroziti itatelje, da im itanje bude zanimljivije. Kako
pak vjernici mogu biti toliko neobaviješteni, da se ne sjete sv. Pavla? Svi vi koji ste u
Krista kršteni, Krista ste obukli; nema tu više ni Židova ni Grka, nema više ni roba ni
slobodnjaka, nema više ni muškog ni ženskog, jer ste svi vi samo jedan u Isusu Kristu. 14
To je vrh, i to valja pamtiti; a za pokrivanje ženskih glava (kose) pri boravku u zgradi
crkve, o tome da žena u javnosti treba bit kuš i sli nom… za to nije odgovoran apostol
Pavao ni Duh Sveti, nego duh koji nedvojbeno, ne samo me u primitifcima, gazduje i
danas, neovisno o religiji, nacionalnosti, ili društvenu položaju. Nesposobnost mužjaka i
ženki ljudske vrste da žive komplementarnost predvi enu božjim dizajnom nije
uvjetovana krš anstvom (kako to Dan Brown, pardon, lica njegova samo romana,
tvrde), a obožavanje ženskih bogova ili sacred feminine, svete ženstvenosti, umjesto
jednog Tvorca, kojeg - zbog jednostavnosti ili/i inercije mišljenja - prikazujemo u obliku
dugobradog starca u spava ici, nipošto nije na in da nam život bude ljepši. Apostol
Pavao, prenose i U iteljev nauk, kaže: Dobro je za ovjeka da ne dira žene, ali zbog
pogibli od bludnosti neka svaki ima vlastitu ženu i svaka vlastitog muža, Korin anima
6

prva, 7:1-2 i dalje: jedno se drugom nemojte uskra ivati, osim po dogovoru (7:5) i dalje:
bolje je ženiti se, nego izgarati od strasti (7:9)… Brak je sveti sakrament. A ho emo li
baš dlakocijepiti, krš anin u Svetom Trojstvu štuje i ženstvenost, jer je Duh, (Božji)
Dah, na hebrejskom 15 ruah, ženskog roda! (To je, doduše, u apokrifnom Filipovom
evan elju 16 , temelj dokazivanju da Isusova majka nije za ela po Duhu Svetom, jer tko je
još uo da je žena za ela od žene…)
Napast je velika, no, raspišem li se sad - u vezi sa spolnoš u, urednom i
neurednom, te štovanjem svete ženstvenosti - o ranokrš anskoj herezi nazvanoj po
biskupu Valentinu, koja štuje Neopisiv Izvor Svega, antropomorfnu dijadu Oca i Majke,
i o kojoj Dan Brown ni rije nije napisao, te o drugim herezama o kojima Dan Brown
tako er ni rije nije napisao, nakucat u previše rije i na temu skretanja s teme. Ukratko:
neke su grupe vjernika, uvjerene da su krš ani, prakticirali orgije, poba aje, te
blagovanje spolnih izlu evina i fetusa uz hostiju; druge su pak forsirale asketizam.
Nicejski koncil, na kojem je, prema tvrdnji Dan Browna, u etvrtom stolje u naputkom
odozgor izmišljeno krš anstvo te Isus promaknut u sina Božjeg, zapravo je samo
rješavao pitanje jedne od glavnih hereza, arijanske. Herezama se u drugom stolje u
bavio Irenej, a Tertulijan, njegov mla i suvremenik, odlu no je ve zahtijevao
prosijavanje svetih spisa: Ne emo nikakve znatiželjne rasprave, niti propitkivanja nakon
što smo okusili slast evan elja! 17 Cijelo vrijeme postoji mainstream krš anstvo,
iterativno progonjeno od Rimskih vlasti, i nije mu potreban car Konstantin kao poticaj i
smjernica.
