BILOGORA

BILOGORA 

Poštarina plaćena u gotovom 

POLITIČKO-PROSVJETNl TJEDNIK 

Ciena 5 kuna 

Broj 82- 83. Bjelovar, Božić 1942. Godina II. 

Vječna 

pravednosti, 

ti drhćeš.... 

Vječni Sin Božji rodio se u priprostoj 

štalici, jer istina ne nalazi na svietu pristaništa. 

Zima je zavladala u mnogim dušama. 

Iustitia sempiterna, vječna pravednosti, 

Ti drhćeš nad zimom u ljudskim 

dušama! Za Te mnogi ni pred tisuću devet 

stotina četrdeset i dvie godine nijesu 

htjeli znati i nijesu dali utočište Tvojoj 

Majci i Tvome hranitelju sv. Josipu. Iz 

Nazareta oni dođoše u Betlehem i moradoše 

potražiti sklonište izvan grada, »jer 

nisu imali mjesta u gostionici«. (Luka 2,7.) 

»I bili su pastiri u onom kraju, koji su 

bdjeli i čuvali noćnu stražu kod svoga 

stada. I anđeo Gospodnji stade kraj njih, 

i slava ih Gospodnja obasja, i vrlo se 

prepadoše. I reče im anđeo: Nebojte se! 

jer gle, JAVLJAM VAM VELIKU RADOST, 

KOJA ĆE BITI SVEMU NARODU; JER 

VAM SE DANAS RODI SPASITELJ, KOJI 

JE KRIST GOSPODIN, U GRADU DAVI- 

DOVU. 

I eto vam znaka: Naći ćete djetešce 

povito, gdje leži u jaslama. I najedanput 

postade s anđelom mnoštvo nebeske vojske 

hvaleći Boga govoreći: 

SLA VA BOGU NA VISINI, I NA ZEM- 

LJI MIR LJUDIMA DOBRE VOLJE! 

(Luka 2, 8—14.) 

Slavimo drugi hrvatski Božić u oslobođenoj 

domovini. Uzdignimo duše i srdca 

k nebeskom Djetešcu i pristupimo skrušeni 

k betlehemskim jaslicama sa žarkom 

molitvom: 

»BOŽANSKI ISUSE, OPROSTI NAMA, 

A SMILUJ SE HRVATSKOJ!« 

Poglavnikova 

čestitka 

Na dan velikog božićnjeg blagdana idu 

moje misli k svima, a napose onima, koji te" 

žko sfradaju i frpe, jer ljube svoju domovinu. 

Misli su mi kod svih sinova domovine, 

koji ponosno i hrabro stoje na obrani domo~ 

vine, braneći svojim životima sigurnost Nezavisne 

Države Hrvatske i budućnost naroda. 

Is borba i žrtava uzkrsla je Nezavisna 

Država Hrvatska i sloboda Hrvatskog naroda, 

a rad i borba za očuvanje tih dobara doniet 

će sreću i blagostanje. 

Čestit i sretan Božić svima! 

Poglavnik: 

ANTE PAVELIĆ 

Božićni darovi Poglavnika i 

Njegove obitelji hrvatskim 

borcima, djeci i majkama 

Bjelovar, 24. prosinca. 

U subotu 19. mj. stigla su iz Zagreba 5 velika sanduka 

s darovima Poglavnika i Njegove obitelji, namienjeni ranjenim 

hrvatskim borcima. Darovi se nalaze u ukusnim 

torbama od papira, na kojima je znak ustaštva U, i to: 

omot suhih kolača, omot Iistovnog papira, olovka, boca 

konjaka, dva omotića cigareta i veliki liepi novčanik s 

.božičnom čestitkom Poglavnika i Njegove obitelji. Ovi 

krasni darovi razveselit će za cielo svakoga, koji će ih 

primiti, to više što će mu pokazati veliku i očinsku skrb 

dragog Vodje i Njegove obitelji za junačke sinove, koji su 

bili pripravni žrtvovati za Domovinu i. ono najviše: svoj 

život. ~ 

Nadalje je Poglavnikova obitelj poslala 60 pari cipela 

siromašnoj i potrebnoj djeci, te 20 zamotaka s potrebštinama 

za novorođenče. Ti zamotci će biti podieljeni siromašnim 

trudnim majkama kao božićni dar Poglavnika i 

Njegove obitelji.

# I 

i I 

Strana 2 

„BILOGORA" Broj 82.- 83. 

SASTANCI I VIEĆANJA 

U FUHREROVU GLAVNOM STANU 

ZNAČENJE POSJETA GROFA CIANA I MARŠALA CAVALLERA FUHRERU. - FUHREROV RAZGOVOR 

S LAVALOM U PRISUTNOSTI MARŠALA GORINGA, VON RIBBENTROPA I GROFA CIANA 

Razgovori u Fiihrcrova 

Glavnom slana 

GLAVNI STAN VODJE REICHA, 

SI. prosinca. Fufirer je primio 

dne IS. o. mi. u Glavnom slanu 

Vodič Reicfia kr. talijanskog ministra 

vaniskifiposlova grofa Ciana 

koji se s glavarom talijanskog glavnog 

stožera marSalom Cavallerom 

nalazi na kratkom boravku 

u Njemačkoj. 

Fufirer je s grolcm Cianom i 

marSalom Cavallerom dne IS. i 19. 

o. mj. vodio pregovore o svim 

pitanjima zajedničkog ratnog vodstva 

Njemačke i Italije. Političkim i 

vojničkim pregovorima kod Fufirera 

prisustvovali su marSal Reicfia 

Herman Gčring, ministar vanjskifi 

poslova Reicfia von Ribbentrop 

i glavar vrfiovnog zapovjednička 

njemačkifi oružanifi snaga 

generat-feldmarSal Keitel. 

Sastanak u Glavnom stanu Vodje 

Reicfia bio je u znaku odlučne 

volje osovinskifi sila, da izkoriste 

sve sile za postignuće konačne pobjede. 

O svim razpravljenim pitanji- 

Ustaški pokret 

Uloga Ustaške mladeži 

pri izgradnji obnovljene Hrvatske 

Svahi narod, bio. on velihi ili 

mali, mora u prvom redu nastojati, 

haho će svoje snage obnavljali, 

jer aho bi lo svoje obnavljanje napustio, 

izgubio bi svoj izvor snaga 

te mogućnost za održavanje samoga 

sebe. Da narod može sebe obnavljati, 

da mu nihada ne preruši 

izvor njegovih snaga, mora mu 

prva briga bili, da dobije zdrav i 

nepokvaren podmladah, jer nije 

uvieh snaga naroda samo u broju, 

nego baš naprotiv u ćudoređu 

i njegovom duhovnom jedinstvu 

i povezanosti. 

Da je u stvarnosti tabo vidimo 

najbolje danas, hada pogledamo 

na borbu, hoja se vodi u Europi 

između sila Osi i taho zvanih saveznika. 

Rusija hoja sama veliha 

i brojem, a prostorno još i veća 

nego Njemačka i Italija te druge 

male države i narodi, hoji se bore 

na strani sila Osi, ne može do 

danas ozbiljno se suprotstaviti 

mladim narodima, te ih ozbiljnije 

ugroziti. A zašto? Samo zato 

jer rushi narod nema zdravoga 

ćudoređa, budući da "je 25 godina 

bio vodjen ili bolje rečeno napušten, 

te nije imao nihahovoga odgoja 

pa naravno nije se mogao 

niti uzdignuti iznad prosjeka što 

više, još je ćudoredno propadao, 

a propadao je s toga što nije 

mogao pogledali i uvidjeli kamo 

su ga vodili i kamo su smjerali 

njegovi viastodržci, židovski promičbeniei. 

Ruska mladež bila je odgajana 

u kolhozima bez- pravog doma, 

bez kućnog ognjišta, bez obiteljskoga 

života, drugim riečima 

bila je odgajana životinjskim životom, 

jer je od najranije mladosti, 

taho reći od rođenja bila prepuštena 

ulici, jasno da takav odgoj 

ne može dati nikakovih dobrih 

posljedica, jer onaj hoji se od najranije 

mladosti ne uči cieniti ulju- 

dbu. ćudoređe i napredak, taj ne 

može niti od sebe dati ono što 

zdrav podmladah treba dati i što 

od toga podmladka narod traži i 

očekuje. 

Uočivši ovu činjenicu, jasno 

nam je zašto mladi narodi Europe 

polažu najveću brigu i skrb svome 

podmladfcu, jer samo zdrav snažan 

pun poleta naraštaj moći će 

ispuniti ono što od njega narod 

traži i očekuje. 

I hrvatski narod kao član europ.-ke 

zajednice pomlađenih naroda, 

posvećuje svoju brigu u prvom 

redu svojem poJmladku. 

svojoj mladeži jer samo ako odgoji 

zdrav i snažan podmladak, 

moći će se zaista i održali, a nakon 

tolikih muka, patnja i žrtava 

svoju obnovljenu narodnu cjelinu 

pomladiti i sačuvati. 

Da se taj naš podmladak može 

odgojili onako, kako to zahtievaju 

probitci hrvatskog naroda i 

Nezavisne Države Hrvalske, potrebno 

je, da sve pozitivne snage 

t. j. svi koji i najmanje osjećaju i 

žele državnu cjelinu kao takovu 

sačuvati, da dadu od sebe sve, 

što mogu dati, jer sada u ova vremena 

borbe i izgradnje nitko ne 

može kazati: „ja nisam pozvan. 

Mene tamo ne trebaju, mene tamo 

ne žele." Oni, _ koji tako govore, 

uvieh su se zaklanjali za leđa dru-' 

goga, budući da nemaju dosta hrabrosti 

i energije da budu u prvim 

• redovima ali neka znaju da će ih 

buduća pokoljenja i budući naraštaj 

pozvati na odgovornost, jer 

Ustaški pokret je pozvao sve 

poštene i ispravne Hrvate da sudjeluju 

u Ustaškom pokretu. Sada 

nisu vremena uživanja i politiziranja, 

niti predbacivanja i 

razračunavanja, nego je sada 

vrieme izgradnje i održanja, u 

duhu novoga poredka i probitaka 

naroda i države, te stoga', 

ma ustanovljena je podpuna suglasnost 

sfivaćanja. Nepokolebivo 

prijateljstvo i bratstvo u oružju 

Fufirera i Ducea i obifi njifiovifi 

naroda dali su pregovorima s grofom 

Cianom i marSalom Cavallerom 

kao i uviek značajku osobite 

srdačnosti. 

Na sastanak u Glavni slan Vodje 

Reicfia pratili su grofa Ciana 

i marSala Cavallera kr. talijanski 

poklisar u Berlinu Dino Alfi eri, 

njemački poklisar u Rimu von 

Mackenzen, kao i politički suradnici 

grofa Ciana i častnici ta- 

treba da svi dademo od sebe 

najviše što dati možemo, jer samo 

taho ćemo moći vedro i 

smireno gledati u budućnost 

hrvatskog naroda, a samo talio 

lijanske vojske, zrakoplovstva i 

ratne mornarice. 

Laval bod Fuhrera 

GLAVNI STAN VODJE REICHA, 

St. prosinca. Fufirer je dne 19. o. 

mj. u svom glavnom slanu primio 

u prisutnosti talijanskog 'ministra 

vanjskifi poslova grofa Ciana, 

marSala Reicfia Hermana GSrin - 

ga i ministra vanjskifi posleva 

Reicfia von Ribbenlropa predsjednika 

francuzke vlade Pierre 

Lavala na dulji razgovor o suvremenim 

pitanjima Francuzke. 

ćemo i ispuniti svoje deržanstvo. 

Za Poglavnika i Dom — Spremni! 

Ivan Ceranac 

stožernih mužhe ustaške 

mladeži stožera Bilogora 

Našim borcima za slobodu 

DRAGI NAŠI LEGIONARU 

S velikim veseljem smo dočuti viest, da nam se vraćale, mili borci 

s iztočnog bojišta, nakon IS-mjesečnog ratovanja, ovjenčani lovorom i 

odlikovani najvišim priznanjem Fufirera i Poglavnika. 

