svjetionik - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

SVJETIONIK 

List Župe Uznesenja Bl. Dj. Marije, Bast-Baška Voda 

Godište IX. BOŽIĆ, 2010. Broj 1 (9)

PROSLAVA BLAGDANA SV. NIKOLE 2009.

SVJETIONIK 

LIST ŽUPE UZNESENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE BAST-BAŠKA VODA 

Godište IX. BOŽIĆ, 2010. Br. 1 (9) 

»Više puta i na više načina Bog nekoć 

govoraše ocima u prorocima: konačno, u 

ove dane progovori nam u Sinu.« 

(Heb 1,1-2) 

Dragi župljani Župe Bast-Baška Voda! 

Radujem se zajedno s vama što je u ovo 

predbožićno vrijeme baškovodski SVJETIONIK 

došao u naše ruke nakon 37 godina. Još davne 

1966. god. baškovodski župnik fra Anđelko 

Šimić, zajedno s baškovodskim fratrima, želio 

je ostaviti pisani trag o iskustvu vjere i povijesti 

naše župe. To su i ostvarili kroz osam brojeva 

Svjetionika (od 1966. do 1973.). Danas su ti 

zapisi vrijedni naše pažnje jer svjedoče kakav 

je nekad život bio na ovim prostorima. Da bi 

generacije koje će doći nakon nas mogle iščitavati 

povijest svojih predaka i na temelju nje 

bolje razumjeti svoju sadašnjost, kao župnik, 

odlučio sam pokrenuti ponovno izlaženje župnog 

lista Svjetionik. Uz suradnju pojedinih 

župljana to smo i uspjeli. 

Ovaj broj Svjetionika odlučili smo tiskati 

upravo prigodom najveće proslave u našoj 

župi, za blagdan Sv. Nikole, a ujedno i kao božićni 

broj. Vjerujem da smo uspjeli realno prikazati 

život i događanja u našoj župi i mjestima 

naše Općine. Ovaj list nije mjesto iznošenja 

negativnih ocjena i kritizerstva. Za to imamo 

mnogo drugih informatora u medijskom prostoru. 

Trudili smo se zabilježiti ono pozitivno i 

poticajno, što može pozitivno izgrađivati svakog 

dobronamjernog čitatelja. 

Listajući ovaj broj Svjetionika, koji je obogaćen 

fotografskim zapisima, nailazimo na poruke 

i događanja iz života Crkve i naše župe, 

RIJEČ UREDNIKA 

na povijesne crtice, događanja iz života Općine, 

Turističke zajednice i škole. Često puta 

fotografije više govore od riječi. Stoga smo 

neke događaje prenijeli kao foto-vijesti. Zahvaljujem 

svima onima koji su uložili svoj trud i 

znanje kako bi ovaj deveti broj Svjetionika bio 

što uspješniji! Vjerujemo da se ovaj župni list 

neće čitati kao dnevne novine, nego će imati i 

formativnu i informativnu svrhu čitatelja. 

Kao što znamo, prošle i ove godine došlo 

je do promjena pastoralnog osoblja u našoj župi 

što možemo vidjeti na stranicama koje slijede. 

Isto tako izabrano je novo Župno pastoralno vijeće 

i Župno ekonomsko vijeće. Prethodnicima 

iskreno zahvaljujemo na trudu i požrtvovnosti 

koju su iskazali u svome pastoralnom radu. 

Zasigurno jedan od značajnih događaja 

ove godine bio je izbor trećeg predsjednika 

RH, za kojeg je izabran baškovođanin dr. Ivo 

Josipović, koji je kao novoizabrani predsjednik 

RH nekoliko puta posjetio Bašku Vodu i susreo 

se s predstavnicima općinskih i crkvenih 

institucija. Baška Voda, tijekom svoje povijesti, 

iznjedrila je značajan broj ljudi na društveno-političkom 

i gospodarskom području, kao 

i na području vjere i crkvenog života. Neka ta 

činjenica bude poticaj i izazov mladim generacijama 

da izgrađuju svoje živote na ljudskim i 

kršćanskim vrijednostima. 

Dragi župljani, nalazimo se u vremenu 

Došašća, priprave za proslavu Božića. I gradske 

ulice i trgovi pomalo stvaraju osjećaj da 

je Božić blizu. Što za nas kršćane znači taj 

božanski događaj? Jesmo li Božiću oduzeli 

onaj pravi smisao ulažući previše napora na 

vanjsko blještavilo i brigu oko darivanja, a za- 

SVJETIONIK 1

UVODNIK 

boravljamo da je mali Božić 

u jaslicama najveći dar svakom 

čovjeku? Da se Božić 

rodio u jednostavnosti i 

malenosti Betlehemske 

štalice, dajući time pravo 

na nadu i gladnima i sitima, 

bolesnima i zdravima, radosnima 

i žalosnima. 

Svijet je naučio, od 

utjelovljenja Riječi do danas, 

kako nije potrebno 

boriti se izravno protiv Krista. 

Moguće je prihvatiti 

formu, a potisnuti sadržaj. 

Anđeli su pastirima navijestili 

radosnu vijest. Ali moguće 

je istodobno i radost 

poticati i zagušiti vijest. Kristovo 

rođenje želi preobraziti svijet, ali svijet 

pokušava preobraziti Božić u svoje proslave. 

Božić se tako gura na rub svijesti i događanja. 

Nije potrebno nijekati istinitost rođenja Kristova 

kad ga je moguće pretvoriti u područje 

tržišnih idola. Tako se oči od Božića okreću 

opet samom svijetu. 

Potihi, nijemi, samozatajni ulazak Boga u 

ljudsko tijelo, a time i u svijet, samo je početak 

preobražaja iznutra. U svijetu upravlja onaj 

koji ima u ruci novac. Krist će govoriti kako u 

Kraljevstvo Božje ulaze siromašni. U svijetu 

donose odluke oni koji imaju moć. Krist će 

govoriti kako se samo služenjem postaje prvi. 

Promjene o kojima će Krist govoriti nadilaze 

razumijevanje svijeta: tko je žedan i gladan, 

nasitit će se i napojiti; tko plače, radovat će se; 

tko nema ničega, posjedovat će sve; tko ima 

sve, neće imati ničega… Božji ulazak u svijet u 

liku djeteta upućuje na izručenost i nemoć, a 

možda i na to da Bog među nama može rasti i 

jačati samo onoliko koliko mu mi damo prostora. 

Nije li to istodobno i znak kako se u dodir 

s Bogom ne dolazi preko moći i snage, preko 

onog što mi možemo, nego upravo preko ne- 

moći i povjerenja. Govori 

se o svečanoj Blagovijesti, 

a upućuje se na jasle, govori 

se o Spasitelju, a upućuje 

se na dijete. Kao da 

Božić uporno upućuje na 

potrebu gledanja na svijet 

drugačijim očima. Kao da 

sam Božić izmiče ukoliko 

ga se utopi u ozračje svijeta 

i vrednota koje vladaju u 

njemu. Kao da Božić nuka 

na skidanje vela opčaranosti 

svijetom i proboj do jednostavnosti 

života vidljivog 

u Bogočovjeku. 

I pri svemu tome Bog 

se pokazuje ne kao suparnik 

čovjeku, nego kao njegov 

otkupitelj; ne kao Bog koji prezire ljudsko 

tijelo, nego kao onaj koji ga otkupljuje svojim 

utjelovljenjem; ne kao sila i moć, nago kao 

poziv na preobražaj. Dok čovjek misli kako 

će promijeniti i poboljšati svijet samo ukoliko 

pronađe novi ideal, novog idola, novi društveni 

i ekonomski poredak, Bog svojim utjelovljenjem 

pokazuje kako se promjena događa 

promjenom ljudskog srca, promjenom odnosa 

prema Bogu, prestankom klanjanja svijetu 

i njegovim idolima. 

Jednom dogođeno Božje utjelovljenje 

koje svijet čas potiskuje, čas zaboravlja, 

sad niječe, sad opet zaglušuje formom slavljenja 

u kojoj nestaje sadržaj ostaje unatoč 

svemu prekretnica ljudske povijesti, trenutak 

od kojega čovjek više nije, ukoliko to 

sam neće, prepušten samom sebi i svojim 

lutanjima svijetom. 

U nadi da će se u vašim srcima i obiteljima 

dogoditi radost i veselje Božićne noći, želimo 

vam obilje Božjeg blagoslova te sretnu i blagoslovljenu 

Novu 2011. godinu! 

Vaši fratri i časne sestre! 

2 SVJETIONIK

»SVJETIONIK« OPET ZASJAO! 

Svjetionici na morima 

Pa svim morima svijeta, pa i na našemu Jadranskom 

moru, na ulazima u velike i male luke i 

tjesnace, ili na malim otočićima i grebenima, kroz 

cijelu povijest čovječanstva, ljudi su gradili male 

i velike svjetionike, da bi oni i noću i danju, posebno 

za oluja i nevera, svojim snopovima svjetla 

bili siguran putokaz i orijentacija, kako bi brodovi 

mogli izbjeći opasnosti plovidbe, razne Scile i Haribde, 

i sretno stići i uploviti u sigurnu luku spasa. 

Stoga su bezbrojni književnici davno upozorili da 

su svjetionici najveći prijatelji brodova i mornara. 

Današnja moderna navigacijska sredstva 

omogućuju kudikamo sigurniju plovidbu, pa su 

stari svjetionici izgubili puno na svojoj konkretnoj 

korisnosti, iako još i danas mogu poslužiti 

svojoj prvotnoj svrsi, a osobito ih je lijepo vidjeti, 

kako kao drevni stražari bdiju nad našim morem 

i brodovima. Još ih je ljepše i ugodnije posjetiti, 

provesti dio ljetnoga odmora u njihovoj sjeni i plavetnilu 

mora koje ih oplakuje, daleko od gradske 

vreve i zaglušne buke. 

Zbog svega toga svjetionici su ne smo bili 

i jesu vrlo korisne građevine, nego su uvijek bili 

i znakovi i simboli svjetlosti, topline, pravilne orijentacije 

i usmjerenja i to ne samo za brodove i 

mornare, nego i za sve ljude na velikomu životnom 

putovanju, koje su mnogi pisci uspoređivali 

s lađom koju vitlaju bure i oluje, a ona - potpomognuta 

svjetlom sa svjetionika - pronalazi pravac 

koji je sigurno vodi u luku. 

SVJETIONIK 

Baškovoški »Svjetionik« 

Baš ta simbolika svjetionika potakla je malu 

skupinu oduševljenih entuzijasta da su na čelu s 

fra Anđelkom Šimićem, župnikom (+2005.), dali 

ime prvomu župskom listu (od 85 župa) u Franjevačkoj 

provinciji Presvetoga Otkupitelja. Bila je 

to naša Župa Uznesenja Bl. Djevice Marije Bast- 

Baška Voda. 

Vrijedno se je sjetiti početaka. Fra Anđelko 

je bio izvanredno vrijedan i marljiv župnik. Izgrađivao 

je »živu Crkvu«, tj. trudio se je kako bi svojim 

župljanima, od onih najmanjih do najstarijih, 

uspio nuditi duhovne vrijednosti i usmjeravati ih 

da ljube i poštuju svoga Boga i svakoga čovjeka. 

To je bit poruke Isusa Krista (Mt 22, 37-38). O 

tome bi se moglo i trebalo napisati cijelu knjigu. 

No, sada to ne možemo. 

U njegovim nastojanjima da oživi vjerski život 

u svoj župi treba spomenuti da je organizirao i 

veliko slavlje na blagdan sv. Nikole 1966. godine i 

da je tada zamolio sve (9) baškovoške svećenike 

da proslave blagdan Zaštitnika Baške Vode svečanom 

procesijom po mjestu i koncelebriranom 

sv. Misom. To je bila prva zajednička sv. Misa baškovoških 

svećenika. Fra Karlo je održao prigodnu 

propovijed u kojoj je prikazao povijest kršćanske 

vjere u cijeloj župi, a posebno i štovanje sv. Nikole, 

zaštitnika mjesta i svih mornara svijeta. Za tu 

prigodu tiskana je i posebna spomen-sličica koju 

su na izlazu iz crkve ministranti dijelili vjernicima. 

U poslijepodnevnim satima svi su se svećenici 

s vjernicima našli na groblju i izmolili »odriješenje« 

za sve vjerne mrtve, a posebno za mornare 

i ribare. Tada su neki Baškovođani pitali, bi li se 

moglo dobiti tekst te propovijedi. No, kako onda 

nije bilo ni aparata za kopiranje, ni računala, teško 

se je moglo lako udovoljiti toj opravdanoj molbi. 

Kad je pisac ovih redaka navečer došao 

u Sinj, nametnula mu se misao da bi bilo dobro 

pokrenuti »župski list«, i uz prigodne tekstove 

za Božić i Novu 1967. godinu objaviti i tu propovijed. 

Razgovarajući telefonom to sm predložio 

SVJETIONIK 3

SVJETIONIK 

fra Anđelku, a on je odgovorio da je to dobar 

prijedlog i da bi ga bilo dobo ostvariti dogodine. 

Konačno smo se dogovorili da je godinu dana 

predugo čekati. Prihvatili smo se posla i u dogovoru 

s djelatnicima tiskare u Omišu prvi broj 

»Svjetionika« izišao je pred Božić 1966. godine. 

Budući da je to bilo davno, tj. prije 44 godine, 

za današnji naraštaj donosimo njegov sadržaj: 

- Dragi moji župljani, župnikov uvodnik (1-2), 

- Zajednička čestitka baškovoških svećenika 

(2), 

- Raspored bogoslužja za Božićne blagdane 

i Raspored blagoslova kuća (3-4), 

- Duhovna obnova za mladež (5), 

- Vjeronaučni raspored (5), 

- Ovogodišnja proslava blagdana sv. Nikole, 

zaštitnika Baške Vode (6-8), 

- Iz propovijedi fra Karla Jurišića (10-18), 

- Anka Staničić Tonova, učiteljica (19-20), 

- Vjerski život u našoj Župi kroz prošlu godinu, 

svećenici, stratistike, krštenici, propričesnici, 

vjenčanja i preminuli (20-26), 

- Vjerska štampa i naše knjige (26-27), 

- Vijesti (28-29), 

- »A za naše male - evo malo šale« (29), 

- Obavijest, Impressum - podatci o izdavaču 

(30) i 

- Sadržaj (31) - Slika 9. 

Kako se vidi iz toga sadržaja list je donio fra 

Karlovu propovijed, koju su ljudi željeli imati, prigodne 

tekstove za Božić i Novu godinu, župske 

statistike i neke druge zanimljive podatke. 

U sljedećem broju »Svjetionika« (Božić 

1967.) fra Anđelko je napisao: »Kako ste s radošću 

primili moju božićnu čestitku … u našemu 

Svjetioniku… Vaše zanimanje… prekoračilo je sva 

moja očekivanja…« 

Doista je to istina. Vjernici u Župi, kao i oni 

koji su živjeli daleko od Baške Vode (Zagreb, 

Rijeka, Split, Dubrovnik, druga mjesta iz Domovine 

i inozemstva) bili su oduševljeni, jer su iz 

maloga župskog listu doznali toliko podataka 

i vijesti o Baškoj Vodi i cijeloj Župi što nikada 

i nigdje nisu mogli pročitati. A to je baš jedan 

od razloga da ljudi vole i rado čitaju ne neke 

»opće teme« po novinama i časopisima, nego 

baš »male lokalne teme i vijesti« koje ne mogu 

naći odgovarajućega mjesta u svakodnevnim 

listovima i glasilima. 

Tako je, eto, započeo svoj životni hod baškovoški 

župski list »Svjetionik«. 

Sljedećega Božića uopće nije bilo upitno 

hoće li se ili ne će pojaviti novi broj »Svjetionika«. 

Svi su ga željeli i očekivali. Na njemu su otisnuta 

imena članova Uredništva. Kako je to bilo davno, 

donosimo popis redom kako su otisnuti na 

drugoj stranici omota: Ana Granić, fra Anđelko 

Šimić, Edo Divić, Emilija Staničić, fra Gabrijel Jurišić, 

Iruška Staničić, Ivana Jurišić, Jurica Radić, 

Krasna Cvitanović, Magdalena Jerković, Marica 

Divić, Mirna Letica, fra Nikola Radić, Pave Jurišić, 

Zdenko Jurišić. Neka im je svima na čast što 

su se potrudili i svojom zauzetošću priredili drugi 

broj »Svjetionika« (imao je stranice 32 + 4 omota), 

a onima od njih koji su preminuli neka dobri 

Bog dade pokoj vječni! 

4 SVJETIONIK

Crkva i knjiga 

Katolička Crkva je kroz cijelu svoju povijest 

cijenila, stvarala i čuvala knjigu. Početak Crkve su 

Evanđelja i drugi spisi Novoga zavjeta. Crkva je 

osnivala škole, a redovnici su u samostanima prepisivali 

(nije još bilo tiskara!) djela antičkih grčkih i 

latinskih pisaca i tako ih sačuvali kao svjetsku kulturnu 

baštinu. I prva sveučilišta u Europi osnovala 

je Crkva, npr. u Salernu, Bologni, Parizu, Rimu, 

Padovi i drugdje, a u nas u Hrvatskoj su dominikanci 

1495. godine osnovali Sveučilište u Zadru, 

pavlini u Lepoglavi u XVII. i konačno u Zagrebu 

1669. godine Akademija oo. isusovaca uzdignuta 

je na čast Sveučilišta, a to je naše današnje Zagrebačko 

sveučilište. I još nešto. Ove je godine 

naša Hrvatska biskupska konferencija također u 

Zagrebu osnovala novo Katoličko sveučilište. 

Treba spomenuti da je prva tiskana hrvatska 

knjiga hrvatskim jezikom i pismom (glagoljicom) 

bila »Rimski misal« 1483. godine. Dakle, 

prva tiskana knjiga je liturgijska knjiga za slavljenje 

sv. Mise na hrvatskom jeziku. 

Uvijek je Crkva cijenila i pomagala tisak, radio 

i televiziju, a u naše dane i elektronske medije. 

Treba se sjetiti da je Drugi vatikanski sabor još 

SVJETIONIK 

1963. godine objavio dokument »Inter mirifica« o 

sredstvima društvenoga priopaćivanja, tj. o tisku, 

radiju i televiziji. Taj dokument počinje riječima: »Između 

zapanjujućih izuma tehnike… ljudski je duh 

uz pomoć Božju razvio i one koji su otvorili nove 

putove priopćavanja vijesti… kao što su tisak, film, 

radio, televizija i slično….« (br. 1). Sva ta moderna 

sredstva mogu pomoći širiti Kistovu Radosnu vijest, 

tj. Evanđelje. To su dobro znali neprijatelji Crkve, 

pa su po svijetu (a donedavno i u Hvatskoj) oduzeli 

Crkvi tiskare, dokinuli crkvene novine i časopise i 

zabranili tiskati knjige vjerskoga sadržaja. Zato je 

Koncil snažno naglasio potrebu vjerskoga tiska, 

radija i televizije i zatražio od mnogih vlada i država 

koje su to zabranjivale da konačno dopuste da se 

slobdono mogu tsikati vjerske knjige i novine. Konačno 

su i komunističke vlasti u Hrvatskoj pomalo 

počele dopuštati tiskanje vjersih knjiga i novina, pa 

su tako 1962. godine počele izlaziti novine »Glas 

koncila«, a onda i knjige vjerskoga sadržaja. 

Nekoliko godina kasnije pojavio se je, eto, i 

»Svjetionik« - župski list Župe Uznesenja Bl. Djevice 

Marije Bast-Baška Voda. Kako je već rečeno, 

izlazio je od 1966. do 1973. godine. 

Nažalost je prestao izlaziti. Nekoliko je puta 

bilo govora i nastojanja da će se obnoviti, ali se 

novi broj nije pojavio. I tako su godine prolazile… 

Ponovno zasvijetlio i neka i dalje svijetli! 

Ove godine Gospodnje 2010. za blagdan 

sv. Nikole i za Božić evo nam novoga broja, obnovljenoga 

župskog lista »Svjetionika«! Bogu hvala! 

To je svima vjernicima naše Župe veliki Božji 

dar. Uskliknimo i mi zajedno sa sv. Pavlom koji je 

pisao vjernicima u gradu Korintu: »Hvala Bogu na 

njegovu neizrecivu daru!« (2 Korinćanima, 9, 15). 

Neka naš »Svjetionik« nastavi svoj život, 

neka nas obasjava svojom svjetlošću, neka nam 

donosi dobre vijesti i neka nam pomogne da Isus 

Krist, koji je za sebe kazao: » Ja sam svjetlo svijeta. 

Tko ide za mnom ne će hodati u tami, nego 

će imati svjetlost života!« (Iv 8, 12) obasjava sve 

dane našega života i dovede nas do vječne svjetlosti 

u nebeskoj slavi! 

Fra Gabrijel Jurišić 

SVJETIONIK 5

IZ ŽIVOTA ŽUPE 

Zaključci sa sastanka ŽPV - ŽEV održanog 29. siječnja 2010. u Baškoj Vodi 

1. Blagoslov obitelji u Baškoj Vodi, Bastu, Topićima, Promajni, Krvavici i Bratušu ove 2010. godine 

obavljat će se od 27. – 31. prosinca. 

2. Zvona crkve sv. Nikole zvonit će na ure od 7 – 22h, i pozdrav Gospi jutro – podne – večer. 

3. Gospođa Ljubica Jelić i dalje ostaje sakristanka crkve sv. Nikole kao i godišnja naknada mještana 

od 50 kn. 

4. Božićni koncerti ne mogu se održavati u vremenu Došašća, već od Božića do Tri kralja. Ove 

godine i naš crkveni zbor održat će božićni koncert. 

5. Od ove 2010. god. započet ćemo s uređivanjem župnog lista koji će se prigodno tiskati za Sv. Nikolu. 

6. U ovoj godini planira se urediti župni ured i arhiv. 

7. Izgradnja kapelice u Topićima ostaje još otvoreno pitanje. 

8. U crkvi Uznesenja BDM u Bastu krajem veljače postavit će se razglas i mikrofonija. 

9. U tijeku je izgradnja dječjeg igrališta u Promajni iza crkve, gdje je predviđeno i novo parkiralište 

u crkvenom dvorištu. 

10. Kako ističe petogodišnji mandat sadašnjem Vijeću u mjesecu lipnju ove godine, bit će izbor 

novog ŽPV i ŽEV. U novi izbor ŽV ući će po jedan predstavnik iz Basta, Topića i Promajne. 

11. Krštenja nedjeljom obavljat će se preko svete mise. 

12. Župnik će jedne nedjelje u mjesecu imati svetu misu u Bastu i Promajni, a kapelan u Baškoj Vodi. 

Fra Šime Nimac, župnik, ŽPV - ŽEV 

Božićni blagoslov obitelji u našoj župi bit će od 27. – 31. prosinca. 

Obitelji koje nismo posjetili iz bilo kojeg razloga (preskočeni, nisu bili u kući 

u vrijeme dolaska svećenika, ne borave stalno u mjestu, itd.) neka se jave 

župniku pa ćemo obaviti blagoslov po dogovoru. 

Izabrano i potvrđeno novo ŽPV i ŽEV 

6 SVJETIONIK

Novo pastoralno osoblje Župe Bast-Baška Voda 

FRA ŠIME NIMAC, član Franjevačke 

provincije Presvetog Otkupitelja 

sa sjedištem u Splitu, rođen 

20. siječnja 1978. u Lišanima Ostrovičkim. 

Zbog srpske agresije 1991. 

na Republiku Hrvatsku u kojoj je 

okupirano i njegovo rodno mjesto, 

kao prognanik je s obitelji boravio u 

hotelskom naselju »Solaris« pokraj 

Šibenika, gdje je dovršio osnovno 

školovanje. Nakon toga odlazi u Sinj, gdje završava 

Franjevačku klasičnu gimnaziju. Zatim 

godinu novicijata provodi na Gospinu otočiću 

Visovcu, gdje polaže i prve redovničke zavjete. 

Prve dvije godine filozofsko-teološkog studija 

pohađa u Makarskoj. Nakon što su se udružile 

Franjevačka Teologija iz Makarske 

i Teologija iz Splita te osnovale Katolički 

bogoslovni fakultet pri Splitskom 

sveučilištu (1997.), prelazi u 

Split, gdje 2002. diplomira teologiju 

s radom iz područja pastoralne 

teologije na temu »Evangelizacija 

kulture«. Za đakona je zaređen 

05. studenoga 2002. u Gračacu. U 

sklopu VI. pastoralne godine obavlja 

pastoralni praktikum u župi i svetištu Gospe 

od Zdravlja u Splitu. Za svećenika je zaređen 

29. lipnja 2003. u Makarskoj. Vršio je službe 

župnog vikara u župama Podbablje i Drniš, te 

službu župnika Promine, odakle 06. studenoga 

2009. dolazi za župnika župe Bast-Baška. 

S. ANKICA DŽAJIĆ, rođena 5. studenoga 1955. u Župi Sv. Ane u Slakovcima, 

Đakovačko–osječka nadbiskupija. U istoj župi primila je sakramente krštenja 

i potvrde. Po završetku osnovne škole, godine 1970., odlazi u samostan. 

U Družbi Školskih sestara franjevki Krista Kralja (Provincija Svete Obitelji u 

Hercegovini), polaže prve redovničke zavjete polaže 1975., a doživotne 1980. 

g. U Zagrebu 1979. godine završava Institut za crkvenu glazbu. Od tada, kao 

orguljašica i vjeroučiteljica, djeluje u Mostaru, Zagrebu, Međugorju i Širokom 

Brijegu. Od 2010. vrši službu orguljašice i vjeroučiteljice u Baškoj Vodi. 

S. ALEKSIJA KRIŠTO, rođ. 25. siječnja 1942. od roditelja Jakova i Ive 

r. Stipić u Eminovu Selu (Tomislavgrad) gdje je završila osnovnu školu. Kandidatkinjom 

školskih sestara franjevki Mostarske provincije postala je 1960. U 

novicijat je stupila 1962., nakon čega odlazi u Prijedor na rad s retardiranom 

djecom gdje ostaje do 1967., kada s nekoliko sestara odlazi u Plattenhart u 

Njemačku gdje završava dvogodišnju školu za njegu starijih osoba. Vječne 

zavjete položila je 1968. u Bijelom Polju. Od 1969. do 1971. djeluje u staračkom 

domu u Heilbronnu. Srednju medicinsku školu završila je u Sarajevu 

1974. Kao pastoralna suradnica djeluje u HKM u Munsteru i Dusseldorfu. Od 

1984. djeluje u provincijalnoj kući u Bijelom Polju, zatim Tomislavgradu, Baškoj Vodi i Sarajevu. Od 

2010. vrši službu predstojnice redovničke kuće u Baškoj Vodi. 

S. KARLA VRANJKOVIĆ rođena 2. listopada 1951. u Broćancu 

(Posušje, BiH), od oca Ivana i majke Joke r. Bašić. U Družbi 

Školskih sestara franjevaki Krista Kralja (Provincija Svete obitelji u 

Hercegovini), položila je prve redovničke zavjete 1970., a doživotne 

1975. godine. U Splitu završava Srednju ugostiteljsku školu te kao 

kuharica radi u Njemačkoj, Dubrovniku, Tomislavgradu, Mostaru, 

Posušju… Od rujna 2010. je u Baškoj Vodi. 


SVJETIONIK 7

BOŽIĆNI BLAGDANI 

Božićna tajna 

Toliko smo se navikli na blagdan BoæiÊa, da 

nam njegov pravi smiso Ëesto izmakne iz 

vidokruga. ObiËno ga povezujemo s dragim 

blagdanom kad se priroda i æivot oko nas pomalo 

smiruju, kad su nam srce i domovi puniji, 

kad nam se poteπkoÊe Ëine lakπe, kad naviru 

sjeÊanja na nezaboravne dogaappleaje... Premda 

siromaπniji, bili smo sretniji i veseliji, osjaÊaj 

radosti ispunjao je naπe BoæiÊe. Bili smo sposobni 

oprostiti nanesene uvrede, pomiriti se sa 

zavaappleenim susjedom, pruæiti ruku i onima od 

kojih se pogled okreÊe i drugi put izabire da ih 

se ne bi susrelo. 

U novije pak doba BoæiÊ je postao pomalo 

potroπaËki. Nude nam se brojni proizvodi 

koji nemaju nikakve veze s dogoappleajem od prije 

dvije tisuÊe godina, s dogaappleajem koji je promijenio 

svijet i njegovu povijest. Dogoappleaj nakon 

kojega niπta viπe nije onako kako je bilo. 

©to je zapravo BoæiÊ? U Ëemu je njegova 

novost? Koji se to zaokret dogodio, koja 

je novost nastupila u ljudskim i svemirskim 

odnosima? 

Apsolutna je novost BoæiÊa da je Bog, 

koji nam se Ëinio dalekim, nevidljivim i neshvatljivim 

posatao Emanuel - Bog s nama i Bog 

za nas. Onaj Bog koji se objavljivao rijeËima i 

dogaappleajima, koji je govorio po prorocima, zapodjenuo 

je nov naËin zajedniπtva s nama ljudima. 

Upravo tu zapoËinje ta neviappleena i neËuvena 

novost Boæjeg odnosa prema nama, 

prema svim ljudima. Ono πto prije nismo mogli 

ni pomisliti, oËima gledati i uπima sluπati - to se 

dogodilo. Bog nam je postao bliz, doπao je k 

nama, s nama zapoËeo nov naËin zajedniπtva. 

Bog ispunjava svoje obeÊanje, πalje Mesiju, 

svoga Pomazanika, Sina Boæjega, Sina 

Sveviπnjega. Bog ostaje vjeran obeÊanju danu 

izabranom narodu. To je ta apsolutna novost, 

novost koju su stoljeÊa oËekivala, novost za 

kojom je ËovjeËanstvo æudilo. A ta novost nije 

djelo ljudskih ruku, nego je preobilan Boæji dar, 

dar onoga Boga koji nam je u Isusu Kristu 

postao vidljiv i dohvatljiv, onoga Boga kojega 

moæemo prepoznati u liku Djeteta koje se raapplea 

u Betlehemu. To je novost BoæiÊa, dar Boæje 

Ëovjekoljubljivosti. 

Tu Boæju novost doæivjela je i bl. Djevica 

Marija, neznatna i nepoznata djevojka iz prezrena 

Nazareta. Njoj je Bog uputio radosnu vijest, 

blagovijest, njoj se Bog obratio po svom anappleelu 

i pozdravio je neuobiËajenim pozdravom: ≈Zdravo, 

Milosti puna!« (Lk 1, 28). Taj ≈zdravo« bio je 

viπe od obiËna pozdrava. Bio je neπto novo. Raduj 

se, ti koja si blagoslovljena po Boæjoj milosti! 

Blagoslovljena, izabrana i oznaËena po Ëinjenici 

da se Bog upravo tebi obratio, da se prignuo 

svom poniznom stvorenju! Ne zbog njezine kreposti, 

niti zbog njezine osobite poboænosti, Bog 

joj se obraÊa i naziva je blaæenom, blagoslovljenom, 

Bogom zamilovanom, osobom njegove 

osobite naklonosti. I to je dar Boæji, i to je vjernost 

obeÊanjima i to je novost Boæjeg spasenja. 

»Gospodin je s tobom!« 

Preko anappleela sam Bog obraÊa se Mariji, 

Boæje ju svjetlo osvjetljuje, prosvjetljuje 

i podræava. Milost je ona koja je razlikuje od 

ostalih, a to je milost Boæja. Marija nije traæila 

milost, ona je naπla milost kod Boga. A ta 

milost nije neπto πto Marija veÊ posjeduje, 

nego stvarnost koju joj Boæji poslanik pruæa: 

≈Gospodin je s tobom!« (Lk 1, 28). Od prvog 

BoæiÊa pa sve do dana danaπanjega neπto 

sliËno dogaapplea se sa svima nama, svim ljudima, 

miljenicima Boæjim. Sam Sveviπnji udostojao 

se biti s nama, doÊi u naπ æivot, zahvatiti 

u naπu sudbinu. Taj Boæji dar, ta svjetlost koja 

nas obuzima nije neπto izvanjsko πto nas ne 

8 SVJETIONIK

tiËe i ne dotiËe, πto nas 

ne proæima. Radi se o 

Boæjem djelovanju u 

nama. A tamo gdje je 

milost na djelu, tamo 

gdje se Bog saginje 

prema svom stvorenju, 

tamo gdje Bog pokazuje 

svoju dobrotu prema 

svom stvorenju, u tom 

stvorenju nastaje neπto 

novo, neπto dotad 

neviappleeno i neËuveno. 

≈Gospdin je s tobom!« 

- te rijeËi oznaËuju 

viπe od obiËna pozdrava, 

poËetak su novog 

odnosa izmeappleu Boga i Ëovjeka. Nastupa 

nova stvarnost, nastaje nov red i poredak u 

svijetu, zajedniπtvo Boga i Ëovjeka. ≈Gospodin 

je s tobom!« oznaËuje da izmeappleu Boga i tebe 

odsad postoji nov odnos. Ti nisi viπe mala kap 

u veliku moru, ti nisi viπe izgubljeno stvorenje, 

kako to Ëesto misliπ. U siromaπtvu i skrivenosti 

nastupa nova stvarnost: ≈Gospdin je s 

tobom!« Time je nama koji vjerujemo u BoæiÊ 

priznato i dano u svojinu sve dobro. Sad je zapravo 

kristalno jasno da je sve postalo novo ne 

samo izvana nego i u naπem æivotu. Nastalo 

je novo biÊe, nov Ëovjek, biÊe s kojim je Bog. 

»ovjek ne postaje Bogom, ali mi viπe nismo i 

ne æivimo bez Boga. Ta novost je uËinak Boæje 

milosti. ≈Gospodin je s tobom« zapravo znaËi: 

Ti si, ËovjeËe, postao Boæja svojina, odsad 

pa zauvijek pripadaπ Bogu, ne pripadaπ sebi 

nego Bogu, postao si Boæji, dijete Boæje, osoba 

njegove naklonosti. 

O BoæiÊu nam biva jasna Ëinjenica da 

smo i mi od Boga izabrani i odobrani, njegov 

novi narod. S nama Bog zapoËinje posebno 

djelo. I tako biva uvijek kad nam je reËeno ili 

kad Ëujemo: ≈Gospdin je s tobom!« To znaËi 

da si i ti izabran, predodreappleen, da si postao 

neπto novo, ono πto dasad nisi bio. To je no- 


vost BoæiÊa, jedinstven 

uËinak Boæje milosti. 