SRODNOST PO DNK ILI PO IDEOLOGIJI
Iz nekog meni nepojmljivog razloga, vjernicima je varijanta oženjenog Isusa
uglavnom nepodnošljiva. Zapravo, nepodnošljivo im je išta osim mogu nosti da je Isus,
zdrav muškarac srednje dobi, apstinirao. Je li bio impotentan? Masturbant? U enik
kojeg je U itelj najviše ljubio, to nije, njegova glava na Isusovim grudima, esto je
argument za tvrdnju koja bi u o ima vjernika zacijelo bila još neugodnija. Eseni (sekta
koja je, neki tvrde, iznjedrila Isusa) preferiraju celibat, no eseni inzistiraju i na isto i,
dok, naprotiv, Isusove rije i 18 dokazuju znatno šire horizonte. Što ja mislim o spolnom
životu Isusa Krista? Rado vjerujem da je jednostavno imao pametnijeg posla. Zašto se
nitko ne brine o spolnom životu, na primjer, Georga Bernarda Shawa?!?
U apokrifnom Filipovom evan elju stoji da je Isus Mariju Magdalenu esto
ljubio u usta. To, dakako, može biti indicij erotske povezanosti. No, evan elist Fjodor
7

Mihajlovi Dostojevski stolje ima kasnije zamišlja 19 Isusa kako u usta ljubi
devedesetgodišnjeg Velikog Inkvizitora…
Na kraju apokrifnog Tominog Evan elja 20 nalazimo (navodno, naknadno dodan)
ulomak 114.: Re e im tad Šimun Petar: “Otjeraj Mariju, jer žene ne zaslužuju život
[vje ni].” Isus re e: “Ja u je voditi, pa e postati muškarac, da bi tako i ona mogla
postati živi duh sli an vama, muškarcima. Jer svaka žena koja se pretvori u muškarca
u i e u kraljevstvo nebesko.” Dakako da Isus i ovdje govori slikovito, ne e valjda
Magdalenka na plasti nu kirurgiju. Dalje: i to je Evan elje, kao i sva druga, apokrifna i
kanonska, tko zna iji zapis, a zove se, kao i sva druga, po odre enom apostolu jer se
temelji na onom što se vjeruje da je baš taj apostol izjavio.
Legenda je spojila bezimenu prostitutku koju je Isus spasio od kamenovanja s
Marijom iz Magdale. Lice Dan Brownova samo romana tvrdi da je Marija iz Magdale
(koju pak njegova literatura spaja s Marijom iz Betanije, setrom Lazarovom) bila
Isusova supruga, rodila mu djecu, nakon raspe a oputovala, to nije, pobjegla na zapad,
zaustavila se u južnoj Francuskoj, te tamo umrla; njezini su daleki potomci ženidbom
udružili gene (i) s kraljevskom lozom Merovinga, te, navodno, danas još uvijek postoje.
Premda se srednjevjekovni autori uglavnom slažu da je sveti Gral - kalež, Dan Brown se
slaže s istraživanjima nekih suvremenih nam publicista, pa kaže da je Saint Graal
zapravo Sang Real, Krv kraljevska, utroba, odnosno, tijelo Marije Magdalene, odnosno
dinastija iji bi za etnik bio onaj koji je tvrdio da njegovo kraljevstvo nije od ovoga
svijeta. Zašto bi to bilo važno, osim kao simpati an kuriozitet, ne razumijem. Pitajmo
Dan Browna:
“Osamdesetih je [knjiga] izazvala veliku pozornost. Autori su u analizama
iznijeli nekoliko dvosmislenih tvrdnji, ali osnovna ideja stoji i zaslužni su što su napokon
uveli ideju o Kristovoj krvnoj liniji u popularnu literaturu.”
“Kakva je bila reakcija Crkve na tu knjigu?”
“Bili su izvan sebe, naravno. Ali to se moglo o ekivati. Ipak je to bila tajna koju
je Vatikan pokušao zakopati u etvrtom stolje u.”
Ovo je ulomak 21 razgovora, to nije, predavanja koje Sofiji (i itateljima) drži sir
Leigh Teabing, bogati povjesni ar religije. Knjiga koju spominju zove se Sveta krv, sveti
Gral. (Autori trenuta no vode sudski proces protiv Dana Browna, tužili su ga za
plagijat.) U toj knjizi jasno je istaknuto da ni za jednu od navedenih teza nema dokaza 22 .