Čekali smo vas topla i zafivalna srdea, čekali vas radoslni i ponosni 

sa željom, da vas primimo kao Sto to dolikuje najboljim sinovima 

Hrvatske. Čitali smo o vašem junačlvu i stuSali na krugovalu iz 

Fufirerova stana najveću pofivalu, kojom vas je on odlikovao. Jato smo 

vas, koji ste proslavili Hrvatsku i dali obnovljenoj domovini najljepše 

značenje pred cielom Evropom, dočekali zanosni i u najboljoj nakani, 

da vam sve šio je u današnjim ležkim vremenima moguće, pružimo^ 

kako bi se kod nas osjećali kao kod svojifi najbliži/}. 

Došli ste s malim zakašnjenjem i neprijateljska promičba, koja ruje 

i truje, proširila je viest, da je vlak kojim ste putovali, dignut u zrak. 

Bilo je ljudi — to su oni malodušni i lakovjerni medu nama — koji 

svaku i najnevjerojatniju viest primaju kao istinitu, koji su i sada nasjeli 

laži. Medjutim vas je Bog, koji vas je očuvao i na bojnom polju, 

sretno povratio u domovinu. Kada je vlak stigao u Bjelovar, probilo je 

i samo sunce oblake, da se nakon niza tmurnifi dana časomice pokaže, 

proviri na vas, brabre borce, i da vas dočeka smješkam svojifi topliji 

zraka. Bilo je to kao blistavi znamen, da će nam poslije tmurne sadašnjosti 

zasjali sretnija budućnost. 

Najljepše primljeni od sviju, čitala vam se radost s lica, radost i 

sreća, da ste opet kod kuće okruženi od svojifi, koji vas vole, susreta ju 

kao braća, govore vašim jezikom i žele vam što više ugoditi. Ženska 

ustaška mladež i Ženska loza ustaškog pokreta natjecale su se toplinom 

i srdačnosti, koje su svojstvene ženi, obradovati vas sestrinskim riečima, 

darovima i pažnjom. 

Navikli na uzoran red u Njemačkoj, izoštrilo vam se oko i vi sad 

gledate sve drugčije nego li prije odlazka iz domovine. Vratili ste se 

sviestniji, razumniji, bolji. Vratili ste se sa željom, da sve što ste naučili, 

upotriebite na korist i napredak domovine i da savjestno kao pravi 

rodoljubi radite na izgradnji drage nam Hrvatske. Još nije sve kod kuće 

kako ste si to bili zamislili u svojim snovima daleko u stranom svietu, 

ali kad jednom budu zaniemile ratne trublje, onda ćete i vi biti 

lučonoše, koji ćele s našim najboljim utirali put u ljepšu budućnost. 

Danas svi narodi proživljavaju fežke dane. Na- 

rodi, koji imaju svoje države imaju i jamstvo i sigur- 

nost da će te fežke dane preživjeti. A narodi, koji 

danas svoje države nemaju, može se gotovo sigurno 

reći, da ova velika vremena, vremena velikih borbi 

ne će preživjeti. 

K K-ć. 

ft POGLAVNIK zagrebačkim profesorima 12. XII. 1942. 

i

Broj 82. - 83. 

Drobtinjke pred Jezušekom 

Drobtinjke snežne senju senjaju: 

JezuSeku se dobrem klanjaju, 

Ki iti z angelima badnje noći ove 

Milnim glasom sebom na put tove. 

PoSle so pred Njim na pute, drume, 

Slete, sinokoSe, mekote, tuge, / Sume. 

Na zemlje so naSle fiiie, selo, grad i ljude, 

Pak se vsemu, a najviSe Ijudem jako čude. 

Zakaj so ljudi prekSeni, zli i neveseli? 

Zakaj neso dobri vsi kako beli angeli? 

Zakaj je med niimi luliko svađe t boja, 

A tak malo ljubavi, mira i pokoja ? 

Zakaj sused suseda ne trpi od jala ? 

Zakaj mu je njegva preslrana fiiža premalo, 

Pak drugomu kletičku drobnu otima 

I z iudjim se otelim kak svojim Slima ? 

Drobtinjke male pred JezuSekom vsi so ljudi, 

Naj im vender poniznost napunja grudi; 

Naj ne utonu nigdar v grelia mrak, 

Naj budeju v mitosle Božje — bar na Badnjak. 

Puno droblinjki JezuSeka prelepo prosi, 

Da ili z ropstva v slobodu zlatnu nosi. . . 

Tri so drobtinjke čak od Mure doletile. 

Kraj potoka pale tam vu naSe tuge. 

Te drobtinjke — to su smrzte suziee od tuge, 

Ke so vu Čakovcu mnoge Hrvatice lile. 

IVAN ŠESTAK. 

Tumač manje poznatiH rieči: Drobtinjke — mrvice; senja, senjati 

— san, sanjati; mekota — oranica; prekSeni — obiestni; 

naj — neka; vender — zato. - s 

Podvodni brzojav 

Obavještajna služba, babo nam 

je poznato, ima u danaSnjem ratu 

vrlo velibu i značajnu ulogu. Neprijatelji 

se u ratu natječu tbo će 

boga nadmudrili i naravno braj 

bolje vrste oružja veće lubavšline 

a i spretnije i brže obavještajne 

službe o pohrelanju neprijatelja 

dolazi se i do pobjede. 

No vrlo bi se prevarili, abo 

bi mislili da je poviest obavještajne 

službe novijeg datuma. Ona 

čab potječe u doba, bada je i Hanibal 

u 'svojoj vojsci imao vojnog 

teblića boji ga je obavještavao o 

položajima neprijatelja. 

No iz ovoga bi sliedilo da je 

obavještajna služba potcebna samo 

Iz poviesti obavještajne službe 

u ratu, ali znamo da mi niti u 

miru ne možemo biti bez obavještajne 

službe. 

Mnogo učenjaba nastoje što 

većma usavršiti i ubrzati obavještajnu 

službu. 

Elehtro-magnetshi brzojav još 

je bio u povojima bada je Morse 

prije 100 god. nastojao pobiedili 

najvećeg neprijatelja obavještajne 

službe — more; polaganjem podvodnog 

babela. 

Prvi neuspjesi i velibi gubitci 

u tvorivu boje je potonulo na dno 

oceana, budući izvedba nije bila 

s tehničbe strane dotjerana, nijesu 

zaustavili ljudsha nastojanja, da se 

podmorski babel dalje usavrši. 

Postavljanje prvog preko-oceanskog podvodnog brzojava 

Gisborne je bio prvi inžinir 

boji je nastojao započeti to velibo 

tehničbo djelo. 

No babo često pomanjhanjem 

novčanih sredstava mnoga veliba 

djela nisu izvedena taho je i taj 

put to djelo ostalo samo iluzija. 

Kabo su često pab mnoge 

tehničbe tvorevine, izvedene samo 

zato da pojedinci mogu iz tuđe 

muhe i ideje vući ogromne horisti 

za sebe, taho se i tom zgodom 

— mnogo basnije — našao jedan 

bogat Ameribanac boji je ponudio 

novčanu pomoć inžiniru Gisbornu. 

Punom parom počela je proizvodnja 

podvodne žice (babela) 

hoja je bila sastavljena od manjih 

žica odjeljenih jedna od druge 

izolatorom a opet prepletene međusobno 

u jednu debelu žicu. 

Danju i noću radilo se na 

izradbi mnogo tisuća metara dugog 

babela. 

Pomorshe lade .Agamemnon" 

i Niagara" stajale su spremne preuzeti 

hilometre dugačhe habele. 

"Mnogo je truda trebalo za 

smještaj odnosno za namatanje 

ovabo dugačkih i težhih podmorsbih 

bablova u nutrinu lada. 

Mislilo se da će se već ovdje 

t. j. na početbu morati stati s 

daljnjom zamisli, budući se. ne će 

mimoići nepredviđene potežboće 

No naposljedhu su lađe natovarene 

ogromnim teretom bile 

spremne na polazak 15. srpnja 

1S5S. g. pošle su obje lađe na 

put, već 20 srpnja sastale su se 

na 42° 5' sjeverne širine i 32' 42' 

"BILOGORA" 

zapadne dužine. Nabon što su 

spojili brajeve babela međusobno 

pošle su obje lade u 1 sat posliie 

podne svaba na Jednu stranu. 

.Agamemnon" Je pošao prema 

Europi a .Niagara" prema Americi. 

Istom nabon što su spojili babel 

međusobno i pošli na put vidjelo 

sc s boliblm poteškoćama 

shopčan je ovabav podhvat. 

Brzina plovidbe lada morala 

je biti istovjetna s brzinom tonjenja 

babela, jer bi inače trzaji 

prouzročili ili tešho oštećenje babela 

pa čab i hidanje. 

1 kraj velike pažnje moglo je 

Najskuplji 

5. bolovoza .Agamemnon" 

jc s veseljem javio na drugi braj 

babela sliedeće: .Europa, babel smo 

položili." Svega za nebolibo sali 

stigao je i odgovor: .Ne\v Foudland 

babel smo položili." 

Velibo teh. djelo je dovršeno 

3-1S5 hm. dugi kabel ležao jc na 

dnu oceana. 

Englezka kraljica Viktorija 

poslala ic prva preko babela pozdravni 

brzojav predsjednihu Sjedini. 

država. Dok je viest stigla u 

Ameriku proteklo ic 16 sati. To 

jc bio najskuplji brzojav na svietu. 

Ako po brzojavci računamo samo 

100 dolara onda je kraljičin brzojav 

stajao cca 9 miliona dolara. 

No brzojavne viesti sve sla- 

česlo puta doći do velibe nesreće. 

leđnom. Je Jedna lada plovila 

baš u smjeru okomitom na netom 

pušteni dio kabela u vodu. Samo 

jedan tren i lađa bi zapela a 

rashinuće bi sigurno usliedilo. No 

srećom Je zapovjednik u posljednji 

čas obavješten i promienio 

smjer svoje plovidbe. 

Da kabel nije raskinut ustanovili 

su na taj način, šio su lade 

međusobno bile u brzojavnoj 

vezi baš preko tog istog babela. 

Strepilo se samo od toga da 

će najedanput brzojavna viest izostati, 

što ćc značiti podpuno prebinuće 

babela. 

brzojav 

bije i slabije su se čule iz Jednog 

braja babela na drugi, dob nabon 

400-tog brzojava viesti nisu sasvim 

izostale. 

Niti uz najveći trud najboljih 

inžlnjera babel nije više prenašao 

brzojavhc. 

Nakon 6 godina izrađen ic 

novi kabel s boljom izolacijom i 

ponovno je 23. VII. 1865. pošla 

lada .Great Eastern" na put s irskih 

obala u Ameribu. 

Nabon 1700 hm. babel ic pukao 

i potonuo na dno oceana. 

Iduće godine pošao ie ponovno 

.Great Eastern" na put i u roku 

od 14 dana izvršio ic sretno 

zadaću svoga putovanja, tc postavio 

ponovno brzojavnu vezu 

dvaju kontinetna. 

Prvi neuzpjesi doveli su do daljnjeg usavršavanja 

Prvi neuspjeli pokušaj .Great 

Easterna'toliko jc uznemirivao kapetana 

lade dob nije ponovno sa 

svojom probušanom momčadi otišao 

na ocean da potraži potonuli 

babel u dubinama. 

Trud mu je stvarno bio i naplaćen, 

jer Je babel bio izvučen i 

uz maleni popravak bio je osposobljen 

za službu. 

Kapelan se ovoga puta požurio 

i u rekordnom vremenu od 

6 dana uspostavljena je i druga 

brzojavna linija ispod mora s 

Amerihom. 

Rješenje da brzojavba stigne 

iz Europe u Ameribu za 16 sati 

nije moglo zadovoljiti tehničare. 

Trebalo je sbratiti vrieme a pove- 

Napried braćo, napried rode, 

Napried hrabro"do slobode! 

Čujte puške i lopove, 

Sve nas riba niema zove.' 

Podiže se dušman bleti 

Porazom nam strašnim prieti, 

Ne dajmo se, rode mili, 

Podjarmiti niboj sili. 

Neba znade zlotvor naš, 

Hrvat da je junah baš. 

Vedra lica čvrste šahe, 

Snažnih grudi desne jahe, 

Satrt ćemo u prah njega, 

Sred sramotna njeg'va biega. 

Dignut ćemo barjah svet, 

Da smo svoji, neb zna svietl 

Vatrom plamte naše grudi. 

Heroji smo, divshi ljudi. 

BOJNA PJESMA 

Strana 3 

ćati bapacitet u odašiljanju brzoiarhi. 