Ime Isus 

S BoæiÊom nastaje 

neπto novo, 

neπto dotada neviappleeno 

i neËuveno. Neπto 

novo πto nadilazi 

naπ uhodani naËin 

miπljenja i poimanja. 

S tom novoπÊu pristupamo 

tajni BoæiÊa, 

ulazimo u samo Ëudo 

BoæiÊa. Zbog toga je 

potrebno izuti obuÊu 

svakidaπnjice, jer je 

mjesto na kojem stojimo sveto tlo. Mariji je 

reËeno: ≈ZaËet Êeπ i roditi sina i nadjenut Êeπ 

mu ime Isus« (Lk 1, 31). RijeË je o prizoru u 

kojem je prvi put spomenuto ime Isus. Ime 

koje znaËi obeÊanje. Sve dotada reËeno zapravo 

vodi k tom srediπtu, i navjeπtaj ≈Gospodin 

je s tobom« i obeÊanje Boæje milosti. Sve 

bi to zapravo ostalo bez smisla i znaËenja kad 

ne bi bilo navijeπteno ime ≈Isus«. 

Isus je zapravo velika novost BoæiÊa. U 

njemu je sadræano neπto πto se ne moæe jednostavno 

obrazloæiti, ni teoloπkim proukama, 

ni æivotnim iskustvom. Jer zapravo sav sadræaj 

Biblije, od njezina poËetka do kraja, i sve πto 

nazivamo krπÊanskim navjeπtajem nalazi se u 

jedinstvenu odnosu prema imenu Isus. Ime je 

neπto πto najviπe oznaËuje jednu osobu, sræ i bit 

svakog pojednica. To je zapravo sve, i sve zavisi 

od tog imena, imena Isusova. Upravo po tom 

imenu Sveto pismo razlikuje se od ostalih, dobrih 

i poboænih knjiga. To je ono πto se u Svetom pismu 

naziva objavom i πto se ne nalazi u drugim 

religijama. Kad izgovaramo ime Isus, mislimo na 

ono πto nam to ime znaËi. Novi zavjet neËuven je 

rizik kad na onaj naËin na koji ta knjiga govori o 

Bogu i o Boæjim stvarima, ne uopÊeno, ne u obliku 

znanosti, nego koja sve πto govori izraæava se 

SVJETIONIK 9


u jednoj jedinoj toËki, u jednom jedinom imenu, u 

jednoj jedinoj osobi: Isus Krist. 

Novi zavjet ne moæe se razumjeti, ako 

se ne razumije stalni odnos, neprestani priziv 

na ime Isusovo, ako se ne Ëuje i ne prihvati 

glas koji odjekuje iz tog srediπta. Ako bismo 

iz Novog zavjeta izostavili ime Isus, ostala bi 

lijepa knjiga, ali knjiga bez glavnog junaka, 

bez glavne radnje. Ono πto Ëini Novi zavjet 

knjigom nad knjigama upravo je ime i osoba 

Isusa Krista. 

To ime nije sluËajno izabrano. Ime Isus 

znaËi Spasitelj, Otkupitelj. To znaËi da smo 

bili izgubljeni, da se ne moæemo sami po sebi 

spasiti, nego da nam je potreban Spasitelj 

i Otkupitelj. Tako nam postaje jasno tko je 

taj koji nosi ime Isus. Mariji je reËeno: ≈ZaËet 

Êeπ i roditi sina i nadjenut Êeπ mu ime Isus« 

(Lk 1, 31). Rodit Êeπ sina, rodit Êeπ dijete, 

ljudsko biÊe, Ëovjeka, a ne anappleela, ne neki 

bestjelesan duh, ne neπto veliko i uzviπeno, 

nego jednostavno i konkretno biÊe, Dijete u 

njegovoj neizmjernoj otajstvenosti i jednako 

tako u njegovoj ovisnosti o drugima. ≈Rodit 

Sv. Nikola dijeli djeci darove 

Êeπ sina i nadjet Êeπ mu ime Isus« (Lk 1, 31). 

Ti Êeπ mu biti majka, jednom zauvijek, dat 

Êeπ mu ime i time izvrπiti volju Boæju. 

≈Bit Êe velik i zvat Êe se Sin Sveviπnjega« 

(Lk 1, 32). Bit Êe toliko uzviπen da Êe se zvati 

i biti Sin Boæji. Bit Êe tako nazvan jer Êe biti 

priznat za ono πto uistinu i jest, i takvim Êe se 

objaviti, kao Sin Sveviπnjega i Sin Boæji, dva 

pojma koja imaju jedno te isto znaËenje. 

Novost je BoæiÊa u tome da smo i mi postali 

djeca Boæja, sinovi i kÊeri Sveviπnjega. U 

Starom zavjetu Izraelci su nazivani sinovima 

Boæjim. U Novom zavjetu sinovi Boæji su oni koji 

vjeruju u Boga. Isus je Sin Boæji od sve vjeËnosti. 

Tu svoju pripadnost oËitivao je u vremenu, 

upravo o BoæiÊu. Njegovom zaslugom, njegovim 

roappleenjem, upravo po BoæiÊu dana nam je 

moguÊnost da i mi postanemo djeca Boæja. 

To je velika novost BoæiÊa: zvati se sinovima 

Boæjim i to doista i biti! To je zapravo ta novost, 

aspolutna novost, novost koja je oËekivana 

od davnih vremna, novost BoæiÊa koja i danas 

iznenaappleuje, novost koja i danas izaziva. 

D. A. 

10 SVJETIONIK

Poruka pape Benedikta XVI. za 

XXVI. svjetski dan mladih u Madridu 

Dragi prijatelji, često se prisjetim 

Svjetskog dana mladih 

u Sydneyu 2008. Tamo smo 

prisustvovali pravom festivalu 

vjere, gdje je Duh Sveti djelovao 

svojom snagom i povezivao sve 

učesnike iz različitih krajeva svijeta. 

To je okupljanje, kao i sva 

prethodna, urodilo bogatim plodovima 

u životima mladih osoba 

i u životu same Crkve. 

Sada se radujemo sljedećem 

Svjetskom danu mladih 

koji će se sljedeće godine u 

kolovozu održati u Madridu. 

Godine 1989., nešto prije povijesnog 

događaja pada Berlinskog 

zida, susret mladih održan 

je u Španjolskoj, u Santiagu de 

Compostela. Danas, kada Europa 

žudi za povratkom pravim 

korijenima kršćanstva, svjetski 

susret mladih održat će 

se ponovo u Španjolskoj, pod 

geslom iz poslanice sv. Pavla 

Kološanima: »Ukorijenjeni i 

nazidani na Kristu, učvršćeni 

vjerom« (Kol 2,7). 

Pozivam vas i hrabrim da 

se odazovete pozivu na sudjelovanje 

na susretu u Madridu, 

susretu koji je od iznimne važnosti 

kako za Crkvu u Europi, 

tako i za Crkvu u globalu. Volio 

bih da svi mladi koji su u mogućnosti, 

svi mladi koji vjeruju 

u Isusa Krista i žive svoju vjeru, 

kao i oni koji su možda trenutno 

poljuljani u vjeri te oni koji još 

Ukorijenjeni i nazidani na 

Kristu, učvršćeni vjerom 

(Kol 2,7) 

uvijek ne vjeruju, prisustvuju 

susretu. Siguran sam da će to 

biti susret sa samim živim Kristom 

koji će ostaviti neizbrisiv 

trag na svim mladim životima. 

Izvor vaših najdubljih težnji 

Pokazalo se da u svakoj povijesnoj 

epohi, pa i u ovoj našoj 

današnjoj u kojoj živimo i djelujemo, 

mlade osobe žude da međuljudski 

odnosi budu protkani 

iskrenošću i solidarnošću. Mnogi 

nastoje, trude se izgraditi i očuvati 

prava prijateljstva, upoznati i 

osjetiti pravu ljubav, osnovati vlastitu 

obitelj, postići osobnu stabilnost 

i samozadovoljstvo. Dakle, 

sve ono što im je potrebno za 

sigurniju i sretnu budućnost. 

Prisjećajući se svoje mladosti, 

shvatio sam kako stabilnost 

i sigurnost nisu ono najbitnije 

što okupira misli mladog čovjeka. 

Posao i krov nad glavom, 

kao i iskorištavanje pruženih 

prilika koje život i mladost pružaju, 

nešto je što je realnije i 

više prisutno u mladim ljudskim 

mislima. U vrijeme moje 

mladosti i mi, tadašnje mlade 

osobe, tražili smo nešto novo, 

ne pristajući na prosječnost, 

malograđanstvo i ono što nam 

se nudilo. Naravno, dio naše 

RIJEČ UČITELJSTVA 

želje i potrage za ljepotom života 

treba pripisati tadašnjoj 

specifičnoj klimi u Europi koja 

nam je uskraćivala slobodu 

govora, izražavanja, djelovanja. 

Osjećali smo se tada »privezanima«, 

»zarobljenima« i samo 

smo htjeli izaći iz okova koje 

smo osjećali oko sebe. Željeli 

smo istražiti sve mogućnosti 

koje čovjek kao čovjek ima. 

Smatram kako ta želja mladog 

čovjeka da »izađe« iz nekih 

okova i da se traži nešto »više«, 

nešto »iznad« postoji u svakom 

povijesnom razdoblju, vjerujem 

da postoji i danas. 

Dio mladenačkog života 

jest činjenica da i iza sigurnog 

zaposlenja i svakodnevnog života, 

mlada osoba traži nešto 

»više«. Sukladno tome postavljam 

pitanje da li je onda to nešto 

što nestaje s odrastanjem i 

starenjem? Ne. Nije. Muškarac 

i žena stvoreni su za nešto 

»više«. Stvoreni su za vječnost. 

Sv. Augustin bio je u pravu 

kad je rekao: »naša su srca neumorna 

sve dokle ne pronađu 

odmor u Tebi«. Težnja za smislenijim 

i ispunjenijim životom 

dokaz je da smo Božja stvorenja. 

Bog je život i zato svako 

ljudsko biće toliko teži pravom, 

smislenom životu. Kako je čovjek 

stvoren na sliku Božju i po 

tome je poseban i drugačiji od 

drugih živih stvorenja, tako i po- 

SVJETIONIK 11


tragu za životnim smislom čini 

na poseban način. Čeznemo za 

ljubavlju, veseljem i mirom i ta 

nam spoznaja pomaže uvidjeti 

da zato nema smisla udaljavati 

se od slike Božje. Nema smisla 

bježati od Njega. On je naš izvor 

života. Zaniječemo li to i maknemo 

ga naizgled, u nemogućnosti 

smo ispuniti svoj život svojim 

težnjama: »bez svog Stvoritelja 

stvorenja padaju u ništavnost 

(Drugi Vatikanski Koncil, Gaudium 

et spes, 36)«. 

U nekim dijelovima svijeta, 

posebice zapadnim, kulture 

danas nastoje uključiti Boga, 

no vjeru smatraju prvenstveno 

osobnom, ne pridaju joj veće 

značenje za društvo u cjelini. 

Iako čitav temelj ljudskih vrijednosti 

dolazi upravo iz Evanđelja-vrijednosti 

kao što su ljudsko 

dostojanstvo, solidarnost, obitelj, 

posao - svjedoci smo kako se 

danas u mnogim dijelovima svijeta 

kršćanstvo negira, odbija. 

Iz tog vas razloga, dragi 

prijatelji, potičem da učvrstite 

svoju vjeru u Boga, oca našeg 

Gospodina Isusa Krista. Vi ste 

budućnost društva i budućnost 

Crkve. Kao što i apostol Pavao 

nekad davno reče Kološanima 

da je potrebno imati svoje korijene 

i biti postojan u njima, to 

isto vrijedi i danas. Mnogi, naime, 

nemaju čvrsto postavljene 

životne temelje i mnoge takve 

životne priče završavaju tužno, 

često i tragično. Svijet je preplavio 

relativizam vrijednosti, 

istina kao vrijednost izgubila je 

na značaju, kao da se izgubila 

iz sustava najviših vrijednosti. 

No, takav način promišljanja ne 

dovodi do slobode, već sasvim 

suprotno- vodi do nestabilnosti, 

zbunjenosti, zadovoljenja i prihvaćanja 

trenutnih užitaka. Kao 

mlade osobe, vi, dragi prijatelji, 

primate i nasljeđujete određene 

temelje vrijednosti od svojih obitelji, 

svoje sredine. Kako rastete 

i sazrijevate u fizičkom smislu, 

tako rastete i u duhu i stječete 

sposobnost vrednovanja tih temelja, 

razlučivanja dobroga od 

lošeg. Dalje sami nadograđujete 

svoj sustav vrijednosti i ubirete 

plodove svoje gradnje. 

Ukorijenjeni i nazidani 

na Kristu 

Umjesto isticanja važnosti 

vjere u životu vjernika, volio 

bih istaknuti važnost riječi sv. 

Pavla koji kaže: »Ukorijenjeni 

i nazidani na Kristu, učvršćeni 

u vjeri (Kol 2,7)«. Iz navedenog 

možemo razlikovati tri cjeline: 

riječ »ukorijenjeni« odmah nam 

priziva sliku biljke s korijenima, 

riječ »nazidani« asocira nas na 

konstrukciju kuće, dok riječ 

»učvršćeni« povezujemo s tjelesnom 

i duhovnom snagom. 

Prije nego što se osvrnem na 

svaku od ovih istaknutih cjelina 

posebno, volio bih istaknuti s 

gramatičke strane kako ova rečenica 

sv. Pavla stoji u pasivu, 

što s druge strane možemo reći 

da je Krist taj koji ukorijenjuje, 

zida i učvršćuje u vjeri. 

Slika biljke i njenih korijena 

koju nam prizivaju riječi sv. Pavla 

dočarava nam čvrstu biljku, 

stabilnu, zahvaljujući upravo 

njenoj dobroj ukorijenjenosti. 

Njeni joj korijeni daju snagu, 

usmjeravaju je. Bez snažnih 

korijena biljku bi lako otpuhnuo 

vjetar, ne bi preživjela. Gdje su, 

u čemu su i što su naši korijeni? 

Naši roditelji, obitelj, kultura 

naše sredine i države određuju 

u velikoj mjeri naš identitet. No 

Sveto Pismo traga dalje. Prorok 

Jeremija kaže: »Blagoslovljeni 

oni koji vjeruju u Gospodina, 

čije je vjerovanje Gospodin. 

Oni će biti kao biljka zasađena 

i zalijana vodom, pustit će korijenje. 

Neće se bojati vrućine 

kada dođe, a njihovo će lišće 

biti uvijek zeleno. U godini suše 

neće biti anksiozni, a plodova 

će i onda biti (Jer 17: 7-8)«. Za 

proroka puštanje korijenja znači 

staviti život u ruke Gospodinu, 

pustiti da nas on vodi, vjerovati 

Njemu. Gospodin je naš život, 

naš temelj. Naš život kreće od 

njega. Bez njega ne možemo 

živjeti. Kao što biljka ne opstaje 

bez korijenja, čovjek ne opstaje 

bez Gospodina. »Gospodin 

nam je dao vječni život, a taj je 

život u Njegovom Sinu« (1 Jn 

5:11). I sam Isus nam je rekao 

da je On život naš. Naša vjera, 

kršćanstvo, nije samo vjerovanje 

u određene stvari jer su 

one istinite, ono je mnogo više. 

Ono je iznad svega pravi susret 

s Isusom Kristom koji našim životima 

daje pravi smisao, upotpunjuje 

nas. Svakom čovjeku u 

njegovoj mladosti pojavljuju se 

brojna pitanja vezana uz smisao 

njegovog života. Koji je taj 

smisao? Gdje je? Kojim smje- 

12 SVJETIONIK

om da ide? Ti su trenuci vrlo 

važni i sigurno nas brinu određeno 

vrijeme. Preispitujemo se 

kojim se poslom baviti, koje i 

kakve odnose i veze uspostaviti, 

koja prijateljstva nastaviti i sl. 

Još jednom prisjećam se svoje 

mladosti i mogu reći da sam prilično 

rano shvatio da Gospodin 

želi da budem svećenik. Kasnije, 

nakon rata, u sjemeništu i na 

fakultetu kada sam bio na putu 

postizanja svog prepoznatog 

cilja, zastao sam i preispitao se 

ponovno. Brojna pitanja okupirala 

su mi misli i srce. Da li je 

to sigurno put kojim želim ići? 

Da li je to sigurno Božja volja za 

mene? Hoću li moći ustrajati na 

tom putu bez posrtanja i biti mu 

vjeran u služenju? Odluka poput 

odabira svećeničkog nači- 

na života i zahtijeva puno borbe 

u mislima, puno preispitivanja. 

Ali, odgovori na sva moja pitanja 

pojavili su se i shvatio sam 

da me Gospodin uistinu želi na 

tom putu, da će mi dati snage 

za to. Shvatio sam da ću postati 

zaista »ja« budem li ga sluša i 

hodao s Njim. Ono što je bitno 

naglasiti jest da sam shvatio da 

nije bitno ispunjenje moji želja, 

nego Njegovih. Na taj način život 

postaje uistinu autentičan. 

Kao što dobra ukorijenost 

u tlu biljci ili drvetu daje stabilnost, 

tako i čvrsti temelji daju 

stabilnost i dugotrajnost kući. 

U vjeri i kroz vjeru »nazidani 

smo« na Isusu Kristu. U svetoj 

povijesti možemo pronaći brojne 

primjere ljudi, svetaca koji 

su svoje živote temeljili na rije- 


či Božjoj. Prvi među njima jest 

Abraham, praotac naše vjere, 

koji je poslušao Gospodina 

kada je od njega zatražio da 

napusti zemlju svojih predaka i 

krene u obećanu zemlju. Abraham 

je vjerovao Gospodinu, 

imenovan je prijateljem Božjim. 

Biti »nazidan« na Kristu znači 

pozitivno odgovarati na Njegov 

poziv, vjerovati mu i Njegovu riječ 

pretočiti u djela. Sam Isus 

kaže: »Zašto me zovete Gos- 

podine, Gospodine, a ne činite 

ono što vam govorim« (Lk 6, 

46). U nastavku je upotrijebio 

usporedbu s čovjekom koji zida 

kuću. »Objasnit ću vam kakav 

je onaj koji dođe k meni, sluša 

moje riječi i djeluje po njima. Ta 

je osoba kao netko tko gradi 

kuću, kopa duboko i postavlja 

SVJETIONIK 13


kamene temelje, kako bi kuća 

kada dođe poplava ostala postojana-jer 

je dobro sagrađena 

» (Lk 6, 47-48). Dragi prijatelji, 

gradite svoje vlastite kuće na 

stijeni, kao ova osoba iz prispodobe 

koja »kopa duboko«. 

Pokušajte svaki dan slijediti 

Kristovu riječ. Slušajte ga i vjerujte 

mu kao pravom prijatelju 

koji s vama putuje na vašem 

životnom putu. Uz Njega i s Njim 

dobit ćete potrebnu vam snagu 

za suočavanje s problemima, 

poteškoćama, razočaranjima. 

Svakodnevno se susrećete s 

potrebama donošenja odluka, 

susrećete se brojnim iskušenjima 

za koja znate da ne donose 

pravo zadovoljstvo, ispunjenje, 

sreću. Jedino riječ Gospodinova 

pokazuje autentični put i jedino 

nam naša vjera osvjetljava stazu 

našeg života. Zahvalno primite 

taj duhovni dar dobiven od vaših 

obitelji, težite odgovornom 

odgovaranju na Njegov poziv, 

rastite u svojoj vjeri. Pronađite 

podršku u vjeri vama bliskih 

osoba, u vjeri Crkve i zahvaljujte 

Gospodinu uvijek na daru vjere. 

Učvršćeni vjerom 

»Ukorijenjeni i nazidani na 

Kristu, učvršćeni vjerom« (Kol 

2,7). Tim se riječima sv. Pavao 

obratio Kološanima, koji su bili 

pod utjecajem stranih kultura 

koje su ih odvraćale od Svetog 

Pisma. Naš današnji kulturalni 

kontekst, dragi prijatelji, ne razlikuje 

se nažalost mnogo od 

onog drevnih Kološana. Svjedoci 

smo jake struje sekularizma 

i nastojanja stavljanja Boga 

na margine čovjekova života i 

društva općenito, čime se želi 

dokazati da je »raj« moguć bez 

Njega. No događa se sasvim suprotno. 

Iskustvo nam pokazuje 

da se svijet bez Boga pretvara u 

»pakao« koji je ispunjen sebičnošću, 

razorenim obiteljima, netrpeljivostima 

među narodima, 

a uskraćen prisutnošću ljubavi, 

sreće i nade. No, srećom danas 

ima i individualaca i čitavih naroda 

koji prihvaćaju Gospodina, 

slave ga i žive po Njegovoj riječi. 

Ima i onih koji su se udaljili od 

Gospodina, poveli se linijom sekularizma, 

pali pod utjecaje raznih 

novih vjerskih pokreta. Isto 

tako, postoje i oni koji su svoju 

vjeru potpuno »zamrznuli«. 

Isus Krist je svojom smrću 

na križu obrisao naše patnje, 

preuzeo na sebe naše grijehe, 

osigurao nam oprost kod Oca i 

pomirio nas s Njime, otvarajući 

nam na taj način put u vječni život. 

No ono najbitnije, oslobodio 

nas je ropstva grijeha i možemo 

slobodno voljeti sve, i prijatelje i 

neprijatelje, i one najsiromašnije, 

braću i sestre u potrebi. 

Dragi prijatelji, križ nas često 

plaši jer djeluje kao negiranje 

života. No, križ je zapravo 

Božje »da« čovječanstvu, izraz 

je najveće Njegove ljubavi i putokaz 

za vječni život. Samo nas 

uskrsli Krist može spasiti, osloboditi 

od zla i uspostaviti Kraljevstvo 

pravde, mira i ljubavi. 

Vjerovati u Isusa Krista, 

a ne vidjeti ga 

U Evanđelju se susrećemo 

s iskustvom apostola Tome koji 

IZ ŽIVOTA CRKVE 

nakon svoje nevjere ipak u vjeri 

prihvaća misterij križa i uskrsnuće 

Gospodinovo. Toma, kao jedan 

od dvanaestorice apostola, 

slijedio je Krista na Njegovom 

putu, slušao Njegove riječi, 

svjedočio Njegovim čudima i 

ozdravljenjima. Kada se Isus 

nakon uskrsnuća ukazao apostolima, 

Toma nije bio prisutan, 

a riječima subraće apostola 

kako je Krist živ jer je uskrsnuo, 

nije povjerovao. Nevjerno je 

izrekao kako neće povjerovati u 

to sve dok ne vidi rane na Njegovim 

rukama i dodirne rane 

ruku i Njegova boka. 

Svi mi želimo osjetiti Kristovu 

prisutnost, vidjeti ga, moći 

razgovarati s Njime. No, velik 

broj ljudi današnjice teško dopire 

do Krista. Ti su se ljudi pogubili 

u moru ponuđenih »slika 

Krista« , a za svaku od njih se 

tvrdi da je ona prava. Ponukan 

tim spoznajama i iskustvom, 

odlučio sam napisati knjigu, 

želeći na taj način opisati svoje 

susrete s Gospodinom, želeći 

približiti ga ljudima. Isus je Tomi 

dopustio da dotakne Njegove 

rane, rekavši mu pritom neka ne 

sumnja, nego neka vjeruje. I mi 

možemo »dodirnuti« Gospodina 

u znakovima Njegove muke, 

u znakovima Njegove neizmjerne 

ljubavi prema nama. Mi to 

možemo učiniti u sakramentima 

koje nam je darovao, preko kojih 

nam se uvijek iznova daruje. 

Dragi mladi, naučite vidjeti i 

susresti Isusa u euharistiji u kojoj 

je prisutan i preko koje nam 

daje snage za naše životno pu- 

14 SVJETIONIK


tovanje. U sakramentu Svete ispovijedi 

Gospodin nam oprašta 

naše grijehe, slabosti i propuste 

te obasipa svojom milošću i 

snagom. Prepoznajte i služite 

Kristu pomažući drugima, pomažući 

siromašnijima, bolesnima, 

onima u potrebi. Uđite u 

osobni dijalog s Isusom Kristom 

i njegujte taj odnos. Upoznajte 

Gospodina bolje čitajući Sveto 

Pismo, Katekizam Katoličke Crkve. 

Susrećite se i razgovarajte 

s Njim u molitvi, na svetim mjestima. 

Vjerujte u Njega i vjerujte 

da On to povjerenje neće nikada 

iznevjeriti. Vjerom slobodno 

pristupate cijeloj Njegovoj istini. 

Rastite u svojoj vjeri, pomičite 

granice spoznaja do kojih ste 

došli u djetinjstvu. Upoznajte 

Boga, saživite autentično s Njime. 

Kada to učinite, tada ćete 

kao i apostol Toma moći reći: 

»Gospodin moj i Bog moj«. 

Suzdržani u vjeri, umjesto 

da budemo svjedoci 

Isus je rekao Tomi: »Jesi li 

povjerovao jer si me vidio? Blago 

onima koji ne vide, a vjeruju 

i onima koji još treba da povjeruju« 

(Iv 20:29). Tim svojim riječima 

Isus govori kako se put Crkve treba 

temeljiti na riječima Njegovih 

svjedoka: apostola. Iako Isus svakog 

od nas individualno poziva 

na vjerovanje, sve nas istovremeno 

povezuje u veliku zajednicu 

Vatikan 

svojih vjernika, u Crkvu, čiji članovi 

postajemo krštenjem. Svaki 

je vjernik sjajna i važna karika u 

lancu vjernika. Vjernici su nošeni 

vjerom drugih, podržani vjerom 

drugih. Budimo stoga uvijek zahvalni 

Gospodinu na daru Crkve, 

preko koje možemo zajedno rasti 

u vjeri i učvršćivati je. 

U povijesti Crkve sveci i 

mučenici snagu u mukama, poteškoćama, 

crpili su upravo u 


križu i svoje su živote polagali za 

Krista. U vjeri su pronašli snagu 

za prevladavanje slabosti. Svoju 

su vjeru svjedočili hrabro i neustrašivo. 

I danas postoje kršćani 

koji su u solidarnosti živi svjedoci 

vjere i ljubavi u Krista i prema 

Kristu. Pravi su to mirotvorci, promotori 

pravde i radnici su to koji 

se bore za bolji, humaniji svijet, 

za svijet u skladu s Božjim planom. 

Ti su ljudi svojom kompetentnošću 

i sposobnošću u razli- 

čitim područjima ljudskog života 

općenito i različitim sektorima 

svoga rada doprinijeli dobrobiti 

društva, njihove zajednice. Riječi 

Božje pretaču u konkretna djela 

i na taj način pravi su svjedoci 

svoje vjere. Krist je naše najdragocjenije 

blago. Ali blago je 

to koje nije namijenjeno samo 

nama. Ono nam je dano da ga 

podijelimo s ostalima, sa svojom 

braćom i sestrama. U naše vrije- 

SVJETIONIK 15


me globalizacije budite svjedoci 

kršćanske nade! Koliko je samo 

onih koji čekaju da ta nada i do 

njih dopre! Kada je stajao pred 

tijelom mrtvog Lazara, Isus je 

Marti rekao: »Ako vjeruješ, vidjet 

ćeš Božju slavu« (Iv1:40). Tako i 

vi, ako vjerujete i ako imate hrabrosti 

biti svjedoci te vjere svaki 

dan, ugledat ćete Njegovu slavu 

u mnogim mladima poput vas 

koje ste upoznali s Kristom. 

Na putu prema Svjetskom 

danu mladih u Madridu 

Dragi prijatelji, još vas jednom 

pozivam da dođete u Madrid 

na Svjetski susret mladih. 

Očekujem svakog od vas s velikom 

radošću. Isus Krist želi da 

učvršćujete svoju vjeru u Crkvi 

i kroz nju. Odluka o vjerovanju 

u Isusa Krista nije laka, mnogi 

nas lakši putevi vjerovanja mogu 

lako zavesti, omesti. No, ne obeshrabrujte 

se! Tražite podršku 

crkvene zajednice, podršku Crkve. 

Pažljivo se pripremajte ovu 

preostalu godinu do susreta u 

Madridu sa svojim biskupima, 

župnicima, animatorima, organizacijama. 

Kvaliteta našeg susreta 

u kolovozu sljedeće godine ovisit 

će ponajprije o našoj duhovnoj 

pripremljenosti, našoj molitvi, našem 

zajedničkom slušanju riječi 

Božje i međusobnoj podršci. 

Dragi mladi, budućnost Crkve 

leži u vama! Potrebni su joj 

vaša živa vjera, kreativna solidarnost 

i energija vaše nade. Vaša 

prisutnost obnavlja, pomlađuje 

i daje novu snagu Crkvi. Iz tog 

je razloga Svjetski dan mladih 

važan događaj i na slavu ne 

samo vama, nego cijelom Bož- 

Mladi iz Baške Vode kod sv. Donata u Zadru 

jem narodu. Crkva u Španjolskoj 

aktivno se priprema na vaš 

dolazak na veliko slavlje vjere. 

Zahvaljujem se španjolskim biskupijama, 

župama, crkvenim 

organizacijama i pokretima, 

religijskim zajednicama, kao i 

svima ostalima koji doprinose u 

organizaciji susreta. Gospodin 

neka ih nagradi za to. Neka Majka 

Božja bude uz vas na putu 

priprema i organizacije. Ona je 

Božju riječ i Božju volju prihvatila 

s vjerom. Njezin »da« Bogu 

dao joj je neizmjernu snagu darivanja. 

Neka bude uz vas i neka 

vas učvršćuje u vjeri i darivanju 

sebe drugima. 

U mojim ste molitvama. 

Gospodin neka vas blagoslovi! 

Vatikan, 6. kolovoza 2010. 

Papa Benedikt XVI. 

16 SVJETIONIK


1. U povjerenoj nam biskupskoj službi, u građanskoj 

odgovornosti i u ljubavi prema hrvatskoj 

domovini, u brizi za katoličke vjernike te u nastojanju 

oko dobra svih ljudi koji žive u Hrvatskoj, 

zabrinuti smo zbog stanovitih pojava u našemu 

društvu koje obilježuju političko, gospodarsko i 

kulturalno ozračje. Ovo nam je vrijeme Bog darovao 

i pozvao upravo nas da u njemu živimo u 

prepoznavanju znakova toga vremena u svjetlu 

Radosne vijesti. 

Svjesni da se ova poruka može doživjeti kao 

preopćenit poziv i kao načelni poticaj, upućujemo 

je upravo zato jer su posrijedi načelna pitanja. 

Premda se naš govor u društvu najčešće 

pokušava zanemariti ili diskreditirati, smještajući 

ga u neku političku opciju, mi ne progovaramo 

iz političkih interesa niti iz htijenja koja proizlaze 

iz stranačke opredijeljenosti. Obraćamo se javnosti 

jer nismo ravnodušni prema zbivanjima i 

okolnostima u kojima živimo. Ne možemo biti 

zadovoljni ni mirni pred stvaranjem ozračja nesigurnosti, 

dezorijentiranosti, nepovjerenja, razjedinjenosti, 

širenja straha, izgubljenosti kriterija, 

neprepoznavanja vrijednosti... 

2. Podupirući nastojanje mjerodavnih ustanova 

da se iz našega društva otkloni bezakonje i 

nepravda te da se jača vladavina prava i promicanje 

dostojanstva ljudske osobe, molimo svjetlo 

Božjega Duha, hrabrost i ustrajnost za odgovorne 

u tim nastojanjima. Uz takvu zauzetost postoje 

istodobno i oni pokušaji koji, na svim razinama, 

namjerno pojačavaju dojam nestabilnosti i beznađa 

u hrvatskom društvu. To nipošto nije samo 

plod legitimnoga demokratskog natjecanja nego 

ponajviše interesno nametanje naglasaka u hrvatskoj 

javnosti. Veliku odgovornost u tome imaju 

masovni mediji koji svojim odabirom nerijetko 

zanemaruju događaje i sadržaje koji pomažu u 

izgradnji nosivih društvenih vrijednosti. Takva je 

selektivnost pogubna za zdrav nacionalni duh. 


Poruka biskupa Hrvatske 

biskupske konferencije 

Koliko god imali opravdanih želja da se cijeli 

medijski prostor usmjeri prema dobru, znamo 

da logika zarade to ne omogućuje. Mi pozivamo 

katolike u svim medijima da ne prihvaćaju 

kršćanstvu neprihvatljiv način djelovanja. No, svi 

smo odgovorni za medijsku sliku, a osobito za 

javne medije koji imaju obvezu raditi na dobro 

hrvatskoga društva. U konačnici, to su mediji koji 

žive i od financijske potpore hrvatskih građana. 

Svakoga smo dana suočeni s nezadovoljstvom 

ljudi koji u njihovu djelovanju ne prepoznaju 

istinske interese hrvatskoga čovjeka i naroda. 

3. Razmatrajući sadašnje poteškoće, ne smijemo 

zanemariti one vrijednosti koje su utkane u 

dobro ostvareno tijekom dvadeset godina hrvatske 

samostalnosti, ne zaboravljajući pritom da 

su razni oblici današnje društvene krize niknuli 

iz korijena koji seže iz totalitarnoga komunističkog 

sustava. Vezanost uz spomen, ne samo u 

obliku obilježavanja važnih događaja nego uz 

duh koji im je dao nutarnji smisao i nosio povijesno 

značenje, omogućuje nam da se i danas 

oslonimo na vitalne temelje dobra i da se lakše 

suprotstavimo svemu što obescjenjuje iskrenost 

žrtve, zalaganja i nesebičnosti. 

A što nam govori hrvatski spomenar ispisan 

tijekom posljednjih dvaju desetljeća? Je li u njemu 

uistinu vidljiv samo trag crnila zloporaba i 

djela nedostojnih časnoga hrvatskog imena? 

Ili smo dopustili da sjaj istine toliko potamni da 

ga ne uspijevamo vidjeti pod gustim namazima 

sadašnjih problema? Moguće je, doduše, i dalje 

dodavati razloge nezadovoljstva, jer se oni lako 

pronalaze ili nametnu, ali smo više pozvani ponovno 

otkriti snagu koja je vraćala nadu i oduševljavala 

za dobro. 

