svjetionik - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
svjetionik - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
svjetionik - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
POGLED U PROŠLOST<br />
NAŠA ŽUPA NEKAD I DANAS<br />
VJERA U DOBA TRAČANA<br />
Vjerovali ili ne, u našim<br />
običnim riječima Baška Voda<br />
i Baško Polje krije se istna<br />
da je na području naše župe<br />
bilo vjere i prije 4000 godina.<br />
Inače ove su riječi zabilježene:<br />
Baška Voda prije 200<br />
godina (1747.), a Baško Polje<br />
prije 300 godina (1663.).<br />
Kad dijete želi pojesti orah,<br />
onda razbije ljusku i nađe jestivi<br />
plod. I mi razbijmo ljusku<br />
ovim riječima i naći ćemo ono<br />
šta tražimo. Ostavimo imenice<br />
»polje« i »voda« i držimo<br />
se pridjeva »baški«. Taj nas<br />
pridjev vodi do staroga imena<br />
Bast, koji se prvi put u spisima<br />
spominje prije 532.god.<br />
(1434.), ali je ta riječ mnogo<br />
starija, tj. nastala je kad su Hrvati<br />
naselili ove krajeve, prije<br />
više od 1300 godina. Kada<br />
su ovdje došli naši stari s Karpata,<br />
našli su starosjedioce i<br />
njihovo naselje Biston, koje<br />
su prozvali Bast, isto kao što<br />
su staru Salonu nazvali Solin.<br />
Grad Biston između Salone i<br />
Narone i njegove stanovnike<br />
Bistonce davno prije dolaska<br />
Hrvata spominju stari rimski<br />
pisci (Geograf Ravenjenin).<br />
Bistonci su bili jedni od<br />
glavnih plemena starih Tračana<br />
koji su u našim krajevima živjeli<br />
približno prije 4000 godina. Bistonci<br />
se zovu po svome praocu<br />
Bistonu, za koga su vjerovali<br />
da je bio sin boga Marta. Eto vidite<br />
dokle nas vodi jezgra ime-<br />
na našega mjesta: Baška, Bast,<br />
Biston... Tračani. Dakle jezgra<br />
imena našeg mjesta stara je<br />
4000 godina a ima značenje<br />
religiozno, vjersko, doduše pogansko,<br />
krivo ali ipak religiozno.<br />
Pred 4000 godina stanovnici<br />
našeg zavičaja imali su vjeru u<br />
viša božanska bića. Jedno od<br />
tih najnovijih božanstava bio je i<br />
Biston, sin ratnog boga Marta.<br />
VJERA U DOBA ILIRA<br />
Oko 1200. godina prije Krista<br />
ovamo su počeli sa sjevera<br />
prodirati Iliri, pa su se Tračani<br />
povukli prema istoku, a Iliri zauzeli<br />
cijelu današnju Hrvatsku i<br />
Bosnu. Vjera starih Ilira je bila<br />
slična vjeri Tračana. Iliri su kao<br />
i Tračani prenosili bogovima<br />
žrtve na mnogim našim brežuljcima,<br />
možda na baškovodskoj<br />
Gradini ili na Umcu, ali sigurno<br />
na Gradini ispod Krvavice<br />
gdje su se na položaju zvanom<br />
»Lazine« do danas sačuvale<br />
njegove gomile, u kojima su<br />
pokopavali svoje mrtve. Te su<br />
gomile uopće najstariji znak<br />
ljudske ruke na teritoriju naše<br />
župe, pa ih stoga treba čuvati.<br />
VJERA U DOBA RIMLJANA<br />
Iliri su ovdje mirno živjeli<br />
dok nisu počeli prodirati Rimljani.<br />
250 godina trajala je<br />
borba Ilira s Rimljanima, ali<br />
ih ovi konačno pobijede i pokore.<br />
Zadnja je bitka bila baš<br />
onda kad je mali Isus imao 9<br />
godina. Rimljani su Ilire kroz<br />
200 godina toliko romanizirali<br />
da iz toga doba imamo ovdje<br />
u Baškoj Vodi 6 nadgrobnih<br />
spomenika s latinskim natpisima,<br />
od kojih su 5 nađeni<br />
prije 150 godina i danas se<br />
nalaze u splitskom Arheološkom<br />
muzeju, a 6. je nađen na<br />
njivi moje obitelji i nalazi se u<br />
samostanu u Makarskoj.<br />
Jedan od tih spomenika<br />
podigao je neki Viktor svojoj<br />
nesretnoj i neuspoređivoj<br />
ženi Firmini, drugi je napravio<br />
Aurelije Mesila svome veoma<br />
nesretnom sinu što je živio 3<br />
godine, treći je spomenik podignut<br />
njezinom, veoma nesretnome<br />
mladiću Valeriju,koji<br />
je umro u 24.godini.<br />
Ali najlijepši je onaj što su<br />
ga donosile školske knjige poslije<br />
rata a glasi: Marko Aurelije<br />
Firmin postavlja ovaj spomenik<br />
Ursinu, sinu Gaja Septima<br />
Karpofora, krasnome a<br />
veoma nesretnome djecaku<br />
koji od 11 godina poginuo u<br />
brodolomu. I dok mu je more<br />
odnijelo tijelo, dotle njegovo<br />
ime i natpis svjedoče koliko<br />
njegovi za njim tuguju<br />
Poznato je da su stari Rimljani<br />
bili duboko religiozan<br />
narod, što potvrđuju i ovi<br />
nadgrobni spomenici, jer je<br />
na svakome uklesan vjerski<br />
znak, a to su ona dva slova<br />
D i M tj. DIIS MANIBUS - U<br />
ČAST KUĆNIH BOGOVA.<br />
Ali ni ti domaći, ni svi bezbrojni<br />
rimski bogovi nisu mogli<br />
zadovoljiti tadašnjeg čovjeka.<br />
26 SVJETIONIK