Dan Brown i njegov Leigh Teabing nemaju tako er nikakva dokaza da je Vatikan išta
pokušao zakopati, osobito ne u etvrtom stolje u, kad još nije ni postojao u današnjem
8

smislu (Vatikanska je država utemeljena tek po etkom 1929. godine, a lokaciju pape
koriste kao glavno prebivalište tek od kraja etrnaestog stolje a). Još malo citiranja:
Ne samo da je Magdalena bila žena kojoj je Isus ostavio u zadatak da osnuje
Crkvu, nego je bila i fizi ki dokaz da je novoobznanjeno božanstvo poteklo iz linije
smrtnika. Crkva je, kako bi se zaštitila od Magdalenine mo i, ovjekovje ila Magdalenu
kao kurvu i sakrila dokaze Kristova braka s njom onemogu uju i na taj na in bilo kakve
mogu e tvrdnje da je Isus imao potomka i da je bio smrtni prorok.
Ovo 23 nije laž. Ovo je baljezganje.
Treba li naglasiti da Crkva ne samo što nije ovjekovje ila Magdalenu kao kurvu,
nego ju je proglasila sveticom? Ako se zabunio Grgur Veliki pa (u mraku šestog
stolje a) pomiješao Marije Novog Zavjeta, te ako postoji pu ka predaja za koju su
odgovorne osobe bez ikakve naobrazbe - danas injenice nisu nedostupne onom tko ih
uistinu želi na i. I, budimo realni: de ki su isfurali stvar - u Isusovo vrijeme žena nikako
nije mogla upravljati ni im osim vlastitim domom, pa kako bi Magdalena uspješno širila
prevratni ki religijski pokret? Najvažnije: mo oplodnje smrtne žene kao jedna od
sposobnosti tijela koje je Bog odlu io privremeno uzeti ne svjedo i baš ništa o
(ne)mogu nosti uskrsnu a.
Što može posti i bilo tko dokazom da je genetski povezan s Isusom Kristom i
dinastijom Merovinga? Pogotovo ako je Isus bio samo (ne)obi an ovjek? Je li
Francuska - kraljevina? Kako bilo ija pretenzija na bilokakvo svjetovno prijestolje može
ugroziti Vatikan? Koliko je kraljevska krv uop e važna krš aninu? I, koliko je
zajedništvo na temelju genetskog materijala uop e vrijedilo Isusu osobno?
Zavirimo u sinopti ka Evan elja: ako je važno što piše u tekstovima koje Crkva
nije prihvatila, valjda nije nevažno što piše u onima koje je prihvatila, a tamo jasno piše,
od zajedni kog DNK neusporedivo su važnija zajedni ka uvjerenja (Matej 12:46-50,
Marko 3:31-35, Luka 8:19-21)… da, vonja po Partijskoj disciplini, po staljinisti kom &
nacisti kom prioritetu, ali tako su, eto, U enici zapisali…
No, dobro, kona no, što ako na Leonardovoj slici Posljednja ve era Isusu s
desna ipak nije muškarac? Magdalenka je mogla nazo iti ve eri, no, gdje je onda Ivan?
( u i iza Petra? Njegova je ona ‘ni ija’ ruka koja drži nož?) I, ako li je doista rije o
ženi, po emu s te slike vidimo da je rije o Isusovoj supruzi ili ljubavnici? Koliko ste
puta sa zgodnom poznanicom popili kavu pa kasnije uli da su vas vidjeli kako sjedite s
onom vašom?
9

Imam još pitanja. Zašto Hrvatima nije prijevodom omogu en uvid u kvalitetniji
roman, Posljednje Kristovo iskušenje Nikole Kazantzakisa, gdje je Isusov brak uvi avno
stavljen u kontekst vražje iluzije? Ho e li Danu Brownu još jedna tužba za plagijat sti i
iz Gr ke?