4. Kad je bilo najteže, kad su mnogi predviđali 

slom hrvatske slobode i priželjkivali neuspjeh 

naših napora, progovaralo je zajedništvo, sloga 

i jedinstvo prožeto evanđeoskim vrijednostima 

SVJETIONIK 17


koje su otvarale hrvatske domove i srca svima 

koji su bili u raznim opasnostima, ne mareći je 

li riječ o prijateljima ili neprijateljima. Takav polog 

solidarnosti i dobra ne smije nestati kao pokretač 

suvremene Hrvatske. Umjesto isticanja 

takve paradigme, niz godina u predstavljanju 

Hrvatske, naročito na kulturnoj i umjetničkoj razini 

(književnosti, filmske umjetnosti, kazališta), 

pokazuju se sumorni tonovi, mučnina i gušenje 

ljepote ljudskosti na kojoj je Hrvatska stasala. 

Mogu se neprestano ponavljati poznati slučajevi 

nedjela i iz nedavne prošlosti, za koja nitko 

istinoljubiv neće tvrditi da nisu vrijedna osude; 

može se pokušati na njima oblikovati memorija 

do te mjere da izgleda da su bezvrijedne stotine 

tisuća žrtava i čovjekoljublja, hrabrosti i junaštva 

hrvatskih ljudi, počevši od branitelja dragovoljaca. 

Može se o vlastitoj domovini govoriti na različite 

načine, ali se ne bi smjela zanijekati istina. 

A istina o temeljima suvremene Hrvatske u sebi 

nosi ponajprije ponos, a ne sram; velikodušnost, 

a ne očaj. Čak i onda kad to drugi svjedoče o 

nama, mi smo skloni sebe obescijeniti. To vrijedi 

kako za hrvatske dužnosnike, tako i za svakoga 

komu je povjereno da bude nositelj govora 

o Hrvatskoj. Uvjerili smo se toliko puta u svojoj 

povijesti da je svaki put, kada je glas dobra tih ili 

ugušen, ta tišina dala prostora buci neistine koja 

može zagaditi živote naraštaja desetljećima. 

5. Valja se zapitati komu je stalo da se hrvatski 

ljudi pred izazovima danas ne nađu zajedno 

i u slozi ne pronalaze odgovore na pogibeljnosti. 

Dok smo svjedoci koliki u našemu narodu trpe, 

traže posao, načine preživljavanja svojih obitelji, 

ne zaboravimo da smo se susreli s rješenjem 

toga pitanja, i to u ljubavi i spremnosti na djelatnu 

sućut koja je znala tješiti, odreći se svojih 

komotnosti za dobro drugoga, boriti se u svojoj 

sredini za zajedničko dobro. Znamo: Dok bližnji 

nije sretan, i naša je sreća umanjena. 

Kao Crkva, koju neki nevjerojatnom lakoćom 

optužuju za neosjetljivost prema siromašnima, za 

bogatstvo i sebičnost, znamo da je naše pravo 

bogatstvo u vjernicima koji svoju vjeru istinski 


svjedoče te savjesnim radom i marljivošću postaju 

primjerom domoljublja. Imamo se pravo pitati: 

Zar je postojalo neko vrijeme za koje možemo reći 

da nam je bilo lako? Pa, ako smo tada znali čuvati 

polog nade, zar nam to danas nije moguće? Ili je 

ipak nekomu važno da nestane hrvatske sloge? 

6. Bolno je vidjeti vrtnju u krugu sterilnih i samodopadnih 

političkih poigravanja koja ozbiljne 

teme i zbiljske nacionalne interese pretvaraju u 

neukusno zabavište kratkoga daha, bez vidljive 

želje za stvaranjem i podupiranjem zajedničkih 

projekata, stavljanjem u središte brige za budućnost. 

Potrebna su nam gospodarska traženja i 

iskoraci u nama ostvarivim okvirima, na temelju 

darova koje nam pruža domovina, ali nam je nužan 

poglavito odgoj i obrazovanje djece, podupiranje 

obitelji, čuvanje nacionalnoga blaga. 

Danas nije teško suvremenim sredstvima 

komunikacija unijeti sumnju, razoriti povjerenje, 

poljuljati pošten rad pojedinaca i institucija, 

neodgovorno etiketirati, optužiti i osuditi. To se 

najčešće čini bez težnje za istinom i boljitkom. 

Ponekad je dostatno ne dopustiti da se pogled 

odmakne s površine. Žao nam je kada se na površan 

način pristupa djelovanju Crkve, ali vidimo 

da se slično događa i s drugim institucijama 

koje, bez obzira na mnoštvo zapreka, čuvaju u 

sebi snagu društvene preobrazbe. 

Poruka je ujedno i poziv da se nosive institucije 

našega društva, osobito obrazovne, odgojne, 

znanstvene i kulturne, u susretu s plemenitim 

i ostvarivim gospodarskim ciljevima združe u jedinstvenom 

radu na dobro domovine. Za svaki 

takav iskorak potreban je napor koji ne posustaje 

pred nametnutim prividom. Ako smo pred 

najvećim prijetnjama znali prepoznati i živjeti 

dubinu koja je raspršila nevjerodostojnu sliku o 

Hrvatskoj, možemo to i sada. Ne dopustimo da 

prevlada kušnja malodušnosti. S pouzdanjem u 

Božju providnost, moleći za ljudski odgovor vođen 

Duhom ljubavi, zazivamo na vas i na našu 

domovinu nebeski blagoslov. 

U Lovranu, 21. listopada 2010. 

Vaši biskupi 

18 SVJETIONIK


ZNANJE – SOLIDARNOST – IDENTITET - ODGOVORNOST 

Početak nove školske godine 2010./2011. obilježen je u našoj župnoj zajednici svečanom 

svetom misom koju je predvodio župnik fra Šime Nimac, a na kojoj su sudjelovala djeca sa svojim 

nastavnicima i ravnateljem škole Josipom Kasom. Uz simbolični prinos školske torbe, nogometne 

lopte, vjeronaučnog udžbenika i dnevnika, zazvali smo Duha Svetoga da nam svima udijeli svoje 

darove, mudrosti, razuma, savjeta, jakosti, znanja, pobožnosti i straha Božjega. Župnik se u 

propovijedi osvrnuo i na poruku našeg nadbiskupa Marina Barišića koju ovdje donosimo. 

Dragi roditelji, poštovani ravnatelju, učitelji, 

nastavnici, odgojitelji i vjeroučitelji, draga djeco 

i mladeži! 

Sve vas srdačno pozdravljam na početku 

još jedne školske i vjeronaučne godine. Mnogi 

od vas brojite godine po školskom kalendaru, 

a glavne prekretnice u životu povezujete sa 

školskim datumima. Školska je godina važna za 

sve nas, a ova na poseban način jer stupa na 

snagu Nacionalni okvirni kurikulum (NOK) za 

predškolski odgoj, opće obvezno i srednjoškolsko 

obrazovanje (srpanj 2010). Dokument je to 

od temeljne važnosti za odgoj i obrazovanje budućih 

naraštaja u Republici Hrvatskoj. U njemu 

se nalazi okvir za stjecanje temeljnih i stručnih 

kompetencija kako bi se učenici mogli pripremiti 

»za promjenjiv i nepredvidljiv svijet« u kojemu 

živimo te osposobiti za cijeloživotno učenje. 

Svi smo pozvani upoznati se sa sadržajem 

ovog dokumenta jer govori o tome »kakvo društvo 

i kakvoga čovjeka želimo«, definira odgojne 

vrijednosti, ciljeve, kompetencije te područja odgoja 

i obrazovanja naše djece i mladeži. Također 

obvezuje sve sudionike odgojnih i obrazovnih 

procesa na djelovanje u skladu s vrijednostima 

i ciljevima koje donosi. Naglašava, nadalje, da 

je riječ o vrijednostima koje se nude kao »nove 

mogućnosti razvoja hrvatskoga nacionalnog, 

kulturnog i duhovnog identiteta unutar složenih 

globalizacijskih procesa«. Svjesni važnosti vrijednosnoga 

sustava u procesu odgoja i obrazovanja 

i mi se kao Kristovi vjernici želimo na njih osvrnuti 

kako bismo promišljeno u skladu s kršćanskim 

vrijednostima utkanima u to hrvatsko nacionalno 

biće i kulturno blago, mogli djelovati. Četiri su 

temeljne vrijednosti koje NOK ističe: znanje, soli- 

Djeca osnovne škole sa svojim nastavnicima i vjeroučiteljima 


SVJETIONIK 19


Ravnatelj Josip Kasa i nastavnik Matko Granić 

darnost, identitet i odgovornost. One se trebaju u 

međupredmetnoj korelaciji provlačiti kroz sve cikluse 

odgoja i obrazovanja - od predškolske dobi 

do završetka srednjoškolskog obrazovanja. 

Znanje se kao vrijednost stavlja na prvo mjesto 

jer se Republika Hrvatska »opredijelila za 

razvoj društva znanja jer je znanje temeljna proizvodna 

i razvojna snaga u društvu«. Znanje je 

svakako potrebno za proizvodnju i tržište. No, mi 

bismo željeli više od toga. Željeli bismo znanje 

koje nije u službi samo znanstvenoga napretka, 

tehnoloških izuma i konkurentnosti već i u službi 

napretka čovječnosti. Evo prigode, dragi učitelji, 

vjeroučitelji i katehete, da pomognete mladim 

ljudima razumjeti svijet u kojemu žive i razviti 

kritičku svijest koja će imati pozitivan stav prema 

ljudskom znanju, ali ga neće apsolutizirati ili 

ga reducirati na materijalni svijet. Za istinski napredak 

potrebno je također znati kako ispravno 

postupati, kako se nositi s novim tehnologijama 

i njima se služiti, potrebno je u cjelini razumjeti 

ljudski život i njegovu svrhu. Potrebna je mudrost 

koja je Božji dar i plod ustrajne molitve te 

razboritost za razlikovanje dobra od zla. 

Od malenih nogu učimo djecu da ne žive 

samo za sebe nego da dijele s drugima, osobito 

onima koji su zanemareni ili nečim zakinuti. Solidarnost 

je svakako kršćanska vrijednost koju 

djeca trebaju usvajati u svojoj obitelji, u župnoj 

zajednici i školi. No, mi je evanđeoskim rječnikom 


volimo zvati ljubav prema bližnjemu, jer ona nije 

puka izvanjska pomoć već stvar srca, unutarnjeg 

kršćanskog stava. Solidarnost je za čvrste, postojane 

ljude koji ne žele biti bližnji drugome iz pukog 

sažaljenja već iz suosjećanja i razumijevanja. Suosjećati 

može samo onaj tko je sposoban su-patiti 

se s drugim. Dati nekome sebe kao čin ljubavi i 

suosjećanja, u konačnici kao čin pravednosti, kršćansko 

je gledanje na preobrazbu odnosa među 

ljudima i jamstvo napretka čovječanstva. 

Živimo u pluralnom okruženju, u društvu s 

mnoštvom identiteta. Za kvalitetan suživot potrebno 

je prihvatiti različitost i biti otvoren za dijalog. 

No, bez svijesti o svom vlastitom identitetu 

nismo sposobni za kvalitetan dijalog s drugim 

i drugačijim. NOK poziva na čuvanje nacionalnog 

identiteta, kulture, društvene i moralne 

baštine. Škola, kao temeljna institucija odgoja 

i obrazovanja, na osobit je način pozvana promicati 

osjećaj domoljublja i ponosa na hrvatski 

kulturni i povijesni identitet. Mi smo svjesni da je 

taj identitet duboko prožet kršćanskim vrijednostima. 

Hrvatsko je nacionalno biće nezamislivo 

bez ukorijenjenosti u kršćansku vrijednosnu baštinu. 

Kršćanske su vrijednosti ne samo spojive, 

već su temeljni izvor svih vrijednosti koje NOK 

naglašava. Ne čini li se, ipak, da se prema takvom 

shvaćanju našega identiteta odnosimo 

David Kukavica i Josip Tomas 

20 SVJETIONIK

kao prema nekom muzejskom izlošku? Kao da je 

naš nacionalni, moralni i kulturni identitet vrijednost 

koju od vremena do vremena »izložimo javnosti«, 

da bismo je potom brzo zaboravili? Muzejski 

primjerak koji ima svoje povijesno značenje i 

vrijednost, ali nije za upotrebu? Što sve utječe na 

naš identitet i oblikuje našu osobnost? Živimo u 

vremenu dominacije interneta i komunikacijskih 

tehnologija koje nam omogućuju stvaranje virtualnih 

veza. Hoće li to u nama proizvesti podvojeni 

identitet: realni i virtualni? Tko sam ja u stvarnosti, 

pitanje je koje će nam se sve češće nametati. 

Draga djeco i mladeži, budni budite! Služite se 

medijima, ali ne dopustite da se oni služe vama 

u svoje svrhe! Bdijte nad svojom privatnošću i 

dijelite svoju nutrinu s onima koji su vam doista 

Ana Lozić i Laura Ćapeta 

najbliži, a to je u prvom redu vaša obitelj. Želimo 

vjerovati da će svi čimbenici odgojno-obrazovnog 

procesa iznaći načina kako se oduprijeti imitiranju 

»uvezenog« načina života koji postupno kvari 

identitet i vrijednosti koje su vlastite pojedinim 

narodima (usp. ODK 21), pa tako i našemu. 

Djeco i mladi, vi iznad svega volite biti slobodni 

i da vam se ništa ne nameće silom. Doista, 

nema ljepšeg dara od slobode, »dara kog 

Višnji Bog nam je do«, ali niti većeg rizika od 

neodgovorne slobode. Kao što sv. Pavao upozorava: 

neka želja za slobodom ne bude izlikom 

zadovoljenju vaših potreba bez ikakvih kriterija, 

bez moralnih načela. Put takve »slobode« vrlo 

lako vas može dovesti do uvjerenja kako je dopušteno 

sve ono što može poslužiti ostvarenju 

vaših ciljeva: laž i prijevara, mito i korupcija. 

RIJEČ IZ UČITELJSTVA 

ŽIVOTA ŽUPE 

Doris Jažo i Bruna Granić 

Samo uz etičke i moralno prihvatljive norme 

ponašanja sloboda doista postaje dar i blagoslov. 

To je odgovorna sloboda koja vodi računa 

o sebi, o drugome i društvu u kojemu živi. Stoga 

sve vas mlade, osobito srednjoškolce pozivam: 

aktivno se uključujte u crkveni i društveni život. 

Upoznajte svoju Crkvu iznutra, zavolite svoju župnu 

zajednicu i uključite se u njezine aktivnosti. 

Ne morate se izravno baviti politikom da budete 

aktivni članovi društva u kojemu živite. No, 

budete li pasivni, nezainteresirani promatrači 

društvenih događanja, obuzeti samo osobnim 

problemima i probicima postat ćete vrlo lagana 

meta onima koji u vaše ime žele preuzeti stvar u 

svoje ruke i voditi vas kamo ne želite. 

Dragi roditelji, želio bih vam staviti na srce 

vašu odgajateljsku ulogu. Nemojte se nikada 

odreći svoje odgajateljske zadaće. Svi ostali 

mogu vam biti tek suradnici, pomoćnici i savjetnici. 

Ali vi odlučujete u kakvu duhu ćete odgajati 

svoju djecu, za koje ćete ih vrijednosti oduševiti. 

Ipak, u svojoj odgovornoj zadaći niste otok sam 

za sebe, nego se možete osloniti na sve koji žele 

podijeliti s vama tu divnu »avanturu« odgajanja 

vaše djece, od školskih djelatnika i vjeroučitelja 

do pastoralnih djelatnika i kateheta u župi. 

Neka Svemogući Bog izlije obilje svoje milosti 

na sve vas i blagoslovi vaš rad. Odgojem 

za istinske vrijednosti znanja, solidarnosti, osobnoga, 

kulturnoga, nacionalnoga i kršćanskoga 

identiteta te odgovornosti, svi smo na dobitku. 

Na sve vas zazivam Božji blagoslov i želim 

uspješnu školsku godinu 2010-2011. 

SVJETIONIK 21


IZ PROŠLOSTI 

DAN POBJEDE I DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI 

Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, 5. kolovoza 2010., obilježen 

je u našoj župi svečanom svetom misom koju je predvodio župnik fra Šime Nimac, a na kojoj su 

sudjelovali i branitelji u vojnim odorama. Središnja proslava, kao i svake godine, obilježena je u 

gradu Kninu, gdje je šibenski biskup Ante Ivas predvodio misno slavlje i održao propovijed. 

»… Budite uvijek spremni na 

odgovor svakomu, koji od vas 

zatraži obrazloženje nade koje 

je u vama, a posebno onima 

koji vas ozloglašuju, ali blago i 

s poštovanjem, dobre savjesti.« 

To je poruka sv. Petra iz poslanice 

koju smo danas slušali. 

Ima ih koji pitaju: »A što to vi 

slavite u Kninu?« Možda doista 

ima onih koji ne znaju što to ovdje 

danas slavimo i zašto Bogu 

zahvaljujemo! Ima onih koji su 

to zaboravili, jer mi nažalost brzo 

zaboravljamo važne i svete događaje 

naše povijesti i lako prepuštamo 

da nam ih drugi tumače, 

iskrivljuju i pišu drugačijim rukopisom. 

Neki tako pitaju i zato jer 

i danas uporno izvrću i prešućuju 

istine o uzrocima i posljedicama, 

o agresoru i žrtvi, pa čak uporno 

i zločesto tvrde da se ovdje dogodio 

još jedan hrvatski »zločinački 

pothvat«, protiv srpskog naroda. I 

ta se laž uporno i agresivno podmeće 

svima nama, i drugima, čak 

i međunarodnim sudovima i svjetskom 

javnom mnijenju. Oni misle 

da ni ovdje, ni igdje u Hrvatskoj 

ne bi trebali ovaj dan ni slaviti. 

Mi ovdje danas znamo što 

slavimo i zašto trebamo slaviti. I 

to ovdje još jednom, po 15-ti puta, 

petnaest godina, obznanjujemo 

svima, u domovini i u svijetu, bilo 

to kome pravo ili ne: Slavimo istinu 

koja se dogodila, ovdje među 

nama i u nama. Kojoj smo mi živi 

svjedoci. Za koju su mnogi dali 

svoje živote. Slavimo Istinu koju 

ne možemo i nikome je nećemo 

dati nijekati ni mijenjati, iskrivljavati 

i obezvrjeđivati, ni za kakvu 

cijenu ili ucjenu… Poručujemo 

sebi i svojima i svima: Danas 

ovdje slavimo, »Dan pobjede i 

domovinske zahvalnosti i dan 

hrvatskih branitelja« I za sve to, 

ovom svetom misom za Domovinu, 

Bogu zahvaljujemo. I molimo 

da se ovo zahvalno slavlje slavi i 

barjak da se hrvatski vije po cijeloj 

Hrvatskoj, zavazda ! 

Važno je uvijek biti spremni 

na odgovor onima koji pitaju dobronamjerno, 

na poseban način 

našoj djeci i mladima, kojima smo 

dužni reći i obrazložiti cjelovitu 

istinu o našoj povijesti. »Čistu« 

istinu, ne obojanu ideološkim bojama 

ili političkim potrebama. Ne 

osakaćenu i nasilno prepravljanu 

ili ubijenu istinu. Na žalost, još kao 

da nema jasne želje ni volje da se 

nepristrano i bez strasti istraže 

i obznane istine naše povijesti, 

kako bi rekao sv. Petar: »s poštovanjem, 

blago i dobre savjesti!« 

Trebamo biti spremni na obrazloženi 

odgovor u istini, naročito 

onima »koji nas ozloglašuju«. I to 

radi istine o našoj prošlosti, a naročito 

radi naše budućnosti! Jer 

samo će vas »istina osloboditi… I 

koji je od Istine sluša glas moj«, 

govorio je naš Učitelj i Gospodin 

Krist Isus. Istina je Božji dar koji 

obvezuje. Osakaćena i iskrivljena 

istina, kao i neistina i laž je grijeh 

koji rađa nepravdom, nemirom, 

koji prijeti novim, bolnim i opasnim 

frustracijama u narodu. Naročito 

u onima »malim« ljudima, koji su 

šutljiva većina, jer se njihov glas 

ne čuje ili prešućuje u medijima i 

javnim glasilima, koji se omalovažavaju 

ili etiketiraju već poznatim 

»pričuvnim frazama s visoka«… 

Mi danas ovdje zahvalno slavimo 

Boga za dar ove zemlje naše 

lijepe domovine Hrvatske. Zahvaljujemo 

za veliki Božji dar, kojim je, 

slobodnom voljom i izborom većine 

hrvatskog naroda, konačno uspostavljena 

samostalna i slobodna 

Hrvatska država; za »dar u kom sva 

blaga višnji nam Bog je do!«, kako 

je pjevao naš slavni Gundulić… Mi 

danas zahvaljujemo Bogu i za sve 

22 SVJETIONIK

IZ PROŠLOSTI RIJEČ UČITELJSTVA 

one ljude koji su ovu Domovinu 

našu, uz svekoliku podršku i molitvu 

naroda, stvarali i gradili svojim 

rukama, umom i srcem. Koji su je 

vjekovima branili, mnogi od njih i 

mučeničkom žrtvom vlastita života. 

A trebalo ju je vjekovima braniti od 

ropstva i jarma svakojakoga: od 

mletačkog i turskog, austrougarskog 

i jugoslavenskog, nacističkoustaško-četničko-fašističkoga, 

i od 

jarma komunističkoga, pod znakom 

»crvene zvezde«… Cjelovite 

istine radi treba reći da su je mnogi 

(i istinski antifašisti) morali nositi 

i protiv svoga uvjerenja. Tu istu 

»zvezdu«, pamtimo kako je rušila i 

izdašno štitila i pomagala agresore 

i rušitelje ove zemlje. Zato danas, 

ovdje zahvaljujemo Bogu za sve 

one koji su ovu Domovinu branili 

i obranili. I pobijedili, vjerujemo zauvijek. 

Zato molimo: »Bože, čuvaj 

Hrvatsku, moj dragi dom!« 

Mi danas zahvalno slavimo 

Boga za veličanstveni događaj 

»Oluje«, tu briljantnu pobjedu 

naše Hrvatske vojske, njezinog 

vrhovnika i predsjednika Franje 

Tuđmana, njezinih generala, časnika 

i vojnika branitelja. Mi vjerujemo 

da je to pobjeda vjekovne 

i stamene vjere svega naroda 

hrvatskoga u domovini po svijetu 

raseljenoga, pobjeda vjere da 

je slobodna Domovina Božji dar 

čovjeku. I da svaki čovjek i narod, 

pa tako i Hrvatski, ima neotuđivo 

pravo na dom i domovinu. I da to 

pravo smije braniti od »agresora« 

i mora čuvati od lopova… »Oluja« 

1995-e je pobjeda i ustrajne molitvene 

vjerničke podrške. Naročito 

molitve Gospine krunice, kojom 

smo, (sjećamo li se toga), kao 

»molitvenom pozadinom« pratili, 

podržavali i hrabrili one u teškim 

obrambenim akcijama, na prvim 

crtama bojišnice širom raskomadane, 

izmučene i ubijane Domovine. 

Mnogi su branitelji poginuli 

na tom svetom zadatku i sebe 

ugradili u krvavu Kalvariju našega 

narode. Ali mi kršćanski vjerujemo, 

Gospa nas je naša tako 

učila, da s Kalvarije puca Božji 

vidik Uskrsnuća. Mi vjerujemo 

u istinitost one naših mučenika 

Zrinskih i Frankopana: »Na vik on 

živi ki zgine pošteno!« I odavle danas 

čujemo pjesmu: »Slušaj kako 

grmi, kako more pjeni, pitaju nas, 

jesu li zaboravljeni. I ovdje danas 

slušamo vapaj Domovine: Za njih 

se pomoli, nek mi braća znaju, heroji 

se nikad ne zaboravljaju!« 

Mnogi Hrvati dolaze na grob dr. Franje Tuđmana, prvoga predsjednika 

Republike Hrvatske, i mole za njegovu dušu 

Mi danas Bogu zahvaljujemo 

za dar odvažnosti, kojom su 

naši branitelji išli pred tenkove i 

avione, pred rušilačku i ubojitu 

JNA vojnu tehniku i propagandu, 

i pred nenaklonjenu nam 

politiku mnogih svjetskih sila, 

moćnika i »mešetara«. Treba 

jasno ponavljati istinu, da je 

veliki dio zemlje Hrvatske bio 

otet i okupiran, od onih koji su 

sustavno, kroz duge godine, od 

»memoranduma do hrvatskog 

Kosova«, stvarali i širili atmosferu 

»ugroženosti« srpskog 

naroda u Hrvatskoj državi. Koji 

su ignorirali sve njezine legalno 

izabrane institucije. Blagopokojni 

moj prethodnik, biskup 

Srećko, neposredni svjedok 

onih mučnih dana i događaja, 

koji je neumorno molio i kumio i 

pregovarao, ovdje u Kninu i posvuda, 

i nastojao tražiti mirna i 

demokratska rješenja, govorio 

je tada s mukom u duši: »Umjesto 

da se početni koraci demokracije 

razvijaju, da sazriju, izabran 

je drugi put koji je srljao u 

katastrofu, i to uz veliku pomoć 

i podršku upravo ‘crvene zvijezde 

na zalazu’… Treba ponavljati 

Istinu da su nam od matice zemlje 

Hrvatske, nasilno otrgnuli, 

kako su govorili (i još govore, i 

jučer smo to čuli): ‘svoja vekovna 

ognjišta’ i stvorili tzv. ‘SAO 

Krajinu’. U njoj su (ne znamo 

tko su), ali smo se osobno uvjerili 

da su na najpoganskiji način 

porušeni i spaljeni, uništeni ili 

obeščašćeni svi hrvatski kulturni 

spomenici, naročito crkve 

i oltari, slike i kipovi, na tisuće. I 

da su etnički ‘očišćeni’ cijeli dijelovi 

hrvatske Like i Dalmacije, 

SVJETIONIK 23


Banovine i Korduna, istočne i 

zapadne Slavonije. Sjećamo se 

tisuća naših prognanih i izbjeglica 

(Danas, mnogima kao da 

svega toga nije ni bilo). A sve se 

to događalo pred očima europskih 

promatrača, pod poznatim 

sloganom »ovo je Srbija«, koju 

su odlučili priključiti tzv. »Velikoj 

Srbiji«. Hrvatskoj je tako nametnut 

strašan rat koga nije htjela.. 

Jer »rat je poguba ljudske naravi« 

govorili su stari Dubrovčani, 

a mi, na žalost gorko iskusili. 

I kad su propali svi pokušaji 

mirnog rješenja, sve molitve 

i svi pregovori za domaćim i 

međunarodnim pregovaračkim 

stolovima. Kad drugačije nije 

bilo moguće, »Oluja« je morala 

krenuti. Istina je, koju treba ponavljati, 

jer se sustavno niječe i 

opasno krivotvori, da su sve to 

vrijeme, vlasti tzv. SAO Krajine, 

pripremali i organizirali narod 

da u slučaju dolaska Hrvatske 

vojske, masovno isele iz države 

»koju nisu htjeli svojom«. Kad 

je krenula Oluja pozvali su i 

organizirano poveli većinu naroda 

da iseli. Biskupu Srećku 

su Europski promatrači i prije 

Oluje kazali, kako im je episkop 

u Kninu rekao: »Ako nas hrvatska 

napadne, pozvat ćemo narod 

da iseli«! Unatoč pozivima 

Hrvatske vojske i Predsjednika 

osobno, da ostanu u Hrvatskoj, 

oni su izabrali odlazak. (Suprotno 

svim lažnim konstrukcijama 

Štrbčevih i inih tzv. »veritasa«) 

U prvoj svetoj misi poslije 

Oluje, na zgarištu crkve Sv. Ante, 

ovdje u Kninu, (13. kolovoza) biskup 

Srećko je govorio: »Mi sa 

zahvalnošću primamo Božji dar 

‘Oluje’ i slavimo ovu svetu misu 

u prvom redu za katoličku zajednicu 

Knina, koja je raspršena. Ali 

slavimo i za one Kninjane, koji su 

po razumu, po vjeri i po moralu 

trebali biti u svojim kućama, trebali 

ostati ovdje i živjeti zajedno 

s nama. Molit ćemo za pokojne, 

za žive, za pale, za patnike, za 

čitavu našu Domovinu. Molit 

ćemo se za mir i pravednost, koju 

otvaramo s pouzdanjem prema 

našoj budućnosti. Molit ćemo da 

nam ne ponestane snage, da ne 

bismo klonuli pred teškim zadatkom 

obnove koji nam se otvara. 

Da bismo u svemu tome bili 

ustrajni na Božjem putu, da ne 

bismo skrenuli, da ne bismo iznevjerili 

svoje krštenje, svoju moralnu 

i duhovnu hrvatsku baštinu… 

Činili su nam ono što ne žele da 

drugi njima čine: kuće domovi, 

zapaljeno, porušeno, opljačkano. 

Poginuli, mrtvi, izmučeni, izranjeni… 

Ali i za nas vrijedi, i u ovoj situaciji: 

»Ne čini drugome ono što 

ne želiš da drugi čini tebi. Postoji 

opasnost, u nama je, da naša djela 

ne budu znak da nam je Bog 

Otac, da zaboravimo opraštati i 

biti u miru, da nas svlada napast 

osvete…« Biskup je tada, kao i svi 

naši biskupi mnogo puta, u svojim 

apelima i propovijedima žalio 

što je u tom strašnom ratu bilo 

zala i zločina i s naše braniteljske 

strane, pozivao je na kajanje, na 

oprost i pomirenje. »Treba nam, 

govorio je, liječiti naše rane, liječiti 

naše muke, liječiti onu duhovnu 

ruševinu. Treba se izdizati iz ovih 

ruševina, materijalnih i duhovnih. 

Treba se prepustiti Božjemu 

Duhu da nas izliječi, da nas odgaja, 

da ovdje gdje nas je Bog poslao 

i postavio prije toliko stoljeća 

IZ PROŠLOSTI 

budemo Božji kvasac, u narodu u 

povijesti, sada i u budućnosti.« 

Danas, 15 godina poslije 

»Oluje« i svega što nam ona 

doziva u sjećanje i budi u pamćenju, 

sve zle uzroke i posljedice 

rata, ali i sve darove i plodove te 

velike pobjede koje danas živimo 

i uživamo (iako smo pokatkad, 

s razlogom ili bez razloga, razočarani 

ili rezignirani), ponavljam 

misao biskupa Srećka, koja se 

čini važnom porukom, i nama za 

danas i za sutra bitnom: »Trebamo 

se prepustiti Božjemu Duhu 

i surađivati s njime da budemo 

kvasac, onaj Evanđeoski Božji 

kvasac u (tijestu) naroda i povijesti 

naše, sada i u budućnosti«… 

Doduše, trebaju nam, kao 

svim ljudima i narodima, spomeni 

i spomenici. Trebaju nam sjećanja 

i slavlja… Ali više od svega, 

treba nam Božjega Duha, da 

bismo očuvali živim (kršćanski) 

duh i dušu naše povijesti, našega 

naroda. Treba nam i duh onih koji 

su stvarali našu povijest i našu domovinu, 

gradili njezinu duhovnu i 

materijalnu kulturnu baštinu, našu 

samobitnost i prepoznatljivost, ovdje 

i u zajednici naroda Europe i 

svijeta. Treba nam te vrijednosti i 

bogatstvo živjeti, prenositi ih mladima 

poput dobrog kvasca, i tako 

graditi svoju budućnost na trajnim 

zdravo-naravnim, Božjim evanđeoskim 

temeljima. To bi bio najbolji 

znak domovinske zahvalnosti našim 

braniteljima, bez opasnosti 

lažnog i paradnog, praznog i jalovog 

prigodnog slavlja… 

Dakako da budućnost naše 

Države i naroda Hrvatskoga 

vidimo u novoj ujedinjenoj Europi. 

Poznato je da hrvatska 

24 SVJETIONIK

IZ PROŠLOSTI RIJEČ UČITELJSTVA 

država o tome vodi »pristupne 

pregovore«, koji su već znatno 

uznapredovali. Hrvatski biskupi 

su na blagdan sv. Josipa ove 

godine o tome uputili pismo 

vjernicima i javnosti. 

»Začetnici Ujedinjene Europe 

zamišljali su je na temeljima zajedničke 

kršćanske baštine. Papa 

Ivan Pavao II. je prvi govorio o 

cjelovitoj Europi, koja mora disati 

punim plućima, tj. svojim zapadnim 

i istočnim krilom, jer je Europa 

plod dvaju kršćanskih tradicija 

njezinog istoka i zapada… Papa 

Benedikt XVI. napominje da je Europska 

kultura rođena iz susreta 

vjere i razuma. Suvremeni razlaz 

između vjere i razuma prijeti temeljima 

europske kulture. Potrebno 

je zauzimati se za uspostavu jedinstva 

vjere i razuma, kršćanstva 

i kulture, ako Europa želi preživjeti. 

Sadašnja Europska zajednica 

unatoč pozitivnih gospodarskih 

pa i političkih prednosti, pati od 

duboke krize vrednota i često ne 

pruža dostatne razloge nade. Pred 

tim ne smijemo zatvarati oči. Europa 

gubi naravni i kršćanski moral, 

olako prihvaća vrednote drugih 

kultura a napušta svoje«. Trebamo 

znati, poručuju biskupi da Hrvatska 

oduvijek živi u okviru europske 

kršćanske civilizacije. Zato je 

važno da naša vlast i pregovarači, 

temeljito, pravodobno i objektivno 

informiraju cijelu javnost, ne samo 

o tijeku pregovora, nego i o tome 

što pojedina rješenja znače ili 

mogu značiti za budućnost države, 

naroda i građana. 

Važno je k tome da se i u 

Hrvatskoj uvaže europske rezolucije, 

da istina o zločinima i žrtvama 

komunističkog režima dobije 

pravo na javnost i cjelovitost. Da 

se okrutno prešućivane, iskrivljavane 

i zabranjene, posebno one 

sustavno ubijane i skrivane istine 

i činjenice otkriju i uvaže. Da se 

na nameću samo jednostrane interpretacije 

privilegiranih tumača i 

povjesničara. Da se ti strašni zločini 

ne nazivaju tek »sporadičnima« 

ili čak opravdanima, a svi koji 

drugačije misle sumnjivim »desničarima 

zlih namjera« (ili »ustašoidima«, 

kako to neki kažu.) 

