svjetionik - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
svjetionik - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
svjetionik - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Nadgrobna ploča dječaka Ursina<br />
To se najbolje vidi po natpisima<br />
na spomenutim grobovima;<br />
na svkome piše infeliciss<br />
imus,onfelicissima-veoma nesretan,<br />
veoma nesretna.<br />
U tu gustu tamu poganstva<br />
dolazi svjetlo s Istoka i<br />
pobjedosno nastupa Kristova<br />
nauka, ali kroz ljutu borbu.<br />
Kroz 250 god. rimski su<br />
carevi krvavo progonili Kristovu<br />
nauku. Međutim je ta ista<br />
nauka neke od njih silno zapanjila,<br />
premda su i dalje ostali<br />
pogani. Tako je mladi car<br />
Aleksandar Sever, čiji je novac<br />
prije dvadesetak godina nađen<br />
poviše naše Gradine, toliko<br />
cijenio Krista, da je među<br />
ostale kućne bogove metnuo i<br />
njegov kip, a na zidu svoje palače<br />
u Rimu napisao Isusove<br />
riječi: Ne čini drugome što ne<br />
bi želio da drugi tebi čini!<br />
I toga plemenitog cara ubiše<br />
mlada, i opet zaredaše još<br />
krvavija proganstva. Ali 313. g.<br />
veliki car Konstantin dade slobodu<br />
krsćanima, a 325. saziva<br />
prvi opći sabor u Niceji, na<br />
kojemu je bio i naš Sv Nikola.<br />
I nakon hiljada godina poganstva<br />
zasja i ovdje kršćanska<br />
vjera: 533.g. spominje se<br />
makarska biskupija (biskup<br />
Mukura). Već tada imamo u<br />
Tučepima kod Gospe kršćansku<br />
baziliku, koja je otkrivena<br />
nedavno (poslije potresa), U<br />
isto doba na području naše<br />
župe nepoznati rimski klesar<br />
u stup kamena, koji je 1912. s<br />
dragocijenim zlatnim nakitom<br />
našao u Promajni pok. Luka<br />
Ivandić (1944.) - uklesao je<br />
dva križa, i to je najstariji znak<br />
kršćanstva na području naše<br />
župe. Zatim su bili uništeni i<br />
Muccurum i Salona, kao i naselja<br />
između njih.<br />
HRVATI - NERETVANI<br />
Naposlijetku, 627. g. dođoše<br />
ovdje Hrvati i ostadoše<br />
do danas. Kraj između rijeke<br />
Cetine i Neretve je naselilo<br />
pleme Neretvana, koje se prihvatilo<br />
gusarenja po moru,<br />
tog nesretnog zanata starih<br />
Ilira. Na kraju, za vladavine<br />
hvatskoga kneza Branimira,<br />
oko 880. g., Neretvani prigrliše<br />
kršćansku vjeru, pa su se<br />
ovdje počele podizati crkve i<br />
odgajati domaći kler.<br />
POGLED U PROŠLOST<br />
Međutim, oko 1200. g.<br />
dolazi drugo zlo, tzv. bogumilska<br />
ili patarenska hereza<br />
koja je našim primorjem još<br />
više zavladala, kada je oko<br />
1326. godine Bosna zauzela<br />
Makarsko primorje.<br />
Da se opre tom zlu, tada<br />
Crkva je obnovila Makarsku<br />
biskupiju. Ali koja korist, kada<br />
se skoro 200 g. makarski biskup<br />
nije mogao stalno nastaniti<br />
u svojoj biskupiji. Uspomena<br />
na njih sačuvana je na grobljima:<br />
Grebišću poviše Basta<br />
i kod sv. Nikole u Zakučcu, a<br />
osobito na onome stećku što<br />
je sa Zakučca pred dvije godine<br />
prenesen u Makarsku,<br />
pred našu staru crkvu.<br />
Doskora je nastao važni<br />
preokret u povijesti naše<br />
župe i cijeloga biokovsko neretvanskoga<br />
područja.<br />
Godine 1434., prema zaključku<br />
bosanskih velikaša na<br />
saboru u Kreševu, ovim našim<br />
područjem zavladali su hrvatski<br />
plemići Jurjevići i Vlatkovići, koji<br />
su bili dobri katolici. Oni su zamolili<br />
bosanskog vikara fra Ivana<br />
Korčulanina da im pošalje<br />
»braću fratre svete Crkve katoličanske,<br />
vire rimske, reda svetoga<br />
Franciska«, da ih oni uče i<br />
upute svim zakonom crkovnim.<br />
I dođoše dakle, 532. g.<br />
braća fratri i postadoše pastiri<br />
duša u Župi, Rašćanima, Kozici,<br />
Zavojanima, Bačini, Živogošću,<br />
Tučepima, Kotišni, Makru<br />
i Bastu, i ostadoše ovdje do<br />
danas. Kroz 500 godina franjevačko<br />
stablo na ovome područ-<br />
SVJETIONIK 27
Change language