Te smetnje je odstranio 

Pupin s t. zv. Pupinovim samoindubcionim. 

svitcima. Ovim pronalasbom 

povećan ie bapacitet babela 

i smanjene su smetnje. 

Doduše s današnjom bezličnom 

i radiobrzojavbom potisnut 

je u pozadinu podmorski brzojav 

broz žicu. 

Ne smijemo ali zaboraviti da 

se je moderna tehnika razvila cd 

starih pronalazaka i da su joi 

oni donieli slavu. Najveće ipak 

djelo pripada vremenu bada su 

tehničari uz velihi svoj trud ipak 

pobiedili do onda nepobjedivog 

orijaša — a to ie ocean. 

Phi. 

Mi ljubimo dom svoj dragi, 

Što nam život poda blagi. 

Za njeg ćemo znat i mrieti 

On amanet nam je sveti. 

Gdje su oni dani slave, 

Gdje si, bralju Tomislave? 

A ti Petre zadnji hralju 

Krvavu nam pružaš halju. 

Pitaš: .Čemu jad i plač 

Sad nek zbori top i mač!. 

Zato napried domobrani i ustaše 

Neb odjehnu bojne trube naše! 

Krenimo sad na sveto djelo: 

Dušmanina satrt smielo. 

Bio to baš i sam vrag. 

I njemu ćemo zamest trag! . . 

Hary V.Hatt 

ratni ozljeđenib

Strana 4 

Danas nam se narodio Spasitelj! 

Njemački obavještajni ured .Europa 

Sonderdlenst" donosi u 55. 

broju od 19. prosinca 1942. svoje 

zabavne službe članak o tome, 

babo je Providnost blagoslovila" 

sva djela Piihrera i njemačkog oružja. 

U uvodu log članka govori 

se o staroj njemačboj legendi — 

priči, a zatim se nastavlja razmatranjem 

o neizmjernoj ljubavi Božjoj 

I velikoj sv. božičnoj molitvi 

svih europ. naroda za što bržim podjcljenjem 

Božjeg i konačnog mira. 

Stara nam njemačka legenda 

priča, da u Badnioj noći mali 

Isus prolazi zemljom, te da sve 

blagosllvlje, svako stvorenje. Vjerujući 

u lo, majke na Badnje vcče 

stavljaju kruh I sol na prozorsku 

dasku, vinogradar li lome vrč 

vina, a seljak mjericu pšenice Ili 

snop slame. A mali Isus, koji te' 

čudesne noći sve blagosivlje, obuhvaća 

svojim blagoslovljuiućim pogledom 

i ove pobožne darove. 

Noć ie doba pobožnosti i produhovljenja. 

U nama budi čežnju 

za višim životom, došapćuje nam 

tajanstvene slutnje, te nas dovodi 

do svete bislrine, do veličanstvene 

neizmjernosti i do vječitog mira 

nebesa. Najljepša, najblagoslovljenija 

je pak Badnja noć. 

Na sam Božić rano u jutro 

svaka kuća opel pospremi iz prozora 

darove, koje je mali Isus tokom 

Badnje noći blagoslovio. Majka 

ili otac diele božićni kruh obitelji 

i svima, koji spadaju kućanstvu. 

Sol se troši dielom za 

božična jela, a dielom se stavlja 

u zalihe. Žilo i slamu pak sam 

domaćin odnese u staje, pazeći 

dobro, da ni jedan komad blaga 

ne bude prikraćen. Tako svi ponešto 

dobiju od Badnje noći. 

Božić je dan, boji nam nakon 

dugotrajne tame donosi neuporedivo 

svietlo, dan, kad čovječanstvo 

proživliuje čudesni prizor 

ljubavi. Božić ie dan Novog Zavjeta, 

novog ugovora, koji je neizmjerna 

ljubav Božja na sva vremena 

sklopila s ljudima. 

Sad ćemo opet doživjeti čudo 

Badnje noći. I opet, već po 

četvrti put slavimo Božić u veliko 

odlučno ratno doba. U to doba 

šalju se iz Njemačke mnogi 

pozdravi u cieli sviet, prije svega 

naravno ujemačkim vojnicima. — 

Mnogi od njih mogli su doduše 

tih dana posjetiti svoje najbliže, 

ali je većina muževa u sivoj odori 

prisiljena, da ovaj blagdan proslavi 

u krugu svojih drugova. 

„BILOGORA" 

Božić nije kakva slara dječja 

priča, Božić je je jedna od najveličanslvenljih 

činjenica poviesli 

čovječanstva. Božić predstavlja radostnu 

viesl, da' je vječiti, nedokučivi 

Bog odlučio poviešću čovječanstva 

upravljati pomoću svojlh 

ciljeva. Taj dan |e Bog svabom 

pojedincu usadio u srce-mir I veselje. 

I pobožno slušamo Božju 

Božju rieč: .Danas nam sc narodio 

Spasitelj!" 1 vojnicima, koji 

stoje na mrtvoj straži u visobioi 

bregovima, u pustinjama i na obalama 

mora ili na daleboj ravnici 

Iztoka, i njima prodire ova 

božična poslanica, ler nibad nisu 

fronta i domovina medjusobno 

lako povezani kao o Bažiću. Mnogi 

milijuni onih kod kuće nalaze 

se svojim mislima, svojim željama 

i svojim darovima kod svojih najmilijih 

B.'žić je najobćenitlji i najljepši 

blagdan. Nikad se i nigdje ne 

postizava veće zajednlčtvo unatoč 

svih protivšlina. jedinstveni 

nutarnji zanos zahvaća čitav nanarod 

od djeteta do staraca, od 

siromaha do bogataša. Bude se 

sve snage ljubavi i na bezbroj 

puteva i načina razmišlja srdc'c 

svakoga o tom. kako će drugoga 

obradovati. 

Božić je najveći blagdan poviesti 

čovječanstva. Postanak čovjeka 

i rodjenje Krista majstorska 

su djela Božje Providnosti. Zato 

sc na Božić veseli čitav njemački 

narod sa svim svim svojim saveznicima, 

te se pouzdaje u Božju 

Providnost, koja je tako vidliivo 

blagoslovila sva djela Piihrera i 

njemačkog oružja baš u ovo ratno 

doba. Zato su se mnogi podali 

molitvi. Svatko moli za spas domovine 

i čitavog s-ieta. Nitko u 

svojoj molitvi ne će zaboraviti ni 

vlastite nedaće i brige. Svatko se 

u Badnjoj noći moli za Božju zaštitu, 

za sebe i za svoje najmilije. 

A čitava se zemlja moli i za sve 

one, koje je je pokosio rat i koji 

sada počivaju u grobovima junaka. 

Svi se mole za narod, za oružanu 

snagu, za vojnike, gdje 

god se oni bnrili, za ranjenike i 

za bolestnike. Svi se mole, da 

nam Bog po svojoj mudrosti i neizmjernoj 

dobroti i dalje podieli 

pobjedu i konačni mir, u kojem 

će nova Europa bili jaka i silna, 

za mir, blagostanja, vjere, narodnog 

ugleda i trajnog obstanka. To. 

je velika i sveta božična molitva 

njemačkog naroda i svih savezničkih 

naroda novog europskog poredba. 

Sretan Božić 

želi svim svojim cij. posjetiocima 

„ZORA" slikokaz 

DVA BOŽIĆA 

Napisao 

Hary V. Hat 

ratni ozljeđenik 

Grane se gologa drvlla svi|aju 

pod bremenom bieloga plašla 

a na zatrpanoj cesti vidla sc teb 

badkada koje živo biće, gdje mučno 

prti po debelom sn'egu. Bilo 

je to lani na badnjab po po podne. 

. . Topla soba ukusne jednokatnice 

kraj ceste neobično je jasno 

rasvjetljcna. U bulu neobično 

božično drvce. Nasred se pružio 

dugi čvrst stol, na njemu mnogo 

kutija, punih raznolikih ukrasa za 

drvce: pozlaćenih lježnlaba i oraha, 

srebrnih niti i raznolikih svjećica. 

.Ženice, ml bismo mogli započeti 

I" oglasi se mužev glas. .Ajde 

mužiću, ti ćeš kitili, a ja ću ti 

dodavati stvari, ali sc ne srdi ako te 

koji put ispravim!" - .Dobro, dobro, 

li imaš svakako bolji ukus, 

no nećeš ni s mojim bili nezadovoljna. 

« 

Nebo niemo zadovoljstvo I 

nedirnuta sreća obitcllskog zadovoljstva 

sievala je iednome i drugome 

s rumenili mladih obraza, a 

sladki i veseli razgovor prallo njihov 

zajadnički rad. Oveći se već 

broj svietlih i blistavih staklenih 

kuglica njihao na zelenim borovini 

grančicama, bad sc najednom s 

duga hodnika jave dva mila nježna 

djčja glašića. 

.Mamice, tato! Danos dolazi 

mali Isus! Gdje ste mamice, mamice! 

Islina je, rekla nam je Marica I" 

Majka se oprezno odšulja do vraliju 

i oprezno ih zatvori. Za časab 

se na vratima oglasi buka i nestrpljivi 

glasovi djece. Roditelji stanu 

na čas s kićenjem, suspregnu 

dah, a i smieh koji im je svedj 

navirao na usta. »Čekajte djeco!" 

mirila ih vani pjestinja Marica. „Umirite 

se, još ću vam pripovjedati 

o anđelima i o Isusu, samo budite 

dobri . . . danas dolazi Isus s darovima. 

I' Vika se je djece i glas 

Marice sve više gubio u dugom 

hodniku, a roditelji opet nastavili 

svoj rad. Već se na sniežnu okolicu 

spustio prvi suton, kad je drvce 

bilo gotovo, a mamica se i tatica 

javili djeci. Nije bilo ni kraja ni. 

konca pitaniima, a ponajviše ih ie 

zanimala ona zaključana soba. 

Svaki su korak, mig ili kret 

roditelja vjerno pratile velike, liepe 

očice znatiželjnih anđelčića. Poslije 

su roditelji opet otišli u tu 

tu tajinstvenu sobu i nije potrajalo 

dugo, a iz iz nje zamnije zvonce. 

Sretni roditelji spuste se u naslonjač 

pod borom, a hodnikom odjekne 

za čas cika i vika vesele 

djece. Ko na krilima sreće i veselja 

— čega li — nahrupe u sobu, 

zažarenih lica. Pred njima je 

planulo u nioru. sviella božično 

drvce, koje im je na čas otelo poglede, 

nu odmah se okrenuše prema 

stolu, punom bogatih darova. 

Mali je Božo već dohvatio crvenu 

vojničku opremu, razapetu na tvrdom 

kartonu i zadovoljno puhao 

u omašnu mjedenu trublju s crvenim 

resama, a onda zajašio velikog 

drvenog konja. Mala Verica 

stiskala na grudi veliku lutku s pomičnim 

očima i naglo grabila malz 

kuhinjsko posude i šarenu slikovnicu. 

Kada su dječica vidjela sve, 

Broj 82. - 83. 

što su dobila, polete do roditelja 

da vručlm zahvalama, cjelovima 

obaspu zadovoljna lica roditelja. 

Tek bad ih je majba opomenula, 

da su zaboravili molitvom se zahvaliti 

dobrom Isusu na darovima, 

upokore se ta razdragana bića i 

pobožnim ushićenim licem kleknu 

pred • bor. 1 služinčad Sto jc na 

glas zvonca radoslno pobrzala za 

djecom i tiho se, sa strahopoštovanjem 

ustavila na vratima sobe 

zadivljena sjajem i ljepotom bora, 

poklekla je pred bor, a razsvjetljenom 

se sobom stala Siriti molba 

zahvalnica,- boju je mlada majba 

završila ovim riečima: .Slava 

Bogu na visini, a mir ljudima na 

zemlji I . 

Dalebo jc još u noć dopirao 

iz dječje sobe glas trublje, cika 

djece i smieh zadovoljnih roditelja 

tek negdje oko poneći, uz pjesmu 

uspavanku vjerne Marice, usnuo je 

mali Božo, držeći drublju, a mala 

Verica sa svojom velikom lutkom. 