Važno je da uspravno i dostojanstveno 

uđemo u zajedništvo 

europskih naroda, poručuju hrvatski 

biskupi. Treba razgovarati 

s načelnih polazišta, a nikad na 

koljenima, svjesni da smo europskoj 

kulturi i obrani dali svoj obol. 

Treba razvijati zdravu samosvi- 

jest u našem narodu, posebice 

kod mladeži, da upoznaju i budu 

ponosni na svoju kulturu. Ovdje 

nismo od jučer. U Europi nismo 

stranci. Nismo bez »osobne iskaznice 

i prtljage«. Samo s vlastitim 

imenom i identitetom, kulturom 

i poviješću, možemo i želimo s 

drugima, u međusobnom uvažavanju 

i poštivanu, izgrađivati zajednički 

europski dom, utemeljen 

na istini o čovjeku… Da možemo 

u ljubavi i miru zajedno živjeti i 

Bogu zahvaljivati i slaviti. 

»Ima jedna stina u njidrima 

Knina, na njoj stig vijori i s burom 

se bori.« 

Danas ovdje, podno ove 

stine čvrste, snažne i stamene, 

podno slavne tvrđave kninske, 

15 ljeta od kako na njoj crven, 

bijel i plav stijeg vijori, slušamo 

li, čujemo li braćo, kako nam govori 

i kako nas moli? »Tili su te i 

Ugari stari, tili su te Turci i Mleci, 

tukli su te svakakvi barbari, čija li 

si stino, svima reci! Ja sam stina 

kralja Zvonimira. Hrvatska sam 

od vika vikova. Darujte mi braćo 

malo mira, jer ja sam stina vaših 

pradidova…« »Tko na tvrdoj stini 

svoju povijest piše, to ne može 

nitko nikad da izbriše!« 

Braćo i sestre, svima, vama 

ovdje nazočnima, vama diljem 

Domovine i po svijetu: Sretan 

vam Blagdan pobjede, domovinske 

zahvalnosti i dan branitelja, 

»ma gdje bili«! Na nama 

je red nastaviti časno pisati 

povijest roda svoga, hrvatskim 

rukopisom, po Božjim crtama… 

Gospe, našega Velikoga hrvatskog 

krsnog saveza, vodi nas i 

moli za nas. Amen! 

SVJETIONIK 25

POGLED U PROŠLOST 

NAŠA ŽUPA NEKAD I DANAS 

VJERA U DOBA TRAČANA 

Vjerovali ili ne, u našim 

običnim riječima Baška Voda 

i Baško Polje krije se istna 

da je na području naše župe 

bilo vjere i prije 4000 godina. 

Inače ove su riječi zabilježene: 

Baška Voda prije 200 

godina (1747.), a Baško Polje 

prije 300 godina (1663.). 

Kad dijete želi pojesti orah, 

onda razbije ljusku i nađe jestivi 

plod. I mi razbijmo ljusku 

ovim riječima i naći ćemo ono 

šta tražimo. Ostavimo imenice 

»polje« i »voda« i držimo 

se pridjeva »baški«. Taj nas 

pridjev vodi do staroga imena 

Bast, koji se prvi put u spisima 

spominje prije 532.god. 

(1434.), ali je ta riječ mnogo 

starija, tj. nastala je kad su Hrvati 

naselili ove krajeve, prije 

više od 1300 godina. Kada 

su ovdje došli naši stari s Karpata, 

našli su starosjedioce i 

njihovo naselje Biston, koje 

su prozvali Bast, isto kao što 

su staru Salonu nazvali Solin. 

Grad Biston između Salone i 

Narone i njegove stanovnike 

Bistonce davno prije dolaska 

Hrvata spominju stari rimski 

pisci (Geograf Ravenjenin). 

Bistonci su bili jedni od 

glavnih plemena starih Tračana 

koji su u našim krajevima živjeli 

približno prije 4000 godina. Bistonci 

se zovu po svome praocu 

Bistonu, za koga su vjerovali 

da je bio sin boga Marta. Eto vidite 

dokle nas vodi jezgra ime- 

na našega mjesta: Baška, Bast, 

Biston... Tračani. Dakle jezgra 

imena našeg mjesta stara je 

4000 godina a ima značenje 

religiozno, vjersko, doduše pogansko, 

krivo ali ipak religiozno. 

Pred 4000 godina stanovnici 

našeg zavičaja imali su vjeru u 

viša božanska bića. Jedno od 

tih najnovijih božanstava bio je i 

Biston, sin ratnog boga Marta. 

VJERA U DOBA ILIRA 

Oko 1200. godina prije Krista 

ovamo su počeli sa sjevera 

prodirati Iliri, pa su se Tračani 

povukli prema istoku, a Iliri zauzeli 

cijelu današnju Hrvatsku i 

Bosnu. Vjera starih Ilira je bila 

slična vjeri Tračana. Iliri su kao 

i Tračani prenosili bogovima 

žrtve na mnogim našim brežuljcima, 

možda na baškovodskoj 

Gradini ili na Umcu, ali sigurno 

na Gradini ispod Krvavice 

gdje su se na položaju zvanom 

»Lazine« do danas sačuvale 

njegove gomile, u kojima su 

pokopavali svoje mrtve. Te su 

gomile uopće najstariji znak 

ljudske ruke na teritoriju naše 

župe, pa ih stoga treba čuvati. 

VJERA U DOBA RIMLJANA 

Iliri su ovdje mirno živjeli 

dok nisu počeli prodirati Rimljani. 

250 godina trajala je 

borba Ilira s Rimljanima, ali 

ih ovi konačno pobijede i pokore. 

Zadnja je bitka bila baš 

onda kad je mali Isus imao 9 

godina. Rimljani su Ilire kroz 

200 godina toliko romanizirali 

da iz toga doba imamo ovdje 

u Baškoj Vodi 6 nadgrobnih 

spomenika s latinskim natpisima, 

od kojih su 5 nađeni 

prije 150 godina i danas se 

nalaze u splitskom Arheološkom 

muzeju, a 6. je nađen na 

njivi moje obitelji i nalazi se u 

samostanu u Makarskoj. 

Jedan od tih spomenika 

podigao je neki Viktor svojoj 

nesretnoj i neuspoređivoj 

ženi Firmini, drugi je napravio 

Aurelije Mesila svome veoma 

nesretnom sinu što je živio 3 

godine, treći je spomenik podignut 

njezinom, veoma nesretnome 

mladiću Valeriju,koji 

je umro u 24.godini. 

Ali najlijepši je onaj što su 

ga donosile školske knjige poslije 

rata a glasi: Marko Aurelije 

Firmin postavlja ovaj spomenik 

Ursinu, sinu Gaja Septima 

Karpofora, krasnome a 

veoma nesretnome djecaku 

koji od 11 godina poginuo u 

brodolomu. I dok mu je more 

odnijelo tijelo, dotle njegovo 

ime i natpis svjedoče koliko 

njegovi za njim tuguju 

Poznato je da su stari Rimljani 

bili duboko religiozan 

narod, što potvrđuju i ovi 

nadgrobni spomenici, jer je 

na svakome uklesan vjerski 

znak, a to su ona dva slova 

D i M tj. DIIS MANIBUS - U 

ČAST KUĆNIH BOGOVA. 

Ali ni ti domaći, ni svi bezbrojni 

rimski bogovi nisu mogli 

zadovoljiti tadašnjeg čovjeka. 

26 SVJETIONIK

Nadgrobna ploča dječaka Ursina 

To se najbolje vidi po natpisima 

na spomenutim grobovima; 

na svkome piše infeliciss 

imus,onfelicissima-veoma nesretan, 

veoma nesretna. 

U tu gustu tamu poganstva 

dolazi svjetlo s Istoka i 

pobjedosno nastupa Kristova 

nauka, ali kroz ljutu borbu. 

Kroz 250 god. rimski su 

carevi krvavo progonili Kristovu 

nauku. Međutim je ta ista 

nauka neke od njih silno zapanjila, 

premda su i dalje ostali 

pogani. Tako je mladi car 

Aleksandar Sever, čiji je novac 

prije dvadesetak godina nađen 

poviše naše Gradine, toliko 

cijenio Krista, da je među 

ostale kućne bogove metnuo i 

njegov kip, a na zidu svoje palače 

u Rimu napisao Isusove 

riječi: Ne čini drugome što ne 

bi želio da drugi tebi čini! 

I toga plemenitog cara ubiše 

mlada, i opet zaredaše još 

krvavija proganstva. Ali 313. g. 

veliki car Konstantin dade slobodu 

krsćanima, a 325. saziva 

prvi opći sabor u Niceji, na 

kojemu je bio i naš Sv Nikola. 

I nakon hiljada godina poganstva 

zasja i ovdje kršćanska 

vjera: 533.g. spominje se 

makarska biskupija (biskup 

Mukura). Već tada imamo u 

Tučepima kod Gospe kršćansku 

baziliku, koja je otkrivena 

nedavno (poslije potresa), U 

isto doba na području naše 

župe nepoznati rimski klesar 

u stup kamena, koji je 1912. s 

dragocijenim zlatnim nakitom 

našao u Promajni pok. Luka 

Ivandić (1944.) - uklesao je 

dva križa, i to je najstariji znak 

kršćanstva na području naše 

župe. Zatim su bili uništeni i 

Muccurum i Salona, kao i naselja 

između njih. 

HRVATI - NERETVANI 

Naposlijetku, 627. g. dođoše 

ovdje Hrvati i ostadoše 

do danas. Kraj između rijeke 

Cetine i Neretve je naselilo 

pleme Neretvana, koje se prihvatilo 

gusarenja po moru, 

tog nesretnog zanata starih 

Ilira. Na kraju, za vladavine 

hvatskoga kneza Branimira, 

oko 880. g., Neretvani prigrliše 

kršćansku vjeru, pa su se 

ovdje počele podizati crkve i 

odgajati domaći kler. 


Međutim, oko 1200. g. 

dolazi drugo zlo, tzv. bogumilska 

ili patarenska hereza 

koja je našim primorjem još 

više zavladala, kada je oko 

1326. godine Bosna zauzela 

Makarsko primorje. 

Da se opre tom zlu, tada 

Crkva je obnovila Makarsku 

biskupiju. Ali koja korist, kada 

se skoro 200 g. makarski biskup 

nije mogao stalno nastaniti 

u svojoj biskupiji. Uspomena 

na njih sačuvana je na grobljima: 

Grebišću poviše Basta 

i kod sv. Nikole u Zakučcu, a 

osobito na onome stećku što 

je sa Zakučca pred dvije godine 

prenesen u Makarsku, 

pred našu staru crkvu. 

Doskora je nastao važni 

preokret u povijesti naše 

župe i cijeloga biokovsko neretvanskoga 

područja. 

Godine 1434., prema zaključku 

bosanskih velikaša na 

saboru u Kreševu, ovim našim 

područjem zavladali su hrvatski 

plemići Jurjevići i Vlatkovići, koji 

su bili dobri katolici. Oni su zamolili 

bosanskog vikara fra Ivana 

Korčulanina da im pošalje 

»braću fratre svete Crkve katoličanske, 

vire rimske, reda svetoga 

Franciska«, da ih oni uče i 

upute svim zakonom crkovnim. 

I dođoše dakle, 532. g. 

braća fratri i postadoše pastiri 

duša u Župi, Rašćanima, Kozici, 

Zavojanima, Bačini, Živogošću, 

Tučepima, Kotišni, Makru 

i Bastu, i ostadoše ovdje do 

danas. Kroz 500 godina franjevačko 

stablo na ovome područ- 

SVJETIONIK 27


ju uhvatilo je duboko korijenje i 

nisu ga mogle iščupati sve bure 

i oluje, koje su kroz to dugo razdoblje 

vitlale ovim krajem. 

TURSKA VLADAVINA 

Ovim su krajem oko 1500. 

g. zavladali Turci i njim pašovali 

skoro 200 godina. 

Kroz to su vrijeme Turci na 

području oko Biokova, što se 

zna, ubili 15 franjevaca, a jednome 

su od njih živu kožu sadrli. 

Krv jednoga od tih mučenika 

poškropila je i tlo naše župe, 

kad su Turci 24. 05. 1663. u 

Baškom Polju ubili mladoga 

klerika fra Bonu Brkljačića, 

koji je krenuo sa svećenicima 

iz Makarske u Bast prigodom 

uskrsne ispovijedi. Turci su mu 

odsjekli glavu točno na treću 

godišnjicu njegova redovničkog 

oblačenja. 

Osim toga, Turci su dva 

puta palili našu maticu - Makarski 

samostan, ali ga fratri 

nisu napustili, nego su ga 

iznova podizali i ustrajali su sa 

svojim narodom sve do časa 

oslobođenja 12. 01. 1684. 

OSNUTAK ŽUPE BAST 

- BAŠKA VODA 

Poslije oslobođenja od 

Turaka, u Primorju je počela 

obnova na svakom polju, pa 

i na crkvenom. 

Tako se obnovila i župa Bast- 

Veliko Brdo, u kojoj je služio jedan 

svećenik iz samostana. 

Godina 1735. jest najvažnija 

u povijesti naše župe. Te je, 

naime, godine makarski biskup 

Stjepan Blašković razdijelio 

župu Bast - Veliko Brdo. Ovo 

je selo i dalje služio svećenik iz 

samostana kao i dandanas, a 

oko 1739. g. u Bastu se stalno 

nastanio fratar u kuću koju je 

makarski samostan sagradio 

nedaleko od sv. Roka. 

Kuća se počela graditi 

1726. g. i danas postoji kao 

privatna kuća. 

Tada je župa Bast imala 

svega 25 kuća i 2 crkve: starodrevnu 

crkvicu sv. Roka (koju 

je pred 300. g. bio srušio poznati 

dubrovački potres, pa su 

je fratri s narodom opet obnovili) 

i crkvu Velike Gospe, koja 

je danas matica ove župe. 

U to su se doba tek počeli 

naseljavati Baška Voda, Topići 

i Bratuš, a malo kasnije 

Promajna i Krvavica. 

Od svih se mjesta Baška 

Voda, zbog svoga položaja, 

najbrže razvijala pa su Baškovođani 

pod vodstvom svoga 

mještanina don Ivana Jurišića 

- Akčića 1750. g. sagradili 

crkvicu sv. Lovre na zemljištu 

koje su poklonili Granići (predaja 

se sjeća plemenite darovateljice 

Veronike Granić) 

Tada Baška Voda nije 

imala niti 10 kuća, a ipak je 

htjela imati crkvu. Vidi se da 

su naši stari već onda bili duboko 

religiozni. 

Mjesto je išlo naprijed, pa 

se 1804. g. baščanski župnik 

prvi put naziva »župnik Basta i 

Baške Vode «. Dvadeset godina 

kasnije crkvene su vlasti izdale 

naredbu da župnik Basta 

mora svakog trećeg blagdana 

služiti misu i držati propovijed 

u crkvi sv. Lovre u Baškoj Vodi. 

1885. g. bio je prenesen i župni 

ured u Bašku Vodu, gdje 

se župnik stalno nastanio. 

CRKVA SV. NIKOLE 

Baška Voda koja je 1779. g. 

imala samo 11 kuća, sto godina 

kasnije imala je preko 70 kuća i 

preko 400 duša. Crkvica sv. Lovre 

bila je pretijesna pa je trebalo 

graditi novu veću crkvu. 

Baškovođani su najprije 

osnovali Bratovštinu Bezgrešnog 

začeća pa su 1860. g. za 

župnika fra Augustina Gojaka 

sagradili kapelicu na Raskršću. 

Deset godina kasnije obnovili 

su Gospinu Bratovštinu 

i toliko je ekonomski podigli 

obrađivanjem Bratinskoga da 

su pod vodstvom župnika fra 

Šimuna Čulića 1872. g. počeli 

graditi ovu današnju našu 

crkvu i posvetili je sv. Nikoli. 

Dana 17. srpnja biskup Marko 

Kalođera blagoslovi temeljni 

kamen, a Baškovođani se obvežu 

da će svom novom zaštitniku 

na čast svetkovati njegov 

blagdan kao zapovijedni. 

Ali, kada su crkvu digli do 

samo 1m visine, radnja je zapela 

i ostala tako 16 godina. Na 

jednom mjestu tuži se župnik 

fra Ante Gilić: »Puk se ohladio, 

rađa crkve zakrkla, pak ni dan 

se već ne svetkuje«... 

Gradnja crkve čekala je čovjeka, 

odlučne i ustrajane volje 

koji će ponovo oduševiti narod 

i dovršiti započeto djelo. 

28 SVJETIONIK

Taj je čovjek bio spomenuti 

fra Šimun Bušelić, Tučepljanin 

koji je tada imao tek 29 godina. 

Taj se najzaslužniji župnik 

u povijesti Baške Vode svim 

žarom dao na posao, svladao 

sve poteškoće i kroz 5 mjeseci 

digao i pokrio crkvu. 

A to nije bilo lako jer se 

protiv gradnje ove crkve digao 

i veći dio župe pa i sama 

Austro-ugarska monarhija. 

Baškovođani su počeli zakonitim 

putem pa su po Novoj 

godini, 1889. g. preko viteza 

Alfozna Steinefettera uputili 

molbu na carsku vladu u 

Beč da dozvoli nastaviti pred 

16 godina započetu gradnju 

crkve. Ali kada ni nakon 4 

mjeseca nikakva odgovora 

nije bilo, Baškovođani su 8. 

svibnja pod vodstvom fra Šimuna 

koji je zagrnuo habit i 

prvi radio, počeli sami graditi 

bez dozvole. U jeku gradnje 4. 

srpnja Općinsko upraviteljstvo 

iz Makarske naređuje glavaru 

Baške Vode da »namah naredi 

upravitelju gradnje nove crkve 

u Baškoj Vodi neka pod teškom 

njegovom odgovornosti 

obustavi svaku daljnu radnju 

iste crkve«. Kad je gradnja bila 

već pri kraju, dana 17. listopada, 

Kotarsko poglavarstvo iz 

Makarske u ime Namjesništva 

iz Zadra strogo naređuje da 

se gradnja mora obustaviti 

dok ne dođe odgovor iz Beča. 

Kad je crkva bila već pokrivena, 

dana 11. studenoga, stiže 

odgovor iz carskog Beča da 

Baškovođdani mogu nastavit 

gradnju svoje crkve samo ako 

će snosit sve troškove. 

Doista je sam narod svojim 

trudom sagradio ovu crkvu 

- protiv volje Austrije. Fra 

Šimun je išao na otoke i isprosio 

256 forinti, a u Makarskoj 

je skupio 87 forinti. Godinu 

dana nakon što je crkva bila 

pokrivena, konačno je i »premilostivi 

car i kralj Franjo Josip« 

poslao 150 forinti, pa je 

od toga carskog novca napravljen 

kameniti pod na kojemu 

sada stojite. 


Do 1890. g. ukupni trošak 

iznosio je 4.005 forinti. 

Crkva je blagoslovljena i 

u njoj oslužena prva misa na 

današnji dan prije 77 godina, 

čega se još i danas sjeća čestita 

starica Đovana Staničić 

koja dobro pamti fra Šimuna 

i sjeća se kako je nosila vodu 

za gradnju crkve. 

Vrijedan je spomena o. fra 

Petra Paviše koji je 1936. g. sagradio 

veliki oltar, 1937. Gospin 

i 1939. oltar sv. Nikole. 

Fra Karlo Jurišić 

PROCESIJA SVETOG NIKOLE 

U nizu, godinama u nizu 

Kao da vrijeme na istom mjestu 

Ne potiče. 

Samo pogled prostrem 

A njih nema više. 

Barba Stipe Ante Jure… A niz i dalje isti, 

Polagano se vuče i nastavlja 

Godinama sebe slijediti. 

Raznobojni kaputi 

Obješeni na ramena 

Pognuta od štovanja. 

Bože blagoslovi more 

I sve naše na njemu 

Mada ih je i tamo sve manje. 

Sijede glave, kape u zgrčenim rukama. 

Znaju da neće 

Možda još koji put 

Stati u taj niz, ali sigurnim korakom 

Koračaju u molitvi 

Svetom Nikoli. 

Marina Jurišić 

SVJETIONIK 29


Tri vale: Promajna, Bratuš i Krvavica 

To su tri dragulja s izvanrednim 

prirodnim položajem, 

tri bisera koja sve više dobivaju 

na važnosti u turističkom smislu 

riječi. Željeli bismo da ovdašnji 

mještani sve više sazrijevaju i 

stasaju i u vjerničkom smislu. 

Promajna je mjesto sa 

stambenim zgradama koje 

niču kao gljive poslije kiše. Prvi 

put se spominje u bosančicom 

pisanoj darovnici (7. 9. 1674.) 

kojom Klara Kržanić poklanja 

Frani Staničiću neke zemlje 

»na Spilinam u Promaljenoj«. 

I u maticama umrlih (1871.) 

mjesto se piše »Promaljina«. 

Naselje je dobilo ime po nazivu 

zemlje na kojem se podiglo. 

Fra Karlo Jurišić tvrdi da naziv 

Promajna dolazi od glagola 

»promaljati« koji se dovodi u 

vezu s izlaskom sunca, npr: 

»Sunce vrh gore promalja«; »I 

danica ne promalja lica«. 

Prvi doseljenik u Promajnu 

bio je Jako Granić pok. Josipa 

(r. 1726. u Bastu), a 1866. doselio 

se i Marko Ivandić, došavši 

na ženinstvo. 

Panorama Promajne 

Panorama Bratuša 

Bratuš je uvala s dvorcem 

plemićke obitelji Kačić. Ime 

Bratuš je hrvatskog podrijetla, 

dolazi od riječi brat. Prvi put 

se, kao i Promajna, spominje 

30 SVJETIONIK

1674. kao naziv zemlje. Nastao 

je doseljenjem obitelji Beroš i 

Babić iz Podgore koncem 18. 

st. Samo što su se ovdje doseljenici 

nastanili oko već postojećih 

dvora svojih gospodara iz 

Makarske, plemića Kačića. Ako 

se smije malo uspoređivati s 

velikima, onda bi se moglo kazati: 

Kao što je Split nastao oko 

Dioklecijanove palače, tako je 

nastao i Bratuš oko spomenutog 

dvorca. Prvi je doseljenik 

u Bratuš Jakov Babić (1750. 

u Podgori), a doselio se 1800. 

Bratuš je od starine poznato ribarsko 

mjesto, ali čistoća, mir i 

ljepota mora glavni su njegovi 

aduti u turističkoj ponudi. 

Krvavica se prvi put spominje 

tek 1792. i to u »Makarskom 

ljetopisu« koji se čuva 

u Franjevačkom samostanu u 

Makarskoj. Nastala je nekako 

u isto doba i na isti način kao 

Bratuš i Promajna - doseljavanjem 

Beroša i Andrijaševića iz 

Podgore. Prvi je doseljenik bio 

Mate Andrijašević (r. 1736. u 

Podgori) koji je u Krvavicu došao 

oko 1775. godine. Čizmići 

su doselili iz Žeževice (1836), 

a Laušići iz Katuna (1914.). Krvavica 

je malo i lijepo mjesto, 

ne baš lijepa imena. Prema 

predaji mjesto je dobilo ime po 

krvoproliću koje se dogodilo 

prigodom svadbene svečanosti. 

Postoji i drugo mišljenje 

prema kojem je mjesto dobilo 

ime po zemlji crvenici koja 

se upotrebljavala pri izgradnji 

kuća. Krvavicama je mjesto sa 

prekrasnim plažama i čistim 

morem. Nigdje manjeg mjesta 

s većom marinom 

(200 vezova)! 

Nedavno sam u 

listu »Makarsko primorje«, 

br. 329/2009. 

pročitao kako neki 

mještani Krvavice 

i Bratuša kažu da 

nemaju crkvu »već 

onu u Bastu«. Jedan 

je novinarki rekao: 

»Boga se moli doma 

uz kamin ili u župnoj 

crkvi u Bastu«. Drugi 

je kazao: »Ne mogu 

se uvik popeti do gori 

(u Bast!) pa molim ovdje…« 

To me potaklo 

na razmišljanje koje 

ću ovdje iznijeti. 

Crkva Svih Svetih u Promajni 

je sagrađena i 2000-te 

godine blagoslovljena te tako 

stavljena u funkciju da bude 

na duhovnu i vjerničku korist 

mještanima ova tri mjesta. No 

čini se da je nažalost neki ne 

prihvaćaju kao svoju. Možda je 

i to razlog što (općenito govoreći) 

slabo dolaze na nedjeljnu 

i blagdansku svetu misu. A bilo 

bi normalno da je mještani ova 

tri mjesta zavole kao svoju te u 

njoj slave, kao jedna vjernička 

zajednica, svetu misu i druge 

tajne svete vjere. Stoga nisu u 

pravu oni koji govore ili misle 

da nemaju svoju crkvu. Crkva 

Svih Svetih u Promajni je tu za 

sva tri mjesta, u tu crkvu treba 

dolaziti i Boga moliti, a treba toj 

crkvi i doprinositi…! 

Još ću nešto reći, ne manje 

važno, baš naprotiv. Kao župni 

pomoćnik župe Bast-Baška Voda 

Panorama Krvavice 

djelujem ovdje već skoro četiri 

godine i uočio sam jedan veliki 

propust kod naših vjerničkih obitelji. 

Vrlo se teško, naime, odlučuju 

pozvati svećenika bolesniku 

u težoj bolesti da ga okrijepi 

sakramentima umirućih. Sveta 

ispovijed i bolesničko pomazanje 

izuzetno su važni i najvažniji 

u tim trenutcima. Doista je žalosno 

ako kršćanski vjernik odlazi 

s ovog svijeta s bremenom teških 

grijeha na duši! Predrasude 

straha pred sakramentima umirućih 

treba odbaciti. Jer crkveni 

sprovod, sam po sebi, ne rješava 

ono bitno i najvažnije: nikako ne 

može nadomjestiti skrušenu i valjanu 

ispovijed! Treba, dakle, na 

vrijeme pozvati svećenika koji će 

okrijepiti bolesnika sakramentima 

umirućih, ako je u obiteljskoj 

kući; ako je u bolnici treba se javiti 

kapelanu bolnice. 

Fra Stanko M. L. 

SVJETIONIK 31


Župnici župe Bast-Baška Voda 

(1737.-2010.) 

1. Fra Ante Pavličević iz Makra, 4. VIII. 1737.-13. X. 1738. 32. Fra Stanko Staničić iz Baške Vode, 9. IV. 1857.-25. VIII. 1857. 

2. Fra Petar Antulović sa Sumartina, 25.II 1739 -25. XII 1739 33. Fra Augustin Gojak iz Velikog Brda, 27. IX. 1857.-10. I. 1862. 

3. Fra Ivan Cvitanović-Rstić iz Basta, 30. VII. 1740.-1. I. 1742. 34. Fra Fulgencije Borić iz Brista, 24. I. 1862.-2. II. 1869. 

4. Fra Ivan Basić iz Župe capel., 11. X. 1740., subst. 17. I. 1743. 35. Fra Vice Letica iz Podgore, 13. II. 1869.-8. II. 1871. 

5. Fra Petar Antulović sa Sumartina, 25. IV. 1742.-22. X. 1746. 36. Fra Šimun Čulić iz Novih Sela, 19. II. 1871.-13. I. 1876. 

6. Fra Ivan Rstić-Cvitanović iz Basta, 30. IV. 1748.-20. I. 1749. 37. Fra Ante Gilić iz Sumartina, 17. I. 1876.-13. II. 1881. 

7. Fra Lovre Kačić iz Brista, 11. I. 1751.-19. VIII. 1750. 

38. Fra Vice Letica iz Podgore, 13. II. 1881.-18. I. 1884. 

8. Fra Ivan Cvitanović-Rstić iz Basta, 11. I. 1751.-6. II. 1752. 39. Fra Mijo Ivandić iz Žeževice, 6. II. 1884.-12. I. 1885. 

9. Fra Šimun Lozina iz Slivna, 13. VI. 1752.-8. I. 1756. 

40. Fra Ignacije Olujić s Lovreća, 25. II. 1885.-10. I. 1889. 

10. Fra Petar Antulović sa Sumartina, 8. II. 1756.-19. I. 1762. 41. Fra Šimun Bušelić iz Tučepa, 23. I. 1889.-26. I. 1891. 

11. Fra Bernardin Pavlović iz Imotksog, 21. I. 1762.-8. X. 1765. 42. Fra Anđeo Cvitanović iz Podaca, 3. II. 1892.-7. II. 1901. 

12. Fra Josip Bašić iz Župe, 18. X. 1765.-29. IX. 1766. 

43. Fra Frane Tonković iz Podbablja, 7. III. 1901.-22. II. 1902. 

13. Fra Bernardin Pavlinović iz Imotskog, 30. XI. 1766.-1. IV. 1767. 44. Fra Lovre Kovačević iz Kotišine, 6. III. 1902.-1. I. 1904. 

14. Fra Silvestar Pavlinović iz Župe, 15. VII. 1767.-8. X. 1768. 45. Fra Luidi Donelli iz Makarske, 6. I. 1904.-6. III. 1910. 

15. Fra Ante Milošević iz Župe, 1. XII. 1768.-13. I. 1770. 

46. Fra Božidar Bušelić iz Tučepa, 7. III. 1910.-4. II. 1918. 

16. Fra Josip Bašić iz Župe (Imotski), 5. II. 1775.-5. X. 1775. 47. Fra Petar Glavaš iz Vrgorca, 19. II. 1918.-10. VIII. 1920. 

17. Fra Josip Brkić s Lovreća, 26. V. 1777.-10. X. 1777. 

48. Fra Rudolf Vizenztini iz Kotora, 12. VIII. 1920.-31. I. 1927. 

18. Fra Sebastijan Jurišić iz Baške Vode, 1. IX. 1778.-9. IX. 1779. 49. Fra Ante Cvitanović iz Podaca, 11. VIII. 1927.-1. II. 1928. 

19. Fra Franjo Ribarević iz Basta, 22. IX. 1779.-19. IX. 1783. 50. Fra Josip Mikulić iz Prološca, 1. II. 1928.-10. IX. 1933. 

20. Fra Sebastijan Jurišić iz Baške Vode, 7. II. 1784.-28. X. 1784. 51. Fra Dr. Vladimir Bilobrk iz Obrovca, 10. IX. 1933.-30. XII. 1933. 

21. Fra Josip Bašić iz Župe, 11. XI. 1784.-26. XI. 1794. 

52. Fra Petar Paviša iz Hrvaca, 31. XII. 1934.-28. XII. 1943. 

22. Fra Ante Loze iz Svilna, 23. XII. 1794.-18. VIII. 1803. 53. Fra Karlo Jurišić iz Baške Vode, 4. I. 1944.-31. VIII. 1949. 

23. Fra Marko Jurčević, 19. X 1803.-12. X. 1805. 

54. Fra Stanko Radić iz Baške Vode, 1. IX. 1949.-9. IX. 1955. 

24. Fra Martin Sutić iz Gradca Prim., 6. X. 1805.-23. XI. 1809. 55. Fra Augustin Marušić iz Marušića, 10. IX. 1955.-17. X. 1959. 

25. Fra Bartul Antonijević s Brača, 29. XI. 1809.-20. X. 1816. 56. Fra Ante Beneta iz Dubravica, 17. X. 1959.-19. IX. 1964. 

26. Fra Josip Atunović-Zec iz Živogošća, 16. II. 1817.-10. X. 1821. 57. Fra Anđelko Šimić iz Tučepa, 19. IX. 1964.-14. VIII. 1976. 

27. Fra Ivan Gojak iz Velikog Brda. 

58. Fra Frano Pupić iz Otoka, 14. VIII. 1976.-23. VIII. 1985. 

28. Fra Pacifik Parun iz Igrana, 5. II. 1836.-28. I. 1854. 

59. Fra Kruno Bukovac iz Žeževice, 23. VIII. 1985.-25. VIII. 1994. 

29. Fra Vice Janović sa Sumartina, 8. II. 1854.-13. I. 1855. 60. Fra Berislav Nikić iz Ružića (BiH), 25. VIII. 1994.-7. VIII. 2000. 

30. Fra Lovre Lucić iz Bosne, 28. I. 1855.-28. I. 1856. 

61. Fra Petar Gulić iz Gljeva, 7. VIII. 2000.-6. XI. 2009. 

31. Fra Ivan Šimić iz Tučepa, 27. II. 1856.-12. I. 1867. 

62. Fra Šime Nimac iz Lišana Ostravičkih, 6. XI. 2009.- 

32 SVJETIONIK


Proslava blagdana Sv. Nikole 2009. 

Kao i svake godine, proslava Sv. Nikole i ove godine bila je svečani i radosni događaj 

za vjernike župe Bast–Baška Voda i okolice. U ranim jutarnjim satima limena 

glazba prošla je mjestom svirajući budnicu da bi nakon toga započela jutarnja misa 

za hodočasnike i domaćice. Prekrasno sunčano jutro, neobično za to doba godine, 

izmamilo je svakoga na rivu. Svatko je želio biti dio procesije i pomoliti se Sv. Nikoli 

za članove svoje obitelji, rodbinu i prijatelje koji plove pod raznim zastavama diljem 

svjetskih mora. Mnoštvo vjernika okupilo se pred crkvom sv. Nikole odakle je krenula 

procesija s barjacima i kipom do središnjeg dijela rive na kojoj se održala sveta 

misa, a koju je predvodio novi župnik fra Šime Nimac uz koncelebraciju svećenika 

Makarskog primorja. Po običaju, nakon svete mise procesija se s kipom Sv. Nikole 

uputila prema središnjem »mulu« gdje se moli blagoslov moru i mornarima. Za tu 

prigodu tiskana je i mala uspomena s molitvom Sv. Nikoli koju su svi vjernici imali 

u rukama te zajednički izmolili molitvu, nakon čega se procesija uputila preko rive 

ponovno u crkvu. Donosimo i propovijed župnika fra Šime: 

Draga braćo i sestre, danas na blagdan sv. 

Nikole mi želimo razmišljati o vrijednostima 

koje život čine ljepšim i sretnijim; želimo danas 

moliti jer znamo da sami ne možemo puno, 

a uz Božju pomoć i zagovor svetih možemo i 

ono što je čovjeku nemoguće! Okupljeni oko 

sv Nikole, našeg zaštitnika, i stari i mladi i djeca 

i roditelji, otvorimo sebe Božjoj milosti kako bi 

njegova riječ postala djelatna u nama. 