A sad, glavno: zašto se rasprava o prešu enu seksualnom životu Boga tretira kao
najve a zavjera u posljednjih 2000 godina, kad, navodno, postoji ve a?
KÔD EVAN ELISTA MARKA
Kažu kompetentni: najranije svjedo anstvo o Isusu kao Bogu zapisano je u
Pavlovim poslanicama, polovicom prvog stolje a, kanonska su Evan elja nastala do
kraja prvog stolje a; znameniti apokrifi iz grada Nag Hammadi, oni koji govore o Isusu,
datirani su kasnije, što ne zna i da nije bilo istinite usmene predaje na temelju koje su
nastali. Dan Brownove tvrdnje o imperatoru Konstantinu & Nicejskom koncilu smiješne
su, tim više što znamo 24 - ve u prvoj polovici tre eg stolje a, doduše, na vrlo kratko
vrijeme, imperator Filip Arap zaslužan je da, po Origenovim rije ima, prihva anje
krš anstva postane gotovo modom.
Što zapravo zna i prihvatiti krš anstvo?
Tko ljubi bližnjega, ispunio je Zakon, piše sv. Pavao (Rimljanima, 13:8). No, to
nije temelj, kao što, naravno, to nije Isusova ledi nost ili apstinencija. Biti krš aninom
zna i vjerovati u Isusovu pobjedu nad smr u, koja onima koji vjeruju u Isusa omogu uje
jednaku pobjedu; tako kaže Pavao, najsažetije u Prvoj poslanici Korin anima, 15:13 i
dalje: ako li nema uskrsnu a mrtvih, onda ni Krist nije uskrsnuo! (…) Onda je
neosnovano naše propovijedanje. (…) Tad izlazi da smo i lažni svjedoci Božji. (…) Bez
ikakve je vrijednosti vaša vjera.
Temelje krš anstva, dakle, ne e poljuljati ni roman i ni filmi , ali je to pokušao
u initi, ne prvi, ali svakako najpoznatiji, Ernest Renan, ugledni profesor Hebrejskog, u
Francuskoj, u devetnaestom stolje u, knjigom Život Isusov 25 . Nakon što se, vjerojatno,
na itao Marxa i Darwina, otputovao je u Palestinu ne bi li iscrpio sve mogu nosti
poticaja i uvida za pisanje tako važne biografije, te 1863. objavio djelo koje ga je stajalo
katedre. Njegov je dojam da su apostoli bili na znatno nižem stupnju duhovnosti nego
Rabbi, pa su svojim opisima nehotice krivotvorili njegovo u enje. On je pak bio, prema
pojmovima suvremene medicine, psihijatarski slu aj, što se u ono vrijeme zvalo
‘prorokom’ i ‘nadahnutim’. (Da je duševni bolesnik, Isus je osobno morao slušati od
familije; gra ani Jeruzalema tvrdili su da je opsjednut duhom ne istim - npr. Ivan 8:48,
10

8:52, 10:20. Valja i opet citirati sv. Pavla: Zemaljski ovjek ne prima ono što dolazi od
Duha Božjega, jer je to za nj ludost, Korin anima, I, 2:14.) Neovisno o svom
zdravstvenom stanju i zapisima U enika, izgleda da je U itelj suvislo i konzistentno
promicao neku varijantu komunizma ili, u najmanju ruku, radikalne socijalne pravde;
inzistirao je na jednakoj vrijednosti svih ljudi bez oslona o ikakvo pravilo unutar poznate
strukture svijeta, što Renan (opravdano) smatra ne uvenim filozofskim uspjehom.
Zbog pretpostavke da danas više nitko ne vjeruje u uda, Renan svoje stajalište
uop e nema potrebu argumentirati. Za njega je Isus na križu umro, a onda se pri a otela
kontroli. Doduše, spominje da je tako rana smrt (samo tri sata muka, umjesto nekoliko
dana) posve iznimna; je li time nešto sugerirao?