Prošla je godina dana. Sjeverni 

vjetar zviždi krajinom, liao da 

pjeva neku tužnu plesmu. U kulu 

iste one sobice, koja se pred godinu 

dana činila desnom, da obuhvali 

valove one sreće i zadovoljstva, 

a gdje visoki razkošni bor 

stajao kano niemi svjedok te sreće 

i blagostanja, stoji danas tek 

skromna slabo obićena borova 

grančica. Na sloju, boji je lani bio 

brcat darovima stoji danas zelenilom 

ubrašena sliba muškarca 

zgnječena, siva vojničba odora, 

upala lica, obrasla gustom raščupanom 

bradom, pružaju lib energičnog 

junačbog ralniba. U naslonjaču 

stisnula se bliedih obraza, 

suznih i magičnih očiju vjerna žena 

ratniba. Rupčićem pokriva oči, 

drugom nikom grli dvoje malih 

nestašnih anđelčića, a nogom gurba 

amo tamo malu skromnu kolievku. 

.Gledaj, Verice takvu sam 

sablju imao i ja, ljetos ju je Isus 

sigurno odnio tatici u ral! Vidiš, 

tatica ima samo jednu zviezđu, a 

ja sam imao tri. ja sigurno znam 

bolje jahati Zar ne mamice?" brbljao 

je Božo. Mukli jecaj uguši 

joj odgovor. 

.Mamice, a kad će doći naš 

tatica iz rata? Zar ne mamice, 

bad potuku dušmane? Rekao mi., 

je tako stari joža! A mamice, zašto 

ne će doći danas Isus? Zar 

je i on u ralu ili zar nismo dobri 

bili ? I!i se Srdi na taticu, kad je u 

ratu?" dometne Verica. 

„Dječice, budite dobri, kleknite 

i pomolite se dragom Bogu, 

da nam očuva taticu i da dokrajči 

. . ." Rieč joj zape u t:hi, 

grčeviti jecaj popraćen riečima 

slabašne dječice: „. . . Čuvaj Bože, 

našeg taticu u ratu . . 

- Daleko u noći dopiralo je. 

iz spavaće sobe tiho jecanje, a 

vrući cjelovi majke su se doticali 

bliede slike ratnikove, dok su joj 

ga misli tražile po dubokim bojnim 

poljanama . . .. 

Djeca su već mirno i spokojno 

spavala, dok se javljao teb tihi 

glas Marice: .Paji, haji." 

Vjetar je zavijao oko uglova 

samotna doma . . .

Broj 82. - 83. 

Dolazak naših ranjenih legionara 

s Iztočnog bojišta 

Bjelovar, 17. prosinca 

17. o. ml. stiglo je u Blelovar 

165 hrvatskih legionara s iztočnog 

bojišta. Došli su vlakom Iz Zemuna, 

kamo su bili doputovali brodom 

iz Beča. Bili su 18 mjeseci 

na ratištu, prkosili ljutoj ruskoj 

zimi I borili se junački, dok Ih 

ni|e pogodilo neprijateljsko tane u 

prcdgradju Staljlngrada. Došli'su 

na oporavak u Blelovar vrli sinovi 

Bosne ponosne i kršne Hercegovine, 

pitomog Hrvatskog Zagorja 

i drugih krajeva. Većina njih 

je već prizdravila, leže ranjenih 

ima oko 20. 

Na. kolodvoru dočekali su naše 

borce zapovjednik divizije pukovnik 

Mate Murkovlć sa 17 častnika, 

izaslanik njemačke vojske 

le njemačka vojnička glasba, zatim 

načelnik grada Bjelovara Božičević, 

le povjerenica Ženske loze 

Ustaškog pokreta Zlata Stahu- 

Ijak, stožernica Ženske ustaške mladeži 

Mira Marković, stožernik mužkc 

Ustaške mladeži Ceranac s 

duznostnicima(-ama) i članicama. 

Gradonačelnik je ranjenike pozdravio 

kao prvi dobrodošlicom, 

a poslije njega zapovjednik divizije 

u ime hrvatske i njemačke vojske. 

Dočeku je"'prisustvovao i mnoštvo 

rodoljubnog gradjanstva. Nakon 

toga su članice Ženske loze 

i Ženska ustaška mladež ušle u 

vagone i obdarile ranjenike ukusnom 

torbicom s cigaretama. Zatim 

su lakši ranjenici u postrojbi 

krenuli do gimnazije, dok su leži 

ranjenici u gimnaziju prevezeni samovozima. 

U gimnaziji, koja je preuredjena 

za bolnicu, dočekao ih je 

upravitelj bolnice dr. Ralković s 

licčnicima. iČ'in su se ranjenici 

smjestili pogostila ih je vrla Hrvatica 

gdia Smolić dobrim kolačjma, 

a Ženska ustaška mladež i Ženska 

loza ponudila ih je domaćom 

rakijom. Ustašice su ranjenicima 

poklonile dopisnice i na želju ih 

i izpisale. One su naše legionare 

riešile brige promieniti marke u 

kune koje su donieli sa sobom. 

Dan iza svog dolazka slavili 

P O D L I S T A K 

Na raskršću 

BOŽIČNA PRIČA 

Napisala: Karla Kolesarić 

Bijaše to godine 1935., kada 

su se vlasti još slabo brinule za 

radnika i kada se lakše moglo naći 

zlatni cekin na cesti, nego li 

stalnu zaposlenost. 

U tvormei tkanina zazvižđala 

je sirena. Malo zatim zaustaviše se 

strojevi, te huka i zvrka prestade. 

Bijaše istom dva sata po podne, 

ali Badnji je dan i tvorničar je 

poklonio radnicima ono nekoliko 

sati rada. 

Pred tvornicom čekale su saonice. 

Sluga je donio iz kuće ob 

sežne omote i predao ih kočijašu. 

Za njim je došao tvorničar, pristao 

čovjek oko četrdeset ; h godina, te 

mlada mu žena Andrijana. Sjeli su 

u saonice. sluga ih pokrio gunjem, 

vranci potegli i odletjeli kao vile 

su "naši legionari muslimani Kurban 

bajram. U želji da se oni šio bolje 

i ugodnije osjećaju kod nas, 

priredila lm je Ženska i Mužka ustaška 

mladež le Ženska loza Uslaškog 

pokreta u dvorani gimnazije 

skromnu svečanost. Dok je 

Mužka ustaška mladež okitila dvoranu 

Poglavnikom slikom i trobojkama, 

dotle je Ženika ustaška 

mladež i Ženska loza Ustaškog 

pokreta došla s punim košarama 

darova. Oko 10 sati prije podne 

našli su se već svi u dvorani: oko 

40 legionara muslimana, stožernik 

Dr. Jurčić, zastupnik zapovjednika 

divizije podpukovnik Gavez 

I muslimanski dušobrižnik Ešnef 

Ajanović. 

Svečanost je počela himnom, 

koju su svi slojeći odpjevali. Zatim 

je stožernik Dr. lurčić pozdravio 

borce i zaželio im Bajram 

mubarck olsun. Poslije njega čestitao 

im je podpukovnik Gavez, 

a onda je govorio dušobrižnik, koji 

je toplim riečima oslovio osobito 

one legionare, koje je kod povratka 

u domovinu snašla velika žalost, 

kad su saznali, da su im odmetnici 

poubijali roditelje i-braću 

i zapalili kuće. Na svišetku je 

Ženska loza Ustaškog pokrela i 

Ženska i Mužka ustaška mladež uz 

čestitku razdielila darove legionarima: 

Svakom pojedincu po jedan 

put gore. Tamo b'jaie dvorac, u 

kojem je tvorničar sa ženom obi-' 

čavao provoditi blagdane. 

Sniežilo je sve više.. Male su 

se zviezd : ce spajale i padale kao 

velike pahuljice, Božje plaht'ce na 

zemlju. Zastrle su kraj, pomele putove 

i staze, izravnale polje. Sumrak 

se spustio i snieg odrazivao 

neob'čno liepo, modrikasto svietlo. 

Cieli je kraj mukom zamuknuo. 

Ljudi, životinje i priroda suzprezali 

su dah u očekivanju onog tajanstvenog. 

što ima doći u svetoj 

Badnjoj noći, kad se obnavlja uzpomena 

na betlehemsko čudo: na 

rođenje Isusovo. 

1 njih dvoje u saon'ćama'osje 

ćali su tajanstvenu moć obnavlja 

nja. Šjedjeli su šutke prepuštajući 

se čaru božićnjeg razpoloženja, 

Najednom su konji poskočili 

na stranu i malne prevrnuli saonice. 

Kočijai je ljuto zapucao bičem i 

vranci udarili u kas. 

.Stani Petre!' dovikne gospo 

dar icočijašj. .Čini mi se nešto le 


omot kolača, lislovnog papira, cigareta, 

bocu sladkog pića, novina 

i časopisa i jedan spomendarak. 

ukrasni predmet u obliku U 

ukrašen tropleloin i narodnim motivima, 

te izdubinom, koja prikazuje 

lopalu kao ustaški znak rada. 

Vidljivo razdragani primili su 

naši legionari darove, a još više 

su se obradovali, kada su im jedna 

ustašica i jedan ustaša uz pratnju 

gitare odpjevali bosanske pjesme. 

Sad su se digla i dva vojnika 

legionara i pošta na podij, da 

i oni razvesele prisuli.e liepom 

bosanskom pjesmom i svirkom 

Našao se još i jedan drugi odličan 

pjevač medju legionarima, te je i 

on zvonkim glasom zanio slušače. 

S ove pjesme prešlo se na zborno 

pjevanje i za čas se bilo postignuto 

najljepše i najtoplije raspoloženje. 

Predstavnici vlasti. Ženske loze 

i Ženske i Mužke ustaške mladeži 

pohodili su i teže ranjene 

muslimane u njihovim sobama,, 

gdic su im pripadnici ustaške mladeži 

Nenad Milić i lelica Prohart 

uz gitaru odpjevali nekoliko pjesama. 

Ženska i Mužka ustaška mladež 

i Ženska loza Ustaškog pokreta 

priredit će Badnje veče svim 

ranjenim i bolestnim vojnicima u 

Bjelovaru. U stožeru Ustaške mladeži 

radi se marljivo već sedmicama 

na pripremi darova za hrabre 

borce, a njima pomaže dobro 

i sv.estno gradjanstvo darovima i 

novčanim sredstvima. K 

Rumunjska protuzrakoplovna bitnica na donskoj fronti, spremna za borbu. 

ži pod sniegom*. 

Petar ie zaustavio knnie i gospodar 

skočio sa saon'Ca. Pošao je 

do hrpe, od koje su se uplašili ko- 

.nji i odgrnuo tanku naslagu snifga. 

Pod njim je ležala mlada žena. U 

ukočenim rukama držala je djetešce, 

koje je moglo _biti staro tri godine. 

Andrijana je sliedila muža. 

,Ž>ve li još?" zapita zaprepaštena. 

.Ne znam" odgovori tvorničar. 

.Izvadit ćemo najprije diete iz njenih 

ruku, ali oprezno, da jadnoj 

ženi ne polomimo prste." 

.Dete je još toplo", reče ra 

dostno Andrijana i podigne mališa, 

.Majka ga jt zaklonila. Napičiio je 

ustašca, sad će udariti u plač. .Ali 

kako majka?" 

.Sva je ozebla", odgovori tvorničar, 

.110 pod pazuh im je još to 

pia. Učinit ćemo sve, da je spasimo". 

Koja dva sata kasnije išao je 

drumom mlađ čovjek u ponošenom 

odielu i iztrošenim cipelama, 

Strana 5. 

Iz mojih ratnih 

uzpomena 

Daleko od Hrvatske 

na Ohridskom jezeru 

Služio sam vojsku na jugu upravo 

na rubu t. zv. bivie Jugoslavije, 

i to na Ohridskom jezeru. 

Inače liepo jezero smješteno je između 

kamenitih brda pokritih sniegom, 

koji je bio smrt za svakoga 

prolaznika. Na jugozapadnoj strani 

pružaju se strašne Albanske 

gore u kojima je bjesnio strahoviti 

rat. Kad sam dobio naredjenje da 

ođpulujem u Ohrid, dušu mi je 

izpunila luga, jer sam odlazio daleko 

od svoje drage domovine 

Hrvatske. Slutio sam da idem nekamo, 

odakle se možda ne ću 

više vratiti no nije se izpunilo, vratio 

sam se s gorkim sjećanjem na 

Ohridsko jezero. U moju dušu su 

se usjckla bolna uspomena, koje 

ću vam sada opisati. 