Kroz devetnicu sv. Nikoli razmišljali smo o 

kršćanskim vrijednostima u vremenu duhovne 

ravnodušnosti. Temeljno pitanje koje nam se 

nametnulo jest: što kršćanstvo, što ja kao kršćanin 

mogu ponuditi današnjem društvu i koje 

vrijednosti posredujem? U promišljanju o sveopćoj 

krizi, naslutili smo kako su korijeni svih 

mogućih lutanja i problema u čovjeku i to prvotno 

u njegovoj duhovnoj zakržljalosti, što se kao 

negativno odražava kroz djelovanje na vani. 

Što su to danas istina, dobro, život, savjest, 

ljubav, obitelj, moral, etika… je li sve ovo danas 

postalo relativno i svedivo na tržišna mjerila? 

Draga braćo i sestre, relativizam univerzalnih 

Božanskih načela nije ništa drugo nego 

sotonska igra s čovjekom i pokušaj da se s 

Fra Šime Nimac 

SVJETIONIK 33


čovjekova lica oduzme iskonski odsjaj slave 

Božje!! U ovom našem svijetu djeluju razni 

mudraci koji su u službi raščovječenja čovjeka 

stvorena po mjeri i slici Božjoj! Je li doista 

kršćanstvo ostalo samo, kao jedino uporište 

u kojem čovjek može saznati istinu o sebi, istinu 

o drugome i istinu o Stvoritelju! 

Kad se čovjek udalji od Boga, svoje originalne 

slike, postane neuspješna kopija svoje 

vlastite igre… Danas postoje i sustavni programi 

po kojima se čovjeka uvlači u igru sa samim 

sobom kako bi mu se oduzelo dostojanstvo 

i svelo na bezlični broj! To je igra onoga koji 

želi Bogu oteti najljepše što je stvorio pod ovim 

nebom, čovjeka sebi slična! Što taj Zli kaže? 

Možda nismo ni svjesni događanja oko sebe u 

kojima se reklamiraju njegove ponude! 

On kaže: 

- Zavarao bih vaše umove da mislite da ste 

najveći zbog svojih ljudskih napora, a ne 

Božjeg blagoslova. 

- Zagovarao bih stav po kojem se vole stvari, 

a koriste ljudi, umjesto obrnuto. 

- Uvjerio bih vas da su moral i etika nebitni 

kad je u pitanju politika, ti si se samo snašao 

i što je tu loše. 

- Učinio bih legalnim oduzimanje života tek 

začetoj djeci (pobačaj). 

- Učinio bih društveno prihvatljivim oduzimanje 

neproduktivnog života i napravio bih aparate 

koji bi sve to učinili lakšim (eutanazija). 

- Pojeftinio bih što je više moguće ljudski život, 

pa bi život životinja bio cijenjen više od 

ljudskog života. 

- Izbacio bih Boga iz javnog života gdje bi i 

samo spominjanje njegova imena bilo zabranjeno 

(skidanje križeva iz javnih ustanova). 

- Izmislio bih razna stimulativna sredstva, 

droge i tablete koje oslobađaju mladenački 

um od bilo kakve odgovornosti i žrtve, te 

bih naveo razne sportske i estradne zvijezde 

da ih promoviraju. 

- Preuzeo bih kontrolu nad medijima kako 

bih svakoga dana mogao zagađivati duše 

svih obitelji na ovom svijetu. 

- Svim bih sredstvima napao obitelj-kičmu svakoga 

društva i naroda (zakon o istospolnim 

bračnim zajednicama, pitanje rada nedjeljom). 

- Učinio bih razvod prihvatljivim i pravno lakim, 

čak i poželjnim, jer ako se obitelj sruši, 

ruši se i narod. 

- Naveo bih ljude neka izražavaju svoje najperverznije 

fantazije i to bih onda nazvao 

umjetnošću. 

- Uvjerio bih svijet da su ljudi stvoreni nastrani 

i da se to mora prihvatiti. 

- Uvjerio bih ljude da dobro i zlo odlučuje 

ljudski autoritet a ne Bog. 

- Uvjerio bih ljude da je Crkva nebitna i zastarjela 

i da se ne smije miješati u probleme 

čovjeka (što se nerijetko zna čuti i na našoj 

političkoj sceni). 

- Otupio bih razum kršćana i natjerao ih 

neka vjeruju da molitva nije važna i da su 

vjera i poslušnost neobavezni… 

Draga braćo i sestre, ovo je samo djelić 

programa onih koji danas u svijetu žele oduzeti 

čovjeku njegovo dostojanstvo i udaljiti ga 

od Boga. 

Jesmo li mi toga svjesni kao pojedinci, 

kao narod, kao kršćani? 

Hrvatski narod dugo je proživljavao i još 

proživljava zajedničku duševnu tjeskobu. 

Dugo su nam govorili da smo malen, a mi smo 

samo malobrojan narod. Govorili su nam da 

smo bezvrijedni, a bili smo samo bespomoćni, 

govorili su hrvatskom narodu da je rob, a on je 

bio zarobljenik; da je siromašan, a on je dugo 

bio pljačkan. Nametnut mu je osjećaj manje 

vrijednosti. Proživljavao je noć bez zore, dan 

bez sunca. Htjeli su nas uvjeriti da nemamo ni 

imena ni jezika, ni sadašnjosti ni budućnosti. 

Mnogo puta i s mnogo strana pokušavalo se 

našem narodu oteti čak i prošlost. Da ništa nije 

učinio i da ništa nije dao sebi ni svijetu. 

Prešućivalo se da je taj malobrojni narod 

ostvario velika brojna djela i iznjedrio velike 

ljude u svijetu i domovini. 

U ovih petnaest godina slobode i razvoja 

Hrvatski narod ipak proživljava veliku moral- 

34 SVJETIONIK

Mornari nose kip Sv. Nikole 

no-religioznu krizu, kao i cijeli zapadni svijet. 

Povijesna je činjenica da je kršćanstvo oblikovalo 

naše narodno biće. Evanđelje je sraslo 

s našim duhom. No, danas kao da više 

nije tako! 

Suvremeni čovjek pokušava stvoriti vlastiti 

raj na zemlji. Pokušava ukloniti Boga s vlastitih 

obzora. A tko umjesto Njega? Razdvojiti 

vjeru i moral? A čime popuniti prazninu duše? 

Suvremeni čovjek se i dalje trudi kako pronaći 

put do izgubljenog. Čita ga na zvijezdama, 

na kartama i dlanovima ruku. Čudno je to 

kako se ljudska oholost i umišljenost pretvara 

u pravo ludovanje, pa i kod onih koje svijest 

proglasi mudrima. Hegel za sebe reče: 

»Mogao sam reći kao Krist: Ja učim Istinu, 

Ja sam Istina«. Umišljenost i oholost, tvrde 

znanstvenici, najčešće su i najraširenije bolesti 

ljudskih duša. »Prijatelji, izvan svijeta ja 

ne vidim ništa, a u svijetu vidim samo sebe«, 

reče jedan lik u romanu Victora Hugoa. Draga 

braćo i sestre, to se događa onima koji su 

zaboravili na Boga, kojima se vjera rasplinula 


pred reklamama ovoga svijeta. 

»Ako Boga nema, sve je dopušteno«, 

reče Dostojevski. Mnogi 

su danas i u našem narodu sebi 

dopustili mnogo toga što nije dopušteno. 

I mnogi kršćani oboljeli su 

od zajedničke bolesti današnjeg 

svijeta: Umišljene samodostatnosti-oholosti. 

Čovjek zaboravlja da 

je velik zato što ga je Krist učinio 

velikim. Zaboravlja da je svaki čovjek, 

ako je bez Boga, vječno nedorasli 

patuljak, makar se uspeo 

na najveće vrhunce koje mogu 

dosegnuti ljudski um i noga. Kršćanin, 

međutim ne bi smio zaboraviti 

veliku istinu napisanu na 

mnogim biblijskim stranicama: 

Čovjek je velik zato što ga je Bog 

stvorio takvim. 

Postavio ga je da bude Gospodar svijeta. Međutim, 

čovjek sebi umišlja da je on bog svijeta. 

Tu je njegova velika zabluda i najveća nesreća. 

Naš kršćanski stav mora biti jasan: Od Krista 

i Evanđelja nema ni lijevo ni desno. Krist 

je-danas i sutra uvijek isti. Njegova riječ je besmrtna 

i vječna. Evanđelje je staro, ali nikad 

nije zastarjelo. Kršćanstvo ne pozna kompromise 

i nagodbe s opačinama ljudskog srca i 

vremena. Božja istina ne trpi ni reviziju ni revoluciju. 

Evanđelje pozna i prizna samo preobrazbu 

života i obraćenje srca. Temeljna je 

pogreška svih koji žele mijenjati svijet i druge 

što ne žele početi od vlastitog srca. 

»Ako svijet ide iz zla u gore, to je i moj grijeh« 

- kaže Dostojevski. Vrijeme je da svi postanemo 

svjesni svoje odgovornosti za budućnost svoga 

naroda i svoga kraja. Ovo naše okupljanje i zajedništvo 

upravo nas potiče na to. Zato držimo 

do svojih običaja i tradicije, do svojih korijena, 

svoga identiteta. Jer zaludu je čovjeku steći cijeli 

svijet, a ne znati tko je, odakle dolazi, koji je 

smisao njegova života i kamo ide? 

SVJETIONIK 35


Čuvari Isusova groba »Mornari« 

Nezaobilazni dio vjerske tradicije i povijesti 

naše župe svakako pripada i običaju čuvanja 

Gospodinova groba tijekom Velikog trodnevlja. 

Taj običaj nije vezan isključivo za našu 

župu, što je široj javnosti postalo poznato zahvaljujući 

dobroj prezentaciji Vodičkog festivala 

žudija. 

Običaj je ukorijenjen prije svega u Dalmaciji, 

i to u šibenskom kraju (Murter, Betina, Tisno, Vodice, 

Prvić Šepurine), Kninu, Vrlici, Oklaju (Promina), 

Imotskom, Vrgorcu, Katunima (Kreševo), 

naročito u neretvanskom kraju (Vid, obje metkovske 

župe, Opuzen, Vlaka, Komin, Rogotin, Bagalovići, 

Slivno – Ravno, Mliništa, Vidonje, Desne), 

na Braču (Selca i Sumartin) te u našem Primorju 

Brela i Baška Voda. Ne treba zaboraviti ni jednu 

župu u srcu Bosne i Hercegovine - Vareš. 

Valja naglasiti da su ovo prije svega posebno 

organizirane grupe mladića i muškaraca 

koje nose posebne prigodne odore. Tri 

Čuvari Isusova groba 1951. g. na Veliki petak 

pozdravljau križ koji ulazi u crkvu u Baškoj Vodi 

su osnovne vrste odora: mornarske, narodne 

nošnje i stilizirane odore rimskih vojnika. 

U nekim krajevima (Marija Bistrica, Lobor) 

službu čuvanja Gospodinova groba 

obavljaju neke druge udruge poput kuburaša, 

vatrogasaca... 

Župnik fra Anđelko Šimić i čuvari Isusova groba 1972. godine 

36 SVJETIONIK

Mornari nose Gospin kip u procesiji na blagdan Gospe Ružarice 

U našoj župi čuvari Gospodinova groba 

odjeveni su u mornarske uniforme. Broje do 

20 momaka od kojih je jedan kapetan. Prije 

su odoru činile prave uniforme JRM-a, kasnije 

su šivane posebne, a od nedavno (2008.) se 

nose odore HRM-a. 

Mornari sada stražare s kopljima u ruci. 

Postoje podaci da su nosili prave puške, a 

kada su te oduzete od strane komunističkih 

vlasti, izrađene su drvene. Naposlijetku su 

uvedena koplja. 

Prema podatku kojim raspolaže Tonček 

Staničić, običaj je uveden 1922. (iste godine 

kad je osnovana i Uranija – očito važna godina 

za naše mjesto). Mladići su od početka bili 

obučeni u mornarske uniforme. Prvi zapovijednik 

bio je Josip Divić – Kalajs (Žilin). 

Anegdota iz 1944. pokazuje da je običaj 

ostavio dubok trag u našoj župi, pa je i vlastima 

bilo stalo da ga provode. Te ratne godine 

župnik je bio i danas živući fra Karlo. Ustaške 

vlasti su službenim putem korile župnika što 

ih nije obavijestio da oni ili saveznička njemačka 

vojska drže stražu na Gospodinovu 


grobu umjesto mornara kojih tada nije bilo. 

Očito su baškovodski mladići bili rasuti po 

ratištima. Župnik se mudro obranio da to ne 

stoji ni u jednom crvenom zakonu pa prema 

tome to nije bio dužan ni napraviti. U razgovoru 

s njim saznao sam da je straža ipak obavljena. 

Držali su je ministranti. 

Kroz, skoro, 90 godina mnogi baškovodski 

mladići sudjelovali su u tom običaju. 

Služba mornara počinje na Veliki četvrtak 

kada uz oltar na misi večere Gospodnje »glume« 

apostole kojima svećenik u ulozi Isusa 

pere noge. 

Na Veliki petak, kada se u našoj župi održava 

velika 20-kilometarska procesija koja povezuje 

sva mjesta naše župe, mornari u svečanom 

stroju pozdravljaju sva tri križa. Od početaka se 

križ dočekivao pred crkvom sv. Nikole u Baškoj 

Vodi i pred Gospinom crkvom u Bastu. Od 

2010. dočekuje se i pred najvećom crkvom u 

našoj župi, crkvi svih svetih u Promajni. 

Poslijepodne, uoči obreda Velikog petka 

pred glavnim oltarom u crkvi Svetog Nikole, 

uređuje se Gospodinov grob i započinje se 

SVJETIONIK 37


Mornari pozdravljaju prvi križ na ulazu u crkvu Sv. Nikole 

sa stražarenjem. Tijekom obreda svakih 10 

minuta izmjenjuje se straža pred grobom, 

koju čine po dvojica mornara okrenuti licem 

prema oltaru, a u jednoj ruci drže koplje odmaknuto 

od tijela. 

Smjenu obavlja kapetan koji dovodi dvojicu 

mornara te staje u sredinu između prijašnjih. 

Novi se smještaju iza njih. Kapetan diže 

ruku na pozdrav. Na to stražari privlače koplja 

k sebi. Kada kapetan spusti ruku, stari stražari 

se pomiču na svoju vanjsku stranu, a novi 

zauzimaju njihova mjesta. Kapetan se okreće 

i izlazi, a stari stražari idu za njim. 

Nakon obreda, a prije Gospina plača, provodi 

se procesija oko crkve, gdje su nekad prije 

mornari stupali. na dijelu puta iza hotela Slavije 

i crkve, dok se pjeva »Barjaci kreću kraljevi«. 

Od 2008. čuvanje ne prestaje nakon završetaka 

obreda, već traje cijelu noć, neprekidno 

do Glorije na Veliku subotu. 

Kad počne Uskrsno bdijenje, straža se 

jednako izmjenjuje. Zadnja smjena prije Slave 

obavlja se bez kopalja. Neposredno prije 

Slave ulaze svi moranari, i ovisno o broju, postrojavaju 

se u četverored ili trored. Kad svećenik 

zapjeva Slavu, kapetan povikne »dva« 

i svi mornari kao pokošeni padaju na pod. Iz 

groba se ukloni Isusovo tijelo, a mornari leže 

do kraja Slave. Nakon toga ustanu i dostojanstveno 

sudjeluju u misnom slavlju. 

Mornari su čak jedne godine (devedesetih) 

zajedno nosili križ u procesiji Velikog petka. 

Svaki je mornar iznio jednu dionicu puta. 

Posljednjih se godina služba mornara ne 

ograničava samo na Veliki tjedan, već je postalo 

uobičajno da mornari na Svetog Nikolu 

nose njegov kip ulicama našeg mjesta. 

U Tijelovskoj procesiji nose baklje uz Sveto 

Otajstvo i baldahin. 

Ove godine su nosili i Gospin kip u procesiji 

na Rožaricu. No ne treba zaboraviti i 

sudjelovanje na Vodičkom festivalu žudija, 

koji se svake godine održava na Uskrsni 

ponedjeljak. 

Kako je došlo do odlaska na festival? 

Festival se održava od 2001. godine, 

uvijek na Uskrsni ponedjeljak. Njegov idejni 

začetnik bio je gospodin Šime Strikoman, 

tvorac projekta milenijske fotografije. I sam 

festival nastao je iz tog projekta. Prvih 6 godina 

održavan je u Vodicama (otud i naziv 

vodički). No, kako se širio broj sudionika, a 

da bi se Uskrsni običaji pokazali što širem 

krugu ljudi, odlučeno je da se održava u 

svim župama koje sudjeluju (prema utvrđenom 

rasporedu), a svaki šesti da se održi u 

Vodicama. 

Pjevači za drugim križem 

38 SVJETIONIK

Milenijska fotografija čuvara Isusova groba u Metkoviću 2010. godine 

2007. godine slučajno sam se našao u mjestu 

Vid pokraj Metkovića na Uskrsni ponedjeljak. 

Toga dana se održavao 7. vodički festival 

žudija (prvi izvan Vodica). Bio sam oduševljen 

viđenim, jer sam tad spoznao da naš običaj 

nije jedinstven, a ujedno sam bio razočaran 

i tužan što i sami ne sudjelujemo. Stoga sam 

uz pomoć svog brata Ivice Granića stupio u 

kontakt s gospodinom Markom Marušićem 

iz Vida, ujedno i jednim od pokretača festivala. 

Uz Božju pomoć, priključili smo se ovom 

festivalu već iduće godine na otoku Božjeg 

sluge Ante Antića – Prviću. Uz svesrdnu pomoć 

gospodina Ante Jurišića, koji je od prvog 

trenutka bio uz ovaj projekt, te nas je godine 

prevozio gospodin Tonći Topić Grgin. 

Sljedeće, 2009. godine, festival se održao 

u kraljevskom gradu Kninu. Tada smo 

se predstavili običajem padanja i pjevanjem 


naše jedinstvene Muke. Gospodin Mićo Jović 

je izvršio prijevoz, a župnik fra Petar Gulić se 

pobrinuo za okrijepu. 

Lani, 2010., festival je održan u Župi Sv. 

Nikole u Metkoviću u velebnoj novoj crkvi. Budući 

je to bio jubilarni, 10. festival, jedan dio 

prenosila je i HTV. Ove godine (2011.) festival 

se održava na otoku Murteru u mjestu Tisno. 

Tom prilikom ćemo posjetiti i svetište Gospe od 

Karavaja koje se nalazi iznad mjesta. Svakom 

festivalu prethode bar dva sastanka na kojima 

se predstavnici župa upoznaju s mjestom događanja 

i dogovaraju oko svih detalja. 

Budući da se 2012. navršava 90 godina od 

prvog spomena čuvanja, trebalo bi to dostojno 

obilježiti. Stoga ovim putem molim sve koji imaju 

fotografije ili znaju anegdote vezane uz mornare 

da o tome obavijeste župnika ili mene. 

Matko Granić, učitelj 

SVJETIONIK 39


FOTO VIJESTI • FOTO VIJESTI • FOTO VIJESTI • FOTO VIJESTI • FOTO V 

Fra Stanko Radić predvodi misno slavlje prigodom zlatne mise Od č. s. Verice oprostila se Bosiljka Staničić u ime crkvenog zbora 

Djeca s krunicom i Gospinom slikom u procesiji na Gospu Rožaricu Hrvatski branitelji predvode Put križa u crkvi sv. Nikole 

Večernja procesija na blagdan Tijelova Proslava Sv. Roka u Bastu 

Svečano je bilo i na Cvjetnicu 

Tri vridnice u čišćenju maslina - Sofija Granić, Marija Jakir i Jelka Topić 

40 SVJETIONIK

IJESTI • FOTO VIJESTI • FOTO VIJESTI • FOTO VIJESTI • FOTO VIJESTI 

Svaka grupa svoj laz - Ante Divić, Ivan Topić, Marko Beroš, 

Ante Staničić, fra Šime i Miro Topić 

Zasluženi odmor od čišćenja maslina Djeca u branju maslina 

Momci od pile - Kruno Jurić i Ivo Josipović 


Tri križa u crkvi sv. Nikole na Veliki petak Frane Topić reže lozu ispred župne kuće 

Ove godine djeca su pomogla zupniku brati masline 

Nakon branja maslina, marenda i balote u Balabri 

SVJETIONIK 41


CVJETNICA 2010. 

Na blagdan Cvijetnice vjernici Baške Vode svečano se okupljaju 

na rivi kod kipa sv. Nikole gdje se blagoslivljaju maslinove 

grančice i procesijom ide u crkvu pjevajući prigodne 

pjesme. Cvjetnica svima nama postavlja pitanja, kao što 

je župnik istaknuo u svojoj propovijedi: »lijepo je mahati 

jutros maslinovim grančica, ali hoćemo li već poslijepodne 

imati hrabrosti stati iza onih načela u koja vjerujemo a koja 

od nas iziskuju svjedočanstvo života, žrtvu i odricanje«? 

Draga braćo i sestre, današnjim 

blagdanom Isusova svečanog 

ulaska u Jeruzalem, ulazimo u Veliki 

tjedan Njegove muke, smrti i 

uskrsnuća. Kao što nam i sami nazivi 

ove nedjelje govore (Cvjetna 

nedjelja - Nedjelja Muke Gospodnje), 

događaj je ovo radosti i oduševljenja 

koji će se uskoro pretvoriti 

u raspršenost i odsutnost svih 

onih koji su mahali grančicama. 

tvu za neprijatelje; mržnja u ljubav 

prema onima koji to iz ljudskih razloga 

ne zaslužuju; nerazumijevanje 

u pokušaj razgovora. 

Danas je lako biti dio okupljene 

svjetine i radosno pjevati, 

ali pitanje je tko će sutra ostati s 

Isusom kad ga osude? Čut ćemo 

tu prevrtljivu dramatiku već danas 

u navještaju Muke Kristove. Isus je 

želio svečani ulazak i prihvaćanje, 

Blagoslov maslinovih grančica na blagdan Cvjetnice 

Maslinova grančica koju držimo 

u ruci upravo spaja taj prvi 

događaj slavlja i radosti Cvjetnice 

s onim drugim, kad će se 

zvuci pobjede pretvoriti u Isusovu 

osudu i smrt. Ta grančica poput 

duge spaja ove različitosti: u njoj 

je skrivena odgovornost da se 

osveta na uvrede mora pretvoriti 

u praštanje, neprijateljstvo u moli- 

jer se došao objaviti ljudima. Pa 

ipak, bio je to samo uvod u veliko 

sutra, jer sutra će biti mnogo važnije 

biti prisutan. Dan poslije trebat 

će javno svjedočiti za Njega, biti 

jedan od Njegovih, dijeliti s Njim 

ludost križa, usvojiti Njegovu logiku. 

Pozivat će te da vjeruješ i onda 

kad će mudri u moćni reći »Gotovo 

je«. Tražit će ljubav kad se čini da 

je ona ogoljela i beskorisna, kad 

se čini da pobjeđuje nasilje. 

Draga braćo i sestre, događaj 

Cvjetnice ne dozvoljava da se 

ostane u bezimenoj masi i razuzdanom 

veselju. Već danas traži 

se prihvaćanje križa. Jer ako se 

kršćanstvu oduzme križ, ono je 

obrazac na kojem se može ispisati 

puno toga nepripadajućeg 

i kršćanstvu proturječnog. To je 

drvo zabodeno u zemlju da bude 

drvo života, ali mnogima i znak 

osporavan. I nije dostatno samo 

nositi križ. Križ vapi za govorom 

solidarnosti, za sposobnošću da 

se vlastiti život troši za druge. 

U mnoštvu je lako i nama biti 

vjernikom. Lako je stati uz druge, 

pridružiti se, dati se nositi, osloniti 

se…. Odgovornost je tada u mnoštvu 

utopljena. Tako bijaše onog dana i u 

Jeruzalemu. Ali dan poslije nije bilo 

prilike za mnoštvo. Na scenu dolaze 

pojedinci: Herod, Pilat, Juda, Petar… 

i svaki ga od njih zanijeka, tek rijetki 

su što ostadoše uz Njega. 

I mi ćemo se već sutra naći u 

ulozi nekih od spomenutih likova. 

Draga braćo i sestre, želio bih 

da ne budemo samo neki od likova 

ove drame. Žalio bih da se poneki 

njegovu učenik odvaži reći: »Da, 

poznajem tog čovjeka«; da sljedbenici 

Kristovi ne posegnu odmah 

za mačem; da neki Baraba odluči 

umrijeti za pravednika; da se današnji 

Cirenci dragovoljno ponude 

pomoći opterećenima križem; želio 

bih da prijatelji daju poljubac koji 

neće biti izdajnički; želio bih da 

svaki kršćanin od nas ovdje danas 

može radosno zamahnuti maslinovom 

grančicom! A zašto? Zato što 

je susreo svoga Spasitelja! 

42 SVJETIONIK

Procesija Velikoga petka 2010. 

Veliki petak, dan spomena Kristove 

muke i smrti, posebno se štuje u župi 

Bast-Baška Voda, gdje je i ove godine 

održan tradicionalni križni put. 

Velika procesija s nekoliko tisuća 

vjernika, jedinstvena takve vrste na makarskom 

području, krenula je u 7 sati iz 

crkve u Bastu, a poveli su je župnik fra 

Šime Nimac i križonoša prvog, malog 

križa Frane Topić. 

Inače, u procesiji se nose tri križa. 

Prvi križ je mali – zavjetni križ, drugi je 

bratimski, a treći župski. Onaj tko nosi 

zavjetni križ ima obavezu počastiti sve 

koji idu u procesiji. 

Na 18 kilometara dugu putu procesija 

vjernika prošla je kroz Krvavicu, Bratuš, 

Promajnu i Baško Polje, a u Baškoj 

Vodi kao i u Promajni dočekali su je čuvari 

groba Gospodnjega - »Mornari«. 

Nakon kraće stanke, kantajući Plač 

Gospin i Muku Gospodnju, procesija, 

kojoj su se priključili brojni Baškovođani, 

nastavila je put do Topića, a zatim do crkve 

u Bastu, gdje su se nastavili obredi 

Velikog Petka. 

Mnoštvo vjernika s Makarske rivijere hodilo je za križem 


SVJETIONIK 43


Zlatomisnik fra Gabrijel uz brata fra Karla, provincijala fra Željka Tolića i ostalu braću svećenike predvodi misno slavlje 

U 

ZLATNA MISA 2009. GODINE 

istoj crkvi sv. Nikole u 

Baškoj Vodi u kojoj je 

primio sakrament svetog 

krštenja (1934.), prvu svetu 

pričest (1942.), svetu 

krizmu (1947.), slavio mladu 

misu (1959.), srebrenu 

misu (1984.) proslavio je fra 

Hrvatin Gabrijel Jurišić, 19. 

srpnja 2009. godine, svoj 

zlatomisnički jubilej ili zlatnu 

misu, tj. pedeset godina 

da je ređen za svećenika. 

U slavlju je sudjelovala uža 

i daljnja rodbina, prijatelji i 

znanci, brojni Baškovođani 

i ostali naši župljani. 

U koncelebriranoj svetoj 

misi slavilo je više svećenika, 

među kojima brat fra 

Karlo, župnik fra Petar Gulić 

i mnogopoštovani dr. fra 

Željko Tolić, provincijal, koji 

je održao prigodnu propovijed. 

Prinos darova donijeli 

su mladi (rodbina), a molitvu 

vjernika mladi župljani. Pjevao 

je Župni mješoviti zbor. 

Stiglo je više čestitaka, 

od kojih su na kraju svete 

mise pročitane čestitke i blagoslov 

pape Bendikata XVI, 

kardinala Josipa Bozanića, 

generala Franjevačkoga reda 

fra Joséa Rodriguera Carballa, 

nadbiskupa dr. Marina 

Barišića, biskupa dr. Vlade 

Košića, veleposlanika Rep. 

Hrvatske pri Svetoj Stolici dr. 

Emilija Marina. Zlatomisnik je 

na kraju svima zahvalio i svi 

su zajednički zapjevali »Tebe 

Boga hvalimo« i himnu »Lijepa 

naša«. 

Ministranti su na izlazu iz 

crkve vjernicima dijelili spomen-sličice. 

Zatim su se svi 

uzvanici našli u hotelu »Horizont« 

za zajedničkim stolom. 

Uredništvo 

44 SVJETIONIK


Blagoslov vodovoda u Bastu na Sv. Roka 

Nakon proslave Velike Gospe u Bastu i na Sv. Roka bilo je svečano i veselo. 

Svetu misu predvodio je župnik fra Šime Nimac uz koncelebraciju fra Stanka 

Milanovića-Litre, župnog vikara. Nakon svete mise župnik je blagoslovom izvora 

vode označio dovršetak izgradnje vodovoda u Bastu, a načelnik Općine gosp. Joško 

Roščić otvorio je slavinu iz koje je potekla voda na korištenje mještanima, koji nisu 

krili svoje veliko zadovoljstvo. 

Zahvalit ćemo Bogu i zazvati Njegov blagoslov na ovaj izvor vode; neka bude na korist i 

pomoć svim žiteljima Basta i svima koji žele utažiti žeđ. Neka Bog blagoslovi trud i napore svih 

koji su sudjelovali u ovom djelu - vodstvo naše Općine, predstavnike Vodovoda i Županije. Kad 

je ovaj projekt krenuo, blagoslovljen je kamen temeljac, a danas blagoslivljamo uspješan završetak 

tog projekta. Tko s Bogom gradi posao, može se nadati i uspješnom rezultatu. Evo, tome 

smo danas i svjedoci. 

Načelnik općine Joško Roščić i mještani Basta 

SVJETIONIK 45


MLADI BAŠKE VODE NA SUSRETU 

HRVATSKE KATOLIČKE MLADEŽI U ZADRU 

Na šestom Susretu hrvatske katoličke 

mladeži 8. i 9. svibnja u Zadru, pod geslom 

»Da vaša radost bude potpuna« (Iv 15, 11) okupilo 

se znatno više od 30.000 sudionika. Središnje 

misno slavlje na Višnjiku 8. svibnja predvodio 

je zadarski nadbiskup Želimir Puljić, uz 

koncelebraciju mnoštva biskupa i svećenika. 

Na ovom susretu sudjelovali su i mladi naše 

župe Bast-Baška Voda, krenuvši na put u ranim 

jutarnjim satima. Kroz jutro nas je pratila kiša. 

Ipak smo posjetili Skradin, a nakon toga slapove 

Krke, gdje smo imali organiziran ručak. 

Po polasku za Zadar (Gospodin se pobrinuo) 

oblaka je nestalo i odjednom se pojavilo sunce. 

Kako je koji autobus pristizao, mladi su se 

uključivali u mimohod prema crkvi sv. Stošije, 

odakle je u dva sata krenula procesija mladih, 

predvođena križem, prema Višnjiku, central- 

Odmort na putu za Zadar - »Vrata Krke« 

nom mjestu slavlja. Trebalo je više od dva sata 

dok svi pristignu u sportski centar. Doživjeti taj 

spoj pjesme i mladosti nešto je što se ne može 

se opisati niti izreći.To su pokazale brojne suze 

i osmjesi na licima brojnih Zadrana koji su izašli 

na ulice vidjeti ovo nesvakidašnje čudo, da 

toliko mladih slavi u isto vrijeme i na istome 

mjestu Gospodina. Sv. misi prethodila je molitva 

krunice koju su predvodili predstavnici svih 

biskupija. Zbor mladih Sv. Krševana svojim je 

pjesmama uzveličao liturgijsko slavlje. 

Nakon završetka misnog slavlja, fra Šime 

nas je poveo do poznatih »Morskih orgulja« 

i »Pozdrava Suncu«, nakon čega je uslijedio 

naš povratak u Bašku Vodu. 

Za nas mlade ovo je još jedno iskustvo zajedništva 

i vjere! 

Sudionik 

46 SVJETIONIK


Deset godina Crkvenoga zbora 

»Sv. Nikola« u Baškoj Vodi 

Ove godine se navršava deset godina djelovanja 

zbora crkve Sv. Nikole u Baškoj Vodi. 

Kada je prije jednog desetljeća zbor oformljen, 

možda nitko od članova nije slutio da 

će, kroz druženje uz pjesmu, dočekati ovu godišnjicu. 

U Baškoj Vodi se oduvijek njegovalo 

pjevanje u crkvi, bilo pučko ili uz voditelje, ali 

nikada nije postojao zbor u pravom smislu te 

riječi. Na inicijativu tadašnjeg baškovodskog 

župnika fra Petra Gulića, osnovan je mješoviti 

crkveni zbor pod vodstvom časne sestre 

Verice Grabovac. Iako su tijekom godina neki 

od članova napustili zbor (što zbog odlaska 

na fakultete, što zbog drugih razloga), te se 

priključilo nekoliko novih, većina pjevača čine 

njegov sastav od samog početka. Aktivni članovi 

su: soprani Stela Bekavac, Diana Divić, 

Mirjana Granić, Nada Josipović, Ankica Ju- 

Zbor crkve sv. Nikole 

rišić, Vesna Lozić, Paula Radić, Ivana Roso, 

Mirjana Roščić, Bosiljka Staničić; altovi Marita 

Bilić, Aneta Divić, Nada Divić, Sanja Franić, 

Blaženka Jakir, Ljubica Jelić, Mandalena Jerković, 

Denisa Pars; tenori Franjo Čovo, Mate 

Divić, Mate Granić, Matko Granić, Željko Radić, 

Ivo Ribarević, Frane Topić, Toni Staničić; 

basovi Eduard Divić, Frane Divić, Nikola Divić, 

Ante Jurišić i Ivan Skenderović. 

Ulogu ravnatelja zbora i desne ruke voditelju 

na sebe je preuzeo Franjo Čovo. Zajed- 

ničkim radom i trudom, dolascima na probe, 

iz godine u godinu se napredovalo u nastojanju 

da se nauče ponekad i zahtjevna djela 

raznih autora. Njegujući sakralnu glazbu iz 

gregorijanskog i polifonog repertoara, kao i 

ostale glazbene oblike prikladne liturgijskom 

slavlju, zbor je savladao djela hrvatskih skla- 

SVJETIONIK 47


datelja poput Marovića, Glibotića, Vidakovića 

i Milanovića, a također se prihvatio uvježbavanja 

skladbi svjetskih klasika kao Beethovena, 

Schuberta, Händela, Bacha i drugih. U repertoar 

su uvrštene i izvorne tradicijske pjesme, 

pučki napjevi i domoljubne pjesme. 

