Brzina svjetlosti

Draconis nalazi u zenitu u Londonu i u Zagrebu je jednaka razlici zemljopisnih
ˇsirina Londona i Zagreba, ˇsto znači da se, budući da je London na otprilike
52 ◦ sjeverne zemljopisne ˇsirine, a Zagreb na otprilike 45 ◦ sjeverne zemljopisne
ˇsirine, γ Draconis iz Zagreba u zenitu vidi na visini od 83 ◦ na sjeveru.
Bradley i Molyneux su biljeˇzili samo koliko je γ Draconis sjeverno ili juˇzno
u zenitu, ali o smjeru istok–zapad nisu vodili računa jer u zenitu se zvijezde
ne nalaze nimalo istočno ili zapadno nego uvijek na samom jugu ili sjeveru.
Procijenimo izmedu koja dva mjeseca bi paralaksa bila najveća. Najveća
će biti izmedu mjeseci kada je Zemlja najbliˇza i najdalja od γ Draconis. Kad
je Zemlja najbliˇza γ Draconis, kut α pod kojim se ta zvijezda vidi u zenitu sa
Zemlje u odnosu na ekliptiku bit će najveći, a kad je najdalja, bit će najmanji.
Kako moˇzemo astronomskim promatranjima utvrditi kada je Zemlja najdalja,
a kada najbliˇza nekoj zvijezdi? Zemlja je najbliˇza nekoj zvijezdi onda
kada ta zvijezda dolazi u zenit u ponoć, jer tada je, zaključujemo, Zemlja
izmedu Sunca i projekcije te zvijezde na ekliptiku. Moˇzemo, dakle, cijele godine
promatrati neku zvijezdu čekajući datum kada će u zenit doći u ponoć.
Ovo je efikasan način, ali dobro je da znamo da ne daje naročito veliku preciznost.
Kad je Zemlja najbliˇza nekoj zvijezdi, ta zvijezda će zenit dostizati
u podne. Teˇsko bismo opazili zvijezde tokom dana, pa nam preostaje jedino
da eksperimentalno odredimo datum kada je Zemlja najbliˇza toj zvijezdi i
tom datumu dodamo pola godine i tako odredimo kada je Zemlja najdalja
od te zvijezde.
γ Draconis je najbliˇzi Zemlji u srpnju, a najdalji u prosincu, i to je Bradley
znao. S promatranjima je počeo 3. prosinca 1725., ˇsto znači da je počeo s
odredivanjem zenita zvijezde oko podneva, i da je uspijevao vrˇsiti promatranja
γ Draconis tokom dana (vjerojatno jer je promatrao teleskopom, i jer
je γ Draconis medu najsjajnijim zvijezdama na nebu).
Ono ˇsto su jednogodiˇsnja promatranja zabiljeˇzila bilo je da su ekstremni
poloˇzaji γ Draconis u rujnu i oˇzujku umjesto u srpnju i prosincu. Razlika
izmedu tih ekstremnih poloˇzaja bila je 40 ′′ .
Bradley nije znao kako objasniti rezultate, ali bilo je jasno da ono ˇsto je
opazio nije bila paralaksa.
Bradley je iskuˇsao nekoliko različitih hipoteza: na primjer da su mjerenja
odudarala od predvidanja zbog neznatnih poreme´aja u poloˇzaju Zemljine
osi rotacije i da su odudarala od predvidanja zbog loma svjetlosti u Zemljinoj
atmosferi, ali sve hipoteze su se, nakon dodatnih eksperimenata i teorijskih
razmatranja, ispostavile pogreˇsnima.
1727. godine mu je valjano objaˇsnjenje rezultata pokusa sinulo iznenada,
dok se u Londonu vozio brodom po Temzi. Bradley je primijetio da svaki put
kada bi brod promijenio smjer, i vjetrokaz broda bi malo promijenio smjer.
Bradleya je to zbunjivalo i uznemiravalo. Nakon ˇsto se to nekoliko puta za
7