Sam boravak ondje, gdje su 

ljudi daleko od svake kulture pogoršavala 

je neprestana rika topova, 

koja je nemilosrdno sijala 

smrt u obližnjoj Albaniji. Slušao sam 

i gledao strahote današnjeg rata, 

na koje sam priličio kao na svaku 

drugu stvar. Dok su moji drugovi-daleko 

od mene još snivali 

0 tome, ja sam bio zasićen sa 

svim ratnim specijalitetima. Slušajući 

te strahote mnogo puta sam 

pomislio na svoju milu domovinu 

1 rekao, da li će ona biti dionik 

ovog svjetskog obračuna. U ovakovim 

mislima došao je 6. travanj 

1941, kada se moj strah ispunio. 

Dok su mnogi uzdisali, ja sam 

se u sebi veselio skorom oslobodjenju 

moje domovine. Bio bi poletio 

u svoj kraj, da budem i ja 

medu on : ma, koji su tu slobodu 

reb.ili isvoj^vati. No bilo je nenoguće. 

Kukavičluk srbskih 

generala 

Dakle 6. travnja 1941. počeo 

e rat, a drugi dan u naše zapojjedničlvo 

s vjernim čuvarima 

lugoslavije njezinim generalima 

— ti junaci ostavili su bojno 

oolje ne misleći da zaista bra- 

.i" d'žavu u kojoj su 23 godine 

.Neka vrag odnese snifg i 

Svetkovinu i pasji taj životi", psovao 

je. .Kad cielu godinu ne mo 

žeš toliko zaraditi, da uzmogneš 

kupiti topli kaput i čvrste cipele 

za zimu, onda na čast i životi 

Božić — dal Jednim do zuba, a 

drugim do suza. Da je snieg bar 

hrana nebeska, ali siromaha i sam 

Bog zaboravlja. Prokleto!" prokune 

i mukom izvuče nogu iz jarka. 

Ogledao se. Bio je drumu na 

'tezkršću. Ovamo je vodio put u 

dvorac, a tamo u selo. Stajao je 

jedno vrieme neodlučan. 

.A štat", reče onda. .Dosad 

sam bio pošten, ali kad je čovjek 

. bos, gol i gladan, a nema ni odkuda 

pomoći, onda nužda zakon 

mienja". 

Grcao je po sniegu smjerom 

prema dvorcu. Kad je stigao, tbilaz'o 

ga i razgledao. - Zavirivši u 

kuhinju uvjeri* se, da su" domaći 

tamo zaposleni pripremama za Badnje 

veče. Šuljajući se dalje opazio 

je, da je samo jedna soba u prvom

Strana 6 

pljačkali hrvatski novac — dolazili 

su jedan za drugim lako je 

već drugi dan mali Ohrid bio pun 

lili zatirača dobra I pravice sa 

zlatnim naramenicama. Nisam mogao 

vjerovali, da ti, l;ojl su nemilosrdno 

ubijali hrvatske sinove od 

svoje izmišljene Jugoslavije, oni, 

l;o|i su vikali: .Ne ćemo pakt. 

hoćemo ral", prvi su ostavili 

svoju državu, da po njoj prolaze 

slobodno njemačka bojna kola. 

Zar nijesmo imali uzorne generale, 

koji su ostavili svole vojnike na 

milost I nemilost? No nije Im bilo 

došla ni to, nego su hljeli upropastiti 

i zadnje šio su mogli, a lo 

smo bili mi mornari. 

Dok je moja domovina bila 

oslobodjena tudjeg jaima, ja 

sam morao Još dalje olići u ludji 

nepoznati svlet. Dana 10. travnja 

naredio Je jedan od lili srbskih 

zapovjednika t. zv. .komandant 

armije", da se svi mornari skupa 

s niima .cvakuišu" u Grčku. I 

zbilja srušena je zgrada zapovjedničtva, 

potopljeni čamci i hajde s 

ostalim „junacima" preko brda 

pognutih glava u ludu zemlju. 

Od Korče do Atene 

Počeo je težak put pred pomišlju, 

kuda ću i šta sa mnom 

biti. Okupio sam oko sebe par 

Hrvala i predložio, da bježimo, no 

naišao sam na odpor, nije preostalo 

ništa drugo nego napried za 

„ljubljenim komandirom" zvanim 

Baja. Trebalo je prieći 100 km 

pješice u najkraće vrieme, a mi 

neizspavani, umorni od straha pred 

Niemcima. Ogorčenje ie bilo veliko, 

ali pomoći se nije dalo, jer 

smo bili okruženi sa sv.li sirana 

od njemačkih i talijanskih četa. 

Mora|i smo bježali samo napried. 

1 tako skoro padajući po cesti 

stigli smo ipak u K o r č u. 

Svaki se povejelio odmoru, 

no liuto *se prevario, š:ukc MI po 

kvarile veselje. Prije nego ie itko 

dospio pobjeći počele su padati 

bombe, koje su sijale pti-loš u našim 

redovima, ja sam se već oprostio 

s ovim svielom. Oko mene 

vrisak i zapomaganje, koje me 

je još više zbunilo. Prošlo je bombardiranje 

i čudom sam ja bio 

medu živima. Nije b Io vremena 

katu razsvietljena, a pri zemlji jedan 

prozor malo otvoren. Dobra 

prilika, da kroza nj ude u dvor. Htio 

je sačekati, dok se unoći, ali sniež 

na ga studen natjerala, da se od 

mah lati posla. Uspeo se na prozor 

i skočio u sobu. Tu je nekoliko 

trenutaka stajao nepomičan i prisluškivao. 

No sve je ostalo tiho i 

mirno . . . 

U dvorcu su se svi veselili, da 

je gospodarevom brižljivošću prividno 

mrtva žena povraćena u ži- ' 

vot. I svi "su nastojali, da joj po 

kažu što više. ljubavi Nesretnu je 

ženu stigla nezgoda na putu u za 

vičaj. Imala je poći do obližnjeg 

sela i tamo počekati svog muža. 

Uslied slabe hrane m&laksala je na 

cesti. Sjela je na hrpu kamenja, da 

se odmori i u tome ju je san pre 

vario. Kad se probudila, našla se 

kod dobrih ljudi u prijatnoj sobi. 

Na pitanje, gdje joj je djetešce, 

odgovoriie, da je zdravo i veselo 

kod. gospodarice. Smirena i zadovoljna 

»pružila se na mekoj po- 

„BILOGORA" 

tražili znance I drugove nego bježi 

dalje. 

Bilo ie tu ženo, djece i staraca, 

koji su ostavili svoje domove. 

Sve nas strpali kao stoku u 

tcrelne samovoze I hajde ne znaš 

kuda i kamo. U loj žurbi opel se 

dogodila nesreća. Samovoz s našim 

„hrabrim" kroničarima survao 

se u ponor. Tako ie ciell put bio 

Izpunjem grozom i stravom bilo 

za svoiu glavu bilo gledajući svoje 

prijatelje iznakažene izmučene. 

U lom tom bezglavom bježanju, 

gladni i izcrpljenl stigosmo napokon 

do Kola bobe, gdje smo 

ustanovili ako će ovako dalje ići, 

sigurno nas polovina bude našla 

vječni mir u Grčkoj. 

Kao šio smo mi bili zbunieni 

tako islo i grčki narod, koji ie očekivao 

istu sudb'nu kao Srbi. Opcl 

se nismo dospieli odmorili, 

našim branicima se žurilo napried 

samo da šio dalje odu od „ponosne"- 

Jugoslaviie. Sjeli smo u 

•vlab i ravno u A lenu, gdie su 

mislili .saveznici" Englezi nas organizovati 

pa na frontu. Vožnja u 

vlaku bila je praćena glasovitim 

Stubama, koje su oko nas lielale 

kao pčele oko cvieta, no ipak nekako 

stigosmo u Atenu. 

Čežnja sa domovinom 

posred ratne pustoši 

Saveznička zamisao nije uzpiela, 

zahvaljujući brzoi dielalnosli 

njemačke vojsko. Siveznici nisu 

dospjeli s nama na fronlu nego 

smo morali ići u Afriku. U 

Ateni smo se zadržali jedan dan. 

Liep je to grad pun umietnina, boie 

su stari G'ci sagradili. Po ulicama 

raste mirisno cvicće, lako 

da čovjek prolazeći ulicom dobiva 

dojam, bao da se nalazi u 

nekom velikom vrlu. No za nos ie 

ta Ije ola bila crna. i t-ezvriedna 

kad u žctudcu nema ništa. Nešto 

malo jela što smo dobili nije bilo 

došla u'aži'i našu glad. 

Vić drugi dan u jutro opet 

dalje na Pelpponez odakle 

smo se imali prevesti u Afriku 

da se borimo za englezko 

glavniča' Slvo. kad sam to čuo odlučio 

sani pobjeći pa makar išao 

u sigurnu smrt. K;d smo stigli u 

grad Megalopolis. čuo samda 

stelji, te naskoro opet 2adriemala. 

Kad je stranac skočo kroz 

prozor, prenula se žena iza sna i 

vidjela, kako se netko šulja kroz 

sobu- Uplašila se. Nije znala, - b : li 

zvala družinu ili pričekala, da vidi, ' 

što će biti. Čovjek se odš'iljao do 

vrata, otvorio ih i stao na prag. 

Čim je žena ugledala njegov lik u 

svietlu što je dopiralo u sobu, sko- . 

čila je kao munja iz postelje i po 

hitila do njega. Pritisnuvši mu ruke 

na usta šanula mu u uho: 

.Franjo, za Bega, što si na 

kanio?!' 

Stranac se lecnuo. U prvi se 

čas nije mogao snaći. Nije mogao 

shvatiti, kako mu je druž'Ca došla 

ovamo. No žena ga već povukla u 

sobu i tiho- zatvorila vrata. 

.Franjo!" reče dršćući, .našlo 

si se dao? Ti, koji nisi nikad dir 

nuo u tuđe, ne ćeš valjdi nanieti 

zlo ljudima, koji su ti spasili ženu • 

1 diete?* I ona mu izpriča što se 

dogodilo. 

Muž je iulke slušao, i kad ga 

Je uzposlavljena Nezavisna Država 

Hrvatska na čelu s Poglavnikom 

drom Antom Pavclićem. 

- Nitbo ne bi bio u slanju da 

me vodi dalje ili zadrži. Sesl dana 

smo bili u lom gradu, a onda 

je trebalo olići u luku K a I a m a t e 

za Afriku, ll.'pio sam odvratiti još 

četiri Hrvata i mi smo zajedno 

prilikom povratka nestali. No oslalo 

je mnogo leže: prieći cielu 

Grčku, bivšu Jugoslaviju i vratiti 

se u svoiu milu Hrvatsku. Ljubav 

prema domovini i rodnom kraju 

bila je vodič i briepost boja 

nas jc vodila i dovela prebo 

svih zapricba u milu Hrvatshu. 

Dakle kad smo pobjegli pravcem 

prema Korinlskom kanalu, tri dana 

i noći morali smo bili u brdima. 

jer samo lako smo se mogli 

spasili od sigurne smrli. 

Englczke ćele, koje su se povlačile, 

rušile su sve za sobom, 

pravile pustoš, dok su njemački 

bombaši uništavali sve ono, što se 

je kretalo po ccsli. I tako tri dana, 

Jasno je bez igdje ičega, gladni 

sakrivali smo se, a onda če- 

Ivrli dan kad je prestala pucnjava 

krenuli smo u grad Tripolis, 

Upravo tog časa prve njemačke 

trupe prolazile su kroz grad. Tu 

smo dobili jesli, a njemački častnik 

nam jc dao polvrdu, nakon 

što smo mu razlumačili da smo 

Hrvati i što je s nama i mi smo 

mogli dalje nesmetano ići cestom 

prema domovini. . 

Povratak 

Trebalo ie prieći cielu Grčku 

pješke, jer su svi misiovi bili porušen' 

i pri-.gc uništene od „hrabi 

h" Engleza pri birgn. 1 mi smo išli 

Drcmd.i se činilo nemoguće proći 

preko visokih kamenitih planina, 

no čvrsta volja i čt'žnja ja domovini 

tn i za svojima kod kuće 

poKed'la ie sve - i -vodila nas ci- • 

eiim puteni. Bio je to težak put 

praćen glađu i vrućinom no morali 

smo samo napried. jer nam je 

svaki dan bio dragocjen. Po danu 

hodali a po noći spavati igdje 

ili'nigdje. Dođemo u selo kucat 

rta vrata prosit malo kruha ili spavat 

i hvala Bogu svagdje smo pomalo 

dobli. 