Prvenstvena djelatnost/uloga zbora jest 

predvođenje liturgijskog slavlja na nedjeljnim 

misama, a posebno za vrijeme blagdana i 

svetkovina (Božić, Veliki tjedan, Uskrs, Tijelovo, 

Velika Gospa, Sv. Nikola...). Zbor održava 

i koncerte u vrijeme ljetne sezone, obično za 

blagdan Sv. Ante i Uznesenja Blažene Djevice 

Marije. Nastupao je na susretu zborova u 

Makarskoj i Slimenu, a gostovao je u Cetinskoj 

krajini, Metkoviću, Istri, te u Münchenu. 

22. studeni, blagdan Sv. Cecilije, zaštitnice 

zborskog pjevanja, mješoviti zbor slavi kao svoj 

dan. Sudjelovanje na liturgijskom slavlju uz zahvalu 

svojoj svetici, članovi zbora upotpunjavaju 

zajedničkim gozbom uz pjesmu i smijeh. 

Kao svojevrsna himna zbora iskristalizirala 

se prelijepa pjesma »Gospe ribara, težaka«, 

među članovima prozvana »peškaruša«. 

Krajem kolovoza ove godine, zbog odlaska 

č. s. Verice u novu župu, kormilo zbora 

preuzima č. s. Ankica Đajić. S novom voditeljicom 

zbor je nastavio s dosadašnjim radom, 

uz podršku župnika fra Šime Nimca. Kaže se 

da tko pjeva, dvostruko moli. Nadajmo se da 

će mlađe generacije znati prepoznati i njegovati 

vrijednosti pjevanja na slavu i čast Božju, 

te da su dolasci na probe i sav trud i ljubav 

utkani u pjesme nagrada sami po sebi. 

Bosiljka Staničić 

48 SVJETIONIK

Sadašnji članovi zbora su: Nikolina Radojković, 

Milan Ivandić, Đuro Mihaljević, 

Matinka Ivandić, Bosiljka Granić, Vedrana 

Ivandić i Zdravka Mihaljević. 

Crkva Svih svetih je završena i posvećena 

2000. godine, a zbor je počeo djelovati 

nešto kasnije pod vodstvom fra 

Mile Ćirka. Od tada do danas kroz 

zbor je prošlo 30-ak članova. Sada 

u zboru ima 6 pjevača koje vodi gđa 

Nikolina Radojković. 

U svojoj kratkoj povijesti zbor je 

imao nekolicinu uspješnih nastupa: u 

Međugorju, Sinju, Jajcu, na Visovcu 

te u Makarskoj (u crkvi Kraljice mira i 

u Franjevačkom samostanu). 

S posebnom radošću je uzveličao 

misna slavlja na blagdan Velike Gospe 

u župnoj crkvi u Bastu, te u crkvi 

sv. Nikole u Baškoj Vodi. 

Vječno u srcu ostaju nezaboravni 

trenutci zajedništva na izletima u 

organizaciji fra Mile, fra Stanka, fra 

Joze i fra Petra (Međugorje, Krka, 

Dubrovnik, Istra, Plitvice, Gljev...). 

Uz pjesmu i smijeh rado slave Sv. Ceciliju s 

kolegama Baškovođanima. 

Sadašnji članovi se trude kako najbolje 

mogu, redovito svake nedjelje, uz ljetne obve- 


ZBOR CRKVE SVIH SVETIH U PROMAJNI 

ze i zimske bure, slaviti nedjeljnu svetu misu, 

čitati Božju Riječ te cvijećem kititi oltar, a uz 

pomoć vjernika sumještana kititi crkvu za božićne 

blagdane. Dijele i lijepe i tužne trenutke 

sa svojim župljanima skupa sa svećenikom fra 

Crkveni zbor iz Promajne 

Stankom. Iako mali brojem, s velikim entuzijazmom 

i dalje će pjevati dragom Bogu u čast i 

svim svetima na preporuku u najvećoj crkvi u 

Makarskom primorju. Zdravka Mihaljević 

KAČIĆ – Zbornik Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelje, Split, XXXIX.-XL/2007.-2008, str. 280. 

– »FRA ANDRIJA KAČIĆ U AMERICI«. 

Sadržaj: Recepcija Kačićeva »Razgovora ugodnoga« u zemljama engleskoga jezika (V. Grubišić); 

Prijevodi pjesama fra Andrije Kačića na strane jezike i njihov utjecaj na europski romantizam (G. Jurišić); Vizija 

rata i povijesti u djelu fra Andrije Kačića (I. Šoljan); Tri stoljeća uz fra Andrju Kačića (B. Šešelj); Fra Andrija Kačić 

u njemačkoj književnosti (A. Bačić); Od »Ljetopisa Popa Dukljanina« do »Razgovora ugodnoga« - Sv. Vladimir, 

kralj (A. Mikulić-Kovačević); Šibenik u pjesmama fra Andrije Kačića (S. Mrša); Ivan Meštrović i fra Andrija Kačić 

(V. Bubrin); Fra Andrija Kačić i njegov franjevački krug (V. Kapitanović); Novovjeki pogledi na epsko pjesništvo 

fra Andrije Kačića (M. Buljac); Intencije pučkoga u Kačićevu »Razgovoru ugodnomu« (A. Zaradija-Kiš); Fra 

Andrija Kačić u Americi (G. Jurišić); Opsada Sinja 1715. godine (V. Borković); Konačno izvedena »Opsada Sinja 

1715. godine« (G. Jurišić). Kazalo osobnih i zemljopisnih imena, Primljene knjige, Izdanja Zbornika »Kačić«. 

Narudžbe: Zbornik »Kačić«, Šetalište kardinala Alojzija Stepinca 1, 21230 Sinj 

SVJETIONIK 49


Čišćenje crkvenih maslina 

Veseli me i raduje događaj 

čišćenja maslina u Bastu 

i Promajni, koliko stoga što 

smo temeljito očistili i uredili 

130 maslina, još više me oduševio 

broj onih koji su došli 

raditi: 40 muškaraca i 5 žena. 

Stariji i iskusniji su doista pokazali 

da znaju, mogu i hoće, 

dok su mlađi malo zakazali. 

Neki su imali volje, ali su 

zbog svoga posla ili drugih 

obaveza bili odsutni. 

Svakako, želim svima iskreno 

zahvaliti na trudu i radu, ali 

za učinjeni posao ipak to nije 

dovoljno, pa ću kratko spomenuti 

sve koji su radili od 9 do 

15h (13. ožujka 2010.). 

U Bastu: Marko Beroš, Nediljko 

Granić, Zvonko Jurišić, 

Ante Staničić, Jakša Jakir, 

Mate Cvitanović, Ante Divić, 

Kruno Jurić, Neven Jelić, Milenko 

Topić, Mate Granić, Slavko 

Divić, Mate Granić, Mate 

Granić, Jozo Knežević, Niko 

Divić, Miro Topić, Ljubo Josipović, 

Ivan Topić, Ivo Sikavica, 

Bast 

Miše Jurišić, Denis Marendić,. 

Boro Matijašević, Bogdan Jović, 

Davor Carević, Veljko Marušić, 

Mate Josipović, Ivo Josipović, 

Mate Topić, Ivica Topić, 

Dobar savjet dobro dođe! 

Frane Topić 

Toni Topić, Jure Topić, Branko 

Topić, Frane Topić, Ivica Grginčić, 

Marija Jakir, Sofija Granić, 

Jelka Topić i Ivo Granić (koji se 

potrudio obavijestiti mještane 

o čišćenju fratarskih maslina i 

ustupio tzv »Balabru« gdje se 

marendalo, zaigralo na balote, 

a i zapijevalo nakon posla). 

Promajna: Željko i Mira 

Granić, Milan Ivandić, Žarko 

Radojković, Slavka Babić i 

Đuro Mihaljević. 

Svima iskreno hvala! 

Fra Šime, župnik 

Promajna 

50 SVJETIONIK


HODOČAŠĆE U MEĐUGORJE 

Dana 20. studenog naša župa organizirala 

je hodoćašće u Međugorje. U 6:30 sati 

okupilo se oko 160 hodočasnika na rivi, čekajući 

polazak autobusa. Krenulo se put Međugorja, 

2 velika i 2 mala autobusa. 

Dolazak u mjesto Gospina ukazanja, mnogi 

su iskoristili za duhovnu obnovu, molitvom, 

obilaskom brda Križevac, novih postaja s otajstvima 

svijetla... U 13 sati organiziran je ručak 

u etno selu Herceg. Kamene kuće, kovačnica, 

medičar, rukotvorine, kapela, mlin, amfiteatar, 

domaće životinje, potočići koji žubore, pa čak 

i dječje igralište, čine ovo mjesto ugodnim i 

zanimljivim za boravak. Skladno uređena unutrašnjost 

restorana kao i ukusno jelo ostavili 

su nas bez riječi... 

Dalje se nastavilo za Mostar vožnjom uz 

Neretvu. Pogled na njen kanjon kratio je put. 

Ipak prije posjeta samom gradu svratili smo 

do samostana Školskih sestara franjevaka u 

Bijelom Polju. Nije mala stvar da smo prva hodočasnička 

grupa iz Hrvatske koja je posjetila 

novo velebno zdanje njihovog samostana. Naime, 

u ratu je samostan potpuno devastiran te 

su sestre odlučile izgraditi novi iz temelja. Valja 

naglastit da je naša s. Ankica Džajić dala veliki 

obol izgradnji ovog samostana radeći kao ekonom. 

U skladnoj samostanskoj kapeli koja je 

posvećena svetom Franji i ukrašena vitrajima 

na kojima su motivi iz Franjine Pjesme stvorova, 

primila nas je kućna poglavarica s. Marija. 

U kratkom obraćanju našoj grupi, prepunom 

emocija, posvjedočila je o nastanku ovog novog 

samostana. Na kraju je i naš zbor otpjevao 

pjesmu. Prije odlaska posjetili smo groblje časnih 

sestara i pomolili se. 

Naposlijetku smo otišli u sam grad Mostar. 

Obišli smo njegove znamenitosti pogotovo 

Stari most. U 18:30 sati slavili smo svetu 

misu u crkvi franjevačkog samostana svetih 

Petra i Pavla. U novoj crkvi, ukrašenoj najvišim 

zvonikom u Hrvata, župnik fra Šime je koncelebrirao, 

a župni zbor pjevao. 

Nakon mise pošli smo kućama i uz Božju 

pomoć u večernjim satima vratili se kućama. 

Na kraju valja reći da smo vidjeli dosta 

stvari a i vrijeme nas je poslužilo. 

Ispred novosagrađenog samostana sestara Franjevaka u Bijelom Polju 

SVJETIONIK 51


Bijelo Polje - Potoci (1910.) 

Kad su 1945. godine komunističke vlasti oduzele sestrama samostan u Mostaru, 

one su se morale nastaniti u Bijelom Polju. Tu je bila uprava Provincije, kandidatura, 

novicijat i bolesne i stare sestre. Tek poslije Domovinskoga rata samostan u Mostaru 

vraćen je Provinciji. 

Planovi o otvaranju ove podružnice sežu 

u vrijeme naših mostarskih početaka. 

Kada je biskup Buconjić osnivao mostarsko 

sirotište, pred očima je imao i podružnicu u 

Bijelom Polju. U rujnu mjesecu 1899. biskup 

je Sirotištu oporučno ostavio nekretnine u 

Mostaru, Nevesinju i Bijelom Polju. Iz te zaklade, 

prema njegovoj želji, trebalo je školovati 

djevojčice, odnosno djevojke do njihove 

18. godine života, tj. do dobi u kojoj se mogu 

osposobiti da same privređuju za život. 

Nekretnine u Bijelom Polju sastojale su se 

od male kućice i zemljišnog posjeda. Zamisao 

S. Ankica upoznala nas je s poviješću samostana 

biskupa Buconjića bila je da se za početak u 

Bijelom Polju nasele dvije - tri sestre koje bi uspostavile 

malo gospodarstvo. Ono bi mliječnim 

i povrtlarskim proizvodima znatno pomagalo 

mostarskom sirotištu. Osim toga, sestre bi mogle 

poučavati žensku djecu iz okolice u kućanskim 

poslovima, ručnim radovima i drugom. 

Sestre su se naselile u Bijelom Polju 1910. 

godine, nekoliko mjeseci prije smrti biskupa 

Buconjića. Do kraja I. svjetskog rata ova je podružnica 

smatrana dijelom mostarske. 

Sestre su Bijelom Polju otvorile osnovnu 

školu 1913. godine u skučenom prostoru i 

samo s najnužnijim učilima. Glavni razlog 

naveden u molbi za otvaranje škole bile su 

potrebe sirotišta u Mostaru gdje je bilo dosta 

djevojčica doraslih za školu. 

Prve godine života bile su uistinu teške: 

zbog općeg siromaštva svih, zbog nevolja 

koje je donio i ostavio I. svjetski rat. Teškom 

su se mukom priskrbljivala najnužnija sredstva 

za život. Ipak, uspjelo se proširiti školski 

prostor zbog sve većeg broja zainteresiranih 

za upis u ovu školu. I kad je izgledalo da će 

se krupnijim koracima krenuti naprijed, u siječnju 

1921. kuća u Bijelom Polju izgorjela 

je. Ne zna se kako je do požara došlo, ali je 

procijenjena šteta iznosila oko 300.000 K. 

Obnova je iziskivala velika materijalna sredstva 

i puno osobne žrtve još uvijek malene 

zajednice sestara u Hercegovini U pomoć su, 

koliko su mogli, priskočili pojedinci, društvene 

i državne ustanove. Međutim, sve to što su 

davali plemeniti pojedinci i državne ustanove 

jedva je dostajalo da se djeci podigne krov 

nad glavom. Sestre su bile prisiljene prositi. 

52 SVJETIONIK


Tko kaže da cure ne bi na selo! 

S odobrenjem i preporukom Ordinarijata išle postala »krov nad glavom« za cijelu provinciju. 

su skupljati priloge za sirotište širom tadašnje No, pod taj krov nisu mogle stati sve sestre koje 

države. Dopuštenje da mogu prositi po cjeloj su od početka travnja i u ljeto 1949. morale na- 

Jugoslaviji imale su i od vlade u Beogradu. pustiti ostale kuće provincije. Zato, su u kuću 

U Bijelom Polju stalno se nešto radilo i u Bijelom Polju smještene starije i bolesne 

uređivalo i u ovom razdoblju između dva rata. sestre, zatim one koje nisu imale rodbine kod 

Uređeno je groblje za sestre, a uređenje škol- koje bi mogle privremeno, do sređivanja prilika 

skog vrta kojeg smo poslije II. svjetskog rata proboraviti i nešto mlađih sestara da budu na 

nazivali parkom, bilo je vidljivi dokaz kako se pomoć i uslugu starijim i bolesnima. 

oplemenjuje prostor oko kuće. Školski vrt Osim što je provincija ostala bez kuća, 

završen je 1933. i nazvan je GETSEMANI. Te ostala je i bez mnogih sestara: jedne su na- 

godine slavila se naime 1900. obljetnica Isupustile zajednicu, druge su zatvorene, ukljusove 

muke i smrti pa je vrt i dobio takvo ime i čujući i tadašnju provincijalku. Samostan u 

malenu kapelicu sa slikom Isusa koji moli na Bijelom Polju čuvao je neutrnutim život pro- 

Maslinskoj gori. Predviđeno je bilo i uređenje vincije, a tamošnja predstojnica s. Sebastija- 

»lurdske špilje« što se ostvarilo 1954. prigona Marinčić, do 1945. učiteljica u sestarskoj 

dom proslave 100. obljetnice proglašenja do- osnovnoj školi u Međugorju, bila je kao neka 

gme o Bezgrešnom začeću. 

vršiteljica i dužnosti provincijalne predstojni- 

Kuća u Bijelom Polju dočekala je i prožice. Ona je vodila brigu o zatvorenim sestravjela 

II. svjetski rat poput drugih kuća provinma, održavala kontakte s onima koje su bile 

cije Sv. Obitelji: u neizvjesnosti, strahovanjima, izvan zajednice raspršene po BiH i Hrvatskoj, 

oskudici. Svemu tome unatoč, škola u Bijelom bilo kod rodbine ili na nekom poslu, skrbila 

Polju radila je gotovo do kraja 1944. Godine da se Bijelo Polje održi na nogama. 

1949. samostan u Bijelom Polju dobiva sasvim Poratno vrijeme do 1953. bilo je najteže. 

osobito mjesto u zajednici. Te godine proveden Sestre su uspjele prebroditi materijalne i dru- 

je zakon o nacionalizaciji i provinciji su oduzete ge poteškoće zahvaljujući pomoći franjevaca 

sve kuće osim ove u Bijelom Polju. Tako je ona iz domovine (iako su i sami bili u nezavidnoj 

SVJETIONIK 53


situaciji!) te onih iz kustodije u SAD kao i susestara 

iz sjevernoameričke provincije Školskih 

sestara. Najvažnije je što je ta velikodušno 

pružena pomoć stvarala osnovu da se 

u zajednicu počnu vraćati okolo raspršene 

sestre i da se počnu primati kandidatice koje 

su se inače javljale još od 1950. godine. 

Znak da se život istinski obnavlja bilo je 

prvo redovničko oblačenje u Bijelom Polju 

1954. Novicijat je tako obnovljen nakon 6 

godina! Samostan u Bijelom Polju postao je 

tako i kuća odgoja, ali i provincijalna kuća, a 

prva provincijalna predstojnica sa sjedištem 

u toj kući bila je s. Benita Prkačin. Na tu dužnost 

imenovana je neposredno nakon izlaska 

iz zatvora 1953. 

U narednim godinama provincija je osnovala 

više podružnica (franjevački samostani, 

župe, bolnice..) tako da Bijelom Polje nije bilo 

jedino mjesto za sestre. No, ono je postalo 

središte: tu se odgajalo one koje su odlazile 

na njivu Gospodnju okolo, odatle se polazilo 

i tu se vraćalo, uključujući i one konačne povratke 

- u Grubanu, pod čempresima! Zato 

je Bijelom Polje s vremenom narastalo - prostorno, 

brojem sestara, djelatnostima. 

Početkom 60-ih godina starom dijelu samostana 

dograđeno je novo krilo uz velika 

pregaranja svih u zajednici, pomoć plemenitih, 

kredite zaposlenih u bolnici itd. Nakon završenih 

radova 1962. u ovom dijelu samostana 

novicijat je dobio svoje prostorije: učionicu 

i spavaonice. Godine 1967. započeli su radovi 

na izgradnji samostanske crkve - kapele, a temeljni 

kamen je blagoslovio biskup dr. Petar 

Čule mjeseca svibnja te godine. Godinu dana 

kasnije, u nazočnosti vrhovne predstojnice M. 

Tereze Vidan, biskup Čule blagoslovio je završenu 

crkvu. U njoj su se od tada održavali 

obredi redovničkog oblačenja i zavjetovanja. 

U Bijelom Polju i kasnije se stalno nešto 

radilo, dograđivalo, prilagođavalo potrebama 

sa željom da se kvaliteta života poboljša, 

da se unaprijedi odgoj naraštaja, da se sta- 


rijima i bolesnima olakša život itd. Početkom 

80-ih izgrađena je i nova kuća za duhovne 

vježbe za sestre, ali otvorena i za duhovne 

susrete mladih i drugih. 

Bijelo Polje je s vremenom postalo nešto s 

čime se identificirala cijela provincija, osobito u 

očima ljudi izvan zajednice. Blijedilo je sjećanje 

da su počeci u Mostaru i da je Mostar bio središte 

zajednice Školskih sestara u Hercegovini. 

On je to bio samo u svijesti starijih sestara čiji su 

redovnički počeci, život i djelovanje bili vezani za 

Mostar. Ipak, dugo je tinjala ideja, želja i nastojanje 

da se u Mostar iz Bijelog Polja premjesti provincijalna 

uprava. To je i ostvareno u ljeto 1991. 

godine kada je uređena kuća u Zagrebačkoj 9. 

Nitko, dakako nije mogao ni zamisliti sto će prouzročiti 

rat koji će nakon Hrvatske zahvatiti i BiH. 

Prije početka borbi na mostarskom području velik 

dio bjelopoljske zajednice evakuiran je u Bašku 

Vodu, a neke sestre su pošle i u druga mjesta. 

Nadale su se - nakratko. No, mnoge od njih 

više nikada nisu vidjele Bijelo Polje. Samostan 

je bombardin prvi put 27. travnja 1992. i tada je 

dijelom izgorjelo jedno krilo. Tu se nalazilo 20ak 

sestara s kapelanom fra Svetozarom Kraljevićem. 

Srećom, nitko nije smrtno stradao, ali svi 

su napustili samostan pod granatama. Nekoliko 

sestara u takvim uvjetima izišlo je iz Bijelog Polja 

preko brda, ostale su se smjestile u kuću susjeda 

Perića malo dalje od samostana. Sljedećih 

tjedana samo su povremeno dolazile u samostan, 

dok ga četnici nisu zauzeli, zapalivši ga 

prije dalekometnim projektilima. Sestre su izišle 

povlačeći se zajedno s pripadnicima HVO-a. 

Nada u brzi povratak u samostan u Bijelo 

Polju nije bila duga vijeka iako je imala neke 

podloge. Bijelo Polje je bilo u četničkim rukama 

malo više od mjesec dana. Međutim, uslijedio 

je muslimansko-hrvatski sukob. Samostan 

je uništen do temelja u borbama. Pao je 

u muslimanske ruke, ostaci su devastirani i iz 

njega je »iščupano« sve što se moglo, a svetinje 

su zatrte, oskrnavljene... Danas su tamo 

ruševine, provincijski »zid plača«. 

54 SVJETIONIK

FRA NIKOLA RADIĆ 

(Baška Voda, 12. III. 1929. - Split, 30. IX. 2010.) 

Nedavno je preminuo u Splitu, 

pokopan je u franjevačkoj 

grobnici u Makarskoj na 

groblju Sv. Križa, fra Nikola 

Radić, brat fra Jurin. Stoga 

donosimo nekoliko podataka 

o tom čovjeku, svećeniku i fratru 

koji je živio i radio na slavu 

Božju i duhovnu i materijalnu 

korist svoga naroda. 

Djetinjstvo, školovanje 

i prve službe 

Jure Radić i Milka rođ. 

Granić imali su tri sina: fra 

Juru, Vjekoslava i fra Nikolu, 

te kći Marilku. Jure je kao mornar u 45. godini 

izgubio život u Biskajskom zaljevu, 26. I. 1930. 

godine, kad je brod »Daksa« u strašnoj oluji 

potonuo zajedno sa svih 38 mornara, a među 

njima i Baškovođanin Ante Staničić i Makaranin 

Ante Srzić. To je bila strašna tragedija koja 

je zavila u crno mnoge obitelji. Udovica Mile je 

ostala s četvero djece, od kojih je najmlađem 

Nikoli bilo samo šest mjeseci. Mile je ostala 

sama i vrlo siromašna. Kad je najstariji sin 

Ante (kasniji fra Jure) trebao poći u sjemenište, 

morala je u Makarskoj dobiti neku potvrdu 

od sudca Gamulina. Kad joj je on rekao da joj 

ne će dati potvrde, ako će mali u sjemenište. 

Mile mu je odgovorila neka joj ne da potvrdu, 

ali će mali Ante ići u sjemenište. 

Fra Nikola je proveo djetinjstvo u rodnom 

mjestu, a u svojim mladenačkim godinama 

doživio strahote Drugoga svjetskog rata. 

Uza sve teškoće, uspješno je završio svoje 

školovanje, diplomirao i položio licencijat 

(profesorski ispit) na Katoličkomu bogoslovnom 

fakultetu u Zagrebu. 

Iako su poslije rata komunisti progonili 

Crkvu i posebno svećenike, mladi je Nikola 

odlučio biti franjevac i svećenik. Obukao je 

IN MEMORIAM 

franjevački habit na Visovcu 

27. X. 1946. godine. Poslije 

završenoga fakulteta, ređen 

je za svećenika u Makarskoj 

24. rujna i slavio je mladu 

misu 2. listopada 1955. godine. 

Mlad i poletan svom se 

dušom dao na svećeničko 

djelovanje u župama Plini i 

Pasičini, u kojoj su talijanski 

vojnici 1942. god. zapalili 

župnu kuću. Dakle, župnik 

bez kuće, crkve zapuštene, 

narod siromašan i ustrašen. 

U tako teškim prilikama, fra 

Nikola je bio čovjek vjere i pouzdanja u Božju 

Providnost koja vodi svijet. Svojim trudom 

i radom, susretljivošću i dobrotom polako je 

osvajao srca zastrašenoga naroda. 

Poslije Pasičine, fra Nikola je bio kapelan 

i župnik u nekoliko drugih župa (Brštanovo, 

Split, Drvenik, Zaostrog, Podaca i Proložac). 

U Sinju je bio duhovnik u sjemeništu i 

profesor na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji. 

Vršio je ove službe: gvardijan, definitor Provincije 

(dva puta), generalni definitor Reda u 

Rimu (1979.-1985.) kao predstavnik svih slavenskih 

provincija, generalni vizitator Provincije 

Sv. Jeronima (Zadar) i generalni delegat 

Reda za Hercegovačku provinciju. 

U teškim vremenima vodio je ove građevinske 

radove u Provinciji: zvonik u Brštanovu, 

obnovu samostana i gradnju nove gimnazijske 

zgrade u Sinju. Poslije katastrofalnoga potresa 

u Makarskom primorju 1962. godine, mnoge 

su crkve, samostani i druge zgrade srušene ili 

teško oštećene. Tako je bilo i sa samostanom i 

crkvom u Zaostrogu. Stoga su neki predlagali 

da nema smisla obnavljati tako veliki građevinski 

kompleks, jer za to treba vrlo mnogo novaca, 

kojih Provincija nema, a Zaostrog je malo 

SVJETIONIK 55

IN MEMORIAM 

selo. Dosta bi bilo sagraditi malu crkvu i župnu 

kuću kao što imaju i druge male župe. 

Obnovitelj samostana u Zaostrogu 

U tim sudbonosnim razmišljanjima i odlukama 

fra Nikola je imao sasvim drugu viziju 

i predložio je Upravi Provincije kako će se obnoviti 

crkva i samostan u Zaostrogu. Njegov je 

prijedlog prihvaćen. Fra Nikola je napustio službe 

u Sinju, došao u Zaostrog i kao gvardijan i 

župnik vodio obnovu. Državni konzervatorski 

zavod iz Splita nadzirao je radove, Provincija i 

neki dobročinitelji su osigurali dio sredstava, a 

fra Nikola je organizirao studente bogoslovlja u 

Makarskoj i gimnazijalce u Sinju, koji su u skupinama 

po 15 dana radili 

u Zaostrogu, a »usput« 

se i kupali na divnoj zaostroškoj 

plaži. Dogovorio 

se 1968. god. s fra 

Petrom Anđelovićem, 

župnikom u njemačkom 

gradu Essenu: on mu 

je poslao 50 članova 

organizacije »Katoličke 

mladeži« s njihovim 

voditeljima da rade na 

obnovi samostana, a u 

slobodno vrijeme se kupali 

u moru i obilazili jadransku 

obalu od Splita 

do Dubrovnika. Nijemci 

su bili oduševljeni kako 

su bili lijepo primljeni i 

što su sve u Hrvatskoj 

vidjeli. Kad su se vratili 

u Essen, njihovi su voditelji izvijestili gradonačelnika 

o obavljenom poslu i predložili da bi valjalo 

samostanu darovati teretni kamion, koji je 

potreban za prijevoz građevinskoga materijala. 

Gradonačelnik je odmah poslao fratrima u Zaostrog 

na dar teretni kamion. 

Tako je fra Nikola za 10-ak godina upornoga 

i ustrajnog rada, uz pomoć mnogih dobročinitelja, 

uspio obnoviti gotovo porušeni samostan. 

Uredio je prostore za: knjižnicu, arhiv, muzej i 

Galeriju akademskoga slikara Mladena Veže 

(1989.). Uz ostalo, nabavio je dosta materijala 

za etnografsku zbirku. U to doba su organizirane 

razne priredbe u ljetnim mjesecima u cijelom 

Makarskom primorju pod nazivom »Podbiokovske 

večeri«. Kao gvardijan je stavio na raspolaganje 

toj kulturnoj manifestaciji crkvu, klaustar 

i samostanske muzejske prostore. U svemu je 

s njim odlično surađivao fra Aleksandar Ribičić 

(+2005.), također gvardijan i župnik istih župa. 

Oni su zajedničkim silama uredili i poznati »Botanički 

vrt« i svojim višestrukim djelovanjem 

puno doprinijeli i zaostroškom turizmu. 

Franjevački samostan Uznesenja BDM u Zaostrogu u današnje vrijeme 

Ne smije se zaboraviti ni djelovanje kršćanskoga 

karitasa. Obojica su imala sluha za 

potrebne i siromašne te su im pomagali, koliko 

su mogli. Bili su spremni pomoći učenicima i 

studentima i stavili su im na raspolaganje samostansku 

knjižnicu za literaturu koja im je bila potrebna. 

Osim toga, svim stanovnicima Primorja 

bili su u svemu na raspolaganju. S potpunim se 

pravom može reći da nije bilo fra Nikole, danas 

56 SVJETIONIK

ne bi bilo franjevačkog samostana u Zaostrogu. 

Stoga se fra Nikolu može nazvati »drugim utemeljiteljem 

samostana«, kao što je Sv. Bonaventura, 

general Reda, biskup, kardinal i naučitelj nazvan 

»drugim utemeljiteljem Franjevačkoga reda«. 

Kulturno djelovanje 

Uza sve svoje druge djelatnosti, fra Nikola 

se bavio i kulturnom djelatnošću. Puno se trudio 

da se dostojno obilježi veliki jubilej - 500 godina 

dolaska franjevaca u Zaostrog (1468.-1968.), pa 

je tom prigodom održan prvi znanstveni skup o 

Makarskom primorju i kasnije objavljen bogati 

Zbornik. Također je kao gvardijan udomio sudionike 

znanstvenoga skupa o fra Ivanu Despotu 

(1986.) i održao predavanje, koje je tiskano u 

Zborniku. Pomagao je bratu fra Juri u pripremama 

za otvaranje Malakološkoga muzeja u Makarskoj. 

Napisao je više članaka u raznim časopisima 

(Acta Biokovica, Kačić, Marija, Sinjska spomenica, 

Služba Božja, Spomenica fr. Stanka Petrova, 

Svjetionik, Tri zvonika, Viter, Vjesnik Franjevačke 

provincije Presvetoga Otkupitelja). Objavio je tri 

knjige: Dr. fra Jure Radić (Split-Makarska 1998.), 

Ciklon je potopio Daksu (Baška Voda 2000.) i 

Oću li povuć oni sridnji 

desni, livi 

Trznit rukon i tako nastavit 

Babe će odma reć 

A ode Bogu još jedan 

A čiji je? 

Brzo, smeteno razgovaraju 

Ko je stariji? 

Ko je bolesniji? 

Ko je po Bogu ili godinama na redu? 

Il’ ću zazvonit onako 

Ustrajno dugo 

Da se zvona glasaju veselo 

Opet će reć: 

Šta fratar slavi? 

Nabrajat će blagdane 

Koji su blizu, 

I neće moć dokučit 

Zašto zvoni. 

Z 

V 

O 

N 

O 

IN MEMORIAM 

Svećeničke majke (Split 2003.). Preveo je s njemačkoga 

jezika i objavio knjigu Karla Rahnera 

Sveti sat i spomen na Muku (Split 2010.) 

Zaglavak 

Samo je Gospodin Bog pravi sudac svih 

ljudi. Stoga je sam Isus Krist jasno rekao: »Nemojte 

suditi, da ne budete suđeni« (Mt 7, 1). To je 

Sv. Pavao, apostol, savršeno poslušao i napisao: 

»Moj je sudac Gospodin. Zato ne sudite ništa prije 

vremena« (1 Kor 4,4-5). Stoga ljudi teško mogu 

donositi o drugima objektivne sudove. Sam će 

Bog o svakome reći konačni sud na Sudnji dan. 

Ipak, treba pošteno iznijeti mišljenje o ljudima s 

kojima smo živjeli i koje smo poznavali. 

Sada kad je fra Nikola završio svoj zemaljski 

život i preselio se u vječnost, s pravom 

se može reći da je bio dobar čovjek, uzoran 

fratar, revan svećenik, ustrajni duhovni djelatnik, 

marljivi fizički radnik i spreman surađivati u 

kulturnim pothvatima. Uvijek je svakome rado 

pomagao i zalagao se za sve što je dobro i 

pošteno. Takvim je ljudima Isusa Krist obećao: 

»Velika je plaća vaša na nebesima« (Lk 6, 23). 

Fra Gabrijel Jurišić 

Ako li zazvonin svagdanjim ritmom 

I pustin da mi konopi 

Podižu i spuštaju malo tilo 

Spremit će se one prve 

Na Svetu misu popodne 

Makar ima još ura ipo. 

Baš je bilo lipo 

Igrat se zvonara 

I tako bit prvi čovik našin starima. 

Davno je, davno to bilo 

Kad su se zvona oglašavala 

Jedino ako potežemo konope. 

Sad neki botuni 

Plavi i crveni 

Koje ima dvadeset godina 

Još nisam uspila razumit 

Marina Jurišić 

SVJETIONIK 57

IZ IN ŽIVOTA MEMORIAM ŽUPE 

Oproštajni govor fra Stanka Radića 

Postoji jedna kosa koja stalno 

kosi na svim zemljopisnim 

dužinama i širinama 

ove stare Zemlje. Nalazi se 

u rukama smrti koja svoje otkose 

ostavlja na mjestu brojnih 

zamaha žureći da učinak 

bude što obilniji. Postoji jedan 

jedini zub koji dospjeva smrtno 

zagristi u svaki život. Kosa 

je u koštunjavim rukama smrti, 

a zub u čeljusti vremena, 

pa zajednički pune mrtvačke 

sanduke, a sanduci grobove, 

kako bismo se kao Zemljani 

povratili u zemlju i konačno 

proklijali u novost života snagom 

onoga koji se zove Uskrsnuće 

i Život. 

I, evo, pao je još jedan 

Otkos. I, evo, taj zub dokrajčio 

je još jedan vrijedni život, 

snažan, jak i plemenit, koji je 

svugdje donosio radost preobrazbe. 