Stigli smo do teze koju se Dan Brown ne usu uje ni ovlaš dota i, premda bi to
bila uistinu najve a zavjera u posljednjih 2000 godina. Isusova je smrt možda bila
režirani ovozemaljski privid, kao što je i njegovo ponašanje, možda, bilo režijom
uskla eno s proro anstvima.
Postoji pretpostavka, ak i argumentacija, da je krš anstvo izmislio Sveti Pavao,
no, zadržimo se sada ipak samo na ovom: kao što znamo, Josip iz Arimateje dogovorio
je s Pilatom da mu, poslije smaknu a, predaju mrtvo (ili “mrtvo”) tijelo, koje bi u
protivnom trunulo izloženo javnosti. Ne shva am zašto je trebalo pokopati nekoga tko
e, ovako ili onako, uskrsnuti: ne bi li bilo spektakularnije da se to dogodi javno? U
svakom slu aju, Josip iz Arimateje dobio je tijelo i pokopao ga, u petak nave er; u
nedjelju ujutro, žene su našle praznu grobnicu, da bi potom Uskrsnuli šetao naokolo i
javljao se dragim ljudima. Ako je rije o prevarantu, onda mu je valjda bilo jasno u
kakvoj se opasnosti nalazi: pri drugom uhi enju teško da bi izbjegao smrt, a izgubio bi
plodove životnog djela, jer mu nitko više ne bi vjerovao. Ako je pak uistinu rije o
Bogu, rije i više nisu potrebne. Svejedno, želim navesti podatak iz Markova Evan elja,
na koji upozoravaju autori knjige Sveta krv, Sveti Gral, a koji upozorava na mogu u
omašku, koja bi pak upozoravala na mogu u prevaru. Ulomak 15:43-45 glasi: Po e
Josip iz Arimateje, istaknuti vije nik, koji je tako er o ekivao kraljevstvo Božje, te
odvažno u e k Pilatu i zatraži tijelo Isusovo. Pilat se za udi da je ve umro te dozva
stotnika pa ga upita je li davno umro. Kad primi obavijest od stotnika, dade Josipu
mrtvo tijelo. U gr kom izvorniku, Pilat koristi pojam ptoma, koji ozna uje mrtvo tijelo, a
Josip - pojam soma, koji ozna uje živo tijelo. Homer koristi soma za mrtvo tijelo, a za
živo demas, no kasnije, zna enje rije i soma preraslo je u oznaku lica, ovjeka, života
samog: fraza peri tu somatos agonizesthai zna i boriti se za goli život. Neki autori 26
11

smatraju da se Josip iz Arimateje, valjda zbog stresnosti situacije, jednostavno zabunio,
da se izdao omaškom, jer je dobro znao, tijelo je samo onesviješteno, od iscrpljenosti ili,
vjerojatnije, opojnog napitka, koji mu je dodan s onim octom na spužvi s vrha koplja.
Uskrsnu e bi, dakle, bila prevara, a varala bi nas prva generacija apostola uz
pomo Josipa iz Arimateje, na elu sa Isusom osobno! (Je li Pilat bio podmi en, ili/i - u
skladu s onim što o njemu govore suvremeni povjesni ari - uživao sprdati se sa
službenom židovskom vjerom?)
Ono što znamo o polaganom formiranju Evan elja, o pretapanju teksta u tekst,
upu uje na oprez pri donošenju zaklju ka: za izdajni ku omašku možda je kriv Josip iz
Arimateje, možda Petar, možda Marko, koji je zapisivao njegova sje anja, možda
neznani Markov prepisiva & prepravlja … a možda, naravno, omaške nije ni bilo.
Govorimo li mi o preminuloj osobi kao o ‘lešu’ ili ‘mrtvacu’, ako nam je bila iole
bliska?