. Zahvaljujući gostoprimstvuGr- 

je zamolila, da se što prije vrati 

kroz prozor i traži ulaz kod glavnih 

vrata, posluša je . , . 

U prvom katu kitila je Andrijana 

bor. Ljubka curičca sjedjela 

je na ćilimu do nje, pa se ig'ala 

zlatnim zviezdama. Upraviteljeva 

žena ju je okupala i preobukla u 

čisto rublje i haljinicu svoje kćer 

kice. Djetešce koje izprva očajno 

plakalo za majkom, ^primirilo se i 

udomaćilo, pa se igralo i tepala 

sve što je god znalo. Gospodar i 

gospodarica su se zabavljali s malom, 

smijali joj se i mazile je: Tako 

se približilo veče. 

Aidrijana je dovrš-la pripreme, 

Htjela je zapaliti svjeć'ce i. po sta 

rom običaju zazvoniti zvonce. U to 

uđe sluga Ivan, 

.Napolju je ozebao čovjek", 

javio je, .koji tvrdi, da su mu že 

na i diete u dvoru." 

.To je za cielo otac naše mile 

djevojč ee.", uskl'kne Andrijina. 

.Njega je sam Bog doveo ovamo.* 

I reče slugi; .Dobro je. Ivine, g) 

Broj 82.- 83. 

U Hrvatskoj državi nitko 

i nikada ne će moći piti krv 

naroda. Svatko će radili i 

bili će odgovoran Poglavniku, 

a" Poglavnik biti će 

odgovoran hrvatskom narodu. 

POGLAVNIK. 

ka mogli smo proći cielu Grčku 

pješke praćeni svagdje sažaljenjem 

i liepim ricčima. Prolazili smo pokraj 

ostataka ratnog tvoriva, nebrojenih 

grobova i uništenih engleskih 

kamiona, tankova i uobćc 

svake vrsli oružja, koje je Englezka 

posijala po siromašnoj Grčkoj. 

Zgražali smo se nad onim 

što smo vidjeli, a to je svagdje 

pustoš u ogromnom obliku. Na 

taj način su se saveznici • edužili 

Grčkoj za njezino hrabro držanje 

i pomaganje njihovih gospodskih 

čela.' Šteta je u Grčkoj ogromna 

inače za siromašnu zemlju. Grčka 

ie u pravom smislu osjetila što 

znači današnji ral. I tabo napobon 

poderani, bosi i izcrpljeni nabon 

dvadeset i dva dana neumornog 

pješačenja stigli smo u bugarski 

grad Bitolia. Kao što su 

Niemci išli u susret nama umornim 

putnicima tako su i braća 

Bugari pokazali svoje bratsko držanje 

prema nama i dali nam 

bezplalnu voznu kartu do Zagreba. 

- 

Nisam mogao vjerovati da li 

budem opet vidio svoju domovinu 

od b >ie sam tabo daleko otišao. 

No hvala Bogu nakon svih 

muka 1 nesreća stigoh u bieli grad 

Zagreb odakle sam sretao došao 

svojoj kući u Virje. Došao sam kao 

prosjak no bogat u duši, jer sam 

doživio ono šio sam uvieb želio, 

a lo je vidjeti jedanput oslobođenu 

domovinu pod vodstvom na- 

šega Poglavnika dr. Ante Pavelića. 

- 

Za Dom spremni] 

Šegrc Mirko 

Virje 

Čitajte i predplaiite se 

na "BILOGORU«! 

spodar će odmah doći." 

A kad sluga ode, zamoli muža, 

ne bi li upođpunio bež čuo djelo i 

nadario pridošlicu toplim stvarima, 

te ga sa ženom i djetetom pridržao 

kao gosta preko blagdana. 

Noćca se v

Broj 82. - 83. „BILOGORA" 

KULTURNI PREGLED 

Encyclopaedia Croatica 

Već davno prlit uvidlall su 

naši učcn|acl I književnici, da raall 

narodi dolaze u krug svjetskih uiludbenlh 

naroda preko svojih en 

clklopedlja, to jest takovih zbirka, 

u kojima je skupljeno sve ljudsko 

znanle I umleće, a napose znanle 

i umleće takvoga maloga naroda 

kao Sto smo ml Hrvati. 

Enciklopedija je skup svega 

ljudskog znanja i umieća, dakle 

neke vrsti sveznadar Takvo tumačenje 

za rieč „enciklopedija", to je 

zanimljivo izlaknuti, upolrebio prvi 

jedan Hrvat, koji se zvao Pavao 

Skalić, koii se rodio u Zagrebu. 

On je sviclu izradio prvu enciklopedijsku 

knjigu loš skoro prile 400 

godina. Ta knjiga „Enciklopedija 

svetih i nesvetih stvari". Štampana 

je ne latinskom jeziku g. 1559. u 

Švicarskom gradu Baselu na rieci 

Rajni. 

Kasnije su njegovim putem 

pošli mnogi drugi narodi i objavili 

sve bolie i veće enciklopedije 

na različitim jezicima, a cio smo 

i mi Hrvati na putu da dodemo 

do svoje vlastite Hrvatske Enciklopedije. 

Ona će imali veliko uliudbeno-prosvjelno 

značenje za 

podizanje i jačanje hrvatske kulture, 

širenjem obće obrazovanosti. 

Naši će ljudi u najudaljenijim i 

naizapuštenijim krajevima biti u 

stanju čitati Hrvatsku Enciklopedi 

ju i potražiti u njoj razjašnjenje, 

kad god osjete zato potrebu. Ona 

će bili pristupačna i privlačiva riznica 

znania. Tisuće naših ljudi će 

pomoću hrvatske enciklopedije 

proširiti svoje znanje. Naša je en 

ciklopedlja ne samo obilno vrelo 

obaviesti, nego i velika zbirka krajobraza, 

puna reprodukcija najvećih 

i najljepših umjetničkih djela. 

Ona će biti najljepši album slika, 

naših i stranih krajeva, kao i najveći 

naš atlas Sve to znanstveno 

i umjetničko gradivo bit će odlično 

obavještajno sredstvo. 

• Kod ovako velikog posla, kao 

šio je to H. E., materijalni uspjeh 

ovisi o solidnosti organizacije. U 

tu svrhu je osnovan HIBZ, kojemu 

je jedna cd glavnih zadaća izdavati 

Hrvatsku Enciklopediju. Upravitelj 

toga zavoda i inicijator izdavanja 

toga djela je dr. M. Ujević. 

On je glavni urednik velike 

H. E. i njemu je uspjelo okupiti 

najvriednije suradnike. Gelo to veliko 

djelo imat će 12 svezaka, a 

sa atlasom, dodatkom i indeksom 

po svoj prilici i 16. To je najveće 

djelo, što je kod nas Hrvata ikada 

objavljeno, a u isti mah, to je djelo 

na kojem surađuje najveći broj 

naših učenjaka i umjetnika. Uz 

glavnog urednika na tom djelu 

radi 84 urednika posebnih struka 

I grupa. Oni svoje poslove obavljaju 

kod svoje kuće, ali ima i 

jedno sastajalište, gdje se svi urojelnici 

sastaju; to je središtnje uredničtvo. 

Oni imadu i svoje suradnike 

kojih imade oko 700. Njima 

je uspjelo nakon dvije godine 

izdati prvi svezak, a treće godine 

drugi i treći, dok će sada u razmacima 

od po prilici 6 mjeseci 

Veliki svjetski rat, u kojem uz velevlasti Osi 

sudlelulu gotovo svi europski narodi, približio se 

granicama Tibeta zaposjednutom Irana po sovjetskim 

1 englezklni četama, jer je Afganistan I onako ovisan 

o Englezkoj. Tibet je dio velikog nekadašnjeg 

kltajskog carstva, sada Kitaiske republike, koja se 

razdvojila na Nacionalni Kitai sa sjedištem u Nankingu 

i sovjetizlrani Čangkaj Šekov Kitai s glavnim 

gradom Čung-kingom. Tibet je za carsko vrieme 

sliediti knjiga za knjigom. 

Svaki će svezak imati 800 stranica 

i mnogo slika i crteža. Kad 

bi se sada ta golema građa tiska- 

' la u knjigama obične veličine, nastalo 

bi 400 takovih knjiga od po 

200 stranica. Bila bi to" dakle čitava 

knjižnica. Tko imade u- svojoj 

knjižnici 400 knjiga? 

Dvanaest svezaka H. E. napisano 

od stručnjaka, bogato opremljenih, 

razkošno tiskanih, kako 

nam svjedoče već ova tri izašla 

svezka, predstavljat će mnogo 

dragocjeniju knjižnicu, u kojoj će 

se natjecati znanje, ukus i raskoš. 

„TAJNA TIBETA" 

Tibetanska ekspedicija 193S-39. pogled na palaču 

Potala, jednu od najljepših zgrada u I.hasi, 

tajnovitom glavnom gradu Tibela. (E. S.) 

kao I sada živio svojim posebnim životom i, bio 

pun tajna.' 1 •>•••• . . 

1938-39. pošla je iz .Njemačke pod vodstvofn 

Učenjaka dra Ernesta Schafera u Tibet t. zv. »Tibćr 

tanSka ekspedicija«, koja je snimila mnoge zanimljivosti 

tog u Europi, nepoznatog diela Azije. Nedavno 

je u Berlinu davpn slikopis »Tajna Tibeta«. • . 

Donosimo nekoliko slika iz log nepoznato® 

sviela. 

U Berlinu prikazan je nedavno Ufin slikopis »Tajna Tibeta«. 

U ovom se slikopisu prikazuju uspjesi njemačke Tibetanske 

ekspedicije iz godina 193S.-39. koju je vodio dr. 

Ernest Schafer. Lievo: Dr. Schafer u razgovoru s urodjenicima 

u Sikkimu. Desno: jedna tibetanska majka. (E. S.) 

Ona treba postati ogledalo naše 

duhovne snage i mjerilo naše vriednosti 

u okvim ostalog kulturnog 

svieta. Što se tiče samog djela, ono 

će po svome obsegu, kada bude 

tiskano biti između velikih njemačkih 

leksikona i velikih zapadnoevropskih 

enciklopedija. 

Možda se kome nameće pitanje. 

da li je trebalo u današnrm 

prilikama pokrenuti takovo veliko 

djelo i čemu trošiti toliki novac, a 

radi se Samo o jednom djelu? 

Ovima treba odgovoriti da se 

kod nas za strane edicije i slične 

vrsti izdavala i mnogo veća svo- 

ta novaca, koji nije ostajao kod 

nas,-nego je u cielosti otišao u inozemstvo. 

Sva ta strana su dalesiromašnije 

opremljena, đ za našu 

kulturu su više štetna nego koristna 

a osim toga su i skuplja od H. E. 

Da je bilo potrebno i u današnjim 

prikama pokrenuti jedno takovo 

djelo, najbolje dokazuje'zanimanje, 

koje je pokazala hrvatska javnost 

prema istome, još prije pojave prve 

knjige na tržištu bilo je 2.S00 

predpiatnika, koii se broj povisio 

na 7.500 do trećeg svezka, a priliv 

predpiatnika je sve veći. H. E. 

tiska se u 9 000 primjeraka i još 

je jedva 1.000 primjeraka slobodna 

za prodaju. 

prof. Dušan Petranović 

Str

Strana 8 

Božić u bolnici 

Milo, laho, šapćući spuštaju 

se male sniežne pahuljice na zemlju, 

Danas je Badnje veće... Ležim 

u blelom krevetu, a obo mene 

posvuda neba bjelina, ćudno. 

Bjelina... I Jastuci 1 hrevetl,zidovi 

prozori, sesire, llečnlcl 1 ostali 

boleslnicl. Dable jednom rieči sve 

bielo. 1 uvleh vidiš samo bliede 

izpaćcne obraze. Uvleh jedno te 

isto... dosadno... jednolično. Oh 

feolibo sam pula već poželio da 

vidim nebu promjenu, da vidim 

nešlo svježe, veselo, da vidim 

ono što se nazivlje životom 1 

zdravljem, ali to mi ne uzpieva. 

Ta morale znali, da sam ja bolestnib 

i to doneble labši bolestnib, 

boji mora strpljivo očebivati ozdravljcnje. 