Ode naš fra Nikola 

ne plativši prijevoz na relaciji 

Zemlja - Nadsvijet, ali ponese 

sa sobom obilje duhovnih 

vrijednosti, kojima svi mi, kao 

odgovorna bića moramo platiti 

ulaznicu u Nebo. 

1990. godine ista smrt 

i isti zub vremena stavili su 

znak stop također pred jedan 

vrijedni život. Fra Jure Radić, 

brat fra Nikolin, kao Zemljanin 

napusti Zemlju i postade 

Nebesnik. Ode tada dvostruki 

brat Pokojnika, brat po krvi, i 

brat u ponosnoj zajednici Provincije 

presvetog Otkupitelja. 

Bio je to veliki prijatelj Boga 

i veliki prijatelj čovjeka, veliki 

prijatelj svakog stvorenja, koji 

je i zimi i ljeti danomice ljubovao 

s našim bistrim, plavim 

hrvatskim Jadranom, s našim 

gordim Biokovom, s njegovim 

vrletima i gore pronađenim 

endemima, gdje je posebnim 

zanosom i posebnim jezikom 

svetog asižanina Franje - franjevačkim 

esperantom, razgovarao 

sa svim stvorovima koje 

je ondje susretao, nalazeći u 

njima Boga-Stvoritelja. A stvorenja, 

posebno biljni svijet, u 

znak zahvalnosti, darivala su 

ga svojim specifičnim mirisima, 

svojim cvjetovima, svojim 

plodovima... I fra Jure, sav radostan, 

ode Uzroku ove ljepote, 

jer smrt i od njega napravi 

otkos da ga povrati u zemlju 

od koje je i uzet. 

Oba brata svoj životni cilj 

postavili su daleko, daleko 

ispred sebe, izvan vremena i 

izvan prostora, dok su vrijeme 

i prostor shvatili kao velike darove 

da bi u njima, kao odgovorna 

bića, zavrijedili život koji 

više nikada i ni od koga ne će 

biti ugrožen. 

Počivali su pod istim srcem 

svoje dobre majke Mile, 

koja je zbog bijesnog Biskaja 

i potonule Dakse preuzela 

i očinsku brigu nad svojom 

djecom. Na istom ognjištu 

rasli su i uzrasli slušajući riječ 

Riječi, koja je u temelje svoga 

učenja postavila ljubav: bogoljublje, 

čovjekoljublje i domoljublje. 

Bile su to teme koje su 

oblikovale njihove ponosne 

živote. U istom obiteljskom 

domu čuli su zov Božji, krenuli 

u isto sjemenište, u istu 

teologiju u istoj Provinciji, u 

isto služenje. Kao da su bili 

blizanci, fra Nikola se vraća 

svom dvostrukom bratu u isti 

grob, u zajedničko buđenje 

na život. 

Nakon što im je Bog darovao 

život preko ljubavi njihovih 

roditelja, kao i kod svih 

drugih, počinje putovanje 

prema vlastitoj Golgoti, na 

kojoj predadoše duh Gospodinu, 

a mi u istinoljubivosti 

zaključujemo: ovo su zaista 

bila djeca Božja. Povjerovali 

su Gospodinu čiji je križni 

put počeo već u prvom danu 

Njegovog rođenja: za Njega 

nije bilo mjesta u svratištu. 

Potjeran sa zemlje, rađa 

se pod zemljom kao prvi 

špiljski čovjek kršćanske 

povijesti. A kad ode, ostavi 

nam Svoje otajstveno tijelo, 

svoju Crkvu, a u njoj Sebe, u 

predivnoj euharistijskoj tajni 

naše vjere, koja je i fra Juri 

i fra Nikoli bila snaga na njihovom 

križnom putu. 

Ode naš fra Nikola, ali kao 

Zemljanin ostavi vidljive tragove 

na Zemlji. Taj fizički i duhom 

jak graditelj povratio je dvostruki 

život zaostroškom samo- 

58 SVJETIONIK

IZ ŽIVOTA ŽUPE IZ IN ŽIVOTA MEMORIAM 

ŽUPE 

Franjevački samostan Uznesenja BDM u Zaostrogu kojeg je obnavljao i fra Nikola 

stanu, a kao duhovnik sjemeništaraca 

u Sinju vodio je radove 

na izgradnji nove gimnazije... A 

kad prispje na zadnju postaju 

svoga križnog puta, na kardiološku 

intenzivnu njegu splitske 

bolnice Firule, zahvati ga »san« 

iz kojeg se inače sami budimo, 

ali se ovaj put nije probudio. 

Ipak, to je san iz kojeg će biti 

probuđen snagom Onoga koji 

je Uskrsnuće i Život. 

Posjećivao sam ga, ali komunikacija 

je bila nemoguća, 

smrt je bila preblizu. Udjelih 

mu sakramenat mira da radostan 

krene u novi život. 

Dragi fra Nikola, završile 

su tvoje patnje, tvoje boli, ali 

jedan dio toga preselio se 

u sve nas koji smo te voljeli 

i zbog tvog cjelovitog života 

bili ponosni. Ipak, kao oni koji 

su povjerovali Kristu, i ovdje 

pred tobom mrtvim ostajemo 

radosni zbog tvoje radosti u 

ruci Božjoj. 

Doviđenja, fra Nikola! Pozdrav 

ti i oproštaj u ime svih 

koji su te voljeli, u ime svih 

baškovodskih svećenika: našeg 

nestora fra Karla, fra Gabrijela, 

fra Dominika, fra Marija 

i u moje osobno ime. 

Pozdrav i oproštaj u ime 

sestre Marilke koja te s ljubavlju 

brižno njegovala. U 

ime sinovca Jure uvijek punog 

zauzetosti za tvoj život. 

U ime njegove supruge, njihove 

djece, unučadi i praunučadi. 

U ime nećakinje Mirjane. 

U ime nevjeste Ivanke. 

U ime svih stanovnika naše 

preljepe Baške Vode, gdje 

je Providnost locirala tvoj 

časni život. 

Mirno snivaj svoj posljednji 

san iz kojeg te može i hoće 

probuditi Onaj kome je ime 

Uskrsnuće i Život. 

SVJETIONIK 59

STATISTIKE 

STATISTIKE ŽUPE ZA 2010. GODINU 

KRŠTENI 

Petra Radić, kći Ćirila i Mateje 

Lovre Staničić, sin Branislava i Marije 

Vice Oršulić, sin Zlatka i Ivane 

Dorian Bogdanović, sin Branka i Željke 

Tudor Vidović, sin Vedrana i Tamare 

Vedran Hrnjak, sin Miljenka i Ursule 

Stela-Gabriela Roso, kći Milana i Ivane 

Toni Andrijašević, sin Sandra i Sanje 

Antonio Najev, sin Andrije i Antonie 

Nika Ribarević, kći Gorana i Anite 

Divić Marija 

Josip Granić 

Jure Granić 

Lovre Granić 

Patricija Jurčević 

Valentino Kovačević 

Sara Lozić 

Iva Radić, kći Krešimira i Antonele 

Petar Topić, sin Mije i Josipe 

Korina Ivandić, kći Bože i Andre 

Lara Madžar, kći Branka i Antonele 

Tina Jurišić, kći Ante i Milijane 

Mauro Jakir, sin Matka i Nene 

Ante Radić, sin Ante Lee 

Anita Kajtazi, kći Pala i Irene 

Lana Staničić, kći Duška i Ivane 

PRVOPRIČESNICI IZ BAŠKE VODE 

Tomislav Marina 

Ela Marinović 

Stipe Matijašević 

Lea Čovo 

Zvonimir Nenadić 

Nikola Radić 

Stipe Serdarević 

Ante Staničić 

Eva Staničić 

Kim Staničić 

Duje Topić 

Matea Topić 

Frano Vladova 

Nina Zelić 

60 SVJETIONIK

Lucija Matić, 

Marta Granić, 

Katija Goreta, 

Marijan Ivandić 

i Katarina Roso 

PRVOPRIČESNICI IZ PROMAJNE 

STATISTIKA (1960.-2010.) 

Godina Kršteni Vjenčani Umrli 

1960. 8 8 27 

1970. 37 11 18 

1980. 18 10 20 

1990. 27 7 17 

2000. 21 10 30 

2010. 19 8 28 

VJENČANI 

Igor Bošnjak i Mia Matković, 10. travnja u B. Vodi 

Ivan Cvitanović i Antonija Pejić, 17. travnja u Makarskoj 

Mijo Topić i Josipa Ivkošić, 24. travnja u Zmijavcima 

Mirko Keža i Manuela Planinić, 23. svibnja u B. Vodi 

Mario Beus i Anita Putica, 19. lipnja u Sarajevu 

Ivo Žeravica i Sunčica Cvitanović, 4. rujna u Mlini 

Mario Ćapin i Katarina Topić, 11. rujna u B. Vodi 

Ivica Čirjak i Dijana Orel, 11. rujna u Stenjevcu 

Božo Ivandić i Andrea Ibrahimović, 30. rujna u Promajni 

Mario Topić i Ana Granić, 9. listopada u Promajni 

Boško Kiković i Ana Granić, 9. listopada u K. Sućurcu 

Marin Andrijašević i Vedrana Mihaljević, 16. listopada u B. Vodi 

Marko Roso i Marion Kasupović, 23. listopada u B. Vodi 

Zdravko Cepernić i Ana Vidović 21. studenoga u B. Vodi 

STATISTIKE 

SVJETIONIK 61

IZ STATISTIKE ŽIVOTA ŽUPE 

Siječanj 

Luka Jurčević 

Veljača 

Marija Komparić 

Bariša Topić 

Ožujak 

Darinka Topić 

Janko Čović 

Travanj 

Ivan Vukušić 

Ivo Ribarević 

Svibanj 

Ante Radić 

Marko Jurić 

Darovi za crkvene potrebe 

Bast – mikrofonija i ozvučenje u crkvi Uznesenja BDM: 

Župljani Basta i Topića, Turistička Zajednica, Općina 

Baška Voda 

Promajna – uređenje prostora ispod igrališta 

(iza crkve) i tapeciranje klupa u crkvi: 

Župljani »triju vala«, Općina Baška Voda 

Baška Voda – postavljanje rukohvata, tapeciranje 

klupa, nova mikrofonija, ozvučenja crkve s novim 

klavijaturama i tiskanje župnog lista »Svjetionik«: 

Općina Baška Voda, Turistička Zajednica, Eleonora 

Baško, Veselko i Mrgareta Bušić, Ivan Ribarević, 

Ljuba Boban, N. N., Ivan Jurišić, Marta Jelić, Kristof 

Balis, Petar i Ljerka Šuta, Manda Rakić, Ante Jurišić, 

Pero Zelić, N. N., ob. Ivice Radić pok Marka, Veronika 

Josipović, ob. Gorana Topića, ob. Mira Topića, 

Tonka-Sretna Jurišić, ob. Zorke Josipović i Šunjić, 

ob. Davora Carevića, ob. Libe i Ante Jurišić, Sofija 

Granić, Ivica Topić, Jure i Nediljka Jurčević, Kata i 

Josip Topić, Stošija Jurišić, Ivo i Mara Dujmović, Jozo 

Erstić, Ivo Granić, Martin Topić, Franka Jurišić, Frane 

i Rita Topić, ob. Ante Granića Lovrina, Bogdan i 

Zdravka Jović, Tomo i Katica Santro, ob. Stipe i Tilde 

Jakir, ob. Marinka Anđelić, Mate Bonić, Božidar 

i Margeta Jurčević, ob. Zvonka Čuljka, Mila Granić, 

Ante Staničić-Tonćek, ob. Ante Jerkovića, Radić Ivan, 

Ante i Marija Jakir, Frane Granić, Paula Ćoko, Mate 

PREMINULI 

Srećko Jozipović 

Ante Tica 

Franjo Cota 

Grgo Vukoja 

Lipanj 

Jakov Topić 

Marko Radić 

Branko Beroš 

Pokoj vječni daruj 

im Gospodine! 

I svjetlost vječna 

svjetlila njima! 

Počivali u miru Božjem! 

Kolovoz 

Danka Bogut 

Ruža Landeka 

Karme Ribarević 

Josip Josipović 

Rujan 

Marin Tomaš 

Mijo Nenadić 

Fra Nikola Radić 

Listopad 

Jure Staničić 

Studeni 

Ruža Staničić 

Roko Čizmić 

Ivo Boško 

Ante Knezović Tone 

Ante Cvitanović 

Josipović, Katarina Granić, Vinko Radić, ob. Tonći 

Jurišić, Ivo Topić, Valentina Šapina, Nedilko i Rosa 

Granić, ob. Ive Ribarevića, Zdravko i Ljiljana Josipović, 

Mandalena Jerković, ob. Ante i Anite Jurčević, 

ob. Rade i Vlatke Erceg, Ankica Jurišić, Tona Topić, 

ob. Zvonimira Jurišića, Ante Staničić – Virić, Igor i 

Ivana Ursić, Keti i Nensi Marušić, ob. Nevena i Vedrane 

Rogošić, Martin Topić, Zorka Granić, Ana Nikolac, 

Ivan Lozić, Niko i Mirjana Topić, Dunja i Lada 

Staničić, Vlado i Janja Radman, Ante Staničić, Ivan i 

Božena Oršulić, Mate i Ruža Matijašević, ob. Tome 

Lozića, ob. Dragana Jurića, ob. Lovre Topića, Zorica 

Roščić, Roko Topić p. Nikole, Matko Topić, Slavija 

Topić, Tonka, Ante i Rade Granić, Marija Risović, Davor 

Staničić, Ivona i Ante Divić, Anka Jurišić, Ivanka 

Radić, Jela Topić, Neva Staničić, Katarina i Ivo Josipović, 

Matić Jozo i Jela, Petar i Vera Lončar, ob. 

Franke Staničić, Josip i Katica Šarić, ob. Mate Jakira, 

Ruža Sikavica, ob. Bračić, Petar i Željko Radić, Šime 

i Mara Josipović, Ivica Radić, ob. Ćapeta, Branimir i 

Ivanka Eterović, Franka i Danka Jurišić, Jure i Nada 

Topić, ob. Bilić i Bekavac, ob. Mate i Lovre Granić, 

Mijo i Vanja Martinac, pok. Ružica Staničić, ob. Ivana 

Skenderovića, Hrvoje i Kosana Staničić, ob. Ante 

Bakovića, ob. Nade Jurišić, Antun i Asija Bižaca, ob. 

Maslovar, Vlasta Krsmanović, Perica Radić, ob. Kalajdžić, 

Jelka Granić pok. Srđana. 

62 SVJETIONIK

Vijesti iz Općine 

Općina Baška Voda u proteklih nekoliko godina, 

kao i u periodu od osnutka općine, djeluje u cilju 

boljitka života na području Općine Baška Voda. 

Kako bi se osigurali osnovni uvjeti za život mještana, 

Općina Baška Voda poduzimala je radnje 

osiguranja osnovnih uvjeta za život u svim mjestima 

naše općine. Za potrebe zaseoka Topići i Bast, izra- 

đene su crpna stanica i cjevovod kako bi se mještanima 

tih naselja omogućio dovod vode, što je bila 

njihova davna težnja. Za te projekte je iz proračuna 

Općine izdvojeno 2.240000,00 kuna. 

Zaseok Topići je svečano proslavio dovod vode 

dana 14. rujna 2007. godine, a svečano puštanje 

vode u zaseoku Bast je upriličeno na blagdan Sv. 

Roka, 16. 08. 2010. godine. 

Ova dva značajna projekta Općine Baška Voda 

osigurala su zaseocima Topići i Bast bolje uvjete za 

život i razvoj. 

Općina Baška Voda svake godine poduzima 

mjere sanacije protupožarnih putova kako bi se osigurala 

zaštita u slučaju požara. Isto tako, saniraju se 

i poljski putovi da bi mještani mogli pristupiti svojim 

maslinicima i uredno ih obrađivati. S tim ciljem je 

sklopljen i ugovor sa Splitsko-dalmatinskom županijom 

o sufinanciranja nabavke višegodišnjih nasada 

kako bi se očuvala kultura obrađivanja nasada 

maslina, kao i drugih nasada ovog podneblja. 

Zaseok Topići - kulturno dobro Republike Hrvatske 

IZ ŽIVOTA OPĆINE 

U cilju očuvanja kulturnog dobra, zaseok Topići 

je rješenjem Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu 

kulturne baštine, stavljen pod preventivnu zaštitu kao 

kulturno dobro Republike Hrvatske, kao izvoran primjerak 

mediteranskog sela na Makarskom primorju. 

Općina Baška Voda prepoznala je vrijednost 

kulturne baštine tog zaseoka te je pokrenula po- 

stupak izrade urbanističkog plana uređenja naselja 

»Topići 1«, a sve u cilju očuvanja kulturne i 

povijesne znamenitosti zaseoka. U tom smislu, a 

sukladno Zakonu o prostornom uređenju i gradnji, 

zatraženi su zahtjevi za izradu od nadležnih tijela i 

sklopljen je ugovor s izrađivačem koji je pristupio 

izradi samog urbanističkog plana sukladno očitovanjima 

nadležnih tijela i pozitivnim propisima. 

Općina Baška Voda je 03. travnja 2009. godine 

donijela Prostorni plan uređenja općine Baška Voda 

koji predstavlja temeljni dokument za daljnji planski 

razvoj mjesta. Istim se definiraju osnovni podaci o 

stanju u prostoru, navode kulturno-povijesna obilježja, 

uvjeti korištenja, zaštita i uređenje prostora, kao i 

ostali uvjeti sukladno pozitivnim propisima. 

Općina Baška Voda se pri izradi tog temeljnog dokumenta 

Općine rukovodila osnovnim ciljevima: ograničavanju 

daljnje stambene izgradnje, osiguravanju 

uvjeta za turistički prosperitet općine, zaštiti i očuvanju 

kulturne baštine, planskom razvoju infrastrukturnog 

sustava i osiguranju uvjeta za demografski razvoj. 

SVJETIONIK 63


Posjet predsjednika RH Ive Josipovića Općini Baška Voda 

Na poticaj i uz suradnju braniteljske zadruge 

»Veliki Greben«, Općina Baška Voda je pokrenula 

postupku izrade urbanističkog plana uređenja uljare 

i vinarije u Bastu, kako bi se što prije okončale 

sve pripremne radnje i stvorili uvjeti za njihovu izgradnju 

kao projekta za očuvanje i poticanje bavljenja 

maslinarstvom i vinogradarstvom na ovom 

području, te kako bi se stvorili uvjeti za gospodarski 

prosperitet mjesta. U tom smislu je donesena i Odluka 

o izrađivaču urbanističkog plana uređenja, s 

istim je sklopljen ugovor o izradi plana, pribavljene 

su sve zakonom potrebne smjernice nadležnih tijela 

za izradu, te je izrađivač u postupku izrade plana 

i pripreme istog za javnu raspravu. 

Temeljem zahtjeva mještana a s ciljem legalizacije 

postojećih objekata na području općine, 

Općina Baška Voda pokrenula je i postupak izrade 

izmjena i dopuna Prostornog plana uređenja. Općinsko 

vijeće Baške Vode osnovalo je Komisiju u 

sastavu koje su članovi općinskog vijeća, a čiji zadatak 

je utvrditi nepravilnosti i poteškoće prilikom 

legalizacije objekata na području općine, te utvrditi 

mogućnost udovoljavanja primjedbama građana. 

Gradnja područne ambulante 

Da bi osigurala što kvalitetniji život mještana, 

Općina Baška Voda konstantno osigurava i poboljšava 

uvjete života na ovom području. S tim ciljem se 

krenulo izgradnjom područne ambulante, u sklopu 

koje bi se nalazila i stomatološka ambulanta i laboratorij, 

što bi umnogome olakšalo život ovdašnjeg 

stanovništva. 

U Baškoj Vodi je uređena mjesna ribarnica 

kojom se osigurava adekvatan prostor za prodaju 

ribe, a posjetiteljima Baške Vode predstavlja svojevrsnu 

atrakciju budući se svakodnevno nudi svježa 

riba i plodovi mora. 

Jozo - tunolovac sa svojom lovinom od 200 kg 

U sklopu NK Urania izvršena je sanacija i rekonstrukcija 

postojeće građevine s ciljem da se 

nad njom napravi adekvatan prostor za okupljanje 

mladih. 

U mjestu Promajna je završena izgradnja igrališta, 

za što su izdvojena financijska sredstva u iznosu 

od 450.000,00 kuna, a koje za to mjesto predstavlja 

Blagoslov igrališta u Promajni 

64 SVJETIONIK

značajan pomak jer se na taj način djeci osigurava 

sigurno mjesto za održavanje sportskih aktivnosti. 

Za boravak u dječjim vrtićima, Općina izdvaja 

godišnje 750.000,00 kuna. Proračunom Općine 

za 2010. godinu predviđena je i izgradnja novog 

dječjeg vrtića u Baškoj Vodi kako bi se osigurali 

bolji uvjeti najmlađima. Odlukom Upravnog 

vijeća dječjeg vrtića, zatražena je suradnja svih 

udruga, korisnika proračuna Općine da svojim 

uslugama budu na raspolaganju polaznicima 

dječjeg vrtića. 

U cilju poboljšanja demografske slike općine i 

poboljšanja uvjeta života studenata s područja općine, 

Općina Baška Voda izdvaja znatna financijska 

sredstva iz proračuna u vidu: 

• dodjele financijskih sredstava obiteljima za novorođenu 

djecu, 

• sufinanciranja prijevoza srednjoškolaca i studenata 

s područja Općine Baška Voda, 

• sufinanciranja kupnje školskih udžbenika, 

• sufinanciranja kupnje prijenosnih računala redovitim 

studentima u iznosu od 2.000,00 kuna, 

• godišnjeg stipendiranja najboljih učenika i studenata, 

kao i studenata iz obitelji slabijeg imovnog 

stanja s područja Općine Baška Voda u 

iznosima od 50 i 100 eura. 

Općina Baška Voda financira i sve vanškolske 

aktivnosti djece osnovne škole u Baškoj Vodi, te sufinancira 

rad djelatnika čije se plaće ne financiraju 

iz sredstava županije. 

Za 54 polaznika Osnovne glazbene škole u 

Baškoj Vodi, Općina je samo u dvije protekle godine 

izdvojila cca 200.000,00 kuna. 

Značajan iskorak u mjestu bilježi i općinska 

glazba (koju sufinancira Općina Baška Voda), koja 

zaslugom svojih članova svake godine bilježi sve 

veći broj polaznika s područja Općine Baška Voda. 

Općina Baška Voda također potiče rad raznih 

udruga s područja Općine na način da izdvaja znatna 

financijska sredstva iz proračuna za rad istih, te 

im osigurava ostale uvjete za rad (prostorne, materijalne, 

pomoći pri organizaciji i dr.). 

U protekle dvije i pol godine, Općina Baška Voda 

je izdvojila znatna sredstva za rad udruga i klubova: 

• Udruga maslinara je sufinancirana iznosom od 

8.000,00 kuna 


• Štakori, klub navijača, iznosom od 18.000,00 

kuna 

• Planinarsko društvo »Sv. Ilija« iznosom od 

14.000,00 kuna 

• Boćarski klub iznosom od 48.000,00 kuna 

• Biciklistički klub iznosom od 27.000,00 kuna 

• Udruga »Ruke, ručice« iznosom od 12.000,00 

kuna 

• STK Urania sa iznosom od 132.000,00 kuna i druge. 

U protekloj godini, Općina Baška Voda je osigurala 

financijska sredstva u proračunu za isplatu božićnica 

svim umirovljenicima s manjim primanjima 

s područja Općine Baška Voda. 

U protekle dvije godine izdvojeno je 120.000,00 

kuna za besplatan prijevoz umirovljenika s područja 

Općine Baška Voda. 

Pored navedenih izdvajanja, Općina je u proteklom 

razdoblju isplatila 264.300,00 kuna jednokratnih 

financijskih pomoći, te 117.000,00 kuna pomoći 

obiteljima s djecom s većim stupnjem invalidnosti. 

Svjesna važnosti turizma za opstanak i razvoj 

mjesta, Općina Baška Voda svake godine ulaže 

mnogo truda i financijskih sredstava za poboljšanje 

izgleda mjesta i proširenje turističkih usluga. 

U samom mjestu je izgrađena fontana kao spomenik 

vrijednim baškovodskim ženama, pristupilo 

se uređenju mjesne rive (popločavanje rive, stručno 

održavanje zelenih površina, postavljanje informativnih 

turističkih tabli). 

Svake godine se u suradnji s TZO Baška Voda 

pristupa uređenju plaža na području cijele općine, 

kao i ostalih djelatnosti bitnih za kontinuirano održavanje 

kvalitete turističkih usluga. 

Uređenje rive 

SVJETIONIK 65


Dan Općine - podizanje Plave zastave 

Da Općina Baška Voda poprilično ulaže u svrhu 

poboljšanja turizma, dokaz su i brojne osvojene 

nagrade u turizmu (četiri Plava cvijeta za najuređenije 

općinsko središte u primorskoj Hrvatskoj, Plavi 

cvijet za najuređeniju plažu, dvije nagrade Plavi 

cvijet za najuređenije malo turističko mjesto mjestu 

Promajna, nekoliko nagrada Sunčani cvijet i dr.). 

Baškovodska plaža Nikolina nositeljica je prestižnog 

međunarodnog projekta Plava zastava već 

5 godina uzastopce. Sam projekt je dokaz kvalitete 

plaže najviše razine. 

Statistički podaci TZO Baška Voda dokazuju da 

Općina Baška Voda, unatoč recesijskom razdoblju, 

bilježi stalni porast broja posjetitelja, čime se može 

pohvaliti rijetko koja općina u Republici Hrvatskoj. 

Svake godine u suradnji s TZO, Općina Baška 

Voda organizira i sufinancira u 50%-tnom iznosu 

edukativni izlet za iznajmljivače s područja općine, 

da bi se iznajmljivači upoznali s kulturnom i turističkom 

raznolikošću ostalih krajeva naše zemlje. 

Općina Baška Voda će i nadalje poduzimati radnje 

u cilju poboljšanja uvjeta života ovdašnjeg stanovništva, 

djelovati na probitku gospodarstva kao i 

stvaranju uvjeta što ugodnijeg boravka posjetitelja. 

OTVORENIH OČIJU DUHA I TIJELA KROZ ŽIVOT 

Jedan dio lijepe Božje prirode nalazi se u Malakološkom muzeju, školjaka, riba, rakova i drugih morskih 

organizama u Baškoj Vodi. Otvorenje Muzeja potpomognuto turističkim društvom i mjesnom zajednicom, 

koje su u ono vrijeme shvatile, da on, kao kulturna 

ustanova puno znači za turizam Baške 

Vode. Otvoren je godine Gospodnje 1980. U 

njemu se nalazi oko 1000 vrsta školjaka, koralja, 

riba i rakova. Posebno je važno što se 

u toj zbirci nalazi i oko 150 vrsta s područja 

Baške Vode. Sa svojom postavom, količini vrsta, 

raznolikosti i kvaliteti u vrhu je takvih zbirki 

u našoj domovini. To je čudesno blago mora. 

Nevjerovatno da bića, koja su donekle na 

najnižem stupnju razvoja, tako fantastičnog 

oblika i boja. Svi koji se bave turizmom znaju 

što sve imamo, da to vrednujemo i prenosimo 

na posjetitelje. Treba shvatiti da turizam nisu 

Dr fra Karlo Jurišić s prijateljem Antom Jurišićem 

u Malakološkom muzeju u Baškoj Vodi 

samo čistoća, nije muzej, nije hotel, nije ni plaža, već sve to skupa sa svima nama. Ako tako budemo vrednovali 

sve što nam je Bog dao, Baška Voda će biti lijepo mjesto, interesantno i prijatno, i uvijek među prvim 

mjestima naše rivijere. Ante Jurišić 

66 SVJETIONIK

Turističkoj zajednici Općine 

U Baška Voda početak 2010. 

godine obilježen je završnim 

pripremama i preustrojem prema 

novom zakonu o turističkim 

zajednicama i promicanju hrvatskoga 

turizma, odnosno njezinim 

ponovnim osnivanjem. 

Nakon što je, temeljem smjernica 

ministarstva turizma i međusobnih 

konzultacija na relaciji 

ministarstvo – Turistički ured 

– Općina, nadležno ministarstvo 

odobrilo novi statut, pristupilo 

se ponovnom ustrojavanju TZO 

Baška Voda. Sukladno zakonu i 

statutu TZO Baška Voda, članovi 

koji u prihodu sudjeluju s 5% ili 

više (Club Adriatic i Hoteli Baška 

Voda), izravno su delegirali svoje 

predstavnike u skupštinu TZ-a, a 

svim ostalim članovima omogućen 

je izbor svojih predstavnika 

prema skupinama. Nakon nekoliko 

održanih skupova i sastanaka, 

izabrani su novi predstavnici 

građana iznajmljivača, malih i 

obiteljskih hotela i pansiona, 

ugostitelja, turističkih agencija i 

predstavnici skupina djelatnosti 

povezanih s turizmom. 

Osnivačka sjednica skupštine 

održana je u travnju, a, 

sukladno slovu zakona, novim 

predsjednikom TZO Baška Voda 

postao je općinski načelnik gospodin 

Josko Roščić. Na prijedlog 

predsjednika TZ-a, izabrano 

je novo Turističko vijeće, sastavljeno 

od predsjednika TZ-a 

i osam članova, koji su zapravo 

uži izbor predstavnika članova i 

skupina članova TZ-a zastupljenih 

u skupštini. Na skupštini su 

ponovno osnovana, a uskoro, na 

posebnim skupovima i ustrojena 

nova turistička društva Promajne, 

Bratuša i Krvavice. Cijelo to vrijeme, 

turistički ured i njegovi djelatnici 

obavljali su svoje redovne 

poslove i zadaće TZ-a određene 

zakonom i programom rada. 

IZ TURISTIČKE IZ ŽIVOTA ZAJEDNICE ŽUPE 

Turistička zajednica Baška Voda 

U pripremi turističke sezone 

dio poslova, kao i svake godine, 

samostalno je obavila Općina, 

dio TZ, a dio se financirao i proveo 

zajednički. Uz prethodnu op- 

ćinsku suglasnost, TZO Baška 

Voda je i u 2010. godini samostalno 

uredila plaže u svim mjestima 

na području općine prebacivanjem 

i ravnanjem žala, a i 

ove godine je dohranjen dio južne 

baškovoške plaže. TZ je popravila 

i oštećene table turističke 

signalizacije, uz sve spomenike 

prirodne i kulturne baštine na 

području općine postavila interpretacijske 

ploče na hrvatskom 

i engleskom jeziku, samostalno 

financirala postavljanje i održavanje 

morske ograde u svim 

mjestima, popravila oštećene 

i postavila određeni broj novih 

klupa i koševa za smeće duž šetnice, 

izgradila novi zidić na plaži 

Nikolini, tijekom ljeta popravila i 

mrežu plažnih tuševa i kraju privela 

uređenje stijene za slobodno 

penjanje na Smokvini kod 

Basta. U predsezoni TZ je provela 

nekoliko ekoloških akcija u 

SVJETIONIK 67

IZ TURISTIČKE ZAJEDNICE 

suradnji s klubovima, društvima, 

školarcima i komunalnim poduzećem, 

a organizirala je i izbor 

najuređenijih okućnica, sve u 

sklopu akcije »Volim Hrvatsku! 

– Budi šesna i čista Dalmacijo 

moja!«, koja se na području 

Općine Baška Voda godinama 

uspješno provodi pod geslom 

»Cvijet za osmijeh!«. Zajedno s 

Općinom, TZ je u predsezoni 

uredila i prostor ispred Turističkog 

ureda. Prema običaju, od 

strane TZ-a je organizacijski i 

financijski pomognut općinski 

projekt Plava zastava, a tijekom 

godine potpomognut je i rad 

domaćih kulturnih i sportskih 

duštava i klubova, udruga, institucija 

i turističkih društava. 

stojbe i članarine TZ-a, što je i inače 

dostupno i u turističkim uredima. 

Na promidžbenom planu, 

u 2010. godinu ušlo se s novim 

katalogom smještaja na području 

Općine Baška Voda, koji je od 

svih stručnjaka iz turističke branše 

i od strane gostiju primljen s 

odobravanjem, a kvaliteta istog 

ocijenjena je najvišim ocjenama, 

kao što je slučaj i s image brošurom 

Baške Vode, prospektima 

Promajne, Bratuša i Krvavice, 

vodičem i ostalim promidžbenim 

materijalima TZO Baška Voda. 

Svi promidžbeni materijali redovito 

se tiskaju i distribuiraju potencijalnim 

gostima preko pedesetak 

turističkih sajmova na kojima nastupa 

Hrvatska turistička zajedni- 

Na Turističkoj izložbi u Londonu 1936. godine hotel »Slavija« 

iz Baške Vode dobio je priznanje i povelju 

Tijekom priprema za sezonu 

održano je više edukativno-informativnih 

skupova s građanima 

iznajmljivačima u svim turističkim 

mjestima na području općine, a 

pripremljene su i pisane upute za 

pružanje usluga smještaja u domaćinstvima, 

uplatnice boravišne pri- 

ca, na posebnim nastupima i turističkim 

predstavljanjima, preko 

hotelskih i agencijskih recepcija i 

u turističkim uredima TZ-a. 

Nastavljena je dobro uhodana 

praksa nastupa na turističkim 

sajmovima i posebnih promidžbenih 

prezentacija u suradnji s 

TZ-om Splitsko–dalmatinske županije, 

turističkim zajednicama s 

Makarske rivijere i zainteresiranim 

gospodarskim subjektima članovima 

TZ-a. Nakon prošlogodišnjih 

zapaženih promotivnih nastupa u 

Pragu, Münchenu, Beču, Kölnu i 

Helsinkiju, od sajamskih nastupa 

i posebnih prezentacija u 2010. 

godini mogu se izdvojiti nastupi i 

prezentacije u Dresdenu, Vilniusu, 

Kijevu, Stockholmu, Kölnu i Beogradu, 

gdje je na najznačajnijem 

turističkom sajmu u jugoistočnoj 

Europi - osim zajedničke prezentacije 

turističke ponude Makarske 

rivijere - na poziv Glavnog ureda 

HTZ-a, bio i direktor TZO Baška 

Voda, u svojstvu voditelja štanda 

Hrvatske turističke zajednice. 