DAN BROWNOV KÔD
Adrian Predrag Kezele napisao je i objavio roman Povratak boginje 27 . U toj
knjizi nema ni traga ikakvu napadu na krš anstvo ni Crkvu. Posve je jasno što je mašta a
što pouka iz povijesti & antropologije & filozofije. Fabula kombinira dva vremena
radnje; lica iz prvog smješta u neolitsko naselje, lica iz drugog na isto mjesto, danas -
arheološki lokalitet kraj Šibenika. Problematika ženskog Boga i prednosti
promiskuitetnog, mirobljubivog matrijarhata opisana je jednostavnom pri om, a ipak,
slojevitijom od ijedne Dan Brownove… Ta naravno ne genijalna ali silno zanimljiva
knjiga nikad ne e imati višemiljunsko itateljstvo. Zakonitost tržišta? Prokletstvo malih
naroda? Loš marketing? A možda bi se sve to riješilo nekakvom zavjericom? (Na
www.digitalfortress.com.tips Dan Brown nudi savjete o pisanju komercijalnih romana,
uz opasku da druge uop e ne treba pisati, bar ne na po etku karijere.)
Teza svi vole zavjere i tajne nekoliko se puta ponavlja u knjizi The da Vinci
code. Dan Brown ra una sa znatiželjom itatelja, no ne manje i s brzopletim
zaklju cima. (Najsla e mjesto u romanu mi je kad jednakokra ni križ umjesto na neku
crkvu uputi na Švicarsku, a udnovati klju ne odvodi drevnoj škrinji nego laserskoj
bravi sefa u podrumu banke…) Tko nam je kriv što uistinu volimo zavjere i tajne, i
moramo sâmi pro itati ono što su nam rekli da svi itaju, premda su nam rekli, tako er,
da to nije bogznakaj. Dan Brownovi proizvodi dovoljno su dobri! Zaintrigirali su
vjernike i nevjernike, omogu ili zaradu raznim parazitskim autorima snimljenih ili
12

tiskanih fusnota (hvala, i ja sam u klubu). Dan Brown zapravo ne napada ono što glumi
da napada… a na optužbu o lažima, skriva se iza tvrdnje: umjetnost ne laže, nego stvara.
Bravo, Dan Brown; bravo, VBZovci!
A možda je rije o nekom tajnom kôdu? Ne, ozbiljno, možda je to uistinu roman
o jadnoj katoli koj Crkvi koju napadaju znanstvenici-kriminalci nevjernici, k tomu još u
nebo vapiju e neiformirani… možda duševni bolesnici? Možda je taj roman zapravo
napad na akademsku zajednicu? Poziv da preispitamo ateisti ke autoritete? Prijedlog da
odustanemo od znanosti? Jesam li krivo shvatila prenje Znanosti i Vjere u prethodnom
romanu? Mi reagiramo na ono što govore lica, ali, što govori autor? Od sveg srca želim
piscu planetarne uspješnice prona i ispriku… na žalost - !
Koliko je tvorcu Da Vincijeva kôda do istine i prosvjetljenja itateljstva a koliko
posprdno vara one iji novac uzima, vidi se na stranici 49. hrvatskog prijevoda,
odnosno, u motivu Vitruvijeva ovjeka. Smrtno ranjen, Sofijin djed, nautonièr Sionskog
priorija, kustos u Louvreu, posljednje trenutke svog života posve uje poruci za unuku.
Piše po parketu markerom za ultravioletne zrake, te vlastitim tijelom: razodjene se,
legne, nariše oko tijela krug i postavi se u položaj ovjeka sa znamenita Leonardova
crteža. Dan Brown taj položaj opisuje kao goli muškarac raširenih ruku i nogu;
vrhunskom bezobraštinom, pretpostavlja da itatelj pojma nema o Leonardovu crtežu,
jer crtež (eto ga na koricama eškog prijevoda) prikazuje DVA gola muškarca, kao u
dvostrukoj ekspoziciji; jedan ima raširene noge, drugi skupljene, jedan je par ruku
raskriljen u ravnini ramena, druge su ruke malo podignute, glave i tijela se poklapaju.
Osim kruga koji opisuje jedno tijelo, na crtežu postoji i kvadrat, koji obrubljuje drugo.