Jer llečnici. mi uvicb 

bažu: »Mali Dane, naš strpljivi 

Dane će ozdravili, bili sretan, poći 

opet svojim započetim životnim 

putem dalje, dalebo do cilja!... 

A ja im vjerujem, Jer iz njih mi 

govori toliha dobrota i požrtvovnost, 

toliha briga, boja u meni budi 

sve veće pouzdanje i nadu, da 

će se ono zbili, što želi jedan mali 

strpljivi bolestnib. Sada mi je osamnaest 

godina. Kažem vam točno 

osamnaest, ali ia sve od najranije 

mladosti pa do danas nijesam 

osjetio ništa taho liepo, sretno 

1 bezbrižno o čemu pišu mnogi 

romani. Uvieh sam nalazio na 

redbe: »Bio je osamnaest godina, 

bilo je osamnaest godina, bio je 

visob, veseo, sretan, mlad, cvatući«, 

dable jednom rieči bio je 

zdrav. A ja sam eto u tim godinama 

ne osjećam ništa liepo, nijesam 

niti cvatući, niti veseo, već 

sam onaj boji svabog dana nešto 

očebuje, boji se svabog dana nada 

i moli tiho, jecajući, sbrušeno. 

Ne znam babo sam se baš u toj 

bjelini naučio moliti. Mislim da 

sada opet dodem u onu našu crbvu 

u gradu, da bi opet bio niem 

bez ijedne rieči, a bamoli molitve. 

Ovdje mogu moliti svahi 

dan, ciele dane, ciele noći. Vjerujem 

da postoji nebo nadzemaljsbo 

biće, boje bi mi moglo pomoći da 

ozdravim i da izdržim strpljivo 

sve mube i patnje. Moja soba, u 

bojoj leže tri bolestniba od hojih 

sam jedan ja, nalazi se u prvom 

spratu lievo, mužbi odio, soba 

broj 17. U tu sobu ulazi se hroz 

jednu veću u bojoj leže sami dječaci 

i mladići mojih godina. Sigurno 

su težbi bolestnici i da im 

nema spasa, siromasi, ja ih izbreno 

žalim... Kaho sam ja uobće 

dospio ovamo? Dah sam S. razreda 

hlasične gimnasiie. Nadam 

se da ću uzprbos mog tromjesečnog 

izostanha sve nadohnaditi i 

poći na -maturu. Nihabo ne bih 

htio da izgubim godinu. Ta to ne 

može i ne će biti. Ja se nadam 

da ću labo moći sam gradu nadohnaditi. 

.Moj jedini živolni cilj 

su studije. Na godinu, abo Bog 

da, upisat ću se na sveučilište zajedno 

sa svim mojim ostalim drugovima. 

Mislim studirati latinshi i 

grčhi, jezibe boje obožavam, jer 

ja obožavam sve ono što je staro, 

što odiše nebom starodrevnošću... 

Ljerka Hegedušić. 


Iz sonetnog vienca 

Ostavljena Hrvatska 

Izvjesit ćemo zastave na pola stiega 

Hrvatska, suzo moja! Bokori boli i rumenih ruža 

Na pitomim poljanama Tvojim još dugo će cvasti, 

Jer mnogi rođeni sinovi Tvoji traže sebične časti, 

A na te misle mlitavom sporošću polisbog puža. 

Tielo Tvoje razdiru zubi grabežljiva vuba... 

A zar da i mi bidamo dragocjnno biserje s hrune Tvoje, 

Kao izdajice, što za zdjelu pišljive proje 

Rođenoj djeci tisuću tezbih spremaju muha? 

Zastave naše svete crveno-biclo-plave 

Izvjcsit ćemo u znah tuge na pola stiega. 

Ne! ne može narod ćutjeli radosti prave, 

Abo savjest sinova nije čišća i bjelja od snicgal 

Hrvatsba, bobori boli i rumenih ruža procvali u prisoju. 

Krase hraljcvshu obtočenu zlatom haliinu Tvoju! 

Kandilo srdca 

Hrvatsba, suzo moja! Bobori boli i rumenih ruža 

Krase hraljevshu obtočenu zlatom haljinu Tvoju I 

Upali, Themis, gnjeva pravednog plamenu prashu svoju, 

Jer svud se tamna hrvava brajina pruža! 

Lihtori tuge sa svežnjem boli Muzu mi prate. 

Bezpućima lutam bo i narod moj. Ostavljen, sam. 

U tami*svjctluca kandilo srdea: Triju Dubavi plam. 

Tamo čupava mirisna macina u ponoći cvate. 

Ljubim svoju jedinu Hrvatsku, to je jasno! 

Ljubim i tebe, djevojče milo s bristalnim očima! 

Zar naša ljubav zaista iznova pečima? 

Ah, vrati se, vrati, ljubavi moja, dob nije basno? 

Ljubim vječnog pratioca, boji me na dobio puti, 

Ali mi badkad čemerom pelina poboj srca muti. 

IVAN ŠESTAK 

Gospodarstvo 

SMILJKITA 

Često, a i ove godine, uslied 

nepovoljnih vremensbih priliha stočarstvo 

oshudieva na hrmi, smanjuje 

se broj stobe, te proizvodnja 

gnoja i žitarica. 

Stoga bi trebalo posvetiti više 

pažnje proizvodnji brmnog bilja, 

a medju njima i smiljbiti. 

Ima više vrsta smiljbite, a dvie 

dolaze u obzir. 

Smiljbite spadaju u lepirnjačemahunjače. 

SMILJKITA MOČVARNA 

(lotus uligionosus) 

je višegodišnja biljba, cviet joj je 

plave boje, a sjeme sitno, jasno 

žute boje. 

Dobra je za vlažna zemljišta 

i livade. 

Sije se u smjesi s drugim travama 

jedan do dva bg po jutru. 

SMILJKITA ROŠKASTA 

(Iotus corniculatus) 

je višegodišnja biljba, uzpjeva 15 

i više godina, te radi toga ostaje 

izvan plodoreda. Stabljika joj je 

tanha i nježna, list sitan, cviet je 

žute boje. Ima obično pet mahuna 

u glavici, boje bad dozore lahbo 

pucaju, a sitno obo 1 mm okruglo 

sjemenje, tamne boje, izpada. 

Na taj način zasijava se sama 

i biva sve gušća. 

Uzpjeva na svabom tlu, bako 

na alkaličnom (bazičnom), taho i 

na slabo kiselom, "gdje uslied pomanjkanja 

vapna ne uzpieva djetelina 

i lucerna. 

Odporna je protiv suše, ne izaziva 

Broj 82.—83. 

Onaj koji misli, da će u Hrvatskoj 

državi živjeti, a židovskom 

bošlevizmu i Moskvi služili 

mora znati da će mu glava 

pasti. 

POGLAVNIK 

nadam bod stobe i ne napada ju 

vilina b.

Broj 82. - 83. 

Obaviest rodoljubnom 

građanstvu 

Većem broju lakše ranjenih i 

sposobnih za putovanje podičilo 

sam dozvolom nadležnih vojnih 

vlasti dopust preko boiićnih blagdana 

kod svojih kuća. Tako će u 

bolnici ostali samo malen broj ranjenika 

sposobnih da se odazovu 

mnogobrojnim pozivima rodoljubnog 

građanstva. 

Obzirom na stegovne propise 

« domobranstvu ranjenici mogu 

bili gosti samo na ručku i večeri 

s lim da u 23 sata budu svi u 

bolnici. 

U Bjelovaru 22. prosinca 1942. 

Zapovjednik satnik: 

Dr. RADKOVIĆ 

Naša sugrađanka slastičarka 

Smolić dala je krasan 

primier dobre I rodoljubne Hrvatice. 

Obdarila je naime ranjene 

dobrovoljce s istočnog bojišta — 

njih 165 — u dva navrata odličnim 

kolačima i razveselila ih uvelike. 

Ugledali se i oni, koji su 

imućniji u njez'n svietao primjer! 

Zahvala 

Ženska loza i Ženska ustaška 

mladež zahvaljuju Velikom županu 

ž.ipe Bilogora gospodinu Dervišu 

Omeroviću na daru od dvije 

tisuće Kuna za ranjenike. 

Nadalje zahvaljuju 

svim darovateljima, koji su 

poslali kolače, vina, rakije, cigarete, 

jabuke, kobasice i t. d. za 

ranjene legionare, domobrane, 

ustaše i djecu. Posebno se zahvaljuje 

rodoljubu, koji ie poklonio 

deset tisuća Kuna, i koji želi ostati 

nepoznat i gradskom radniku 

koji je od svoje čedne nadnice 

odkinuo stotinu Kuna i dao ih za 

ranjenike. Zaista sjajni su to primjeri 

sviestnog i požrtvovnog hrvatstva. 

Mala enciklopedija 

»Znanje i Radost« 

Prva je knjiga izašla i razašilje 

se predplatnicima. Ona je izložena 

u izlogu Gradske štedionice. 

Obiluje raznim i vrlo obilnim 

sadržajem i mnogobrojnim slikama. 

Svakog će predplatnika, mladoga 

i starog ona zadovoljiti i 

doista će unieti radost u svaki 

dom. 

ne najljepših priča ukrašene slikama 

u crnom I u bojama. Ove 

su knjige najljepši dar za Božić! 

proi. D. Pelranović. 

Župski odbor Hrvatskog' 

Crvenog Križa imenovan je po 

središnjem uredu H.C.K. u Zagrebu, 

kako sliedi: Povjerenik: Dr. josip 

Radković, gradski fizik, članovi 

odbora: Matija Belobrfc, seljak iz 

Vel. Sredica, Nikola Božičević, 

gradski načelnik, Ivan Ccranac, 

stožernik mužke ustaške mladeži, 

Antun Dudašić, radnik, dr. josip 

Jagodić, primarius državne bolni- 

ce, ing. josip lozić, šumarski savjetnik, 

dr. Ivan Medvedović, domobranski 

liečnik, Stiepan Pižeta, 

nadponičnik Poglavn kovog Tjelesnog 

Sdruga, dr. Ivan Stahuljak, 

podžupan, Jurja Šafarić, upraviteljica 

ženske pučke škole. Mirko 

Tocilj, upravitelj gimnazije. 

Pročelnikom nadzornog povjerenstva 

imenovan je dr. Ivan 

Gaščić, odvjetnik, a članovima 

povjerenstva: dr. Kazimir Pilipović 

žup. zdrav, nadzornik, Filip Jandroković, 

trgovac. 

Obaviest čitateljima 

Budući da ovaj broj 

našeg tjednika izlazi kao 

dvobroj, novogodišnji broj 

»Bilogore« izaći će 9. siečnja 

Uredničtvo. 

Urednikova pošta 

Čestitka urcdničtva 

Sretan i veseo Božić u 

oslobođenoj domovini Hrvatskoj 

žoli svima suradnicima 

Uredničtvo i uprava 

»BILOGORE« 

Svima suradnicima 

Umoljavaju se svi suradnici, 

da pišu čitljivo svoje sastavke i 

ne odviše sitnim rukopisom. Sa-: 

stavci neka budu pisani tintom na 

jednoj sirani tako, da od lievog 

ruba papira ostane prazan prostor 

u širini od 2—3 prsta. 


Strana 9 

Osobne GRADSKE viestt 

radom i žrtvlcama pripremili VIESTI 

ve- 

Paula Gaščić, učiteljica pučke 

škole u Čazmi, premještena je 

po molbi u Bjelovar na pučku 

školu s time, da se dodjeljuje na 

rad Stožeru ženske ustaške mladeži. 

- 

Ing. Stjepan Mikša, šumarski 

nadzornik šumarije Česma u 

Bjelovaru premještan je po potrebi 

službe odredbom Poglavnika 

za šumarskog nadzornika Ravnateljstva 

šuma u Bjelovaru. 

Ivan Šabarić, kotarski pristav 

u Grubišbom Polju premješten 

je po potrebi službe k velikoj 

župi Bilogora u Bjelovaru. 

Franjo Horvat, veterinarski 

vježbenik kotarske oblasti u Bjelovaru 

ostaje i nadalje na službi 

kod iste oblasti, jer ie naredba o 

njegovom premještenju na kotarsku 

oblast Podravska Slatina slavljena 

izvan kreposti. 