Turistički proizvod Baške Vode 

redovno se oglašava u određenom 

broju tzv. tuđih medija, a 

mogu se izdvojiti oglasne akcije 

u Jutarnjem listu, na video zidovima 

u Kauflandovim centrima 

u Zagrebu, Karlovcu i Osijeku, a 

odnedavno i na video displayevima 

na preko 20 drugih atraktivnih 

lokacija u hrvatskoj metropoli. 

Uz redizajnirane i unaprjeđene 

web stranice Baške Vode i 

Promajne, od ove godine zasebne 

web stranice s nacionalnim 

domenama imaju i Bratuš i Krvavica. 

Koristi se zajednička baza 

oglasa smještaja i velikoga dijela 

drugih podataka, što olakšava 

opsluživanje, smanjuje troškove 

održavanja i povećava učinkovitost 

promidžbe turističkoga proizvoda 

Baške Vode i ostalih mjesta 

Općine Baška Voda na internetu, 

što će osobito doći do izražaja 

kada sve stranice budu do kraja 

realizirane i optimizirane. 

68 SVJETIONIK

Tijekom godine, a najviše u 

predsezoni i glavnoj sezoni, Bašku 

Vodu je posjetilo više studijskih 

skupina turističkih agenata i 

novinara, od kojih treba istaknuti 

posjete novinarskih ekipa ruskih, 

njemačkih, ukrajinskih i hrvatskih 

TV, radio i novinskih kuća. 

Po običaju, cjelokupni turistički 

proizvod Općine Baška Voda 

svim je novinarima i turističkim 

agentima predstavljen na primjeren 

način, a povratne informacije 

su vrlo pozitivne. 

Tijekom ljeta, u svim turističkim 

mjestima općine svakodnevno 

su, sukladno potrebama 

i razdoblju poslovanja, bile otvorene 

ispostave turističkog ureda: 

u Promajni od početka lipnja do 

kraja rujna s punim radnim vremenom, 

u Bratušu i Krvavici od 

sredine lipnja do sredine rujna na 

pola radnoga vremena, dok je u 

Baškoj Vodi od početka lipnja do 

kraja rujna ured bio svakodnevno 

otvoren cijeloga dana. Osim 

pružanja svakovrsnih informacija 

turistima, na usluzi se stalno stoji 

i svim građanima iznajmjivačima 

i ostalim turističkim subjektima. 

Najveći dio poslovanja s pružateljima 

usluga smještaja odnosi se 

na prijavu i odjavu gostiju, osobito 

od strane građana, samostalnih 

iznajmljivača, kojima je 

TZO Baška Voda, među prvima 

u Dalmaciji, omogućila potpuno 

besplatnu prijavu gostiju preko 

interneta, što im je, osim smanjenja 

troškova, znatno olakšalo 

cjelokupno poslovanje. 

»Baškovoško lito«, program 

kulturnih i zabavnih događanja, 

koje je 2010. godine 

imalo pedeset i četiri kulturna 

Božo Škarica uspješno vodi limenu glazbu 

i zabavna događaja u svim općinskim 

mjestima, trajalo je od 

svibnja do Dana nezavisnosti u 

listopadu. Kalendar događanja 

objavljen je na internetu, a isti 

je tiskan i razdijeljen po smještajnim 

objektima. U realizaciji 

kalendara TZ je dobro surađivala 

s Općinom Baška Voda, 

braniteljskom zadrugom »Veliki 

Greben«, Župnim uredom, Mje- 


Prvi do cilja! 

snim odborima i ugostiteljima u 

manjim mjestima općine. 

Tradicijski 31. Prvosvibanjski 

uranak, kojega su zajednički priredile 

i financirale Općina i TZO 

Baška Voda, bio je svojevrsna 

predigra »Baškovoškog lita«, a lijepo 

vrijeme i temeljita priprema 

omogućila je da sve prođe u najboljem 

redu, u zabavi i veselju 

na sveopće zadovoljstvo. 

SVJETIONIK 69


Kao što se uvriježilo, a sukladno 

težoj predvidljivosti vremenskih 

prilika izvan ljetnih mjeseci, 

događanja uvodnoga dijela 

»Baškovoškoga lita« (od trećega 

tjedna svibnja do posljednjega 

tjedna lipnja), i zaključnoga dijela 

od sredine rujna do listopada, 

održavana su poglavito u crkvi 

sv. Nikole. Osim što je mjesto 

molitve, to je i prostor savršene 

akustičnosti, ali prvenstveno prostor 

koji svojom jednostavnom 

ljepotom i ispunjenošću Duhom 

Božje ljubavi i mira pruža savršeni 

ambijent i ozračje za vrhunske 

kulturne doživljaje i istinsko uživanje 

u duhovnim, klasičnim, ali i 

uhu i duši ugodnim klapskim notama. 

Posjetitelji koncerata, koji 

crkvu gotovo uvijek ispunjaju do 

posljednjega mjesta, ove godine 

su mogli doživjeti koncerte: vrlo 

dobrog i hvaljenog domaćeg 

zbora crkve sv. Nikole, vrsnih 

pjevača pomlađene klape Srdela, 

jedne od najboljih i estradno 

najeksponiranijih klapa, klape 

Iskon, višestruko nagrađivane 

klape Adrion i mandolinskoga 

kvarteta Da Capo, pobjednice 

ovogodišnjeg međunarodnog 

Omiškoga gitarističkoga festivala 

Antonije Škorput i Martina 

Andrijaševića, jednog od 

najnagrađivanijih i zasigurno 

najboljih gitarista današnjice, 

Petra Čulića. 

Dan Općine Baška Voda obilježen 

je Alpe Adria kupom i Memorijalom 

Matka Radića (međunarodnim 

natjecanjem vodenih 

skutera), svečanošću petoga po 

redu podizanja Plave zastave na 

plaži Nikolina, tijekom koje su, u 

sklopu programa na rivi, dodije- 

70 SVJETIONIK

ljene i nagrade i priznanja za najuređenije 

okućnice na području 

općine. Sve je začinjeno kulturnim 

programom u kojem su uz 

domaće umjetnike, Baška Voda 

Big Band i klapu Basca, sudjelovale 

folklorna skupina Mostina 

i proslavljena klapa Maslina, na 

cjelovečernjem koncertu zaključenom 

prekrasnim vatrometom. 

Najtopliji dio godine obilježile 

su zabavne baškovodske ribarske 

večeri u organizaciji braniteljske 

zadruge, uz sudjelovanje 

3-o BIG banda, banda Fantastico, 

Baška Voda Big Banda i klape 

Basca. Pod pokroviteljstvom 

TZ-a i Općine Baška Voda, uz 

dalmatinsku spizu, ribarske su 

večeri postale vesela druženja 

mnoštva furešta i domaćeg svita, 

začinjena pjesmom i plesom, 

a ponekad i neuobičajenim zvucima 

iz »Tisuću i jedne noći« i ritmovima 

latino plesova. U atraktivnoj 

fešti, koja je dio projekta 

zvanog »Plovimo Hrvatskom uz 

hrvatsko«, Baškovođani i mnogobrojni 

turisti mogli su kušati 

proizvode hrvatskih proizvođača 

hrane i pića, a za zabavu su 

se pobrinuli tamburaški sastav 

Gazde, Antonija Šola, klapa Friži 

i glumci iz popularne Večernje 

škole. Osim na ribarskim večerima, 

prekrasnim koncertima pod 

stoljetnom baškovodskom Goricom, 

na Dan pobjede i domovinske 

zahvalnosti, ali i jednom 

na početku i pred kraj glavne sezone, 

predstavio se Baška Voda 

Big Band, koji nakon jedanaest 

godina djelovanja, polako postaje 

baškovodski brend, poznat i 

rado slušan diljem Dalmacije, ali 

i daleko šire. Nova domaća kla- 

pa Basca predstavila se nekoliko 

puta: nastupima u Noći Topića i 

na proslavi Sv. Roka u Bastu, na 

ribarskim večerima i koncertom 

u Bratušu. Na kamenoj pozornici 

na rivi, među mnoštvom prolaznika, 

glazbenu i plesnu kulturnu 

baštinu Dalmacije i Hrvatske 

prezentirala su kulturno-umjetnička 

društva Brodosplit, Salona 

i Branimir 888, s atraktivnim prikazom 

tradicijske »Mućke prošnje«. 

Vrhunske glazbene užitke 

pod Goricom pružili su i sastav 

Music Forever i vrhunski operni 

solisti Alma Karmelić, Nera Gojanović, 

Stefan Kokoškov i Sveto 

Matošić Komnenović, jednom 

izvevši koncert »Tribute to Zdenko 

Runjić« (u spomen najboljem 

tvorcu mnogobrojnih zabavnih 

uspješnica i srcem Baškovođanina, 

Zdenka Runjića), a drugi 

put koncertom »Nezaboravnih 

melodija« dobro poznatih najširoj 

publici. 

Dio kalendara događanja 

odvijao se u Promajni, a bio je 

ispunjen promenadnim koncertima 

klape Srdela i folkornog an- 


sambla Mostina, izvrsnim i vrlo 

posjećenim ribarskim večerima, 

ali i dvama iznimno kvalitetnim 

izvanserijskim događajima; koncertom 

klape Iskon i sada već tradicionalnim 

koncertom »Zauvik s 

nama«, na kojem su ove godine 

nastupile tri vrhunske klape; Sinj, 

Versi i Timbar. Inače, ovaj koncert 

kojeg u spomen na zaljubljenika 

u klapsku pjesmu Antu Mlikotu 

priređuju Antini prijatelji, po mnogima 

je postao jedan od najboljih 

kulturnih događaja na širem prostoru, 

što je prepoznalo i podrža- 

lo i Turističko društvo Promajna 

i TZ. U Topićima, Bastu, Bratušu 

i Krvavici su osim klape Basca i 

3-o BIG banda nastupale klape 

Srdela i Stara Srdela, te folklorna 

skupina Mostina. 

Turistički promet mjeren brojem 

noćenja, u Općini Baška Voda 

je do kraja rujna bio 3% bolji 

nego prethodne godine u istom 

razdoblju. U svim mjestima zabilježen 

je rast broja noćenja; u 

Baškoj Vodi +2%, Promajni +6%, 

Bratušu +9%, Krvavici +20% i u 

Bastu +34% noćenja više. Po- 

SVJETIONIK 71


većanje broja noćenja na razini 

općine iznad je planiranoga. U 

Baškoj Vodi je do kraja rujna 

ostvareno 631. 958 noćenja ili 

80, 4% svih noćenja u Promajni 

114. 145 ili 14, 5%, u Bratušu 20. 

704 ili 2, 6%, u Krvavici 16. 508 

ili 2, 1%, a u Bastu 3. 067 ili 0, 

3% ukupnoga broja od 786. 382 

noćenja na području cijele općine. 

Turističkom uredu TZ-e je tijekom 

2010. godine prijavljeno i 

16. 058 noćenja na plovilima, od 

čega 11. 376 u Baškoj Vodi i 4. 

682 noćenja u Krvavici. 

Prema vrstama smještaja, 

najveći broj noćenja (50%) zabilježen 

je u domaćinstvima građana 

iznajmljivača. U hotelskom 

smještaju zabilježeno je 30%, a 

u kampovima i skupini pansiona 

i obrta 10% od ukupnog broja 

noćenja. U odnosu na prethodnu 

godinu, broj noćenja u hotelskom 

smještaju veći je za +3%, a 

u domaćinstvima za +7%. U pansionima 

i obrtima za bilježeno je 

-10%, a u kampovima -3% manje 

noćenja. Prosječna duljina boravka 

gostiju je 7, 1 dan, s tim da 

u hotelskom smještaj iznosi 6, 3 

dana, u pansionima i obrtima 8, 

0, domaćinstvima 7, 8 i u kampovima 

6, 0 dana. 

Najviše noćenja među hotelima 

ostvareno je u Horizontu, koji 

je ove godine zabilježio i najveći 

porast (+22%) i u Alemu. Domaćinstva 

koja posluju samostalno, 

odnosno samostalno prijavljuju 

turiste TZ-u, u svim mjestima 

bilježe rast broja noćenja, a značajni 

rast u odnosu na prethodnu 

godinu zabilježen je u domaćinstvima 

koja turiste prijavljuju 

posredstvom agencije Duga 

(+45%), dok rast bilježe i prijave 

preko agencije Pluto Turizam. 

I u 2010. godini nastavio se 

trend porasta zabilježenog broja 

noćenja u kućama i stanovima za 

odmor (+37%), kao i broj noćenja 

vikendaša paušalaca (+25%), ali i 

dalje se opravdano može pretpo- 

staviti da je prijavljeni broj noćenja 

u kućama i stanovima za odmor 

daleko od stvarnoga. 

Najznačajnija tržišta za područje 

Općine Baška Voda (zemlje 

podrijetla naših gostiju), poredane 

prema udjelu u ukupnom 

broju noćenja su: Češka 29, 9% 

(pad udjela od -2, 9% u odnosu 

na prethodnu godinu), Poljska 12, 

9 % (+2, 6%), Slovačka 11, 4% (-1, 

3%), Bosna i Hercegovina 9, 8% 

(+0, 4%), Hrvatska 8, 7% (-1, 2%), 

Njemačka 6, 7% (+1, 4%), Rusija 

3, 5% (+0, 9%), Švedska 2, 3% (+0, 

4%), Ukrajina 2, 2% (+0, 6%) i Slovenija 

2, 0% (+0, 1%). U odnosu na 

prvih devet mjeseci prethodne godine 

značajniji porast broja noćenja 

bilježe gosti iz: Poljske (+30%), 

Njemačke (+27%), a treba primjetiti 

porast broja noćenja gostiju iz 

Bosne i Hercegovine (+8%), Rusije 

(+30%), Švedske (+26%) i Ukrajine 

(+36%). Značajnije smanjenje broja 

noćenja u odnosu na isto razdoblje 

prethodne godine bilježe go- 

72 SVJETIONIK

sti iz Češke (-8%), Slovačke (-9%) 

i naše zemlje (-5%). Ukupan broj 

posjetitelja veći je nego u istom 

razdoblju prethodne godine za 

+1%, a promjene broja posjetitelja 

iz pojedinih zemalja uglavnom 

prate promjene u broju noćenja 

turista iz istih zemalja. 

Prihod od boravišne pristojbe 

na području Općine Baška 

Voda u 2010. godini na razini 

je prethodne godine, što je u 

skladu s planiranim. Ako promatramo 

pojedina mjesta, porast 

su zabilježili Baška Voda (+3%) 

i Bast, dok ostala mjesta bilježe 

pad prihoda od 7 do 11%, koji je 

prouzročen promjenom razreda 

turističkih mjesta. 

redovitu turističku anketu - ocjenjivanje 

turističkoga proizvoda 

Baške Vode od strane gostiju 

- čiji rezultati pomažu lokalnoj 

samoupravi i turističkoj zajednici 

u nastojanjima za poboljšanje 

uvjeta boravka turista u Baškoj 

Vodi. Rezultati ankete redovito 

prate rezultate regionalnih i nacionalnih 

ocjenjivanja turističkih 

mjesta, u kojima su Baška Voda 

i Promajna do sada višekratno 

dobijale najprestižnija priznanja, 

»Plavi cvijet« i Sunčani cvijet«, 

koja se dodijeljuju za kvalitetu 

i uređenost mjesta i pojedinih 

elemenata turističkoga proizvoda. 

U sklopu akcije TZ Splitsko 

– dalmatinske županije »Budi 


nom opuštanju nakon naporne 

sezone, podizanju raspoloženja i 

punjenju baterija za življenje s turizmom, 

za turizam i od turizma u 

narednom razdoblju. 

Sve u svemu, turistička 

2010. godina u okvirima je očekivanja, 

a s obzirom na ukupno 

stanje svjetskoga gospodarstva 

i kretanja na turističkom tržištu u 

posljednje vrijeme, možemo biti 

relativno zadovoljni. Naravno, 

mora se nastaviti stalno podizati 

kvalitetu turističkoga proizvoda u 

cjelini i poboljšavati uvjete boravka 

turista i života domaćih ljudi, 

jer bez odgovarajuće kvalitativne 

razine uvjeta boravka turista 

izostat će i njihovo zadovoljstvo, 

Stipe Lozić hrabro do janjca Milan Roso najbolji u hodanju konobara 

U turističkom prometu mjerenom 

brojem noćenja, TZO 

Baška Voda već duži niz godina 

bilježi najbolje rezultate i ima 

najveći udjel na području županije 

(oko 9%). 

Jesen je vrijeme sabiranja 

rezultata, ali i vrijeme opuštanja 

pred pravljenje planova za 

naredno razdoblje. Uz svakodnevne 

poslove, tijekom ljetnih 

mjeseci, turistički ured je proveo 

šesna i čista Dalmacijo moja!«, 

Baška Voda je i 2010. godine dobila 

vrijedno priznanje, »Sunčani 

cvijet« kao drugo najuređenije 

turističko mjesto u županiji. 

Treći put zaredom (nakon 

puta u Istru i Slavoniju), TZ i 

Općina Baška Voda zajednički 

su organizirale edukativno putovanje 

građana iznajmljivača u 

Zagorje, koje, osim učenja na 

primjerima drugih, služi i zasluže- 

a u konačnici i zadovoljstvo 

lokalnoga stanovništva. Osim 

poboljšanja svih dijelova turističkog 

proizvoda, neophodno je 

pojačati napore i aktivnosti na 

području njegovog promoviranja, 

jer su te dvije aktivnosti bile i 

ostale osnovne zadaće turističke 

zajednice. 

Direktor Turističkog ureda 

TZO Baška Voda 

Ante Jurišić, dipl. oec. 

SVJETIONIK 73

OSNOVNA ŠKOLA 

O.Š. BARIŠE GRANIĆA MEŠTRA 

Početak školstva u Baškoj Vodi datira iz 

1845. godine kada je osnovana prva mjesna 

škola. Dugi niz godina Baška Voda nije 

imala školsku zgradu već se nastava održavala 

po privatnim kućama. Sredinom šezdesetih 

godina samodoprinosom mještana sagrađena 

je današnja školska zgrada. 

Škola je 1987. godine preimenovana 

u OŠ Bariše Granića Meštra, a 

do tada je nosila ime Krune Šošića. 

Novo ime dobila je po mještaninu 

Bartulu Graniću (r. 1855.), učitelju 

koji je svojim djelovanjem odgojno 

i obrazovno utjecao na generacije i 

generacije Baškovođana kojima je 

na najbolji mogući način prenosio 

svoja znanja i iskustva 

U ovoj školi su svoja prva temeljna 

znanja stekli naši poznati političari, 

svećenici i sveučilišni profesori. 

Svojih školskih dana rado će se sje- 

titi Jure Radić, Goran i Mate Granić, a sadašnji 

hrvatski predsjednik dr. Ivo Josipović u našoj je 

školi svako ljeto vježbao i svirao klavir. 

Za vrijeme Domovinskog rata, školu su 

pohađale i izbjeglice iz svih krajeva Hrvatske, 

a tijekom rata u susjednoj Bosni i Hercegovini 

u školskoj je zgradi bila smještena 

74 SVJETIONIK

cijela Franjevačka gimnazija iz 

Visokog. 

Godine 2002. škola stupa u 

partnerstvo s njemačkom školom 

iz Cottbusa. Već osam godina 

djeca i učitelji obiju škola se 

posjećuju jednom godišnje kako 

bi se družili, razmijenili iskustva i 

upoznali ljepote zemlje i običaje 

drugog naroda. 

Osnovna škola Bariše Granića 

Meštra bila je domaćin XVI. 

Državnog natjecanja iz njemačkog 

jezika održanog u travnju 

2010. godine. 

213 učenika ove škole ne 

voli samo strane jezike, oni 

postižu i najbolje sportske rezultate, 

posebno u stolnom tenisu, 

uređuju školski interijer 

mozaicima od lomljenih kreda 

i pločica, a najsretniji su kada 

je vrijeme lijepo pa s učiteljicom 

biologije mogu uređivati 

školske vrtove od kojih su dva 

balkonska. 

Naime, na dvjema školskim 

terasama koje nisu imale 

gotovo nikakvu funkciju, 

OSNOVNA ŠKOLA 

danas postoje prekrasni vrtovi 

mediteranskog i začinskog 

bilja ukrašeni malim 

vodoskokom i potočićem u 

kojem žive ribe. Ti vrtovi su 

postali zaštitni znak škole, a 

njihovu ljepotu i posebnost 

prepoznali su i u Ministarstvu 

znanosti, obrazovanja i 

športa. Rezultat svega toga 

bilo je osvajanje Nagrade 

za najljepši vrt primorske 

Hrvatske 2009. godine. 

Vanja Sokol, prof. 

SVJETIONIK 75

DVD IZ ŽIVOTA ŽUPE 

DOBROVOLJNO VATROGASNO DRUŠTVO 

Izuzetnim se naporima kroz 25 godina rada i 

djelovanja učinilo mnogo na razvitku udruge, 

na ponos svim žiteljima i gostima naše župe. 

Razvojem turizma 70-ih godina, djelomično 

se zapuštaju obradive površine vinograda 

i maslinika kojima su se desetljećima 

ranije pretežno bavili žitelji hrvatskog 

primorja, pa tako i župljani ove župe. Na tim 

površinama dobrim dijelom počinju prevladavati 

borovi, žuke i razno nisko raslinje, što 

postaje velika opasnost za otvorene požare 

i neželjene katastrofe. 

Učestali požari potpomognuti čestim vjetrovima 

svih smjerova ostavljaju dugotrajne 

posljedice na maslinarsku granu poljoprivrede, 

jer veći broj izgori, negoli se novih zasadi 

i obradi. Razvitkom civilizacije pojavljuju 

se nova izvorišta požarne opasnosti kao što 

su: prometne nesreće, požari na brodovima, 

u marinama, hotelima, kampovima, kućama, 

apatrmanima i elektroinstalacijama. Zbog zaštite 

ljudi i njihove imovine na našem je području 

1985. godine ondašnja vlast na inicijativu 

nekoliko dobrovoljaca donijela odluku 

o osnivanju vatrogasne postrojbe u Baškoj 

Vodi. U početku su prevladavala mišljenja 

da baškovodska vatrogasna jedinica bude u 

sklopu Makarske ili Brela, što na osnivačkoj 

skupštini nije bilo prihvaćeno, pa je 13. lipnja 

1985. godine jednoglasno donesena odluka 

o samostalnom DVD-u Baška Voda. 

Ubrzo su uslijedile obuke, vježbe i školovanja, 

posebice kada je stiglo prvo vatrogasno 

vozilo ‘FAP’, nosivosti 7000 litara. Nitko 

sretniji od nas! Nabavkom najosnovnije opreme 

uz pomoć drugih DVD-a s Makarskog primorja, 

uspijevali smo u svim, pa i nemogućim 

situacijama. 

Godinama smo bili preseljavani iz prostora 

u prostor, pa čak i izbacivani na ulicu, ali 

nas ni to nije moglo poremetiti, posebice u 

vrijeme Domovinskog rata kada je više članova 

otišlo na prvi crtu bojišnice, a 16-orica su 

bila mobilizirana za organizaciju i provođenje 

civilne zaštite na našem području. Nošeni 

porukama Sv. Florijana, neumorno smo razvijali 

naše Dobrovoljno vatrogasno društvo. 

Školovali smo nove kadrove, doškolovali se, 

doveli mlade snage, a uz pomoć Općine Baška 

Voda još bolje opremili našu udrugu. Danas 

imamo svoj vatrogasni dom, 3 vozila za 

gašenje požara te zapovjedno i kombi vozilo. 

Oko 50-ak obučenih vatrogasaca, od čega 

30 aktivnih, može biti za primjer ostalim vatrogasnim 

društvima. Osim gašenja požara, 

vatrogasci nadziru cijelo područje naše župe, 

redovito peru ulice, trgove i plaže, posebice 

u vrijeme turističke sezone, reguliraju promet 

autobusa vikendom i rade mnoge druge poslove 

koje su od koristi za našu općinu. 

Danas DVD Baška Voda slavi 25 godina 

svog postojanja i aktivnog djelovanja. Središnji 

dio proslave održati će se do izlaska ovog 

lista, a osim svečane sjednice planirana je i 

svete misa u crkvi sv. Nikole za sve preminule 

i poginule vatrogasce te prigodna vatrogasna 

vježba u središtu mjesta. 

Ivo Sikavica 

76 SVJETIONIK

SPORTSKE UDRUGE 

SPORTSKE UDRUGE U BAŠKOJ VODI 

Ususret 90. obljetnici NK Urania 

Još samo dvije godine, pa će najstarija 

baškovodska sportska udruga proslaviti svoj 

devedeseti rođendan. 

Gotovo svima je poznato da je klub osnovan 

na inicijativu entuzijasta, na čelu s dr. Šimunom 

Sikavicom i, kada je donesena prva 

nogometna lopta koju je Šimun kao vrlo dobar 

student dobio na poklon od svoga barba Ivana. 

Odmah u početku igralo se po baškovodskim 

dvorištima, a kasnije na igralištu u Grebenu. 

Počela su i prva međusobna prijateljska 

nadmetanja s ostalim klubovima u Dalmaciji a 

nedugo zatim formirane su i lige natjecanja. 

Pedesetih godina klub prekida s aktivnim igranjem 

ali se ponovno formira 1966. godine i do 

danas služi na diku i ponos Baškovođana. 

Danas u klubu postoje dvije nogometne 

škole i to u Baškoj Vodi i u Šestanovcu. Klub 

djeluje i natječe se u sedam kategorija: mlađi 

početnici i početnici u međuopćinskoj ligi, 

mlađi pioniri i pioniri u dugoj ligi Dalmacija 

–jug, kadeti i juniori u drugoj ligi - jug, dok 

je seniorska momčad već duže vrijeme u četvrtoj 

hrvatskoj nogometnoj ligi - jug. S preko 

stotinu djece i mladića svakodnevno rade če- 

NK »Uranija« 

tiri trenera, a uvjeti za normalan rad i djelovanje 

postoje, pa se stoga u budućnosti mogu 

očekivati sve bolji rezultati. 

Boćarski klub »Baška Voda« 

Na inicijativu bakovodskih zaljubljenika u boćanje 

predvođenih Ivom Sikavicom, l995. godine 

je osnovan BK »Baška Voda«, koji već godinu 

Boćarski klub »Baška Voda« 

dana kasnije započinje s natjecanjima u međuopćinskoj 

ligi. Svoj kvalitet iskazuje odmah prvih 

godina te u tri sezone prelaze tri lige i postiže 

svoj najveći uspjeh, a to je igranje u III. hrvatskoj 

boćarskoj ligi koja seže sve do otoka Paga. Veliki 

broj putovanja postaje teret mnogim igračima, pa 

SVJETIONIK 77

SPORTSKE UDRUGE 

se klub ponovno vraća u drugu županijsku ligu, u 

kojoj se s oko 15 aktivnih igrača i danas natječe. 

Entuzijasti su u samom početku, uz blagoslov Općine, 

izgradili boćarski teren s dvije staze i kućicu 

sa spremom i sanitarnim čvorom, što je za ondašnje 

uvjete bilo vrlo dobro i kvalitetno. 

Međutim, nova su boćarska pravila o 

unapređenju sporta išla daleko naprijed, pa 

su postojeći uvjeti postali nedostatni za natjecanje. 

Danas su potrebne četiri asfaltne 

boćarske staze u jednoj razini, pa čak i boćarska 

dvorana za prvu i drugu ligu. Stoga 

baškovodski klub danas igra svoje domaće 

utakmice na breljanskim terenima, na čemu 

im veliko hvala. 

Stolnoteniski klub »Urania« 

Ovaj je klub osnovan osamdesetih godina 

prošloga stoljeća na inicijativu Ace Zečevića i 

Mije Perovića. Djelovao je svega nekoliko godina 

da bi se, na nagovor roditelja nadarene 

djece, obnovio ponovno 1993. godine. Od 

tada su se počeli nizati zavidni rezultati. Stipe 

Josipović, Marko Purić i Nensi Jović postaju 

kadetski prvaci države, a dječaci su učestvovali 

i na dječjoj olimpijadi u Diseldorfu. Stipe 

danas igra u prvoj stolnoteniskoj ligi za STK 

Donat iz Zadra i bilježi vrijedne rezultate, dok 

su svi ostali u baškovodskom klubu. Ova 

Članovi stolnoteniskog kluba »Urania« 

Članovi kick-boxing kluba »Terminator« 

udruga danas okuplja dvadesetak članova, 

a za treniranje koriste prostorije prizemlja općinske 

zgrade u Baškoj Vodi. 

Na području Općine Baška Voda trenutno 

djeluje još nekoliko sportskih udruga i 

to: malonogometni klub »Baška Voda«, bi- 

ciklistički klub »Greben« i kick-boxing klub 

»Terminator«. Bilo je pokušaja osnivanja još 

nekoliko udruga kao udruge ženskog rukometa, 

jedriličarske udruge, šah-kluba i još 

nekih, ali nisu zaživjele. 

Ivo Sikavica 

78 SVJETIONIK

Blagdan SV. NIKOLE 

BAŠKA VODA 2010. 

DEVETNICA 

27. 11. - 5. 12. 2010. 

U 17,30 sati sv. misa 

Propovijedaju: 

fra Mario Jurišić, 

fra Stanko Radić, 

fra Šime Nimac 

Sv. ispovijed svaku večer 

od 17,00 sati 

• Nedjelja, 5. 12. poslije sv. mise 

susret sv. Nikole s djecom iz naše 

župe i podjela darova djeci 

Ponedjeljak, 6. 12. BLAGDAN SV. NIKOLE 

8 sati - Sv. misa za hodočasnike i domaćice 

10 sati - Procesiju i sv. misu predvodi i propovijeda fra Gabrijel Jurišić 

Misu pjevaju zborovi: »Sv. Nikola Tavelić« iz Lišana Ostrovičkih i »Sv. Nikola« iz B. Vode 

ŽUPNI URED UZNESENJA BL. DJ. MARIJE BAST-BAŠKA VODA • Tel.-fax 021-620-353, mob. 091-509-1302 


RASPORED BOGOSLUŽJA KROZ BOŽIĆNO VRIJEME 

BADNJA VEČER, petak, 

Bast, 24,00 s. 

Baška Voda, 24,00 s. 

Promajna, 24,00 s. 

BOŽIĆ, subota, 9,00 s., 17,30 s. 

SV. STJEPAN – SV. IVAN – MLADENCI 

9,00 s., 17,30 s. 

SILVESTOROVO, petak, 

Misa zahvalnica, 17,30 s. 

NOVA GODINA, subota, 

Bast, 9,30 s. 

Promajna, 11,00 s. 

Baška Voda, 17,30 s. 

SV. TRI KRALJA, subota, 

9,00 s., 17,00 s. 

SVJETIONIK 79


SVJETIONIK 

List Župe Uznesenja 

Blažene Djevice Marije 

Bast-Baška Voda 

Godište IX. Božić 2010. br. 1(9) 

Izdavač: 

Župni ured Baška Voda 

21320 Baška Voda 

Tel. 021-620-353, mob. 091-509-1302 

Glavni i odgovorni urednik: 

fra Šime Nimac, župnik 

Uredničko vijeće: 

Matko Granić, Ante Jurišić, 

fra Gabrijel Jurišić, 

Zdravka Mihaljević 

fra Stanko Milanović Litre, 

Bosiljka Staničić, Smiljan Topić, 

Lektura: Bosiljka Staničić 

Grafički urednik: Zvonko Bare 

List izlazi povremeno, dopušte njem 

crkvenih i redovničkih poglavara. 

Tisak: Džapo, Zagreb 

Naklada: 1000 komada 

Narudžbe, suradnju 

i doprinose slati na adresu: 

Svjetionik 

List Župe BDM Bast-Baška Voda 

21320 Baška Voda 

List se uzdržava dragovoljnim 

Fotograf: Smiljan Topić 

SADRŽAJ 

UVODNA RIJEČ ŽUPNIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 

»SVJETIONIK« OPET ZASJAO! . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 

NOVO PASTORALNO OSOBLJE ŽUPE . . . . . . . . . . . . . . . 7 

BOŽIĆNA TAJNA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8 

PORUKA PAPE BENEDIKTA XVI. ZA XXVI. SVJETSKI DAN 

MLADIH U MADRIDU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 

PORUKA BISKUPA HRVATSKE BISKUPSKE KONFERENCIJE 17 

ZNANJE - SOLIDARNOST - IDENTITET - ODGOVORNOST 19 

DAN POBJEDE I DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI . . . . . . . . 22 

NAŠA ŽUPA NEKAD I DANAS . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26 

TRI VALE: PROMAJNA, BRATUŠ I KRVAVICA . . . . . . . . . . 30 

ŽUPNICI ŽUPE BAST-BAŠKA VODA (1737.-2010.) . . . . . . . 32 

PROSLAVA BLAGDANA SV. NIKOLE 2009. . . . . . . . . . . . . 33 

ČUVARI ISUSOVA GROBA »MORNARI« . . . . . . . . . . . . . . . 36 

FOTO VIJESTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40 

CVJETNICA 2010. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42 

PROCESIJA VELIKOG PETKA 2010. . . . . . . . . . . . . . . . . . 43 

ZLATNA MISA 2009. GODINE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44 

BLAGOSLOV VODOVODA U BASTU NA SV. ROKA . . . . . . 45 

MLADI BAŠKE VODE NA SUSRETU HRVATSKE 

KATOLIČKE MLADEŽI U ZADRU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46 

DESET GODINA CRKVENOGA ZBORA 

»SV. NIKOLA« U BAŠKOJ VODI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47 

ZBOR CRKVE SVIH SVETIH U PROMAJNI . . . . . . . . . . . . 49 

ČIŠĆENJE CRKVENIH MASLINA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50 

HODOČAŠĆE U MEĐUGORJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51 

BIJELO POLJE - POTOCI (1910.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52 

IN MEMORIAM: FRA NIKOLA RADIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . 55 

STATISTIKA ŽUPE ZA 2010. GODINU . . . . . . . . . . . . . . . . 60 

VIJESTI IZ OPĆINE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63 

TURISTIČKA ZAJEDNICA BAŠKA VODA . . . . . . . . . . . . . . 67 

O. Š. BARIŠE GRANIĆA MEŠTRA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74 

DOBROVOLJNO VATROGASNO DRUŠTVO. . . . . . . . . . . . 76 

SPORTSKE UDRUGE U BAŠKOJ VODI . . . . . . . . . . . . . . . 77 

80 SVJETIONIK

PROCESIJA VELIKOGA PETKA 2010.

svjetionik - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?