Shva en ozbiljno, pokušaj odašiljanja poruke samo jednim tijelom govorio bi o nekoj
polovi nosti - što, naravno, nije slu aj. Jesam li zlonamjerni pedant, perfekcionist?
Jednim je tijelom nemogu e “nacrtati” Vitruvijeva ovjeka. A zašto umiru i kustos nije
jednostavno skicirao crtež kraj napisane poruke, kad je ve imao ime? Znade li autor
kako to no izgleda Vitruvijev ovjek?
Mislim da je opisani motiv zapravo Dan Brownov kôd - kako se odnosi prema
Leonardovu crtežu, tako se odnosi prema svim “ injenicama” ili bar nadmo noj ve ini:
informacija o FACTS je mamac & lažnjak. I ovakve poluistine zapravo su tek mamac &
lažnjak, na kraju se ne otkrije nikakva tajna osim obiteljske - do koje nam nije stalo, jer
su glavna lica siluete po krojnom arku asopisa s krojnim arkom.
U skladu s autorovim prezirom prema itateljima, i prijevod je dopustio štošta;
prevoditelj M. Kova i poslao je nakladniku popis propusta, u naivnoj nadi da e tako
13

osigurati budu u suradnju: VBZovci mu nisu ni rije odgovorili, ali su tiskali drugo
izdanje, gdje je prijevod uglavnom popravljen, u skladu s upozorenjem...
Nedvojbeno se poruka itateljstvu nalazi još u romanu An eli i demoni (str 38),
kad izvršni direktor CERNA objasni Langdonu zašto je, nakon potrage po internetu, baš
njega pozvao u pomo : jedino su vaši [podaci] uklju ivali rije i ‘Harvard’, ‘Oxford’,
‘renomirani izdava ’, te popis srodnih publikacija. Kao znanstvenik, nau io sam da
informacija ima istu vrijednost kao i izvor kojeg navodi. Vaše preporuke izgledale su mi
vjerodostojne…
Kad ve spominjem roman Angels and demons, osje am neodoljivu potrebu
spomenuti i antologijski hrvatski prijevod žednih preko vode, koji, na primjer, glasi
osobno potvr uje smrt opipavaju i prstima karijatidu 28 na vratu... autor, naravno, ima
karotidu. Nešto kasnije 29 više nisam sigurna tko je lud: ako nam ubojica pobjegne, s
nama je fungito, kaže prevoditeljica - nije valjda mijenjala neprevedenu rije ? Ne znam
što je stajalo u izvorniku s kojim se poslužila, no u ilustriranom izdanju koje možemo
listati u knjižari izdava ke ku e Algoritam, re enica koju izgovara Langdon glasi if this
guy disappears, we’re fregati… pa mogu zaklju iti, osoba koja Pripovjeda u daje
someplace umjesto somewhere sigurno ne bi bila zadovoljna promjenom guy u
murderer… no, ako itatelji nisu kadri prozreti gafove na razini injenica, emu trud,
ionako su valjda frigidni na stilske razine, misli urednik, prevodilac, lektor, a možda i
autor… Nu! We’re fregati… dobro još i da s nama nije finito…
Dvadeset i etiri milijuna prodanih primjeraka. A koliko pro itanih posu enih
knjiga? Ne bojte se, bit e ih i više. Dame i gospodo, ponavljam: tko nam je kriv?!
Dan Brown tvrdi da je krš anin. Apostol Pavao, u Rimljanima 16:17-18, kaže:
uvajte se onih koji prave sablazni suprotno nauci koju primiste! Klonite se njih! Takvi,
naime, ne služe našem Gospodinu Kristu, nego svom trbuhu, te slatkim i laskavim
rije ima zavode srca priprostih.
Zaklju ak o liku i djelu Dan Browna (a i drugim zavjerenicima) prepuštam
Ernestu Renanu 30 : Da bi se ljudima moglo upravljati, potrebna je prilagodba njihovim
idejama. (…) Kada sa svim svojim obzirima postignemo ono što su oni postigli svojim
izmišljotinama, tada emo imati pravo biti strogi prema njima. (…) Sve velike stvari
po ivaju na legendi, a jedini je krivac samo ovje anstvo koje ho e biti prevareno.