. Petar Jurković, dnevn'ičar 

rav. šuma u Bjelovaru imenovan 

ie manipulativnim vježbenikom 

XII. čin. razr. 

Đuro Matijević, gospodarski 

učitelj vježbenik držav. seljačkegospodarske 

škole u Gospiću premješten 

je iz službenih obzira na 

kotursku oblast u Bjelovaru. 

, Stožer društva odlikovanih 

Hrvata ratnika is godine 

1914-—1918. poziva sve članove 

iz grada i kotara družtva 

odlikovanih ratnika Hrvata iz godine 

1914.—I9ts, a koji nisu podmirili 

odnosno uplatili svoje članarine 

i posmrtnine do konca 1942. 

godine, da odmah dodju uplatiti, a 

najkasnije do konca ovog mjeseca. 

Pozivaju se i oni članovi, koji 

su predali svoje sbke ovome stožeru, 

a nisu pridošli radi podignuća 

iskaznica, neka isto dodju do 

konca ovoga mjeseca da takove 

izkaznice podignu, pošlo su iste 

podpuno dogotovljene. 

K tome se pozivaju i svi oni 

članovi, koji još nisu predali svoje 

slike ovome stožeru, neka si 

iste što prije nabave i takove neka 

što prije predadu u stožernoj 

pisarni u Bjelovaru ulica S. travnia 

1941. broj S prizemno (ulazs 

ulice). 

U Bjelovaru, 9. prosinca 1942. 

ZA POGLAVNIKA 

I DOM SPREMNI! 

Stožerni pobočnik: 

. . Matija Navojec, v. r. 

selje našim siromašnim pripadnicima. 

Vjerujem da će oni s radošću 

primili naše male darove, vjerujem 

da će oni biti sretni, a ta njihova 

sreća neka nam bude nagrada. A 

Vi mali pripadnici znajte da smo 

učinili sve što smo mogli, da smo 

dali sve od sebe, pa kad otvorite 

paketić ne žalostite se što niste 

dobili sve što Vam treba, jer ovo 

malo šio Vam dajemo, dajemo 

Vam od srca i s liubavlju. Oni 

koji nisu sada dobili, ti će dobiti 

poslije Bjžića 

Neki od Vas posebno su počašćeni 

jer su dobili darove od 

našeg dragog Poglavnika (Živio 

Poglavnik!). Vidite uz sav svoj 

napor i posao misli On i na Vas. 

Da dobri naš poglavnik žrtvovao 

je za nas sve, svoju obitelj, 

svoj dom, Poglavnik je dao nama 

svoju dušu, dušu koja jc osvojila 

i zanicla koji su je mogli 

dielom upoznati ili osjetiti. 

Da, Poglavnik Vas puno voli i šalje 

Vam svoje darove. Primite ih 

draga djeco i budite zahvalni dragom 

našem ocu, a svojim radom 

i ponašanjem pokažite da ste dostojni 

Njegovih darova i da ste uviek 

za Poglavnika i za Dom 

(Spremni!) odgovorili su.svi prisutni 

Siiedio ie krasnoslov .Hrvatska 

Hrvatom", koji je izvela uslašica 

Nada Čik, a zatim je zbor 

mužke ustaške Starčevićeve mladeži 

odpjevao „Narodi nam se 

kralj nebeski". Iza ovog razporcda 

sliedilo je dieljenje darova. 

Mnogima se oči orosile suzama 

sjećajući se zahvalnim ricčima Poglavnika 

i Njegove obitelji. 

Priredbi uz dužnoslnice Stožera 

ženske ustaške mladeži su 

prisustvovali stožernik Bilogore dr. 

Milutin jurčić, stožerni pobočnik 

Rudolf Srnak, gradski načelnik Nikola 

Božićevič sa svojom gospodom 

i mnogi drugi. 

Elektromehaničar 

CRHOUNEK 

želi svim svojim mušterijama 

Sretan Božić i 

Novu Godinu. 

Prodaju se jedne mužke čizme 

br. 42 i jedan ženski zimski 

kaput, ovratnik od lisice Sve u 

MIRKO ŠEGRC, VIRJE. Vaši 

su ratni doživljaji, nakon dugog 

Dielenje božičnih darova 

siromašnoj djeci obavljeno je 

dobrom stanju. 

Upitati Draškovićeva 5-1. 

Naručitelji, koji su 

uplatama, neka to brzo 

zaostali 

isprave, 

čekanja (jer su se bili izgubili) konačno 

pronađeni i evo izašli. Na- 

dne 21. t. mj. u „Zora" slikokazu. 

Tom prilikom je nadareno oko 100 

Ženski zimski kaput 

uzčuvan, prodaje se. 

vrlo 

da im se knjiga pošalje. 

dam se da ćete se čim prije opet siromašnih obitelji. Najveća je ra- 

Upitati u upravi 

Cijenu je kn. 2.500 za gotovo, javiti. 

dost bila za. onu djecu, koja su 

a kn 2.750 na odplatu. Novi na- 

dobila kao božični dar cipele od 

PHI. Poslano izašlo, javi se 

ručitelji siiču pravo na knjige, ka- 

Poglavnikove obitelji, koja je po- 

opet kojim suvremenim člankom 

da su uplatili kn 300 po knjizi, 

slala na- Žensku lozu Ustaškog po- 

iz svoje struke. 

kako za prvu, tako i za svaku 

kreta u Bjelovaru 60 pari cipela. 

FRANJO ŠINIOR, KRIŽCI, 

daljnju. Nakon uplata za 9 knjiga 

Dieljenje darova započelo je 

KLOŠTAR IVANIĆ Izvršio sam 

ima predplatnik uplatiti za desetu 

pjevanjem državne i ustaške himne 

zadano Vam obećanje. Pjesma' 

knjigu ostatak od kn 50. 

koju je izveo zbor mužke Starče- 

„Seoce moje" ući će u novogovićeve mladeži. Zatim je stožerni- 

Izašao je i prvi album „Liedišnji broj. 

ca Mira Marković održala topli T 

pe naše domovine". Taj prvi album 

prikazuje u' slici sve naše HARRY V. HAST. Pripoviest osjećajni proslov koji donosimo u 

hrvatske krajeve u savršenoj ti- „Dva Božića" je pisana vrlo toplo cielostL 

skarskoj tehnici i razkošnoj vanj- i osjećajno s manjom primjesom Hrvati roditelji! Draga djeco! 


Novu Godinu! 

želi 

svojim cij. mušterijama 

KNJIŽARA I TISKARA 

skoj opremi. U tom albumu ima naivne šale. Naročito je uzpjelo Na početku ove naše male 

96" prekrasnih slika. Ciena zasad muerovanje malog Bože o broju svečanosti pozdravljam Vas i za- 

STJEPKO ŠKALEC 

ista. 

zviezdica. Pjesma je također izahvaljujem svima onima, koji su 

Došle su i .Vedre knjige" pušla. - 

nam pomogli i omogućili svojim

Strana 10 "BILOGORA" 

ŠPORT 

Šakačka priredba ustaške 

mladeži tabora Bjelovar 

Dne 19. XII. t. «. je ovdaSnil 

Sakačhi klub uslašbe mladeži priredio 

Sakačku priredbu, bola ie održana 

prostoriji gostione .Gaj" 

u Gajevoj ulici Za početak djelovanja 

ove sebcije, bilo ie dosta 

posjetioca, večinom ustaSka mladež 

boje zanima šabanje. Građanstva 

je bilo malo jer nije ta priredba 

bila dovoljno razglasena. 

Imalo se je prilibe vidjeti licpih 

borbi za počelab djelatnosti 

ove sebcije. 

Nastupilo je osam parova sa 

slicdcćim posliedcima: 

1. Španja—Rusan, pobiedio je 

Rusan. 

2. VladeSić—Vrbljan, VladeSić 

je predao borbu. 

3. Dubarić—Rosenberg pobiedio 

Rosenberg, 

4. Martinović—Wagncr, Marlinovlć 

ie predao borbu. 

5. Golib—Šober, pobiedio je 

Golih tehničhim udarcem u 33 sehundi. 

Ova je borba bila jasna i 

kratka te se je već u početku vidjela 

Golikova pobjeda. 

6. Sulejmanović—Priiić, pobiedio 

je Sulejmanovć tehničkim udarcem. 

7. Biondić—Ljubojević. pobiedio 

Biondić. Ova je borba bila 

vrlo dugačka i oštra. 

8. Kokotović—Trumić. Pobiedio 

Kokotović. U ovoj borbi nije 

Kokotović puno ulagao truda da 

pobjedi svog protivnika; već ga 

je pobiedio svojom hladnokrvno- 

Sću u borbi. Za Kohotovića ima 

mnogoliepik izgleda u šabaniu U 

ovoj šakačkoj priredbi se je vidjela 

jaha volja svih šakača da 

postanu štv jači. Ovom šakanju je 

sudio - Biondić (si.). Čist prihod ove 

priredbe upotriebiti će se za 

nabavhu potrcbStina za Sabanje. 

Posjetimo li boiu večer ulorhom, 

sriedom ili petbom njihove 

treninge, vidimo s kolikom voljom 

i marom rade, te se možemo nadati 

njihovom velikom uspjehu. 

j. D. 

U veleobrtne svrhe kupujemo 

ROGAČE 

(ROŠČIĆE) CIELE 

PAPRIKU 

SLADKU I LJUTU 

svaku količinu 

od 100—10.000 kilograma 

Ponude poslovnici tvrdke 

ŠANDOR RADANOVIĆ 

iz Okučana 

ZAGREB, ERDEDIJEVA 3 

Atletski posljedci bjelovarske 

ustaške mladeži 

Igralište je prazno pusto i napušteno. 

Atletičari, koji su bili nekada 

tako marljivi, ograničili su 

se u svome radu na sobu ili se 

odmaraju. 

A sada, bada riiie viSe vrieme 

atletike, osvrnut ćemo se na pro- 

SlogodiSnii rad naših ajletičara i 

da vidimo plod tog rada: 

Najbolji posliedci bjelovarshe 

uslašbe mladeži 1942. g. jesu: 

1. 60 m: Stjepanović — 8,6 

sek. 2. 100 m: Fingerhut — 11,9 

sek. 3. 200 m: Skukan — 24,9 sek. 

4. 400 m: Shuban — 57 scb. 5. 

1000 m: Viplel — 3,003 min. 6. 

1500 m: Viplel — 4,54 min. 7. tchlići 

4X100 m: .Bilogora" u sastavu: 

Najman—Haramija II.—Skukan—Fingerhut. 

8. skok u dali: 

Najman 6,13 m.9..skok uvis: Fingerhut—Haramija 

I. 165 cm. 10. 

bacanje kugle: MiloS 10,98 m. 11. 

bacanje disha: Klisha 33,S3 m. 12. 

bacanje hoplja: Robić 46,36 m. 

Navedeni posljcdci nisu prava 

slika i ocjena atletičara, niti su to 

to najbolji posljcdci pojedinaca, jer 

svabi bi atletičar i ove godine polučio 

mnogo viSe, ali sustavni rad 

je započeo tek u mjesecu srpnju 

kad su ostali, atletičari u drugim 

gradovima bili shoro u podpunoi 

spremi. S. S. 

Prijatelji odlične kapljice 

upozorulu se na birana fraSkogorska 

vina kola se po trgovinama 1 

gostionama moga.dobiti i to: 

Brdo fruSkogorsko, slankamenku, 

račića, graševlaa, karlovački 

rieiing, tramiaac, fruSfcogorski 

biser, muskat,otoncli Hambarg. 

Crno stolno. Prokupae, rekord 

sladkasto, crno negotiasko, Mcr« 

lot, Mcdor. 

Karlovački bermet. 

Wcrmut „Aipiai". 

Wcrmut, „Casino" bicli, Malaga, 

Prošek. 

Traži se dobar, pošten i 

marljiv dečko za trganje 

ulaznica. Nastup odmah. 

Ponude: 

Osobno se predstaviti u 

„Zoro" slIkoRozu 

Pomodna trgovina 

Slavko Hrubi 

želi svim svojim mu- 

šterijama 


Novu Godinu. 

BroJ 82. - 83. 

Sretan božić i novu godinu Slasticama 

želi svojim ci), mu- D m n l j « 

šlerijama UlIlUtIL 

I m P o M s s — - 

Bjelovar ® rc,a " B ®? 

vjekcsiav khhnel Slastičarna 

trgovina m!c"

BILOGORA

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?