Devedeljaro moja! Isplazi ladicu. Monty Python, Holy Grail, što i vama želim.
14

1 St. Martin's Press, 1998.
2 Delfin, Zagreb 2004.
3 Dan Brown, An eli i demoni, VBZ, Zagreb, 2004. Prijevod - Suzana Sesve an
4 Dan Brown, Da Vincijev kod, VBZ, Zagreb, 2003. Prijevod - Suzana Sesve an
5 Simon & Shuster, 2001.
6 Smrt na ovo napušteno mjesto može sti i u neprebrojivim oblicima. Geolog Charles Brophy izdržao je
primitivnu veli anstvenost podru ja, godinama, pa ipak, ništa ga nije moglo pripraviti za sudbinu koja e
ga sna i, tako barbarsku kao i neprirodnu.
7 Kaže se, u trenutku smrti sve postaje jasno; Ensei Tankado sad je doznao da je to istina.
8 pritisnu grudi i pade na tlo, u mukama
9 www.imdb.com - internetska baza podataka o filmovima
10 Tzv Tajni dosije Anrija Lobinoa, Le dossier secret d’Henri Lobineau (l967.) na temelju kojeg su svoje
teze razradili Michael Baigent, Richard Leigh i Henry Lincoln, autori publicisti ke knjige iz 1981. - Sveta
krv, sveti Gral, Holy Blood, Holy Grail,objavljena u nakladi ku e Stari grad, Zagreb, l997. U knjizi Rex
Deus (autori: Marilyn Hopkins, Graham Simmans, Tim Wallace - Murfphy), Stari grad, Zagreb 2001., ve
se govori o Tajnom dosijeu kao krivotvorini.
11 Katekizam katoli ke crkve, Hrvatska biskupska konferencija, Glas Koncila, Zagreb, 1994. O spolnosti,
str 573 - 587
12 Ivan Pavao II, apostolska pobudnica Familiaris consortio, 22
13 Ivan Pavao II, enciklika Mulieris dignitatem, 6
14 Gala anima, 3:27 - Biblija, Novi Zavjet, Stvarnost, Zagreb 1968.
15 Elaine Pagels: The Origin of Satan, 1995, Penguin Books 1997, str 175
16 www.gnosis.org
17 Tertulijan, O preskripciji protiv heretika 7 (prema: Jaroslav Pelikan, Isus kroz stolje a, Ziral Mostar
1997.)
18 npr Marko 7:15
19 Bra a Karamazovi, prvi dio, peta knjiga, peto poglavlje; Znanje, Zagreb 1979. str 290
20
www.gnosis.org
21
Dan Brown, Da Vincijev kod, VBZ Zg 2005, poglavlje 60, str 255-6
22
Michael Baigent, Richard Leigh, Henry Lincoln: Sveta krv , sveti Gral, Stari grad, Zagreb, 1997. Str
375-76 : Iako svoju hipotezu sami ne možemo dokazati, ini se da bi to (…) mogao u initi Sionski priorat -
ako postoji.
23
Dan Brown, Da Vincijev kod, VBZ Zg 2005, poglavlje 60, str 256
24
Elaine Pagels: The Origin of Satan, 1995, Penguin Books 1997, str 138
25
Stari grad, Zagreb, 2001.
26
Michael Baigent, Richard Leigh i Henry Lincoln: Sveta krv, Sveti Gral, Stari grad, Zagreb 1997, str 329.
Tako er, passim, Hugh Schonfield: Pashalna urota, Stari grad, Zagreb 2003.
27
Dvostruka duga, akovec, 2003.
28 VBZ, Zagreb 2004. poglavlje 47. str 161
29 VBZ, Zagreb 2004. poglavlje 64. str 222
30 Život Isusov, STARI GRAD, Zagreb 2001. str 167
15